Zakon o zaštiti oznaka geografskog porijekla BiH

(Predmet Zakona)
(1) Ovim zakonom uređuju se: način sticanja, održavanje, sadržaj, prestanak i pravna zaštita
oznaka geografskog porijekla u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH).
(2) Ovaj zakon primjenjuje se i na imena porijekla i geografske oznake koje su
međunarodno registrirane za BiH.
(3) Odredbe ovog zakona neće se primjenjivati na one proizvode u dijelu u kojem su
sticanje i sistem zaštite, kao i ostvarivanje prava u korištenju oznake geografskog porijekla na
tim proizvodima izričito drugačije uređeni posebnim zakonom.

(Pojam oznake geografskog porijekla)
(1) Oznaka geografskog porijekla (u daljnjem tekstu: oznaka porijekla) je svaka oznaka
kojom se neka zemlja ili mjesto koje se u njoj nalazi, direktno ili indirektno, označava kao
zemlja ili mjesto geografskog porijekla proizvoda.
(2) Oznake porijekla upotrebljavaju se za obilježavanje prirodnih, poljoprivrednih,
industrijskih, zanatskih i proizvoda domaće radinosti.

(Pojam geografske oznake)
Geografska oznaka je oznaka koja identificira određenu robu kao robu porijeklom s teritorije
određene zemlje, regiona ili lokaliteta s te teritorije, gdje se određeni kvalitet, reputacija ili
druge karakteristike robe suštinski mogu pripisati njenom geografskom porijeklu.

(Pojam imena porijekla)
Ime porijekla je geografski naziv zemlje, regiona ili lokaliteta koji služi da označi proizvod
koji odatle potiče, čiji su kvalitet i posebna svojstva isključivo ili bitno uslovljeni

či ja se proizvodnja, prerada
i priprema u cjelini odvijaju na određenom ograničenom području.

(Tradicionalni i historijski nazivi)
Oznaku porijekla čini i naziv koji nije administrativni geografski naziv određene zemlje,
regiona ili lokaliteta, koji je dugom upotrebom u prometu postao općepoznat kao tradicionalni
naziv proizvoda koji potiče s tog područja, ili je u pitanju historijski naziv tog područja, ako
ispunjava uslove iz čl. 2., 3. i 4. ovog zakona.

(Porijeklo sirovine)
Proizvod se može izuzetno zaštititi imenom porijekla ili geografskom oznakom ako ima
dokazano tradicionalno obilježje, visoku reputaciju i dobro je poznat, te kada sirovina za
proizvodnju tog proizvoda potiče s područja različitog ili šireg od područja prerade, ako je
područje proizvodnje sirovine ograničeno i postoje posebni uslovi za proizvodnju te sirovine,
kao i sistem inspekcijske kontrole koji osigurava nadzor nad ispunjenjem posebnih uslova.

(Homonimni nazivi)
Ako su nazivi dva ili više mjesta odakle proizvod potiče identični, ili gotovo identični u
pisanom ili izgovorenom obliku (homonimni nazivi), zaštita takvih geografskih naziva bit će
priznata svim zainteresiranim licima koja ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom, na
osnovu principa pravednog i ravnopravnog tretiranja proizvođača na tržištu i istinitog
obavještavanja potrošača, osim kada to može da izazove zabunu u javnosti o tačnom
geografskom porijeklu proizvoda.

(Nazivi koji se ne mogu zaštititi geografskom oznakom ili imenom porijekla)
(1) Geografskom oznakom ili imenom porijekla ne može se zaštititi naziv:
a) koji je suprotan javnom poretku ili moralu,
b) koji predstavlja ime zaštićene biljne sorte ili životinjske vrste, ako bi to moglo javnost
dovesti u zabludu o geografskom porijeklu proizvoda,
c) čiji bi izgled ili sadržaj mogao stvoriti zabunu u privrednom prometu u pogledu vrste,
porijekla, kvaliteta, načina proizvodnje ili drugih karakteristika proizvoda,
d) koji predstavlja tačan naziv zemlje, regiona ili lokaliteta s kojeg proizvod potiče, ali koji
kod potrošača izaziva lažnu predstavu da proizvod potiče iz druge zemlje, regiona ili
lokaliteta,
e) koji je, zbog dugotrajne upotrebe, u običnom govoru izgubio svoje geografsko značenje i
postao generičan, odnosno uobičajen naziv za označavanje određenog proizvoda,
f) koji nije zaštiće n, ili je prestao da bude zaštićen, u zemlji porijekla, ili koji je prestao da
se koristi u toj zemlji.
(2) Ovim zakonom ne štiti se ime porijekla ili geografska oznaka za proizvod od vinove
loze, ako je ta oznaka identična s imenom sorte grožđa koja je postojala na teritoriji BiH prije
1. januara 1995. godine.

(Generički naziv)
(1) Generički naziv je onaj geografski naziv koji je, iako se odnosi na geografsko mjesto na
kojem je proizvod prvobitno nastao, ili je stavljen na tržište, u uobičajenom govoru izgubio
svoje geografsko značenje i postao opći naziv tog proizvoda.
(2) Pri utvrđivanju da li je neki geografski naziv postao generički uzimaju se u obzir sve
okolnosti, a naročito postojeća situacija na geografskom području s kojeg proizvod potiče i
gdje se koristi.

(Nacionalni tretman)
(1) Strana fizička i pravna lica u pogledu zaštite oznaka porijekla u BiH uživaju ista prava
kao i domaća fizička i pravna lica, ako to proizlazi iz međunarodnih ugovora ili konvencija
kojima je pristupila ili ih je ratificirala BiH (u daljnjem tekstu: međunarodni ugovori i
konvencije), ili iz principa reciprociteta.
(2) Postojanje reciprociteta pretpostavlja se dok se ne dokaže suprotno.

(Nadležnost za postupak zaštite oznaka porijekla)
(1) Pravna zaštita oznaka porijekla, u skladu s odredbama Madridskog sporazuma o
suzbijanju lažnih ili prevarnih oznaka porijekla na proizvodima od 14. aprila 1891. godine,
ostvaruje se direktnom primjenom tih odredbi i propisa o suzbijanju nelojalne konkurencije, u
sudskom postupku pred stvarno i mjesno nadležnim sudom, ili u upravnom postupku pred
nadležnim carinskim organom ili organom tržišne inspekcije.
(2) Sud je nadležan da odluči koje oznake porijekla, zbog svog generičkog karaktera, ne
uživaju zaštitu u skladu s odredbama Madridskog sporazuma o suzbijanju lažnih ili prevarnih
oznaka porijekla na proizvodima, isključujući iz rezerve određene ovim stavom geografske
nazive regiona za oznake porijekla proizvoda od vinove loze.

(Nadležnost za postupak zaštite imena porijekla i geografske oznake)
(1) Poslove koji se odnose na postupak zaštite geografske oznake i imena porijekla u
upravnom postupku propisanom ovim zakonom obavlja Institut za intelektualno vlasništvo
Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Institut).
(2) Ako nije drugači je propisano ovim zakonom, u postupku pred Institutom primjenjuju se
odredbe Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07 i
93/09).
(3) Protiv odluke Instituta donesene u postupku iz stava (1) ovog člana može se izjaviti
žalba Komisiji za žalbe Instituta (u daljnjem tekstu: Komisija za žalbe) u roku od 15 dana od
dana prijema odluke.
(4) Protiv odluke Komisije za žalbe može se pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i
Hercegovine, u roku od 30 dana od dana prijema odluke.

(Registri)
(1) Institut u elektronskoj formi vodi Registar prijava imena porijekla, Registar prijava za
oznaka, Registar ovlaštenih korisnika imena porijekla, Registar ovlaštenih korisnika
geografskih oznaka, Registar međunarodnih prijava imena porijekla i Registar zastupnika za
zaštitu geografskih oznaka i imena porijekla (u daljnjem tekstu: Registar zastupnika).
(2) Registrom međunarodnih prijava imena porijekla smatrat će se zbirka prijava imena
porijekla podnesenih na osnovu Lisabonskog aranžmana o zaštiti imena porijekla i njihovom
međunarodnom registriranju i objavljenih od Međunarodnog biroa Svjetske organizacije za
intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Međunarodni biro).
(3) Registri iz stava (1) ovog člana objedinjeni su u jedinstveni sistem registara
industrijskog vlasništva BiH u elektronskoj formi.
(4) Sadržaj registara iz stava (1) ovog člana propisat će se posebnim propisom za
provođenje ovog zakona (u daljnjem tekstu: provedbeni propis).
(5) Registri iz stava (1) ovog člana smatraju se javnim knjigama i zainteresirana lica mogu
ih razgledati bez plaćanja posebnih taksi.
(6) Na pismeni zahtjev zainteresiranih lica i uz plaćanje propisane takse i naknade troškova
postupka, Institut će izdati kopije dokumenata i odgovarajuće potvrde i uvjerenja o
činjenicama o kojima vodi službenu evidenciju.

(Zastupanje)
(1) Fizička i pravna lica koja se bave zastupanjem u postupku zaštite imena porijekla i
člana 13. stav
(1) ovog zakona.
(2) Strano fizičko ili pravno lice u postupku pred Institutom mora da zastupa zastupnik
upisan u Registar zastupnika, a domaće pravno i fizičko lice može pred Institutom da istupa i
samostalno.
(3) U Registar zastupnika upisuju se fizičk a i pravna lica koja ispunjavaju uslove utvrđene
provedbenim propisom.

(Pružanje informacija)
(1) Institut će svakom licu, na njegov pismeni zahtjev, omogućiti uvid u dokumentaciju koja
se odnosi na ime porijekla ili geografsku oznaku.
(2) Sadržaj i način uvida iz stava (1) ovog člana uredit će se provedbenim propisom.
strana lica obavljaju se posredstvom zastupnika iz člana 14. stav (2) ovog zakona, a domaća
lica usluge pretraživanja mogu zahtijevati i samostalno.

