Zakon o vanparničnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine
Napomena: Nezvanični prečišćeni tekst u informativne svrhe. Za službenu primjenu koristite objavljene propise u Službenim novinama ili preuzeti PDF dokument.
ZAKON O VANPARNIČNOM
POSTUPKU BRČKO DISTRIKT BiH
("Službeni glasnik Brčko distrikta BiH", br. 5/2001, 36/2017 i 36/2017 - dr. zakon)
I - OPŠTE ODREDBE
Član 1.
(1) Ovim zakonom utvrđuju se pravila po kojima sudovi Br čko Distrikta Bosne i Hercegovine (u
daljem tekstu: Distrikta) postupaju i odlučuju o ličnim, porodičnim, imovinskim i drugim pravima
i pravnim interesima, koji se po zakonu rješavaju u vanparničnom postupku.
(2) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i u drugim pravnim stvarima iz nadležnosti sudova za koje
zakonom nije izričito određeno da se rješavaju u vanparničnom postupku, a ne odnose se na zaštitu
povrijeđenog ili ugroženog prava, niti se zbog karak tera pravne stvari ili svojstva stranaka u
postupku mogu primijeniti odredbe Zakona o parni čnom postupku Br čko Distrikta Bosne i
Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon o parničnom postupku).
Član 2.
(1) Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim
u ovom zakonu ako nije drugač ije odre đeno, kao i u drugim vanparni čnim stvarima za koje
posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako
zakonom nije drugačije određeno.
Član 3.
(1) Vanparnični postupak pokreće se pred Osnovnim sudom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine
(u daljem tekstu: Osnovni sud) prijedlogom fizi čke ili pravnog lica, kao i prijedlogom organa
određenog ovim ili drugim zakonom.
(2) Izuzetno, Osnovni sud pokre će vanparnični postupak po službenoj dužnosti u sluč ajevima i
pod uslovima određenim zakonom.
(3) Ako postupak nije pokrenuo organ koji je zakonom ovlaš ćen da ga pokrene, Osnovni sud će
bez odlaganja obavijestiti taj organ da je postupak pokrenut na prijedlog ovlašćenog lica i odrediti
mu rok za prijavljivanje s
udjelovanja u postupku, te do isteka tog roka zastati sa postupkom, ako
je to potrebno radi zaštite stranaka u postupku ili radi zaštite javnog interesa.
Član 4.
(1) Učesnik u vanparničnom postupku je lice koje je postupak pokrenulo, lice o čijim se pravima ili
pravnim interesima odluč uje u postupku, kao i organ koji sudjeluje u postupku na temelju
zakonskog ovlašćenja da pokrene postupak, bez obzira da li je postupak pokrenula ili je kasnije
stupila u postupak. Svojstvo u česnika u postupku, s pravnim djelovanjem u odre đenom pravnom
predmetu, sud može izuzetno priznati i onim oblic ima udruživanja koji nemaju svojstvo pravnog
lica i za koje nije posebnim propisima određeno da mogu biti učesnici u postupku, ako ispunjavaju
uslove iz Zakona o parni čnom postupku i ako se predmet vanparni čne stvari na njih neposredno
odnosi.
(2) Predlaga č u smislu ovog zakona je lice, odnosno organ, po č ijem prijedlogu je postupak
pokrenut, a protivnik predlagača je lica prema kojem se ostvaruje pravo ili pravni interes predlagača.
Član 5.
(1) U vanparni čnom postupku sud po službenoj dužnosti poduzima mjere radi zaštite prava i
pravnih interesa maloljetnika o kojima se roditelji ne staraju, kao i drugih lica koja nisu u
mogućnosti da se sama brinu o zaštiti svojih prava i pravnih interesa.
(2) Kad se u postupku odlu čuje o pravima i pravnim interesima maloljetnika i drugih lica pod
posebnom zaštitom, sud će obavijestiti organ nadležan za poslove starateljstva u Distriktu (u daljem
tekstu: organ starateljstva) o pokretanju postupka, pozivati ga na ročišta i dostavljati mu podneske
učesnika i rješenja protiv kojih je dozvoljen pravni lijek, bez obzira da li organ starateljstva sudjeluje
u postupku.
(3) Kad smatra da je to potrebno, sud će pozvati organ starateljstva da sudjeluje u postupku i
odrediti mu rok u kome može prijaviti svoje sudjelovanje. Sud će zastati s postupkom za vrijeme
dok ovaj rok ne istekne, ali organ starateljstva svoje pravo da sudjeluje u postupku može koristiti i
poslije proteka tog roka.
Član 6.
Organ starateljstva koji sudjeluje u postupku, i kad zakonom nije ovlašten da pokre će postupak,
može da poduzima sve radnje u postupku radi zaštite prava i pravnih interesa maloljetnika i drugih
lica pod posebnom zaštitom, a naro čito da iznosi činjenice koje učesnici nisu naveli, da predlaže
izvođenje dokaza i da izjavljuje pravne lijekove.
Član 7.
Izuzetno, sud može dozvoliti da u česnik koji nema poslovne sposobnosti, pored radnji na koje je
zakonom ovlaš ćen poduzima i druge radnje u postupku ra di ostvarenja svojih prava i pravnih
interesa, ako smatra da je u stanju da shvati značenje i pravne posljedice tih radnji.
Član 8.
(1) U vanparni čnim stvarima koje se odnose na li čna i porodi čna stanja učesnika, kao i u drugim
vanparničnim predmetima koje se odnose na prava i pravne interese s kojima u česnici ne mogu
raspolagati, u česnici se u postupku pred sudom ne mogu odre ći svog zahtjeva, priznati zahtjev
protivnog učesnika, niti zaključiti sudsku nagodbu.
(2) U postupku iz stava 1 ovog člana sud može utvrđivati i činjenice koje učesnici nisu iznijeli, kao
i činjenice koje među učesnicima nisu sporne, ako su od značaja za odlučivanje.
Član 9.
(1) Vanparnični postupak je javan.
(2) U postupku u kome se odlu čuje o ličnim i porodičnim stanjima učesnika javnost je isključena,
osim u postupku proglašenja nestalih lica umrlim i dokazivanja smrti.
Član 10.
(1) O prijedlozima u česnika sud odluč uje na roč ištu samo u slu čajevima kada je to zakonom
određeno, ili kada ocijeni da je održavanje ročišta potrebno radi razjašnjenja ili utvrđivanja odlučnih
činjenica ili kada smatra da je zbog drugih razloga održavanje ročišta cjelishodno.
(2) Izostanak pojedinog u česnika sa ro čišta ne spre čava sud da dalje postupa, ako u pojedinim
slučajevima zakonom nije drugačije određeno.
(3) Saslušanje pojedinih učesnika u postupku može se izvršiti i u odsustvu drugih učesnika.
Član 11.
(1) Prijedlog za pokretanje vanparni čnog postupka može se povu ći do donošenja prvostepenog
rješenja. Prijedlog podnesen od više lica povla či se njihovom suglasnom izjavom, osim ako
zakonom nije drugačije određeno.
(2) Prijedlog se može povu ći i nakon donošenja prvostepenog rješenja sve dok postupak nije
pravosnažno okončan, ako se time ne vrijeđaju prava drugih učesnika na koje se rješenje odnosi ili
ako ostali učesnici na to pristanu.
(3) Ako je prijedlog povu čen poslije donošenja prvostepenog rješenja, Osnovni sud će riješenje
ukinuti i postupak obustaviti.
(4) Smatrat će se da je prijedlog povu čen kad predlaga č ne do đe na prvo ro čište ako je uredno
pozvan, a ne postoje opšte poznate okolnosti koje su ga sprije čile da dođe na ro čište. Op
ravdane
razloge izostanka sud može uvažiti i bez izjašnjavanja ostalih učesnika sve dok im ne uputi rješenje
o povlačenju prijedloga.
(5) U slučajevima iz stavova 1 i 4 ovog člana, ostali učesnici koji su zakonom ovlašćeni da pokrenu
postupak mogu predložiti da se postupak nastavi. Prijedlog za nastavak postupka može se podnijeti
u roku od 8 dana od dana prijema rješenja o povlačenju prijedloga.
Član 12.
(1) U postupku u kome se odlučuje o ličnim i porodičnim stanjima učesnika Osnovni sud postupat
će ukoliko predlagač ili lice u čijem interesu se postupak vodi ima prebivalište ili boravište u
Distriktu.
(2) Kada se u vanparničnom postupku odlučuje o nekretninama, Osnovni sud postupa ukoliko se
nekretnine nalaze na području Distrikta.
Član 13.
(1) Ukoliko se u toku postupka izmijene okol nosti na kojima se zasnivala mjesna nadležnost
Osnovnog suda, sud će shodno izmjenjenim okolnostima ili ako je to u interesu lica pod posebnom
zaštitom, predmet ustupiti mjesno nadležnom sudu.
(2) Kada se predmet ustupa sudu van Distrikta u interesu lica pod posebnom zaštitom, prije
ustupanja predmeta sud će pozvati organ starateljstva da u odre đenom roku da svoje mišljenje o
cjelishodnosti ustupanja. Ako organ starateljstva u ostavljenom roku ne dostavi mišljenje, sud će
postupiti prema okolnostima slučaja vodeći računa o interesima lica pod posebnom zaštitom.
Član 14.
(1) Ako sud utvrdi da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima parni čnog postupka, obustaviće
vanparnični postupak.
(2) Postupak će se po pravosnažnosti rješenja iz stava 1 ovog člana nastaviti po pravilima parničnog
postupka.
Član 15.
U vanparničnom postupku odluke se donose u obliku rješenja. Rješenje protiv koga je dozvoljena
posebna žalba, kao i rješenje Apelacionog suda Br čko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem
tekstu; Apelacioni sud), mora biti obrazloženo.
