Zakon o stvarnim pravima Federacije BiH

Vlasništvo i druga stvarna prava
(1) Ovim zakonom ure đuju se sticanje, korištenje, raspolaganje, zaštita i prestanak prava
vlasništva i drugih stvarnih prava i posjeda.
(2) Stvarna prava su: pr avo vlasništva, pravo gra đenja, založno pravo, zemljišni dug, pravo
stvarne i lične služnosti i pravo stvarnog tereta.
(3) Odredbe ovog zakona koje se odnose na pravo vlasništva, shodno se primjenjuju na sva
druga stvarna prava, osim ako za njih nije zakonom druga čije propisano niti što drugo
proizilazi iz njihove pravne prirode.

Čan 2.
Ograničenja stvarnih prava
(1) Pravo vlasništva i druga stvarna prava mogu se protiv vlasnikove volje oduzeti ili ograni čiti
samo u javnom interesu i pod uvjetima predvi đenim zakonom u skladu s principima
međunarodnog prava.
(2) Zakonom se, u javnom interesu, a naroč ito radi zaštite prirodnih bogatstava, okoline,
zdravlja ljudi, kulturnohistorijske baštine i sl., može ograni čiti ili posebno urediti nač in
korištenja i raspolaganja određenim stvarima.

Nosioci vlasništva i drugih stvarnih prava
(1) Svaka fizička i pravna osoba može biti nosilac prava vlasništva i drugih stvarnih prava.
(2) Samo je jedna vrsta prava vlasništva neovisno o nosiocu prava vlasništva.

Zabrana zloupotrebe prava
Zabranjeno je vršenje prava iz ovog zakona suprotno cilju zbog kojeg su ta prava
ustanovljena ili priznata.

2

Glava II
PREDMET I SADRŽAJ STVARNIH PRAVA

Stvari
(1) Stvari u smislu ovog zakona su materijalni dijelovi prirode, koji mogu biti u vlasti fizi čke ili
pravne osobe, osim ako zbog svo jih prirodnih svojstava ili ograni čenja na osnovu posebnog
zakona nisu podobne da budu objekt prava vlasništva i drugih stvarnih prava.
(2) Stvari su u smislu ovog zakona i skup stvari i prava koja su zakonom izjedna čena sa
stvarima.

Predmet vlasništva i drugih stvarnih prava
(1) Predmet prava vlasništva je individualno odre đena nepokretna (nekretnina) ili pokretna
(pokretnina) stvar, osim onih koje nisu za to podobne ili zakonom nije drugačije određeno.
(2) Nekretnine su čestice zemljišne površine, zajedno sa svim onim što je sa zemljištem trajno
spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drugačije određeno.
(3) Pokretnine su stvari koje se mogu premjes titi sa jednog mjesta na drugo bez promjene
njihove supstance (suštine).
(4) Stvari koje su po svojoj prirodi pokretne smatraju se u pravnom smislu nepokretnim
stvarima ako pripadaju nekretnini ili ih zakon izjednačava sa nekretninama.
(5) Zakonom odre đene vrste prava ili netjelesne stvari mogu biti izjednačene sa stvarima i tad se
ubrajaju u pokretne stvari, a u nepokretne samo ako su spojene sa vlasništvom nepokretnih
stvari, ili su njihov teret, ili su zakonom proglašene nepokretnim.
(6) U sumnji da li je nešto pokretna ili nepokretna stvar, smatra se da je pokretna stvar.
(7) Životinje nisu stvari ali za njih vrijed i sve što i za stvari, ako nije što druga čije zakonom
određeno.

Opća i javna dobra
(1) Nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji
po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizi čke ili pravne osobe pojedina čno,
nego su na upotrebi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te
morska obala (opća dobra).
(2) Javna dobra su stvari koje su po zakonu nam ijenjene da služe svima pod jednakim uvjetima,
kao što su: javni putevi, ulice, trgovi i sl. Na ja vna dobra se primjenjuju pravila koja važe za
opće dobra, ako zakonom nije šta drugo određeno.
(3) O op ćim i javnim dobrima vodi brigu i njima upravlja i za to od
govara odre đeni subjekt
javnog prava (Federacija, kanton, grad ili općina) što se određuje posebnim zakonom.
(4) Posebnim zakonom se ure đuje stjecanje svojstva op ćeg ili javnog dobra kao i prestanak tog
svojstva, te način upisa ovih dobara u zemljišne knjige.

3
(5) Rudna bogatstva, vode, divlja č, ribe i drugi slobodni dijelo vi prirode postaju predmet
vlasništva i drugih stvarnih prava kada se zahva te ili odvoje od svoga ležišta ili staništa na
osnovu dozvole ili koncesije nadležnog tijela.
(6) Nisu dio opć eg ili javnog dobra ve ć su samostalne nekretnine one zgrade, gra đevine ili
naprave koje su izgra đene na op ćem ili javnom dobru ili ispod njih, a koje su od njega
pravno odvojene koncesijom te su vlasništvo nosioca koncesije dok koncesija traje.

Dobra od općeg interesa
(1) Stvari za koje je posebnim zakonom odre đeno da su dobra od op ćeg interesa uživaju
posebnu zaštitu.
(2) Stvari od op ćeg interesa, a koje nisu istovremeno op ća dobra, kao što su npr. građevinska
zemljišta, poljoprivredna zemljišta, šume i šumska zemljišta, zašti ćeni dijelovi prirode, biljni i
životinjski svijet, stvari od kulturnog, historijskog i ekološkog zna čaja, mogu biti objektom
prava vlasništva i drugih stvarnih prava.
(3) Vlasnici i nosioci drugih st varnih prava na dobrima od opć eg interesa dužni su vršiti svoja
prava u skladu sa načinom upotrebe i korištenja, propisanim posebnim zakonima.
(4) Posebnim zakonom se propisuje da li vlasnici dobara od op ćeg interesa imaju pravo na
naknadu za ograničenja koja trpe i pod kojim uvjetima.
(5) Ako je vlasnik u pogledu neke svoje stvari podvrgnut ograni čenjima radi zaštite interesa i
sigurnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u da ljem tekstu : Federacija) ,kantona ili jedinica
lokalne samouprave, prirode, ljudskoga okoliša ili zdravlja ljudi, koja od njega, ali ne i od svih
ostalih vlasnika takvih stvari, za htijevaju težu žrtvu, ili ga ina če dovode u položaj nalik na
onaj u kojem bi bio da je izvršena eksproprijacija onda on ima pravo na naknadu kao za
oduzimanje vlasništva, a što će se urediti posebnim zakonom.

Stvar i njezine pripadnosti
Nosilac prava vlasništva ili drugog stvarnog prava na nekoj stvari, ima to pravo i na svim
dijelovima stvari, na svemu što je s njom srazmj erno trajno spojeno (prirast), na neodvojenim
plodovima kao i na pripacima, ako zakonom nije drugačije određeno.

Dijelovi stvari
(1)
Dio stvari koji se ne može od nje fizi čki odvojiti bez uništenja ili bez ošte ćenja same stvari
(bitni dio), ne može biti samostalni objek t prava vlasništva ili drug ih stvarnih prava, osim
ako je zakonom drugačije određeno.
(2) Dio stvari koji se može fizi čki odvojiti bez uništenja ili ošte ćenja same stvari (nebitni dio)
može biti i predmet prava druge osobe.
(3) Posebno pravo na nebitnom dijelu stvari prestaje, ukoliko treća savjesna osoba pribavi pravo
vlasništva na cijeloj stvari.
(4) Savjesnom osobom smatra se osoba koja u tr enutku sticanja prava vlasništva nije znala niti
je mogla znati da na dijelu stvari postoji pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo. Smatra se

4

da je sticalac znao da odre đeno pravo postoji ukoliko je to pravo bilo upisano u
odgovarajući javni registar.
(5) Stvar se može, bez obzira na fizi čku djeljivost, pravno dijeliti na dijelove kojima je veli čina
računski određena njihovim srazmjerom prema cijeloj stvari (idealni d ijelovi), ako nije nešto
drugo određeno.
(6) Odvajanjem dijela stvari ne prestaju prava koja su na njoj postojala, osim ako zakon ne
određuje drugačije.

Pripadak stvari
(1) Pripadak (pertinencija) je pokr etna stvar koju je vlasnik nam ijenio da kao sporedna stvar
trajno služi namjeni glavne stvari, a koja st oji u takvom prostornom odnosu prema glavnoj
stvari da omogućava ispunjenje te namjene.
(2) Pripadak slijedi pravnu sudbinu glavne stvari, ako nije drugačije određeno.
(3) Privremeni prestanak služenja pripatka na mjeni glavne stvari ne oduzima pripatku to
svojstvo.
(4) Mašine ili sli čni uređaji namijenjeni proizvodnoj, poljopriv rednoj ili drugoj djelatnosti kojoj
je trajno namijenjena sama nekretnina kao glavna stvar a nisu u nju ugra đene, smatraju se
pripatkom ako trajno služe namjeni glavne stvari, pod uvjetom da na tim stvarima ne postoje
prava trećih osoba koje su upisane u odgovarajući javni registar.

Plodovi
(1) Plodovi su stvari koje jedna stvar daje prirodno ili posredstvom ne čijega rada, kao i sve
drugo što ona daje s obzirom na svoju namjenu.
(2) Plodovi su i prinosi koje jedna stvar ili pravo daje periodi čno i bez uništenja njene suštine
(prirodni plodovi) kao i prinosi koje stvar ili pravo daje na osnovu nekog pravnog odnosa
(civilni plodovi).
(3) Plodovi pripadaju onome kome pripada st var ili pravo koje ih donosi, ako zakonom ili
pravnim poslom nije drugačije određeno.
(4) Ko je dužan predati plodove stvari ili prava mo že zahtijevati naknadu troškova, koje je imao
radi dobijanja plodova, ako bi takve troškove imao i dobar doma ćin. Visina naknade ne
može premašiti vrijednost plodova koje je dužan predati.

Plodovi životinje
(1) Plodovi životinje i sve koristi od nje pripadaju njezinom vlasniku.
(2)
Onaj čija je životinja oplodila tuđu životinju nema pravo na plod, ni na nagradu, osim ako je
nešto drugo određeno zakonom ili uobičajeno.

Posebno o nekretninama
(1) Trava, drve će i plodovi sastavni su dijelovi zemljišta, dok se od njega ne odvoje.

5
(2) Nisu dijelovi zemljišta one zgrade i druge gra đevine, koje su trajno povezane s tim
zemljištem ako ih od njega pravno odvaja stvarno pravo koje svojem nosiocu daje ovlaštenje
da na tom tu đem zemljištu ima takv u zgradu ili drugu gra đevinu u svome vlasništvu (pravo
građenja).
(3) Strojevi i sli čni uređaji koji su tjelesno povezani sa nekretni nom ili koji bi se smatrali njenim
nebitnim dijelom, ne smatraju se takvim ve ć samostalnim stvarima ako je u odgovaraju ćem
javnom registru upisano da su objekti prava treće osobe.
(4) Prava koja postoje u korist neke nekretnine smatraju se pripadnošć u te nekretnine.

Glava III
PRAVO STRANIH OSOBA

Sticanje vlasništva stranih osoba
(1) Odredbe ovoga zakona primjenjuju se i na strane fizič ke i pravne osobe, osim ako je
zakonom ili međunarodnim ugovorom drugačije određeno.
(2) Strane osobe stič u pravo vlasništva na nekretnini u Federaciji pod uvjetom reciprociteta,
izuzev kada se pravo sti če naslije đivanjem ako zakonom ili me đunarodnim ugovorom nije
drugačije određeno. Pretpostavlja se da postoji reciprocitet. Listu zemalja s kojima ne postoji
reciprocitet objavljuje Federalno ministarstvo pravde, uz prethodno pribavljeno mišljenje
Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, svake godine najkasnije do 31. januara.
(3) Strane osobe koje nemaju državljanstvo Bosne i Hercegovine ne smatraju se stranim
osobama prema ovom zakonu ako su rođeni u Bosni i Hercegovini ili su njihovi potomci.

Ograničenja sticanja vlasništva
(1) Strana osoba ne može b iti vlasnik nekretnine na podru čju, koje je radi zaštite interesa i
sigurnosti Federacije, zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati
pravo vlasništva.
(2) Ako je strana osoba stekla pravo vlas ništva na nekretnini prije nego što je područ je na
kojemu nekretnina leži proglašeno podru čjem iz stava 1. ovog č lana, prestaje pravo
vlasništva na toj nekretnini, a strana osoba ima pravo na naknad u prema propisima o
eksproprijaciji.
Dio drugi
PRAVO VLASNIŠTVA
Glava I
O VLASNIŠTVU

Sadržaj prava vlasništva
(1) Vlasništvo je stvarno pravo, koje vlasniku daje ovlaštenje da slobodno i po

6

svojoj volji stvar posjeduje, koristi i da s njome raspolaže, a svakoga od toga prava isklju či u
granicama određenim zakonom.
(2) Svako je dužan da se uzdržava od povrede prava vlasništva druge osobe.

Opće ograničenje
(1) Vlasnik je dužan u vršenju svog prava postupati obzirno prema op ćim i tuđim interesima.
(2) Vlasnik je dužan trpiti zahvat u svoju stvar ukoliko je zahvat potreban radi otklanjanja štete
koja nekome neposredno prijeti, a koja je nesrazmjerno ve ća od one štete koja za vlasnika
proizlazi iz zahvata.
(3) Vlasnik nekretnine je dužan trpiti zahvate u sv oju stvar poduzete na tolikoj visini ili dubini
koje isključuju opravdanje vlasnika da zabrani te zahvate.

Posebna ograničenja
Vlasnik stvari ne smije izvršavati svoje pravo vlasništva preko granica koje su svim
vlasnicima takvih stvari postavljene na osnov u ovog ili posebnog zakona radi zaštite interesa i
sigurnosti države, prirode, ljudske sredine i zdravlja ljudi.

Ograničenja prava vlasništva na temelju zakona
Pravo vlasništva može u javnom interesu biti oduzeto ili ograni čeno uz naknadu, u skladu sa
zakonom.

Ograničenja prava vlasništva na osnovu pravnog posla
(1) Vlasnik može u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo ograničiti ili opteretiti.
(2) Ako vlasnik pravnim po slom odredi zabranu otu đenja ili optere ćenja nekretnine ta zabrana
djeluje prema trećima samo ako je upisana u zemljišnu knjigu.
(3) Ograni čenje prava vlasništva na pokretninama radi osiguranja tražbine djelovat će prema
trećoj osobi ako je to ogranič enje upisano u odgovarajući javni registar ili ako je tre ća osoba
za njega znala.

Posebno o vlasništvu osoba javnog prava
(1) Pravne osobe javnog prava (op ćina, grad, kanton, entitet, država, javno preduzeće, ustanove
i dr.) koje su nosioci prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj
kao i drugi vlasnici
.
(2) Nekretninama u vlasništvu osoba javnog prava ras polaže, upravlja i koristi ih tijelo koje je za
to nadležno na osnovu zakona.

