Zakona o upravnim sporovima Federacije BiH

Radi ostvarivanja sudske zaštite prava gra đana, privrednih i drugih društava, ustanova i drugih
pravnih lica (u daljnjem tekstu: pravna lica) u Fe deraciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Federacija), kantonu, gradu i op ćini i radi osiguranja zakonitosti, sudovi u upravnim sporovima
odlučuju o zakonitosti akata kojima organi uprave i službe za upravu u opć ini i gradu (u daljnjem
tekstu: služba za upravu), odnosno privredna i druga društva, ustanove i druga pravna lica koja
imaju javna ovlaštenja (u daljnjem tekstu: instit ucije koje imaju javna ovlaštenja) rješavaju o
pravima i obavezama pojedinaca i pravnih lica u pojedinačnim upravnim stvarima.

Pravo pokretanja upravnog spora ima pojedinac ili pravno lice ako smatra da mu je upravnim
aktom povrije đeno neko pravo ili neposredni li čni interes zasnovan na zakonu, te pod istim
uvjetima pojedinac ili pravno lice koji su uč estvovali u upravnom postupku radi zaštite svojih
prava ili pravnih interesa (zainteresirano lice).
Organ uprave, služba za upravu, poslovna jedinica privrednih i drugih društava, naselje ili grupa
lica i slič no, iako nemaju svojstvo pravnog lica, mo gu pokrenuti upravni spor ako mogu biti
nosioci prava i obaveza o kojima se rješavalo u upravnom postupku.
Upravni spor može pokrenuti i nadležni pravobranilac kad je upravnim aktom povrije đen zakon
na štetu Federacije, kantona, grada ili op ćine koju on po zakonu zastupa , kao i u drugim
slučajevima određenim zakonom.
U slučaju iz stava 3. ovog č lana svi organi uprave, službe za upravu i pravna lica dužni su da o
takvim aktima, kad za njih saznaju, obavijeste nadležnog pravobranioca.
Upravni spor može pokrenuti i ombudsmen, a i intervenirati u postupku koji te če kad u
obavljanju poslova iz svoje nadležnosti na đe da je upravnim aktom povrije đeno ljudsko
dostojanstvo, prava i slobode pojedinca zajam čeni Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: Ustav Federacije) i instrumentima navedenim u Aneksu tog Ustava..

Presude sudova donesene u upravnim sporovima obavezne su.

‐

Pod pojmom organ, u smislu ovog Zakona, podrazumijevaju se organi uprave i upravne ustanove
Federacije i kantona, gradonačelnik i općinski načelnik i gradske i op ćinske službe za upravu, kao
i institucije koje imaju javna ovlaštenja kad u vršenju javnih ovlaštenja rješavaju u upravnim
stvarima (u daljnjem tekstu: nadležni organ).

II - NADLEŽNOST

Upravne sporove rješava kantonalni sud i to prema sjedištu prvostepenog organa odnosno
njegove organizacione jedinice.

U upravnim sporovima sudi sudija pojedinac. Izuz etno, u složenim predmetima upravnog spora
sudi se u vijeću od trojice sudija, o čemu odlučuje predsjednik vijeća za upravne sporove.

Sukob nadležnosti izme đu kantonalnih sudova u pogledu rješavanja upravnog spora rješava
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud Federacije).
Rješenje iz stava 1. ovog člana je pravosnažno i obavezujuće.

III - UPRAVNI SPOR

Upravni spor može se voditi samo protiv upravnog akta.
Upravni akt, u smislu ovog Zakona, jeste akt kojim nadležni organ iz člana 4. ovog Zakona
rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari (u
daljnjem tekstu: upravni akt).

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu.
Upravni spor može se pokrenuti i protiv prvostepenog upravnog akta, ako zakonom nije
dopuštena žalba na taj akt u upravnom postupku.

‐

Upravni spor može se pokrenuti i kad nadležni organ o zahtjevu, odnosno o žalbi stranke nije
donio odgovarajući upravni akt u upravnom postupku, pod uvjetima odre đenim u članu 20. ovog
Zakona da se prethodno pisano obratila nadležnoj upravnoj inspekciji koja u roku od 30 dana nije
postupila po njenom zahtjevu.

Upravni spor se ne može voditi:
• protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora;
• protiv akata donesenih u stvarima o kojima se po izri čitoj odredbi zakona ne može voditi
upravni spor;
• u stvarima o kojima neposredno, na osnovu ustavnih ovlaštenja, odluč uju domovi Parlamenta
Federacije Bosne i Hercegovine ili predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine i jedan od
potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine odnosno zakonodavno tijelo kantona.
U stvarima iz tač. 2) i 3) stava 1. ovog člana može se voditi upravni spor kad je nadležni organ pri
donošenju upravnog akta prekora čio granice svoje nadležnosti ili upravni akt nije donio
neposredno na osnovu ustavnih ovlaštenja.