Član 16.
Protiv rješenja Osnovnog suda može se izjaviti žalba Apelacionom sudu u roku od 8 dana od dana
dostavljanja rješenja. Žalba zadržava izvršenj e rješenja, ukoliko ovim zakonom nije druga čije
određeno.
Član 17.
U slučaju kada je potrebno da se zaštite prava maloljetnika ili drugih lica pod posebnom zaštitom,
sud može po službenoj dužnosti, a radi zaštite prava drugih u česnika po njihovom prijedlogu,
odrediti da se položi osiguranje u gotovom novcu. Kada to posebne okolnosti slu čaja zahtijevaju
davanje osiguranja može se odrediti i u drugom obliku.
Član 18.
(1) Osnovni sud može, povodom blagovremeno izjavljene žalbe, novim rješenjem preinač iti ili
ukinuti svoje ranije rješenje, ako na đe da je žalba osnovana, a time se ne vrije đaju prava drugih
učesnika koja se zasnivaju na tom rješenju.
(2) Ako Osnovni sud ne preinač i, odnosno ne ukine svoje rješenje, žalbu će, zajedno sa spisima,
dostaviti na odlu čivanje Apelacionom sudu, bez obzira da li je žalba podnesena u zakonom
utvrđenom roku.
(3) Apelacioni sud može odluč iti i o neblagovremeno podnesenoj žalbi, ako se time ne vrije đaju
prava drugih lica koja se zasnivaju na tom rješenju.
Član 19.
Kada odluka suda zavisi od rješenja prethodnog pitanja da li neko pravo ili pravni odnos postoji, a
o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadl ežni organ, sud može sam riješiti to pitanje,
ako zakonom nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno djelovanje
samo u vanparničnom postupku u kome je to pitanje riješeno.
Član 20.
(1) Ako su me đu u česnicima postupka sporne č injenice koje su posebno važne za rješenje
prethodnog pitanja, sud će uputiti u česnike da u odre đenom roku pokrenu parnicu ili postupak
pred organom uprave radi rješenja spornog prava, odnosno pravnog odnosa.
(2) Na parnicu, odnosno postupak pred organom uprave sud će uputiti onog u česnika čije pravo
smatra manje vjerovatnim, ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 21.
(1) Ako učesnik postupka koji je upućen na parnicu ili postupak pred organom uprave u roku koji
ne može biti duži od 30 dana, pokrene parnicu, odnosno postupak pred organom uprave,
vanparnični postupak će se prekinuti do pravosnažnog okon čana parničnog, odnosno upravnog
postupka.
(2) Ako ni jedan od učesnika u postupku do završetka vanparničnog postupka ne pokrene parnicu,
odnosno postupak pred organom uprave, sud će završiti postupak bez obzira na zahtjeve u pogledu
kojih je učesnik upućen na parnicu, odnosno na postupak pred organom uprave.
Član 22.
(1) Kada se rješenjem suda mijenja li čno ili porodično stanje učesnika ili njihova prava i dužnosti,
pravne posljedice rješenja nastaju kada ono postane pravosnažno.
(2) Izuzetno, sud može odlu čiti da pravne posljedice rješenja nastupe prije pravosnažnosti, ako je
to potrebno radi zaštite maloljetnika ili drugih lica pod posebnom zaštitom.
(3) Pravosnažno rješenje kojim se mijenja li čno ili porodi čno stanje uč esnika bez odlaganja se
dostavlja organu nadležnom za vođenje matičnih knjiga rođenih za to lice.
Član 23.
Pravosnažnost rješenja donesenog u vanparničnom postupku ne sprečava učesnika da svoj zahtjev
o kome je odlučeno rješenjem, ostvaruje u parnici ili u postupku pred organom uprave, kada mu je
to pravo priznato zakonom.
Član 24.
U vanparni čnom postupku u kojem se odlu čuje o naknadi za ekspropr iranu nekretninu, protiv
pravosnažnog rješenja donesenog u
drugom s tepenu, dopuštena je revizija pod uslovima
predviđenim Zakonom o parničnom postupku.
Član 25.
(1) Ako postoje uslovi iz člana 18 ovog zakona, sud ć e po prijedlogu za ponavljanje postupka
prethodno postupiti kao po neblagovremeno podnesenoj žalbi.
(2) Protiv rješenja kojim je postupak pravosnaž no završen, prijedlog za ponavljanje postupka ne
može se podnijeti ako je u česniku ovim ili drugim zakonom priznato pravo da zahtjev o kojem je
rješenjem odlučeno ostvaruje u parnici ili u postupku pred organom uprave.
Član 26.
(1) O troškovima postupka u predmetima koji se odnose na lično i porodično stanje učesnika, sud
odlučuje vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, s tim što se u pogledu troškova
postupka koji su prouzrokovani sudjelovanj em organa starateljstva u vanparni čnom postupku
primjenjuju odrebe Zakona o parničnom postupku.
(2) U vanparni čnim predmetima koji se odnose na imovinska prava u česnika, u česnici snose
troškove na jednake dijelove, ali ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u imovinskom
pravu o kome se odlučuje, sud će prema srazmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova snositi
svaki učesnik.
(3) U vanparničnim predmetima iz stava 2 ovog člana, sud može odlučiti da sve troškove postupka
snosi u česnik u čijem se interesu postupak vodi, odnosno u česnik koji je svojim ponašanjem
isključivo dao povoda za pokretanje postupka.
II - UREĐENJE LIČNIH STANJA
1. Oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti
Član 27.
(1) U postupku oduzimanja i vra ćanja poslovne sposobnosti sud utvr đuje da li je punoljetno lice
zbog potpune ili djelimi čne nesposobnosti za rasu đivanje u stanju da se sama brine o svojim
pravima i interesima, te da saglasno s tim potpuno ili djelimi čno oduzme poslovnu sposobnost
punoljetnom licu, ili potpuno ili djelomič no vrati poslovnu sposobnost onom punoljetnom licu
kod kojeg su prestali razlozi za potpuno, odnosno djelimično oduzimanje poslovne sposobnosti.
(2) Postupak iz stava 1 ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana
prijema prijedloga.
Član 28.
(1) Postupak za oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti pokreće se na prijedlog:
1) organa starateljstva,
2) tužioca,
3) bra čnog druga, djeteta i roditelja lica koje predlaže oduzimanje, odnosno vrać anje poslovne
sposobnosti,
4) djeda, babe, brata, sestre, unuka i drug ih lica, ukoliko trajno žive u istom porodi čnom
domaćinstvu sa licem za koju se predlaže oduzimanje, odnosno vraćanje poslovne sposobnosti,
5) lice kojim se oduzima ili vraća poslovna sposobnost, ukoliko ona može da shvati značaj i pravne
posljedice svoga prijedloga,
6) drugih lica, ukoliko je to predviđeno zakonom.
(2) Postupak može pokrenuti i sud po službenoj dužnosti.
Član 29.
Ako je lice kojem se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost vlasnik nepokretnih stvari, sud
će bez odlaganja, radi zabilježbe vo đenja postupka, obavijestiti službu nadležnu za vo đenje
zemljišno-knjižne evidencije.
Član 30.
O pokretanju postupka obavještava se služba nadležna za poslove vođenja matičnih knjiga u kojima
je upisano lice kojem se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost, radi evidentiranja vođenja
postupka.
Član 31.
(1) Na sva ro čišta za raspravljanje o prijedlogu pozivaju se predlaga č, staratelj osobe kojoj se
oduzima ili vraća poslovna sposobnost, odnosno njegov privremeni zastupnik i organ starateljstva.
(2) Lice kojem se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost poziva se na ročište, osim ako ovo
lice po ocjeni suda nije u stanju da shvati značaj i pravne posljedice svog učešća u postupku.
Član 32.
(1) O oduzimanju ili vra ćanju poslovne sposobnosti sud odluč uje na temelju činjenica utvrđenih
na ročištu.
(2) Ako je lice kojem se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost smještena u ustanovu koja
obavlja zdravstvenu djelatnost (u daljnjem tekstu: zdravstvena ustanova), sud može u toj ustanovi
održavati ročište na kojem će saslušati protivnika predlagača.
Član 33.
(1) Lice prema kojoj se postupak vodi mora preg ledati vještak medicinske struke odgovaraju će
specijalnosti koji će dati nalaz i mišljenje o njenom duševnom stanju i sposobnostima za
rasuđivanje.
(2) Vještačenje se vrši u prisustvu suca, osim kada se obavlja u zdravstvenoj ustanovi.
Član 34.
(1) Ukoliko je za utvrđivanje duševnog stanja i sposobnosti za rasu đivanje lice kojem se oduzima
poslovna sposobnost, po mišljenju vještaka medicinske struke, neophodno da se ono smjesti u
zdravstvenu ustanovu, sud može donijeti rješenje kojim će odrediti da ovo lice privremeno, ali
najduže tri mjeseca bude smještena u takvoj ustanovi.
(2) Protiv rješenja iz stava
1 ovog člana dozvoljena je žalba.
Član 35.
Kad utvrdi da postoje uslovi za oduzimanje poslovne sposobnosti, sud će licu i prema kojoj se vodi
postupak, potpuno ili djelomično oduzeti poslovnu sposobnost.
Član 36.
(1) Sud može odložiti donošenje rješenja o djelimi čnom oduzimanju poslovne sposobnosti zbog
zloupotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava, ako se osnovano može o čekivati da će se lice
prema kojem se postupak vodi uzdržati od zloupotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava.
(2) Sud će odložiti donošenje rješenja iz stava 1 ovog člana ako se to lice samoinicijativno ili na
prijedlog suda podvrgne liječenju u zdravstvenoj ustanovi.
