Zakon o vanparničnom postupku Federacije BiH

Ovim zakonom utvrđuju se pravila po kojima sudovi postupaju i odlučuju o osobnim, obiteljskim,
imovinskim i drugim pravima i pravnim interesima koji se po zakonu rješavaju u vanparničnom
postupku.
Odredbe ovog zakona primjenjuju se i u drugim pravnim stvar ima iz nadležnosti sudova za koje
zakonom nije izričito određeno da se rješavaju u vanparničnom postupku a ne odnose se na zaštitu
povrijeđenog ili ugroženog prava, niti se zbog karaktera pravne stvari ili svojstva stranke u postupku
mogu primijeniti odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak (u daljnjem tekstu: Zakon o
parničnom postupku).

Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u
ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim
zakonom nisu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako
zakonom nije drugačije određeno.

Vanparnični postupak pokreće se prijedlogom fizičkog ili pra vnog lica, kao i prijedlogom organa
određenog ovim ili drugim zakonom.
Izuzetno, sud pokreće vanparnični postupak po službenoj dužnosti u slučajevima i pod uvjetima
određenim ovim ili drugim zakonom.
Ako postupak nije pokrenuo organ koji je zakonom ovlašćen da ga pokrene, sud će bez odlaganja
obavijestiti taj organ da je postupak pokrenut na prijedlog ovlašćene osobe i odrediti mu rok za
prijavljivanje sudjelovanja u postupku, te do isteka tog roka zastati sa postupkom, ako je to
potrebno radi zaštite stranaka u postupku ili radi zaštite javnog interesa.

Sudionik u vanparničnom postupku je osoba koja je postupak pokrenula, osoba o čijim se pravima
ili pravnim interesima odlučuje u postupku, kao i organ koji sudjeluje u postupku na osnovu

zakonskog ovlašćenja da pokrene postupak, bez obzira na to da li je postupak pokrenula ili je kasnije
stupila u postupak.
Svojstvo sudionika u postupku, s pravnim djelovanjem u određenoj pravnoj stvari, sud može
izuzetno priznati i onim oblicima udruživanja koji nemaju svojstvo pravnog lica i za koje nije
posebnim propisima određeno da mogu biti sudionici u postupku, ako ispunjavaju uvjete iz Zakona
o parničnom postupku i ako se predmet vanparnične stvari na njih neposredno odnosi.
Predlagač u smislu ovog zakona je osoba, odnosno organ, po čijem prijedlogu je postupak
pokrenut, a protivnik predlagača je osoba prema kojoj se ostvaruje pravo ili pravni interes
predlagača.

U vanparničnom postupku sud po službenoj dužnosti poduzima mjere radi zaštite prava i pravnih
interesa maloljetnika o kojima se roditelji ne staraju, kao i drugih osoba koje nisu u mogućnosti da
se same brinu o zaštiti svojih prava i pravnih interesa.
Kad se u postupku odlučuje o pravima i pravnim interesima maloljetnika i drugih osoba pod
posebnom zaštitom, sud će obavijestiti općinski organ uprave nadležan za poslove starateljstva (u
daljnjem tekstu: organ starateljstva) o pokretanju postupka, pozivati ga na ročišta i dostavljati mu
podneske sudionika i rješenja protiv kojih je dozvoljen pravni lijek, bez obzira na to da li organ
starateljstva sudjeluje u postupku.
Kad smatra da je to potrebno, sud će pozvati organ starateljstva da sudjeluje u postupku i odrediti
mu rok u kome može prijaviti svoje sudjelovanje. Sud će zastati s postupkom za vrijeme dok ovaj
rok ne istekne, ali organ starateljstva svoje pravo da sudjeluje u postupku može koristiti i poslije
proteka tog roka.

Organ starateljsta koji sudjeluje u pos tupku, i kad zakonom nije ovlašten da pokreće postupak,
može da poduzima sve radnje u postupku radi zaštite prava i pravnih interesa maloljetnika i drugih
osoba pod posebnom zaštitom, a naročito da iznosi činjenice koje sudionici nisu naveli, da predlaže
izvođenje dokaza i da izjavljuje pravne lijekove.

Izuzetno, sud može dozvoliti da sudionik koji nema poslovne sposobnosti, pored radnji na koje je
zakonom ovlašćen poduzima i druge radnje u postupku radi ostvarenja svojih prava i pravnih
interesa, ako smatra da je u stanju da shvati značenje i pravne posljedice tih radnji.

U vanparničnim stvarima koje se odnose na osobna i obiteljska stanja sudionika, kao i u drugim
vanparničnim stvarima koje se odnose na prava i pravne interese kojima sudionic i ne mogu
raspolagati, sudionici se u postupku pred sudom ne mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev
protivnog sudionika, niti zaključiti sudsko poravnanje.
U postupku iz stava 1. ovog člana sud može utvrđivati i činjenice koje sudionici nisu iznijeli, kao i
činjenice koje među sudionicima nisu sporne, ako su od značaja za odlučivanje.

Vanparnični postupak je javan.
U postupku u kome se odlučuje o osobnim i obiteljskim stanjima sudionika javnost je isključena,
osim u postupku proglašenja nestalih osoba umrlim i dokazivanja smrti.

U vanparničnom postupku ne nastupa mirovanje postupka.

O prijedlozima sudionika sud odlučuje na ročištu samo u slučajevima kada je to zakonom
određeno, ili kada ocijeni da je održavanje ročišta potrebno radi razjašnjenja ili utvrđivanja odlučnih
činjenica ili kada smatra da je zbog drugih razloga održavanje ročišta cjelishodno.
Izostanak pojedinog sudionika sa ročišta ne sprečava sud da dalje postupa, ako u pojedinim
slučajevima zakonom nije drugačije određeno.
Saslušanje pojedinih sudionika u postupku može se izvršiti i u odsustvu drugih sudionika.

Prijedlog za pokretanje vanparničkog postupka može se povući do donošenja prvostepenog
rješenja.
Prijedlog podnesen od više osoba povlači se njihovom suglasnom izjavom, osim ako zakonom nije
drugačije određeno.
Prijedlog se može povući i nakon donošenja prvostepenog rješenja sve dok postupak nije
pravomoćno okončan, ako se time ne vrijeđaju prava drugih sudionika na koje se rješenje odnosi
ili ako ostali sudionici na to pristanu.
Ako je prijedlog povučen poslije donošenja prvostepenog rješenja, prvostepeni sud će riješenje
ukinuti i postupak obustaviti.
Smatrat će se da je prijedlog povučen kad predlagač ne dođe na prvo ročište ako je bio uredno
pozvan, a ne postoje opće poznate okolnosti koje su ga spriječile da dođe na ročište. Opravdane
razloge izostanka sud može uvažiti i bez izjašnjavanja ostalih sudionika sve dok im ne uputi rješenje
o povlačenju prijedloga.
U slučajevima iz st. 1. i 5. ovog člana, ostali sudionici koji su zakonom ovlašćeni da pokrenu
postupak mogu predložiti da se postupak nastavi. Prijedlog za nastavak postupka može se podnijeti
u roku od 15 dana od dana prijema rješenja o povlačenju prijedloga.

U postupku u kome se odlučuje o osobnim i obiteljskim stanjima sudionika mjesno nadležan je sud
na čijem području osoba u čijem interesu se postupak vodi ima prebivalište, a ako nema prebivalište,
sud na čijem području ta osoba ima boravište, ako zakonom nije drugačije određeno.

U drugim vanparničnim stvarima mjesno je nadležan sud na čijem području predlagač ima
prebivalište ili boravište, odnosno sjedište, ako zakonom nije drugačije određeno.
Kada se u vanparničnom postupku odlučuje o nepokretnosti, isključivo je nadležan sud na čijem
se području nepokretnost nalazi, a ako se nepokretnost nalazi na području više sudova nadležan je
svaki od tih sudova.

U vanparničnom postupku sud se može po službenoj dužnosti oglasiti mjesno nenadležnim
najkasnije na prvom ročištu, a ako ročište nije održano, do poduzimanja prve radnje koju je po
pozivu suda sudionik poduzeo.
Ako se u toku postupka izmijene okolnosti na kojima je mjesna nadležn ost suda zasnovana, sud
koji vodi postupak može predmet ustupiti sudu koji je prema izmijenjenim okolnostima mjesno
nadležan, ako je očigledno da će se pred tim sudom postupak lakše sprovesti, ili ako je to u interesu
osobe pod posebnom zaštitom.
Kada se p redmet ustupa drugom sudu u interesu osobe pod posebnom zaštitom, sud će prije
ustupanja predmeta pozvati organ starateljstva da u određenom roku da svoje mišljenje o
cjelishodnosti ustupanja. Ako organ starateljstva u ostavljenom roku ne dostavi mišljenje , sud će
postupiti prema okolnostima slučaja vodeći računa o interesima osobe pod posebnom zaštitom.

Ako sud utvrdi da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima parničnog postupka, obustavit će
vanparnični postupak.
Postupak će se po pravomoćnosti rješenja iz stava 1. ovog člana nastaviti po pravilima parničnog
postupka pred nadležnim sudom.

