Zakon o zaštiti od klevete Republike Srpske

Opšti dio
Ovim zakonom uređuju se prihvatljiva ograničenja slobode izražavanja u pogledu građanske
odgovornosti za štetu nanesenu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem
nečeg neistinitog i potvrđuje da:
a) pravo na slobodu izdržavanja, koje je garantovano Ustavom Republike Srpske i Evropskom
konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, predstavlja jedan od osnova
demokratskog društva, posebno kada se radi o pitanjima od političkog i javnog interesa;
b) pravo na slovodu izražavanja štiti sadržaj izražavanja, kao i način na koji je iznesen, i ne
primjenjuje se samo za izražavanja koja se smatraju korisnim ili neuvredljivim nego, takođe i za
ona koja mogu da uvrijede, šokiraju ili uznemire;
v) sredstva informisanja imaju vrlo značajnu ulogu u demokratskom procesu kao javni
posmatrači i snabdjevači javnosti informacijama.
Tumačenje

Ovaj zakon tumači se tako da se u najvećoj mjeri obezbijedi princip slobode izražavanja.
Definicije

U smislu ovog zakona:
a) "izražavanje" znači bilo kakvu izjavu, naročito uključujući: svaki usmeni, pisani, audio,
vizuelni ili elektronski materijal, bez obzira na sadržaj, formu ili način iznošenja ili pronošenja;
b) "javni organ" znači svaki zakonodavni, sudski, izvršni ili drugi upravni organ, svaki organ
koji je imenovan ili ustanovljen u skladu sa Zakonom, a obavlja javnu funkciju i pravno lice koje
je u vlasništvu ili je kontrolisano od strane jednog od gore navedenih javnih organa;
v) "javni službenik" znači svako lice koje je zaposleno u javnom organu.
g) "autor" je svako lice koje iznosi ili pronosti izražavanje

Granice djelovanja Zakona

1. Ovaj zakon se primjenjuje na sve tužbe za naknadu štete, ukoliko su podnesene povodom
nezakonite povrede ugleda izazvane iznošenjem ili pronošenjem nečeg neistinitog, bez obzira na
vrstu tužbe.
2. Javnim organima nije dozvoljeno da podnose tužbe za klevetu. Javni službenici mogu da
podnesu tužbu samo u ličnom svojstvu.

Odgovornost za klevetu
1. Svako poslovno sposobno lice koje prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica
iznošenjem ili pronošenjem izražavanja nečeg neistinitog, identifikujući to lice trećem licu,
odgovorno je za klevetu, ako je to lice prouzrokovalo štetu u svojstvu autora, urednika ili
izdavača izražavanja, ili u svojstvu lica koje je na neki drugi način efikasno kontrolisalo sadržaj
tog izražavanja, kao i pravno lice koje je objavilo izražavanje.
2. Lice iz stava 1. ovog člana je odgovorno za izazvanu štetu ako je namjerno ili usljed nepažnje
iznijelo ili pronijelo izražavanje.
3. Kada se izražavanje odnosi na pitanja od političkog ili javnog interesa, lice iz stava 1. ovog
člana je odgovorno za izazvanu štetu iznošenjem ili pronošenjem izražavanja ako je to lice znalo
da je izražavanje neistinito ili je nepažnjom zanemarilo neistinitost izražavanja. Isti standard
odgovornosti primjenjuje se ako je oštećeni bio ili je javni službenik ili je kandidat za funkciju u
javnom organu i ako vrši , prema opštem shvatanju javnosti , značajan uticaj na pitanja od
političkog ili javnog interesa.
4. Kada se izražavanje odnosi na preminulu osobu, nasljednik prvog reda te osobe može
podnijeti tužbu u smislu ovog zakona ako izražavanje prouzrokuje štetu i njegovom ličnom
ugledu.
Izuzetci od odgovornosti

U sljedećim slučajevima neće se odgovarati za klevetu:
a) ako se radi o izražavanju mišljenja ili kada je izražavanje u suštini istinito;
b) ako je lice koje je navodno prouzrokovalo štetu bilo po zakonu obavezno iznositi ili pronositi
izražavanje, ili iznositi ili pronositi izražavanje u toku zakonodavnog, sudskog ili upravnog
postupka;
v) ako je iznošenje ili pronošenje izražavanja bilo razumno.

Kada sud donosi ovakvu odluku, uzima u obzir sve okolnosti slučaja, naročito uključujući: način,
oblik i vrijeme iznošenja ili pronošenja izražavanja, prirodu i stepen prouzrokovane štete,
dobronamjernost i pridržavanje opšte prihvaćenih profesionalnih standarda od strane štetnika,
vjerovatnost da bi šteta nastala i da izražavanje nije izneseno ili proneseno, podatak da li
izražavanje sadrži objektivnu i tačnu informaciju o izražavanju drugih lica, i da li se odnosi na
pitanja iz privatnog života oštećenog ili pitanja od političkog ili javnog značaja.
Standard dokazivanja

Pri utvrđivanju odgovornosti i dodjeljivanju naknade u smislu ovog zakona potreba za
ograničavanjem prava na slobodu izražavanja mora biti jasno utvrđena u skladu sa članom 10.
(2) Evropske konvencije o ljudskim pravima i sudskom praksom Evropskog suda za ljudska
prava.
Obaveza ublažavanja