Upravni akt može se pobijati:
• ako akt sadrži takve nedostatke koji sprečavaju ocjenu njegove zakonitosti ili nedostatke koji ga
čine ništavnim;
• što ako u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis zasnovan na zakonu ili
opći akt;
• ako je akt donesen od nenadležnog organa;
• ako se u upravnom postupku koji je prethodio aktu nije postupilo po pravilima postupka, a
naročito ako činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, ili akoj e iz utvrđenih činjenica
izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja;
• ako je nadležni organ, rješavajući po slobodnoj ocjeni, prekoračio granice ovlaštenja koja su mu
data pravnim propisima i odlučio suprotno cilju u kome je ovlaštenje dato.

‐

U upravnom sporu može se tražiti i povrat oduzetih stvari, kao i naknada štete koja je tužiocu
nanesena izvršenjem upravnog akta koji se osporava.

Tužilac u upravnom sporu može biti pojedinac, pravno lice i druga lica iz člana 2. ovog Zakona,
pod uvjetima utvrđenim tom odredbom.

Kad je pojedincu u članjenom u neku društvenu organizaciju ili udruženje gra đana koja prema
svojim pravilima (statutu) ima zadatak da štiti odre đena prava i interese svojih članova, upravnim
aktom povrije đeno neko takvo pravo ili interes, ta društvena organizacija odnosno udruženje
građana može, po pisanom pristanku svog člana, u njegovo ime podnijeti tužbu i voditi upravni
spor protiv takvog upravnog akta.
Organizacija odnosno udruženje iz stava 1. ovog člana može u svakom stadiju postupka, sa
pravima sporednog umješača, stupiti u ve ć pokrenuti spor na strani takvog pojedinca i u njegovu
korist preduzimati sve radnje i koristiti sva prav na sredstva, ukoliko to nije u suprotnosti sa
izjavama i postupcima samog pojedinca.

Tužena strana u upravnom sporu je organ čiji se upravni akt osporava.

Tužba, po pravilu, ne sprečava izvršenje upravnog akta protiv kog je podnesena, ako zakonom
nije drugačije određeno.

Po zahtjevu tužioca, organ nadležan za provo đenje izvršenja osporenog upravnog akta odložit će
izvršenje do donošenja sudske odluke, ako bi izvršenje nanijelo tužiocu štetu koja bi se teško
mogla popraviti, a odlaganje nije protivno javnom interesu, niti bi se odlaganjem nanijela ve ća
nenadoknadiva šteta protivnoj stranci. Uz zahtjev za odlaganje mora se priložiti dokaz o
podnesenoj tužbi. Po svakom zahtjevu nadležni organ mora donijeti rješenje najkasnije u roku od
tri dana od prijema zahtjeva za odlaganje izvršenja.
Nadležni organ iz stava 2. ovog člana može i iz drugih razlog a odložiti izvršenje osporenog
upravnog akta do donošenja sudske odluke, ako to javni interes dozvoljava.

‐
Pod uvjetima iz st. 2. i 3. ovog člana o odlaganju izvršenja upra vnog akta protiv kojeg je
podnesena tužba može odluč iti i nadležni sud kome je tužba podnesena, ako to pisano zatraži
tužilac. Ovaj zahtjev tužilac može postaviti samo ako prethodno nije tražio odlaganje izvršenja
rješenja kod organa iz stava 2. ovog člana.

IV - POSTUPAK

Upravni spor pokreće se tužbom.
Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi
tužbu.
Rok iz stava 2. ovog č lana važi i za nadležnog pravobranioca i ombudsmena kada su ovlašteni za
podnošenje tužbe ako im je upravni akt dostavljen, a ako im akt nije dostavljen tužbu mogu
podnijeti u roku od 60 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci u čiju je korist upravni akt
donesen.

Tužba se predaje nadležnom sudu neposredno ili mu se šalje poštom preporučeno.
Tužba se može izjaviti i na zapisnik kod na dležnog suda ili ma kog drugog suda. Dan predaje
tužbe pošti preporu čeno, odnosno dan izjavljivanja tužbe na zapisnik smatra se danom predaje
nadležnom sudu.
Ako tužba nije predata nadležnom sudu nego drugom organu, a stigne nadležnom sudu poslije
isteka roka za podnošenje tužbe, smatrat će se da je na vrijeme podnesena ako se njeno
podnošenje tom organu može pripisati neznanju ili očiglednoj omašci podnosioca tužbe.

Za lica koja se nalaze u Vojsci Federacije Bosn e i Hercegovine na obaveznoj vojnoj službi, dan
predaje tužbe vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi ili štabu smatra se danom predaje
nadležnom sudu.
Odredba stava 4. ovog člana odnosi se i na ostala lica u Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine na
službi u vojnim jedinicama, odnosno vojnim ustanovama ili štabovima u mjestima u kojima ne
postoji redovna pošta.
Za lica lišena slobode dan predaje tužbe upravi ustanove u kojoj se ta lica nalaze smatra se danom
predaje nadležnom sudu.

‐

Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom
određenom krać em roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne
donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog
Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
Na na čin propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u
upravnom postupku nije donio rješenje prvostepeni organ protiv č ijeg akta zakonom nije
dozvoljena žalba.
Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od
60 dana ili u posebnim propisom odre đenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka
ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog
organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana,
pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku.