U vanparničnom postupku u prvom stupnju odlučuje sudija pojedinac, ako zakonom nije drugačije
određeno.
Pojedine radnje u postupku može da poduzima i s tručni suradnik u sudu kad je to zakonom
određeno. Zapisnik o tim radnjama potpisuju stručni suradnik i zapisničar koji je sastavio zapisnik.
U postupcima proglašenja nestalih osoba umrlim i dokazivanja smrti, dozvole za zaključivanje
braka, raspravljanja ostavštine, upravljanja i korištenja zajedničkim stvarima, uređenja međa,
čuvanja isprava i sudskog depozita, kao i u drugim postupcima, ako je to propisano posebnim
zakonom, može postupati i odlučivati stručni saradnik.
Stručni saradnik, u postupcima iz stava 3. ovog člana, može preduzimati sve radnje za koje je ovim
Zakonom predviđeno da ih preduzima sudija pojedinac.

U vanparničnom postupku odluke se donose u obliku rješenja.

Rješenje protiv koga je dozvoljena posebna žalba, kao i rješenje drugostepenog suda, mora biti
obrazloženo.

Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana
dostavljanja rješenja, ako zakonom nije drugačije određeno.

Žalba zadržava izvršenje rješenja, ako zakonom nije drugačije određeno.
Sud iz važnih razloga može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
U slučaju iz stava 2. ovog člana, kada je potrebno da se zaštite prava maloljetnika ili drugih osoba
pod posebnom zaštitom, sud može po službenoj dužnosti, a radi zaštite prava drugih sudionika
po njihovom prijedlogu, odrediti da se položi osiguranje u gotovom novcu. Kada to posebne
okolnosti slučaja zahtijevaju, davanje osiguranja može se odrediti i u drugom obliku.

Prvostepeni sud može povodom blagovremeno izjavljene žalbe novim rješenjem preinačiti ili
ukinuti svoje ranije rješenje, ako utvrdi da je žalba osnovana, a time se ne vrijeđaju prava drugih
sudionika koja se zasnivaju na tom rješenju.
Ako prvostepeni sud ne preinači, odnosno ne ukine svoje rješenje, žalbu, zajedno sa spisima,
dostavit će drugostepenom sudu na odlučivanje bez obzira na to da li je žalba podnesena u
zakonom određenom roku.
Drugostepeni sud može odlučiti i o neblagovremeno podnesenoj žalbi, ako se time ne vrijeđaju
prava drugih osoba koja se zasnivaju na tom rješenju.

Kada odluka suda zavisi od rješenja prethodnog pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos,
a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može
sam riješiti to pitanje, ako zakonom nije drugačije određeno.
Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno djelovanje samo u vanparničnom postupku u
kome je to pitanje riješeno.

Ako su među sudionicima postupka sporne činjenice važne za rješenje prethodnog pitanja, sud će
ih uputiti da u određenom roku pokrenu parnicu ili postupak pred upravnim organom radi
rješenja spornog prava, odnosno pravnog odnosa.
Na parnicu, odnosno na postupak pred upravnim organom sud će uputiti onog sudionika čije
pravo smatra manje vjerovatnim, ako zakonom nije drugačije određeno.

Ako sudionik postupka koji je upućen na parnicu ili postupak pred upravnim organom u roku,
koji ne može biti duži od 30 dana, pokrene parnicu, odnosno postupak pred upravnim organom,
vanparnični postupak će se prekinuti do pravomoćnog okončanja parničnog, odnosno upravnog
postupka.
Ako ni jedan od sudionika u postupku do završetka vanparničnog postupka ne pokrene parnicu,
odnosno postupak pred upravnim organom, sud će završiti postupak bez obzira na zahtjeve u
pogledu kojih je sudionik upućen na parnicu, odnosno na postupak pred upravnim organom.

Kada se rješenjem suda mijenja osobno ili obiteljsko stanje sudionika ili njihova prava i dužnosti,
pravne posljedice rješenja nastaju kada ono postane pravomoćno.
Izuzetno, sud može odlučiti da pravne posljedice rješenja nastupaju prije pravomoćnosti, ako je
to potrebno radi zaštite maloljetnika ili drugih osoba pod posebnom zaštitom.
Pravomoćno rješenje kojim se mijenja osobno ili obiteljsko stanje sudionika bez odlaganja se
dostavlja organu uprave nadležnom za vođenje matičnih knjiga rođenih za tu osobu.

Pravomoćnost rješenja donesenog u vanparničnom postupku ne sprečava sudionika da svoj
zahtjev o kome je rješenjem odlučeno ostvaruje u parnici ili u postupku pred upravnim organom,
kada mu je to pravo priznato zakonom.

U vanparničnom postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima i o naknadi za
ekspropiranu nepokretnost protiv pravomoćnog rješenja donesenog u drugom stupnju dopuštena
je revizija.

Ako postoje uvjeti iz člana 20. ovog zakona, sud će po prijedlogu za ponavljanje postupka
prethodno postupiti kao po neblagovremeno podnesenoj žalbi. Ukoliko dugostepeni sud utvrdi
da ti uvjeti ne postoje, vratit će predmet prvostepenom sudu radi postupanja po prijedlogu.
Protiv rješenja kojim je postupak pravomoćno završen prijedlog za ponavljanje postupka ne
može se podnijeti ako je sudioniku ovim ili drugim zakonom priznato pravo da svoj zahtjev o
kome je rješenjem odlučeno ostvaruje u parnici ili u postupku pred upravnim organom.

O troškovima postupka u stvarima koje se odnose na osobno i obiteljsko stanje sudionika sud
odlučuje po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, s tim što
se u pogledu troškova postupka koji su prouzrokovani sudjelovanjem organa starateljstva u
vanparničnom postupku primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.
U vanparničnim stvarima koje se odnose na imovinska prava sudionika, sudionici snose troškove
na jednake dijelove, ali ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u imovinskom pravu

o kome se odlučuje, sud će prema srazmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova snositi
svaki sudionik.
U vanparničnim stvarima iz stava 2. ovog člana sud može odlučiti da sve troškove postupka snosi
sudionik u čijem se interesu postupak vodi, odnosno sudionik koji je svojim ponašanjem
isključivo dao povod za pokretanje postupka.

II - UREĐENJE OSOBNIH STANJA

1. Oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti

U postupku oduzimanja i vraćanja poslovne sposobnosti sud utvrđuje da li je punoljetna osoba
zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rasuđivanje u stanju da se samo brine o svojim
pravima i interesima, te da sukladno s tim potpuno ili djelomično oduzme poslovnu sposobnost
punoljetnoj osobi, ili potpuno ili djelomično vrati poslovnu sposobnost onoj punoljetnoj osobi
kod koje su prestali razlozi za potpuno, odnosno djelomično oduzimanje poslovne sposobnosti.
Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana
prijema prijedloga.

Postupak za oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti pokreće se na prijedlog:
1) organa starateljstva,
2) tužitelja,
3) bračnog druga, djeteta i roditelja osobe koja predlaže oduzimanje, odnosno vraćanje poslovne
sposobnosti,
4) djeda, bake, brata, sestre, unuka i drugih osoba, ukoliko trajno žive u istom obiteljskom
domaćinstvu sa osobom za koju se predlaže oduzimanje, odnosno vraćanje poslovne
sposobnosti,
5) osobe kojoj se oduzima ili vraća poslovna sposobnost ukoliko ona može da shvati značaj i
pravne posljedice svoga prijedloga,
6) drugih osoba ukoliko je to predviđeno zakonom.
Postupak može pokrenuti i sud po službenoj dužnosti.

Za vođenje postupka nadležan je sud na čijem području osoba kojoj se oduzima ili vraća
poslovna sposobnost ima prebivalište, odnosno boravište.

Ako je osoba kojoj se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost vlasnik nepokretnih stvari,
sud će bez odlaganja, radi zabilježbe vođenja postupka, obavijestiti organ nadležan za vođenje
zemljišno-knjižne evidencije.

O pokretanju postupka obavještava se općinska služba nadležna za poslove vođenja matičnih
knjiga u kojima je upisana osoba kojoj se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost, radi
evidentiranja vođenja postupka.

Na sva ročišta za raspravljanje o prijedlogu pozivaju se predlagač, staratelj osoba kojoj se
oduzima ili vraća poslovna sposobnost, odnosno njegov privremeni zastupnik i organi
starateljstva.
Osoba kojoj se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost poziva se na ročište, osim ako ova
osoba po ocjeni suda nije u stanju da shvati značaj i pravne posljedice svog učešća u postupku.

O oduzimanju ili vraćanju poslovne sposobnosti sud odlučuje na osnovu činjenica utvrđenih na
ročištu.
Ako je osoba kojoj se oduzima, odnosno vraća poslovna sposobnost smješteno u ustanovu koja
obavlja zdravstvenu djelatnost (u daljnjem tekstu: zdravstvena ustanova), sud može u toj ustanovi
održavati ročište na kojem će saslušati protivnika predlagača.

Osobu prema kojoj se postupak vodi mora pregledati vještak medicinske struke odgovarajuće
specijalnosti, koji će dati nalaz i mišljenje o njenom duševnom stanju i sposobnostima za
rasuđivanje.
Vještačenje se vrši u prisustvu suca, osim kada se obavlja u zdravstvenoj ustanovi.

Ukoliko je za utvrđivanje duševnog stanja i sposobnosti za rasuđivanje osobe kojoj se oduzima
poslovna sposobnost po mišljenju vještaka medicinske struke neophodno da se ona smjesti u
zdravstvenu ustanovu, sud može donijeti rješenje kojim će odrediti da ova osoba privremeno, ali
najduže tri mjeseca bude smještena u takvoj ustanovi.
Ako se zdravstvena ustanova iz stava 1. ovog člana nalazi van područja suda koji sprovodi
postupak, ovaj sud će potrebne radnje izvesti putem nadležnog suda.
Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana dozvoljena je žalba.