(Takse i naknade u postupku registriranja imena porijekla ili geografske oznake, sticanja i
održavanja statusa ovlaštenog korisnika i pružanja informacionih usluga)
(1) Za sve radnje u postupku registriranja i prestanka imena porijekla ili geografske oznake,
sticanja, održavanja i prestanka statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla ili geografske
oznake i za pružanje informacionih usluga plaćaju se takse saglasno važećim propisima
kojima se uređuju državne administrativne takse (u daljnjem tekstu: takse) i naknade posebnih
troškova postupka (u daljnjem tekstu: troškovi postupka) u visini određenoj posebnom tarifom
koju donosi Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, na
prijedlog direktora Instituta.
(2) Dokaz o plaćenoj taksi i troškovima postupka iz stava (1) ovog člana dostavlja se
Institutu na način utvrđen provedbenim propisima.

(Međunarodno registriranje imena porijekla ili geografske oznake)
(1) Ovlašteni korisnik imena porijekla ili geografske oznake, odnosno podnosilac prijave za
registriranje imena porijekla ili geografske oznake može podnijeti zahtjev za međunarodno
registriranje imena porijekla ili geografske oznake u skladu s međunarodnim ugovorom koji
obavezuje BiH.
(2) Zahtjev za međunarodno registriranje iz stava (1) ovog člana, uz plaćanje propisane
takse i troškova postupka, podnosi se preko Instituta.
(3) Sadržaj zahtjeva za međunarodno registriranje imena porijekla ili geografske oznake i
postupanje Instituta po tom zahtjevu uredit će se provedbenim propisom.

DIO DRUGI - POSTUPAK PO PRIJAVI ZA REGISTRIRANJE IMENA PORIJEKLA

ILI GEOGRAFSKE OZNAKE

(Pokretanje postupka za registriranje imena porijekla ili geografske oznake)
(1) Postupak za registriranje imena porijekla ili geografske oznake pokreće se
odgovarajućom prijavom.
(2) Prijava imena porijekla ili geografske oznake može se odnositi samo na jednu oznaku ili
ime geografskog područja i samo na jednu vrstu proizvoda.

(Lica koja mogu podnijeti prijavu za registriranje imena porijekla ili geografske oznake)
Prijavu za registriranje imena porijekla ili geografske oznake (u daljnjem tekstu: prijava
imena porijekla ili geografske oznake) mogu podnijeti:
a) domaća fizička ili pravna lica koja na određenom geografskom području proizvode
proizvode koji se označavaju nazivom tog geografskog područja,
b) udruženja lica iz tačke a) ovog stava, privredne komore, udruženja potrošača, općinski,
kantonalni, entitetski i državni organi zainteresirani za zaštitu imena porijekla, odnosno
geografske oznake u okviru svojih aktivnosti,
c) strana fizička ili pravna lica, odnosno strana udruženja, ako je ime porijekla, odnosno
geografska oznaka priznata u zemlji porijekla, kada to proizlazi iz međunarodnih ugovora.

(Bitni dijelovi prijave imena porijekla ili geografske oznake)
Bitni dijelovi prijave imena porijekla ili geografske oznake su:
b) opis geografskog područja,
c) podaci o specifičnim karakteristikama proizvoda.

a) podatke o podnosiocu prijave,
b) geografski naziv koji se štiti,
c) vrstu proizvoda koji se obilježava određenim geografskim nazivom,
d) geografski naziv područja ili mjesta iz koga potječe proizvod koji se obilježava
određenim geografskim nazivom,
e) potpis podnosioca prijave,
f) dokaz o plaćenoj taksi,
g) punomoć, ako se prijava podnosi posredstvom opunomoćenika.
(2) Ako prijavu podnosi strano lice, zahtjev iz stava (1) ovog člana mora da sadrži i javnu
ispravu koju izdaje nadležni organ u državi porijekla kojom se potvrđuje da je ime porijekla,
odnosno geografska oznaka priznata u državi porijekla, kao i ovjereni prijevod te javne
isprave na jedan od jezika u službenoj upotrebi u BiH.
člana, sadrži i
naznaku o ovlaštenoj akreditiranoj organizaciji koja vrši kontrolu posebnih svojstava
proizvoda.
(4) Zahtjev za registriranje geografske oznake, uz elemente iz stava (1) ovog člana, može da
sadrži i izgled geografske oznake ako pored riječi sadrži i figurativne dijelove, ili samo
figurativne dijelove koji su podobni da identificiraju geografsko porijeklo određene robe.

(Opis geografskog područja)
Opis geografskog područja sadrži podatke o geografskom području s kojeg potiče proizvod i
obuhvata bliže određenje administrativnih granica tog područja, geografsku mapu tog
područja i podatke o geografskim i ljudskim faktorima koji uslovljavaju specifične
karakteristike, kvalitet ili reputaciju proizvoda koji je u pitanju.

(Podaci o specifičnim karakteristikama proizvoda)
(1) Podaci o specifičnim karakteristikama proizvoda, ako je u pitanju prijava geografske
oznake, sadrže opis načina proizvodnje proizvoda, precizno naznaku specifičnih karakteristika
ili kvaliteta proizvoda, uključujući i podatke o stečenoj reputaciji, odredbe o tome ko ima
pravo na upotrebu geografske oznake i pod kojim uslovima, kao i odredbe o pravima i
obavezama korisnika geografske oznake.
(2) Podaci o specifičnim karakteristikama proizvoda, ako je u pitanju prijava imena
porijekla, podnose se u formi elaborata o načinu proizvodnje proizvoda i posebnim svojstvima
i kvalitetu proizvoda, koji sadrži naročito:
a) podatke o podnosiocu prijave imena porijekla i licu ovlaštenom da ga predstavlja,
b) geografski naziv koji se štiti,
c) podatke o ustaljenom načinu i postupku proizvodnje proizvoda,
d) podatke o posebnim svojstvima i kvalitetu proizvoda,
e) podatke o uzročnoj vezi između geografskog područja i posebnih svojstava i kvaliteta
proizvoda,
f) dokaz o izvršenoj kontroli posebnih svojstava proizvoda od ovlaštene akreditirane
organizacije,
g) odredbe o nači nu obilježavanja proizvoda,
i) odredbe o pravima i obavezama korisnika imena porijekla,
j) podatke određene drugim propisima kojima se regulira kvalitet konkretnog proizvoda.
(3) Dokaz iz stava (2) tačka f) ovog člana ne može biti stariji od šest mjeseci.

(Datum podnošenja prijave imena porijekla ili geografske oznake)
(1) Za priznanje datuma podnošenja prijave imena porijekla ili geografske oznake potrebno
je da prijava podnesena Institutu na taj datum sadrži bitne dijelove prijave iz člana 20. ovog
zakona.
(2) Institut podnosiocu prijave na njegovom primjerku potvrđuje prijem prijave.
(3) Po prijemu prijave Institut ispituje da li prijava sadrži dijelove iz stava (1) ovog člana.
(4) Ako prijava ne sadrži dijelove iz stava (1) ovog člana, Institut će pismeno pozvati
podnosioca prijave da u roku od 30 dana, koji se ne može produžiti, otkloni nedostatke zbog
ći registar prijava, uz upozorenje da će
prijava biti odbačena ako nedostaci ne budu otklonjeni.
(5) Ako podnosilac prijave u roku iz stava (4) ovog člana ne otkloni nedostatke, Institut će
zaključkom odbaciti prijavu.
(6) Ako podnosilac prijave u roku iz stava (4) ovog člana otkloni nedostatke, Institut će
zaključkom priznati kao datum podnošenja prijave onaj datum kada je podnosilac prijave
otklonio uočene nedostatke.
(7) Prijava kojoj je priznat datum podnošenja upisuje se u odgovarajući registar prijava.

(Registar prijava imena porijekla i Registar prijava geografskih oznaka)
U Registar prijava imena porijekla i Registar prijava geografskih oznaka upisuju se podaci o
bitnim dijelovima prijave iz člana 20. ovog zakona i drugi podaci propisani provedbenim
propisom.

(Redoslijed ispitivanja prijave imena porijekla ili geografske oznake)
(1) Prijave imena porijekla ili geografske oznake ispituju se prema redoslijedu određenom
datumom njihovog podnošenja.
(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, prijava se može ispitivati po hitnom
postupku:
a) u sluča ju sudskog spora ili pokrenutog inspekcijskog nadzora ili carinskog postupka,
b) ako je podnesen zahtjev za međunarodno registriranje imena porijekla ili geografske
oznake,
c) ako je, saglasno drugim propisima, u određenom roku neophodno izvršiti registraciju
imena porijekla ili geografske oznake, uz obavezu podnošenja posebnog zahtjeva za to.
(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana podnosi se zahtjev za ispitivanje prijave po hitnom
postupku.
č. b) i c) ovog člana
plaćaju se takse i troškovi postupka.

(Ispitivanje urednosti prijave imena porijekla ili geografske oznake i njeno odbacivanje)
(1) Postupak ispitivanja urednosti prijave imena porijekla ili geografske oznake obuhvata
ispitivanje svih uslova propisanih ovim zakonom i provedbenim propisom.
(2) Prijava je uredna ako sadrži bitne dijelove iz čl. 20., 21., 22. i 23. ovog zakona, dokaz o
uplati propisane takse i troškova postupka i druge propisane podatke.
(3) Ako utvrdi da prijava nije uredna, Institut će pismenim putem, uz navođenje razloga,
pozvati podnosioca prijave da je uredi u roku koji ne može biti kraći od 30 dana ni duži od 90
dana.
ćanje takse i troškova postupka,
Institut će produžiti rok iz stava (3) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne
kraće od 15 dana ni duže od 90 dana.
(5) Ako podnosilac prijave u ostavljenom roku ne uredi prijavu ili ne plati taksu i troškove
postupka za njeno uređivanje, Institut će zaključkom odbaciti prijavu.
(6) U slučaju iz stava (5) ovog člana, uz plaćanje propisane takse i troškova postupka,
podnosilac prijave može podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje, u roku od tri mjeseca
od dana prijema zaključka o odbacivanju.

(Odustajanje od prijave)
(1) Podnosilac prijave imena porijekla ili geografske oznake može u toku cijelog postupka
odustati od prijave.
(2) U slučaju kada podnosilac prijave odustane od prijave, Institut će donijeti poseban
zaključak o obustavljanju postupka.
(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana, prijava imena porijekla ili geografske oznake prestaje
da važi narednog dana od dana predaje Institutu izjave o odustajanju.

