Zakon o zaštiti od klevete Brčko distrikta Bosne i Hercegovine

Ovim zakonom uređuje se za teritoriju Brčko Distrikta BiH gralanska odgovornost za štetu
nanesenu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili prenošenjem trećem licu izražavanja nečeg
neistinitog i identifikovanjem tog pravnog ili fizičkog lica trećem licu.
Principi koji se ostvaruju zakonom

Uređivanjem građanske odgovornosti iz člana 1 ovog zakona želi se postići:
a) pravo na slobodu izražavanja, zajamčeno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda ("Službeni glasnik BiH" broj 6/99), Ustavom Bosne i Hercegovine, Statutom
Brčko Distrikta BiH i predstavlja jedan od bitnih osnova demokratskog društva, posebno kada se
radi o pitanjima od političkog i javnog interesa;
b) pravo na slobodu izražavanja štiti sadržaj izražavanja, kao i način na koji je iznesen i ne
primjenjuje se sa mo na izražavanja koja se smatraju pohvalnim ili neuvredljivim, nego i na
izražavanja koja mogu uvrijediti, ogorčiti ili uznemiriti;
c) sredstva javnog informisanja imaju značajnu ulogu u demokratskom procesu kao javni
posmatrači i prenosioci informacija javnosti.
Tumačenje

Ovaj zakon se tumači na takav način da se primjenom njegovih odredbi u najvećoj mjeri
osigurava princip slobode izražavanja.
Značenje termina koji se koriste u zakonu

Termini koji se koriste u ovom zakonu imaju slijedeća značenja:
a) izražavanje - svaka izjava, a naročito svaki usmeni, pismeni, audio, vizuelni ili elektronski
materijal bez obzira na sadržaj, oblik ili način iznošenja ili pronošenja;
b) javni organ - organ odnosno pravno lice u Breko Distriktu Bosne i Hercegovine (u daljem
tekstu: Distrikt) i to:

- organ zakonodavne vlasti
- organ izvršne vlasti
- organi i tjela pravosuđa Brčko Distrikta
- organ uprave
- pravno lice s javnim ovlaštenjima koje je osnovano u skladu sa zakonom
- pravno lice koje je u vlasništvu ili pod kontrolom Distrikta, ili nad čijim radom javni organ vrši
nadzor
c) javni službenik - svako lice koje je zaposleno u javnom organu;
d) kleveta - radnja nanošenja štete ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem
trećem licu izražavanja nečeg neistinitog i identifikovanjem tog fizičkog ili pravnog lica trećem
licu.
Okvir djelovanja zakona

(1) Ovaj zakon primjenjuje se na zahtjeve za naknadu štete zbog klevete, bez obzira kako je
zahtjev označen.
(2) Javnom organu nije dozvoljeno da podnese zahtjev za naknadu štete zbog klevete.
(3) Javni službenik može privatno i isključivo u ličnom svojstvu podnijeti zahtjev za naknadu
štete zbog klevete.
Odgovornost za klevetu

(1) Svako lice koje prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem
trećem licu izražavanja nečeg neistinitog i identifikovanjem tog pravnog ili fizičkog lica trećem
licu, odgovorno je za klevetu.
(2) Za klevetu izenesenu u sredstvima javnog informisanja odgovorni su autor, odgovorni
urednik, izdavač, kao i lice koje je na drugi način vršilo nadzor nad sadržajem tog izražavanja.
(3) Lice iz stavova 1 i 2 ovog člana (u daljem tekstu: štetnik) odgovorno je za štetu ako je
namjerno ili iz nepažnje iznijelo ili pronijelo izražavanje nečeg neistinitog.
(4) Kada se izražavanje nečeg neistinitog odnosi na pitanja od političkog ili javnog interesa,
štetnik je odgovoran za štetu izazvanu iznošenjem ili pronošenjem tog izražavanja ako je znao da
je izražavanje neistinito ili je nepažnjom zanemario neistinitost izražavanja.
(5) Standard odgovornosti iz stava 4 ovog člana primjenjuje se i ako je oštećeni javni službenik
ili je bio javni službenik ili je kandidat za funkciju u javnom organu i ako, prema općem shvatanju
javnosti, vrši značajan uticaj na pitanja od političkog ili javnog interesa.
(6) Kada se izražavanje nečeg neistinitog odnosi na umrlo lice, nasljednik prvog reda tog lica
može podnijeti zahtjev, u smislu ovog zakona, pod uslovom da je takvo izražavanje nanijelo štetu
ugledu nasljednika.
Izuzeci od odgovornosti

(1) Ne postoji odgovornost za klevetu:
a) ako je izražavanjem izneseno mišljenje ili ako je to izražavanje u suštini istinito, a netačno samo
u nebitnim elementima;
b) ako je štetnik po zakonu obavezan da iznosi ili pronosi izražavanje ili je iznosio odnosno
pronosio izražavanje u toku zakonodavnog, sudskog ili upravnog postupka;
(c) ako je iznošenje odnosno prenošenje izražavanja bilo razumno.
(2) Prilikom donošenja odluke iz razloga propisanih u tački c stava 1 ovog člana sud uzima u
obzir sve okolnosti slučaja, a naročito:
- način, oblik i vrijeme iznošenja ili prenošenja izražavanja,
- prirodu i stepen prouzrokovane štete,
- dobronamjernost i pridržavanje štetnika općeprihvaćenih profesionalnih standarda,
- pristanak oštećenog,
- vjerovatnost nastanka štete i u slučaju da izražavanje nije izneseno ili proneseno,
- činjenicu da li izražavanje predstavlja objektivnu i tačnu informaciju o izražavanju drugih lica,
- te da li se odnosi na pitanja iz privatnog života oštećenog ili na pitanja od političkog ili javnog
značaja.
Obaveza ublažavanja štete

