Zakona o upravnim sporovima Republike Srpske

U upravnim sporovima sudovi odlu čuju o zakonitosti akata kojima republi čki organi uprave i
republičke upravne organizacije, i organi jedinice lokalne samouprave u opštini i gradu (u daljem
tekstu: organi jedinice lokalne samouprave), preduzeća, ustanove i druga pravna lica koja vrše javna
ovlašćenja, rješavaju o pravima i obavezama fizičkih i pravnih lica ili drugih stranaka u pojedinačnim
upravnim stvarima.

Pravo pokretanja upravnog spora ima fizi čko i pravno lice, ako smatra da mu je upravnim aktom
povrijeđeno neko pravo ili neposredni lični interes zasnovan na zakonu.
Organ jedinice lokalne samouprave, poslovna jedinica preduzeća, naselje ili grupa lica i slično, iako
nemaju svojstvo pravnog lica, mogu pokrenuti upravni spor ako su nosioci prava i obaveza o
kojima se rješavalo u upravnom postupku.
Upravni spor može pokrenuti i nadležni pravobranilac kad je upravnim aktom povrije đen zakon
na štetu Republike Srpske, grada ili opštine koju on po zakonu zastupa, kao i u drugim slučajevima
određenim zakonom.
U slučaju iz stava 3. ovog člana svi organi jedinice lokalne samouprave i pravna lica dužni su da o
takvim aktima, kad za njih saznaju, obavijeste nadležnog pravobranioca.

Presude sudova donesene u upravnim sporovima obavezne su.

Pod organom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se republi čki organi uprave i republi čke
upravne organizacije, organi jedinice lokalne samouprave, preduzeć a, ustanove i druga pravna lica
kada u vršenju javnih ovlašćenja, rješavaju u upravnim stvarima (u daljem tekstu: nadležni organ).

II - NADLEŽNOST

Upravne sporove rješava okružni sud i to prema sjedištu prvostepenog organa, odnosno njegove
organizacione jedinice, ukoliko posebnim zakonom nije drugačije određeno.

U upravnim sporovima sudi sudija pojedinac. Izuzetno, u složenim predmetima za koje su razlozi
pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i / ili pogrešna primjena materijalnog prava, koji
su od uticaja za pravično rješavanje upravne stvari, sudi vijeće od troje sudija.

III - UPRAVNI SPOR

Upravni spo
r može se voditi samo protiv konačnog upravnog akta.

Upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste akt kojim nadležni organ iz člana 4. ovog zakona rješava
o izvjesnom pravu ili obavezi, odnosno neposrednom lič nom interesu fizi čkih i pravnih lica ili
drugih stranaka u kakvoj upravnoj stvari.

Pod uslovima iz člana 17. ovog zakona upravni spor se može pokrenuti i kad nadležni organ o
zahtjevu, odnosno o žalbi stranke nije donio odgovarajući upravni akt.

Upravni spor se ne može voditi:
1) protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana van upravnog spora;
2) protiv akata donesenih u stvarima o kojima se po izri čitoj odredbi zakona ne može voditi
upravni spor;
3) u stvarima o kojima neposredno na osnovu ustavnih ovlašćenja odlučuju Narodna skupština
Republike Srpske, predsjednik Republike ili jedan od potpredsjednika Republike.
U stvarima iz t. 2. i 3. stava 1. ovog člana može se voditi upravni spor kad je organ pri donošenju
upravnog akta prekoračio granice svoje nadležnosti ili upravni akt nije donio neposredno na osnovu
ustavnih ovlašćenja.

Upravni akt može se pobijati:
1) ako akt sadrži takve nedostatke koji sprečavaju ocjenu njegove zakonitosti ili nedostatke koji
ga čine ništavnim;
2) ako u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis zasnovan na zakonu ili opšti
akt;
3) ako je akt donesen od strane nenadležnog organa;
4) ako u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupljeno po pravilima postupka, a
naročito ako č injenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno ili što je iz utvr đenih
činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja;
5) ako je nadležni organ rješavajući po slobodnoj ocjeni prekoračio granice ovlašćenja koja su
mu data zakonom i odlučio suprotno datom ovlašćenju.

U upravnom sporu može se tražiti i povrat oduzeti h stvari, kao i naknada štete koja je tužiocu
nanesena izvršenjem upravnog akta koji se osporava, samo ako tužbom traži i poništaj upravnog
akta.