U tužbi se mora navesti: ime, prezime i mjesto stanovanja, odnosno naziv i sjedište tužioca i
tuženog, broj i datum upravnog akta protiv kog je tužba podnesena, zakonski razlog za pobijanje
upravnog akta, kao i u kom pravcu i obimu se predlaže poništavanje upravnog akta i potpis
podnosioca. Uz tužbu se mora podnijeti upravni akt u originalu ili prijepisu odnosno fotokopiji.
Ako se tužbom traži povrat stvari ili naknada štete mora se priložiti i određen zahtjev u pogledu
stvari ili visine pretrpljene štete.
Uz tužbu se podnosi i po jedan prijepis tužbe i priloga za tuženi organ i za svako zainteresirano
lice, ako takvih lica ima.

U tužbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako nesumnjivo ukazuju
da je činjenično stanje očigledno drugačije od onog koje je utvrđeno u upravnom postupku i pod
uvjetom da tužilac pruži dokaze da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do
završetka upravnog postupka.
Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na koje se poziva. Ako stranka ne predoči dokaze za
svoje navode ili se na osnovu izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neka odlučna
činjenica, o njenom postojanju sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Tužilac može odustati od tužbe sve do donošenja sudske odluke o čemu su
du podnosi pisani
podnesak ili daje izjavu na zapisnik kod suda u kom slučaju nadležni sud rješenjem obustavlja
postupak.

‐

Ako je tužba nepotpuna ili nerazumljiva sud će, prema potrebi, pozvati tužioca i preko drugog
suda da u ostavljenom roku ukloni nedostatke tužbe. Pri tome će ga poučiti šta i kako treba da
učini i ukazati mu na posljedice koje će nastati ako ne postupi po traženju suda.

Ako tužilac u ostavljenom roku ne ukloni nedostatke tužbe, a oni su takvi da sprečavaju rad suda,
sud će rješenjem odbaciti tužbu kao neurednu.

Nadležni sud rješenjem će odbaciti tužbu ako utvrdi:
• da je tužba neblagovremena (član 18.), prijevremena (član 10.) ili podnesena od neovlaštenog
lica (član 2.);
• da je akt koji se tužbom osporava nije upravni akt (član 8.);
• da je očigledno da se upravnim aktom koji se tužbom osporava ne dira u pravo tužioca ili u
njegov neposredni lični interes zasnovan na zakonu (član 14.);
• da se protiv upravnog akta koji se tužbom osporava mogla izjaviti žalba, ali da žalba nije
izjavljena (član 9.);
• da je riječ o stvari o kojoj se, prema odredbama ovog Zakona, ne može voditi upravni spor
(član 11.);
• da već postoji pravomoćna sudska odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari.

Zbog razloga iz stava 1. ovog člana nadležni sud odbacit će tužbu u svakom stadiju postupka.

Ako nadležni organ za vrijeme sudskog postupka donese drugi upravni akt kojim se mijenja ili
stavlja van snage upravni akt protiv kog je upravni spor pokrenut te ako u slu čaju iz č lana 20.
ovog Zakona naknadno donese upravni akt, taj organ je dužan, pored tužioca, istovremeno
pisano obavijestiti i sud pred kojim je spor pokrenut, s tim da sudu dostavi i novi upravni akt. Sud

‐
će u tom slučaju pozvati tužioca da u roku od 15 dana pisano izjavi da li je naknadno donesenim
upravnim aktom zadovoljan ili ostaje pri tužbi i u kom obimu, odnosno da li tužbu proširuje i na
novi upravni akt.
Ako tužilac izjavi da je naknadno donesenim up ravnim aktom zadovoljan ili ako ne da izjavu u
roku iz stava 1. ovog člana, nadležni sud donijet će rješenje o obustavljanju postupka.
Ako tužilac izjavi da novim upravnim aktom nije zadovoljan, sud će nastaviti postupak.

Ako tužbu ne odbaci po č lanu 24. stav 2. ili po članu 25. ovog Zakona, sud će po jedan prijepis
tužbe sa prilozima dostaviti na odgovor organu čiji se upravni akt osporava (u daljnjem tekstu:
tužena strana) i zainteresiranim licima, ako takvih lica ima.
Odgovor na tužbu daje se u roku koji sud odredi u svakom pojedinom slučaju. Ovaj rok ne može
biti duži od 20 dana.
U roku iz stava 2. ovog člana tužena strana dužna je da pošalje sudu sve spise koji se odnose na
predmet. Ako tužena strana u tom roku ne pošalje spise predmeta ili ako izjavi da ih ne može
poslati, sud može riješiti stvar i bez spisa ako se tužbom pobija osporeni akt samo iz razloga
pogrešne primjene materijalnog prava.
Ako se osporeni akt pobija iz drugih razloga, sud ne može stvar riješiti bez spisa, pa
propuštanjem dostave spisa sudu odgovorno lice tuženog organa čini tešku povredu službene
dužnosti.
Pisani prijedlog za pokretanje disciplinskog postu pka protiv odgovornog lica za tešku povredu
službene dužnosti iz stava 4. ovog člana podnosi sud, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke,
prvostepenom disciplinskom organu koji je po prijedlogu dužan donijeti rješenje o pokretanju
disciplinskog postupka protiv odgovornog lica.
O podnesenom prijedlogu za tešku povredu služ bene dužnosti protiv odgovornog lica u
nadležnom organu, sud ć e pisano obavijestiti Vladu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Vlada Federacije), odnos no vladu kantona a u gradu i op ćini gradsko odnosno op ćinsko
vijeće, zavisno č iji je organ u pitanju, kako bi ti organi u okviru svojih ovlaštenja preduzeli
odgovarajuće mjere da nadležni organ dosljedno postupi po traženju suda.