Čl an 29.
(Ispitivanje uslova za registriranje imena porijekla ili geografske oznake)
(1) Ako je prijava imena porijekla, odnosno geografske oznake uredna, u smislu člana 27.
stav (1) ovog zakona, Institut ispituje da li su ispunjeni uslovi za registriranje imena porijekla,
odnosno geografske oznake.
(2) U postupku ispitivanja uslova za registriranje imena porijekla, odnosno geografske
oznake, Institut može pribaviti mišljenje od kompetentne institucije ili pojedinca (u daljnjem
tekstu: ekspert) o posebnim svojstvima, reputaciji i kvalitetu proizvoda, navedenim u prijavi
imena porijekla ili geografske oznake.
(3) Direktor Instituta ovlašten je da odredi eksperta iz stava (2) ovog člana u svakom
pojedinačnom slučaju.
(4) Ekspert iz stava (2) ovog člana dužan je traženo mišljenje dostaviti u roku od 60 dana od
dana kada mu je zatraženo.
(5) Ako ekspert iz stava (2) ovog člana traženo mišljenje ne dostavi u roku od 60 dana od
dana kada mu je zatraženo, Institut će ispunjavanje uslova za registriranje ispitivati bez
pribavljenog mišljenja.

(Rješenje o odbijanju registriranja imena porijekla ili geografske oznake)
(1) Ako je ekspert iz člana 29. stav (2) ovog zakona dao negativno mišljenje o ispunjavanju
uslova za registriranje imena porijekla, odnosno geografske oznake, ili ako Institut utvrdi da
prijava imena porijekla, odnosno geografske oznake ne ispunjava uslove propisane ovim
zakonom za registriranje imena porijekla ili geografske oznake, Institut će, pismenim putem,
na osnovu rezultata ispitivanja, obavijestiti podnosioca prijave o razlozima zbog kojih ime
porijekla ili geografska oznaka ne može biti registrirana i pozvat će ga da se izjasni o tim
razlozima u roku koji ne može biti kraći od 30 dana ni duži od 60 dana.
ćanje administrativne takse i troškova
postupka, Institut može jednom produžiti rok iz stava (1) ovog člana za vrijeme koje smatra
primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 90 dana.
(3) Ako se podnosilac prijave u ostavljenom roku izjasni o razlozima zbog kojih ime
porijekla, odnosno geografska oznaka ne može biti registrirana, Institut je dužan o njegovom
izjašnjenju pribaviti mišljenje eksperta iz člana 29. stav (2) ovog zakona.
(4) Ako ekspert iz člana 29. stav (2) ovog zakona traženo mišljenje ne dostavi u roku od 60
dana od dana kada mu je zatraženo, Institut će postupak ispitivanja ispunjavanja uslova za
registriranje nastaviti bez pribavljenog mišljenja.
(5) Institut će rješenjem odbiti da registrira ime porijekla ili geografsku oznaku ako se
podnosilac prijave imena porijekla, odnosno geografske oznake uopće ne izjasni, ili ako se
izjasni, a Institut ili ekspert iz člana 29. stav (2) ovog zakona i dalje smatra da se ime
porijekla, odnosno geografska oznaka ne može registrirati.

Čl an 31.
(Pretvaranje prijave imena porijekla u prijavu geografske oznake i obratno)
(1) Do okonč
oznake, uz plaćanje propisane takse i troškova postupka, prijava imena porijekla može se
pretvoriti u prijavu geografske oznake i obratno.
(2) U postupku ispitivanja ispunjenosti uslova za registriranje imena porijekla Institut je
dužan predložiti podnosiocu prijave imena porijekla njeno pretvaranje u prijavu geografske
oznake, ako nisu ispunjeni uslovi za registriranje imena porijekla, ali su ispunjeni uslovi za
registriranje geografske oznake.
(3) U postupku ispitivanja ispunjenosti uslova za registriranje geografske oznake, ako uoči
da geografska oznaka ispunjava uslove ili da bi mogla ispuniti uslove da bude registrirana kao
ime porijekla, Institut je dužan da predloži podnosiocu prijave geografske oznake njeno
pretvaranje u prijavu imena porijekla.
(4) O pretvaranju odgovarajuće prijave Institut donosi poseban zaključak.
(5) Podaci o pretvaranju odgovarajuće prijave upisuju se u odgovarajući registar prijava.

DIO TREĆI - PRIGOVOR

(Objavljivanje prijave imena porijekla ili geografske oznake)
(1) Ako je ekspert iz člana 29. stav (2) ovog zakona dao pozitivno mišljenje o ispunjavanju
uslova za registriranje imena porijekla, odnosno geografske oznake, ili ako u roku iz člana 29.
stav (4) ovog zakona nije dao mišljenje i ako Institut nađe da prijava imena porijekla ili
geografske oznake ispunjava uslove za registriranje imena porijekla, odnosno geografske
oznake, koji su propisani ovim zakonom, Institut će podatke o prijavi imena porijekla ili
geografske oznake objaviti u "Službenom glasniku Instituta" (u daljnjem tekstu: službeno
glasilo).
(2) Podaci iz prijave imena porijekla ili geografske oznake koji se objavljuju uređuju se
provedbenim propisom.
(3) Nakon objavljivanja prijave iz stava (1) ovog člana Institut će učiniti dostupnim javnosti
sve dijelove prijave, uključujući i elaborat o posebnim svojstvima proizvoda iz člana 21. stav
(2) ovog zakona.

(Prigovor na prijavu imena porijekla ili geografske oznake)
(1) Nakon objavljivanja prijave imena porijekla ili geografske oznake, u roku od tri mjeseca
od dana objavljivanja prijave, svako zainteresirano lice može Institutu pismenim putem
podnijeti prigovor u kojem se obrazlaže zašto prijava imena porijekla ili geografske oznake ne
ispunjava uslove za registriranje propisane ovim zakonom.
(2) Rok za podnošenje prigovora iz stava (1) ovog čl ana ne može se ni iz kojeg razloga
produžiti, niti se nakon isteka navedenog roka mogu podnijeti bilo kakve dopune prigovora,
uključujući i dostavljanje dodatnih dokaza kojima se prigovor opravdava.
(3) Nosilac trgovačkog imena ili registriranog žiga može u roku iz stava (1) ovog člana
podnijeti prigovor na objavljenu prijavu imena porijekla ili geografske oznake, ako je neka od
čno identična s tim trgovačkim imenom ili žigom koji su
registrirani u dobroj vjeri, pod uslovom da bi registriranje imena porijekla ili geografske
oznake moglo ugroziti pravo tog trgovačkog imena ili žiga, uzimajući u obzir stvarnu
vjerovatnoću izazivanja zabune u javnosti.
(4) Nosilac žiga visoke reputacije (čuveni žig) i nosilac nesumnjivo poznatog žiga, u smislu
člana 6.bis Pariske konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva, koji su poznatost i
reputaciju stekli ranijim dugotrajnim korištenjem u BiH, mogu u roku iz stava (1) ovog člana
podnijeti prigovor na objavljenu prijavu imena porijekla ili geografske oznake, ako bi
registriranje imena porijekla ili geografske oznake moglo dovesti potrošače u zabludu o
pravom porijeklu proizvoda.
(5) Podnosilac prigovora u postupku po prigovoru ima status stranke.

(Sadržaj prigovora)
(1) Prigovor mora da sadrži naročito:
a) ime i prezime, odnosno naziv podnosioca prigovora i njegovu adresu, odnosno poslovno
sjedište,
b) detaljno obrazložene sve razloge i dokaze na kojima podnosilac prigovora zasniva
prigovor i kojima dokazuje status zainteresiranog lica,
c) sve objavljene podatke o prijavi protiv koje se prigovor podnosi, uključujući i broj
prijave, ime i prezime i adresu, odnosno naziv i poslovno sjedište podnosioca prijave,
d) urednu punomoć, ako se prigovor podnosi posredstvom opunomoćenika.
(2) Prigovor se podnosi u dva primjerka.

(Postupak po prigovoru)
(1) Nakon prijema prigovora, Institut ispituje da li je prigovor u svemu podnesen u skladu sa
čl. 33. i 34. ovog zakona.
(2) Ako nisu ispunjeni uslovi iz stava (1) ovog člana, Institut će zaključkom odbaciti
prigovor.
(3) Ako su ispunjeni uslovi iz stava (1) ovog člana, Institut će dostaviti prigovor podnosiocu
prijave i pozvati ga da se o njemu pismeno izjasni u roku od 60 dana.
(4) Rok iz stava (3) ovog čl ana ne može se produžiti, niti nakon njegovog isteka podnosilac
prijave može podnijeti dopune svog odgovora na prigovor, uključujući i dodatne dokaze.
(5) Ako se podnosilac prijave ne izjasni na prigovor u roku iz stava (3) ovog člana, Institut
će zaključkom obustaviti postupak po podnesenoj prijavi imena porijekla ili geografske
oznake.
(6) Ako podnosilac prijave u roku iz stava (3) ovog člana odgovori na prigovor, Institut
ispituje opravdanost navoda iz prigovora pri čemu može odrediti usmenu raspravu ili zatražiti
stručno mišljenje od relevantne institucije ili pojedinca o spornim pitanjima iz prigovora.
(7) Nakon provedenog postupka po prigovoru, na osnovu utvrđenih činjenica, Institut će
donijeti rješenje o odbijanju prigovora, ili o odbijanju prijave imena porijekla ili geografske
oznake.

(Rješenje o registriranju imena porijekla ili geografske oznake)
(1) Ako prijava imena porijekla ili geografske oznake ispunjava sve uslove propisane ovim
zakonom i ako nije podnesen prigovor, ili prigovor bude odbačen ili odbijen, Institut će
donijeti rješenje o registriranju imena porijekla ili geografske oznake i predmetno ime
porijekla, odnosno geografsku oznaku, s propisanim bibliografskim podacima upisati u
Registar imena porijekla, odnosno Registar geografskih oznaka, te podatke o tome objaviti u
službenom glasilu.
(2) Podaci o registriranom imenu porijekla ili registriranoj geografskoj oznaci koji se
objavljuju uređuju se provedbenim propisom.

(Trajanje imena porijekla, odnosno geografske oznake)
Trajanje registriranog imena porijekla, odnosno registrirane geografske oznake nije
ograničeno.