Kad utvrdi da postoje uvjeti za oduzimanje poslovne sposobnosti, sud će osobi prema kojoj se
vodi postupak potpuno ili djelomično oduzeti poslovnu sposobnost.

Sud može odložiti donošenje rješenja o djelomičnom oduzimanju poslovne sposobnosti zbog
zloupotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava, ako se osnovano može očekivati da će se osoba
prema kojoj se postupak vodi uzdržati od zloupotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava.
Sud će odložiti donošenje rješenja iz stava 1. ovog člana ako se ta osoba samoinicijativno ili na
prijedlog suda podvrgne liječenju u zdravstvenoj ustanovi.
Donošenje rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana odlaže se na vrijeme od šest do dvanaest mjeseci.
Rješenje o odlaganju opozvat će se ako osoba kojoj se oduzima poslovna sposobnost nastavi sa
zloupotrebom alkohola ili drugih opojnih sredstava u vrijeme odlaganja donošenja rješenja.

Kad prestanu razlozi zbog kojih je oduzeta poslovna sposobnost, sud će, po službenoj dužnosti
ili na prijedlog ovlaštenih osoba iz člana 30. ovog zakona, sprovesti postupak i ovisno od
njegovih rezultata donijeti rješenje kojim se protivniku predlagača potpuno ili djelomično vraća
poslovna sposobnost.

U postupku vraćanja poslovne sposobnosti shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o
oduzimanju poslovne sposobnosti.

Protiv rješenja o oduzimanju ili vraćanju poslovne sposobnosti žalbu mogu izjaviti osobe koje su
učestvovale u postupku u roku od tri dana od dana prijema rješenja.
Osoba kojoj se oduzima poslovna sposobnost može izjaviti žalbu bez obzira na svoje
zdravstveno stanje.
Žalba ne zadržava izvršenje rješenja, ako sud, iz opravdanih razloga, drugačije ne odluči.
Prvostepeni sud će žalbu sa spisima bez odlaganja dostaviti drugostepenom sudu, koji je dužan da
donese odluku u roku od tri dana od dana prijema žalbe.

Pravomoćno rješenje o oduzimanju odnosno vraćanju poslovne sposobnosti sud će dostaviti
općinskoj službi nadležnoj za poslove vođenja matičnih knjiga radi upisa u matičnu knjigu
rođenih i organu nadležnom za vođenje zemljišno-knjižne evidencije.

Troškove postupka oduzimanja i vraćanja poslovne spozobnosti snosi predlagač.

2. Zadržavanje duševno bolesnih osoba u zdravstvenoj ustanovi

U postupku zadržavanja u zdravstvenoj ustanovi sud odlučuje o zadržavanju duševno bolesne
osobe u zdravstvenoj ustanovi kada je zbog prirode bolesti neophodno da ta osoba bude
ograničena u slobodi kretanja ili kontaktiranja sa vanjskim svijetom, kao i njenom otpuštanju kad
prestanu razlozi zbog kojih je zadržana.
Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od sedam dana.

Zdravstvena ustanova može primiti na liječenje duševno bolesnu osobu, uz njenu suglasnost, ako
je prema prirodi bolesti u stanju da da takvu suglasnost.
Suglasnost iz stava 1. ovog člana daje se u pismenom obliku pred ovlašćenim organom
zdravstvene ustanove, uz prisustvo dvije punoljetne osobe , koje su poslovno sposobne i
pismene, a nisu zaposlene u toj zdravstvenoj ustanovi i nisu krvni srodnici primljene osobe u
pravoj liniji, u pobočnoj liniji zaključno sa četvrtim stupnjem, po tazbini do drugog stupnja, ni
njegov bračni drug, kao ni osoba koja ga je dovela u zdravstvenu ustanovu.
Ako je osobi iz stava 1. ovog člana ograničena sloboda kretanja ili kontaktiranja sa vanjskim
svijetom, zdravstvena ustanova je dužna da u roku od 24 sata o tom obavijesti sud podnošenjem
pismene obavijesti na način propisan članom 47. ovog zakona.

Kad zdravstvena ustanova primi na liječenje duševno bolesnu osobu bez njene suglasnosti ili bez
odluke suda, dužna je da o tome odmah, a najkasnije u roku od 24 sata, pismeno obavijesti sud na
čijem području se nalazi ta ustanova.
Obavijest iz stava 1. ovog člana sadrži podatke o primljenoj osobi i osobi koja ju je dovela u
zdravstvenu ustanovu.
Uz obavijest zdravstvena ustanova dostavlja sudu, po mogućnosti, podatke o prirodi i stupnju
bolesti sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom.

Zdravstvena ustanova je dužna da postupi sukladno odredbama člana 47. ovog zakona i u slučaju
kad osoba koja je primljena u zdravstvenu ustanovu uz svoju suglasnost opozove datu suglasnost
a ovlašćena osoba ili organ te zdravstvene ustanove smatra da je potrebno njeno daljnje
zadržavanje.
Rok za obavještavanje suda teče od dana opozivanja date suglasnosti.

Obavijesti iz čl. 46. i 47. ovog zakona ne podnose se ako je duševno bolesna osoba zadržana u
zdravstvenoj ustanovi na osnovu odluke donesene u postupku za oduzimanje poslovne
sposobnosti ili u krivičnom, odnosno prekršajnom postupku.

Ako prijem u zdravstvenu ustanovu nije izvršen na osnovu odluke nadležnog suda, sud na čijem
području se nalazi zdravstvena ustanova dužan je odmah po prijemu obavijesti iz čl. 46. i 47.
ovog zakona, ili kada na drugi način sazna za boravak duševno bolesne osobe u zdravstvenoj
ustanovi bez njene suglasnosti, po službenoj dužnosti pokrenuti postupak za zadržavanje u
zdravstvenoj ustanovi.

Nakon pokretanja postupka o zadržavanju duševno bolesne osobe u zdravstvenoj ustanovi sud
će poduzeti mjere da tu osobu odmah pregleda vještak medicinske struke odgovarajuće
specijalnosti i da da nalaz i mišljenje o duševnom stanju i sposobnosti za rasuđivanje.

Sud je dužan da ispita sve okolnosti koje su od značaja za donošenje rješenja i da sasluša sve
osobe koje imaju saznanje o bitnim činjenicama.
Ukoliko je to moguće i ako to neće štetno utjecati na zdravlje duševno bolesne osobe, sud će
saslušati i tu osobu.

Po završenom postupku sud je dužan odmah, a najkasnije u roku od tri dana, da donese rješenje
kojim će odlučiti da li se osoba zadržana u zdravstvenoj ustanovi može i dalje zadržavati ili će se
pustiti iz zdravstvene ustanove.
O svojoj odluci sud obavještava organ starateljstva.

Kad sud odluči da se primljena osoba zadrži u zdravstvenoj ustanovi, odredit će i vrijeme
zadržavanja, koje ne može biti duže od jedne godine.
Zdravstvena ustanova je dužna da sudu, po potrebi, dostavlja izvještaje o promjenama u
zdravstvenom stanju zadržane osobe.

Ako zdravstvena ustanova ocijeni da zadržana osoba treba da ostane na liječenju i po isteku
vremena određenog rješenjem suda, dužna je da 30 dana prije isteka tog vremena predloži sudu
produženje zadržavanja.

Sud može i prije isteka vremena određenog za zadržavanje u zdravstvenoj ustanovi, po službenoj
dužnosti ili na prijedlog zadržane osobe, njenog staratelja kao i osobe, odnosno organa iz člana
30. ovog zakona, da odluči o puštanju osobe iz zdravstvene ustanove, ako utvrdi da se njeno
zdravstveno stanje poboljšalo u tolikoj mjeri da su prestali razlozi za daljnje zadržavanje.

Rješenje iz čl. 55. i 56. ovog zakona sud donosi na osnovu ponovnog pregleda zadržane osobe i u
postupku provedenom na isti način kao i kad je vođen postupak za zadržavanje u zdravstvenoj
ustanovi.

Protiv rješenja o zadržavanju u zdravstvenoj ustanovi i puštanju iz ove ustanove žalbu mogu
izjaviti: zdravstvena ustanova koja je zadržala duševno bolesnu osobu, zadržana osoba, njen
staratelj, odnosno privremeni zastupnik i organ starateljstva i to u roku od osam dana od dana
prijema rješenja.
Žalba ne zadržava izvršenje, ako sud iz opravdanih razloga drugačije ne odluči.
Prvostepeni sud će žalbu sa spisima bez odlaganja dostaviti drugostepenom sudu, koji je dužan da
donese odluku u roku od tri dana od dana prijema žalbe.

Troškove postupka zadržavanja u zdravstvenoj ustanovi snosi općina na čijem području zadržana
osoba ima posljednje prebivalište, a ako nema prebivalište na teritoriji Federacije Bosne i
Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Federacija ) ili je ono nepoznato, troškove snosi općina na čijem
području zadržana osoba ima boravište.
3. Proglašenje nestalih osoba umrlim i dokazivanje smrti

U postupku proglašenja nestalih osoba umrlim i dokazivanja smrti sud odlučuje o proglašenju
nestalih osoba umrlim i o dokazivanju smrti.