O upravnim sporovima sud rješava nejavno, po sudiji pojedincu ili na sjednici.
Ako stranka u sporu zatraži da prisustvuje nejavn om rješavanju ili da se u predmetu održi javna
rasprava, sud je dužan obavjestiti stranke i zainte resirana lica, ako ih ima, o datumu nejavnog
rješavanja i njihovom pravu da tom rješavanju prisustvuju, odnosno održati usmenu raspravu
javno (u daljnjem tekstu: rasprava).
Stranke u sporu mogu zatražiti da prisutvuju nejavnom rješavanju ili da se u predmetu održi javna
rasprava samo u tužbi ili odgovoru na tužbu.

‐
Kad je u predmetu odlučivano nejavno, na sjednici ili po sudiji pojedincu, sud može, ako su za to
ispunjeni uvjeti, poništiti osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt ako je i on sadržavao iste
nedostatke i predmet vratiti tuženom ili prvo stepenom organu na ponovno rješavanje kada
ocijeni da će on brže i efikasnije provesti postupak i odlučiti o upravnoj stvari.

U slučaju iz stava 2. člana 28. ovog Zakona sudija pojedinac, odnosno predsjednik vijeća odredit
će dan rasprave ili nejavnog rje š avanja sjednice i na raspravu odnosno nejavno rje š avanje
sjednicu pozvati stranke i zainteresirana lica, ako ima takvih lica.
U pozivu za raspravu sud će obavijestiti stranke da su na raspravi dužne predočiti sve dokaze o
činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i navode.

Raspravom rukovodi sudija pojedinac odnosno predsjednik vijeća.
O raspravi se vodi zapisnik u koji se unose samo bitne činjenice i okolnosti kao i izreka odluke.
Zapisnik potpisuju predsjednik vijeća odnosno sudija pojedinac i zapisničar.

Izostanak stranke sa rasprave ne zadržava rad suda. Zbog izostanka stranaka sa rasprave ne može
se uzeti da su stranke odustale od svojih zahtjeva, već će se njihovi podnesci pročitati.
Ako na raspravu ne dođe ni tužilac ni tužena strana , sud će raspraviti spor i bez prisustva
stranaka.

Na raspravi koja se održava pred vijećem prvo dobija riječ član sudskog vijeća koji je izvjestilac.

Izvjestilac izlaže stanje i suštinu spora, ne dajući svoje mišljenje. Poslije toga daje se riječ tužiocu
da obrazloži tužbu, pa zastupniku tužene strane i zainteresiranim licima da obrazlože svoja
gledišta.

Sud rješava spor, po pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku.

‐
Kada sud na raspravi utvrdi drugač ije činjenično stanje u odnosu na č injenično stanje utvrđeno u
upravnom postupku i otkloni povrede pravila upravnog postupka, poništit će osporeni upravni
akt i prvostepeni upravni akt ako je i on sadržavao iste nedostatke, te sam rješiti upravnu stvar.
U slučaju iz stava 2. ovog člana sud utvrđuje činjenično stanje, po pravilu, na raspravi ili preko
jednog člana sudskog vije ća ili preko drugog suda. Na raspravu se poziva i stranka. Ako sud
činjenično stanje utvr đuje preko drugog suda, taj sud je obavezan postupiti po zahtjevu
zamolbenog suda i obavijestiti stranke da mogu prisustvovati ročištu za izvođenje dokaza.

Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tom je vezan
razlozima tužbe.
Ako sud po zahtjevu iz tužbe utvrdi da je osporeni upravni akt ništavan, poništit će ga, a ako su
razlozi ništavnosti sadržani i u prvostepenom upravnom aktu, poništit će i taj akt.

Kada odlučuje u vijeću sud donosi presudu odnosno rješenje većinom glasova sudskog vijeća.
O vijećanju i glasanju vodi se poseban zapisnik koji potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar.
Vijećanje i glasanje vrši se bez prisustva stranaka.

Sud rješava spor presudom.
Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana.