7

Sticanje vlasništva
(1) Pravo vlasništva sti če se na osnovu pravnog posla, zakona, odluke suda ili drugog nadležnog
organa i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom.
(2) Pravnim poslom sticalac prava vlasništva ne može ste ći to pravo u ve ćem obimu od onog
kojeg je imala osoba od koje je to pravo ste čeno, osim kad sticanje vlasništva u dobroj vjeri
uživa zaštitu.
(3) Pravo vlasništva na osnovu zakona stič e se ispunjenjem zakonom predviđenih pretpostavki.
Ako nije šta drugo zakonom odre đeno, sticanjem vlasništva na osnovu zakona prestaju sva
stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je sticalac znao
da postoje ili je to morao znati.
(4) Odlukom suda ili drugoga tijela sti če se vlasništvo u slu čajevima određenim zakonom, a na
način i pod pretpostavama određenim zakonom. Sticanjem prava vlasništva odlukom suda ili
drugoga tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj
stvari, osim onih za koje je to odre đeno tom odlukom ili zakonom, te onih koja po naravi
stvari ne mogu dalje postojati.
(5) Nasljednik stič e vlasništvo naslje đenih stvari u trenutku smrti ostavioca, ako zakonom nije
drugačije određeno. Sticanjem prava vlasništva nasljeđivanjem ne prestaju stvarna prava koja
su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koja je to odre đeno
zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. Sve što je odre đeno za
nasljeđivanje, vrijedi na odgovaraju ći na čin i za svako sveop će sljedništvo (univerzalnu
sukcesiju).

Sticanje prava vlasništva na osnovu zakona
Po samom zakonu pravo vlasništva sti če se stvaranjem nove stvar i, spajanjem, miješanjem,
odvajanjem plodova, sticanjem od nevlasnika, okupacijom, dosjeloš ću i u drugim slu čajevima
određenim zakonom.

Glava II
SUVLASNIŠTVO I ZAJEDNIČKO VLASNIŠTVO

1. Suvlasništvo

Pojam
(1) Suvlasništvo postoji kada dvije ili više osoba imaju pravo vlasništva na istoj stvari svaki
prema svom udjelu srazmjerno cjelini (idealni dio).
(2) Ako suvlasni čki dijelovi nisu određeni pretpostavlja se da su jednaki.

8

Idealni dio stvari
(1) Suvlasnik je vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasni čkom dijelu,
pa u odnosu na taj dio ima sva ovlaštenja koja pripadaju vlasniku, ako ih, s obzirom na
prirodu idealnog dijela, može izvršavati.
(2) Idealni dio stvari se u pravnom pr ometu smatra samostalnom stvari.

Korištenje i raspolaganje stvari
(1) Suvlasnik ima pravo da stvar posjeduje i da se njome koristi srazmjerno svom idealnom
dijelu, ne povre đujući prava ostalih suvlasnika. Suvlasni k može raspolagati svojim dijelom
bez saglasnosti ostalih suvlasnika.
(2) Kad suvlasnik nekretnine prodaje svoj dio, ostali suvlasnici imaju pravo pre če kupovine,
osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(3) Suvlasnik koji ima nam jeru prodati svoj suvlasnički dio dužan je putem preporu čene pošiljke
po pravilima parni čnog postupka o dostavi ili putem not ara obavijestiti druge suvlasnike o
tome navodeći tačne zemljišnoknjižne i katastarske podatke nekretnine, cijenu i ostale uvjete
prodaje.
(4) Ako ponuđeni suvlasnici ne obavijeste ponudioca na isti na čin na koji je u činjena ponuda u
roku od 30 dana od dana prijema ponude o pr ihvatu ponude, suvlasnik može prodati svoj
dio drugoj osobi, ali ne po nižoj cijeni ili povoljnijim uvjetima.
(5) Ako suvlasnik ne iz vrši prodaju svog suvlasni čkog dijela u roku od šest mjeseci po isteku
roka za prihvatanje ponude, dužan je u sluč aju ponovne prodaje da postupi po odredbama
stava 3. ovog člana.
(6) Ako suvlasnik ne u čini ponudu ostalim suvlasnicima u skladu sa odredbama st. 3. i 5. ovog
člana, odnosno ako nakon u činjene ponude proda tre ćoj osobi svoj suvlasnič ki dio pod
povoljnijim uvjetima, suvlasnici koji imaju pravo pre če kupovine mogu sudskim putem
zahtijevati da se ugovor poništi i da se n jima pod istim uvjetima pr enese vlasništvo na
predmetnom suvlasničkom dijelu.
(7) Tužba iz stava 6. ovog člana može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je nosilac
prava pre če kupovine saznao za prodaju i uvjete pr odaje, a najkasnije u roku od jedne
godine od d
ana zaključenja ugovora.
(8) Pravo preče kupovine suvlasnika je isključeno ako se radi o nekretnini koja je po
kulturi u katastru odnosno zemljišnim knjigama označena kao pristupni ili prilazni
put.

Suposjed stvari
(1) Svaki suvlasnik ima pravo na suposjed stvari.

9
(2) Suvlasnici mogu odlu čiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i iz vršavanje svih ili nekih
suvlasničkih ovlaštenja. Ova odluka, kao i njen opoziv ili izmjena, spada u poslove redovnog
upravljanja.

Izvršavanje prava vlasništva na cijeloj stvari
(1) Plodovi i druge koristi od cijele stvari , kao i troškovi i tereti, dijele se me đu suvlasnicima
srazmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drugačije ne sporazumiju.
(2) Suvlasnik ima pravo u svako doba zahtijevati da se polože ra čuni i da se podijele sve koristi
od cijele stvari.
(3) Suvlasnik nekretnine ima pravo u svako doba zahtijevati da se u korist njegova
suvlasničkoga dijela nekretnine osnuje vlasništvo odre đenoga posebnoga dijela (etažno
vlasništvo / vlasništvo na posebnom dijelu nekretnine), ako su ispunjene pretpostavke pod
kojima se ono može osnovati.

Pravo na upravljanje
(1) Suvlasnik ima pravo da u čestvuje u odlučivanju o svim pitanjima koja se ti ču stvari koja je u
suvlasništvu zajedno sa ostalim suvlasnicima.
(2) Ako neki suvlasnik preduzme posao na stvari ko ja je u suvlasništvu bez saglasnosti ostalih
suvlasnika, primjenjivat će se pravila o poslovodstvu bez naloga.

Poslovi redovnog upravljanja
(1) Za preduzimanje poslova redovnog upr avljanja potrebna je saglasnost suvlasnika čiji dijelovi
čine više od jedne polovine.
(2) Ako se ne postigne potre bna saglasnost, a preduzimanje posla je neophodno za redovno
održavanje stvari, svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati da o tome odlu či sud u
vanparničnom postupku.

Poslovi vanrednog upravljanja
(1) Za preduzimanje poslova koji prelaze okvir re dovnog upravljanja (promjena namjene stvari,
izdavanje stvari u zakup, zasnivanje hipotek e na cijeloj stvari, za snivanje služnosti, ve će
popravke ili prepravke stvari koje nisu nužne za održavanje, i sl.) potrebna je saglasnost svih
suvlasnika.
(2) Ako postoji sumnja, smatra se da posao prelazi okvire redovnog upravljanja.
(3) Ako se ne postigne saglasnost svih suv lasnika, a za preduzimanje posla postoje naroč ito
opravdani razlozi, svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati da o tome odluči sud.

Prava suvlasnika na osiguranje
Suvlasni
k protiv čije je volje većina odlučila da se neki posao preduzme, ili je to odlu čio sud,
ima pravo da zahtije va osiguranje za budu ću štetu. Suvlasnik koji je obavezan dati osiguranje
svoju obavezu ispunjava davanjem zaloga ili jamstvom.

10
a) Upravnik

Prenos prava upravljanja
(1) Suvlasnici mogu saglasno povjeriti upravljanje sa stvari odre đenoj osobi kao upravniku, koja
će djelovati kao njihov punomo ćnik. Za upravnika može biti izabran jedan ili nekoliko
suvlasnika, a upravljanje može biti pov jereno i drugoj poslovno sposobnoj fizi čkoj ili
pravnoj osobi.
(2) Za suvlasnika koji posjeduje stvar u suvlasništvu ili neki njen samostalni dio na osnovu
odluke suvlasnika kojom su me đusobno podijelili posjed stvari i izvršavanje suvlasni čkih
ovlaštenja, smatra se da mu je povjereno re dovno upravljanje stvari odnosno samostalnog
dijela stvari, ako sporazumom između suvlasnika nije drugačije određeno.
(3) Ako se suvlasnici ne mogu dogovoriti o postavljanju i ovlaštenjima upravnika, svaki
suvlasnik ima pravo zahtijevati da o tome odluči sud u vanparničnom postupku.

Pravni položaj upravnika
(1) Upravnik je nalogoprimac suvlasnika, pa se, ukoliko suvlasnici ne odrede druga čije, u
odnosu na njegova prava, dužnosti i prestanak njegovih ovlaštenja primjenjuju odgovarajuća
pravila o nalogu, s tim što:
1) suvlasnici koji zajedno imaju ve ćinu suvlasničkih dijelova mogu dati otkaz upravniku, uz
otkazni rok od tri mjeseca;
2) suvlasnici koji zajedno imaju ve ćinu suvlasni čkih dijelova, mogu up ravnika smijeniti u
svako doba ako za to postoji važan razlog . Ako upravnik grubo zanemaruje svoje
dužnosti, sud ć e ga smijeniti na zahtjev bilo kojeg suvlasnika i odrediti drugog
upravnika.
(2) Upravnik je ovlašten dati otkaz uz otkazni rok od tri mjeseca.
(3) Kad upravniku prestane ovlaštenje odlukom suvlasnika koji za takvu odluku nisu imali
saglasnost svih suvlasnika, ti suvlasnici su d užni da preduzmu neophodne mjere da se, do
donošenja odluke o daljem upravljanju, sa stvari upravlja s pažnjom dobrog domaćina, za šta
odgovaraju ostalim suvlasnicima.
b) Zaštita suvlasništva

Zahtjevi suvlasnika
(1) Svaki suvlasnik ima pravo da postavlja drugim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz
njegova suvlasništva.
(2) Suvlasnik ima pravo postavlja ti protiv svakoga one zahtjeve ko je može staviti vlasnik stvari,
ali predaju cijele stvari u posjed može zahtijevati od tre ćega prema pravilim a o nedjeljivim
obavezama.

11
c) Razvrgnuće suvlasništva

Potpuno ili djelomično razvrgnuće
(1) Suvlasnik ima pravo zahtijevati potpuno ili djelomi čno razvrgnu će suvlasništva, ako je
moguće i dopušteno, a to pravo ne zastarijeva.
(2) Pravni posao kojim se suvlasnik unaprijed trajno odri če prava na razvrgnu će suvlasništva je
ništav. Suvlasnici mogu jednoglasno odlu čiti da se u roku, koji ne može biti duži od 3 (tri)
godine, ne može tražiti razvrgavanje suvlasništva.
(3) Suvlasnici sporazumno odre đuju na čin diobe u granicama mogu ćega i dopuštenoga
(dobrovoljno razvrgavanje).

Sudsko razvrgnuće
(1) U slu čaju kada suvlasnici ne mogu posti ći sporazum o na činu razvrgnu ća suvlasništva o
tome će odlu čiti sud u vanparni čnom postupku, na zahtjev b ilo kojeg suvlasnika (sudsko
razvrgnuće).
(2) Ako je dioba stvari nemogu ća ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, sud
će odlučiti da se dioba izvrši prodajom stvari na javnoj dražbi ili na drugi prikladan na čin, a
dobiveni iznos podijeliti srazmjerno suvlasničkim dijelovima (civilna dioba).
(3) Ako ne uspije ni dioba prodajom stvari, sud može stvar dosuditi u vlasništvo jednom ili više
suvlasnika, uzimajući u obzir veličinu njihovih suvlasničkih dijelova, njihove potrebe i druge
okolnosti, uz obavezu isplate naknade trži šne vrijednosti ostalim suvlasnicima, srazmjerno
njihovim dijelovima.
(4) Suvlasniku kome je diobom pripala cijela stvar ili dio stvari ostali suvlasnici jam če za pravne
i fizičke nedostatke stvari do visine vrijednosti svojih suvlasni čkih dijelova prema pravilima
obligacionog prava.

Razvrgnuće suvlasništ
va na nekoliko stvari
(1) U postupku razvrgnu ća suvlasni čke zajednice, sud može na zahtjev svakoga suvlasnika
odlučiti da, umjesto dijela u svakoj pojedinoj stvari, svakom od njih pripadne odre đena stvar
ili skupina stvari, srazmjerno suvlasničkim dijelovima, uzimajući u obzir njihove potrebe.
(2) Ako stvari koje diobom pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegova
suvlasničkoga dijela, taj suvlasnik dužan je pla titi razliku ostalim suvlasnicima, prema
pravilima o civilnoj diobi.

Razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva
Suvlasnici mogu saglasno odlu čiti da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasni čka prava
ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom poveza ti vlasništvo posebnoga dijela
suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), ako je takva dioba moguća.

12

Troškovi razvrgnuća
Troškove razvrgnu ća snose suvlasnici srazmjerno svojim suvlasni čkim dijelovima, osim ako
zakon ili njihov sporazum određuju drugačije.

Tuđa prava
(1) Razvrgnu će ne može biti na štetu prava trećih osoba.
(2) Sva založna prava, služnosti i druga stvarna prava koja su i prije razvrgnu ća teretila
nepodijeljenu stvar mogu se izvršavati kao i do diobe.

2. Zajedničko vlasništvo

Neodređenost udjela u vlasništvu
(1) Zajedni čko vlasništvo je vlasništvo dvije ili više osoba (zajedni čari) na istoj stvari čiji udjeli
nisu određeni, ali su odredivi.
(2) Kad je stvar u zajedni čkom vlasništvu, nema uticaja činjenica da je u zemljišnim knjigama ili
u drugim javnim registrima ta stvar upisana kao vlasništvo samo nekog od zajedni čara, osim
prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti.
(3) U sumnji da li je stvar u suvlasništvu ili zajedni čkom vlasništvu, smatra se da postoji
suvlasništvo.

Udio zajedničara
(1) Zajedni čar može svoj udio u zajedni čkom vlasništvu pravnim poslom prenijeti u cijelini ili
djelomično samo na drugog zajedničara.
(2) Udio koji zajedni čar ima u zajedničkom vlasništvu prelazi na njegove nasljednike.
(3) Zajedni čar odgovara za dugove do visine svog udjela u zajedničkom vlasništvu.