Kad je pojedincu koji je u članjen u nekoj društvenoj organizaciji ili udruženju gra đana koji prema
svojim pravilima (statut) imaju zadatak
da štite određena prava i interese svojih članova upravnim
aktom povrije đeno neko takvo pravo ili interes, ta društvena organizacija, odnosno udruženje
građana može, po pismenom pristanku svog člana, u njegovo ime podnijeti tužbu i voditi upravni
spor protiv takvog upravnog akta.
Organizacija, odnosno udruženje iz stava 1. ovog člana može u svakom stadijumu postupka, sa
pravima sporednog umješača, stupiti u ve ć pokrenuti spor na strani takvog pojedinca i u njegovu
korist preduzimati sve radnje i upotrebljavati sva pravna sredstva.

Tužena strana u upravnom sporu je nadležni organ čiji se upravni akt osporava.

Treće lice kome bi poništaj osporenog upravnog akta neposredno bio na štetu (zainteresovano lice)
ima u sporu položaj stranke.

Tužba, po pravilu, ne sprečava izvršenje upravnog akta protiv koga je podnesena.
Po zahtjevu tužioca, organ nadležan za izvršenje odložiće izvršenje akta, do konačne sudske odluke
ako bi izvršenje nanijelo tužiocu štetu koja bi se teško mogla nadoknaditi, a odlaganje nije protivno
javnom interesu, niti bi se odlaganjem nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci.
Uz zahtjev za odlaganje mora se priložiti dokaz o podnesenoj tužbi.
Po takvom zahtjevu nadležni organ mora donijeti rješenje najkasnije u roku od osam dana od
prijema zahtjeva.
Organ iz stava 2. ovog č lana može i iz drugih razloga odloži ti izvršenje osporenog upravnog akta
do donošenja sudske odluke, ako to javni interes dozvoljava.
Pod uslovima iz st. 2. i 3. ovog člana o odgađanju izvršenja upravnog akta protiv kojeg je podnesena
tužba može odlučiti nadležni sud kome je tužba podnesena, ako to u pisanoj formi zatraži tužilac.
Sud može odgoditi izvršenje upravnog akta u trajanju do 60 dana, ra čunajući od dana donošenja
odluke o odgađanju.
Ovaj zahtjev tužilac može postaviti samo pod uslovom ako prethodno nije tražio odlaganje
izvršenja rješenja kod organa iz stava 2. ovog člana.
Sud može odložiti izvršenje upravnog akta u trajanju do 60 dana, ra čunajući od dana donošenja
odluke o odlaganju.
O zahtjevu iz prethodnog stava sud je dužan odlučiti u roku od 15 dana.

IV - POSTUPAK

Upravni spor pokreć e se tužbom. Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja
upravnog akta stranci koja podnosi tužbu. Rok iz stava 2. ovog č lana odnosi se i na nadležnog
pravobranioca, kada je ovlašćen za podnošenje tužbe, ako mu je upravni akt dostavljen, a ako mu
akt nije dostavljen, tužbu može podnijeti u roku od 60 dana od dana dostave upravnog akta stranci
o čijem je pravu ili obavezi odlučeno.

Tužba se predaje nadležnom sudu neposredno ili mu se šalje poštom. Dan predaje tužbe pošti
preporučenom pošiljkom smatra se kao dan predaje tužbe nadležnom sudu. Ako tužba nije predata
nadležnom sudu, nego drugom organu, a nadležni sud poslije isteka roka za podnošenje tužbe primi
tužbu, smatraće se da je na vrijeme podnesena, ako se njeno podnošenje tom organu može pripisati
neznanju ili oč iglednoj omašci podnosioca tužbe. Za lic a koja se nalaze na službi u vojnim
jedinicama, vojnim ustanovama ili štabovima ili na obaveznoj vojnoj službi, dan predaje tužbe
vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi ili štabu, smatra se kao dan predaje nadležnom sudu. Za
lica lišena slobode dan predaje tužbe upravi ustanove u kojoj se ta lica nalaze smatra s
e kao dan
predaje nadležnom sudu.

Ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu odre đenom kraćem roku
donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem
roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba
odbijena. Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu
nije donio rješenje prvostepeni organ u roku utvr đenom zakonom, protiv čijeg akta nema mjesta

žalbi. Ako prvostepeni organ protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnim
propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese žalbu
drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostep enog organa stranka može pokrenuti upravni
spor, a može ga pod uslovima iz stava 1. ovog člana pokrenuti i ako ovaj organ ne donese rješenje.