Umrlom osobom proglast će se:
1) osoba o čijem životu za posljednih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg je rođenja
proteklo šezdeset godina,
2) osoba o čijem životu za posljednih pet godina nije bilo nikakvih vijesti,a za koju je vjerovatno
da više nije živa,
3) osoba koja je nestala u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, požaru, poplavi, zemljotresu ili u
kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za šest
mjeseci od dana prestanka takve opasnosti,
4) osoba koja je nestala u toku rata ili u vezi sa ratnim događajima, a o čijem životu nije bilo
nikakvih vijesti za godinu dana od dana prestanka neprijateljstava.
Rokovi iz tač. 1. i 2. stava 1. ovog člana računaju se od dana kad je prema posljednjim vijestima
nestala osoba nesumnjivo bila živa, a ako se taj dan ne može tačno utvrditi, ti rokovi počinju teći
istekom mjeseca, odnosno godine u kojoj je nestala osoba, prema posljednjim vijestima, bila živa.

Smrt neke osobe može se dokazivati po odredbama ovog zakona samo kad se smrt ne može
dokazati ispravama predviđenim propisima o matičnim knjigama.
U postupku dokazivanja smrti shodno će se primijeniti odredbe o proglašenju nestalih osoba
umrlim, s tim što oglasni rok ne može biti kraći od 15, niti duži od 30 dana.

Za proglašenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti nadležan je sud na čijem području je
ta osoba imala posljednje prebivalište, a ako nije imala prebivalište, sud na čijem području je ta
osoba imala posljednje boravište.

Prijedlog za proglašenje nestale osobe umrlom i prijedlog za dokazivanje smrti može podnijeti
svako fizičko i pravno lice koje za to ima pravni interes, kao i zainteresirani organ.
Prijedlog iz stava 1. ovog člana sadrži naročito: naziv suda, ime i prezime osobe za koju se
predlaže da se proglasi umrlom, odnosno čiju smrt treba dokazati, datum rođenja i posljednje
prebivalište, odnosno boravište te osobe, činjenice na kojima se zasniva prijedlog, dokaze kojima
se utvrđuju te činjenice, pravni interes predlagača za podnošenje prijedloga, ime i prezime
odnosno naziv predlagača i njegovu adresu.
Uz prijedlog se podnosi izvod iz matične kniige rođenih za osobu za koju se prijedlog podnosi.

Po prijemu prijedloga iz člana 64. ovog zakona sud će, po potrebi, saslušati predlagače i svjedoke,
pribaviti potrebne podatke i izvještaje i zatražiti od organa starateljstva da osobi na koju se
prijedlog odnosi odredi staratelja.
Ako sud ocijeni da nisu ispunjeni uvjeti da se postupak pokrene, donijet će rješenje kojim će
prijedlog odbaciti.
Ako sud ocijeni da su ispunjeni uvjeti da se postupak pokrene, objavit će u "Službenim novinama
Federacije BiH" oglas da je postupak pokrenut. U oglasu o pokretanju postupka za proglašenje
nestale osobe umrlom navest će bitne okolnosti na kojima se prijedlog temelji, nestala osoba
pozvati da se javi, a ostale osobe kojima su poznati bilo kakvi podaci o životu ili smrti nestalog
pozvati da to jave sudu u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja oglasa.
Oglas o pokretanju postupka za dokazivanje smrti neke osobe treba da sadrži naznaku dana,
mjeseca i godine za koje se smatra da je ta osoba umrla i poziv osobama koje o tome nešto znaju

da to jave sudu u roku od 30 dana od dana objavljivanja oglasa u "Službenim novinama
Federacije BiH".

Po isteku roka označenog u oglasu sud će saslušati staratelja, a po potrebi i predlagača i, nakon
što sprovede i druge dokaze, odlučit će o prijedlogu.
Ako sud utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti da se nestala osoba proglasi umrlom, odnosno da se
utvrdi smrt, donijet će rješenje kojim se prijedlog odbija.

U rješenju kojim se nestala osoba proglašava umrlom, odnosno kojim se utvrđuje smrt, naznačit
će se dan, mjesec i godina, a po mogućnosti i sat koji se ima smatrati kao vrijeme smrti nestale
osobe.
Kao dan smrti smatra se dan kada je nestala osoba vjerovatno umrla ili dan koji vjerovatno nije
preživjela. Ako taj dan ne može da se utvrdi, kao dan smrti smatra se prvi dan poslije isteka roka
iz člana 61. ovog zakona.

Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju žalbu mogu izjaviti predlagači i staratelj osobe koja je
nestala, odnosno osobe za koju se smrt dokazuje.

Pravomoćno rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom, odnosno dokazivanju smrti sud će
dostaviti općinskoj službi nadležnoj za poslove vođenja matičnih knjiga, radi upisa u matičnu
knjigu umrlih.

Ako je osoba koja je proglašena umrlom živa ili je umrla drugog dana, a ne onog dana koji se po
rješenju suda smatra kao dan njene smrti, svako fizičko i pravno lice koje za to ima pravni interes,
kao i zainteresirani organi mogu zahtijevati od suda da se rješenje o proglašenju nestale osobe
umrlom stavi van snage, odnosno preinači.
O pokretanju postupka u slučajevima iz stava 1. ovog člana bez odlaganja će se obavijestiti sud
koji je nadležan za raspravljanje ostavštine te osobe. Postupak za raspravljanje ostavštine koji je u
toku prekinut će se, a ako je ostavština pravomoćno raspravljena i ako je izvršen upis u zemljišne
knjige ili druge javne knjige o nepokretnostima, naredit će se da se u ove knjige stavi zabilježba o
pokretanju postupka za stavljanje van snage, odnosno preinačenje rješenja o proglašenju nestale
osobe umrlom.

Ako se utvrdi da je nestala osoba koja je proglašena umrlom živa ili je umrla drugog dana, a ne
onog koji se po rješenju suda smatra kao dan njene smrti, sud će staviti van snage, odnosno
preinačiti svoje ranije rješenje.

Ako sud na osnovu sprovedenog postupka ocijeni da nema mjesta stavljanju van snage ili
preinačenju ranijeg rješenja, dostavit će pravomoćno rješenje o tome sudu nadležnom za
raspravljanje ostavštine radi daljnjeg postupanja, odnosno brisanja zabilježbe u zemljišnoj knjizi i
drugim javnim knjigama o nepokretnostima.

Ako se osoba proglašena za umrlu javi sudu i predloži da se stavi van snage rješenje kojim je
proglašena umrlom, sud će, pošto utvrdi njenu istovjetnost sa osobom koja je proglašena
umrlom, bez daljneg postupka, staviti van snage to rješenje.
Pravomoćno rješenje o stavljanju van snage ili preinačenju rješenja o proglašenju nestale osobe
umrlom dostavit će se općinskoj službi nadležnoj za poslove vođenja matične knjige, sudu
nadležnom za raspravljanje ostavštine i organu starateljstva.

Troškove postupka za proglašenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti snosi predlagač.

III - UREĐENJE OBITELJSKIH ODNOSA

1. Dozvola za zaključenje braka

U postupku davanja dozvole za zaključenje braka, sud odlučuje o davanju dozvole za zaključenje
braka između određenih osoba kada je zakonom propisano da se brak između njih može
zaključiti samo na osnovu dozvole suda.

Postupak za davanje dozvole za zaključenje braka pokreće se na prijedlog maloljetne osobe.
Prijedlog za pokretanje postupka sadrži osobne podatke o osobama koje žele da zaključe brak,
osobne podatke o roditeljima predlagača, činjenice na kojima se zasniva prijedlog i dokaze o
iznesenim činjenicama.

Sud će na odgovarajući način ispitati sve okolnosti koje su od značaja za utvrđenje da li postoji
slobodna volja i želja maloljetnika da zaključe brak, kao i da li je maloljetna osoba tjelesno i
duševno sposobna za vršenje prava i dužnosti koje proizilaze iz braka.
Prije donošenja rješenja sud će pribaviti nalaz i mišljenje zdravstvene ustanove i mišljenje organa
starateljstva, saslušat će predlagače i osobu s kojom želi da zaključi brak, roditelja ili staratelja,
odnosno usvojitelja predlagača, a po potrebi može da izvede i druge dokaze. Sud neće saslušati
roditelja kome je oduzeto roditeljsko pravo, a ocijenit će da li će saslušati roditelja koji bez
opravdanih razloga ne vrši roditeljsko pravo.
Sud će, po pravilu, saslušati predlagača bez prisustva ostalih sudionika u postupku.

Sud je dužan da utvrdi i osobna svojstva, imovinsko stanje i druge bitne okolnosti koje se odnose
na osobu sa kojom predlagač želi da zaključi brak.
U postupku sud će na odgovarajući način ispitati opravdanost prijedloga vodeći računa o
ostvarivanju ciljeva braka i o zaštiti obitelji, kao i o važećim shvatanjima sredine u kojoj žive
osobe koje žele da zaključe brak.

Rješenje o davanju dozvole za zaključenje braka dostavlja se predlagaču i osobi sa kojom
predlagač želi da zaključi brak, roditeljima, odnosno starateljima predlagača i nadležnom organu
starateljstva.
Rješenje kojim se odbija prijedlog za davanje dozvole za zaključenje braka dostavlja se
predlagaču.

Protiv rješenja kojim se dozvoljava zaključenje braka, žalbu mogu da izjave svi sudionici u
postupku iz stava 1. člana 77. ovog zakona, a protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za davanje
dozvole žalbu može izjaviti samo predlagač.