DIO ČETVRTI - POSTUPAK PO PRIJAVI ZA PRIZNANJE STATUSA

OVLAŠTENOG KORISNIKA IMENA PORIJEKLA ILI GEOGRAFSKE OZNAKE

(Pokretanje postupka za priznanje statusa ovlaštenog korisnika
imena porijekla ili geografske oznake)
(1) Postupak za priznanje statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla ili geografske oznake
pokreće se prijavom za priznanje statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla, odnosno
geografske oznake (u daljnjem tekstu: prijava ovlaštenog korisnika).
(2) Prijavu ovlaštenog korisnika mogu podnijeti fizička ili pravna lica, kao i njihova
udruženja, koja na određenom geografskom području proizvode one proizvode na koje se
odnosi registrirano ili prijavljeno ime porijekla ili geografska oznaka.
(3) Za podnošenje prijave ovlaštenog korisnika plaća ju se propisana taksa i troškovi
postupka.

(Bitni dijelovi prijave ovlaštenog korisnika)
(1) Bitni dijelovi prijave ovlaštenog korisnika su:
oznake,
b) dokaz o obavljanju određene djelatnosti na određenom geografskom području.
(2) Bitan dio prijave za priznanje statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla je i dokaz o
izvršenoj kontroli posebnih svojstava proizvoda od ovlaštene akreditirane organizacije
navedene u prijavi imena porijekla.

sadrži:
a) podatke o podnosiocu prijave,
b) geografski naziv zaštićen imenom porijekla ili geografskom oznakom koji korisnik želi
koristiti,
c) vrstu proizvoda koji se obilježava određenim geografskim nazivom,
d) naziv područja ili mjesta odakle proizvod potiče,
e) način obilježavanja proizvoda,
f) izgled geografske oznake ili imena porijekla,
g) naznačenje specifičnih karakteristika proizvoda,
i) dokaz o plaćenoj propisanoj taksi i troškovima postupka.
(1) ovog člana, sadrži i naznaku o ovlaštenoj akreditiranoj organizaciji koja vrši kontrolu
posebnih svojstava proizvoda.

(Dokaz o obavljanju određene djelatnosti na određenom području)

Dokazom o obavljanju određe ne djelatnosti, odnosno proizvodnji određenog proizvoda na
određenom području smatrat će se odgovarajuće potvrde i rješenja koja su izdali nadležni
organi.

(Dokaz o izvršenoj kontroli posebnih svojstava proizvoda)
će se isprava
(uvjerenje, certifikat, potvrda ili izvještaj) o izvršenoj kontroli posebnih svojstava određenog
proizvoda, koju je izdala ovlaštena akreditirana organizacija koja je u zahtjevu za registriranje
kao organizacija koja vrši kontrolu proizvoda, kojom se potvrđuje da kontrolirani proizvod
posjeduje sva ona posebna svojstva i kvalitet koji su navedeni u elaboratu o načinu
proizvodnje proizvoda i posebnim svojstvima i kvalitetu proizvoda iz člana 23. stav (2) ovog
zakona.
(2) Isprava iz stava (1) ovog člana važi jednu godinu od dana izdavanja.

(Datum podnošenja prijave ovlaštenog korisnika)
(1) Za priznanje datuma podnošenja prijave ovlaštenog korisnika potrebno je da prijava
podnesena Institutu na taj datum sadrži bitne dijelove iz člana 39. ovog zakona.
(2) Institut podnosiocu prijave na njegovom primjerku potvrđuje prijem prijave.
(3) Po prijemu prijave, Institut ispituje da li ona sadrži dijelove iz stava (1) ovog člana.
(4) Ako prijava ne sadrži dijelove iz stava (1) ovog člana, Institut će pozvati podnosioca
prijave da u roku od 30 dana, koji se ne može produžiti, otkloni nedostatke zbog kojih prijava
nije mogla biti upisana u odgovarajući registar prijava ovlaštenih korisnika.
(5) Ako podnosilac prijave u roku iz stava (4) ovog člana ne otkloni nedostatke, Institut će
zaključkom odbaciti prijavu.
(6) Ako podnosilac prijave u roku iz stava (4) ovog člana otkloni nedostatke, Institut će
zaključkom priznati kao datum podnošenja prijave onaj datum kada je podnosilac prijave
otklonio uočene nedostatke.

geografske oznake)
geografske oznake upisuju se podaci o bitnim dijelovima prijave ovlaštenog korisnika iz člana
39. ovog zakona i drugi podaci propisani provedbenim propisom.

(Redoslijed ispitivanja prijave ovlaštenog korisnika)
(1) Prijave ovlaštenog korisnika ispituju se prema redoslijedu određe nom datumom
njihovog podnošenja.
(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog č
a) u slučaju sudskog spora ili pokrenutog inspekcijskog nadzora ili carinskog postupka,
b) ako je podnesen zahtjev za međunarodno registriranje imena porijekla ili geografske
oznake,
c) ako je, saglasno drugim propisima, u određenom roku neophodno izvršiti registraciju
imena porijekla ili geografske oznake i steći status njihovih ovlaštenih korisnika, uz obavezu
podnošenja posebnog zahtjeva za to.
(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana podnosi se zahtjev za ispitivanje prijave po hitnom
postupku.
č. b) i c) ovog člana
plaćaju se takse i troškovi postupka.

(Ispitivanje urednosti prijave ovlaštenog korisnika)
uslova propisanih ovim zakonom i provedbenim propisom.
(2) Prijava je uredna ako sadrži bitne dijelove iz čl. 39., 40., 41. i 42. ovog zakona, dokaz o
uplati takse i troškova postupka i druge propisane podatke.
(3) Ako utvrdi da prijava nije uredna, Institut će pismenim putem, uz navođenje razloga,
pozvati podnosioca prijave da je uredi u roku koji ne može biti kraći od 30 dana ni duži od 90
dana.
ćanje propisane takse i troškova
postupka, Institut će produžiti rok iz stava (3) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim,
ali ne kraće od 15 dana ni duže od 90 dana.
(5) Ako podnosilac prijave u ostavljenom roku ne uredi prijavu ili ne plati taksu i troškove
postupka za njeno uređivanje, Institut će zaključkom odbaciti prijavu.
(6) U slučaju iz stava (5) ovog člana, uz plaćanje propisane takse i troškova postupka,
podnosilac prijave može podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje u roku od tri mjeseca
od dana prijema zaključka o odbacivanju.

(Ispitivanje uslova za priznanje statusa ovlaštenog korisnika)
Ako je prijava za priznanje statusa ovlaštenog korisnika uredna, u skladu s odredbama čl. 39.
do 42. ovog zakona, Institut ispituje da li su ispunjeni uslovi za priznanje statusa ovlaštenog
korisnika imena porijekla, odnosno geografske oznake.

Čl an 48.
(Rješenje o odbijanju priznanja statusa ovlaštenog korisnika)
(1) Ako utvrdi da prijava ovlaštenog korisnika ne ispunjava uslove propisane ovim zakonom
za priznanje statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla, odnosno geografske oznake,
Institut će pismeno obavijestiti podnosioca prijave ovlaštenog korisnika o razlozima zbog
oznake i pozvat će ga da se u roku od 60 dana izjasni o tim razlozima.
ćanje propisane
takse i troškova postupka, Institut može produžiti rok iz stava (1) ovog člana za vrijeme koje
smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 90 dana.
(3) Ako se podnosilac prijave u ostavljenom roku izjasni o razlozima zbog kojih mu se ne
može priznati status ovlaštenog korisnika imena porijekla, odnosno geografske oznake,
Institut je dužan o njegovom izjašnjenju pribaviti mišljenje eksperta iz člana 29. stav (2) ovog
zakona.
(4) Ako ekspert iz člana 29. stav (2) ovog zakona traženo mišljenje ne dostavi u roku od 60
dana od dana kada mu je zatraženo, Institut će postupak ispitivanja uslova za priznanje statusa
ovlaštenog korisnika imena porijekla ili geografske oznake nastaviti bez pribavljenog
mišljenja.
(5) Institut ć
porijekla, odnosno geografske oznake, ako se podnosilac prijave ovlaštenog korisnika uopće
ne izjasni, ili ako se izjasni, a Institut ili ekspert iz člana 29. stav (2) ovog zakona i dalje
smatra da se podnosiocu prijave ovlaštenog korisnika ne može priznati status ovlaštenog
korisnika imena porijekla, odnosno geografske oznake.

(Pretvaranje prijave za priznanje statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla u prijavu za
priznanje statusa ovlaštenog korisnika geografske oznake i obratno)
(1) Ako je u toku postupka po prijavi ovlaštenog korisnika, u skladu s odredbom člana 31.
ovog zakona, došlo do pretvaranja prijave imena porijekla u prijavu geografske oznake, ili
pretvaranja prijave geografske oznake u prijavu imena porijekla, podnosilac prijave za
priznanje statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla, odnosno geografske oznake, čije je
pretvaranje izvršeno dužan je da, uz plaćanje propisane takse i troškova postupka, podnese
prijavu za priznanje statusa ovlaštenog korisnika geografske oznake ili obratno.
(2) Institut je dužan, bez odgađanja, obavijestiti sve podnosioce prijave ovlaštenog korisnika
da je, u skladu s odredbom člana 31. ovog zakona, podnesen zahtjev za pretvaranje prijave
imena porijekla, odnosno geografske oznake.
(3) O pretvaranju odgovarajuće prijave Institut donosi poseban zaključak i upisuje podatke o
pretvorenoj prijavi u odgovarajuće registre.

(Zaključak o plaćanju takse za priznanje statusa ovlaštenog korisnika)
(1) Ako prijava ovlaštenog korisnika ispunjava uslove propisane ovim zakonom da se
p
odnosiocu prijave prizna status ovlaštenog korisnika imena porijekla, odnosno geografske
oznake, Institut će zaključkom pozvati podnosioca prijave ovlaštenog korisnika da plati taksu
i troškove postupka za priznanje statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla, odnosno
geografske oznake, za prve tri godine i troškove objavljivanja podataka o ovlaštenom
korisniku imena porijekla, odnosno geografske oznake, i da dostavi dokaze o izvršenim
uplatama.
(2) Ako podnosilac prijave u roku od 30 dana ne dostavi dokaze o izvršenim uplatama iz
stava (1) ovog člana, Institut će posebnim zaključkom obustaviti postupak po prijavi.
(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana, podnosilac prijave ovlaštenog korisnika može, uz
plaćanje propisane takse i troškova postupka, podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje, u
roku od tri mjeseca od dana prijema zaključka o obustavljanju postupka.