U tužbi se mora navesti: ime, prezime i mjesto stanovanja, odnosno naziv i sjedište tužioca, tužene
strane i zainteresovanih lica ako ih ima, broj i datum upravnog akta protiv koga je tužba podnesena,
razloge za pobijanje upravnog akta, kao i u kom obimuse predlaže njegovo poništenje, i potpis
podnosioca. Tužba i prilozi uz tužbu podnose se u potrebnom broju primjeraka za sud, tuženu
stranu i zainteresovana lica.
Uz tužbu se dostavlja kona čan upravni akt u originalu, odnosno ovjerenom prepisu ili ovjerenoj
fotokopiji.

U tužbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako nesumnjivo ukazuju
da je činjenično stanje očigledno drugačije od onog koje je utvrđ eno u upravnom postupku i pod
uslovom da tužilac pruži dokaze da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do
završetka upravnog postupka. Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na koje se poziva. Ako
stranka ne predoči dokaze na svoje navode ili se na osnovu izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću
utvrditi neka odlu čna činjenica, o njenom postojanju sud će odlučiti primjenom pravila o teretu
dokazivanja.

Tužilac može odustati od tužbe sve do donošenja sudske odluke. U tom slu čaju nadležni sud
rješenjem obustavlja postupak.

Ako je tužba nepotpuna ili nerazumljiva, sud će pozvati tužioca da u ostavljenom roku otkloni
nedostatke tužbe, uz ukazivanje na posljedice koje će nastati ako ne postupi po traženju suda. Ako
tužilac u ostavljenom roku ne ukloni nedostatke tužbe, sud će rješenjem odbaciti tužbu kao
neurednu.

Nadležni sud će u svakom stadijumu postupka rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi:
1) da je tužba neblagovremena, prijevremena ili podnesena od neovlašćenog lica;
2) da akt koji se tužbom osporava nije upravni akt;
3) da upravnim aktom koji se tužbom osporava nije povrije đeno pravo tužioca ili njegov
neposredni lični interes zasnovan na zakonu;
4) da se protiv upravnog akta koji se tužbom osporava mogla izjaviti žalba, a žalba nije
izjavljena;
5) da se radi o stvari o kojoj se po odredbama ovog zakona ne može voditi upravni spor;
6) da već pos
toji pravosnažna sudska odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari.

Ako nadležni organ za vrijeme sudskog postupka donese drugi upravni akt kojim se mijenja ili
stavlja van snage upravni akt protiv koga je upravni spor pokrenut, kao i ako u slučaju iz člana 17.
ovog zakona naknadno donese upravni akt, taj organ je dužan, pored tužioca, blagovremeno
pismeno obavijestiti i sud pred kojim je spor pokrenut, s tim da sudu dostavi i novi upravni akt.
Sud će u tom slu čaju pozvati tužioca da u roku od osam dana pismeno izjavi da li je naknadno
donesenim upravnim aktom zadovoljan ili ostaje pri tužbi i u kom obliku, odnosno da li tužbu

proširuje i na novi upravni akt. Ako tužilac iz javi da je naknadno donesenim upravnim aktom
zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku iz stava 1. ovog člana, nadležni sud će donijeti rješenje o
obustavljanju postupka. Ako tužilac izjavi da novim upravnim aktom nije zadovoljan, sud će protiv
tog akta nastaviti postupak.

Ako tužbu ne odbaci po članu 21. stav 2. ili po članu 22. ovog zakona, sud će po jedan primjerak
tužbe sa prilozima dostaviti na odgovor organu čiji se upravni akt osporava (u daljem tekstu: tužena
strana) i zainteresovanim licima, ako takvih lica ima.
Odgovor na tužbu daje se u roku koji sud odredi u svakom pojedinom slučaju, a ovaj rok ne može
biti kraći od osam, ni duži od 30 dana.
U roku iz stava 2. ovog člana tužena strana je dužna da dostavi sudu sve spise koji se odnose na
predmet. Ako tužena strana u tom roku ne dostavi spise predmeta ili ako izjavi da ih ne može
poslati, sud može riješiti upravnu stvar i bez spisa, ako se tužbom pobija osporeni akt iz razloga
pogrešne primjene materijalnog prava.