Izvršavanje zajedničkog vlasništva
(1) Zajedni čar j
e ovlašten da izvršava sva vlasni čka prava na zajedni čkoj stvari samo zajedno sa
svim ostalim zajedni čarima, ako nešto drugo nije odre đeno ovim ili drugim zakonom ili
sporazumom zajedničara.
(2) Plodovi i druge koristi od zajedni čke stvari jednako pripadaju svim zajedničarima.
(3) Troškove i terete koji se odnose na zajedni čku stvar snose zajedničari solidarno.
(4) Svaki je zajedni čar ovlašten da traži da se zajedni čko pravo vlasništva na nekretnini upiše u
zemljišne knjige.

13

Upravljanje zajedničkom stvari
(1) Zajedni čar ima pravo da uč estvuje u odlu čivanju o svemu što se ti če stvari koja je u
zajedničkom vlasništvu (upravljanje sa stvari) zajedno s ostalim zajedničarima.
(2) Zajedni čari zajedničkom stvari upravljaju zajedni čki, donoseći sve odluke sporazumno, ako
odlučivanje nije povjereno upravitelju.

Raspolaganja zajedničkom stvari
(1) Zajedni čkom stvari zajedni čari raspolažu zajedni čki. Pojedini zajedni čar može raspolagati sa
stvari samo na osnovu ovlaštenja, koju su mu za to dali svi ostali zajedničari.
(2) Izuzetno , radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, tre ća osoba može, na osnovu
pravnoga posla, koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva i to:
1. na pokretnoj stvari - ako je stvar pribav ila na osnovu naplatnog pravnog posla, i ako je
postupala u dobroj vjeri,
2. na nekretninima - ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko i
ako je postupala u dobroj vjeri.
(3) Odredbe stava 2. ovoga člana na odgovaraju ći se na čin primjenjuju i na sticanje drugih
stvarnih prava na zajedničkoj stvari.

Zaštita
(1) Zajedni čar ima pravo da postavlja ostalim zajednič arima one zahtjeve koji proizilaze i iz
njegova zajedničkoga vlasništva.
(2) Zajedni čar ima pravo da postavlja protiv svako ga one zahtjeve u vezi sa zajednič kom stvari
koje može postaviti vlasnik stvari, s tim da pr edaju cijele stvari u posjed može zahtijevati od
treće osobe samo pre
ma obaveznopravnim pravilima o nedjeljivim obavezama.

Pravo na diobu
(1) Zajedničar je ovlašten zahtijevati da se zajedni čko vlasništvo podijeli na na čin da se odredi
suvlasnički dio koji mu pripada na ime njegova udjela u zajedni čkom vlasništvu, ako to nije
protivno zakonu. Ovo pravo ne zastarijeva.
(2) Određivanjem suvlasničkog dijela zajedni čari postaju suvlasnici. Ukoliko je više zajednič ara,
a samo jedan zajedničar zatraži određivanje suvlasničkog dijela on postaje suvlasnik s ostalim
zajedničarima, koji u preostalom dijelu ostaju zajednički vlasnici.
(3) Veli čina suvlasni čkoga dijela koji će diobom pripasti dotadašnjem zajedni čaru odre đuje se
sporazumom svih zajedni čara. U nedostatku sporazuma smatrat će se da su udjeli
zajedničara jednaki. Zajedni čar koji smatra da je njegov udio ve ći može zahtijevati da sud
utvrdi veličinu njegovog udjela.
(4) Sud odluč uje o veli čini suvlasnič koga dijela prema mjerilima koja za određivanje veli čine
udjela zakon postavlja za određeni slučaj zajedničkoga vlasništva.

14
(5) Kad zakon zabranjuje diobu zajedni čke stvari, ta se zabrana odnosi isklju čivo na fizi čku
diobu stvari, ako izri čito nije postavljena zabrana i za diobu odre đivanjem suvlasnič kih
dijelova, ili za druge načine diobe.

Pravo trećih osoba na diobu
Osobe koje imaju pravo zahtijevati da se zajedni čko vlasništvo podijeli odre đivanjem
suvlasničkog dijela određenog zajedničara na ime njegovog dijela u zajedničkom vlasništvu su:
1) vjerovnici u odnosu na dijelove njihovih dužnika,
2) nasljednici u odnosu na ostaviočev dio,
3) svaka osoba u odnosu na bilo kojega zajedničara ko za to ima pravni interes.

Shodna primjena pravila o suvlasništvu
Na zajedni čko vlasništvo shodno se primjenjuju odre dbe o suvlasništu ako ovim ili drugim
zakonom nije drugačije određeno, niti drugo proizlazi iz prirode zajedničkog vlasništva.

Glava III
PRAVO VLASNIŠTVA NA NEKRETNINAMA

1. Sticanje prava vlasništva na nekretninama

Pravni osnovi sticanja
(1) Sticalac prava vlasništva na nekretnini na osnovu zakona, naslje đivanja, pravosnažne odluke
suda ili konač ne odluke drugog nadležnog organa, ovlašten je zahtijevati upis ste čenoga
prava vlasništva u zemljišne knjige.
(2) Pravo vlasništva ste čeno na osnovu naslje đivanja, zakona, odlukom suda ili drugog
nadležnog organa ne može se suprotstaviti pravu tre će savjesne osobe koja je postupaju ći sa
povjerenjem u zemljišne knjige podnijela zahtjev za upis svoga prava prije nego je osoba
koja je stekla pravo vlasništva na osnovu naslje đivanja, zakona odluke suda ili drugog
nadležnog organa zatražila upis svog prava.
a) Sticanje na osnovu pravnog posla

Sticanje uknjižbom
(1) Pravo vlasništva na nekretn inama na osnovu pravnog posla stič e se uknjižbom u zemljišnu
knjigu ako zakonom nije drugačije određeno.
(2) Pravni posao iz stava 1. ovog člana zaključuje se u obliku notarski obrađene isprave.

15
(3) Vlasništvo se pre nosi na osnovu valjano o čitovane volje zemljišnoknjižnog vlasnika
usmjerena na to da n jegovo vlasništvo pređe na sticaoca (clausula in tabulandi). Ova izjava
volje može biti data u pravnom poslu koji je up ravljen na prijenos vlasništva ali može biti
data i u posebnoj ispravi, u kojem slučaju ta isprava mora biti notarski obrađena.
(4) Provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za uknjižbu.

Sticanje predbilježbom
(1) Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje pravila zemljišnoknjižnog prava zahtijevaju za
uknjižbu prava vlasništva, može se tražiti predbilježba sticanja prava vlasništva.
(2) Predbilježbom će vlasništvo biti ste čeno pod uvjetom naknadnog opravdanja predbilježbe.
Opravdanjem se predbilježba pretvara u uknjižbu, s u činkom od časa kad je prijedlog za
predbilježbu bio podnesen.
(3) Predbilježba izvršena zbog toga što isprave ne sadrže sve elemente za upis prava ili kada je
prijenos vlasništva uvjetovan ispunjenjem odre đenih pretpostavki, opravdana je naknadnim
podnošenjem potpunog zahtjeva za upis prijenosa vlasništ va na sticaoca ili ispunjenjem
drugih propisanih pretpostavki u određenom roku.
(4) Ako je predbilježba zahtijevana zbog nedostat ka clausule intabulandi predbilježba se smatra
opravdanom podnošenjem clausule intabulandi.

Zaštita povjerenja u zemljišne knjige
(1) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje
nekretnine, pa ko je u dobroj vjeri postupio s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znaju ći da
ono što je u njih upisano potpuno ili da je razli čito od izvanknjižnog stanja, uživa u pogledu
toga sticanja zaštitu prema odredbama zakona. U pogledu činjeničnog stanje nekretnine
smatra se da je zemljišna knjiga istinita i potpuna ukoliko je zemljišna knjiga uspostavljena na
osnovu podataka novog premjera.
(2) Sticalac je bio u dobroj vjer i ako u trenutku sklapanja prav nog posla, a ni u trenutku kad je
zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u
to da stvar pripada otuđivaocu.
(3) Nedostatak dobre vjere ne može se predba citi nikome samo iz razloga što nije istraživao
izvanknjižno stanje.

Djelovanje povjerenja u istinitost i potpunost
(1) Sticalac upisom stiče nekretninu kao da je sti če od njezina vlasnika, ako istu, postupaju ći s
povjerenjem u zemljišnu knjigu, stekne u dobroj vjeri od osobe koja je bila upisana kao
vlasnik te nekretnine iako to nije bila.
(2) Sticalac koji je, postupaju ći s povjerenjem u zemljišne knjige , u dobroj vjeri stekao pravo
vlasništva nekretnine, stekao je tu ne kretninu kao da na njoj ne postoje tu đa prava, tereti ni
ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjig a bilo vidljivo da
je zatražen njihov upis, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

16
(3) Brisovna se tužba može podi ći u rokovima u kojima se može ostvarivati osporavanje
pravnog osnova upisa, ali se ne može podi ći ukoliko je savjesna treća osoba pouzdavajući se
u zemljišnu knjigu upisala svoje pravo.

Višestruko ugovaranje otuđenja
(1) U slu čaju da je više osoba zaklju čilo sa vlasnikom pravne poslove radi sticanja vlasništva iste
nekretnine, vlasništvo će steći ona osoba, koja je kao savjesna prvo podnijela zahtjev za upis
u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i ostale pretpostavke za sticanje vlasništva. Savjesnost
mora postojati u trenutku podnošenja zahtjeva za upis.
(2) Ukoliko je jedna od više osoba , koje su s vlasnikom zaklju čile pravni posao radi sticanja
vlasništva iste nekretnine podnijela zahtjev za up is u zemljišnu knjigu, odnosno ishodila upis
u svoju korist, a pri tome bilo nesavjesna, savjesna osoba ima pravo u roku od tri godine od
izvršenog upisa podnijeti tužbu kojom traži br isanje neispravnog upisa i uknjižbu prava
vlasništva u svoju korist, kao i izvršiti zabilježbu spora u svoju korist. Ovo se pravo ne može
vršiti protiv treć e savjesne osobe koja je, pouzdavaju ći se u zemljišnu knjigu, stekla neko
pravo.
b) Sticanje na osnovu zakona

Sticanje dosjelošću
(1) Samostalni posjednik sti če dosjeloš ću pravo vlasništva na nekretnini, ako mu je posjed
zakonit i savjestan, a nije pribavljen silom, prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja, protekom
deset godina neprekidnoga posjedovanja.
(2) Samostalni posjednik nekretnine, čiji je posjed savjestan , stič e dosjeloš ću vlasništvo na
nekretnini protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.
(3) Vrijeme potrebno za dosjelost po činje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni
posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.
(4) U vrijeme posjeda ura čunava se i vrijeme, za koje su pr ethodnici sadašnjega posjednika
neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti i sa vjesni samostalni posjednici, odnosno kao
savjesni samostalni posjednici.
(5) Uračunavanje vremena je mogu će i ukoliko su posjednici razli čitog kvaliteta, pri čemu se
vrijeme za koje su posjedovali prethodnici sadašnjeg posjednika prera čunava u vrijeme
potrebno za dosjelost.
(6) Smatra se da je nasljednik savjesni posjed nik od trenutka otvaranja nasljedstva i u slu čaju kad
je ostavilac bio nesavjestan posjednik, ako se ne dokaže da je znao ili morao znati da mu ne
pripada pravo na posjed.
(7) Na prekid odnosno zastoj prote ka vremena dosjelosti na odgovaraju ći način se primjenjuju
odredbe o prekidu, odnosno zastoju proteka rokova za zastaru potraživanja.

17

Građenje na tuđem zemljištu
(1) Zgrada koju neko sagradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku zemljišta.
(2) Vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati da mu se preda u posjed njegovo zemljište sa
zgradom, a graditelj će moći od vlasnika tražiti naknadu, po pravilima obligacionoga prava.
(3) Vlasnik zemljišta može zahtijevati da nes avjesan graditelj uspostavi prijašnje stanje ili da
otkupi zauzeto zemljište po tržišnoj cijeni; u jednom i drugom slu čaju vlasnik zemljišta ima
pravo na naknadu štete po općim pravilima obaveznog prava.
(4) Ako je vlasnik zemljišta znao za gra đenje, a nije se bez odgode usprotivio daljnjoj gradnji,
savjesnom graditelju pripada zgrada sa zeml jištem koje je potrebno za njenu redovnu
upotrebu, a prijašnji vlasnik zemljišta ima prav o zahtijevati samo naknadu u visini tržišne
vrijednosti zemljišta, koja se odre đuje prema stanju zemljišta prije gra đenja, a prema
cijenama u vrijeme donošenja odluke suda.
(5) Ako graditelj nije bio savjestan, zgrada pripada vlasniku zemljišta i kada se nije bez odgode
usprotivio gradnji iako je znao za gra đenje, ali tada vlasnik zem ljišta nema pravo zahtijevati
uspostavu prijašnjeg stanja.

Gradnja tuđim materijalom
(1) Ako vlasnik zemljišta izgradi na njemu zgradu tu đim materijalom, odnosno ako on ili neko
drugi ugradi u nekretninu tu đu stvar , koja se ne može odvojiti bez nesrazmjerno velikih
troškova, vlasništvo nekretnine se proteže i na ugrađenu stvar.
(2) Prava na naknadu vlasnika materijala iz stava 1. ovog člana ure đuju se po pravilima
obligacionog prava.

Dogradnja, nadziđivanje, preuređenje i ulaganje
(1) Dogradnjom, nadzi đivanjem ili preure đenjem zgrada, odnosno prostorija u suvlasni čkim,
zajedničkim ili tuđim zgradama, kao i njihovom pregradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih
na može se ste ći vlas
ništvo, ako vlasnik (suvlasnici, zajedni čari) dogra đene, nadzidane
odnosno pregrađene nekretnine nije drugačije odredio.
(2) Osoba koja je dogradila, nadzidala ili preuredila zgradu, odnosno prostoriju iz stava 1. ovog
člana, ili je ulagala ili nešto ugradila u takvu zgradu ili prostoriju ima pravo na naknadu po
pravilima obligacionog prava.

Prekoračenje međe građenjem
(1) Ako je gra đenjem zgrade prekora čena me đa, savjesni graditelj sti če pravo vlasništva na
zahvaćenom zemljištu uz obavezu isplate tržišne vrijednosti zemljišta.
(2) Ako je graditelj bio nesavjestan ili ako se vlasnik zahva ćenog zemljišta bez odgode
usprotivio gradnji, vlasnik zemljišta može zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja i naknadu
štete ili ustupiti zemljište graditelju uz isplatu tržišne vrijednosti.

18

Građenje na tuđem pravu građenja
Kad je gra đeno na tu đem zemljištu optere ćenom pravom gra đenja, nosiocu tog prava
pripadaju prava i obaveze vlasnika zemljišta iz člana 59. (građenje na tuđem zemljištu) i člana 62.
(prekoračenje međe građenjem) ovog zakona.

Sijanje i sađenje
Biljke koje puste korijenje u zemljištu vlasništ vo su vlasnika tog zem ljišta, nezavisno o tome
ko je bio vlasnik sjemena ili sadnice.

