Zakon o upotrebi znakovnog jezika Republike Srpske
Napomena: Nezvanični prečišćeni tekst u informativne svrhe. Za službenu primjenu koristite objavljene propise u Službenim novinama ili preuzeti PDF dokument.
ZAKON O UPOTREBI ZNAKOVNOG JEZIKA
Republike Srpske
Službeni glasnik Republike Srpske broj: 62/18
GLAVA I
OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se pravo gluvih lica na upotrebu i u čenje znakovnog jezika, kao i
obim i na čin ostvarivanja prava na prevodioca zn akovnog jezika i druga pitanja od zna čaja za
upotrebu znakovnog jezika u Republici Srpskoj (u daljem tekstu: Republika).
Član 2.
Ovim zakonom obezbjeđuje se ostvarivanje ustavom zagarantovanih osnovnih načela, koja
se odnose na uživanje ljudskih prava, a naro čito na zabranu diskriminacije i uvo đenje posebnih
mjera radi postizanja pune ravnopravnosti lica sa invaliditetom sa ostalim građanima i razrada prava
na dostojanstvo i slobodan razvoj li čnosti posebno u pogledu ostvarivanja prava na upotrebu
znakovnog jezika i uklju čenosti gluvih lica u donošenje odluka koje se ti ču standardizacije i
upotrebe znakovnog jezika.
Član 3.
(1) Gluvo lice je lice koje je u potpunosti bez sluha, kojem je zbog informacionih,
komunikacionih i drugih prepreka ograničeno puno i ravnopravno učešće u društvenom životu.
(2) Znakovni jezik je oblik komunikacije gluvih lica, kojim se rije či i pojmovi iskazuju
rukama, mimikom i ostalim neverbalnim nagovj eštajima, a kojima se lako izražavaju rije či, misli i
cjeline, zavisno od konteksta ili složene serije misli.
(3) Prevodilac znakovnog jezika je lice koje je steklo stru čne kompetencije za obavljanje
poslova prevodioca znakovnog jezik, odnosno stru čne kompetencije za prevo đenje govornog
jezika na znakovni jezik i znakovnog jezika na govorni jezik.
Član 4.
Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za ozna čavanje ženskog ili muškog roda
podrazumijevaju oba pola.
GLAVA II
UPOTREBA ZNAKOVNOG JEZIKA
Član 5.
(1) Gluva lica imaju pravo da upotreb ljavaju znakovni jezik pred republi čkim organima
uprave, organima jedinice lokaln e samouprave i javnim ustanovama (u daljem tekstu: institucija i
ustanova).
(2) Gluvo lice ima pravo i obavezu na upotrebu znakovnog jezika i u svim drugim životnim
situacijama u kojima bi gluvoća značila smetnju pri ispunjavanju njegovih prava, potreba i obaveza,
uključujući i postupak međunarodne pravne pomoći.
(3) Gluvom licu se obezbje đuje prevodilac znakovnog jezika radi ostvarivanja prava iz st.
1. i 2. ovog člana.
Član 6.
(1) Pravo na upotrebu znakovnog jezika podrazumijeva pravo gluvog lica na u čenje
znakovnog jezika i pravo na upotrebu usluge prevodioca znakovnog jezika.
(2) Gluvo dijete ima pravo da uči i koristi znakovni jezik.
(3) Pravo na u čenje znakovnog jezika, osim gluvih lica imaju i druga lica koja su
zainteresovana za učenje znakovnog jezika.
Član 7.
Gluvo lice ima pravo da koristi znakovni jezik i koristi usluge prevodioca znakovnog jezika
u toku zapošljavanja i rada kod poslodavca, prilikom:
1) obavljanja razgovora za posao,
2) zaključivanja i otkazivanja ugovora o radu ili drugog ugovora o radu van radnog odnosa,
3) stručnog osposobljavanja i usavršavanja,
4) i u toku rada ili u čestvovanja na radu kod poslodavca po bilo kom osnovu dok postoji
objektivna potreba za takvom uslugom,
5) saopštavanja zaposlenim licima informacija od uticaja na proces ra da i njihov položaj
kod poslodavca.
Član 8.
Gluvo lice koje u čestvuje u politi čkom životu ima pravo na u potrebu znakovnog jezika i
koristi usluge prevodioca znakovnog jezika.
Član 9.
(1) Savez gluvih i nagluvih Republike Srpske (u daljem tekstu: Savez gluvih i nagluvih), kao
udruženje od javnog interesa, pored poslova propisanih Statutom Saveza gluvih i nagluvih:
1) vodi evidencije gluvih i nagluvih lica i izdaje im iskaznice,
2) obezbje đuje korištenje usluga prevodioca na teritoriji Republike, u saradnji sa
udruženjima gluvih i nagluvih, osnovanih za područje jedinica lokalne samouprave (u daljem tekstu:
udruženje).
(2) Savez gluvih i nagluvih može organizovati u čenje znakovnog jezika za zaposlene u
institucijama i ustanovama, kao i za druga pravna i fizička lica zainteresovana za učenje znakovnog
jezika, ako je za to registrovan u skladu sa zakonom.