U upravnim sporovima sud rješava po sudiji pojedincu ili u sjednici vijeća. Zbog složenosti sporne
stvari ili ako na đe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stvari, sud može riješiti da se održi
usmena rasprava. Sud može održati usmenu raspravu i u sluč aju kad je neka od stranaka u tužbi,
odnosno blagovremenom odgovoru na tužbu predložila da se rasprava održi.

Raspravom rukovodi predsjednik vije ća. O raspravi se vodi zapisnik u koji se unose samo bitne
činjenice i okolnosti, kao i dispozitiv odluke. Zapisnik potpisuju predsjednik vije ća i zapisničar. O
vijećanju i glasanju vodi se zapisnik, koji potpisuju članovi vijeća i zapisničar. Vijećanje i glasanje
vrši se bez prisustva stranaka.

Izostanak stranke s rasprave ne zadržava rad suda. Zbog izostanka stranaka sa rasprave ne može
se uzeti da su stranke odustale od svojih zahtjeva, ve ćće se njihovi podnesci pro čitati. Ako na
raspravu ne dođe ni tužilac ni tužena strana, sud će raspraviti spor i bez prisustva stranaka.

Na raspravi prvi dobija riječčlan sudskog vijeća koji je izvjestilac. Izvjestilac izlaže stanje predmeta
i suštinu spora, ne daju ći svoje mišljenje. Poslije toga daje se riječ tužiocu da obrazloži tužbu, pa
tuženoj strani i zainteresovanom licu da obrazlože svoje navode.

Sud rješava spor, po pravilu, na podlozi činjenica koje su utvr đene u uprav
nom postupku. Kada
sud na raspravi utvrdi druga čije činjenično stanje u odnosu na činjenično stanje utvr đeno u
upravnom postupku i otkloni povrede pravila upravnog postupka, poništi će osporeni upravni akt
i prvostepeni upravni akt ako je i on sadržavao is te nedostatke, te sam riješiti upravnu stvar (spor
pune jurisdikcije). U slu čaju iz stava 2. ovog č lana sud utvrđuje činjenično stanje, po pravilu, na
raspravi ili preko jednog člana sudskog vije ća, ili preko drugog zamolbenog suda. Ako sud
činjenično stanje utvrđuje preko drugog zamolbenog suda, taj sud je obavezan postupiti po
zahtjevu i obavijestiti stranke da mogu prisustvovati ročištu za izvođenje dokaza.

Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe, ali pri tom nije
vezan razlozima tužbe. Na ništavnost upravnog akta sud pazi po službenoj dužnosti.

Sud rješava spor presudom.
Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana.
Ako se tužba uvažava, presudom se upravni akt poništava i rješava upravna stvar u slu čajevima iz
člana 29. stav 2.ovog zakona i drugim sluč ajevima predviđenim ovim zakonom. Takva presuda u
svemu zamjenjuje poništeni upravni akt.
Kad je tužba podnesena na osnovu člana 17. ovog zakona, a sud nađe da je opravdana, presudom
će uvažiti tužbu i naložiti nadležnom organu da donese odgovarajuć u odluku u roku koji ne može
biti duži od 30 dana od dana dostavljanja presude.
Ako sud poništi upravni akt, a ako priroda stvari to dozvoljava i ako rezultati postupka pružaju
pouzdan osnov za to, može presudom riješiti upravnu stvar. Takva presuda u svemu zamjenjuje
poništeni akt.

Ako je održana rasprava, sud će donijeti odluku i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30
dana od dana zaključenja rasprave. Nakon zaključenja rasprave sud će prisutne stranke obavijestiti
o datumu kada su dužne preuzeti odluku. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala raspravi, sud će
je pismeno obavijestiti o datumu za preuzimanje odluke. Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili
punomoćnici dužni su sami preuzeti odluku u zgradi suda, a ako to ne u čine u za to određeno
vrijeme, dostava će se izvršiti putem pošte ili na drugi način određen zakonom.

Presuda, odnosno rješenje sadrži: naziv suda, broj i datum akta koji se tužbom osporava, uvod koji
obuhvata ime i prezime predsjednika vijeća, članova vijeća, odnosno sudije pojedinca i zapisničara,
označenje stranaka i njihovih zastupnika, kratko označ enje predmeta spora i dan kad je presuda,
odnosno rješenje doneseno, izreku i obrazloženje. Izreka mora biti odvojena od obrazloženja. U
presudi se moraju cijeniti pravno relevantni na vodi tužbe. Izvornik presude, odnosno rješenje
potpisuju predsjednik vijeć a, odnosno sudija pojedinac i zapisni čar. Presuda, odnosno rješenje
izdaje se strankama u ovjerenom prepisu.