(3) Donošenje rješenja iz stavova 1 i 2 ovog člana odlaže se na vrijeme od šest do dvanaest mjeseci.
(4) Rješenje o odlaganju opozva će se ako lice kojem se oduzima poslovna sposobnost nastavi sa
zloupotrebom alkohola ili drugih opojnih sredstava u vrijeme odlaganja donošenja rješenja.
Član 37.
Kad prestanu razlozi zbog kojih je oduzeta poslovna sposobnost, sud će po službenoj dužnosti ili
na prijedlog ovlaštenih lica iz člana 28 ovog zakona, sprovesti postupak i zavisno od njegovih
rezultata donijeti rješenje kojim se protivniku predlaga ča potpuno ili djelomi čno vraća poslovna
sposobnost.
Član 38.
U postupku vra ćanja poslovne sposobnosti shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o
oduzimanju poslovne sposobnosti.
Član 39.
(1) Protiv rješenja o oduzimanju ili vraćanju poslovne sposobnosti žalbu mogu izjaviti lica koja su
učestvovale u postupku u roku od tri dana od dana prijema rješenja.
(2) Lice kojem se oduzima poslovna sposobnost može izjaviti žalbu bez obzira na svoje
zdravstveno stanje.
(3) Žalba ne zadržava izvršenje rješenja ako sud iz opravdanih razloga ne odluči drugačije.
(4) Osnovni sud će žalbu sa spisima bez odlaganja dostaviti Apelacionom sudu, koji je dužan da
donese odluku u roku od tri dana od dana prijema žalbe.
Član 40.
Pravosnažno rješenje o oduzimanju odnosno vra ćanju poslovne sposobnosti, sud ć e dostaviti
službi nadležnoj za poslove vođenja mati čnih knjiga radi upisa u mati čnu knjigu ro đenih i službi
nadležnoj za vođenje zemljišno-knjižne evidencije.
Član 41.
Troškove postupka oduzimanja i vraćanja poslovne sposobnosti snosi predlagač.
2. Zadržavanje duševno bolesnih lica u zdravstvenoj ustanovi
Član 42.
(1) O zadržavanju duševno bolesnog lica u zdravstvenoj ustanovi kada je zbog prirode bolesti
neophodno da to lice bude ograni čeno u slobodi kretanja ili kontaktiranja sa vanjskim svijetom,
kao i njenom otpuštanju kad prestanu razlozi zbog kojih je zadržano sud odluč uje u postupku
zadržavanja u zdravstvenoj ustanovi.
(2) Postupak iz stava 1 ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od sedam dana.
Član 43.
(1) Zdravstvena ustanova može primiti na lije čenje duševno bolesno lice, uz njegovu saglasnost,
ako je prema prirodi bolesti to lice u stanju da takvu saglasnost da.
(2) Saglasnost iz stava 1 ovog člana daje se u pismenom obliku pred ovlaš ćenim organom
zdravstvene ustanove, uz prisustvo dva punoljetna lica, koja su poslovno sposobna i pismena, a
nisu zaposlena u toj zdravstvenoj ustanovi i nisu krvni srodnici primljenog lica u pravoj liniji, u
pobočnoj liniji zaključno sa čevrtim stepenom, po tazbini do drugog stepena, ni njegov bračni drug,
kao ni lice kaje ga je dovelo u zdravstvenu ustanovu.
(3) Ako je lice iz stava 1 ovog č lana, ograni čena sloboda kretanja ili kont aktiranja sa vanjskim
svijetom, zdravstvena ustanova je dužna da u roku od 24 sata o tome obavijesti sud, podnošenjem
pismene obavijesti na način propisan članom 44 ovog zakona.
Član 44.
(1) Kad zdravstvena ustanova primi na lije čenje duševno bolesno lice bez njene saglasnosti ili bez
odluke suda, dužna je da o tome odmah, a najkasnije u roku od 24 sata, pismeno obavijesti sud.
(2) Obavijest iz stava 1 ovog člana, sadrži podatke o primljenom licu i licu koje ga je dovelo u
zdravstvenu ustanovu.
(3) Uz obavijest, zdravstvena ustanova dostavlja sudu, po mogućnosti, podatke o prirodi i stepenu
bolesti sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom.
Član 45.
(1) Zdravstvena ustanova je dužna da postupi saglasno odredbama člana 43 ovog zakona i u slučaju
kad je lice koje je primljeno u zdravstvenu ustanovu uz svoju suglasnost opozove datu suglasnost,
a ovlašćeno lice ili organ te zdravstvene ustanove smatra da je potrebno njeno dalje zadržavanje.
(2) Rok za obavještavanje suda teče od dana opozivanja date saglasnosti.
Član 46.
Obavijesti iz članova 43 i 44 ovog zakona ne podnose se ako je duševno bolesno lice zadržana, u
zdravstvenoj ustanovi na osnovu odluke d onesene u postupku za oduzimanje poslovne
sposobnosti ili u krivičnom, odnosno prekršajnom postupku.
Član 47.
Ako prijem u zdravstvenu ustanovu nije izvršen na temelju odluke suda, sud je dužan odmah po
prijemu obavijesti iz članova 43 i 44 ovog zakona ili kada na drugi način sazna za boravak duševno
bolesnog lica u zdravstvenoj ustanovi bez njene suglasnosti, po službenoj dužnosti pokrenuti
postupak zadržavanja u zdravstvenoj ustanovi.
Član 48.
Nakon pokretanja postupka zadržavanja duševno bolesnog lica u zdravstvenoj ustanovi, sud će
poduzeti mjere da to lice odmah pregleda vještak medicinske struke odgovarajuće specijalnosti, koji
će dati svoj nalaz i mišljenje o duševnom stanju tog lica i njegovoj sposobnosti za rasuđivanje.
Član 49.
(1) Sud je dužan da ispita sve okolnosti koje su od zna čaja za donošenje rješenja i da sasluša sva
lica koja imaju saznanje o bitnim činjenicama.
(2) Ukoliko je to mogu će i ako to ne će štetno utjecati na zdravlje duševno bolesnog lica, sud će
saslušati i to lice.
Član 50.
(1) Po završenom postupku sud je dužan odmah, a najkasnije u roku od tri dana, da donese rješenje
kojim će odlučiti da li se lica zadržana u zdravstvenoj ustanovi može i dalje zadržavati ili će se pustiti
iz zdravstvene ustanove.
(2) O svojoj odluci sud obavještava organ starateljstva.
Član 51.
(1) Kad sud odlu či da se primljeno lice zadrži u zdravstvenoj ustanovi odredi će i vrijeme
zadržavanja, koje ne može biti duže od šest mjeseci.
(2) Zdravstvena ustanova je dužna da sudu blag ovremeno dostavlja izvještaje o promjenama
zdravstvenog stanja zadržanog lica.
Član 52.
Ako zdravstvena ustanova ocijeni da zadržano lice treba da ostane na liječenju i po isteku vremena
određenog rješenjem suda, dužna je da 30 dana prije isteka tog vremena predloži sudu produženje
zadržavanja.
Član 53.
Sud može i prije isteka vremena odre đenog za zadržavanje u zdravstvenoj ustanovi, po službenoj
dužnosti ili na prijedlog zadržanog lica, njenog staratelja, kao i lica odnosno organa iz člana 28 ovog
zakona, da odlu či o puštanju lica iz zdravstvene ustanove, ako utvrdi da se njegovo zdravstveno
stanje poboljšalo u tolikoj mjeri da su prestali razlozi za dalje zadržavanje.
Član 54.
Rješenje iz člana 53 ovog zakona sud donosi na temelju ponovnog pregleda zadržanog lica i u
postupku provedenom na način određen za zadržavanje u zdravstvenoj ustanovi.
Član 55.
(1) Protiv rješenja o zadržavanju u zdravstvenoj ustanovi i puštanju iz ove ustanove žalbu mogu
izjaviti zdravstvena ustanova koja je zadržala d uševno bolesno lice, zadržano lice, njen staratelj,
odnosno privremeni zastupnik i organ starateljstva i to u roku od osam dana od dana prijema
rješenja.
(2) Žalba ne zadržava izvršenje, ukoliko sud iz opravdanih razloga ne odluči drugačije.
(3) Osnovni sud će žalbu sa spisima bez odlaganja dostaviti Apelacionom sudu, koji je dužan da
donese odluku u roku od tri dana od dana prijema žalbe.
Član 56.
Troškove postupka zadržavanja u zdravstvenoj ustanovi snosi Distrikt, ako zadržano lice ima
posljednje prebivalište ili boravište u Distriktu ili je ono nepoznato.
3. Proglašenje nestalih lica umrlim i dokazivanje smrti
Član 57.
O proglašenju nestalih lica umrlim i o dokazivanju smrti, sud odlučuje u skladu sa odredbama ovog
zakona o postupku proglašenja nestalih lica umrlim i dokazivanja smrti.
Član 58.
(1) Umrlim licem proglasiće se:
1) lice o čijem životu za posljednih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg je rođenja proteklo
šezdeset godina,
2) lice o čijem životu za posljednih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a za koju je vjerovatno da
više nije živa,
3) lice koje je nestalo u brodolomu, saobra ćajnoj nesreći, požaru, poplavi, zemljotresu ili u kakvoj
drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za šest mjeseci od
dana prestanka takve opasnosti,
4) lice koje je nestalo u toku rata ili u vezi sa ratnim događajima, a o čijem životu nije bilo nikakvih
vijesti za godinu dana od dana prestanka neprijateljstava.
(3) Rokovi iz tačaka 1 i 2 stava 1 ovog člana računaju se od dana kad je prema posljednjim vijestima
nestala lica nesumnjivo bila živa, a ako se taj dan ne može ta čno utvrditi, ti rokovi po činju teći
istekom mjeseca, odnosno godine u kojoj je nestalo lice, prema posljednjim vijestima, bilo živo.