Priraštaj zemljišta
(1) Nastane li otok u sredini vodotoka koji nije op će dobro, tada otok pravno prirasta
zemljištima koja leže duž tog otoka na obje obale po dužini zemljišta, u širinu do polovice
vodotoka, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Ako je otok koji nije op će dobro nastao na jednoj polov ici vodotoka, u cjelini prirasta
zemljištu na bližoj obali.
(3) Odredbe ovog člana ne primjenjuju se ako otok na stane presušivanjem vode, diobom vode
na više rukavaca ili ako zemljišta budu poplavljena.
(4) Otrgne li vodotok komad zemljišta i pripoji ga drugom zemljištu, vlasnik otrgnutog komada
zemljišta ima pravo u roku od godine dana vratiti taj komad zemljišta. Ako nakon isteka
roka od godine dana otrgnuti komad zemljišta nije vra ćen, isti postaje sastavni dio zemljišta
kojem je pripojen.
(5) Zemlja koju vodotok taloži na neko zemljište priraštaj je toga zemljišta.
(6) O tome ko je stekao pravo vlasništva u slučajevima predviđenim u odredbama
čl.60. do 65. ovog zakona odlučuje sud.

2. Ograničenje prava vlasništva na nekretninama

Opće odredbe
(1) Vlasnik nekretnine ima pri iz vršavanju svojih ovlasti iz prava vlasništva obavezu postupiti
obzirno prema osobi , koja je vlasni k neke druge nekretn ine, a koja pri tome u njegovu
interesu trpi, propušta ili čini u pogledu svoje nekretnine ono što je odre đeno zakonom
(susjedska prava).
(2) Svoje pravo vlasnici drugih nekretnina mogu ostvarivati u postupku pred sudom, ako nije
predviđen drugi put zaštite. Neko trpljenje, propuštanje ili činjenje, koje je predvi đeno
zakonom, jednako kao i vlasnik ovlašten je zahtijevati i onaj, koji nekretninu posjeduje na
osnovu prava izvedenog iz prava vlasnika.
(3) Susjedska prava dopušteno je izvršavati samo u mjeri i na na čin da se time što manje
ograničava, optere ćuje ili na drugi nač in uznemirava onoga , koji treba nešto trpjeti,
propustiti ili činiti.

19
(4) Trpljenje, propuštanje i činjenje, koje se može zahtijevati od vlasnika neke nekretnine , može
se umjesto od njega zahtijevati od onoga , koji nekretninu posjeduje na osnovu prava
izvedenoga iz prava vlasnika.
(5) Ono što je odre đeno za susjedska prava vlasnika nekretnina vrijedi na odgovaraju ći način i
za vlasnike ostalih nekretnina, uklju čujući i suvlasnike , na č ijim je suvlasni čkim dijelovima
uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela nekretn ine, ako nije suprotno zakonu ili naravi
nekretnina.

Zajednička ograda
(1) Ograde izme đu susjednih nekretnina (zidovi, plotovi, ograde, živice i druge prepreke) kao i
stvari, koje služe kao me đašni znakovi, suvlasništvo su susjeda, osim ako se dokaže da su
vlasništvo jednoga susjeda.
(2) Suvlasništvo stvari , koje služe kao zajedni čke ograde ili međašni znakovi, nije dijeljivo dokle
god te stvari ne izgube tu namjenu.
(3) Svaki od susjeda može upotrebljavati zajedni čku ogradu sa svoje strane do polovine njezine
širine, do te širine izgraditi slijepa vrata ili smjestiti uzidane ormare i sl., ali ne smije činiti
ništa što bi ogradu dovelo u opasnost ili što bi njegova susjeda sprje čavalo da je on
upotrebljava sa svoje strane do polovine.
(4) Troškove održavanja zajedni čke ograde snose njezini suvlasnici na jednake dijelove i
solidarno odgovaraju za štetu, koja bi tre ćima nastala zbog toga što ograda nije održavana u
stanju kakvo je uobi čajeno s obzirom na namjenu ograde i ogra đene nekretnine, te na
mjesne prilike.

Vlastita ograda
(1) Ograda koja se nalazi isklju čivo na nekretnini jednoga vlasnika, njegovo je vlasništvo.
(2) Svaki je vlasnik dužan s desne strane svog glavnog ulaza, gledano s puta, ograditi svoj
prostor, ako nije drugačije propisano, niti je drugi mjesni običaj.
(3) Vlasnik ograde je dužan održavati u dobrom stanju svoju ogradu i sprije čiti opasnost od
nanošenja štete susjedu.

Međa
(1) Ako su me đašni znakovi između dvije nekretnine zbog bilo kakvih okolnosti toliko ošte ćeni
da bi se moglo dogoditi da se međe neće moći raspoznati, ili ako se međe više ne raspoznaju,
ili su sporne, onda svaki od susjeda im a pravo zahtijevati da sud u vanparni čnom postupku
(postupku uređenja međa) obnovi ili ispravi među.
(2) Sud će na licu mjesta označiti među međašnim znakovima i obnoviti ili ispraviti među prema
sporazumu susjeda čija je me đa u pitanju, a ne bude li postignut sporazum, prema
posljednjem mirnom posjedu, a ne uspije li ga utvrditi – prema pravičnoj ocjeni.

20
(3) Me đa na građevinskom zemljištu uređuje se u sudskom vanparnič nom postupku u skladu sa
prostorno-planskom dokumentacijom, a ako to nije mogu će onda na osnovu geodetskog
premjera.
(4) Od trenutka kad je sud me đu označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo
do te međe, a ko tvrdi suprotno, treba to dokazati.
(5) I nakon što je sud u postupku ure đenja me đa obnovio ili ispravio me đu, svako može u
parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa.
(6) Susjed , koji je sudjelovao u postupku ure đenja međa, ne može to zahtijevati nakon proteka
roka od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke donesene u postupku uređenja međa.

Stablo na međi
(1) Stablo pripada onome iz čijega je zemljišta izraslo, bez obz ira na to kuda se ono nadvilo,
kamo se proteže korijenje i vise grane.
(2) Stablo koje je izraslo na samoj me đi u suvlasništvu je susjeda s obje strane međe.
(3) Što je odre đeno u pogledu stabla, na odgovarajući se način primjenjuje i na drugo rastinje.

Granje i korijenje
(1) Vlasnik smije iz svog zemljišta istrgnuti žile i korijenje tu đeg drveća i ostalog raslinja kao i
odsjeći grane tu đeg drveta i dio debla , koji se nalaze u zra čnom prostoru iznad njegove
nekretnine i zadržati ih za sebe, i li se pak služiti tim dijelovima tu đeg drveta, ako posebnim
zakonom nije nešto drugo određeno.
(2) Za štetu koju su njegovoj nekretnini prouzro čile žile, korijenje ili grane tuđeg drveća, a što se
ne bi dogodilo da je njihov vlasnik postupao dovoljno obzirno, vlasnik susjednog zemljišta
ima pravo tražiti naknadu.
(3) Odredbe iz st. 1. i 2. ovog člana ne primjenjuju se u s
lučaju međusobnog graničenja šuma i
šumskog zemljišta.

Pristup na tuđe
(1) Ako na tu đu nekretninu dospiju ne čija životinja, roj p čela ili stvar koja se s njom nije
povezala tako da je time pres tala samostalno postojati, onaj čije su to stvari može, u
primjerenom roku pristupiti na tuđe zemljište da bi ih uzeo nazad.
(2) Vlasnik nekretnine može u slu čaju iz stava 1. ovoga člana zabraniti pristup na svoju
nekretninu jedino ako te stvari bez odgađanja sam preda njihovu posjedniku.
(3) Ako je od životinje, roja p čela i drugih stvari , koje su dospjele na tu đu nekretninu ili od
njihova uzimanja ili vra ćanja natrag nastala šteta za vlasnika nekretnine na koju su te stvari
dospjele, ili ako su s tim u vezi za vlasnika nekretnine nastali troškovi koji su bili nužni, on
ima pravo zadržati stvar sve dok mu šteta i troškovi ne budu u potpunosti naknađeni.

21

Upotreba tuđe nekretnine radi izvođenja radova
(1) Vlasnik nekretnine , na kojoj je nužno obaviti radove potrebne za njenu upotrebu ili
korištenje, može privremeno upotrijebiti tu đe zemljište radi izvo đenja radova, (postavljanja
skele i sl.), ako se to na drugi na čin ne može izvesti. Za upotrebu tu đeg zemljišta plaća se na
zahtjev vlasnika primjerena naknada.
(2) Osoba, koja je upotrijebila tu đe zemljište za potrebe iz stava 1. ovoga člana, dužna je isto,
čim prestane potreba za takvu upotrebu dovesti u stanje , u kojem se nalazila prije toga, i
nadoknaditi počinjenu štetu po općim propisima o odgovornosti za štetu.

Postavljanje vodova i drugih uređaja
Postavljanje vodova i drugih ure đaja (elektri čnih, kanalizacionih, plinovodnih, vodovodnih,
toplovodnih, telekomunikacionih i dr.) na tu đoj nekretnini bez pristanka njenog vlasnika ,
moguće je u op ćem interesu na osnovu posebnih zakonskih propisa, a u privatnom interesu
prema odredbama o osnivanju služnosti vodova i drugih ure đaja odlukom suda, ako zakonom
nije drugačije određeno.

Potkopavanje tuđe nekretnine
(1) Vlasniku nije dozvoljeno da kopa svoje zemljište ili da č ini na svojoj nekretnini druge radnje,
za koje je razumno očekivati da bi mogle dovesti u opasnost stabilnost tuđe nekretnine.
(2) Vlasnik nekretnine , čija je stabilnost u opasnosti , može tražiti prestanak radova iz stava 1.
ovog člana, ako nisu preduzete sve mjere , za koje se opravdano može o čekivati da će
otkloniti opasnost za stabilnost njegove nekretnine.
(3)
Ako mjere iz stava 2. ovog člana nije mogu će uspješno provesti, njen vlasnik može
zahtijevati zabranu radnji, koje ugrožavaju stabilnost nekretnine.

Imisije
(1) Nekretninom se ne smije služiti ni koristiti na na čin da zbog toga na tuđu nekretninu dospiju
dim, neugodni mirisi, čađ, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na
namjenu koja odgovara toj nekretnini u skladu sa mjestom i vremenom, ili izazivaju znatniju
štetu, ili su nedopušteni na osnovu odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne
imisije).
(2) Vlasnici nekretnina koje su izložene prekomjer nim posrednim imisijama ovlašteni su da od
vlasnika nekretnine s koje one poti ču zahtijevaju da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu
koju su nanijele, kao i da ubudu će propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrok
prekomjernih imisija, dok ne preduzme sve mjere koje su potrebne da onemogu će
prekomjerne imisije.
(3) Izuzetno, od stava 2. ovog člana, kad prekomjerne posredne imisije poti ču od djelatnosti za
koju postoji dozvola nadležnog organa, vlasnici ne kretnine koja im je izložena nemaju pravo
dok ta dozvola traje da zahtije vaju propuštanje obavljanja te d jelatnosti, ali su ovlašteni da
zahtijevaju naknadu štete koju su imisije nanijele , kao i preduzimanje prikladnih mjera da se
ubuduće spriječe ili smanje prekomjerne imisije, odnosno nastupanje štete.

22
(4) Vlasnik nekretnine nije dužan da trpi da ga bilo ko bez posebnog pravnog osnova
uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi na čin neposredno odašilje na njegovu
nekretninu dim, neugodne mirise, čađ, otpadne vode, potrese, buku i sl. (neposredne
imisije), pa je ovlašten zahtijevati da to uzn emiravanje prestane i da mu se nadoknadi
pretrpljena šteta.
(5) Vlasnik čijoj nekretnini prijeti predvidiva opasnost s tu đe nekretnine od neposrednih ili
posrednih imisija koje ne bi bio dužan trpjeti, ovlašten je da zahtijeva da se odrede i provedu
odgovarajuće mjere radi njihovog sprječavanja.

Opasnost od rušenja zgrade
Kad postoji ozbiljna opasnost da bi se ne čija zgrada ili neki drugi dio ne čije nekretnine
mogao potpuno ili djelimi čno srušiti, od čega prijeti opasnost susjednoj nekretnini, susjed čija je
nekretnina u opasnosti može od onoga čiji je to objekt zahtijevati pr eduzimanje svih potrebnih
mjera za sprje čavanje nastanka štete, kao i da zah tijeva dovoljno osiguranje naknade budu će
štete.

Zabrana mijenjanja prirodnog toka vode
(1) Vlasnik zemljišta ne smije na štetu drugog zemljišta mijenjati smjer ili jač inu prirodnog toka
vode preko svog zemljišta ili kroz njega (podzemne vode).
(2) Vlasnik je dužan da zemljište duž obala, vodoto ka i jezera koristi tako da ne ometa prirodni
tok vode, ne ugrožava stanje ili korištenje korita, obala i vodoprivrednih objekata na obali i
pored obale i da ne sprječava njihovo održavanje.
(3) Vlasnik nizvodnog zemljišta ne smije stvarati ni postavljati prepreke da na njegovo zemljište
dotiče voda koja prirodno oti če sa uzvodnog zemljišta, niti vlasnik uzvodnog zemljišta smije
svojevoljno učiniti nešto što bi u većoj mjeri opteretilo nizvodno zemljište.

Odvođenje kišnice s krova
Vlasnik nekretnine je dužan preduzeti sve potre bne mjere da kišnica koja se slijeva sa
njegove zgrade ne pada na tuđu nekretninu.

3. Vlasništvo na posebnom dijelu nekretnine
a) Općen ito

Pojam etažnog vlasništva
(1) Vlasništvo na posebnom dijelu nekretnine (etažno vlasništvo) proizilazi i ostaje neodvojivo
povezano s odgovaraju ćim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je
uspostavljeno, te se može samo zajedno sa njim prenijeti ili opteretiti.

23
(2) Vlasništvo odre đenog posebnoga dijela nekretnine ovlaš ćuje etažnog vlasnika, da taj
poseban dio nekretnine isklju čivo koristi i raspolaže s njim, a na zajedni čkim dijelovima
nekretnine ima pravo suvlasništva.
(3) Etažno vlasništvo može se uspostaviti na odgovaraju ćem suvlasnič kom dijelu nekretnine
koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom.
(4) Na pravne odnose vlasništva na posebnim dijelo vima nekretnine koji nisu regulirani ovim
zakonom odgovarajuće se primjenjuju opća pravila o suvlasništvu.