GLAVA III
NAČIN KORIŠTENJA USLUGE PREVODIOCA ZA ZNAKOVNI JEZIK
Član 10.
Korištenje usluge prevodioca znakovnog jezika obezbjeđuje se neposrednim angažovanjem
prevodioca znakovnog jezika ili na drugi na čin prihvatljiv gluvom licu, upotrebom savremenih
tehničkih dostignuća.
Član 11.
(1) Gluvo lice može da ostvari uslugu prevodioca znakovnog jezika na osnovu podnesenog
zahtjeva instituciji ili ustanovi na teritoriji jedinice lokalne samouprave na kojoj ima prebivalište ili
na kojoj ostvaruje pravo, na zakonu zasnovan interes ili izvršava obavezu.
(2) U slučaju da institucija ili ustanova iz stava 1. ovog člana nije u mogućnosti da obezbijedi
korištenje usluga prevodioca znakovnog jezika, zahtjev prosljeđuje Savezu gluvih i nagluvih.
(3) Savez gluvih i nagluvih obezbjeđuje korištenje usluge prevodioca znakovnog jezika koji
obavlja uslugu prevo đenja na podru čju jedinice lokalne samoupra ve na kojoj gluvo lice ima
prebivalište, odnosno ostvaruje pravo, ili koja je najbliža jedinici lokalne samouprave gdje gluvo
lice ima prebivalište ili izvršava obavezu.
(4) Ministar prosvjete i kulture (u daljem tekstu: ministar) donosi rješenje o visini tarife
korištenja usluga prevodioca znakovnog jezika pred institucijama i ustanovama za jedan sat
vremena prevođenja.
(5) Visina naknade za korištenje usluga prevodioca znakovnog jezika iznosi za jedan sat
vremena prevođenja 15% najniže neto plate u Republici za godinu koja prethodi godini donošenja
rješenja iz stava 4. ovog člana.
Član 12.
(1) Institucija ili ustanova dužna je da uslugu prevodioca znakovnog jezika obezbijedi ili od
zaposlenog koji zna znakovni jezik ili angažovanj em prevodioca znakovnog jezika, na teret
sredstava te institucije ili ustanove.
(2) Pravo na korištenje usluge prevodioca za znakovni jezik gluvo lice dokazuje iskaznicom
za gluva lica izdatom od Saveza gluvih i nagluvih.
GLAVA IV
MJERE ZA PODSTICANJE PRIMJENE I UNAPREĐIVANJE UPOTREBE
ZNAKOVNOG JEZIKA I FINANSIRANJE
Član 13.
(1) U svrhu obezbjeđivanja razvoja i korištenja usluge prevodioca za znakovni jezik, Savez
gluvih i nagluvih dostavlja Ministarstvu prosvjete i kulture (u daljem tekstu: Ministarstvo) podatke
o potrebama gluvih lica, prevodiocima za znakovni jezik, sprovedenim uslugama od prevodioca za
znakovni jezik i drugim podacima od zna čaja za obezbje đivanje usluge prevodioca za znakovni
jezik u potrebnom obimu.
(2) Radi ostvarivanja prava na korištenje usluge prevodioca znakovnog jezika, Ministarstvo
na svojoj internet stranici obezbje đuje dostupnost podataka o prevodiocima znakovnog jezika,
odnosno o mogućnostima angažovanja prevodioca znakovnog jezika.
Član 14.
Pružaoci medijskih usluga dužni su da rade na stvaranju uslova za omogućavanje praćenja
audio-vizuelnih medijskih usluga putem prevodio ca za znakovni jezik ili primjenom tehnika
prihvatljivih gluvom licu, u najvećoj mogu
ćoj meri, obezbjeđivanjem dnevnog praćenja dostupnog
programa i sadržaja.
Član 15.
Pružaoci telekomunikacionih usluga dužni su da rade na obezbje đivanju korišćenja usluga
univerzalnog servisa, odnosno telefonskih i drug ih komunikacionih usluga, uz upotrebu video-
telefona, kol-centra ili na drugi na čin, radi osiguranja jednakih mogu ćnosti za pristup
telekomunikacionim uslugama, u skladu sa zakonom.
Član 16.
(1) Učenje znakovnog jezika organizuju i sprovo de ustanove za obrazovanje i vaspitanje
djece, mladih i odraslih lica ošte ćenog sluha i ustanove i druge organizacije i udruženja koja su
registrovana za obrazovanje odraslih u skladu sa zakonom.
(2) U čenje znakovnog jezika obavlja se na osnov u Programa za znakovni jezik, koji je
prilagođen potrebama i mogućnostima gluvih lica, a kojim se:
1) stiču znanja, sposobnosti i vještine radi sticanja klju čnih kompetencija za ostvarivanje
mogućnosti za lični, socijalni i profesionalni razvoj i dalje učenje, u skladu sa zakonom,
2) sti ču sposobnosti za upotrebu ste čenih znanja, vještina i stavova, neophodnih za
obavljanje radnih aktivnosti tuma čenja znakovnog jezika i sticanja stru čnih kompetencija za
obavljanje poslova prevodioca za znakovni jezik, u skladu sa ovim zakonom.