Član 59.
(1) Smrt nekog lica može se dokazivati po odredbama ovog zakona samo kad se smrt ne može
dokazati ispravama predviđenim propisima o matičnim knjigama.
(2) U postupku dokazivanja smrti shodno ć e se primijeniti odredbe o proglašenju nestalih lica
umrlim, s tim što oglasni rok ne može biti kraći od 15, niti duži od 30 dana.
Član 60.
Za proglašenje nestalog lica umrlom i za dokazivanje smrti nadležan je Osnovni sud ukoliko je na
njegovom području to lice imalo posljednje prebivalište, a ako nije imalo prebivalište, onda ukoliko
je imala posljednje boravište na području Distrikta.
Član 61.
(1) Prijedlog za proglašenje nestalog lica umrlim i prijedlog za dokazivanje smrti može podnijeti
svako fizičko i pravno osobe koje za to ima pravni interes, kao i zainteresovani organ.
(2) Prijedlog iz stava 1 ovog člana sadrži naročito:
- naziv suda,
- ime i prezime lica za koje se predlaže da se proglasi umrlim, odnosno čiju smrt treba dokazati,
- datum rođenja i posljednje prebivalište, odnosno boravište tog lica,
- činjenice na kojima se zasniva prijedlog,
- dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,
- pravni interes predlagača za podnošenje prijedloga,
- ime i prezime odnosno naziv predlagača i njegovu adresu.
(3) Uz prijedlog se podnosi izvod iz matične knjige rođenih za lice na koje se prijedlog odnosi.
Član 62.
(1) Po prijemu prijedloga iz člana 61 ovog zakona sud će, po potrebi, saslušati predlagače i svjedoke,
pribaviti potrebne podatke i izvještaje i zatražiti od organa starateljstva da lica na koja se prijedlog
odnosi odredi staratelja.
(2) Ako sud ocijeni da nisu ispunjeni uslovi da se postupak pokrene, donije će rješenje kojim će
prijedlog odbaciti.
(3) Ako sud ocijeni da su ispunjeni uslovi da se postupak pokrene, objaviće u "Službenom glasniku
Bosne i Hercegovine" i "Službenom glasniku Br čko Distrikta Bosne i Hercegovine"(u daljem
tekstu; službeni glasnici Bosne i Hercegovine i Di strikta) oglas da je postupak pokrenut. U oglasu
o pokretanju postupka za proglašenje nestalog lica umrlim, navešće se bitne okolnosti na kojima se
prijedlog temelji, nestalo lice će se pozvati da se javi, a ostala lica kojima su poznati bilo kakvi podaci
o životu ili smrti nestalog će se pozvati da to jave sudu u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja
oglasa.
(4) Oglas o pokretanju postupka za dokazivanje sm rti nekog lica treba da sadrži naznaku dana,
mjeseca i godine za koje se smatra da je to lice umrlo i poziv licima koja o tome nešto znaju da to
jave sudu u roku od 30 dana od dana objavlji vanja oglasa u službenim glasnicima Bosne i
Hercegovine i Distrikta.
Član 63.
(1) Po isteku roka označenog u oglasu, sud će saslušati staratelja, a po potrebi i predlagača i nakon
što sprovede i druge dokaze, odlučiće o prijedlogu.
(2) Ako sud utvrdi da nisu ispunjeni uslovi da se nestalo lice proglasi umrlim, odnosno da se utvrdi
smrt, donijeće rješenje kojim se prijedlog odbija.
Član 64.
(1) U rješenju kojim se nestalo lice proglašava umrlom, odnosno kojim se utvrđuje smrt, naznačiće
se dan, mjesec i godina, a po mogućnosti i sat koji se ima smatrati kao vrijeme smrti nestalog lica.
(2) Kao dan smrti smatra se dan kada je nestal o lice vjerovatno umrlo ili dan koji vjerovatno nije
preživjelo. Ako taj dan ne može da se utvrdi, ka o dan smrti smatra se prvi dan poslije isteka roka
iz člana 58 ovog zakona.
Član 65.
Protiv rješenja donesenog u prvom s tepenu žalbu mogu izjaviti predlaga či i staratelj lica koje je
nestalo, odnosno lice za koje se smrt dokazuje.
Član 66.
Pravosnažno rješenje o proglašenju nestalog lica umrlim, odnosno dokazivanju smrti sud će
dostaviti službi nadležnoj za poslove vođenja matičnih knjiga, radi upisa u matičnu knjigu umrlih.
Član 67.
(1) Ako je lice koje je proglašeno umrlim živo ili je umrlo drugog dana, a ne onog dana koji se po
rješenju suda smatra kao dan njegove smrti, svako fizičko i pravno lice koje za to ima pravni interes,
kao i zainteresirani organi, mogu zahtijevati od su da da se rješenje o proglašenju nestalog lica
umrlim stavi van snage, odnosno preinači.
(2) U slučaju pokretanja postupka iz stava 1 ovog člana, postupak za raspravljanje zaostavštine koji
je u toku prekinu će se, a ako je zaostavština pravosnažno raspravljena i ako je izvršen upis u
zemljišne knjige ili druge javne knjige o nekretninama, narediće se da se u ove knjige stavi zabilježba
o pokretanju postupka za stavljanje van snage, odnosno preinačenje rješenja o proglašenju nestalog
lica umrlim.
Član 68.
(1) Ako se utvrdi da je nestalo lice koje je prog lašeno umrlim živo ili je umrlo drugog dana, a ne
onog koji se po rješenju suda smatra kao dan njene smrti, sud će staviti van snage, odnosno
preinačiti svoje ranije rješenje.
(2) Ako sud na temelju sprovedenog postupka ocije ni da nema mjesta st avljanju van snage ili
preinačenju ranijeg rješenja, dostavi će pravosnažno rješenje o tome nadležnoj službi suda radi
daljeg postupanja odnosno brisanja zabilježbe u zemljišnoj knjizi i drugim javnim knjigama o
nekretninama.
Član 69.
(1) Ako se lice proglašeno za umrlo javi sudu i pred loži da se stavi van snage rješenje kojim je
proglašeno umrlim, sud će, pošto utvrdi njegovu istovjetnost sa licem koje je proglašeno umrlim,
bez daljeg postupka staviti van snage to rješenje.
(2) Pravosnažno rješenje o st avljanju van snage ili preina čenju rješenja o proglašenju nestalog lica
umrlim, dostaviće se službi nadležnoj za poslove vođenja matične knjige i organu starateljstva.
Član 70.
Troškove postupka za proglašenje nestalog lica umrlim i za dokazivanje smrti snosi predlagač.
III - UREĐENJE PORODIČNIH ODNOSA
1. Dozvola za zaključenje braka
Član 71.
U postupku davanja dozvole za zaklju čenje braka, Osnovni sud odlu čuje o davanju dozvole za
zaključenje braka između određenih lica kada je zakonom propisano da se brak između njih može
zaključiti samo na temelju dozvole suda.
Član 72.
(1) Postupak za davanje dozvole za zaključenje braka pokreće se na prijedlog maloljetnog lica.
(2) Prijedlog za pokretanje postupka, sadrži lične podatke o licima koja žele da zaključe brak, lične
podatke o roditeljima predlaga ča, činjenice na kojima se zasniva prijedlog i dokaze o iznesenim
činjenicama.
Član 73.
(1) Sud će na odgovarajući način ispitati sve okolnosti koje su od značaja za utvrđenje da li postoji
slobodna volja i želja maloljetnika da zaključe brak, kao i da li je maloljetno lice tjelesno i duševno
sposobno za vršenje prava i dužnosti koje proizilaze iz braka.
(2) Prije donošenja rješenja, sud će pribaviti nalaz i mišljenje zd ravstvene ustanove i mišljenje
organa starateljstva, sasluša će predlagače i lice s kojim želi da zaklju či brak, roditelja ili staratelja
odnosno usvojitelja predlaga ča, a po potrebi može da izvede i druge dokaze. Sud ne će saslušati
roditelja kome je oduzeto roditeljsko pravo, a ocijeni će da li ć e saslušati roditelja koji bez
opravdanih razloga ne vrši roditeljsko pravo.
(3) Sud će, po pravilu, saslušati predlagača bez prisustva ostalih učesnika u postupku.
(4) Sud je dužan da utvrdi i lična svojstva, imovinsko stanje i druge bitne okolnosti koje se odnose
na lice sa kojim predlagatelj želi da zaključi brak.
(5) Sud će u toku postupka na odgovarajući način ispitati opravdanost prijedloga, vodeći računa o
ostvarivanju ciljeva braka i o zaštiti porodice.
Član 74.
(1) Rješenje o davanju dozvole za zaključenje braka dostavlja se predlagaču i licu sa kojim predlagač
želi da zaključi brak, roditeljima odnosno starateljima predlagača i organu staratelj stva.
(2) Rješenje kojim se odbija prijedlog za davanje dozvole za zaključ enje braka dostavlja se
predlagaču.
Član 75.
Protiv rješenja kojim se dozvoljava zaključenje braka, žalbu mogu da izjave svi učesnici u postupku
iz stava 1 člana 74 ovog zakona, a protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za davanje dozvole,
žalbu može izjaviti samo predlagač.
Član 76.
Lica kojima je dozvoljeno zaklju čenje braka ne mogu brak zaklju čiti prije pravosnažna rješenja o
davanju dozvole za zaključenje braka.
Član 77.
Prijedlog za davanje dozvole za zaklju čenje braka može se povu ći do pravosnažnosti rješenja o
davanju dozvole za zaključenje braka.
2. Produženje i prestanak roditeljskog prava
Član 78.