Osobe kojima je dozvoljeno zaključenje braka ne mogu brak zaključiti prije pravomoćnosti
rješenja o davanju dozvole za zaključenje braka.

Prijedlog za davanje dozvole za zaključenje braka može se povući do pravomoćnosti rješenja o
davanju dozvole za zaključenje braka.
2. Produženje i prestanak roditeljskog prava

U postupku produženja i prestanka roditeljskog prava sud odlučuje o produženju i prestanku
roditeljskog prava kada je to zakonom propisano.
Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 15 dana od dana
podnošenja prijedloga.

Postupak za produženje i prestanak roditeljskog prava pokreće se na prijedlog roditelja odnosno
usvojitelja ili organa starateljstva.

Osoba nad kojom se produžuje roditeljsko pravo ili se određuje prestanak tog prava, u postupku
iz člana 82. ovog zakona, zastupa poseban staratelj kojeg odredi organ starateljstva ili privremeni
zastupnik kojeg odredi sud koji sprovodi postupak za produženje ili prestanak roditeljskog prava.

Sud će po službenoj dužnosti utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje rješenja.
Radi donošenja rješenja sud će održati ročište, na koje će pozvati predlagača, organ starateljstva i
roditelje osobe iz člana 83. ovog zakona, bez obzira na to da li su oni predložili pokretanje
postupka, a na ročištu obavezno saslušati roditelje i predstavnike organa starateljstva, te pribaviti
mišljenje o cjelishodnosti produženja roditeljskog prava.
Stanje duševnog zdravlja i sposobnosti osobe iz člana 83. ovog zakona utvrđuju se na način
određen u članu 36. ovog zakona.

U postupku produženja i prestanka roditeljskog prava shodno se primjenjuju odredbe ovog
zakona o oduzimanju i vraćanju poslovne sposobnosti.
3. Oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava

U postupku oduzimanja i vraćanja roditeljskog prava sud odlučuje o oduzimanju i vraćanju
roditeljskog prava kada je to zakonom određeno.
Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 15 dana od dana
prijema prijedloga.

Postupak za oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava pokreće se na prijedlog roditelja, odnosno
usvojitelja koji ima roditeljsko pravo ili organa starateljstva, a postupak za vraćanje roditeljskog
prava pokreće se i na prijedlog roditelja kojem je bilo oduzeto to pravo.

Ako postupak nije pokrenut na prijedlog organa starateljstva, sud će bez odlaganja obavijestiti
ovaj organ o pokretanju postupka i pozvati ga da sudjeluje u postupku.

Sud će, po službenoj dužnosti, utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje rješenja.
Radi utvrđivanja bitnih činjenica sud će održati ročište na koje će pozvati predlagača, organ
starateljstva, oba roditelja i staratelja osobe čijem se roditelju oduzima, odnosno vraća roditeljsko
pravo.

Sud je obavezan da sasluša roditelje, a maloljetnik se saslušava samo kad je to neophodno i nije
štetno za njegovo duševno zdravlje.
Pri donošenju rješenja o oduzimanju i vraćanju roditeljskog prava sud će uzeti u obzir i želje
maloljetnika, ako je sposoban da ih izrazi.

U postupku oduzimanja i vraćanja roditeljskog prava shodno se primjenjuju odredbe ovog
zakona o oduzimanju i vraćanju poslovne sposobnosti.

IV - UREĐENJE IMOVINSKIH ODNOSA

1. Raspravljanje ostavštine
Čl. 91-145*
(prestalo da važi)
2. Određivanje naknade za ekspropisane nepokretnosti

U postupku određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud određuje visinu naknade za
ekspropriranu nepokretnost kad korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnom službom
odnosno organom nisu postigli sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.

Ako učesnici ne postignu sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost u roku od dva
mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, nadležna služba, odnosno organ uprave
dostavit će pravomoćno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazima o isplati vlasniku
ponuđenog iznosa naknade ili o njegovom polaganju u depozit suda na čijem se području nalazi
eksproprirana nepokretnost, radi određivanja naknade.
Organ iz stava 1. ovog člana može i prije isteka roka od dva mjeseca dostaviti rješenje o
ekspropijaciji sa spisima nadležnom sudu, ako iz izjava sudionik utvrdi da se ne može postići
sporazum o naknadi.
Ako nadležna služba odnosno organ ne postupi po odredbama stava 1. ovog člana, sudionici se
mogu neposredno obratiti nadležnom sudu sa zahtjevom za određivanje naknade.

Postupak određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.
Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana
pokretanja postupka pred sudom.

Sud će odrediti ročište na kojem će omogućiti sudionicima da se izjasne o obliku i obimu,
odnosno visini naknade, kao i o dokazima o vrijednosti nepokretnosti, koji se pribavljaju po
službenoj dužnosti.
Sud će na ročištu izvesti i druge dokaze koje učesnici predlože, ako utvrdi da to ima značaja za
određivanje naknade, a po potrebi odredit će i vještačenje.

Troškove postupka određivanja naknade za eksproprirane nepokretnosti snosi korisnik
eksproprijacije, osim troškova koji su izazvani neopravdanim postupcima ranijeg vlasnika.

Ako sudionici zaključe sporazum da se naknada za ekspropriranu zgradu ili stan odredi u obliku
davanja druge zgrade ili stana, sporazumom će se odrediti i rok za izvršenje uzajamnih obaveza.
Ako taj rok ne odrede, sud će rješenjem o naknadi odrediti rok o iseljenju iz eksproprirane
zgrade, odnosno stana kao posebnog dijela zgrade, prema zakonu kojim je uređena
eksproprijacija.
Odredba stava 1. ovog člana shodno se primjenjuje i na zemljoradnika kad mu je po sporazumu s
korisnikom eksproprijacije ili na njegov zahtjev naknada za eksproprirano poljoprivredno
zemljište određena davanjem u vlasništvo druge nepokretnosti.

Nakon što utvrdi bitne činjenice sud donosi rješenje kojim određuje oblik i obim, odnosno visinu
naknade za ekspropriranu nepokretnost.
Ako sudionici zaključe sporazum o obliku i obimu, odnosno visini naknade, sud će svoje rješenje
temeljiti na njihovom sporazumu, ukoliko utvrdi da sporazum nije u suprotnosti sa propisima
kojima su uređeni vlasnički odnosi na nepokretnostima.

Odredbe o postupku određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost shodno se primjenjuju
i u drugim slučajevima kada se ranijem vlasniku po zakonu priznaje pravo na naknadu za
nepokretnost na kojoj je izgubio pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo.
3. Upravljanje i korištenje zajedničkim stvarima

U postupku za upravljanje i korištenje zajedničkim stvarima sud uređuje način upravljanja i
korištenja zajedničkim stvarima suvlasnika, sukorisnika i drugih suposjednika iste stvari.

Postupak za upravljanje i korištenje zajedničkim stvarima pokreće se na prijedlog osobe koja
smatra da joj je povrijeđeno pravo upravljanja ili korištenja zajedničke stvari.

Prijedlog sadrži podatke o zainteresiranim osobama i o stvari koja je predmet postupka, kao i
razloge zbog kojih se postupak pokreće.
Prijedlog se podnosi sudu na čijem području se stvar nalazi, a ako se stvar nalazi na području više
sudova, prijedlog se može podnijeti svakom od tih sudova.

Po prijemu prijedloga sud će zakazati ročište, na koje će pozvati sve zainteresirane osobe, ukazat
će im na mogućnost sporazuma i pomoći im da sporazumno urede način upravljanja, odnosno
korištenja zajedničke stvari.
Sporazum zainteresiranih osoba sud će nakon što im predoči prirodu i pravno djelovanje sudskog
poravnanja, unijeti u zapisnik kao sudsko poravnanje.

Ako se zainteresirane osobe ne sporazumiju, sud će provesti potrebne dokaze i na osnovu
rezultata cjelokupnog postupka donijeti rješenje kojim će urediti način upravljanja ili korištenja
zajedničkom stvari po odgovarajućim propisima o materijalnom pravu, vodeći računa o njihovim
posebnim i zajedničkim interesima.
Kad se prijedlogom traži uređenje korištenja zajedničkog stana ili poslovnih prostorija, sud će
naročito urediti koje će prostorije zainteresirane osobe koristiti posebno, a koje zajednički, način
korištenja zajedničkih prostorija, kao i na koji način će se snositi troškovi korištenja prostorija.

Kad je među zainteresiranim osobama sporno pravo na stvar koja je predmet postupka ili je
sporan obim prava, sud će uputiti predlagača da u roku od 15 dana pokrene parnicu ili postupak
pred upravnim organom radi rješavanja spornog prava, odnosno pravnog odnosa, a vanparnični
postupak će prekinuti.
Ako predlagač ne pokrene postupak u roku iz stava 1. ovog člana, smatrat će se da je prijedlog
povučen.
Sud može, do donošenja odluke nadležnog organa, privremeno urediti odnose zainteresiranih
osoba u pogledu upravljanja i korištenja zajedničkom stvari kad to okolnosti slučaja zahtijevaju, a
naročito da bi se spriječila šteta, samovlašće ili očita nepravda za pojedine zainteresirane osobe.
Odredbe iz stava 3. ovog člana primjenit će se i kad su zainteresirane osobe suposjednici stvari
koji ne raspolažu dokazima o zakonitom osnovu sticanja posjeda.