Ako se tužba uvažava presudom se upravni akt poništava i rješava upravna stvar u slučajevima iz
člana 33. st. 1. i 2. ovog Zakona i drugim slu čajevima predvi đenim ovim Zakonom. Takva
presuda u svemu zamjenj
uje poništeni upravni akt.
Kad je tužba podnesena na osnovu člana 20. ovog Zakona, a sud na đe da je opravdana,
presudom će uvažiti tužbu i odrediti u kojem smislu će nadležni organ donijeti rješenje.
Ako nadležni organ ne postupi po presudi iz stava 4. ovog člana, odgovorno lice u tom organu
čini tešku povredu službene dužnosti protiv koje je nadležni sud dužan pokrenuti disiplinski
postupak u smislu člana 27. st. 5. i 6. ovog Zakona.

‐
Presudom kojom se osporeni upravni akt poništava i rješava upravna stvar ili samo poništava, sud
će odlučiti i o zahtjevu tužioca za povrat stvari, odnosno za nakn adu štete, ako podaci postupka
pružaju za to pouzdan osnov. U protivnom, sud će uputiti tužioca da svoj zahtjev ostvaruje u
parnici.
U slučajevima u kojima se ne odlučuje presudom sud donosi rješenje.

Ako je održana rasprava, sud će donijeti odluku i izraditi pisani otpravak najkasnije u roku od 30
dana od dana zaključenja rasprave.
Nakon zaključenja rasprave sud će prisutne stranke obavijestiti o datumu kada su dužne preuzeti
odluku. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala raspravi, sud će je pisano obavijestiti o datumu
za preuzimanje odluke.
Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomoćnici dužni su sami preuzeti odluku u zgradi suda,
te im sud neće dostavljati odluku po drugim zakonskim pravilima o dostavi pismena.

Odluke suda donesene nejavno, na sjednici ili po sudiji pojedincu i druga pismena sud će dostaviti
strankama neposredno u sudu, putem pošte ili na drugi način određen zakonom.

Presuda odnosno rješenje sadrži: ozna čenje suda, broj i datum, uvod koji obuhvata ime i prezime
predsjednika vije ća, članova vije ća odnosno sudije pojedinca i zapisni čara, ozna čenje stranaka i
njihovih zastupnika, kratko ozna čenje predmeta spora i dan kad je presuda odnosno rješenje
doneseno, izreku i obrazloženje. Izreka mora biti odvojen od obrazloženja. U presudi se moraju
cijeniti svi navodi tužbe.
Originalnu presudu odnosno rješenje potpisuju predsjednik vijeća i zapisničar odnosno sudija
pojedinac, ako je donio odluku bez prisustva stranaka ili nejavno.
Presuda odnosno rješenje izdaje se strankama u ovjerenom prijepisu.

V - PRAVNI LIJEKOVI

1. Žalba

‐

Protiv odluke donesene u upravnom sporu žalba se ne može izjaviti.

2. Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke

Protiv pravomo ćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može
podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za
vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.
Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnij eti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog
povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog
zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.
Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede
kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o
postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se
odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Zahtjev za vanredno preispitivanje predaje se na način određen u članu 19. ovog Zakona
kantonalnom sudu protiv čije odluke se podnosi zahtjev.
Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci
sudske odluke protiv koje se podnosi zahtjev.
O zahtjevu za vanredno preispitivanje odlučuje nadležni sud u vijeću od trojice sudija.

Kada o zahtjevu za vanredno preispitivanje iz stava 3. člana 41. ovog Zakona odlučuje kantonalni
sud, taj sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudija koji nisu učestvovali u donošenju
odluke.

3. Postupak po zahtjevu za vanredno preispitivanje

‐
Zahtjev iz člana 41. ovog Zakona sadrži označenje sudske odluke čije se preispitivanje predlaže,
kao i razloge i obim u kome se predlaže preispitivanje te odluke.
Ako je zahtjev iz stava 1. ovog člana nepotpun ili nerazumljiv, nadležni sud će postupiti shodno
odredbama člana 24. ovog Zakona.

Nedozvoljen ili neblagovremen zahtjev iz člana 41. ovog Zakona ili zahtjev koji je podnijelo
neovlašteno lice, nadležni sud odbacit će rješenjem.
Ako nadležni sud ne odbaci zahtjev iz stava 1. ovog člana, dostavit će ga protivnoj stranci koja
može, u roku koji odredi taj sud, podnijeti odgovor na zahtjev.
Kantonalnom sudu protiv čije je odluke podnesen zahtjev tuže ni organ je dužan, na njegov
zahtjev, najkasnije u roku od osam dana dostaviti sve spise predmeta koje je kantonalni sud dužan
proslijediti Vrhovnom sudu Federacije u roku od tri dana po prijemu predmeta, ako je zahtjev
podnesen tom sudu.

Nadležni sud rješava o zahtjevu iz člana 41. ovog Zakona, po pravilu, u nejavnoj sjednici, a
pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva i povreda propisa iz člana 41. ovog Zakona
navedenih u zahtjevu.

Nadležni sud presudom odbija ili uvažava zahtjev iz člana 41. ovog Zakona.
Presudom kojom zahtjev iz stava 1. ovog člana uvažava, nadležni sud može ukinuti ili preinačiti
sudsku odluku protiv koje je podnesen zahtjev.