(1) U postupku produženja i prestanka roditeljskog prava, Osnovni sud odlu čuje o produženju i
prestanku roditeljskog prava kada je to zakonom propisano.
(2) Postupak iz stava 1 ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 15 dana od dana
podnošenja prijedloga.
Član 79.
Postupak za produženje i prestanak roditeljskog prava pokre će se na prijedlog roditelja odnosno
usvojitelja ili organa starateljstva.
Član 80.
Lice nad kojim se produžuje roditeljsko pravo ili se odre đuje prestanak tog prava, u postupku iz
člana 79 ovog zakona, zastupa poseban staratelj kojeg odredi organ starateljstva ili privremeni
zastupnik kojeg odredi sud.
Član 81.
(1) Sud će po službenoj dužnosti utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje rješenja.
(2) Radi donošenja rješenja sud će održati ročište na koje će pozvati predlagača, organ starateljstva
i roditelje lica iz člana 80 ovog zakona, bez obzira na to da li su oni predložili pokretanje postupka,
a na ročištu obavezno saslušati roditelje i predstavnike organa starateljstva, te pribaviti mišljenje o
cjelishodnosti produženja roditeljskog prava.
(3) Stanje duševnog zdravlja i sposobnosti osobe iz člana 80 ovog zakona, utvr đuju se na na čin
određen u članu 33 ovog zakona.
Član 82.
U postupku produženja i prestanka roditeljskog prava shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona
o oduzimanju i vraćanju poslovne sposobnosti.
3. Oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava
Član 83.
(1) U postupku oduzimanja i vra ćanja roditeljskog prava Osnovni sud odlu čuje o oduzimanju i
vraćanju roditeljskog prava kada je to zakonom određeno.
(2) Postupak iz stava 1 ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 15 dana od dana
prijema prijedloga.
Član 84.
Postupak za oduzimanje i vra ćanje roditeljskog prava pokre će se na prijedlog roditelja odnosno
usvojitelja koji ima roditeljsko pravo ili organa starateljstva, a postupak za vra ćanje roditeljskog
prava pokreće se i na prijedlog roditelja kojem je bilo oduzeto to pravo.
Član 85.
Ako postupak nije pokrenut na prijedlog organa starateljstva, sud će bez odlaganja obavijestiti ovaj
organ o pokretanju postupka i pozvati ga da sudjeluje u postupku.
Član 86.
(1) Sud će, po službenoj dužnosti, utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje rješenja.
(2) Radi utvrđivanja bitnih činjenica, sud će održati roč ište na koje će pozvati predlaga ča, organ
starateljstva, oba roditelja i staratelja lica čijem se roditelju oduzima, odnosno vra ća ro
diteljsko
pravo.
(3) Sud je obavezan da sasluša roditelje, a maloljetnik se saslušava samo kad je to neophodno i ako
to nije štetno za njegovo duševno zdravlje.
(4) Pri donošenju rješenja o oduzimanju i vra ćanju roditeljskog prava, sud će uzeti u obzir i želje
maloljetnika, ako je sposoban da ih izrazi.
Član 87.
U postupku oduzimanja i vraćanja roditeljskog prava shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona
o oduzimanju i vraćanju poslovne sposobnosti.
IV - UREĐENJE IMOVINSKIH ODNOSA
1. Raspravljanje zaostavštine
Čl. 88-141*
(prestalo da važi)
2. Određivanje naknade za eksproprirane nekretnine
Član 142.
U postupku određivanja naknade za ekspropriranu nekretninu Osnovni sud određuje visinu
naknade za ekspropriranu nekretninu kad korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim
organom Vlade Distrikta (u daljem tekstu: nadlež ni organ) nisu postigli sporazum o naknadi za
ekspropriranu nekretninu.
Član 143.
(1) Ako u česnici ne postignu sporazum o naknadi za ekspropriranu nekretninu u roku od dva
mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja o ek sproprijaciji, nadležni organ Distrikta dostavi će
pravosnažno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazima o isplati vlasniku ponu đenog
iznosa naknade ili o polaganju istog u depozit suda na čijem se podru čju nalazi eksproprirana
nekretnina, radi određivanja naknade.
(2) Organ iz stava 1 ovog člana može i prije isteka roka od dva mjeseca dostaviti rješenje o
eksproprijaciji sa spisima sudu, ako uč esnik iz izjava utvrdi da se ne može posti ći sporazum o
naknadi.
(3) Ako nadležni organ ne postupi po odredbama stava 1 ovog člana, učesnici se mogu neposredno
obratiti sudu sa zahtjevom za određivanje naknade.
Član 144.
Postupak određivanja naknade sud vodi po službenoj dužnos ti i dužan je završiti ga što prije a
najkasnije u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka pred sudom.
Član 145.
Sud će odrediti ročište na kojem će omogućiti učesnicima da se izjasne o obliku i obimu, odnosno
visini naknade, kao i o dokazima o vr ijednosti nekretnina, a po potrebi odredi će i vješta čenje i
izvesti i druge dokaze.
Član 146.
Troškove postupka odre đivanja naknade za ekspropriran e nekretnine snosi korisnik
eksproprijacije, osim troškova koji su izazvani neopravdanim postupcima ranijeg vlasnika.
Član 147.
(1) Ako učesnici zaključe sporazum da se naknada za ekspropriranu zgradu ili stan odredi u obliku
davanja druge zgrade ili stana, sporazumom će se odrediti i rok za izvršenje uzajamnih obveza. Ako
taj rok u česnici ne odrede, sud će rješenjem o naknadi odrediti ro k o iseljenju iz eksproprirane
zgrade, odnosno stana kao posebnog dijela zgrade, prema zakonu kojim je uređena eksproprijacija.
(2) Odredba stava 1 ovog člana shodno se primjenjuje i na zemljoradnika kad mu je po sporazumu
s korisnikom eksproprijacije ili na njegov zahtjev, naknada za eksproprirano poljoprivredno
zemljište određena davanjem u vlasništvo druge nepokretnosti.
Član 148.
(1) Nakon što utvrdi bitne činjenice, sud donosi rješenje kojim odre đuje oblik i obim, odnosno
visinu naknade za ekspropriranu nekretninu.
(2) Ako učesnici zaključe sporazum o obliku i obimu, odnosno visini naknade, sud će svoje rješenje
temeljiti na njihovom sporazumu, ukoliko nađe da sporazum nije u suprotnosti sa propisima kojima
su uređeni vlasnički odnosi na nekretninama.
Član 149.
Odredbe o postupku određivanja naknade za ekspropriranu nekretninu shodno se primjenjuju i u
drugim slučajevima kada se ranijem vlasniku po zakonu priznaje pravo na naknadu za nekretninu
na kojoj je izgubio pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo.
3. Upravljanje i korištenje zajedničke imovine
Član 150.
U postupku za upravljanje i korištenje zajedničke imovine Osnovni sud uređuje način upravljanja i
korištenja zajedničkim stvarima suvlasnika, sukorisnika i drugih suposjednika iste stvari.
Član 151.
(1) Postupak za upravljanje i korištenje zajedni čkim stvarima pokre će se na prijedlog lica koje
smatra da je povrijeđeno njegovo pravo upravljanja ili korištenja zajedničke stvari.
(2) Prijedlog sadrži podatke o zainteresovanim lic ima i o stvari koja je predmet postupka, kao i
razloge zbog kojih se postupak pokreće.
(3) Osnovni sud odlučuje o prijedlogu, ukoliko se imovina nalazi na području Distrikta.
Član 152.
(1) Po prijemu prijedloga sud će zakazati ročište na koje će pozv
ati sva zainteresovana lica, ukazaće
im na mogu ćnost sporazuma i pomo ći im da sporazumno urede na čin upravljanja, odnosno,
korištenja zajedničke stvari.
(2) Sporazum zainteresovanih lica sud će, nakon što im predoči prirodu i pravno djelovanje sudske
nagodbe, unijeti u zapisnik kao sudsku nagodbu.
Član 153.
(1) Ako se zainteresovana lica ne sporazumiju, sud će provesti potrebne dokaze i na temelju
rezultata cjelokupnog postupka donijeti rješenje kojim ć e urediti na čin upravljanja ili korištenja
zajedničkom stvari po odgovaraju ćim propisima o materijalnom pravu, vode ći računa o njihovim
posebnim i zajedničkim interesima.
(2) Kad se prijedlogom traži ure đenje korištenja zajedničkog stana ili poslovnih prostorija, sud će
naročito urediti koje će prostorije zainteresovana lica ko ristiti posebno, a koje zajedni čki, na čin
korištenja zajedničkih prostorija, kao i na koji način će se snositi troškovi korištenja prostorija.
Član 154.
(1) Kad je me đu zainteresovanim licima sporno pravo na stvar koja je predmet postupka ili je
sporan obim prava, sud će uputiti predlagača da u roku od 15 dana pokrene parnicu ili postupak
pred upravnim organom radi rješavanja spor nog prava, odnosno pravnog odnosa, a vanparni čni
postupak će prekinuti.
(2) Ako predlaga č ne pokrene postupak u roku iz stava 1 ovog člana, smatraće se da je prijedlog
povučen.
(3) Sud može, do donošenja odluke nadležnog organa, privremeno urediti odnose zainteresovanih
lica u pogledu upravljanja i korištenja zajedni čkom stvari kad to okolnosti slu čaja zahtijevaju, a
naročito da bi se spriječila šteta, samovlašće ili očita nepravda za pojedina zainteresovana lica.
(4) Odredbe iz stava 3 ovog člana primjeniće se i kad su zainteresovana lica su posjednici stvari koji
ne raspolažu dokazima o zakonitom osnovu sticanja posjeda.
Član 155.