(Rješenje o priznanju i upisivanje statusa ovlaštenog korisnika u odgovarajući registar)
(1) Kada podnosilac prijave ovlaštenog korisnika dostavi dokaze o izvršenim uplatama iz
člana 50. stav (1) ovog zakona, Institut će donijeti rješenje o priznanju statusa ovlaštenog
korisnika imena porijekla, odnosno geografske oznake, i priznati status podnosioca prijave
ovlaštenog korisnika, s propisanim bibliografskim podacima, upisati u Registar ovlaštenih
korisnika imena porijekla, odnosno Registar ovlaštenih korisnika geografskih oznaka.
(2) Podaci iz stava (1) ovog člana koji se upisuju u odgovarajući registar uređuju se
provedbenim propisom.

(Izdavanje isprave i objavljivanje podataka o statusu ovlaštenog korisnika)
(1) Ovlaštenom korisniku imena porijekla, odnosno geografske oznake, Institut izdaje
ispravu o statusu ovlaštenog korisnika imena porijekla, odnosno geografske oznake, a
propisane podatke o priznatom statusu ovlaštenog korisnika objavljuje u službenom glasilu.
(2) Sadržaj isprave o statusu ovlaštenog korisnika i podaci koji se objavljuju u službenom
glasilu iz stava (1) ovog člana uređuju se provedbenim propisom.

(Trajanje statusa ovlaštenog korisnika)
(1) Status ovlaštenog korisnika imena porijekla, odnosno geografske oznake traje tri godine
od dana upisivanja priznatog statusa u Registar ovlaštenih korisnika imena porijekla, odnosno
Registar ovlaštenih korisnika geografskih oznaka.
(2) Status ovlaštenog korisnika imena porijekla, odnosno geografske oznake može, na
zakonom i plaćenoj propisanoj taksi i troškovima postupka, biti obnovljen neograničen broj
puta, sve dok traje odgovarajuće ime porijekla, odnosno geografska oznaka.
(3) Sadržaj zahtjeva iz stava (2) ovog člana uređuje se provedbenim propisom.

DIO PETI - SADRŽAJ I OBIM PRAVA KOJE IMA OVLAŠTENI KORISNIK

I
MENA PORIJEKLA ILI GEOGRAFSKE OZNAKE

(Korištenje registriranog imena porijekla, odnosno geografske oznake)
(1) Registrirano ime porijekla, odnosno geografsku oznaku mogu koristiti samo lica kojima
su upisana u odgovarajući registar.
(2) Ovlašteni korisnici nekog imena porijekla, odnosno geografske oznake imaju isključivo
pravo da to ime porijekla, odnosno geografsku oznaku koriste za obilježavanje proizvoda na
koje se to ime porijekla, odnosno geografska oznaka odnosi.
(3) Ovlašteni korisnici imena porijekla imaju isključivo pravo da svoj proizvod obilježavaju
oznakom "kontrolirano ime porijekla".
(4) Prava iz st. (2) i (3) ovog č
geografske oznake na ambalaži, katalozima, prospektima, oglasima, posterima i drugim
oblicima ponude, uputstvima, računima, poslovnoj prepisci i drugim oblicima poslovne
geografskom oznakom.

(Nedopuštene radnje)
(1) Nije dopušteno korištenje registriranog imena porijekla ili geografske oznake u
sljedećim slučajevima:
a) korištenje od lica koje ne obavlja i nema upisanu potrebnu djelatnost u određeni registar,
b) bilo koje korištenje za označavanje proizvoda čiji su kvalitet, reputacija ili neka druga
karakteristika lošiji od onoga što je upisano u registar u pogledu imena porijekla ili
geografske oznake,
c) bilo koje korištenje za označavanje proizvoda koji nisu obuhvaćeni registracijom, ali koji
su iste vrste kao proizvodi obuhvaćeni registracijom,
d) bilo koje korištenje lažnog ili prevarnog obavještenja u pogledu geografskog porijekla,
prirode i kvaliteta proizvoda na pakiranju, propagandnom materijalu ili drugim dokumentima
tako da ostavlja utisak postojanja veze između proizvoda i zaštićenog geografskog naziva,
e) bilo koje korištenje koje, iako tačno u pogledu naziva teritorije, regiona ili mjesta s kojeg
proizvod potiče, navodi javnost na pogrešno mišljenje da proizvod potiče s drugog područja,
f) bilo koje korištenje prijevoda, transkripcije ili transliteracije čak i kada je naznačeno
pravo porijeklo proizvoda i naziva koji je propraćen izrazima kao što su: "stil", "tip", "metod",
"po postupku", "način", "imitacija", "proizveden u" i sl.,
g) svaki drugi postupak koji bi mogao dovesti javnost u zabludu o geografskom porijeklu
p
roizvoda.
(2) Nedopuštene radnje iz stava (1) ovog člana ne odnose se na korištenje naziva koji je dio
naziva preduzeća tokom njegovog djelovanja, osim ako je takav naziv korišten radi
obmanjivanja javnosti.

(Odnos prema ranije registriranom žigu)
Odredbe ovog zakona neće uticati na podobnost za registriranje, valjanost registracije žiga ili
prava na korištenje žiga na osnovu činjenice da je takav žig identičan ili sličan registriranoj
geografskoj oznaci, ako je žig koji je u pitanju prijavljen, ili registriran u dobroj vjeri, ili su
prava na žig stečen kroz upotrebu u dobroj vjeri prije dana stupanja na snagu ovog zakona, ili
prije nego što je geografska oznaka zaštićena u svojoj zemlji porijekla.

(Upotreba ličnog imena)
Odredbe ovog zakona ni na koji način neće uticati na bilo koje lice da u svom poslovanju
koristi svoje lično ime, ili ime svog prethodnika u poslu, osim ako se to ime koristi na način
da dovede javnost u zabludu.

(Zabrana prijenosa)
(1) Registrirano ime porijekla i registrirana geografska oznaka ne mogu biti predmet
ugovora o prijenosu prava, licenci, zalogu, franšizi i slično.
(2) Ako je registrirano ime porijekla ili registrirana geografska oznaka predmet prijavljenog
ili registriranog žiga, takav žig ne može se prenositi, ustupati, davati u zalog i slično.
(3) Registrirano ime porijekla i registrirana geografska oznaka koji imaju više ovlaštenih
korisnika mogu isključivo biti predmet kolektivnog žiga ili žiga garancije.

DIO ŠESTI - PRESTANAK VAŽENJA IMENA PORIJEKLA, ODNOSNO

GEOGRAFSKE OZNAKE

(Prestanak važenja imena porijekla ili geografske oznake u zemlji porijekla)
(1) Registrirano ime porijekla ili registrirana geografska oznaka prestaju da važe ako im
prestane zaštita u zemlji njihovog porijekla.
(2) Na zahtjev zainteresiranog lica, uz podnošenje potvrde koju je izdao nadležni organ
zemlje porijekla određenog imena porijekla, odnosno geografske oznake, ili po prijemu
obavještenja nadležnog organa zemlje porijekla određenog imena porijekla, odnosno
geografske oznake, da je tom imenu porijekla, odnosno geografskoj oznaci prestala zaštita u
zemlji porijekla, Institut će donijeti rješenje o prestanku važenja imena porijekla ili
geografske oznake.
(3) Rješenje iz stava (2) ovog čl ana Institut će upisati u odgovarajući registar i u svom
službenom glasilu objavit će propisane podatke o prestanku važenja imena porijekla ili
geografske oznake.
(4) Podaci iz stava (3) ovog člana koji se objavljuju uređuju se provedbenim propisom.

(Prestanak važenja geografske oznake na osnovu sudske odluke)
(1) Zainteresirano lice može tužbom nadležnom sudu pokrenuti postupak za utvrđivanje da
je određena geografska oznaka postala generički, odnosno uobičajen naziv za određeni
proizvod.
(2) Registrirana geografska oznaka prestaje da važi na osnovu pravosnažne sudske odluke
kojom se utvrđuje da je postala generički, odnosno uobičajeni naziv za određeni proizvod.
(3) Registrirana geografska oznaka koja je u svojoj zemlji porijekla registrirana i zaštićena
kao ime porijekla ne može biti proglašena generičkim, odnosno uobičajenim nazivom za
određeni proizvod sve dok takva zaštita traje u zemlji porijekla.
(4) Po prijemu sudske odluke iz stava (2) ovog člana, Institut će odluku upisati u
odgovarajuće registre i u svom službenom glasilu objavit će propisane podatke o prestanku
važenja geografske oznake.
(5) Podaci iz stava (4) ovog člana koji se objavljuju uređuju se provedbenim propisom.

DIO SEDMI - PRESTANAK I UKIDANJE STATUSA OVLAŠTENOG KORISNIKA

IMENA PORIJEKLA ILI GEOGRAFSKE OZNAKE

(Prestanak statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla ili geografske oznake)
Status ovlaštenog korisnika imena porijekla ili geografske oznake prestaje i prije isteka
predviđenog roka iz člana 53. stav (1) ovog zakona ako:
a) se ovlašteni korisnik imena porijekla ili geografske oznake odrekne svog statusa -
narednog dana od dana predaje Institutu podneska o odricanju,
b) je na osnovu člana 59., odnosno 60. ovog zakona prestalo da važi ime porijekla ili
geografska oznaka na osnovu odluke suda ili Instituta - danom određenim tom odlukom,
c) je prestalo pravno lice, odnosno ako je umrlo fizičko lice koje ima status ovlaštenog
korisnika - danom prestanka pravnog lica, odnosno smrti fizičkog lica, osim ako taj status nije
prešao na pravne sljednike pravnog lica.

(Ukidanje rješenja o priznanju statusa ovlaštenog korisnika)
ovlaštenog korisnika imena porijekla ili geografske oznake ako utvrdi da su prestali postojati

uslovi za priznanje statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla, odnosno geografske oznake
k
oji su predviđeni ovim zakonom.
imena porijekla ili geografske oznake ovlašteni korisnik imena porijekla, odnosno geografske
oznake dužan je dokazati da postoje zakonom propisani uslovi za priznanje statusa ovlaštenog
korisnika imena porijekla ili geografske oznake.
imena porijekla, odnosno geografske oznake, u toku postupka odustane od svog zahtjeva,
Institut može nastaviti postupak po službenoj dužnosti.
imena porijekla ili geografske oznake shodno se primjenjuju odredbe čl. 34. i 35. ovog
zakona.
(5) Licu koje je upisano kao ovlašteni korisnik imena porijekla ili geografske oznake u
odgovarajući registar status ovlaštenog korisnika imena porijekla, odnosno geografske oznake
prestaje narednog dana od dana pravosnažnosti rješenja o ukidanju rješenja o priznanju
statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla, odnosno geografske oznake.