Ako Vrhovni sud Federacije ukine sudsku odluku predmet vraća kantonalnom sudu čija je odluka
ukinuta, a ako kantonalni sud ukine sudsku odluku predmet vraća vijeću iz stava 3. člana 42. ovog
Zakona, odnosno sudiji pojedincu čija je odluka ukinuta. Taj sud, odnosno vijeće ili sudija
pojedinac dužni su da izvedu sve procesne radnje, da rasprave pitanja na koja im je ukazao
nadležni sud i da donesu odgovarajuću odluku.

4. Ponavljanje postupka

‐

Postupak okončan presudom ili rješenjem nadležnog suda ponovit će se na zahtjev stranke:
• ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na
osnovu kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni
ili upotrijebljeni na raspravi u ranijem sudskom postupku;
• ako je do odluke suda došlo usljed krivičnog djela sudije ili zaposlenika u sudu, ili je odluka
isposlovana prevarnom radnjom zastupnika ili punomoćnika stranke, njegovog protivnika ili
protivnikovog zastupnika ili punomoćnika, a takva radnja predstavlja krivično djelo;
• ako je odluka zasnovana na presudi donesenoj u krivičnoj ili građanskoj stvari, a ta presuda je
kasnije ukinuta drugom pravomoćnom sudskom odlukom;
• ako je isprava na kojoj se zasniva sudska odluka lažna ili lažno preinačena, ili ako je svjedok,
vještak ili stranka prilikom saslušanja pred sudom dao lažan iskaz, a odluka suda se zasniva na
tom iskazu;
• ako stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom
upravnom sporu;
• ako stranci odnosno zainteresiranom licu nije bila data mogućnost da učestvuje u upravnom
sporu.

Zbog okolnosti iz tač. 1) i 5). stav 1. ovog člana ponavljanje će se dozvoliti samo ako stranka, bez
svoje krivice, nije bila u stanju da te okolnosti iznese u ranijem postupku.

Ponavljanje postupka može se tražiti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala
za razlog ponavljanja. Ako je stranka saznala za razlog ponavljanja prije nego što je postupak kod
suda okončan, ali taj razlog nije mogla upotrijebiti u toku postupka, ponavljanje se može tražiti u
roku od 30 dana od dana dostavljanja sudske odluke.

Po isteku pet godina od pravomoćnosti sudske odluke ponavljanje se ne može tražiti. Izuzetno, i
poslije roka od pet godina ponavljanje postupka može se tražiti zbog zakonskih osnova
navedenih u članu 47. stav 1. tač. 2), 3) i 4) ovog Zakona.

Ponavljanje postupka pokreće se tužbom.

‐

O tužbi za ponavljanje postupka rješava sud koji je donio odluku na koju se odnosi razlog za
ponavljanje postupka i to sudija pojedinac koji nije učestvovao u donošenju te odluke.

Tužba za ponavljanje postupka podnosi se sudu koji je nadležan za rješavanje (član 49. stav 2.).

U tužbi se mora naročito navesti:
• presuda ili rješenje doneseno u postupku čije se ponavljanje traži;
• zakonski osnov ponavljanja (član 47.) i dokazi, odnosno okolnosti koje čine vjerovatnim
postojanje tog osnova;
• okolnosti iz kojih proizilazi da je tužba podnesena u zakonskom roku i čime se to dokazuje;
• u kom pravcu i u kom obimu se predlaže izmjena presude, odnosno rješenja donesenog u
postupku čije se ponavljanje traži.

O tužbi za ponavljanje postupka sudija pojedinac odlučuje bez održavanja rasprave.
Sud će odbaciti tužbu rješenjem ako utvrdi da je tužbu podnijelo neovlašteno lice ili da tužba nije
blagovremena ili da stranka nije učinila bar vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za
ponavljanje.
Ako sud ne odbaci tužbu po stavu 2. ovog člana dostavit će je protivnoj stranci i zainteresiranim
licima i pozvati ih da u roku od 15 dana odgovore na tužbu.

Po isteku roka za odgovor na tužbu (član 51. stav 3.) sud presudom rješava o tužbi za ponavljanje
postupka.
Ako se ponavljanje postupka dozvoli, stavit će se van snage ranija sudska odluka u cjelini ili
djelimično.
Ranije procesne radnje na koje ne utiču razlozi ponavljanja postupka neće se ponavljati.

‐
Presudom kojom se ponavljanje postupka dozvoljava riješit će se i o glavnoj stvari.

Protiv odluke suda donesene po tužbi za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravni lijekovi
koji su ovim Zakonom dozvoljeni u glavnoj stvari.

U postupku za ponavljanje postupka shodno će se primjenjivati odredbe ovog Zakona o
postupku po tužbi i pravnim lijekovima ukoliko u čl. od 47. do 53. ovog Zakona nije drugačije
određeno.

5. Ostale odredbe postupka

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se
primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

Pravne lijekove iz čl. 41. i 47. ovog Zakona može podnositi i ombudsmen kada u obavljanju
poslova iz svoje nadležnosti nađe da je sudskom odlukom povrijeđeno ljudsko dostojanstvo
odnosno prava i slobode utvrđene Ustavom Federacije i instrumentima Aneksa tog Ustava.