(3) Program iz stava 2. ovog člana donosi ministar na prijedlog Republi čkog pedagoškog
zavoda.
(4) Završni ispit za znakovni jezik polaže se pred komisijom, čiji su obavezni članovi:
1) predstavnik gluvih lica,
2) surdoaudiolog,
3) zvanični sudski tumač za znakovni jezik.
(5) Ustanove za obrazovanje i vaspitanje djece, mladih i odraslih lica ošte ćenog sluha i
ustanove i druge organizacije i udruženja, koje su registrovane za obrazovanja odraslih i u čenje
znakovnog jezika, po završetku Programa iz stava 2. ovog člana i nakon položenog završnog ispita
izdaju polaznicima uvjerenje o položenom ispitu.
(6) Polaznik koji završi Program znakovnog jezika može podnijeti zahtjev Ministarstvu radi
dobijanja certifikata, na osnovu kojeg postaje zvanični prevodilac znakovnog jezika.
(7) Ministar imenuje Komisiju za verifikaciju prevodioca znakovnog jezika, čiji je obavezni
član iz reda Saveza gluvih i nagluvih.
(8) Na prijedlog Komisije iz stava 7. ovog člana ministar donosi rješenje kojim verifikuje
prevodioca za znakovni jezik.
Član 17.
Ministarstvo, naučnoistraživa
čke i obrazovne ustanove, ustanove kulture, kao i drugi organi
i organizacije u saradnji sa Savezom gluvih i nagluv ih i drugim udruženjima koja se bave zaštitom
interesa gluvih lica:
1) sagledavaju potrebe i razvijaju mogu ćnosti za ravnomjerno obezbje đivanje brze i
efikasne usluge u odnosu na potrebe gluvih lica,
2) pripremaju i iniciraju donošenje odgovarajućih zakonskih i podzakonskih propisa kojima
se unapređuje oblast znakovnog jezika i njegova primjena,
3) rade na preduzimanju mjera u cilju pr omovisanja znakovnog jezika, razvoj mreže
prevodioca za znakovni jezik u skladu sa potre bama, stvaranje uslova za dalju standardizaciju,
razvoj i istraživanje znakovnih jezika konstitutivnih naroda,
4) preduzimaju druge mjere za podsticanje primjene i unapre đivanje upotrebe znakovnog
jezika.
Član 18.
Sredstva za korištenje usluge prevodioca za znakovni jezik obezbjeđuju se:
1) u okviru budžeta institucija i ustanova gdje gluvo lice ostvaruje neko svoje pravo,
2) iz poklona, donacija, legata, kredita i drugih sredstava, u skladu sa zakonom,
3) drugih izvora, u skladu sa zakonom.
GLAVA V
NADZOR I KAZNENA ODREDBA
Član 19.
(1) Ministarstvo vrši upravni nadzor nad primjenom ovog zakona.
(2) Stru čno-pedagoški nadzor vrši Republi čki pedagoški zavod i Zavod za obrazovanje
odraslih.
(3) Inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona vrši Republička prosvjetna inspekcija
u sastavu Republičke uprave za inspekcijske poslove.
Član 20.
(1) Novčanom kaznom od 1.000 KM do 3.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice koje
zabrani ili ne obezbijedi gluvim licima:
1) upotrebu znakovnog jezika pred institucijama i ustanovama (član 5. st. 1. i 2),
2) uslugu prevodioca za znakovni jezik kod poslodavca (član 7. stav 1),
3) uslugu prevodioca za znakovni jezik od udruženja, odnosno Saveza gluvih i nagluvih
(član 11).
(2) Novčanom kaznom od 200 KM do 800 KM kazni će se za prekršaj iz stava 1. tačka 1)
ovog člana odgovorno lice u instituciji, odnosno ustanovi.
(3) Novčanom kaznom od 200 KM do 800 KM kazni će se za prekršaj iz stava 1. tačka 2)
ovog člana odgovorno lice kod poslodavca.
(4) Novčanom kaznom od 200 KM do 800 KM kazni će se za prekršaj iz stava 1. tačka 3)
ovog člana i odgovorno lice u udruženju, odnosno Savezu gluvih i nagluvih.
GLAVA VI
PRELAZNE I ZAVRŠNA ODREDBA
Član 21.
Ministar će u roku od od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti
Program za učenje znakovnog jezika (član 16. stav 2).
Član 22.
Savez gluvih i nagluvih i udruženja dužni su da u roku od devet meseci od dana stupanja
na snagu ovog zakona usklade svoju organizaciju, rad i akte sa odredbama ovog zakona.
Član 23.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku
Republike Srpske”.
Broj: 02/1-021- 670/18 PREDSJEDNIK
Datum:21. jun 2018. godine NARODNE SKUPŠTINE
Nedeljko Čubrilović