Oštećeni je dužan da preduzme sve potrebne mjere da ublaži štetu uzrokovanu izražavanjem
nečeg neistinitog, a naročito da štetniku podnese zahtjev za ispravku tog izražavanja.
Zaštita povjerljivih izvora

(1) Novinar i drugo fizičko lice koje je redovno ili profesionalno uključeno u novinarsku djelatnost
traženja, primanja ili saopćavanja informacija javnosti, koje je dobilo informaciju iz povjerljivog
izvora ima pravo da ne otkrije identitet tog izvora. Ovo pravo uključuje i pravo da ne otkrije bilo
koji dokument il i činjenicu koji bi mogli razotkriti identitet izvora, a naročito usmeni, pismeni,
audio, vizuelni ili elektronski materijal. Pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora nije ni
pod kakvim okolnostima ograničeno u postupku koji se vodi u smislu ovog zakona.
(2) Pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora ima i svako drugo fizičko lice koje učestvuje
u postupku u smislu ovog zakona, a koje kao rezultat svog profesionalnog odnosa s novinarom ili
drugim licem u smislu stava 1 ovog člana, sazn a identitet povjerljivog izvora informacija.
-
Obeštećenje

(1) Obeštećenje treba da bude u srazmjeri s nanesenom štetom ugledu oštećenog i određuje se
isključivo radi naknade štete. Prilikom određivanja obeštećenja sud je dužan da cijeni sve
okolnosti slučaja, a naročito sve mjere koje je poduzeo štetnik radi ublažavanja štete, kao što su:
- objavljivanje ispravke i opozivanje izražavanja nečeg neistinitog ili izvinjenje;
- činjenicu da je štetnik stekao novčanu korist iznošenjem ili pronošenjem tog izražavanja, kao i
- činjenicu da li bi iznos dodijeljene štete mogao dovesti do velikih materijalnih poteškoća ili
stečaja štetnika.
Sudske mjere i privremene sudske mjere

(1) Sudska mjera o zabrani ili ograničavanju iznošenja ili pronošenja izražavanja nečeg
neistinitog nije dozvoljena prije objavljivanja tog izražavanja.
(2) Privremena sudska mjera o zabrani pronošenja ili daljnjeg pronošenja izražavanja nečeg
neistinitog može se odrediti samo ako oštećeni s najvećom sigurnošću može učiniti vjerovatnim
da je to izražavanje prouzrokovalo štetu njegovom ugledu i da će oštećeni trpjeti nepopravljivu
štetu kao rezultat pronošenja ili daljnjeg pronošenja tog izražavanja. Stalna sudska mjera o zabrani
pronošenja ili daljnjeg pronošenja izražavanja nečeg neistinitog može se odnositi samo na
određeno izražavanje za koje je utvrđeno da je klevetničko i na određeno lice za koje je utvrđeno
da je odgovorno za iznošenje ili pronošenje tog izražavanja.
Mirenje stranaka

Čim sud procijeni da su se stekli uslovi, ispitat će mogućnost mirenja stranaka.
Rokovi zastarjelosti

(1) Rok za podnošenje zahtjeva za naknadu štete u smislu ovog zakona iznosi 3 (tri) mjeseca od
dana kada oštećeni sazna ili je trebao saznati za izražavanje nečeg neistinitog i za identitet štetnika
i taj se rok ni u kom slučaju ne može produžiti nakon isteka 1 (jedne) godine od dana kada je to
izražavanje izneseno trećem licu.
(2) Ako oštećeni umre nakon početka ali prije okončanja postupka, njegov nasljednik prvog reda
može nastaviti postupak u ime umrlog ako podnese zahtjev sudu u roku od 3 (tri) mjeseca od
dana smrti oštećenog i izjavi da želi nastaviti postupak.
Nadležni sud

Za zahtjev za naknadu štete zbog klevete, u prvom stepenu nadležan je Osnovni sud Brčko
Distrikta.
Efikasnost sudske zaštite

(1) Postupak po tužbama za naknadu štete zbog klevete iznesene u sredstvima javnog
informisanja smatra se hitnim.
(2) Sud je dužan postupiti po tužbi za naknadu štete zbog klevete iznesene u sredstvima javnog
informisanja najkasnije u roku od 30 (trideset) dana od dana prijema tužbe u nadležni sud.
Odnos ovog zakona prema drugim zakonima

U odnosu na pitanja koja nisu uređena ovim zakonom, primjenjuju se odgovarajuće odredbe
Zakona kojima su uređeni obligacioni odnosi, Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta
("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" br. 5/2000, 1/2001 i 6/2002), Zakona o sudovima Brčko
Distrikta BiH br. 4/2000, 1/2001, 10/2001 i 5/2002) i Zakona o izvršnom postupku Brčko
Distrikta BiH ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH"br. 8/2000, 1/2001 i 5/2002).
Prijelazne i završne odredbe

Parnični postupak za utvrđivanje građanske odgovornosti za klevetu, koji je pokrenut i nije
pravosnažno okončan do dana stupanja na snagu ovog zakona, nastavit će se ili u skladu sa
zakonom koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka, ili po ovom zakonu u zavisnosti od
toga koji od ova dva zakona je povoljniji za tuženog.
Stupanje na snagu

Ovaj zakon stupa na snagu 8. (osmog) dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Brčko
Distrikta BiH".