Zainteresirane osobe mogu u parnici ili u drugom postupku ostvarivati svoja prava u odnosu na
stvar o čijem je upravljanju i korištenju pravomoćno odlučeno u postupku upravljanja i korištenja
zajedničkim stvarima.

Odredbe ovog zakona o upravljanju i korištenju zajedničkim stvarima primjenjuju se i na vlasnike
i posjednike posebnih dijelova zgrada u pogledu upravljanja i korištenja zajedničkim dijelovima
zgrade koji služe zgradi kao cjelini ili samo nekim posebnim dijelovima zgrade, u kom slučaju se
zainteresiranim osobama smatraju samo vlasnici tih dijelova zgrade, ako se uređivanjem njihovih
uzajamnih odnosa ne dira u prava vlasnika drugih dijelova zgrade.
Odnosi između vlasnika posebnih dijelova zgrade uređuju se sukladno propisima o pravima na
posebnim dijelovima zgrade.
4. Dioba stvari i nekretnina u suvlasništvu

U postupku diobe stvari i nekretnina u suvlasništvu sud odlučuje o diobi i načinu diobe tih stvari i
nekretnina.

Postupak diobe stvari i nekretnina u suvlasništvu može prijedlogom pokrenuti suvlasnik, a
prijedlog mora obuhvatiti sve suvlasnike.
Prijedlog sadrži podatke o predmetu diobe, veličini dijela i o drugim stvarnim pravima svakog
suvlasnika. Za nepokretnost moraju se navesti zemljišno-knjižni ili katastarski podaci i priložiti
odgovarajući pismeni dokazi o pravu vlasništva, pravu služnosti i drugim stvarnim pravima, kao i
o posjedu nepokretnosti.
Prijedlog se podnosi sudu na čijem se području stvar ili nekretnina nalazi, a ako se stvari ili
nekretnina u suvlasništvu nalaze na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.

Ako sud, postupajući po prijedlogu, utvrdi da je među suvlasnicima sporno pravo na stvarima
koje su predmet diobe ili pravo na imovini, da je sporna veličina dijela u stvarima, odnosno
imovini u suvlasništvu ili da je sporno koje stvari, odnosno prava ulaze u nekretninu u
suvlasništvu, prekinut će postupak i uputiti predlagača da u roku od 15 dana pokrene parnicu.
Ako predlagač u roku iz stava 1. ovog člana ne pokrene parnicu, smatrat će se da je prijedlog
povučen.

Sud će po prijemu prijedloga zakazati ročište na koje će pozvati sve suvlasnike i osobe koje po
predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.

Ako suvlasnici ili osobe koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo u toku postupka
postignu poravnanje o uvjetima i načinu diobe, sud će poravnanje unijeti u zapisnik kao sudsko
poravnanje.

Ako osobe iz člana 165. ovog zakona ne postignu poravnanje o uvjetima i načinu diobe, sud će ih
saslušati, provesti potrebne dokaze, a kad je to nužno i vještačenje, pa će na temelju rezultata
cjelokupnog postupka, sukladno odgovarajućim propisima materijalnog prava, donijeti rješenje o
diobi stvari ili nekretnina u suvlasništvu, vodeći računa da zadovolji opravdane zahtjeve i interese
suvlasnika i osoba koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.
Pri odlučivanju kome treba da pripadne određena stvar sud će naročito imati u vidu posebne
potrebe pojedinih suvlasnika zbog kojih ta stvar treba da pripadne tom suvlasniku.
Ako se dioba stvari ima izvršiti njenom prodajom, prodaja će se dozvoliti i izvršiti po odredbama
Zakona o izvršnom postupku.

Rješenje o diobi sadrži: predmet, uvjete i način diobe, podatke o fizičkim dijelovima stvari i
pravima koja su pripadala pojedinom suvlasniku, kao i prava i obaveze suvlasnika utvrđene
diobom.
Rješenjem o diobi sud će odlučiti i o načinu ostvarivanja služnosti i drugih stvarnih prava na
dijelovima stvari koja je fizički podijeljena između suvlasnika.
5. Uređenje međa

U postupku uređenja međa sud uređuje među između susjednih nepokretnosti kad su međašnji
znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni.

Prijedlog za uređenje međa između susjednih zemljišnih parcela može podnijeti svaki od vlasnika,
odnosno posjednika tih parcela a kada je to zakonom određeno i ovlašteni organ.
Prijedlog sadrži podatke o vlasnicima, odnosno posjednicima susjednih parcela, zemljišnim
parcelama između kojih se međa uređuje, sa oznakama tih parcela iz zemljišnih i katastarskih
knjiga, razloge zbog kojih se postupak pokreće, kao i vrijednost sporne međašnje površine.

Po prijemu prijedloga sud može zakazati ročište u sudu na koje će pozvati sudionike radi
pokušaja sporazumnog uređenja međa.
Ako sudionici ne postignu sporazum, sud će zakazati ročište na spornom mjestu, na koje će,
pored sudionika pozvati vještaka geodetske, odnosno druge odgovarajuće struke, a po potrebi i
predložene svjedoke.
Uz poziv za ročište sudionici se pozivaju da podnesu sve isprave, skice i druge dokaze od značaja
za uređenje međa. U pozivu će se sudionici upozoriti na posljedice nedolaska na ročište.

Ako predlagač ne dođe na ročište, a bio je uredno pozvan, ročište će se održati ukoliko to
predloži protivnik predlagača.
Ako niko ne predloži održavanje ročišta, smatra se da je prijedlog povučen.

Ako među sudionicima postoji spor o međašnjoj površini čija vrijednost ne prelazi vrijednost
spora male vrijednosti u parničnom postupku, sud će utvrditi među na osnovu jačeg prava, a ako
to nije moguće, na osnovu posljednjeg mirnog posjeda. Ukoliko se spor ne može riješiti ni na
ovaj način, sud će spornu međašnju površinu podijeliti po pravičnosti.
Ako sudionici predhodno o tome postignu sporazum, sud može među urediti i na osnovu
važećih katastarskih planova.
Sud može urediti među po jačem pravu bez obzira na vrijednost međašnje površine, ako
sudionici o tome prethodno postignu sporazum.

Ako među sudionicima postoji spor o međašnjoj površini čija vrijednost prelazi vrijednost spora
male vrijednosti u parničnom postupku, a ne postignu sporazum u smislu stava 3. člana 172. ovog
zakona, sud će predlagača uputiti na parnicu i obustavit će vanparnični postupak.

Na ročištu za uređenje međa sud će na spornom mjestu utvrditi među između zemljišnjih parcela
sudionika i obilježiti je trajnim i vidnim međašnjim znacima.
O radnjama poduzetim na ročištu za uređenje međa sastavlja se zapisnik, u koji se unosi naročito:
opis zatečenog stanja i sadržaj izjava sudionika, vještaka i svjedoka. Uz zapisnik se prilažu: skica
zatečenog stanja i skica stanja uspostavljenog uređenjem međa.

U rješenju o uređenju međa sud opisuje među između zemljišnih parcela sudionika, pozivajući se
na skicu uspostavljenog stanja koja je sastavni dio rješenja.

Sud neće uređivati među na građevinskom zemljištu na kome ne postoji pravo vlasništva, osim u
slučaju kad nije izvršena parcelizacija zemljišta po odredbama zakona kojim je regulirano
prostorno uređenje.

V - UREĐENJE DRUGIH VANPARNIČNIH STVARI

1. Sastavljanje i ovjeravanje sadržine isprava

U postupku za sastavljanje ili ovjeravanje sadržine isprave sud sastavlja i ovjerava ispravu kad je
za nastanak prava ili punovažnog pravnog posla potrebno postojanje javne isprave.
Sukladno odredbi stava 1. ovog člana sastavlja se i sudski testament.

Za sastavljanje ili ovjeravanje isprave mjesno je nadležan svaki stvarno nadležni sud.
Ispravu sastavlja ili ovjerava sudac.

Isprava se sastavlja u sudu, a van suda kada sudionik nije u mogućnosti da dođe u sud ili kad za to
postoje drugi opravdani razlozi.

Prije sastavljanja isprave sudac utvrđuje identitet predlagača.
Kad sudac ne poznaje predlagača osobno, njegov identitet utvrđuje javnom ispravom sa
fotografijom ili izjavom svjedoka, čiji je identitet utvrđen javnim ispravama.

Ako je predlagač nepismen ili nijem, ili slijep, ili ne poznaje jezik koji je u službenoj upotrebi u
sudu, sastavljanje isprave vrši se u prisustvu dva punoljetna svjedoka koje sudac osobno poznaje
ili čiji je identitet utvrdio javnim ispravama sa fotografijom.

Ako predlagač ne zna jezik na kome se sastavlja isprava, sudac će ispravu sastaviti uz učešće
sudskog tumača.
Ako je predlagač gluhonijem ili slijep, sudac će ispravu sastaviti uz učešće tumača koji se sa
predlagačem može sporazumjeti.

Svjedoci pri sastavljanju isprava, mogu biti osobe koje su pismene i koje poznaju službeni jezik i
jezik predlagača, a ako je predlagač nijem, i da se s njim mogu sporazumjeti.

Kada utvrdi da postoje uvjeti iz člana 183. ovog zakona, sudac utvrđuje da li postoji slobodna
volja da se zaključi pravni posao.
Sudac je dužan da sudionicima objasni smisao pravnog posla, da im ukaže na njegove posljedice i
da ispita da li je pravni posao dozvoljen, odnosno da nije u suprotnosti sa prinudnim propisima.