VI - OBAVEZNOST PRESUDA

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u
kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila
predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ

‐
dužan je da ga donese bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude.
Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu
postupka.

Ako nadležni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno
pravnom shvatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese
novu tužbu, sud je dužan u ovim slučajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar
presudom, ako je u toj stvari potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Takva presuda u
svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa.

Ako nadležni organ poslije poništenja upravnog akta ne donese novi upravni akt u propisanom
roku ili ga donese protivno primjedbama suda u pogledu činjeničnog stanja, pa zbog toga sud ne
može donijeti presudu koja u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa, odgovorno lice u
tom organu čini tešku povredu službene dužnosti protiv koje je nadležni sud dužan pokrenuti
disciplinski postupak na način propisan odredbama st. 5. i 6. člana 27. ovog Zakona.

VII - POSTUPAK ZAŠTITE SLOBODA I PRAVA POJEDINACA

ZAJAMČENIH USTAVOM FEDERACIJE

Pojedinac čija su prava ili osnovne slobode zajamčene Ustavom Federacije i instrumentima
Aneksa tog Ustava povrijeđene konačnim pojedinačnim aktom nadležnog organa, ima pravo
zahtijevati zaštitu tih prava i sloboda kod nadležnog suda u skladu sa ovim Zakonom, ako nije
osigurana druga sudska zaštita.

O zahtjevima iz člana 60. ovog Zakona za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih
Ustavom Federacije rješava kantonalni sud.
Podnošenje zahtjeva za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Federacije kao i rješavanje
tog zahtjeva od suda iz stava 1. ovog člana, vrši se u skladu sa slobodnom primjenom odredaba
ovog Zakona koje se odnose na upravni spor.

‐
O zahtjevima iz stava 1. ovog člana sud odlučuje rješenjem.

Zaštita sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije osigurava se i u slučaju ako su
te slobode ili prava povrijeđeni radnjom službenog lica u organu uprave odnosno odgovornog
lica u privrednom ili drugom društvu, ustanovi ili drugom pravnom licu, kojem se, suprotno
zakonu, neposredno sprečava ili ograničava određenom pojedincu takva sloboda ili pravo.
Zaštita sloboda i prava zajamčenih Ustavom Federacije koje su povrijeđene radnjom iz stava 1.
ovog člana osigurava se u postupku predviđenom odredbama čl. od 63. do 71. ovog Zakona, ako
nije osigurana druga sudska zaštita.

Pojedinac čije je pravo i sloboda povrijeđeno radnjom iz člana 62. ovog Zakona podnosi zahtjev
nadležnom kantonalnom sudu.
U zahtjevu za zaštitu zbog nezakonite radnje navodi se: radnja, mjesto i vrijeme kada je učinjena,
organ odnosno pravno lice kod kojeg je ta radnja učinjena, podaci o službenom licu odnosno
odgovornom licu koje je to učinilo, dokazi o tome, kao i zahtjev da se otkloni zapreka ili
ograničenje slobode ili prava koje se osporava nezakonitom radnjom.

Zahtjev zbog nezakonite radnje može se podnijeti sve dok radnja traje.
Ako lice prema kojem je preduzeta nezakonita radnja nije u mogućnosti da samo podnese zahtjev
za zaštitu zbog nezakonite radnje, zahtjev može podnijeti i supružnik, dijete, roditelj ili drugi
bliski srodnik.

Ombudsmen može da pokreće postupak iz čl. 60. i 63. ovog Zakona pod uvjetima iz člana 56.
ovog Zakona.

‐
Po zahtjevu za zaštitu zbog nezakonite radnje odlučuje kantonalni sud.
Sud iz stava 1. ovog člana odlučuje u sastavu predviđenim članom 6. ovog Zakona.

Sud postupa po zahtjevu hitno i na način kojim se, čuvajući osnovna načela postupka, sudska
odluka ima donijeti što prije a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.

Sud će bez odlaganja zahtjev dostaviti na odgovor organu odnosno pravnom licu, zavisno od
toga ko je izvršio radnju iz člana 62. ovog Zakona. Odgovor na zahtjev dostavlja se u roku koji
odredi sud.
Sud može, prema okolnostima slučaja, po zahtjevu donijeti odluku odmah i bez prethodnog
dostavljanja zahtjeva na odgovor, ako podaci u zahtjevu pružaju za to pouzdan osnov.

Kad sud nađe da je zahtjev osnovan donijet će rješenje kojim će zabraniti daljnje vršenje
nezakonite radnje. U protivnom, odbit će zahtjev rješenjem.
Sud će u rješenju iz stava 1. ovog člana odrediti mjere koje treba preduzeti, da bi se uspostavilo
zakonito stanje, ostavljajući rok za izvršenje, kao i odrediti zakonske sankcije za slučaj neizvršenja
rješenja.
Rješenje suda izvršava organ odnosno pravno lice iz člana 62. stav 1. ovog Zakona čije je
službeno lice odnosno odgovorno lice učinilo nezakonitu radnju.