Zainteresovana lica mogu
u parnici ili drugom postupku ostvarivati svoja prava u odnosu na stvar
o čijem je upravljanju i korištenju pravosnažno odluč eno u postupku upravljanja i korištenja
zajedničkim stvarima.
Član 156.
(1) Odredbe ovog zakona o upravljanju i korištenju zajedničkih stvari primjenjuju se i na vlasnike i
posjednike posebnih dijelova zgrada u pogledu upravljanja i korištenja zajedni čkih dijelova zgrade
koji služe zgradi kao cjelini ili samo ne kim posebnim dijelovima zgrade, u kom slu čaju se
zainteresovanim licima smatraju samo vlasnici tih dijelova zgrade, ako se ure đivanjem njihovih
uzajamnih odnosa ne dira u prava vlasnika drugih dijelova zgrade.
(2) Odnosi između vlasnika posebnih dijelova zgrade ure đuju se i skladu sa propisima o pravima
na posebnim dijelovima zgrade.
4. Dioba stvari i nekretnina u zajedničkom suvlasništvu
Član 157.
U postupku diobe stvari i nekretnina u zajednič kom suvlasništvu sud odlu čuje o diobi i na činu
diobe tih stvari i nekretnina.
Član 158.
(1) Postupak diobe stvari i nekretnina u zajedni čkom suvlasništvu može prijedlogom pokrenuti
suvlasnik. Prijedlog mora obuhvatiti sve suvlasnike.
(2) Prijedlog sadrži podatke o predmetu diobe, veli čini dijela i o drugim stvarnim pravima svakog
suvlasnika. Za nekretnine se moraju navesti ze mljišno-knjižni ili katastarski podaci i priložiti
odgovarajući pismeni dokazi o pravu vlasništva, pravu služnosti i drugim stvarnim pravima, kao i
o posjedu nekretninama.
(3) Prijedlog se podnosi Osnovnom sudu ukoliko se na njegovom podru čju nalazi stvar ili
nekretnina.
Član 159.
(1) Ako sud, postupajući po prijedlogu, utvrdi da je me đu suvlasnicima sporno pravo na stvarima
koja je predmet diobe ili pravo na imovini, da je sporna veličina dijela u stvarima, odnosno imovini
u suvlasništvu ili je sporno koja imovina, odnosno prava ulaze u nekretninu u zajedni čkom
vlasništvu, prekinuće postupak i uputiti predlagača da u roku od 15 dana pokrene parnicu.
(2) Ako predlaga č u roku iz stava 1 ovog člana ne pokrene parnicu, smatrać e se da je prijedlog
povučen.
Član 160.
Sud će po prijemu prijedloga zakazati ro čište na koje će pozvati sve suvlasnike i lica koja po
predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.
Član 161.
Ako suvlasnici ili lica koja po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo, u toku postupka postignu
nagodbu o uslovima i načinu diobe, sud će nagodbu unijeti u zapisnik kao sudsku nagodbu.
Član 162.
(1) Ako lica iz č lana 161 ovog zakona ne postignu nagodbu o uslovima i na činu diobe, sud će ih
saslušati, provesti potrebne dokaze, a kad je to nužno i vješta čenje, pa će na temelju rezultata
cjelokupnog postupka, u skladu sa odgovarajućim propisima materijalnog prava donijeti rješenje o
diobi stvari ili nekretnina u suvlasništvu, vode ći računa da zadovolji opravdane zahtjeve i interese
suvlasnika i lica koja po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.
(2) Pri odlu čivanju kome treba da pripadne odre đena stvar sud ć e naročito i
mati u vidu posebne
potrebe pojedinih suvlasnika zbog kojih ta stvar treba da pripadne tom suvlasniku.
(3) Ako se dioba stvari ima izvršiti njenom prodajom, prodaja će se dozvoliti i izvršiti po odredbama
Zakona o izvršnom postupku.
Član 163.
(1) Rješenje o diobi sadr ži: predmet, uvjete i na čin diobe, podatke o fizi čkim dijelovima stvari i
pravima koja su pripadala pojedinom suvlasniku, kao i prava i obveze suvlasnika utvrđene diobom.
(2) Rješenjem o diobi sud će odlučiti i o na činu ostvarivanja služnosti i drugih stvarnih prava na
dijelovima stvari koja je fizički podijeljena između suvlasnika.
5. Uređenje međa
Član 164.
U postupku ure đenja me đa Osnovni sud ure đuje me đu izme đu susjednih nepokretnosti na
području Distrikta kad su međašnji znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni.
Član 165.
(1) Prijedlog za ure đenje me đe izme đu susjednih zemljišnih parcela može podnijeti svaki od
vlasnika odnosno posjednika tih parcela, a kada je to zakonom određeno i ovlašteni organ.
(2) Prijedlog sadrži podatke o vlasnicima od nosno posjednicima susjednih parcela, zemljišnim
parcelama između kojih se međa uređuje, sa oznakama tih parcela iz zemljišnih i katastarskih knjiga,
razloge zbog kojih se postupak pokreće, kao i vrijednost sporne međašnje površine.
Član 166.
(1) Po prijemu prijedloga sud može zakazati roč ište u sudu na koje će pozvati sudionike radi
pokušaja sporazumnog uređenja međe.
(2) Ako sudionici ne postignu sporazum, sud će zakazati ro čište na spornom mjestu na koje će,
pored sudionika pozvati vještaka geodetske, odnosno druge odgovarajuć e struke, a po potrebi i
predložene svjedoke.
(3) Uz poziv za ročište sudionici se pozivaju da podnesu sve isprave, skice i druge dokaze od značaja
za uređenje međe. U pozivu će se sudionici upozoriti na posljedice nedolas
ka na ročište.
Član 167.
Ako predlagač ne dođe na ro čište, a bio je uredno pozvan, smatra će se da je prijedlog povu čen,
izuzev u slučaju kada održavanje ročišta predloži protivnik predlagača.
Član 168.
(1) Ako među sudionicima postoji spor o me đašnjoj površini čija vrijednost ne prelazi vrijednost
spora male vrijednosti u parni čnom postupku, sud će utvrditi među na temelju jačeg prava, a ako
to nije moguće onda na temelju poslednjeg mirnog posjeda. Ukoliko se spor ne može riješiti ni na
ovaj način, sud će spornu međašnju površinu podijeliti po pravičnosti.
(2) Ako sudionici predhodno o tome postignu sporazum sud može me đu urediti i na temelju
važećih katastarskih planova.
(3) Sud može urediti me đu po ja čem pravu bez obzira na vrijednost me đašnje površine, ako
sudionici o tome predhodno postignu sporazum.
Član 169.
Ako među sudionicima postoji spor o međašnjoj površini čija vrijednost prelazi vrijednost spora
male vrijednosti u parničnom postupku, a ne postignu sporazum u smislu stava 3 člana 168 ovog
zakona, sud će predlagača uputiti na parnicu i a vanparnični postupak obustaviti.
Član 170.
(1) Na ro čištu za ure đenje me đe sud ć e na spornom mjestu utvrditi me đu izme đu zemljišnjih
parcela sudionika i obilježiti je trajnim i vidnim međašnjim znacima.
(2) O radnjama poduzetim na ročištu za uređenje međe sastavlja se zapisnik u koji se unosi naročito:
opis zatečenog stanja i sadržaj izjava sud ionika, vještaka i svjedoka. Uz zapisnik se prilažu: skica
zatečenog stanja i skica stanja uspostavljenog uređenjem međe.
Član 171.
U rješenju o ure đenju međe sud opisuje me đu između zemljišnih parcela sudionika, pozivaju ći se
na skicu uspostavljenog stanja koja je sastavni dio rješenja.
Član 172.
Sud neće uređivati među na građavinskom zemljištu na kome ne postoji pravo vlasništva, osim u
slučaju kad nije izvršena parcelizacija zemljišta po odredbama zakona kojim je regulirano prostorno
uređenje.
V - UREĐENJE DRUGIH VANPARNIČNIH STVARI
1. Sastavljanje i ovjeravanje sadržine isprava
Član 173.
(1) U postupku za sastavljanje ili ovjeravanje sadržine isprave sud sastavlja i ovjerava ispravu kad je
za nastanak prava ili pun
ovažnog pravnog posla potrebno postojanje javne isprave.
(2) Sukladno odredbi stava 1 ovog člana sastavlja se i sudski testament.
Član 174.
(1) Isprava se sastavlja u sudu, a van suda, kad sudionik nije u mogućnosti da dođe u sud ili kad za
to postoje drugi opravdani razlozi.
(2) Ispravu sastavlja ili ovjerava sudac. Prije sastavljanja isprave, sudac utvr đuje identitet
predlagatelja. Kad sudac ne poznaje predlagača osobno, njegov identitet utvrđuje javnom ispravom
sa fotografijom ili izjavom svjedoka, čiji je identitet utvrđen javnim ispravama.
(3) Ako je predlaga č nepismen ili nijem, slijep ili ne poznaje jezik koji je u službenoj upotrebi u
sudu, sastavljanje isprave vrši se u prisustvu dva punoljetna svjedoka koje sudac osobno poznaje ili
čiji je identitet utvrdio javnim ispravama sa fotografijom.
(4) Ako predlaga č ne zna jezik na kome se sastavlja isprava, sudac će ispravu sastaviti uz u češće
sudskog tumača.
(5) Ako je predlaga č gluhonijem ili slijep, sudac će ispravu sastaviti uz u češće tumača koji se sa
predlagačem može sporazumjeti.
Član 175.
Svjedoci pri sastavljanju isprava, mogu biti osobe koje su pismene i koje poznaju službeni jezik i
jezik predlagača, a ako je predlagač nijem, neophodno je i da se s njim mogu sporazumjeti.
Član 176.