Ako sudac utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 184. ovog zakona, rješenjem će odbiti da sastavi
ispravu.

O sastavljanju isprave sačinjava se zapisnik, u koji se unosi i način na koji je utvrđen identitet
sudionika, svjedoka i tumača koji su prisustvovali sastavljanju isprave.
Zapisnik potpisuju sudionici i svjedoci.
Uz zapisnik se prilaže primjerak sastavljene i potpisane isprave.

Pri sastavljanju sudskog testamenta svjedoci ne mogu biti potomci ostavljača, njegovi usvojenici i
njegovi potomci, njegovi preci zaključno s djedom i bakom i njihovim potomcima prvog stupnja,
njihovi srodnici u pobočnoj liniji do trećeg stepena, bračni drugovi svih ovih osoba i bračni drug
ostavljača.
Odredbe stava 1. ovog člana shodno se primjenjuju i na sudske tumače.

Kad sasluša zavještača, sudac će njegovu izjavu vjerno unijeti u zapisnik, po mogućnosti riječima
zavještača, pazeći pri tome da volja zavještača bude jasno izražena.
U zapisnik će se unijeti i sve okolnosti koje bi mogle biti važne za punovažnost testamenta.
Kad je to potrebno, sudac će zavještaču objasniti propise koji ograničavaju zavještača u
raspolaganju testamentom.

Nakon što zavještač sam pročita zapisnik o sudskom testamentu, te izjavi da je njegova posljednja
volja u svemu vjerno unijeta, sudac će ovo potvrditi na testamentu.

Ako je testament sastavljen u prisustvu dva svjedoka zbog toga što zavještač ne zna da čita, sudac
će mu pročitati testament, a potom će ga zavještač, pošto izjavi da je to njegov testament, u
prisustvu svjedoka potpisati ili staviti na njega otisak prsta.
Ako zavještač ne poznaje jezik koji je u službenoj upotrebi u sudu ili je nijem ili je gluh, sudac će
preko sudskog tumača pročitati testament, a zavještač će preko sudskog tumača izjaviti da je
testament njegov.
Svjedoci će se potpisati na samom testamentu, a sudac će na testamentu potvrditi da su sve ove
radnje izvršene.

Ako se zapisnik o sastavljanju testamenta sastoji od više listova, oni će se prošiti jemstvenikom i
oba kraja jemstvenika zapečatiti sudskim pečatom.
Svaki list zapisnika zavještač će potpisati posebno ili na njemu staviti otisak prsta.
Na kraju zapisnika označit će se od koliko se listova sastoji testament.

Ako je testament sastavljen u sudu na čijem području zavještač nema prebivalište, sud je dužan da
o tome odmah obavijesti sud na čijem području zavještač ima prebivalište.

Ako zavještač opozove svoj testament, na opozivanje testamenta shodno će se primijeniti
odredbe o sastavljanju testamenta. Opozivanje testamenta će se zabilježiti na testamentu koji se
čuva u sudu.

Sud vrši ovjeravanje sadržine isprave kada je to zakonom određeno.
Ovjeravanje isprave vrši se na samoj ispravi potpisom suca i stavljanjem pečata suda.
Po izvršenom ovjeravanju isprave sud predaje učesnicima originalan primjerak ove isprave.
2. Čuvanje isprava

Sud je dužan primiti na čuvanje ispravu kad je zakonom za pojedine vrste isprava to izričito
određeno ili kad je to potrebno radi osiguranja određenih imovinskih ili drugih prava.

Isprava se može predati na čuvanje svakom stvarno nadležnom sudu, s tim što se identitet
podnositelja isprave utvrđuje prema odredbama člana 180. stav 2. ovog zakona.

O prijemu isprave na čuvanje sud sastavlja zapisnik, u koji se unosi način utvrđivanja identiteta
podnositelja isprave i vrsta i naziv primljene isprave.
Primljena isprava će se staviti u poseban omot, zapečatiti i čuvati odvojeno od ostalih spisa.

Kad sud prima na čuvanje testament koji nije sastavljen u sudu, zavještač ga predaje osobno u
otvorenom ili zatvorenom omotu.

Kada se na čuvanje predaje otvoren testament, sudac će ga pročitati zavještaču i ukazati na
eventualne nedostatke zbog kojih testament ne bi bio punovažan.

Kada su svjedoci usmenog testamenta podnijeli sudu pismeno koje sadrži volju zavještača, sud će
prijem ovakvog pismena zapisnički utvrditi, staviti u poseban omot i zapečatiti.
Na način propisan u članu 198. ovog zakona, sud će postupiti i kad svjedoci usmenog testamenta
dođu u sud da usmeno ponove izjavu zavještača.
Pri uzimanju izjave svjedoka sud će utvrditi izjavu volje zavještača i okolnosti od kojih ovisi
punovažnost usmenog testamenta.

Nakon prijema isprave na čuvanje sud će podnositelju isprave izdati potvrdu.

Ako se isprava o testamentu, osim sudskog testamenta, preda na čuvanje sudu na čijem području
zavještač nema prebivalište, sud je dužan odmah o tome obavijestiti sud na čijem području
zavještač ima prebivalište.

Isprava koja se nalazi na čuvanju kod suda, vratit će se podnosiocu isprave na njegov zahtjev ili
njegovom punomoćniku koji ima ovjerenu punomoć za taj posao.
O vraćanju isprave sastavit će se zapisnik u kome će se zapisati način utvrđivanja identiteta osobe
kojoj se vraća isprava.
Ako se isprava vraća punomoćniku, punomoć se prilaže zapisniku i zadržava u spisu.
3. Sudski depozit

U sudski depozit mogu se predati novac, papiri od vrijednosti i druge isprave koje se mogu
unovčiti, plemeniti metali, dragocjenosti i drugi predmeti izrađeni od plemenitog metala, kad je to
zakonom ili drugim propisom predviđeno.
Sud je dužan da primi u depozit i druge predmete kad je zakonom određeno da dužnik može kod
suda položiti za povjerioca stvar koju duguje.

Predmeti iz člana 203. ovog zakona mogu se predati svakom stvarno nadležnom sudu.

Predmeti se predaju sudu u mjestu ispunjenja obaveze, osim ako razlozi ekonomičnosti ili priroda
posla zahtijevaju da se polože u sudu u mjestu gdje se stvar nalazi, a mogu se predati i drugom
sudu kad je to zakonom određeno.

Prijedlog za predaju predmeta sadrži opis predmeta, vrijednost predmeta, razloge zbog kojih se
predaje predmet, ime i prezime osobe u čiju korist se predmet predaje i uvjete pod kojima se
predmet predaje.
Uz prijedlog mogu se predložiti i odgovarajući dokazi.

Sud će rješenjem odbiti prijedlog kad ocijeni da nisu ispunjeni uvjeti za prijem predmeta u depozit
ili ako predlagač u roku od 15 dana ne predujmi troškove čuvanja.

Ako sud ne odbije prijedlog, donijet će rješenje o prijemu predmeta ili novca u sudski depozit i
odrediti način čuvanja.

Kad je deponovanje izvršeno u korist određene osobe, sud će tu osobu pozvati da u roku od 15
dana primi predmet iz depozita ako ispuni određene uvjete za predaju.

Ako je predmet depozita novac ili strana valuta, sud je dužan da u roku od tri dana od dana
prijema, novac, odnosno stranu valutu položi na poseban račun kod zavoda za platni promet ili
ovlaštene banke, ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
Plemenite metale, stvari izrađene od plemenitih metala i druge dragocjenosti, kao i papire od
vrijednosti, sud će u roku od tri dana predati ovlaštenoj banci, ukoliko posebnim propisom nije
drugačije određeno.
Druge predmete koji se ne mogu čuvati u sudskom depozitu sud će na prijedlog predlagača
odrediti da se čuvaju u javnom skladištu ili u drugom pravnom licu koje se bavi čuvanjem stvari, a
fizičkoj osobi samo u mjestu gdje se predmeti nalaze, ako nema pravnog lica koje obavlja
djelatnost uskladištenja.

Prije donošenja rješenja o prijemu u depozit sud će naložiti predlagaču polaganje u depozit
potrebnog predujma za troškove čuvanja i rukovanja takvim predmetima.
Prije predaje predmeta na čuvanje sud će izvršiti popis i procjenu stvari i o tome sačiniti zapisnik
u dovoljnom broju primjeraka.

Ako osoba u čiju korist je predmet predat izjavi da ga ne prima, sud će o tome izvijestiti
predlagača i zatražiti da se u određenom roku izjasni.
Ako osoba u čiju korist je primljen predmet u sudski depozit ne podigne predmet u roku od 15
dana, sud će rješenjem pozvati predlagača da preuzme predmet.
Predmeti primljeni u depozit izdaju se na osnovu rješenja suda koji je odredio prijem.

Kad se u depozit predaju predmeti za koje predlagač ne zna kojoj osobi treba da se predaju ili ako
ne zna koji od više deponiranih predmeta kome od više osoba treba da se predaju, sud će zakazati
ročište i pozvati predlagača i sve zainteresirane osobe radi postizanja sporazuma kojoj osobi
pripada deponirani predmet.
Ako se uredno pozvane osobe ne odazovu na ročište ili među njima ne postigne sporazum, sud
će ih rješenjem uputiti da u parnici ostvaruju pravo na predmet primljen u depozitu. U rješenju će
se odrediti i rok za pokretanje parnice, o čemu se obavještava deponent.
Ako se pokrene parnični postupak, sud će rješenjem prekinuti ovaj postupak, a ako se postupak
ne pokrene, sud će rješenjem pozvati predlagača da preuzme predmet iz depozita.