Objekt etažnog vlasništva
(1) Etažno vlasništvo može biti uspos tavljeno u pogledu dijela suvlasni čke nekretnine koja čini
samostalnu upotrebnu cjelinu, koja omogu ćuje samostalno izvršavanje ovlaš ćenja etažnog
vlasnika kao što je stan, poslovni prostor ili druga samostalna prostorija.
(2) Samostalne prostorije u smislu ovog zakona naro čito su samostalne poslovne prostorije,
samostalne garaže ili jasno ome đena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih
vozila.
(3) Etažno vlasništvo može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni,
terase, podrumske ili tavanske prostorije, ku ćni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva
motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji.
(4) Da bi se etažno vlasništvo moglo protegnuti i na neki sporedni dio, ta j dio treba biti jasno
razgraničen od ostalih dijelova nekretnine, te dostupan s me đe nekretnine ili iz njezinih
zajedničkih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio sporedni
dio.
(5) Etažno vlasništvo ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajedni čki, ili
im se namjena protivi isklju čivoj upotrebi samo u korist odre đenoga posebnoga
dijela
nekretnine. U sumnji se uzima da dio služi kao zajedni čki i da mu se namjena protivi
isključivoj upotrebi u korist određenoga posebnoga dijela.
(6) Etažni vlasnici imaju pravo da koriste zajedni čke dijelove nekretnine. U smislu ovog zakona
zajednički dijelovi nekretnine su temelji, glavni zido vi, tavan, stepenice, hodnici, liftovi,
električna, kanalizaciona, vodovodna i telefonska mreža i sl.
(7) Za sporedne dijelove nekretnine shodno se primjenjuju pravila koja važe za pripatke stvari.

Uspostavljanje etažnog vlasništva
(1) Etažno vlasništvo se uspostavlja odlukom vlasnika nekretnine (izjava o diobi) u skladu sa
odrebom člana 86. ovog zakona ili sporazumom suvlasnika nekretnine (ugovor o diobi) u
skladu sa odredbom člana 84. ovog zakona.
(2) Za valjanost izjave o diobi i ugovora o diobi potrebna je forma notarski obrađene isprave.

24
(3) Etažno vlasništvo se sti če upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano sa odre đenim
suvlasničkim dijelom te nekretnine.

Uknjižba etažnog vlasništva
(1) Za uknjižbu prava etažnog vlasništva potrebno je sudu dostaviti izjavu o diobi ili ugovor o
diobi, te plan posebnih dijelova zgrade koji se žele uknjižiti.
(2) Plan posebnih dijelova zgrade mora sadržavati zemljišnoknjižnu oznaku zemljišta na kome
je zgrada podignuta, oznaku zgrade po ulici i ku ćnom broju, skicu (crtež) iz kojeg se vidi
položaj, veličina i oznaka posebnog dijela zgrade na ko me se traži uknjižbu, kao i položaj i
oznake dijelova zgrade koji služe zgradi kao cjelini ili samo nekim posebnim dijelovima
zgrade.
(3) Plan posebnih dijelova zgrade mora biti izrađen od strane ovlaštenog projektanta ili
ovlaštenog geodete, stalnog sudskog vještaka arhitektonske ili građevinske struke i ovjeren
od strane općinske službe nadležne za građenje.
(4) Nadležna op ćinska služba iz stava 3. ovog člana potvr đuje da je odre đeni stan, poslovni
prostor ili samostalna prostorija u odre đenoj zgradi i na odre đenoj zemljišnoj č estici
samostalna cjelina (uvjerenje o cjelovitosti).

Pretvaranje suvlasništva u etažno vlasništvo
(1) Suvlasnici nekretnine mogu se sporazumjeti da svoje idealne dijelo ve pretvore u etažno
vlasništvo, tako što ć e svaki suvlasnik imati vlasništvo na stanu, poslovnom prostoru ili
samostalnoj prostoriji (posebni dio) povezano sa suvlasni čkim dijelom u nekretnini.
Vlasništvo na posebnom dijelu može biti uspostavljeno samo na odgovaraju ćem
suvlasničkom dijelu, osim ako se suvlasnici u skladu sa odredbom člana 85. stava 2. ne
sporazumiju drugačije.
(2) Suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak drugom suvlasniku na uspostavu
vlasništva posebnoga dijela koji ima odgovarajuć i suvlasni čki dio, osim ako bi se
uspostavom novoga vl
asništva posebnoga dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili
ograničila prava koja njemu ve ć pripadaju na osnovu njegovog ranije uspostavljenog
vlasništva posebnoga dijela. U sluč aju uskraćivanja odobrenja odlučuje sud u vanparni čnom
postupku.
(3) U slu čaju spora da li je suvlasni čki dio odgovaraju ći dio da bi na njemu moglo biti
uspostavljeno vlasništvo odre đenoga posebnoga dijela nekretnine, utvr đuje sud, ako ovim
zakonom nije drugačije određeno.
(4) U slu čaja iz stava 3. ovog člana vlasništvo posebnoga dijela ne može se uspostaviti dok ne
postane pravosnažna odluka suda o utvr đivanju korisnih površina toga stana, odnosno
druge prostorije te korisnih pov ršina svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, ako
ovim zakonom nije nešto drugo određeno.

25

Odgovarajući suvlasnički dio
(1) Odgovarajući suvlasni čki dio je onaj koji odgovara odnosu korisne površine toga
samostalnoga dijela prema korisnoj površini svih stanova i ostalih prostorija cijele
nekretnine.
(2) Svi suvlasnici nekretnine mogu saglasno ograni čiti svoja suvlasnič ka prava tako što će s
određenim suvlasni čkim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela iako to nije
odgovarajući dio. U tom slu čaju će se smatrati da se radi o odgovaraju ćem dijelu iz kojega
može proiza ći i na njemu biti uspostavljeno vlasni štvo posebnog dijela, bez obzira na to
koliki bi bio taj suvlasnički dio.

Uspostavljanje etažnog vlasništva od strane vlasnika nekretnine
(1) Vlasnik nekretnine može izjavom o diobi podijeliti svoje pravo vlasništva na suvlasni čke
dijelove i sa svakim tih dijelova povezati pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine.
(2) Da bi se uspostavilo na ovaj na čin etažno vlasništvo, moraju biti ispunjene pretpostavke
propisane ovim zakonom u pogledu uspostave prava vlasništva na posebnim dijelovima
nekretnine a posebno one o odgovarajućem suvlasničkom dijelu.
(3) Podijeli li vlasnik zemljišta, odnosno nosilac prava gra đenja svoju nekretninu, na kojoj tek
treba biti izgrađena zgrada na suvlasni čke dijelove, on može o čitovati svoju volju da sa
svakim od tih dijelova bude povezano pravo vlasništva na odre đenom posebnom dijelu, u
kojem će slu čaju vlasništvo posebnog dijela biti uspostavljeno tek ako zgrada bude
izgrađena, uz pretpostavke iz stava 2. ovoga član a.
(4) Vlasnik nekretnine može u toku gradnje raspolagati posebnim dijelovima zgrade. Sticalac
takvog posebnog dijela zgrade se smatra privremenim etažnim vlasnikom.
(5) U korist privremenog etažnog vlasnika će se radi osiguranja njegovog zahtjeva za upis
vlasništva u zemljišnu knjigu u teretnom listu nekretnine na kojoj se gradi upisati
predbilježba budu ćeg vlasništva na određenom stanu, poslovnoj prostoriji ili samostalnoj
prostoriji.
(6) Prije nego je izvršena predbilježba iz stava 5. ovog člana sticalac etažnog vlasništva nije
dužan i prodavalac nema pravo zahtjevati od njega bilo kakve ispla te na ime kupoprodajne
cijene.
(7) U ugovoru o prodaji će se prodavlac privremenom eta žnom vlasniku obavezati da će dati
sve potrebne zemljišnoknjižne izjave i poduzeti sve potrebne radnje pred nadležnim
organima kako bi se izvršila uknjižba u njegovu korist.
(8) Ukoliko prodavalac ne izvrši obaveze pre uzete u skladu sa odredbom stava 7. ovog člana
privremeni etažni vlasnik može podići tužbu i istovremeno tražiti upis zabilježbe spora.

26
(9) Uknjižbom etažnog vlasništva u korist privre menog etažnog vlasnika, on postaje vlasnik, a
po službenoj dužnosti se brišu ostali upisi koje su osiguravali njegovo sticanje.

Veličina suvlasničkog dijela i korisna površina
(1) Da li je suvlasni čki dio nekretnine one osobe koja zah tijeva uspostavu vlasništva na nekom
određenom posebnom dijelu nekret nine za to odgovaraju ći, prosuđuje se prema tome da li
je taj suvlasni čki dio u odnosu prema vlasništvu cijele nekretnine jednak ili ve ći od odnosa
korisne površine stana, odnosno druge samo stalne prostorije u pogledu koje se traži
uspostava vlasništva posebnoga dijela prema ko risnoj površini svih stanova i ostalih
prostorija cijele nekretnine.
(2) Korisna površina je ukupna podna površina st ana ili druge samostalne prostorije, umanjena
za širinu zidova koji je prekidaju.
(3) Korisnu površinu prema projektnoj dokumentaciji odre đuje vlasnik nekretnine izjavom o
diobi ili suvlasnici nekretnin e ugovorom o diobi, a ako me đu njima nema saglasnosti
korisnu površinu određuje sud u vanparničnom postupku.
(4) Korisne površine utvrđuje sud svojom odlukom donesenom u vanparničnom postupku:
1) prilikom izra čunavanja korisne površine zanemaruju razlike koje pove ćavaju ili
smanjuju površinu, ako bi sve zajedno opravdale dodatak ili odbitak od manje od
2% korisne površine stana ili druge prostorije,
2) prilikom izrač unavanja korisne površine ne će se uzeti u obzir podrumske i
tavanske prostorije koje po svojoj opremi nisu prikladne za stambene ili poslovne
svrhe, kao ni stubišta, otvoreni balkoni i terase, a što važi i za druge dijelove
nekretnine koji su pripadak nekog stana ili dr uge samostalne prostorije u skladu s
odredbama ovoga zakona,
3) korisna se površina u pravilu izra čunava prema glavnom projektu koji je sastavni
dio građevinske dozvole ili koji je potvr đen po nadležnom tijelu, ali ako neki od
suvlasnika u čini vjerojatnim da postoje znatnija odstupanja od tog projekta,

korisna će se površina izračunati prema stvarnom stanju,
4) u slučajevima utvrđivanja korisne površine iz tačke 1. do 3. ovog stava sud donosi
rješenje na osnovu nalaza ovlašte nog geodete, vještaka arhitektonske ili
građevinske struke.

Naknadno sudsko utvrđivanje korisnih površina
(1) Ukoliko se nakon što su utvr đeni i u zemljišnu knjigu upisani odgovaraju ći dijelovi
izmijenjene prilike i nema sporazuma među etažnim vlasnicima o novom utvr đivanju
korisnih površina i odgovarjućih dijelova na zahtjev svakoga suvlasnika korisnu površinu ć e
u vanpraničnom postupku utvrditi sud.
(2) Pod promijenjenim prilikama naročito se smatra:

27
1) ako se utvr đena korisna površina stana, odnos no druge samostalne prostorije
utvrđena prije završetka gradn je, promijenila radnjama za koje je potrebna
građevinskna dozvola do završetka gradnje za najmanje 3%, s time da u tom
slučaju zahtjev za ponovo utvr đivanje može biti postavljen samo u roku od
godine dana od pravosnažnosti upotrebne dozvole,
2) ako se nakon završene gradnje bitno promijenila utvr đena korisna površina stana,
odnosno druge samostalne prostorije takvim gra đevinskim zahvatima obavljenim
na nekretnini za koje je potrebna građevna dozvola, s time da u tom slu čaju
zahtjev za ponovo utvr đivanje može biti postavljen samo u roku od godine dana
od pravosnažnosti upotrebne dozvole.
(3) Utvrdi li se ponovo korisna površina zbog promjene iz stava 2. ovoga člana, suvlasnici su
dužni međusobno preuzeti ili prenijeti one suvlasni čke dijelove koji su potrebni kako bi
svakom suvlasniku pripao barem onoliki dio koji je nakon utvr đenja korisnih površina
nužan za uspostavu njegova prava vlas ništva na posebnom dijelu (odgovaraju ći
suvlasnički dio).
(4) U nedostatku sporazuma suvlasnika, sud koji nanovo odredi neku korisnu površinu,
ujedno će utvrditi mijenja li se i koliki je zbroj svih korisnih površina stanova i ostalih
posebnih dijelova iste nekretnine.

Naknadno utvrđivanje korisne površine zbog promjene stanja posebnih dijelova
(1) Korisna površina će se ponovno utvr đivati i ako se prije utvr đena vrijednost promijenila
zbog promjena stanja stanova, odnosno drugih samostalnih prostorija, koji neposredno
prostorno grani če, ili zbog prenosa sporednih dijelo va jednog posebnog dijela zgrade na
drugi, ako zahtjev za ponovno utvrđivanje korisne površine stave vlasnici posebnih dijelova,
koji izvode promjene ili prijenos.
(2) U slučaju iz stava 1. ovo
ga člana utvrdit će se korisna površina stano va ili drugih prostorija
na koje se odnosi promjena ili prijenos tako da bude jednak zbroj njihovih korisnih površina
prije i nakon promjene ili prijenosa.
(3) Ukoliko se u slučaju iz stava 1 ovog člana ponovo utvrdi korisna površina, suvlasnici čija je
korisna površina pove ćana dužni su suvlasnicima čijim se dijelovima smanjila korisna
površina platiti naknadu. Visinu naknade suvlasnici utv đuju sporazumom, a u nedostatku
sporazuma naknada se pla ća prema tržišnoj vrijednosti nekretnine uklju čujući i svu
eventualnu štetu koju su oštećeni suvlasnici pretrpjeli.

Sticanje vlasništva dvije ili više osoba na posebnom dijelu nekretnine

Ukoliko su dvije ili više osoba stekle, kao suvlasnici ili zajedni čki vlasnici, vlasništvo na
posebnom dijelu, one sva prava i dužnosti vlasnika izvršavaju solidarno, te se u odnosu prema
trećim osobama i ostalim suvlasnicima iste nekretnine smatraju kao jedna osoba.