(1) Kada utvrdi da postoje uvjeti iz člana 175 ovog zakona, sudac utvr đuje da li postoji slobodna
volja da se zaključi pravni posao.
(2) Sudac je dužan da sudionicima objasni smisao pravnog posla, da im ukaže na njegove posljedice
i da ispita da li je pravni posao dozvoljen, odnosno da nije u suprotnosti sa prinudnim propisima.
(3) Ako sudac utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz stava 1 i 2 ovog člana rješenjem će odbiti da sastavi
ispravu.
Član 177.
(1) O sastavljanju isprave sač injava se zapisnik u koji se unosi i na čin na koji je utvr đen identitet
sudionika, svjedoka i tumača koji su prisustvovali sastavljanju isprave.
(2) Zapisnik potpisuju sudionici i svjedoci.
(3) Uz zapisnik se prilaže primjerak sastavljene i potpisane isprave.
Član 178.
(1) Pri sastavljanju sudskog testamenta svjedoci ne mogu biti potomci zavještioca, njegovi
usvojenici i njegovi potomci, njegovi preci zaklju čno s djedom i babom i njihovim potomcima
prvog stupnja, njihovi srodnici u pobočnoj liniji do trećeg stepena, bračni drugovi svih ovih osoba
i bračni drug zavještioca.
(2) Odredbe stava 1 ovog člana shodno se primjenjuju i na sudske tumače.
Član 179.
(1) Kad sasluša zavještioca, sudac će njegovu izjavu vjerno unijeti u zapisnik, po mogu ćnosti
riječima zavještioca, pazeći pri tome da volja zavještioca bude jasno izražena.
(2) U zapisnik će se unijeti i sve okolnosti koje bi mogle biti važne za puno
važnost testamenta.
(3) Kad je to potrebno, sudac ć e zavještiocu objasniti propise koji ograni čavaju zavještioca u
raspolaganju testamentom.
Član 180.
Nakon što zavještilac sam pročita zapisnik o sudskom testamentu te izjavi da je njegova posljednja
volja u svemu vjerno unijeta, sudac će to potvrditi na testamentu.
Član 181.
(1) Ako je testament sastavljen u prisustvu dva sv jedoka zbog toga što zavještilac ne zna da čita,
sudac će mu pročitati testament, a potom će ga zavještilac, pošto izjavi da je to njegov testament,
u prisustvu svjedoka potpisati ili staviti na njega otisak prsta.
(2) Ako zavještilac ne poznaje jezik koji je u službenoj upotrebi u sudu ili je nijem ili gluh, sudac će
preko sudskog tuma ča pro čitati testament, a zavještilac će preko sudskog tumač a izjaviti da je
testament njegov.
(3) Svjedoci će se potpisati na samom testamentu, a sudac će na testamentu potvrditi da su sve ove
radnje izvršene.
Član 182.
(1) Ako se zapisnik o sastavljanju testamenta sastoji od više listova, isti će se proširiti jemstvenikom
i oba kraja jemstvenika zapečatiti sudskim pečatom.
(2) Svaki list zapisnika zavještilac će potpisati posebno ili na njemu staviti otisak prsta.
(3) Na kraju zapisnika označiće se od koliko se listova sastoji testament.
Član 183.
Ako je testament sastavljen u Osnovnom sudu, a zavještilac nema prebivalište na podru čju
Distrikta, Osnovni sud je dužan da o tome odmah oba vijestiti sud na čijem području zavještilac
ima prebivalište.
Član 184.
Ako zavještilac opozove svoj testament, na opozivanje testamenta shodno će se primjeniti odredbe
o sastavljanju testamenta. Opozivanje testamenta će se zabilježiti na testamentu koji se čuva u sudu.
Član 185.
(1) Sud vrši ovjeravanje sadržine isprave kada je to zakonom određeno.
(2) Ovjeravanje isprave vrši se na samoj ispravi potpisom suca i stavljanjem pečata suda.
(3) Po izvršenom ovjeravanju isprave, sud predaje učesnicima originalan primjerak ove isprave.
2. Čuvanje isprava
Član 186.
Osnovni sud je dužan primiti na čuvanje ispravu kad je zakonom za pojedine vrste isprava to izričito
određeno ili kad je to potrebno radi osiguranja određenih imovinskih ili drugih prava.
Član 187.
Isprava se može predati na čuvanje sudu, s tim što se identitet podnosioca isprave utvrđuje prema
odredbama člana 174 stav 2 ovog zakona.
Član 188.
(1) O prijemu isprave na čuvanje sud sastavlja zapisnik u koji se unosi na čin utvrđivanja identiteta
podnositelja isprave, vrsta i naziv primljene isprave.
(2) Primljena isprava će se staviti u poseban omot, zapečatiti i čuvati odvojeno od ostalih spisa.
Član 189.
(1) Kad sud prima na čuvanje testament koji nije sastavljen u sudu, zavještalac ga predaje osobno
u otvorenom ili zatvorenom omotu.
(2) Kada se na č uvanje predaje otvoren testament, sudac će ga pro čitati zavještaocu i ukazati na
eventualne nedostatke zbog kojih testament ne bi bio punovažan.
Član 190.
(1) Kada su svjedoci usmenog testamenta podnijeli sudu pismeno koje sadrži volju zavještatelja,
sud će prijem ovakvog pismena zapisnički utvrditi, staviti u poseban omot i zapečatiti.
(2) Na način propisan u članu 189 ovog zakona, sud će postupiti i kad svjedoci usmenog testamenta
dođu u sud da usmeno ponove izjavu zavještaoca.
(3) Pri uzimanju izjave svedoka, sud će utvrditi izjavu volje zavještaoca i okolnosti od kojih ovisi
punovažnost usmenog testamenta.
Član 191.
(1) Nakon prijema isprave na čuvanje, sud će podnositelju isprave izdati potvrdu.
(2) Ako se isprava o testamentu, os im sudskog testamenta, preda na čuvanje Osnovnom sudu a
zavještalac nema prebivalište na područ ju Distrikta, sud je dužan odmah o tome obavijestiti
nadležni sud Entiteta na čijem području zavještalac ima prebivalište.
Član 192.
(1) Isprava koja se nalazi na čuvanju kod suda, vratiće se podnosiocu isprave na njegov zahtjev ili
njegovom punomoćniku koji ima ovjerenu punomoć za taj posao.
(2) O vraćanju isprave sastaviće se zapisnik u ko
me će se zapisati način utvrđivanja identiteta lica
kojem se vraća isprava.
(3) Ako se isprava vraća punomoćniku, punomoć se prilaže zapisniku i zadržava u spisu.
3. Sudski depozit
Član 193.
(1) U sudski depozit mogu se predati novac, papiri od vrijednosti i druge isprave koje se mogu
unovčiti, plemeniti metali, dragocjenosti i drugi predmeti izra đeni od plemenitog metala, kad je to
zakonom ili drugim propisom predviđeno.
(2) Sud je dužan da primi u depozit i druge predmete kad je zakonom odre đeno da dužnik može
kod suda položiti za povjerioca stvar koju duguje.
Član 194.
Prijedlog za predaju predmeta sa drži opis predmeta, vrijednost predmeta, razloge zbog kojih se
predaje predmet, ime i prezime lica u čiju korist se predmet predaje i uslova pod kojima se predmet
predaje. Uz prijedlog se mogu predložiti i odgovarajući dokazi.
Član 195.
(1) Sud će rješenjem odbiti prijedlog kad ocijeni da nisu ispunjeni uvjeti za prijem predmeta u
depozit ili ako predlagač u roku od 15 dana ne predujmi troškove čuvanja.
(2) Ako sud ne odbije prijedlog, donije će rješenja o prijemu predmeta ili novca u sudski depozit i
odrediti način čuvanja.
Član 196.
Kad je deponovanje izvršeno u korist odre đenog lica, sud će to lice pozvati da u roku od 15 dana
primi predmet iz depozita ako ispuni određene uslove za predaju.
Član 197.
(1) Ako je predmet depozita novac ili strana valuta , sud je dužan da u roku od tri dana od dana
prijema, novac, odnosno stranu valutu položi na poseban ra čun kod za to ovlaštene banke, ako
posebnim propisima nije drugačije određeno.
(2) Plemenite metale, stvari izra đene od plemenitih metala i druge dragocjenosti, kao i papire od
vrijednosti, sud će u roku od tri dana predati ovlaštenoj banci ukoliko posebnim propisom nije
drugačije određeno.
(3) Druge predmete koji se ne mogu čuvati u sudskom depozitu, sud će na prijedlog predlaga ča
odrediti da se čuvaju u javnom skladištu ili drugom pravnom licu koje se bavi čuvanjem stvari, a
fizičkom licu samo ako nema pravnog lica koje obavlja djelatnost uskladištenja.
Član 198.
(1) Prije donošenja rješenja o prijemu u depozit sud ć e naložiti predlaga ču polaganje u depozit
potrebnog predujma za tr
oškove čuvanja i rukovanja takvim predmetima.
(2) Prije predaje predmeta na čuvanje, sud će izvršiti popis i procjenu stvari i o tome sačiniti zapisnik
u dovoljnom broju primjeraka.
Član 199.
(1) Ako lice u čiju korist je predmet predat izjavi da isti ne prima, sud će o tome izvjestiti predlagača
i zatražiti da se u određenom roku izjasni.
(2) Ako lice u čiju korist je primljen predmet u sudski depoz it isti ne podigne u roku od 15 dana,
sud će rješenjem pozvati predlagača da preuzme predmet.
(3) Predmeti primljeni u depozit izdaju se na temelju rješenja suda.
Član 200.