Rješenje kojim se određuje izdavanje predmeta iz depozita sadrži naročito: ime i prezime
ovlaštene osobe da preuzme predmet iz depozita, način, rok i uvjet za preuzimanje predmeta, kao
i upozorenje na pravne posljedice ako predmet ne bude preuzet u roku u kome po zakonu
zastarijeva pravo na njegovo izdavanje.
Rješenjem iz stava 1. ovog člana utvrđuju se i troškovi nastali u vezi sa čuvanjem i rukovanjem
predmetima i ko je dužan da ih naknadi.

Predmet iz depozita čuvar koga je sud odredio može izdati samo na osnovu rješenja suda i na
način kako je to u rješenju određeno.

Ako osoba u čiju korist je predmet primljen u sudski depozit ili depodent, koji je uredno pozvan
da preuzme predmet, predmet ne podigne u roku od tri godine od dana prijema urednog poziva,
sud će rješenjem utvrditi da je predmet postao državna svojina, odnosno da pravo raspolaganja
pripada općini na čijem se području nalazi sjedište suda.

Predmet koji je na osnovu pravomoćnog rješenja iz člana 215. ovog zakona postao državna
svojina sud će predati općini na čijem se području nalazi sjedište suda.
O predaji predmeta iz stava 1. ovog člana sastavit će se zapisnik.

4. Poništenje isprava

U postupku za poništenje domaće isprave na kojoj se neposredno zasniva neko materijalno pravo
i čije je posjedovanje nužno za ostvarivanje toga prava proglasit će se da je isprava izgubila svoju
važnost ako je ukradena, izgorjela ili na bilo koji način nestala ili uništena, osim ako zakonom nije
zabranjeno poništenje takve isprave.
Pod uvjetima iz stava 1. ovog člana može se poništiti i isprava na kojoj se zasniva neko
nematerijalno pravo, kad ne postoje podaci na osnovu kojih nadležni organ može da izda duplikat
te isprave.

O prijedlogu za poništenje isprave koju je izdao organ uprave ili pravno lice odlučuje sud na
čijem se području nalazi sjedište izdavača isprave.
O prijedlogu za poništenje isprave, kad je u ispravi naznačeno mjesto ispunjenja obaveze,
odlučuje sud na čijem se području nalazi mjesto ispunjenja obaveze.
Ako se o prijedlozima iz st. 1. i 2. ovog člana ne može odrediti nadležnost suda, o prijedlogu za
poništenje isprave odlučuje sud na čijem se području nalazi sjedište, prebivalište ili boravište
predlagača.

Prijedlog za poništenje isprave može podnijeti svaka osoba koja je na osnovu te isprave ovlaštena
da ostvaruje neko pravo ili ima pravni interes da se nastala isprava poništi.
Prijedlog za poništenje isprave sadrži: vrstu isprave, firmu, naziv i sjedište ili ime i prezime i
prebivalište izdavača isprave, iznos obaveze, mjesto i datum izdavanja isprave, mjesto
ispunjavanja obaveze, da li isprava glasi na ime, ili na donosioca, ili po naredbi, činjenice iz kojih
proizilazi da je predlagač ovlašten za podnošenje prijedloga, kao i podatke iz kojih proizilazi
vjerovatnoća da je isprava nestala ili uništena.
Uz prijedlog se, ako postoji, prilaže i prepis isprave.
Jednim prijedlogom može se zahtijevati i poništenje više isprava pod uvjetom da je mjesno
nadležan isti sud.

Ako pri prethodnom ispitivanju prijedloga iz člana 219. ovog zakona sud utvrdi da nisu ispunjene
pretpostavke za pokretanje postupka, prijedlog će se rješenjem odbaciti.
Ako prijedlog ne odbaci, sud će naložiti izdavaču isprave i povjeriocu da se u određenom roku
izjasne da li je isprava čije se poništenje predlaže bila izdata i da li postoje i koje smetnje za
sprovođenje postupka.

Po prijemu izjašnjenja osobe iz stava 2. člana 220. ovog zakona sud će oglasom objaviti
pokretanje postupka za poništenje isprave.
Oglas sadrži bitne sastojke isprave potrebne za njeno identificiranje, rok u kome se mogu
podnijeti prijave ili prigovori protiv prijedloga ( oglasni rok ), poziv da se isprava pokaže sudu ili
izvijesti sud o osobi i prebivalištu osobe koja drži ispravu, upozorenje da će se isprava sudski
poništiti ako se u oglasnom roku sa ispravom ne prijavi sudu ili ne stavi prigovor protiv prijedloga
za poništenje isprave, upozorenje dužniku da po ovoj ispravi ne može punovažno ispuniti svoju
obavezu, niti zamijeniti ili obnoviti ispravu, niti izdati nove kupone ili talone i da imalac isprave
ne smije prenijeti prava iz ove isprave.

Oglas iz člana 221. ovog zakona dostavit će se svim zainteresiranim osobama i objaviti na
oglasnoj tabli suda i jedanput će se objaviti o trošku predlagača u "Službenim novinama
Federacije BiH" ili na drugi odgovarajući način.
Oglasni rok teče od dana objavljivanja, a ako je oglas objavljen na oba načina iz stava 1. ovog
člana, oglasni rok teče od dana objavljivanja u glasilu u kojem je kasnije objavljen.
Dužnik se smije ispuniti obvezu iz isprave čije se poništenje tražiti, niti ispravu preinačiti,
obnoviti ili prenijeti na drugu osobu ili za nju izdati nove kupone ili talone od momenta kad mu
je dostavljen oglas ili kad je na bilo koji način saznao za pokretanje postupka radi poništenja
isprave.
Zabrana iz stava 1. ovog člana traje sve dok rješenje o poništenju isprave ili o obustavi postupka
ne postane pravomoćno.
Dužnik se može osloboditi obaveze samo ako iznos duga uplati na depozit suda.

Dužnik je ovlašten da zadrži ispravu čije se poništenje traži, ako mu bude podnesena radi
ispunjenja obaveze ili ako je do nje došao na drugi način. Dužnik je obavezan da zadržanu
ispravu odmah preda sudu kod kojeg se vodi postupak za poništenje, sa naznakom osobnog
imena i adrese osobe koja mu je ispravu predala.

Sud će obustaviti postupak za poništenje isprave ako predlagač povuče prijedlog ili ako predlagač
u roku koji odredi sud ne položi u sudski depozit potreban novčani iznos za objavljivanje oglasa
ili ako treća osoba podnese sudu ispravu ili dokaže pred sudom postojanje isprave čije se
poništenje predlaže.

Prije donošenja rješenja sud je dužan obavijestiti predlagača o svakoj prijavi treće osobe i
blagovremenosti te prijave.

Kad sud utvrdi da su ispunjeni uvjeti za daljnje vođenje postupka, a protekne oglasni rok, zakazat
će ročište i pozvati predlagača, izdavača isprave, dužnika iz isprave i sve osobe koje su se prijavile
sudu ili podnijele prigovore protiv prijedloga za poništenje isprave.

Na osnovu rezultata postupka sud donosi rješenje o poništenju isprave ili o odbijanju prijedloga.
Rješenje o poništenju isprave sadrži podatke o izdavaču isprave i predlagaču, kao i bitne sastojke
isprave uz označenje iznosa obaveze ako glasi na ispunjenje novčane obaveze.
Rješenje se dostavlja svim zainteresiranim osobama.

Protiv rješenja kojim se prijedlog za poništenje isprave odbacuje ili odbija ili postupak obustavlja
žalbu može izjaviti samo predlagač.
Protiv rješenja o poništenju isprave žalbu mogu izjaviti izdavač isprave i dužnik iz te isprave, kao i
osobe ovlaštene na osnovu isprave, ako nisu predlagači.

Pravomoćno rješenje kojim se isprava poništava zamjenjuje poništenu ispravu, dok se ne izda
nova isprava.
Na osnovu pravomoćnog rješenja o poništenju isprave, predlagač može od dužnika zahtijevati
ostvarivanje svih prava koja proističu iz te isprave ili mu na osnovu nje pripadaju, a može
zahtijevati i da mu se o njegovom trošku izda nova isprava uz predaju rješenja o poništenju.

VI - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Ako je prije početka primjene ovog zakona doneseno prvostepeno rješenje kojim se postupak
pred prvostepenim sudom okončava, daljnji postupak sprovest će se po odredbama ovog zakona.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena Zakona o vanparničnom postupku
("Službeni list SR BiH", broj 10/89) i drugi zakoni o vanparničnom postupku koji se primjenjuju
na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije
BiH".

Samostalni član Zakona o izmjeni
Zakona o vanparničnom postupku
("Sl. novine FBiH", br. 39/2004)

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama
Federacije BiH".
Napomena:
* Odredbe čl. 91. do 145. Zakona o vanparničnom postupku ("Sl. novine FBiH", br. 2/1998,
39/2004 i 73/2005) prestale su da važe danom početka primjene Zakona o nasljeđivanju u
Federaciji Bosne i Hercegovine ("Sl. novine FBiH", br. 80/2014), odnosno 10. januara 2015.
godine.