28

Pravo preče kupovine
(1) Suvlasnici jednog stana, poslovne prostorije ili samostalne prostorije imaju pravo pre če
kupovine.
(2) Suvlasnik koji prodaje svoje etažno vlasništvo iz stava 1. ovog člana dužan je učiniti ponudu
drugim suvlasnicima toga posebnog dijela, a suvla snik zgrade koja se ne može podijeliti na
posebne dijelove drugim suvlasnicima.
(3) Ponuda mora biti u činjena u pisanoj formi i sadržavati zemljišnoknjižne ili katastarske
oznake nekretnine i posebnog dijela nekretnine koji se prodaje.
(4) Na vršenje prava preč e kupovine suvlasnika stana, poslo vne prostorije ili samostalna
prostorije primjenjuju se odredbe ovog zakona o pravu preče kupovine suvlasnika.
(5) Ako etažni vlasnik koji prodaje svoj dio ne u čini ponudu u skladu s odredbama stava 3.
ovoga člana, ili ako svoj dio prod a pod povoljnijim uvjetima tre ćoj osobi, drugi suvlasnik,
odnosno suvlasnici imaju pravo tražiti od suda da ugovor oglasi nevaljanim i da oni kupe taj
dio pod istim uvjetima.
(6) Ukoliko se druga čije ne sporazumiju suvlasnici ostvaruju pravo pre če kupovine srazmjerno
učešću svojih suvlasničkih dijelova na cijeloj nekretnini.
b) Izvršavanje ovlasti

Uzajamni odnosi etažnih vlasnika
(1) Ugovorom etažnih vlasnika ure đuju se obim i na čin korištenja i održavanja posebnih
dijelova nekretnine i dijelova ne kretnine koji služe zgradi kao cjelini ili nekim njenim
posebnim dijelovima.
(2) Prava i obaveze utvr đene ugovorom o uzajamnim odnosima vlasnika posebnih dijelova
odnose se i na kasnijeg sticaoca vlasništva posebnog dijela.
(3) Ako etažni vlasnici ne zaklju če ug
ovor o uzajamnim odnosima sud će u vanparni čnom
postupku, na prijedlog bilo kojeg vlasnika, svojim rješenjem urediti te odnose.

Ugovor o uzajamnim odnosima vlasnika posebnih dijelova nekretnine
(1) Ugovor o uzajamnim odnosima etažnih vlasnika iz člana 92. ovog zakona zaključ uje se u
pismenom obliku uz ovjeru potpisa od strane notara ili drugog ovlaštenog organa.
(2) Ugovor koji je sačinjen suprotno stavu 1. ovog člana ništav je.
(3) Ako je vlasnik prilikom podjele odredio kako će se upravljati nekretninom, to će djelovati i
prema trećima, ako je zabilježeno u zemljišnoj knjizi.

29
(4) Ugovor o uzajamnim odnosima etažnih vlasnika može se mijenjati uz pismeni pristanak
onih vlasnika čija se prava mijenjaju u formi propisanoj stavom 1. ovog člana.
(5) Sud će, u vanparničnom postupku, na prijedlog jednog ili više etažnih vlasnika odrediti da li
će se izvršiti promjena u ugovoru i protiv volje drugih vlasnika, ako nađ e da su promjene
opravdane.

Dužnost održavanja
(1) Etažni vlasnik, dužan je za taj stan, od nosno drugu samostalnu prostoriju, te njima
namijenjene instalacije, naro čito elektrovodne, plinovodne, vodovodne, toplovodne i
sanitarne naprave, kao i sve drug e pripatke tog posebnog dijela, brinuti se i tako ih održavati
da drugim suvlasnicima ne nastane nikakva šteta.
(2) Za svu štetu, koju drugi etažn i vlasnici pretrpe u vezi s izvršavanjem dužnosti iz stava 1.
ovoga člana, ili zbog njena n eizvršavanja, odgovoran je onaj etažni vlasnik, čija je to bila
dužnost održavanja, a ako je to bila dužnost više etažnih vlasnika – oni odgovaraju za tu
štetu solidarno.
(3) Etažni vlasnik je dužan da odobri ulazak u stan odnosno drugu samostalnu prostoriju
predstavniku upravnika zgrade ukoliko je to potrebno radi sprje čavanja štete na drugim
posebnim dijelovima nekretnine odnosno zajedničkim prostorijama ili radi hitnog održavanja
zajedničkih dijelova nekretnine. Imovinsku štetu ko ju u vezi s time pretrpi dužni su mu
srazmjerno svojim udjelima u ne kretnini nadoknaditi etažni vlasnici koji koriste predmetne
zajedničke prostorije, ako se ra dilo o održavanju zajedni čkih prostorija, odnosno etažni
vlasnik određenog stana ili samostalne prostorije.
(4) Ukoliko se etažni vlasnik tome protivi, po za htjevu upravnika rješenje o odobrenju ulaska
upravnika u stan odnosno samostalnu prostoriju po skra ćenom upravnom postupku donosi
organ nadležne jedinice lokalne samouprave nadležan za stambene poslove. U slu čaju
nemogućnosti ulaska u posebni dio zgrade uprkos postojanju rješenja nadležnog organa,
onda se ovo rješenje izvršava po službenoj dužnosti ili na zahtjev upravnika zgrade
primjenjujući načelo hitnosti postupka.

Promjene stanja
(1) Etažni vlasnik ovlašten je, ne traže ći za to odobrenje od ostalih et
ažnih vlasnika, u skladu s
građevinskim propisima o svome trošku izvršiti prepravke u stanu ili drugoj samostalnoj
prostoriji, uključujući i promjenu namjene, ako se pridržava sljedećih pravila:
1) promjena ne smije prouzro čiti ošte ćenje zgrade i drugih d ijelova nekretnine, a ni
povredu onih interesa ostalih etažnih vlasnika koji zaslužuju zaštitu; naročito ne smije
prouzročiti povredu vanjskoga izgleda zgrade, ni opasnost za sigurnost osoba, zgrade
ili drugih stvari,

30
2) ako bi za promjenu bilo potrebno zadrijeti u zajednič ke dijelove nekretnine, to je
dopušteno samo ako je takva promjena uobič ajena ili služi važnom interesu vlasnika
posebnoga dijela, inač e je svaki etažni vlasnik može za braniti; ali ne može zabraniti
postavljanje vodova za svjetlo, pl in, energiju, vodu i telefon i sli čnih ure đaja, a ni
postavljanje radijskih ili televizijskih anten a, potrebnih prema stanju tehnike, ako nije
moguć ili nije odobren priključak na postojeću antenu,
3) radi promjena na svome dijelu nije dopuš teno zadrijeti u one dijelove nekretnine koji
su kao posebni dio u vlasništvu drugoga eta žnog vlasnika bez njegova odobrenja, ali
taj etažni vlasnik će ipak morati trpjeti ono u vezi s tuđim prepravkom čime se bitno i
trajno ne povređuje njegovo pravo na posebnom dijelu, a i ono što je umjesno kad se
pravedno odvagnu svi interesi,
4) vlasnik posebnoga dijela koji provodi promjene na svome dijelu dužan je dati
primjerenu naknadu drugomu vlasniku čija je prava time povrijed io i kad je taj bio
dužan trpjeti tu povredu.
(2) Ako je za promjenu namjene iz stava 1. ovoga člana potrebna dozvola organa vlasti, drugi
etažni vlasnici koji tu promjenu moraju trpjeti nisu ovlašteni uskratiti svoj pristanak kad je
on potreban te odgovaraju za štetu koju bi prouzročili svojim uskraćivanjem.
(3) Ono što je u stavu 1. ovoga člana odre đeno za stanove i druge samostalne prostorije
jednako važi i za sve sporedne dijelove koji su njihovi pripatci, a ove odredbe se primjenjuju
i u slučaju prenosa sporednih dijelova, koji služe jednom stanu, odnosno prostoriji na drugi
stan, odnosno prostoriju.
(4) Za svu štetu koju drugi suvlasnici pretrpe u vezi s promjenama koje je izvršio etažni vlasnik,
ako je nisu bili dužni trpjeti, od govara im taj etažni vlasnik; više etažnih vlasnika odgovaraju
za tu štetu solidarno.

Troškovi etažnog vlasništva
(1) Etažni vlasnik održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obaveze i terete
u vezi s vlasništvom tog dijela, ako nije nešto drugo zakonom određeno.
(2) Kad dužnik obaveze na povremene naknade za komunalne usluge u vezi s
upotrebom vlasništva posebnog dijela (naknade zbog trošenja elektri čne energije, plina,
toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, etažni vlasnik na čijem je
suvlasničkom dijelu uspostavljen
o vlasništvo posebnog dijela, duguje te naknade
dobavljačima, odnosno davaocima usluga.
(3) Ako je dužnik obaveze iz stava 2. ovoga člana osoba koja odre đeni posebni dio upotrebljava
ili iskorištava na osnovu najma, zakupa ili drugoga ugovora sa etažnim vlasnikom toga
posebnoga dijela, za izvršenje te obaveze jamči dobavljaču vlasnik tog posebnog dijela.

Upravljanje nekretninom na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo

31
(1) Cijelom nekretninom na kojoj je uspostavljeno eta žno vlasništvo upravljaju etažni vlasnici po
općim pravilima o upravljanju suvlasni čkom stvari, ako ovim zakonom nije druga čije
određeno.
(2) Etažni vlasnici su dužni u čestvovati u upravljanju nekretninom te odrediti osobu koja će
obavljati poslove zajedničkog upravnika i osnovati zajedničku rezervu.
(3) Etažni vlasnici donose odluke o preduzima nju poslova redovnog upravljanja i vanrednih
poslova u pismenom obliku.
(4) Ako je vlasnik prilikom podjele odredio kako će se upravljati nekretninom to će djelovati
prema trećima, ako je zabilježeno u zemljišnoj knjizi.

Poslovi redovnog upravljanja

Poslovi redovnog upravljanja cijelom nekretninom su naročito:
1) redovno održavanje zajedni čkih dijelova i ure đaja nekretnine, uklju čujući i
građevinske promjene neophodne za održavanje;
2) stvaranje odgovarajuće zajedničke rezerve za predvidive buduće troškove;
3) uzimanje zajmova radi pokri ća troškova održavanja koji nisu pokriveni rezervom, a
potrebni su za obavljanje poslova ured nog održavanja koji se ponavljaju u
razmacima dužim od jedne godine;
4) osiguranje nekretnine;
5) imenovanje i opoziv zajedničkog upravnika;
6) određivanje i promjene kućnog reda;
7) iznajmljivanje i davanje u zakup, kao i otkazivanje zakupa stanova i drugih
samostalnih prostorija nekretnine na kojima nije uspostavljeno vlasništvo posebnog
dijela.

Poboljšanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade
(1) Za donošenje odluke o preduzimanju poboljšanja zajedni čkih d
ijelova i uređaja zgrade
potreban je pristanak svih suvlasnika nekretnin e, osim za one poslove koji se smatraju
poslovima redovnog upravljanja.
(2) Izuzetno, od odredbe stava 1. ovog člana, pristanak svih suvlasnika nije potreban ako
suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova odluče da se izvrši poboljšanje, i da
će oni sami snositi troškove ili se ti troškovi mogu pokriti iz rezerve, ne ugrožavajuć i time
mogućnost da se iz rezerve podmire potrebe redovnog održavanja, pod uvjetom da ta
poboljšanja neće ići na štetu nadglasanih suvlasnika.

Ovlaštenja etažnih vlasnika na sudsku zaštitu

Etažni vlasnik nekretnine je ovlašten da zahtijeva od suda da svojom odlukom odredi:

32
1) rok u kojem se treba obaviti neki od poslova iz člana 95. ovoga zakona o kojem je
većinom glasova donesena odluka;
2) stvaranje odgovaraju će zajedni čke rezerve ili opravdano pove ćanje, odnosno
smanjenje rezerve koju je odredila ve ćina, prema pravilu da pri odre đivanju rezerve
i veli čine doprinosa pojedinih suvlasnika treb a, osim o predvidivim troškovima,
voditi računa i o imovinskom stanju svih suvlasnika;
3) da se etažnom vlasniku, ako bi mu bilo nemogu će da odmah plati dio troškova
nekog posla održavanja cijele nekretnine ko ji se javlja u vrem enskim razmacima
dužim od jedne godine, a nije pokriven rezervom, dopušta da plati u mjese čnim
ratama u vremenskom periodu ne dužem od deset godina, uz osiguranje
osnivanjem hipoteke na njegovom suvlasni čkom dijelu u korist drugih etažnih
vlasnika, sa uobičajenim kamatama na dug osiguran hipotekom;
4) zaključenje odgovaraju ćeg osiguranja od požara ili od odgovornosti tre ćim
osobama;
5) postavljanje zajedni čkog upravnika, ili smjenjiv anje upravnika koji grubo
zanemaruje svoje dužnosti;
6) ukidanje ili izmjenu onih odredaba ku ćnog reda koje je donijela ve ćina etažnih
vlasnika, ako one vrijeđaju takve interese tog etažnog vlasnika koji zaslužuju zaštitu,
ili bi njihovo izvršavanje bilo nepravedno zahtijevati od njega;
7) otkazivanje ugovora o zaku pu jednog mjesta u zajedni čkoj garaži ili parkiralištu
zbog potreba tog etažnog vlasnika.

Troškovi održavanja i poboljšanja
(1) Troškove za održavanje i za poboljšanje ne kretnine snose svi etažni vlasnici nekretnine
srazmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.
(2) Doprinose za zajedničku rezervu radi pokrića troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te
za otpla ćivanje zajma za pokri će tih troškova snose svi etažni vlasnici srazmjerno svojim
suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.
(3) Etažni vlasnici mogu odrediti druga čiji na čin raspodjele troškova i doprinosa
zajedni čke
rezerve, nego što je to određeno st. 1. i 2. ovog člana, i to:
1) odlukom ve ćine suvlasni čkih dijelova, kad je rije č o troškovima za održavanje
onih uređaja nekretnine koji nisu u podjednako m obimu korisni svim etažnim
vlasnicima, kao što su troškovi za lift, centralno grijanje i dr ., ako takvu odluku
opravdavaju razli čite mogu ćnosti pojedinih etažnih vlasnika da te ure đaje
upotrebljavaju i nemogu ćnost utvr đivanja stvarnog utroška svakog pojedinog
etažnog vlasnika;
2) saglasnom odlukom svih etažnih vlasni ka, u pismenom obliku, u pogledu svih
ostalih troškova za održavanje i poboljšanje nekretnine ili doprinosa zajedničkoj
rezervi.
(4) Etažni vlasnik može zahtijevati od suda da utvrdi odgovara li na čin raspodjele troškova
pravilu iz stava 1. odnosno stava 2. ovog člana i da li je valjana odluka iz stava 3. ovog člana.
Ako odluka o raspodjeli troškova za održavanje onih ure đaja nekretnine, koji nisu u

33

podjednakom obimu korisni svim etažnim vlas nicima nije valjana, etažni vlasnik može
zahtijevati od suda da, po pravednoj ocjeni, utvrdi na čin za raspodjelu troškova, s obzirom
na različitu mogućnost upotrebe tih uređaja.
(5) Na zahtjev etažnog vlasnika, u zemljišnoj knjizi će se zabilježiti odredbe o na činu raspodjele
troškova iz stava 3. ovog člana, ako su pismeno sa činjene, a potpisi etažnih vlasnika ovjereni
od strane nadležnog organa, kao i pravo snažna odluka suda, koji je utvrdio nač in raspodjele
troškova po pravednoj ocjeni.
(6) Ako troškovi za nekretninu budu podmireni iz zajedni čke rezerve u skladu s njenom
namjenom, oni se neće dijeliti na suvlasnike, koji su uplatili svoje doprinose u rezervu.