Protiv rješenja iz stava 1. člana 69. ovog Zakona ne može se izjaviti žalba, ali se može podnijeti
zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu Federacije u roku od osam
dana od dana dostavljanja rješenja stranci.

‐
Radi osiguranja izvršenja rješenja sud koji je donio rješenje odmah prema okolnostima
konkretnog slu čaja preduzeti ć e što je potrebno radi osiguranja izvršenja rješenja, a može o
rješenju obavijestiti i Vladu Federacije odnosno vladu kantona, a u gradu i op ćini - gradsko
odnosno općinsko vijeće, zavisno č iji je organ u pitanju, koji su dužni preduzeti mjere potrebne
za uspostavljanje zakonitog stanja na način utvrđen u rješenju suda.

Ako rješenje ne bude izvršeno u ostavljenom roku, nadležni sud će na zahtjev stranke izvršiti
rješenje neposredno ili preko drugog suda ili organa.
Izvršenje se, prema okolnostima slu čaja, provodi na trošak organa , privrednog društva ili drugog
pravnog lica, odnosno na trošak službenog ili odgovornog lica koje je izvršilo nezakonitu radnju.
Radi izvršenja rješenja nadležni sud može podnijeti zahtjev nadležnom organu odnosno pravnom
licu za udaljenje od dužnosti službenog ili odgo vornog lica, a po potrebi, može protiv službenog
odnosno odgovornog lica, ako ono u odre đenom roku ne izvrši rješenje, izre ći novčanu kaznu u
iznosu od 200,00 KM do 800,00 KM, kao i odre diti i druge pogodne mjere shodno pravilima
izvršnog sudskog postupka.

VIII - KAZNENE ODREDBE

Novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 KM do 5.000,00 KM kaznit će se za prekršaj institucija
koja ima javna ovlaštenja:
• ako po zahtjevu stranke ne donese rješenje u predviđenom roku (član 17. stav 2.);
• ako ne pošalje sudu sve spise koji se odnose na predmet (član 27. stav 3.);
• ako ne donese odluku po presudi (član 36. stav 5.);
• ako sudu ne dostavi sve spise predmeta na njegov zahtjev (član 44. stav 3.);
• ako ne donese novi upravni akt u roku ili ga donese protivno pravnom shvatanju suda,
odnosno primjedbama suda (član 57.);
• ako ne donese poslije poništenja upravnog akta novi upravni akt u propisanom roku ili ga
donese protivno primjedbama suda u pogledu činjeničnog stanja (član 59.).

Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM do
800,00 KM i odgovorno lice u instituciji koje ima javna ovlaštenja.

‐

Novčanom kaznom iz stava 2. ovog člana kaznit će se za prekršaj iz stava 1. ovog člana i
odgovorno lice u organu uprave, odnosno gradskoj ili općinskoj službi za upravu.

Odgovornim licem u organu uprave odnosno gradskoj ili općinskoj službi za upravu, u smislu
člana 73. stav 2. ovog Zakona, smatra se rukovodilac organa uprave i upravne ustanove, odnosno
rukovodilac gradske ili općinske službe za upravu i službenik u tim organima i službama koji je
zadužen za neposredno obavljanje određenog posla, a nije obavio taj posao ili je izvršio radnju
protivno datoj obavezi.

IX - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Postupak po tužbama pred Vrhovnim sudom Federacije podnesenim do 31.12.2003. godine, koji
nije završen do stupanja na snagu ovog Zakona, nastavit će se pred tim sudom prema odredbama
ranije važećeg zakona.
Ako po stupanju na snagu ovog Zakona Vrhovni sud Federacije tužbu uvaži i poništi osporeni
upravni akt, daljnji postupak provest će se prema ovom Zakonu pred nadležnim kantonalnim
sudom.

Postupak po tužbama podnesenim Vrhovnom sudu Federacije nakon 31.12.2003. godine, koji
nije završen do stupanja na snagu ovog Zakona, nastavit će se pred nadležnim kantonalnim
sudom prema odredbama ovog Zakona.

Predmeti iz stava 3. ovog člana ustupit će se nadležnom kantonalnom sudu u roku od 30 dana od
dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Postupak po redovnim i vanrednim pravnim sredstvima podnesenim do dana stupanja na snagu
ovog Zakona koji nije završen, nastavit će se pred Vrhovnim sudom Federacije prema
odredbama ranije važećeg zakona.

‐
Ako po stupanju na snagu ovog Zakona bude ukinuta odluka suda, daljnji postupak provest će
se prema ovom Zakonu pred nadležnim kantonalnim sudom.

Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o upravnim sporovima
(“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/98 i 8/00).

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije
BiH” a počet će se primjenjivati istekom 30 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

PREDSJEDAVAJUĆI
DOMA NARODA
PARLAMENTA FEDERACIJE BIH
Slavko Matić
PREDSJEDAVAJUĆI
PREDSTAVNIČKOG DOMA
PARLAMENTA FEDERACIJE BIH
Muhamed Ibrahimović