V - PRAVNI LIJEKOVI

1. Žalba

Protiv odluke donesene u upravnom sporu ne može se izjaviti žalba, osim kad je to posebnim
zakonom određeno.
2. Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke

Protiv pravosnažne odluke okružnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti
zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljem tekstu: zahtjev) Vrhovnom sudu
Republike Srpske, putem nadležnog suda.
Zahtjev iz stava 1. se pod
nosi zbog povrede zakona, drugog propisa ili opšteg akta ili zbog povrede
propisa o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

Zahtjev za vanredno preispitivanje predaje se okružnom sudu protiv čije odluke se podnosi zahtjev,
na način predviđen članom 16. ovog zakona. Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u
roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv koje se podnosi zahtjev. O
zahtjevu za vanredno preispitivanje odlučuje nadležni sud u vijeću od troje sudija.

3. Postupak po zahtjevu za vanredno preispitivanje

Zahtjev iz člana 35. ovog zakona sadrži označenje sudske odluke čije se preispitivanje predlaže, kao
i razloge i obim u kome se predlaže preispitivanje te odluke. Ako je zahtjev iz stava 1. ovog člana
nepotpun ili nerazumljiv, nadležni sud će postupiti shodno odredbama člana 21. ovog zakona.

Nedozvoljen ili neblag ovremen zahtjev iz člana 36. ovog zakona ili zahtjev koji je podnijelo
neovlašćeno lice sud će odbaciti rješenjem.
Ako sud ne odbaci zahtjev iz stava 1. ovog člana, dostaviće ga protivnoj stranci, koja može, u roku
od 30 dana podnijeti odgovor na zahtjev.
Sud protiv čije odluke je podnesen zahtjev, na traženje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljem
tekstu: Vrhovni sud), odmah će zatražiti od tuženog organa dostavljanje spisa.
Tuženi organ je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti spise, a sud protiv čije odluke je
podnesen zahtjev je dužan sve spise predmeta pr oslijediti Vrhovnom sudu u roku od tri dana po
prijemu spisa.

Vrhovni sud rješava o zahtjevu iz člana 35. ovog zakona u sjednici vijeća od troje sudija, a pobijanu
odluku ispituje samo u granicama zahtjeva i povreda propisa iz člana 35. stav 2. ovog zakona.

Sud presudom odbija ili uvažava zahtjev iz člana 35. ovog zakona. Presudom kojom zahtjev iz stava
1. ovog člana usvaja sud može ukinuti ili preinačiti sudsku odluku protiv koje je podnesen zahtjev.
Ako Vrhovni sud ukine sudsku odluku, predmet vraća okružnom sudu čija je odluka ukinuta.
4. Prijedlog za ponavljanje postupka

Postupak okončan presudom ili rješenjem nadležnog suda ponoviće se na zahtjev stranke:
1) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze
na osnovu kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice, odnosno dokazi bili
izneseni ili upotrijebljeni na raspravi u ranijem sudskom postupku;
2) ako je odluka suda donijeta radnjom koja predstavlja krivično djelo sudije ili radnika u sudu,
ili je odluka donijetaprevarnom radnjom zastupnika ili punomo ćnika stranke, njegovog
protivnika ili protivnikovog zastupnika ili punomoćnika;
3) ako je odluka zasnovana na presudi donesenoj u krivi čnoj ili građanskoj stvari, a ta presuda
je kasnije ukinuta drugom pravosnažnom sudskom odlukom;
4) ako je isprava na kojoj se zasniva sudska odluka lažna ili lažno preinačena ili ako je svjedok,
vještak ili stranka, prilikom saslušanja pred sudom dao lažan iskaz, a odluka suda se zasniva
na tom iskazu;
5) ako stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom
upravnom sporu;
6) ako stranci, odnosno zainteresov anom licu nije bila data mogu ćnost da u čestvuje u
upravnom sporu. Zbog okolnosti iz t. 1. i 5. stav 1. ovog člana ponavljanje će se dozvoliti
samo ako stranka bez svoje krivice nije bila u stanju da te okolnosti iznese u ranijem
postupku.

Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za
razlog ponavljanja. Ako je stranka saznala za razlog ponavljanja prije nego što je postupak kod suda
okončan, ali taj razlog nije mogla upotrijebiti u toku postupka, ponavljanje se može tražiti u roku
od 30 dana od dana dostavljanja sudske odluke. Po proteku pet godina od pravosnažnosti sudske
odluke ponavljanje se ne može tražiti. Izuzetno, i poslije roka od pet godina ponavljanje postupka
se može tražiti zbog zakonskih osnova navedenih u članu 41. stav 1. t. 2, 3. i 4. ovog zakona.

Ponavljanje postupka pokre će se prijedlogom. O prijedlogu za ponavljanje postupka rješava sud
koji je donio odluku na koju se odnosi razlog za ponavljanje postupka.

Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se sudu koji je nadležan za rješavanje. U prijedlogu se
mora naročito navesti:
1) presuda ili rješenje doneseno u postupku čije se ponavljanje traži;
2) zakonski osnov ponavljanja i dokazi, odnosno okolnosti koje čine vjerovatnim postojanje
tog osnova;
3) okolnosti iz kojih proizilazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i čime se to dokazuje;
4) u kom pravcu i u kom obimu se predlaže izmjena presude, odnosno rješenja donesenog u
postupku čije se ponavljanje traži.

O prijedlogu za ponavljanje postupka odlu čuje sudija pojedinac, bez održavanja rasprave. Sud će
odbaciti prijedlog rješenjem ako utvrdi da je prijedlog podnijelo neovlaš ćeno lice ili da prijedlog
nije blagovremen ili da stranka nije u činila vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za
ponavljanje. Ako sud ne odbaci prijedlog po stavu 2. ovog člana, dostaviće je protivnoj stranci i
zainteresovanim licima i pozvati ih da u roku od 15 dana odgovore na prijedlog.

Po isteku roka za odgovor po prijedlogu, sud presudom rješava o prijedlogu za ponavljanje
postupka. Ako se ponavljanje postupka dozvoli, staviće se van snage ranije sudska odluka u cjelini
ili djelimi čno. Ranije procesne radnje na koje ne utič u razlozi ponavljanja postupka ne će se
ponavljati. Presudom kojom se ponavljanje postupka dozvoljava riješiće se i o glavnoj stvari.

U postupku za ponavljanje postupka shodno će se primjenjivati odgovarajuć e odredbe zakona
kojim je uređen parnični postupak.
5. Ostale odredbe postupka

Sud će primijeniti odredbe Zakona o parni čnom postupku za pitanja koja nisu regulisana ovim
zakonom.

Troškovi u upravnim sp
orovima su izdaci u činjeni povodom upravnog spora, od njegovog
pokretanja do završetka.
Svaka stranka po nalogu suda unaprijed polaže iznos potreban za podmirenje troškova koji će
nastati usljed preduzimanja određenih radnji stranke.
Troškovi postupka obuhvataju nagradu za rad advokata i drugih lica kojima Zakon o parni čnom
postupku priznaje pravo na nagradu.

Sud odlukom kojom okončava postupak u upravnom sporu odlu čuje ko snosi troškove postupka
i koliko oni iznose.

Stranka koja izgubi spor dužna je da protivnoj stranki nadoknadi troškove spora.
Ako stranka djelimično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka
stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj srazmjeran dio troškova.
Stranka koja je pokrenula spor pred sudom zbog ’ćutanja administracije‘ ne plaća troškove spora i
u slučaju da ne uspije u sporu.

VI - OBAVEZNOST PRESUDE

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili ospor eni i prvostepeni akt, predmet se vra ća u stanje u
kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila
predmet spora treba umjesto poništenog upravnog ak ta donijeti novi upravni akt, nadležni organ
je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.
Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu
postupka.

Ako nadležni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno
pravnom shvatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese
novu tužbu, sud je dužan u ovim slu čajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar
presudom. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa.

Ako nadležni organ poslije poništenja upravnog akta ne donese novi upravni akt u propisanom
roku, ili akt o izvršenju presude donesene na osnovu člana 31. stav 4. ovog zakona, stranka može
posebnim podneskom tražiti donošenje takvog akta. Ako nadležni organ ne donese akt ni za 15
dana od ovog traženja, stranka može tražiti donoš enje takvog akta od suda koji je donio presudu.
Po takvom zahtjevu sud će zatražiti od nadležnog organa oba vještenje o razlozima zbog kojih
upravni akt nije donio. Nadležni organ je dužan dati ovo obavještenje odmah, a najkasnije u roku
od sedam dana. Ako on to ne u čini, ili ako dato obavještenje, po ocjeni suda ne opravdava
neizvršenje sudske odluke, sud će donijeti rješenje koje u svemu zamjenjuje akt nadležnog organa.
Sud će ovo rješenje dostaviti organu nadležnom za izvršenje i o tome istovremeno obavijestiti organ
koji vrši nadzor. Organ nadležan za izvršenje dužan je bez odlaganja da izvrši ovakvo rješenje.