Zajednička rezerva
(1) Zajedničku rezervu č ine novčani doprinosi koje su etažni vlasnici uplatili na osnovu odluke
donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog etažnog
vlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimaju ći u obzir imovinsko stanje
svih etažnih vlasnika. Ovim se ne dira pravo da se posebnim propisima jedinica lokalne
samouprave odredi minimalni iznos mjeseč ne naknade po jednom kvadratnom metru stana
kako bi se osiguralo nesmetano održavanje zgrada.
(2) Zajedni čka rezerva kao imovina svih etažnih vlasnika namijenjena je za pokri će troškova
održavanja i poboljšanja nekretnine i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.
(3) Zajedni čkom rezervom upravljaju etažni vlasn ici, odnosno upravnik nekretnine, kao
imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg etažnog vlasnika, uloženom na način da donosi
plodove. Upravnik nekretnine za raspolaganje nov čanim sredstvima iz zajedni čke rezerve
etažnih vlasnika odgovara etažnim vlasnicima svom svojom imovinom.
(4) Dopuštena su samo ona pla ćanja iz rezerve koja su u činjena radi pla ćanja troškova
održavanja i poboljšanja nekretnine ili otplatu zajma uzetog za pokri će tih troškova.
Postupak izvršenja je dopušteno provoditi na zajedni čkoj rezervi samo radi podmirenja tih
potraživanja.
(5) Prestankom ovlaštenja za upravljanje upravnik je dužan bez odga đanja polo
žiti ra čun o
rezervi i ostatak predati novom upravnik u. Ako sud razriješi upravnika, naložit će mu da u
roku od petnaest dana preda utvrđeni ostatak iznosa zajedničke rezerve novom upravniku.
(6) Etažni vlasnik koji je otu đio svoje etažno vlasništvo nema pravo zahtijevati povrat svog
doprinosa u zajedni čku rezervu. Taj dio doprinosa ostaje u zajedni čkoj rezervi kao doprinos
suvlasničkog dijela koji je otuđen.

Opasnost od štete na nekretnini
(1) Etažni vlasnik je ovlašten i dužan da bez odgađanja prijavi zajedni čkom upravniku štete za
koje je saznao da su nastale na dijelovima ili ure đajima nekretnine, i štete na onim posebnim
dijelovima te nekretnine, na kojima je uspost avljeno etažno vlasništvo, ako od njih prijeti
opasnost ostalim dijelovima nekretnine.

34
(2) Kad prijeti opasnost od štete, svaki je etažni vlasnik ovlašten da preduzme hitne mjere bez
pristanka ostalih etažnih vlasnika.

Dužnosti upravnika i zakupaca
(1) Upravnik upravlja nekretninom i zajedni čkom rezervom kao zastupnik svih etažnih vlasnika,
pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim
poslom.
(2) U upravljanju nekretninom up ravnik je ovlašten da vodi postupke pred sudom ili drugim
organima u ime svih etažnih vlasnika nekretnine, što uklju čuje i ovlaštenje da opunomo ći
stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.
(3) Na upravnikov odnos sa etažn im vlasnicima primjenjuju se op ća pravila o zastupanju i
posebna pravila o upravniku kojeg pos tavljaju etažni vlasnici, ako drugač ije ne proizlazi iz
položaja koji upravniku nekretnine daju odredbe ovog zakona.
(4) Upravnik je obavezan čuvati interese svih eta žnih vlasnika i u obavljanju poslova redovne
uprave slijediti uputstva ve ćine, a vanredne poslove preduzi mati samo na osnovu saglasnosti
svih etažnih vlasnika ili odluke suda koja je zamjenjuje. Upravnik je posebno dužan:
1) položiti svakom etažnom vlasniku uredan ra čun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj
godini i staviti mu na prikladan na čin na uvid isprave na kojima se to zasniva, i to
najkasnije do 30-tog marta svake godine;
2) izraditi pregled predvi đenih poslova za održavanje i poboljšanja, kao i predvidivih
troškova i optere ćenja u narednoj kalendarskoj godini, i to na prikladan na čin objaviti
najkasnije do isteka tekuće kalendarske godine;
3) prikupiti više ponuda za poslove održavanja koji se ponavljaju u razmacima dužim od
jedne godine, kao i za veće radove radi poboljšanja.
(5) Etažni vlasnici, u čije ime upravnik upravlja nekretni nom, su dužni da o promjeni upravnika
ili o promjenama njegovih ovlaštenja obavijeste zakupce na prikladan na čin. Obaveze koje
zakupci ispune osobi koja više nije upravni k, ili više nije ovlaštena primiti ispunjenje,
smatraju se valjano ispunjenim i osloba đaju dužnike obaveze, ako nisu obaviješteni ili nisu
na drugi način saznali o promjenama.
c) Prestanak etažnog vlasništva

Propast predmeta

Etažno vlas
ništvo prestaje ako stan ili druga samostalna prostorija koja je bila predmetom
toga vlasništva trajno prestane biti prikladna za samostalno izvršavanje ovlaštenja koja proizilaze
iz etažnog vlasništva.

Brisanje

35
(1) Osim u slu čaju iz člana 105. ovog zakona, etažno vlasništ vo prestaje brisanjem u zemljišnoj
knjizi onog upisa kojim je vlasništvo odre đenog posebnog dijela nekretnine bilo
uspostavljeno kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine.
(2) Za brisanje iz stava 1. ovog člana na osnovu odreknu ća nužan je pristanak svih suvlasnika i
knjižnih ovlaštenika čija prava opterećuju odgovarajući suvlasnički dio.

Prestanak suvlasništva
(1) Prestankom suvlasništva na nekretnini prestaje i vlasništvo posebnog dijela koji je sa njim bio
povezan.
(2) Prestanak etažnog vlasništva ne povlači za sobom prestanak suvlasništva na nekretnini.

Glava IV
PRAVO VLASNIŠTVA NA POKRETNINAMA

1. Sticanje prava vlasništva

Općenito
Sve što je u ovome zakonu odre đeno u pogledu sticanja vlasništva na nekretninama važi i za
sticanje vlasništva na pokretnim stvarima ukoliko u ovoj glavi nije druga čije određeno ili to ne
proizlazi iz naravi pokretne stvari.

Sticanje pokretnine pravnim poslom
(1) Na osnovu pravnog posla, pravo vlasništva na pokretnu stvar sti če se predajom te stvari u
posjed sticaoca.
(2) Predaja pokretne stvari smatra se izvršenom i predajom isprave na osnovu koje sticalac
može raspolagati tom stvari, kao i uruč enjem nekog dijela stvari ili izdavanjem ili drugim
označavanjem stvari koje znači predaju stvari.
(3) Kad se pokretna stvar nalazi u posjedu sticaoca po nekom pravnom osnovu, on sti če pravo
vlasništva na pokretnoj stvari u trenutku zaklju čenja pravnog posla sa vlasnikom stvari na
osnovu koga se stiče pravo vlasništva.
(4) Ako sticalac prava vlasništva na pokretnu stvar ostavi tu stvar i da lje u posjedu prenosioca
po nekom drugom osnovu, on sti če pravo vlasništva na pokretnoj stvari u trenutku
zaključenja pravnog posla sa vlasnikom stvari na osnovu koga se stiče pravo vlasništva.
(5) Pravo vlasništva na pokretnoj stvari koju drži tre ća osoba prelazi na sticaoca u trenutku
zaključenja prvanog posla kojim mu je prenos ilac prenio pravo da zahtijeva povra ćaj te
stvari. Treća osoba ima pravo da prema novom vlasni ku istakne sve pri govore koje je imao
prema ranijem vlasniku.

36
(6) Predaja pokretne stvari smatra se izvršenom i kada iz konkr etnih okolnosti proizlazi da je
izvršena predaja stvari.

Sticanje prava vlasništva u slučaju višestrukog otuđenja
(1) Kad je više osoba sklopilo pravne poslove ra di sticanja vlasništva iste pokretnine koja je
individualno određena, vlasništvo sti če ona osoba koja je stvar prvoj predana u posjed, ako
je savjesna i ako su ispunjene i sve druge pretpostavke za sticanje vlasništva.
(2) Ako postoji više savjesnih sticalaca, pravo da zahtijeva predaju stvari u posjed ima sticalac,
koji je prvi stekao pravni osnov za prenos prava vlasništva.
(3) Savjesni sticalac može pod nijeti tužbu za predaju stvari u pos jed protiv dotadašnjeg vlasnika
i nesavjesnog posjednika.

Sticanje od nevlasnika
(1) Ko je u dobroj vjeri stekao samostalni posjed pokretne stvari na osnovu teretnog pravnog
posla sklopljenoga radi sticanja prava vlasništ va, od osobe koja nije vlasnik, stekao je
vlasništvo te stvari.
(2) Sticalac iz stava 1. ovoga člana, stekao je vlasništvo stvari u trenutku sticanja samostalnoga
posjeda, ako mu je stvar predana u neposredni posjed ili se ve ć otprije nalazi kod njega. Ako
mu je stvar predana u samostalni posjed samim o čitovanjem volje, on će pravo vlasništva
steći tek kad mu stvar bude predana u neposredni posjed.
(3) Sticalac je bio u dobroj vjeri ako u trenutku zaklju čenja pravnog posla, a ni u trenutku
primanja neposrednoga posjeda nije znao, niti je s obzirom na okolnosti mogao znati da
stvar ne pripada otuđivaocu.
(4) Odredba stava 1. ovoga člana ne primjenjuje se ako je stva r njenom vlasniku ili osobi putem
koje je on posjedovao bila ukra dena, ili ju je izgubio, odnosno zaturio, osim u pogledu
sticanja gotova novca, vrijednosnih papira na donosioca ili na javnoj dražbi.
(5) Prava trećih koja terete pokretnu stvar prestaju sticanjem vlasništva od osobe kojoj stvar ne
pripada. Ne prestaju ona prava tre ćih za koja je sticalac znao da postoje ili je to mogao znati
u času kad je sticao vlasništvo. Smatra se da je sticalac znao da postoji založno pravo ako je
upisano u registar zaloga.
(6) Ne prestaju ona prava tre ćih osoba za koja je sticalac znao ili mogao znati da postoje u
trenutku sklapanje ugovora o prijenosu prava vlas ništva. Smatra se da je sticalac znao da
postoji založno ili neko drugo pravo ako je o po stojanju tog prava mogao saznati uvidom u
odgovarajući javni registar. Navedena presumpcija ne važi ako je prodavac u okviru svog
redovnog poslovanja stavio stvar u promet.

Sticanje odvajanjem
(1) Plodovi i sve što se odvoji od neke stvari pripada i nakon odvajanja nj enom vlasniku, ako
nije što drugo određeno.

37
(2) Posjeduje li neka osoba kao samostalni posjednik tu đu stvar od koje su se odvojili plodovi ili
nešto drugo, ono je samim odvajanjem postalo vlasnikom odvojenoga, ako je u tom času
bilo savjesni posjednik tuđe stvari.

Sticanje na osnovu ograničenog stvarnog prava
(1) Kome na osnovu njegova ograni čenoga stvarnog prava pripada pravo na vlasništvo plodova
ili drugih dijelova neke tu đe stvari, taj postaje njihovim vlasnikom kad se odvoje od
vlasnikove stvari, ali ako ga njegovo pravo samo ovlaš ćuje da uzme plodove ili dijelove neke
stvari u vlasništvo, oni će postati njegovi tek kad ih za sebe ubere.
(2) Posjeduje li stvar od koje su se odvojili plodovi, ili nešto drugo, neka druga osoba kao da je
nosilac ograničenoga stvarnog prava na osnovu kojeg bi mu pripadalo vlasništvo plodova ili
drugih dijelova te stvari, ona je samim odvajanje m postala vlasnikom odvojenoga, ali ne ako
u tom trenutku nije bilo pošten posjednik tuđe stvari.
(3) Nosilac ograni čenog stvarnog prava na stvari, odnosno savjesni posjednik ne sti če vlasništvo
plodova i drugoga što se od stvari odvojilo, ako vlasništvo toga stekne za sebe neka druga
osoba po zakonskom osnovu.

Sticanje prava vlasništva spajanjem ili miješanjem stvari
(1) Kada su stvari koje pripadaju raznim vlasn icima tako spojene ili pomiješane da se ne mogu
razdvojiti bez znatne štete ili bez nesrazm jernih troškova, na novoj stvari nastaje
suvlasništvo dotadašnjih vlasnika, i to srazm jerno vrijednosti koju su pojedine stvari imale u
trenutku spajanja ili miješanja.
(2) Ako je neko od vlasnika bio nesavjestan, savj estan vlasnik može zahtijevati, u roku od jedne
godine od dana spajanja ili miješanja stvari, da mu cijela stvar pripadne u vlasništvo ili da
cijela stvar pripadne u vlasništvo nesavjesnom vlasniku. Sticalac je dužan drugome
nadoknaditi tržišnu vrijednost njegove stvari.
(3) Ako od dvije spojene ili pomiješane stvari jedna ima neznatnu vrijednost u odnosu na drugu,
vlasnik vrjednije stvari sti če pravo vlasništva na novoj stvari . Osoba koja je izgubila pravo
vlasništva može, u roku od jedne godine od da na spajanja ili miješan ja stvari, zahtijevati
nadoknadu tržišne vrijednosti svoje stvari.

Sticanje vlasništva nađene stvari
Na đenu stvar nalaznik može steć i u vlasništvo pod pret postavkama za sticanje stvari putem
dosjelosti, s tim da je njegov posjed nađene stvari savjestan ako ne zna niti bi morao znati čija je
stvar.

Dosjelost
(1) Posjednik sti če dosjeloš ću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koj
a je u vlasništvu druge
osobe, protekom tri godine savjesnog, zakonitog posjeda, ako nije pribavljen silom,
prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja.

38
(2) Posjednik sti če dosjeloš ću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge
osobe protekom šest godina savjesnog posjeda.

Prirastanje glavnoj stvari
Ako su u stvar uloženi tu đi trud ili sredstva i time nije nastala nova stvar, nego je ista prirasla
postojećoj stvari kao glavnoj, a uspostava prijašn jeg stanja odnosno rastavljanje nije mogu će bez
nesrazmjerno velikih troškova, ta da se vlasništvo glavne stvari proteže na sve ono što je toj
glavnoj stvari priraslo ili je u nju uloženo i smatra se njezinom pripadnošću.