(1) Kad se u depozit predaju predmeti za koje predlaga č ne zna kojem licu treba da se predaju ili
ako ne zna koji od više deponiranih predmeta treba da se predaju kojem od više lica, sud će zakazati
ročište i pozvati predlagača i sva zainteresovana lica radi postizanja sporazuma kojem licu pripada
deponirani predmet.
(2) Ako se uredno pozvana lica ne odazovu na ročište ili ako se među njima ne postigne sporazum,
sud će ih rješenjem uputiti da u parnici ostvaruju pravo na predmet primljen u depozit. U rješenju
će se odrediti i rok za pokretanje parnice, o čemu se obaviještava deponent.
(3) Ako se pokrene parnični postupak, sud će rješenjem prekinuti ovaj postupak, a ako se postupak
ne pokrene, sud će rješenjem pozvati predlagača da preuzme predmet iz depozita.
Član 201.
(1) Rješenje kojim se određuje izdavanje predmeta iz depozita sadrži naročito:
- ime i prezime lica ovlaštenog da preuzme predmet iz depozita,
- način, rok i uslov za preuzimanje predmeta,
- upozorenje na pravne posljedice ukoliko predmet ne bude preuzet u roku u kome po zakonu
zastarijeva pravo na njegovo izdavanje.
(2) Rješenjem iz stava 1 ovog člana utvrđuju se i troškovi nastali u vezi sa čuvanjem i rukovanjem
predmetima i ko je dužan da ih naknadi.
Član 202.
Čuvar, koga je sud odredio, može izdati predmet iz depozita samo na temelju rješenja suda i na
način kako je to u rješenju određeno.
Član 203.
(1) Ako lice u čiju korist je predmet primljen u sudski depozit ili depodent, koji je uredno pozvan
da preuzme predmet, isti ne podigne u roku od jedne godine od dana prijema urednog poziva, sud
će rješenjem utvrditi da je predmet postao svojina Distrikta.
(2) Predmet koji je na temelju pravosnažnog rješenja iz člana 202 ovog zakona postao svojina
Distrikta, sud će predati nadležnom organu Vlade Distrikta.
(3) O predaji predmeta iz stava 1 ovog člana sastaviće se zapisnik.
4. Poništenje isprava
Član 204.
(1) U postupku za poništenje doma će isprave na kojoj se neposredno zasniva neko materijalno
pravo i čije je posjedovanje nužno za ostv arivanje toga prava, proglasi će se da je isprava izgubila
svoju važnost ako je ukradena, izgorjela ili na bilo koji način nestala ili uništena, osim ako zakonom
nije zabranjeno poništenje takve isprave.
(2) Pod uslovima iz stava 1 ovog člana može se poništiti i isprava na kojoj se zasniva neko
nematerijalno pravo, kad ne postoje podaci na temelju kojih nadležni organ može da izda duplikat
te isprave.
Član 205.
(1) Osnovni sud odlučuje o prijedlogu za poništenje isprave ukoliko je:
- ispravu izdao organ uprave ili pravno lice sa područja Distrikta,
- u ispravi, kao mjesto ispunjenja obveze naznačeno područje Distrikta.
(2) Ako se o prijedlozima iz stava 1 ovog č lana ne može odrediti nadležnost suda, o prijedlogu za
poništenje isprave odluč ivaće Osnovni sud ukoliko se na podru čju Distrikta nalazi sjedište,
prebivalište ili boravište predlagača.
Član 206.
(1) Prijedlog za poništenje isprave može podnijeti svako lice koje je na temelju te isprave ovlaštena
da ostvaruje neko pravo ili ima pravni interes da se nastala isprava poništi.
(2) Prijedlog za poništenje isprave sadrži: vrstu isprave, firmu, naziv i sjedište ili ime i prezime i
prebivalište izdavača isprave, iznos obveze, mjesto i datum izdavanja isprave, mjesto ispunavanja
obveze, da li isprava glasi na ime ili na donosioca ili po naredbi, činjenice iz kojih proizilazi da je
predlagač ovlašten za podnošenje prijedloga, kao i podatke iz kojih proizilazi vjerovatno ća da je
isprava nestala ili uništena.
(3) Uz prijedlog se, ako postoji, prilaže i prijepis isprave.
(4) Jednim prijedlogom može se zahtijevati i poništenje više isprava pod uslovima da je za sve
mjesno nadležan Osnovni sud.
Član 207.
(1) Ako pri prethodnom ispitivanju prijedloga iz člana 206 ovog zakona, sud utvrdi da nisu
ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka, prijedlog će se rješenjem odbaciti.
(2) Ako ne odbaci prijedlog, sud će naložiti izdavatelju isprave i povjeriocu da se u određenom roku
izjasne da li je isprava čije se poništenje predlaže bila izdata i da li postoje i koje smetnje za
sprovođenje postupka.
Član 208.
(1) Po prijemu izjašnjenja lica iz stava 2 člana 207 ovog zakona, sud će oglasom objaviti pokretanje
postupka za poništenje isprave.
(2) Oglas sadrži bitne podatke isprave potrebne za njeno identificiranje, rok u kome se mogu
podnijeti prijave ili prigovori protiv prijedloga (oglasni rok), poziv da se isprava pokaže sudu ili
izvjesti sud o licu i prebivalištu lica koje drži ispravu, upozorenje da će se isprava sudski poništiti
ako se u oglasnom roku sa ispravom ne prijavi sudu ili ne stavi prigovor protiv prijedloga za
poništenje isprave, upozorenje dužniku da po ov oj ispravi ne može punovažno ispuniti svoju
obvezu, niti zamijeniti ili obnoviti ispravu, niti izdati nove kupone ili talone i da vlasnik isprave ne
smije prenijeti prava iz ove isprave.
Član 209.
(1) Oglas iz člana 208 ovog zakona dostaviće se svim zainteresovanim licima i objaviti na oglasnoj
tabli suda i u službenim glasnicima Distrikta i Bosne i Hercegovine ili na drugi odgovarajući način,
o trošku predlagača.
(2) Oglasni rok te če od dana objavljivanja, a ako je oglas objavljen na oba na čina iz stava 1 ovog
člana, oglasni rok teče od dana objavljivanja u glasilu u kojem je kasnije objavljen.
Član 210.
(1) Dužnik ne smije ispuniti obvezu iz isprave čije se poništenje traži, niti ispravu preinač iti,
obnoviti ili prenijeti na drugo lice ili za nju izda ti nove kupone ili talone od momenta kad mu je
dostavljen oglas ili kad je na bilo koji način saznao za pokretanje postupka radi poništenja isprave.
(2) Zabrana iz stava 1 ovog člana traje sve dok rješenje o poništenju isprave ili o obustavi postupka
ne postane pravosnažno.
(3) Dužnik se može osloboditi obveze samo ako iznos duga uplati na depozit suda.
Član 211.
Dužnik je ovlašten da zadrži ispravu čije se poništenje traži, ako mu bude podnesena radi ispunjenja
obaveze ili ako je do nje došao na drugi na čin. Dužnik je obavezan da zadržanu ispravu odmah
preda sudu, sa naznakom ličnog imena i adrese lica koje mu je ispravu predalo.
Član 212.
Sud će obustaviti postupak za poništenje isprave ako predlaga č povuče prijedlog ili ako predlagač
u roku koji odredi sud ne položi u sudski depozit potreban novčani iznos za objavljivanje oglasa ili
ako treće lice podnese sudu ispravu ili dokaže pred sudom postojanje isprave čije se poništenje
predlaže.
Član 213.
Prije donošenja rješenja sud je dužan obavijestiti predlaga ča o svakoj prijavi tre ćeg lica i
blagovremenosti te prijave.
Član 214.
Kad sud utvrdi da su ispunjeni uslovi za dalje vođenje postupka, a protekne oglasni rok, zakazaže
ročište i pozvati predlagača, izdavača isprave, dužnika iz isprave i sva lica koja su se prijavila sudu
ili podnijeli prigovore protiv prijedloga za poništenje isprave.
Član 215.
(1) Na temelju rezultata postupka sud donosi rješenje o poništenju isprave ili o odbijanju prijedloga.
(2) Rješenje o poništenju isprave sadrži podatke o izdavaču isprave i predlagaču, kao i bitne sastojke
isprave uz označenje iznosa obveze ukoliko glasi na ispunjenje novčane obveze.
(3) Rješenje se dostavlja svim zainteresiranim licima.
Član 216.
(1) Protiv rješenja kojim se prijedlog za poni štenje isprave odbacuje ili odbija ili postupak
obustavlja, žalbu može izjaviti samo predlagač.
(2) Protiv rješenja o poništenju isprave žalbu može izjaviti izdavatelj isprave i dužnik iz te isprave,
kao i osobe ovlaštene na temelju isprave, ako nisu predlagač.
Član 217.
(1) Pravosnažno rješenje kojim se isprava poništav a zamjenjuje poništenu ispravu, dok se ne izda
nova isprava.
(2) Na temelju pravosnažnog rješen ja o poništenju isprave, predlaga č može od dužnika zahtjevati
ostvarivanje svih prava koja proističu iz te isprave ili mu na temelju nje pripadaju, a može zahtjevati
i da mu se o njegovom trošku izda nova isprava uz predaju rješenja o poništenju.
VI - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 218.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena na područ ju Distrikta zakona o
vanparničnom postupku koji su se do tada primjenjivali.
Član 219.
(1) Ako je prije po četka primjene ovog zakona doneseno pr vostepeno rješenje kojim se postupak
pred Osnovnim sudom okončava, dalji postupak sprovešće se po odredbama istog zakona.
(2) Ako nakon po četka primjene ovog zakona bude ukinut a prvostepena odluka iz stava 1 ovog
stava, dalji postupak provešće se prema odredbama ovog zakona.
Član 220.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Br čko
Distrikta Bosne i Hercegovine".