VII - POSTUPAK ZAŠTITE SLOBODA I PRAVA POJEDINACA ZAJEMČENIH

USTAVOM

Fizičko lice č ija su prava ili osnovne slobode zajem čene Ustavom Republike Srpske povrije đena
konačnim pojedinačinim aktom organa, ima pravo da zahtijeva zaštitu tih prava i sloboda kod suda,
u skladu sa ovim zakonom, ako nije osigurana druga pravna zaštita.

O zahtjevu iz č lana 53. ovog zakona, u postupku zašt ite sloboda i prava pojedinaca zaj
emčenih
Ustavom, rješava okružni sud. Podnošenje zahtjeva za zaštitu sloboda i prava zajemčenih Ustavom,
kao i rješavanje tog zahtjeva od strane suda iz stava 1. ovog člana, vrši se shodnom primjenom

odredaba ovog zakona koje se odnose na upravni spor. O zahtjevu iz stava 1. ovog člana sud
odlučuje rješenjem.

Zaštita sloboda i prava pojedinaca zajemčenih Ustavom osigurava se i u slu čaju ako su te slobode
ili prava povrijeđeni radnjom službenog lica u republi čkom organu uprave i republi čkoj upravnoj
organizaciji, organima jedinice lokalne samouprave, odnosno odgovornog lica u preduze ću,
ustanovi ili drugom pravnom licu, koja vrše javna ovlaš ćenja, a kojom se protivno Ustavu,
neposredno sprečava ili ograničava određenom pojedincu vršenje takve slobode ili prava.

Fizičko lice čiji su pravo i sloboda povrije đeni radnjom iz člana 54. ovog zakona podnosi zahtjev
nadležnom okružnom sudu. U zahtjevu za zaštitu zbog nezakonite radnje navodi se radnja, mjesto
i vrijeme kada je u činjena, organ, odnosno pravno lice kod koga je ta radnja u činjena, podaci o
službenom licu, odnosno odgovornom licu koje je to u činilo, dokazi o tome, kao i zahtjev da se
otkloni zapreka ili ograničenje za vršenje slobode ili prava koje se osporava nezakonitom radnjom.

Zahtjev zbog nezakonite radnje može se podnijeti sve dok radnja traje. Ako lice prema kojem je
preduzeta nezakonita radnja nije u mogućnosti da samo podnese zahtjev za zaštitu zbog nezakonite
radnje, zahtjev može podnijeti i bračni drug, roditelj, usvojilac i usvojenik ili srodnik u pravoj liniji.

Po zahtjevu za zaštitu zbog nezakonite radnje, odlučuje okružni sud, u vijeću sastavljenom od troje
sudija.

Sud postupa po zahtjevu hitno i na način kojim se, poštujući osnovna načela postupka, obezbjeđuje
efikasna zaštita prava i interesa građana.

Sud će bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana, zahtjev dostaviti na odgovor organu, odnosno
pravnom licu, zavisno od toga ko je izvršio radnju iz člana 52. ovog zakona. Sud može, prema
okolnostima slučaja, po zahtjevu donijeti odluku odmah i bez prethodnog dostavljanja zahtjeva na
odgovor, ako podaci u zahtjevu pružaju za to pou
zdan osnov.

Kad sud nađe da je zahtjev osnovan, donije će rješenje kojim će zabraniti dalje vršenje nezakonite
radnje. U protivnom, odbi će zahtjev rješenjem. Sud će u rješenju iz stava 1. ovog člana odrediti
mjere koje treba preduzeti da bi se uspostavilo zakonito stanje, ostavljaju ći rok za izvršenje, kao i
odrediti zakonske sankcije za slu čaj neizvršenja rješenja. Rješenje suda izvršava organ, odnosno
pravno lice iz člana 59. stav 1. ovog zakona čije je službeno lice, odnosno odgovorno lice uč inilo
nezakonitu radnju, u roku utvrđenom odlukom suda.