DIO OSMI - PROGLAŠAVANJE NIŠTAVIM RJEŠENJA O REGISTRIRANJU

IMENA PORIJEKLA ILI GEOGRAFSKE OZNAKE, ODNOSNO RJEŠENJA O
PRIZNANJU STATUSA OVLAŠTENOG KORISNIKA IMENA PORIJEKLA ILI
GEOGRAFSKE OZNAKE

(Uslov za proglašavanje ništavim rješenja o registriranju imena porijekla ili geografske
oznake, odnosno o priznanju statusa ovlaštenog korisnika)
Rješenje o registriranju imena porijekla ili geografske oznake, odnosno rješenje o priznanju
statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla ili geografske oznake može se proglasiti ništavim
ako se utvrdi da u vrijeme njihovog donošenja nisu bili ispunjeni uslovi propisani ovim
zakonom za registriranje imena porijekla ili geografske oznake, odnosno za priznanje statusa
ovlaštenog korisnika imena porijekla ili geografske oznake.

(Prijedlog za proglašavanje ništavim rješenja o registriranju imena porijekla ili geografske
oznake, odnosno rješenja o priznanju statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla ili
geografske oznake)
(1) Rješenje o registriranju imena porijekla ili geografske oznake, odnosno rješenja o
priznanju statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla ili geografske oznake može se
proglasiti ništavim po službenoj dužnosti ili po prijedlogu zainteresiranog lica ili
pravobranioca BiH ili ombudsmena BiH za sve vrijeme trajanja imena porijekla ili geografske
oznake, odnosno statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla ili geografske oznake.
(2) Ako je izjavljen prigovor na podnesenu prijavu imena porijekla ili geografske oznake
zbog razloga propisanih u članu 33. st. (3) i (4) ovog zakona, pa je rješenje o odbijanju
prigovora konačno, prijedlog za proglašavanje ništavim rješenja isto lice ne može podnijeti

zbog istih razloga koji su navedeni u odbijenom prigovoru, osim ako podnosilac prijedloga ne
d
ostavi nove dokaze koji bi sami ili u vezi s već upotrijebljenim dokazima mogli da dovedu
do drugačijeg rješenja u postupku po prigovoru.
(3) Uz prijedlog za proglašavanje ništavim rješenja podnose se odgovarajući dokazi.

(Postupak za proglašavanje ništavim rješenja)
(1) Postupak za proglašavanje ništavim rješenja pokreće se pisanim prijedlogom za
proglašavanje ništavim rješenja.
(2) Sadržaj prijedloga iz stava (1) ovog člana, kao i prilozi uz prijedlog uređuju se
provedbenim propisom.
(3) Prijedlog za proglašavanje ništavim rješenja uredan je ako sadrži propisane podatke.
(4) Ako prijedlog za proglašavanje ništavim rješenja nije uredan, Institut će pozvati
podnosioca prijedloga da ga u roku od 30 dana od dana prijema poziva uredi.
ćanje takse i troškova postupka,
Institut će produžiti rok iz stava (4) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne
kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.
(6) Ako podnosilac prijedloga u roku iz stava (4) ovog člana ne postupi po pozivu, Institut
će prijedlog zaključkom odbaciti.
(7) Uredan prijedlog Institut će dostaviti protivniku predlagača i pozvati ga da u roku od 30
dana od dana prijema poziva dostavi svoj odgovor.
(8) Na obrazloženi zahtjev protivnika predlagača, uz plaćanje takse i troškova postupka,
Institut će produžiti rok iz stava (7) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne
kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.
(9) Ako protivnik predlagača u ostavljenom roku ne odgovori na prijedlog za proglašavanje
ništavim rješenja, Institut će proglasiti ništavim rješenje o registriranju imena porijekla ili
geografske oznake, odnosno rješenje o priznanju statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla
ili geografske oznake.
(10) Ako ocijeni da je to neophodno, Institut može odrediti usmenu raspravu povodom
podnesenog prijedloga za proglašavanje ništavim rješenja.
(11) Poslije provedenog postupka po prijedlogu za proglašavanje ništavim rješenja na
osnovu prijedloga iz člana 64. stav (1) ovog zakona, Institut može u svako doba donijeti
rješenje o proglašavanju ništavim rješenja o registriranju imena porijekla ili geografske
oznake, odnosno rješenja o priznanju statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla ili
geografske oznake.
(12) Rješenje o proglašavanju ništavim rješenja o registriranju imena porijekla ili
geografske oznake, odnosno rješenja o priznanju statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla

ili geografske oznake, koje je konačn o u upravnom postupku, Institut će objaviti u službenom
glasilu.

(Djelovanje na pravosnažnu sudsku presudu)
Proglašavanje ništavim rješenja o registriranju imena porijekla ili geografske oznake, odnosno
rješenja o priznanju statusa ovlaštenog korisnika imena porijekla ili geografske oznake nema
djelovanje na sudske odluke u vezi s utvrđivanjem povrede prava koje su u momentu
donošenja tog rješenja bile pravosnažne pod uslovom da je tužilac, odnosno ovlašteni korisnik
imena porijekla ili geografske oznake bio savjestan.

DIO DEVETI - ŽALBENI POSTUPAK

(Pravo na žalbu)
čijem zahtjevu u cjelini ili u
dijelu nije udovoljeno ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostavljanja odluke.
(2) Druge stranke u postupku koji je okončan odlukom protiv koje se podnosi žalba
smatraju se strankama u žalbenom postupku.

(Sadržaj žalbe)
Uz podatke koje mora da sadrži svaki podnesak, žalba mora da sadrži i:
a) oznaku upravnog akta protiv kojeg se podnosi,
b) izjavu o tome da se upravni akt osporava u cjelini ili u određenom dijelu,
c) razloge zbog kojih se žalba podnosi,
d) obrazloženje žalbe sa svim dokazima kojima podnosilac žalbe potvrđuje svoje navode iz
žalbe,
e) potpis podnosioca žalbe,
f) punomoć, ako se žalba podnosi posredstvom opunomoćenika.

(Komisija za žalbe)
(1) Komisija za žalbe osniva se kao nezavisni organ za odlučivanje o žalbi u skladu s
odredbama ovog zakona.
(2) Komisija za žalbe ima tri člana, od kojih je jedan predsjednik Komisije za žalbe, i tri
zamjenika člana, od kojih je jedan zamjenik predsjednika.
(3) Čl anove Komisije za žalbe imenuje Vije će ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Vijeće ministara) između nezavisnih stručnjaka u oblasti prava industrijskog vlasništva
i državnih službenika iz Instituta na način uređen odlukom Vijeća ministara.
(4) Sjedište Komisije za žalbe je pri Institutu.
(5) Institut osigurava Komisiji za žalbe radni prostor i potrebnu opremu za rad, kao i
(6) Komisija za žalbe ima svoj poseban pečat.
(7) Predsjednik Komisije za žalbe upravlja njenim radom.
(8) U slučaju odsustva, predsjednika Komisije za žalbe mijenja zamjenik predsjednika, a
člana zamjenik člana Komisije za žalbe.
(9) Predsjednik i članovi Komisije za žalbe u svom radu su nezavisni, nisu obavezani
nikakvim uputstvima direktora Instituta i svoje zadatke obavljaju nepristrano, u skladu sa
zakonom i pravilima struke.
(10) Predsjednik i članovi Komisije za žalbe imaju položaj nezavisnih stručnjaka, a naknadu
za svoj rad ostvaruju u skladu s provedbenim propisom o naknadama za rad u Komisiji za
žalbe.
(11) Članovi Komisije za žalbe i zamjenici članova koji su učestvovali u donošenju odluke
u prvostepenom postupku, ili ako postoje neki drugi razlozi za njihovo izuzeće, ne mogu
učestvovati u postupku po žalbi u konkretnom predmetu.
(12) Komisija za žalbe donosi poslovnik o radu.

(Odlučivanje o žalbi)
(1) Komisija za žalbe odlučuje na sjednici većinom glasova.
(2) Komisija za žalbe odlučuje na osnovu podnesene žalbe, a kada smatra da je to
neophodno, može da odredi održavanje usmene rasprave.
(3) U postupku odlučivanja o žalbi na odgovarajući način primjenjuju se odredbe čl. 27.,
30., 35., 46., 48. i 65. ovog zakona.

DIO DESETI - GRAĐANSKOPRAVNA ZAŠTITA

(Tužba zbog povrede prava)
(1) U slučaju povrede registriranog imena porijekla ili registrirane geografske oznake,
tužilac može tužbom zahtijevati:
a) utvrđivanje povrede prava,
b) zabranu daljnjeg vršenja uči njene povrede i budućih sličnih povreda prestankom ili
suzdržavanjem od radnji koje to pravo povređuju,
c) uklanjanje stanja nastalog povredom prava,
d) povlačenje predmeta povrede iz privrednih tokova uz uvažavanje interesa trećih savjesnih
lica,
e) potpuno uklanjanje predmeta povrede iz privrednih tokova,
f) uništenje predmeta kojima je izvršena povreda prava,
g) uništenje sredstava koja su isključivo ili u pretežnoj mjeri namijenjena ili se
upotrebljavaju za činjenje povreda i koja su vlasništvo povredilaca,
j) objavljivanje presude o trošku tuženog.
(2) Pri odlučivanju o zahtjevima iz stava (1) tač. c), d), e), f), g) i h) ovog člana sud je dužan
uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, naročito srazmjer između težine učinjene povrede i
zahtjeva, kao i interes ovlaštenog lica da se osigura efektivna zaštita prava.
(3) U postupku protiv lica čije su usluge bile upotrijebljene za povredu prava, a postojanje te
povrede već je pravosnažno ustanovljeno u postupku prema trećem licu, pretpostavlja se da
povreda prava postoji.
(4) Postupak po tužbi iz stava (1) ovog člana je hitan.