Tužilac u smislu ovog zakona preduzima sve potrebne mjere da ublaži svu štetu uzrokovanu
navodnim klevetničkim izražavanjem, a naročito uključujući zahtjev za ispravku koju upućuje
tuženom.
Mirenje stranaka

Čim sud procijeni da su se stekli uslovi, ispitaće mogućnost pomirenja stranaka.
Zaštita povjerljivih izvora

1. Novinar, kao i svako drugo fizičko lice koje je redovno ili profesionalno uključeno u
novinarski posao traženja, primanja ili saopštavanja informacija javnosti, koju je dobio
informaciju od povjerljivog izvora nije dužan saopštiti izvor informacije. Ovo pravo uključuje
pravo da ne otkrije bilo koji dokumenat koji bi mogao da razotkrije identitet izvora, naročito
uključujući: usmene, pisane, audio, vizuelne ili elektronske materijale. Ni pod kakvim
okolnostima pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora nije ograničeno kontekstom
postupka u smislu ovog zakona.
2. Pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora odnosi se na svako drugo fizičko lice koje
učestvuje u postupku u skladu sa ovim zakonom, a koje kao rezultat svog profesionalnog odnosa
sa novinarom ili drugim licem iz stava 1. ovog člana, sazna identiet povjerljivog izvora
informacije.

Naknada štete

1. Naknada štete vrši se isključivo sa namjerom nadoknade štete nanesene ugledu oštećenog,a ta
nadoknada mora biti proporcionalna proizrokovanoj šteti. Pri utvrđivanju naknade štete, sud
uzima u obzir sve okolnosti slučaja, naročito uključujući sve poduzete mjere da bi se ublažila
prouzrokovana šteta, ako što su: objavljivanje ispravke, opozivanje izjave ili izvinjenje, činjenicu
da li je štetnik stekao novčanu korist učinjenim iznošenjem ili pronošenjem izražavanja, ili
činjenicu da bi iznos dodijeljene štete mogao imati za posljedicu velike materijalne poteškoće ili
bankrot štetnika.
2. Sud ne može donijeti mjere o zabrani ili ograničavanju iznošenja ili pronošenja izražavanja
prije prvog objavljivanja tog izražavanja.
3. Privremene sudske mjere o zabrani pronošenja izražavanja ili zabrani daljnjeg pronošenja
mogu biti određene samo kada oštećeni može učiniti sasvim vjerovatnim da je izražavanje
izazvalo štetu oštećenom i da će oštećeni trpjeti nepopravljivu štetu kao rezultat pronošenja ili
daljnjeg pronošenja izražavanja. Stalna sudska mjera o zabrani pronošenja izražavanja ili zabrani
daljnjeg pronošenja može se primjenjivati samo na posebno izražavanje/ izražavanja, odnosno
izražavanja za koja je utvrđeno da su nezakonita, kao i na posebno lice/lica za koje je utvrđeno
da je odgovorno za iznošenje ili pronošenje izražavanja.
Rokovi zastarjelosti

1. Rok za podnošenje tužbe u smislu zakona je 3 (tri) mjeseca od dana kada je tužilac saznao ili
mogao saznati za izražavanje i identitet osobe koja je prouzrokovala štetu, i ni u kom slučaju se
ne može produžiti nakon jedne godine, od dana kada je izražavanje izneseno trećem licu.
2. Ako tužilac umre nakon početka, ali prije okončanja postupka njegov nasljednik prvog stepena
može da nastavi postupak u ime umrlog, ako se nasljednik obrati sudu u roku od tri mjeseca od
dana smrti tužioca i izjavi da želi da nastavi postupak.
Odnos ovog zakona prema drugim zakonima

Ovaj zakon je lex specialis u odnosu na sve druge zakone. Za sve što nije regulisano ovim
Zakonom primjenjivat će se odredbe Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o izvršnom
postupku i Zakona o parničnom postupku koji su na snazi u Republici Srpskoj.
Prelazne i završne odredbe

1. Danom stupanja na snagu ovog zakona, krivični postupak započet za djela iz člana 174. do
182. KZ RS, a nije okončan do dana stupanja na snagu ovog zakona, će se obustaviti.

2. Krivične sankcije izrečene pravosnažnom presudom za djela iz člana 174 do 182 KZ RS
danom stupanja na snagu ovog Zakona, neće se izvršiti.
3. Svi zainteresovani tužioci imaju pravo da u roku od 3 (tri) mjeseca od dana obustavljanja
krivičnog postupka i obustavljanja izvršenja krivične sankcije, podnesu tužbu u smislu ovog
zakona, pod uslovom da takva tužba ispunjava sve ostale uslove koji su sadržani u ovom zakonu.
4. Postupak za sve parničene tužbe na teritoriji Republike Srpske koje nisu riješene do dana
stupanja na snagu ovog zakona nastaviće se i okončati u skladu sa zakonom na osnovu kojeg je i
započet.
Stupanje na snagu

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike
Srpske".
Broj: 01-867/01
Datum: 25.jula 2001. godine
Banja Luka
PREDSJENIK
NARODNE SKUPŠTINE
Dr Dragan Kalinić