Protiv rješenja iz stava 1. člana 60. ovog zakona ne može se izjaviti žalba, ali se može podnijeti
zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu u roku od osam dana od dana
dostavljanja rješenja stranci.

Radi osiguranja izvršenja rješenja, sud koji je donio rješenje će odmah prema okolnostima
konkretnog slučaja preduzeti što je potrebno radi osiguran ja izvršenja rješenja, a može o rješenju
obavijestiti i Vladu Republike Srpske, a u gradu i opštini gradona čelnika, odnosno nač elnika,

zavisno čiji je organ u pitanju, koji su dužni preduzeti mjere potrebne za uspostavljanje zakonitog
stanja na način utvrđen u rješenju suda.

Ako rješenje ne bude izvršeno u ostavljenom roku, nadležni sud će na zahtjev stranke izvršiti
rješenje neposredno ili preko drugog suda ili organa. Izvršenje se, prema okolnostima slu čaja,
sprovodi na trošak organa, privrednog društva ili drugog pravnog lica, odnosno na trošak
službenog ili odgovornog lica koje je izvršilo nezakonitu radnju. Radi izvršenja rješenja, nadležni
sud može podnijeti zahtjev nadležnom organu, odnosno pravnom licu za udaljenje od dužnosti
službenog ili odgovornog lica.

VIII - KAZNENE ODREDBE

Novčanom kaznom u iznosu od 1.500 do 5.000 KM kazniće se za prekršaj preduzeće, ustanova ili
drugo pravno lice koje vrši javna ovlašćenja:
1. ako po zahtjevu stranke ne donese rješenje u predvi- đenom roku (član 14. stav 2.),
2. ako ne dostavi sudu sve spise koji se odnose na predmet (član 24. stav 3.),
3. ako ne donese odluku po presudi (član 31. stav 4.),
4. ako sud ne dostavi sve spise predmeta na njegov zahtjev (član 37. stav 3.),
5. ako ne donese novi upravni akt u roku ili ga donese protivno pravnom shvatanju suda,
odnosno primjedbama suda (član 50.),
6. ako ne donese poslije poništenja upravnog akta novi upravni akt u propisanom roku ili ga
donese protivno primjedbama suda u pogledu činjeničnog stanja (član 51. stav 1.),
7. ako ne izvrši rješenje iz člana 60. st. 1. i 2. ovog zakona,
8. za neizvršenja rješenja (član 63.).
Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 200 do 800 KM i odgovorno
lice u preduzeću, ustanovi ili drugom pravnom licu koje vrši javna ovlašćenja. Novčanom kaznom
iz stava 2. ovog člana kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana i odgovorno lice u organu uprave,
republičkoj upravnoj organizaciji, odnosno organima jedinice lokalne samouprave. O prekršaju sud
obavještava republi čku upravnu inspekciju radi pokretanja prekršajnog postupka. Republi čka
upravna inspekcija je dužna da u roku od 60 dana, od datog obavještenja, obavijestiti sud o
preuzetim m
jerama.

Odgovornim licem u republič kom organu uprave, republi čkoj upravnoj organizaciji, odnosno
organu jedinice lokalne samouprave smatra se rukovodilac republičkog organa uprave ili republičke
upravne organizacije, odnosno rukovodilac organa jedinice lokalne samouprave i službenik u tim
organima koji je zadužen da neposredno izvrši određeni posao.

IX - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Postupak po tužbama pred Vrhovnim sudom podnesenim do stupanja na snagu ovog zakona, a
koji nije završen, nastaviće se pred tim sudom po odredbama Zakona o sudovima i sudskoj službi
(“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 13/00, 15/00, 16/00, 70/01, 77/02 i 85/03). Ako nakon
stupanja na snagu ovog zakona Vrhovni sud tu žbu uvaži i poništi osporeni upravni akt, dalji
postupak sprovešće se po ovom zakonu pred nadležnim okružnim sudom.

Postupak po vanrednim pravnim sredstvima podnesenim do dana stupanja na snagu ovog zakona
koji nije završen nastaviće se pred Vrhovnim sudom po odredbama Zakona o sudovima i sudskoj
službi (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 13/00, 15/00, 16/00, 70/01, 77/02 i 85/03). Ako
nakon stupanja na snagu ovog zakona bude ukinuta odluka suda, dalji postupak sproveš će se po
ovom zakonu pred nadležnim okružnim sudom.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o upravnim sporovima (“Službeni
glasnik Republike Srpske”, broj 12/94). Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana
objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.