(Povreda imena porijekla ili geografske oznake)
Povredom imena porijekla ili geografske oznake smatra se svako neovlašteno korištenje
imena porijekla ili geografske oznake u smislu člana 54. ovog zakona i vršenje neke od
nedopuštenih radnji u smislu člana 55. ovog zakona.

(Naknada štete)
(1) Za sve povrede prava iz ovog zakona važe opća pravila o naknadi štete i odgovornosti za
štetu, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Lice koje povrijedi ime porijekla ili geografsku oznaku dužno je da plati svim licima
koja imaju status ovlaštenog korisnika tog imena porijekla, odnosno te geografske oznake
odštetu u obimu koji se određuje prema općim pravilima o naknadi štete.

(Penal)
(1) Ako je povreda imena porijekla ili geografske oznake uči njena namjerno ili krajnjom
nepažnjom, tužilac može od lica koje je povrijedilo ime porijekla ili geografsku oznaku tražiti
naknadu do trostrukog iznosa stvarne štete i izmakle dobiti.
(2) Pri odlučivanju o zahtjevu za plaćanje penala sud će uzimati u obzir sve okolnosti
slučaja, a naročito obim nastale štete, stepen krivice povredioca i preventivni cilj penala.

(Aktivna legitimacija za tužbu)
(1) Tužbu zbog povrede imena porijekla ili geografske oznake mogu podnijeti: lice iz člana
19. ovog zakona koje je ustanovilo ime porijekla ili geografsku oznaku, ovlašteni korisnik
imena porijekla ili geografske oznake, udruženje potrošača i pravobranilac BiH.
(2) Ako je pred Institutom, odnosno sudom pokrenut postupak iz čl. 60., 62. ili 64. ovog
zakona, sud koji postupa po tužbi iz člana 71. ovog zakona dužan je prekinuti postupak do
konačne odluke Instituta ili suda.

(Rok za podnošenje tužbe)
Tužba zbog povrede registriranog imena porijekla ili geografske oznake može se podnijeti u
roku od tri godine od dana kada je tužilac saznao za povredu i učinioca, a najkasnije u roku od
pet godina od dana kad je povreda prvi put učinjena.

(Privremene mjere)
(1) Sud će odrediti privremenu mjeru radi osiguranja zahtjeva prema odredbama ovog
zakona ako predlagač učini vjerovatnim da je:
a) nosilac prava iz ovog zakona i
b) njegovo pravo povrijeđeno, ili da prijeti stvarna opasnost od povrede.
(2) Nosilac prava mora da učini vjerovatnim i jednu od sljedeć
a) opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti onemogućeno ili znatno otežano,
b) da je privremena mjera potrebna radi sprečavanja nastanka štete koju će biti kasnije teško
popraviti, ili
c) da pretpostavljeni povredilac donošenjem privremene mjere koja bi se kasnije u postupku
pokazala neopravdanom ne bi pretrpio veće negativne posljedice od onih koje bi bez
donošenja takve privremene mjere pretrpio nosilac prava.
(3) Nosilac prava koji predlaže da se donese privremena mjera bez prethodnog
obavještavanja i saslušanja suprotne strane dužan je, osim uslova iz st. (1) i (2) ovog člana,
učiniti vjerovatnim da bi bilo kakvo odgađanje donošenja privremene mjere prouzrokovalo
nosiocu prava nastanak štete koju bi bilo teško popraviti.
(4) U sluča ju donošenja privremene mjere prema odredbama stava (3) ovog člana, sud će
rješenje o privremenoj mjeri dostaviti suprotnoj strani odmah poslije njenog provođenja.
(5) Nosilac prava ne mora dokazivati opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti
onemogućeno ili znatno otežano ako učini vjerovatnim da će predložena privremena mjera
prouzrokovati pretpostavljenom povrediocu samo neznatnu štetu.
(6) Smatra se da opasnost postoji ako bi trebalo ostvarivati zahtjeve u inozemstvu.
člana, bilo koju
privremenu mjeru kojom se može postići cilj osiguranja, a naročito da se:
a) pretpostavljenom povrediocu zabrane radnje kojima se povređuje pravo iz ovog zakona,
isključivo ili u pretežnoj mjeri namijenjeni, odnosno upotrebljavaju se za činjenje povreda.
(8) Ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, sud će u rješenju odrediti i rok u kojem
predlagač mora da podnese tužbu radi opravdanja te mjere.
(9) Rok iz stava (8) ovog člana ne može biti duži od 20 radnih dana, odnosno 31
kalendarskog dana, od dana dostavljanja rješenja predlagaču, zavisno od toga koji rok ističe
kasnije.
(10) Sud mora da odluči o prigovoru protiv rješenja o privremenoj mjeri u roku od 30 dana
od dana podnošenja odgovora na prigovor, odnosno od isteka roka za podnošenje tog
odgovora.
(11) Postupak u vezi s donošenjem privremene mjere je hitan.

(Osiguranje dokaza)
(1) Sud će donijeti rješenje o osiguranju dokaza ako predlagač pruži sudu razumne dokaze o
tome:
a) da je nosilac prava iz ovog zakona,
b) da je njegovo pravo povrijeđeno, ili da prijeti stvarna opasnost od povrede,
c) da će dokazi o toj povredi biti uništeni, ili kasnije neće moći biti izvedeni.
(2) Nosilac prava koji traži da se donese rješenje o osiguranju dokaza bez prethodnog
obavještavanja i saslušanja suprotne strane dužan je da, osim uslova iz stava (1) ovog člana,
učini vjerovatnim i postojanje opasnosti da će dokazi o povredi, zbog radnji suprotne strane,
biti uništeni, ili da se kasnije neće moći izvesti.
(3) U slučaju donošenja odluke o osiguranju dokaza prema odredbama stava (2) ovog člana,
sud će rješenje o osiguranju dostaviti suprotnoj strani odmah poslije izvođenja dokaza.
(4) Sud može rješenjem iz stava (1) ovog čl ana odrediti da se izvede bilo koji dokaz, a
naročito:
a) uviđaj prostorija, poslovne dokumentacije, inventara, baza podataka, kompjuterskih
memorijskih jedinica ili drugih stvari,
b) oduzimanje uzoraka predmeta povrede,
c) pregled i predaju dokumenata,
d) određivanje i saslušanje vještaka,
e) saslušanje svjedoka.
(5) Osiguranje dokaza može se tražiti i poslije pravosnažno okončanog postupka, ako je to
potrebno radi pokretanja postupka prema vanrednim pravnim lijekovima, ili za vrijeme
takvog postupka.
(6) U postupku osiguranja dokaza, prema odredbama ovog člana, primjenjuju se
odgovarajuće odredbe zakona o parničnom postupku, a koje se odnose na privremene mjere,
osim ako je ovim zakonom drugačije određeno.
(7) Postupak osiguranja dokaza je hitan.
(8) Ako se kasnije pokaže da je prijedlog za osiguranje dokaza neopravdan, ili ako nosilac
prava taj prijedlog ne opravda, suprotna strana ima pravo da traži:
a) vraćanje oduzetih predmeta,
b) zabranu upotrebe pribavljenih informacija,
c) naknadu štete.
(9) Sud mora u postupku osiguranja dokaza, prema odredbama ovog člana, da osigura
zloupotrebljava isključ

(Dužnost obavještavanja)
(1) Sud može u toku parnice, zbog povrede prava iz ovog zakona, na osnovu opravdanog
distributivnim kanalima robe i usluga kojima se povređuje pravo iz ovog zakona.
(2) Sud može naložiti da podatke iz stava (1) ovog člana dostave sudu i lica koja u obimu
komercijalne djelatnosti:
a) posjeduju robu za koju se sumnja da se njome povređuje pravo iz ovog zakona, ili
b) koriste usluge za koje se sumnja da se njima povređuje pravo iz ovog zakona, ili
c) daju usluge za koje se sumnja da se njima povređu je pravo iz ovog zakona.
(3) Smatra se da je neka radnja preduzeta u obimu komercijalne djelatnosti ako je preduzeta
za pribavljanje posredne ili neposredne ekonomske koristi.
(4) Pojam komercijalne djelatnosti ne obuhvata radnje savjesnih krajnjih potrošača.
(5) Sud može naložiti da podatke iz stava (1) ovog člana dostavi sudu i lice koje je od nekog
od lica navedenih u stavu (2) ovog člana označeno kao umiješano u proizvodnju, izradu i
distribuciju robe ili davanje usluga za koje se sumnja da se njima povređuje pravo iz ovog
zakona.
(6) Podaci traženi na osnovu stava (1) ovog člana mogu naročito obuhvatiti:
a) ime, adresu, odnosno firmu i sjedište proizvođača, izrađivača, distributera, dobavljača i
na veliko i malo,
b) podatke o količinama proizvedene, izrađene, isporučene, primljene ili naručene robe ili
usluga, kao i o cijenama ostvarenim za odnosnu robu i usluge.

(Izvođenje dokaza)
(1) Ako sud odluči da će izvesti predloženi dokaz koji se nalazi kod suprotne strane, ta
(2) Stav (1) ovog člana odnosi se i na bankarsku, finansijsku i poslovnu dokumentaciju koja
je pod kontrolom suprotne strane, ako se radi o povredi koja dostiže obim komercijalne
djelatnosti.
(3) U postupku izvođenja dokaza primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona koji uređuje
parnični postupak, osim ako je ovim zakonom drugačije određeno.
(4) Sud mora poslije izvođenja dokaza, u skladu sa stavom (1) ovog člana, osigurati zaštitu
isključ

(Sredstvo osiguranja za suprotnu stranu)
đ ivanje privremene mjere ili
osiguranja dokaza, sud može odrediti odgovarajući novčani iznos kao sredstvo osiguranja u
sluč

DIO JEDANAESTI - CARINSKE MJERE

(Zahtjev nosioca prava)
(1) Nosilac isključi vih prava prema ovom zakonu, koji opravdano sumnja da će doći do
uvoza, tranzita ili izvoza robe proizvedene suprotno odredbama ovog zakona, može kod
nadležnog carinskog organa (u daljnjem tekstu: carinski organ) podnijeti zahtjev za zaštitu
svojih prava putem carinskih mjera privremenog zadržavanja robe od daljnjeg puštanja u
promet.
člana, mora da sadrži:
a) podatke o podnosiocu zahtjeva i o nosiocu isključivog prava iz ovog zakona, ako se ne
radi o istom licu,
b) detaljan opis robe, koji omogućava njenu identifikaciju,
c) dokaze o tome da je podnosilac zahtjeva, odnosno lice koje je on ovlastio, nosilac
isključivog prava iz ovog zakona u vezi s tom robom,
d) dokaze o tome da je isključivo pravo vjerovatno povrijeđeno,
e) druge podatke važne za odluč
podaci o lokaciji robe i njenoj destinaciji, očekivani datum dolaska ili odlaska pošiljke, podaci
o sredstvu transporta, podaci o uvozniku, izvozniku, primaocu i sl.,
f) vremenski period u kojem će carinski organi postupati prema zahtjevu i koji ne može biti
duži od dvije godine od dana podnošenja zahtjeva.
(3) Carinski organ može prije donošenja odluke kojom udovoljava zahtjevu iz stava (1)
ovog člana tražiti od nosioca prava da položi osiguranje za troškove pohranjivanja i prijevoza
robe, kao i za naknadu štete, koji bi u vezi s robom mogli nastati carinskom organu, kao i
strani protiv koje je prihvaćen zahtjev iz stava (1) ovog člana.
(4) Ako carinski organ udovolji zahtjevu iz stava (1) ovog člana, on o tome obavještava sve
carinske ispostave i nosioca prava.

(Postupak nakon privremenog zadržavanja robe)
(1) Ako carinska ispostava pri provođenju carinskog postupka nađe robu koja odgovara
opisu robe iz odluke nadležnog carinskog organa, ona će tu robu privremeno zadržati od
daljnjeg puštanja u promet.
(2) Odluka o privremenom zadržavanju robe uručuje se njenom uvozniku.
(3) U odluci iz stava (2) ovog člana određuje se da se vlasnik robe, odnosno lice koje je
ovlašteno za raspolaganje robom, u roku od deset radnih dana od dana privremenog
zadržavanja može izjasniti o tome da li se radi o krivotvorenoj robi, odnosno drugoj povredi
prava iz ovog zakona.
(4) Ako carinski organ ne primi pisano izjašnjenje vlasnika ili lica koje je ovlašteno da
raspolaže robom u roku iz stava (3) ovog člana, on može na zahtjev i o trošku nosioca prava
oduzeti i uništiti privremeno zadržanu robu.
(5) Ako vlasnik robe ili lice koje je ovlašteno da raspolaže robom, u roku iz stava (3) ovog
čl
ana, podnese izjavu da se ne radi o krivotvorenoj robi, odnosno drugoj povredi prava iz
ovog zakona, nosilac prava može u roku od deset radnih dana od prijema obavještenja o
takvoj izjavi podnijeti tužbu zbog povrede prava.
(6) Ako posebne okolnosti slučaja to opravdavaju, carinski organ može, na zahtjev nosioca
prava, odrediti dodatni rok za podnošenje tužbe iz stava (5) ovog člana, koji ne može biti duži
od deset radnih dana.
(7) Nosilac prava ili lice koje on ovlasti može za vrijeme privremenog zadržavanja izvršiti
pregled i kontrolu robe i prateće dokumentacije u obimu koji je potreban za utvrđivanje
povjerljivih podataka.
(8) Pravo da izvrši pregled i kontrolu robe ima i njen uvoznik.
(9) Ako nosilac prava ne podnese tužbu iz stava (5) ovog člana, privremeno zadržana roba
pušta se u traženu carinski dopuštenu upotrebu, odnosno promet.
(10) Ako nosilac prava pokrene sudski postupak, carinski organ donijet će odluku o zapljeni
robe do donošenja pravosnažne sudske odluke.

(Postupak po službenoj dužnosti)
(1) Ako carinska ispostava pri provođenju carinskog postupka u vezi sa uvozom, tranzitom
ili izvozom robe opravdano sumnja da su određenom robom povrijeđena prava prema ovom
zakonu, ona će privremeno zadržati puštanje te robe u promet i o tome obavijestiti carinski
organ.
(2) Carinski organ pismeno obavještava nosioca prava o zadržavanju robe, sumnji da se radi
o povredi njegovih prava i o mogućnosti da podnese zahtjev prema članu 82. ovog zakona u
roku od pet radnih dana od dana zadržavanja robe.
(3) Ako nosilac prava podnese zahtjev u skladu sa stavom (2) ovog člana, roba se zadržava
do donošenja odluke carinskog organa.
(4) Ako carinski organ udovolji zahtjevu iz člana 82. ovog zakona, roba se privremeno
zadržava za narednih deset radnih dana.
(5) Nosilac prava mora u roku iz stava (4) ovog člana provesti radnje iz člana 83. stav (7)
ovog zakona.
(6) Odredbe čl. 83. i 84. ovog zakona ne primjenjuju se na uvoz, tranzit ili izvoz robe u
malim količinama namijenjenim za privatnu i nekomercijalnu upotrebu, koje se unose ili
iznose kao dio ličnog prtljaga ili šalju u malim pošiljkama.

(Primjena drugih carinskih propisa)
(1) Na carinski postupak u vezi s robom kojom se povređu ju prava iz ovog zakona
primjenjuju se na odgovarajući način ostali carinski propisi.
(2) Bliže propise o provođenju carinskih mjera iz ovog dijela Zakona donosi Vijeće
ministara, na prijedlog Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
(3) Carinski postupak u vezi s robom kojom se povređuju prava iz ovog zakona je hitan.

DIO DVANAESTI - PREKRŠAJNE ODREDBE

(Prekršaji)
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 200.000 KM kaznit će se za prekršaj
pravno lice ili preduzetnik koji na način iz člana 72. ovog zakona povrijede registrirano ime
porijekla ili geografsku oznaku.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM do 20.000 KM kaznit će se za prekršaj iz
stava (1) ovog člana i odgovorno lice u pravnom licu i kod preduzetnika.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM do 10.000 KM kaznit će se za prekršaj iz
stava (1) ovog člana fizičko lice.
(4) Predmeti koji su nastali izvršenjem prekršaja iz stava (1) ovog člana oduzet će se i
uništiti, a predmeti, odnosno uređaji namijenjeni ili upotrijebljeni za izvršenje tih prekršaja će
se oduzeti.
(5) Prekršajni postupak na osnovu odredbi ovog člana je hitan.

(Zaštitna mjera)
(1) Pravnom licu i preduzetniku koji učine prekršaje iz člana 86. stav (1) ovog zakona u
obavljanju djelatnosti može se izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti ili dijelova
djelatnosti kojima se vrijeđa registrirano ime porijekla ili geografska oznaka u trajanju do
jedne godine, ako je učinjeni prekršaj naročito težak zbog načina izvršenja, posljedica djela ili
drugih okolnosti učinjenog prekršaja.
(2) Pravnom licu i preduzetniku koji učine prekršaj iz člana 86. stav (1) ovog zakona u
povratu izreći će se zaštitna mjera zabrane djelatnosti ili dijelova djelatnosti kojima se vrijeđa
registrirano ime porijekla ili geografska oznaka u trajanju od najmanje jedne godine.

(Inspekcijska kontrola u vezi s prekršajima)
(1) Inspekcijsku kontrolu u vezi s prekršajima propisanim u članu 86. ovog zakona i
izricanje zaštitne mjere propisane u članu 87. ovog zakona vrši inspekcija nadležna za
kontrolu tržišta u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu BiH.
(2) Inspekcijski postupak je hitan.

DIO TRINAESTI - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

(Prava priznata do primjene ovog zakona i provedbeni propisi za izvršenje ovog zakona)
(1) Registrirane geografske oznake koje važe na dan stupanja na snagu ovog zakona ostaju i
dalje na snazi i na njih će se primjenjivati odredbe ovog zakona.
(2) Direktor Instituta donijet će provedbene propise za izvršenje ovog zakona u roku od šest
mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona izuzev propisa iz člana 85. stav (2) ovog
zakona.
(3) Provedbene propise u smislu stava (2) ovog člana čine: Pravilnik o postupku za
priznanje oznake porijekla proizvoda, imena porijekla i geografske oznake, Odluka o
posebnim troškovima postupka za sticanje i održavanje prava industrijskog vlasništva, Odluka
o uslovima za upis u registre zastupnika za zaštitu industrijskog vlasništva, Pravilnik o
stručnom ispitu za zastupnike za zaštitu industrijskog vlasništva i Odluka o naknadi za rad u
Komisiji za žalbe.

(Prestanak važenja drugih propisa i postupci za priznanje žiga u toku)
(1) Početkom primjene ovog zakona prestaju da važe odredbe GLAVE II. - VRSTE
PRAVA INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA Odjeljak 4. - GEOGRAFSKA OZNAKA (čl.
116. do 126.) Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik
BiH", br. 3/02 i 29/02) koje se odnose na geografsku oznaku, kao i odredbe koje se mogu
shodno primijeniti na geografsku oznaku.
(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i
Hercegovini primjenjivat će se i dalje na sve upravne postupke u vezi s geografskom
oznakom koji nisu okončani do dana početka primjene ovog zakona.

(Primjena međunarodnih ugovora)
Odredbe međunarodnih ugovora u vezi sa oznakama geografskog porijekla, imenom porijekla
i geografskom oznakom, kojima je pristupila BiH, primjenjuju se na predmete koje tretira
ovaj zakon i u slučaju sukoba s odredbama ovog zakona primjenjuju se odredbe
međunarodnih ugovora.

(Jedinstvena primjena odredbi o Komisiji za žalbe u Zakonu o patentu, Zakonu o žigu i
Zakonu o industrijskom dizajnu)
Odredbe čl. 69. i 70. ovog zakona i odgovarajuće odredbe Zakona o patentu, Zakona o žigu i
Zakona o industrijskom dizajnu, kojima se uređuje Komisija za žalbe Instituta, primjenjuju se
na način da se formira jedna komisija za žalbe.

(Stupanje na snagu Zakona)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a
p
rimjenjuje se od 1. januara 2011. godine.
PSBiH, broj 515/10
28. maja 2010. godine
Sarajevo
Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamentarne skupštine BiH
Dr. Milorad Živković, s. r.
Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamentarne skupštine BiH
Sulejman Tihić, s. r.