Prisvojenje
(1) Na pokretnoj stvari koju niko nema u svom vlasništvu, ste ći će vlasništvo osoba koja uzme
tu stvar u samostalni posjed s namjerom da je prisvoji, ako zakonom nije druga čije
određeno.
(2) Na pokretnim stvarima koje niko nema u vlasništvu, a koje se mogu nabavljati ili
upotrebljavati samo uz posebnu dozvolu koju daje nadležno tijelo, vlasništvo može ste ći
prisvojenjem samo osoba koja ima takvu dozvolu.
(3) Ne može se ste ći prisvojenjem vlasništvo na stvarima koje po posebnom zakonu mogu biti
samo u vlasništvu države, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Izrađena stvar
(1) Osoba koja od svog materijala svojim radom izradi novu stvar sti če pravo vlasništva te
stvari.
(2) Pravo vlasništva na novoj stvari pripada vlasniku od čijeg je materijala, na osnovu pravnog
posla, tu stvar izradila druga osoba.
(3) Ako je neko od tu đeg materijala izradio novu stvar za sebe, on na toj stvari sti če vlasništvo
ako je savjestan i ako je vrijednost rada veća od vrijednosti materijala.
(4) U slučaju iz stava 3. ovog člana, ako su vrijednost rada i vrijednost materijala jednake, nastaje
suvlasništvo.

2. Izgubljena stvar

Izgubljena stvar i nalaznik
(1) Stvar koju je vlasnik izgubio, zagubio, ili mu je ukradena, nije samim tim prestala biti
njegovim vlasništvom, pa ju je nalaznik duža n bez odgode predati onome ko ju je izgubio,
odnosno vlasniku stvari, ako po znakovima na st vari ili iz drugih okolnosti može za njega
saznati.
(2) Nalaznik koji nije na đenu stvar predao onom ko ju je izgubio, odnos no njenom vlasniku,
dužan ju je bez odgode predati najbližoj policijskoj stanici ili drugom nadležnom tijelu li čno
ili putem osobe u čijim ju je prostorijam a, prijevoznom ili sli čnom sredstvu našao. Nalaznik

39

jedino nije dužan predati nadležnom tijelu stvar čija je vrijednost prema op ćem shvaćanju
zanemariva.

Čuvanje izgubljene stvari
(1) Nadležno tijelo dužno je na đenu stvar primiti u polog, te je čuvati za onoga koji ju je
izgubio, odnosno za njenog vlasnika, kao i poduzeti sve mjere radi o čuvanja stvari i
pronalaska vlasnika ili onoga koji ju je izgubio.
(2) Nadležno tijelo će povjeriti na čuvanje pouzdanom čuvaru stvari koje ne može samo čuvati.
(3) Ako je na đena stvar pokvarljiva ili su za njezino č uvanje ili održavanje potrebni troškovi
nesrazmjerni njezinoj vrijednosti, stvar će se prodati na javnoj dražbi i za nju dobiveni novac
položiti u sud.

Povrat stvari
(1) Ako se onaj koji je stvar izgubio ili je njezin vlasnik javi u roku od godine dana od objave i
dokaže da je stvar izgubio iz posjeda, odnosno da je njezin vlasnik, predat će mu se stvar ili
iznos dobiven njezinom prodajom, čim se od njega naplate svi nužni troškovi u vezi s
nađenom stvari, kao i nagrada nalazniku (nalaznina).
(2) U sumnji kojem od više osoba treba predati na đenu stvar, ako okolnosti ne upućuju na neku
drugu osobu, prednost ima ona koja ju je izgubila iz neposrednog posjeda.
(3) O predaji stvari osobi koja je dokazala da ju je izgubila iz posjeda, odnosno da je njen
vlasnik, nadležno tijelo dužno je odmah pisano obavijestiti nalaznika, te mu izruč iti
nalazninu.

Nalaznina
(1) Nalazniku izgubljene stvari pripada pravo na nalazninu u visini od 10% od vrijednosti stvari,
a i na naknadu za nužne troškove koje je imao u vezi s nađenom stvari.
(2) Nalaznik izgubljene stvari je onaj koji je stvar prvi uzeo. Više osoba koje su zajedno našli
stvar imaju pravo na nalazninu na jednake dijelove.
(3) Osoba koja je dužna platiti nalazninu mo že zahtijevati da se iznos nalaznine pravi čno smanji
kad bi nalaznina predstavljala nesrazmjerno veliku korist s obzirom na prilike nalaznika i
osobe koja je dužna platiti nalazninu, kao i okolnosti pod kojima je stvar izgubljena i nađena.
(4) Ako se vrijednost na đene stvari ne može procijeniti ili ona postoji samo za njezina vlasnika,
odnosno osoba koja ju je izgubila, tada nalaznik može zahtijevati da se odredi pravi čni iznos
nalaznine.

Predaja stvari nalazn
iku
(1) Ako se osoba koja je izgubila stvar ili vlasnik stvari ne jave u roku od godine dana od objave
oglasa o nalazu stvari, ili ne dokažu svoje pravo na stvar ili odbiju primiti stvar, tada se

40

nađena stvar, odnosno novac dobiven njezinom prodajom predaje u neposredni posjed
nalazniku.
(2) Ukoliko se naknadno javi osoba koja je stvar izgubila ili njez in vlasnik, nalaznik mu mora
vratiti stvar zajedno s dobivenim koristima, od nosno vratiti za nju dobiveni novac zajedno s
kamatama po odbitku nužnih troško va, a onaj kome je stvar vra ćena dužan je platiti
nalazninu.

Nalaz blaga
(1) Blagom se u smislu ovoga zakona smatraju novac, dragocjenosti i dr uge stvari od vrijednosti
koje su bile skrivene tako dugo da se više ne može utvrditi ko im je vlasnik.
(2) Nalaznik je dužan uzeti na đeno blago na primjeren na čin u posjed, a ako se ustanovi da
zaista nema vlasnika, postaje vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijoj teritorije je
pronađeno.
(3) Nalaznik je dužan bez odgode obavijestiti o na đenom blagu nadležno državno tijelo, a do
predaje poduzeti nužne mjere za zaštitu blaga.
(4) Nalaznik i vlasnik nekretnine u kojoj je na đeno blago imaju pravo na primjerenu nagradu,
koja ne može biti manja od nagrade kakva bi bila za na đenu tuđu stvar ni veća od vrijednosti
nađenoga blaga, a imaju pravo i na naknadu nužnih troškova.
(5) Jedna polovina nagrade iz stava 3 ovog č lana pripada nalazniku, a druga vlasniku nekretnine,
ali onaj koji je pokušao zatajiti nalaz blaga, nema pravo na nagradu.
(6) Jedinica lokalne samouprave se može oslo boditi svoje obaveze davanja nalaznine, odnosno
nagrade i naknade troškova za blago tako da se odrekne stvari, te da nalazniku i vlasniku
nekretnine preda blago u sa mostalni suposjed, u kojem će se slu čaju na odgovaraju ći način
primjenjivati odredbe ovoga zakona o predaji stvari nalazniku i o sticanju vlasništva na
nađenoj stvari.
(7) Odredbe o pravu vlasnika nekretnine na nagradu na odgovaraju ći se na čin primjenjuju i na
nosioca prava gra đenja, ako je blago na đeno u zgradi koja je izgra đena na pravu gra đenja ili
njime odvojena od zemljišta.

Glava V
ZAŠTITA I PRESTANAK PRAVA VLASNIŠTVA

1. Zaštita prava vlasništva

Vlasničke tužbe
(1) Vlasnik ima pravo da zahtjeva povrat stvari od osobe koja je u njenom posjedu, a od osobe
koja ga protupravno uznemirava da prestane sa uznemiravanjem.
(2) Pravo na povrat stvari i na prestanak uznemiravanja ne zastarijevaju.

41

Vlasnička tužba na povrat stvari
(1) Da bi ostvario pravo na povrat stvari vl asnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva
njegovo vlasništvo i da se stvar nalazi u tuženikovom posjedu.
(2) Vlasnik mora stvar čiji povrat traži opisati po njenim os obinama ili znacima koji je razlikuju
od istovrsnih stvari.
(3) Osoba koja je stvar posjedovala pa je posjed napustila pošto joj je dostavljena tužba, treba je
o svome trošku predati vlasniku, odnosno treba joj nadoknaditi punu vrijednost stvari.

Prigovori posjednika
(1) Posjednik ima pravo odbiti predaju stvari n jezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlaš ćuje
na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).
(2) Ako povrat stvari traži osoba koja je vlasništ vo i posredan posjed stekla prijenosom zahtjeva
na povrat stvari tuženik može prema toj osobi ista ći sve prigovore prava na posjed koje je
imao prema ranijem vlasniku.
(3) Ako je tuženik nesamostalni posjednik, on se od zahtjeva da preda posjed stvari može braniti
imenovanjem posrednog samostalnog posjednika čiju višu vlast priznaje i iz čijeg posjeda
izvodi svoj posjed.

Savjestan posjednik
(1) Osoba čiji je posjed savjestan (savjestan posjednik) d užna je vratiti stvar vlasniku zajedno sa
plodovima koji nisu obrani.
(2) Savjestan posjednik ne odgovara za pogoršanje i propast stvari koji su nastali za vrijeme
njegovog savjesnog posjeda, niti je dužan dati naknad u za upotrebu i korist koju je imao od
stvari.
(3) Savjestan posjednik ima pravo na naknadu n užnih troškova za održavanje stvari, kao i na
naknadu korisnih troškova u mjeri u kojoj je vrijednost stvari povećana.
(4) Savjestan posjednik ima pravo na naknadu troškova koje je u činio radi svog zadovoljstva ili
uljepšanja stvari samo ukoliko je njena vrijednost poveć ana (korisni troškovi). Ako se ono
što je u činjeno radi zadovoljstva ili uljepšavanja st vari može odvojiti od stvari bez njenog
oštećenja, savjestan posjednik ima pravo da to odvoji i zadrži za sebe.
(5) Savjestan posjednik ima pravo zadržavanja stvari dok mu se ne nadoknadi iznos nužnih i
korisnih troškova koje je imao u vezi sa njenim održavanjem.
(6) Vrijednost plodova i drugih koristi koje je posjednik imao od stvari, odbi će se od troškova
koje posjednik osnovano traži.
(7) Troškovi i vrijednost plodova obra čunavaju se prema cijenama u vrijeme donošenja presude.
(8) Potraživanja naknade nužnih i korisnih troš kova zastarijevaju u roku od tri godine od dana
predaje stvari vlasniku.

42

Nesavjestan posjednik
(1) Nesavjestan posjednik dužan je da stvar vrati vlasniku sa svim plodovima koje je stvar dala
za vrijeme njegovog posjeda.
(2) Nesavjestan posjednik dužan je nadoknaditi vlasniku vrijednost ubranih plodova koje je
potrošio, otuđio, kao i vrijednost plodova koje je propustio da ubere.
(3) Nesavjestan posjednik dužan je nadokn aditi štetu nastalu pogoršanjem ili propaš ću stvari,
osim ako bi ta šteta nastala i da se stvar nalazila kod vlasnika.
(4) Nesavjestan posjednik ima pravo zahtijevati naknadu nužnih troškova koje bi imao i vlasnik
da se stvar nalazila kod njega.
(5) Nesavjestan posjednik ima pravo zahtijevati na knadu korisnih troškova samo ako su korisni
za vlasnika.
(6) Nesavjestan posjednik nema pravo na naknadu troškova koje je u činio radi svog
zadovoljstva ili uljepšavanja stvari osim ako je njena vrijednost pove ćana za vlasnika. Ako se
ono što je uč injeno radi zadovoljstva ili uljepšanja st vari može odvojiti od stvari bez njenog
oštećenja, nesavjestan posjednik ima pravo da to odvoji i zadrži za sebe.
(7) Savjestan posjednik postaje nesavjestan od tr enutka kada mu je tužba dostavljena, ali vlasnik
može dokazivati da je savjestan posjednik postao nesavjestan i prije dostavljanja tužbe.
(8) Potraživanje vlasnika, odnosno nesavjesnog pos jednika zastarijevaju u roku od tri godine od
dana predaje stvari vlasniku.

Tužba iz pretpostavljenog vlasništva
(1) Savjesni posjednik individualno odre đene stvari, koji je tu stvar stekao na osnovu
podobnom za sticanje prava vlasništva i na zakonit na čin (pretpostavljeni vlasnik) ima pravo
da zahtijeva povrat stvari i od savjesnog posjednika kod kojeg se ta stvar nalazi bez pravnog
osnova ili po slabijem pravnom osnovu.
(2) Kada se dvije osobe smatraju pret postavljenim vlasnicima iste stvari, ja či pravni osnov ima
osoba koja može dokazati nesumnjivog prethod nika, a ako obje osobe to mogu, ili ne može
ni jedna, ja či pravni osnov ima osoba koja je stvar s tekla teretno u odnosu na osobu koja je
stvar stekla besteretno. Ako su pravni osnovi ovih osoba iste ja čine, prvenstvo prava ima
osoba kod koje se stvar nalazi, odnosno osoba kojoj je stvar prvoj predana.
(3) Pretpostavljeni vlasnik treba da dokaže činjenice na osnovu kojih se pretpostavlja njegovo
vlasništvo, kao i da je stvar koju zahtijeva u posjedu tuženog.
(4) Pretpostavka vlasništva ne djeluje u korist osobe koja nije bila savjesni posjednik.
(5) Na odnose pretpostavljenog vlasnika i savjesnog i nesavjesnog posjednika na odgovaraju ći
način primjenjuju se odredbe čl. 127. do 129. ovog zakona.

Tužba na prestanak uznemiravanja
(1) Ako tre će osoba protupravno uznemirava vlasnika i li pretpostavljenog vlasnika na drugi
način, a ne oduzimanjem stvari, on ima pravo da tužbom zahtijeva da to uznemiravanje
prestane.

43
(2) Kada je uznemiravanjem iz stava 1. ovog člana prouzrokavana šteta, vlasnik ili
pretpostavljeni vlasnik ima pravo da zahtijeva naknadu štete po op ćim pravilima o naknadi
štete.
(3) Vlasnik mora dokazati da je stvar nje govo vlasništvo, a pretpostavljeni vlasnik činjenice na
osnovu kojih se pretpostavlja njegovo vlasni štvo kao i da ga druga osoba uznemirava u
izvršavanju njegovih ovlaštenja u pogledu st vari. Ukoliko tuženi tvrdi da ima pravo
preduzimati radnje kojima se uznemirava vlasnik, dužan je to dokazati.

Zaštita suvlasnika odnosno zajedničara
Suvlasnik odnosno zajedni čar ima pravo na tužbu za zaštitu prava vlasništva na cijelu stvar, a
suvlasnik ima pravo i na tužbu za zaštitu svog prava vlasništva na dijelu stvari.

2. Prestanak prava vlasništva

Propast stvari
Pravo vlasništva prestaje propaš ću stvari. Na ostatku propale stvari vlasnik zadržava pravo
vlasništva.

Priraštaj na tuđoj stvari
Pravo vlasništva prestaje i kad stvar priraste drugoj stvari ta ko da postane njezinim dijelom
koji nije od nje pravno odvojen niti se može faktički odvojiti bez nesrazmjernih troškova.

Tuđe sticanje
Pravo vlasništva prestaje kad druga osoba stekne pravo vlasništva na tu stvar.

Odricanje od prava vlasništva
(1) Pravo vlasništva pokretnina prestaje napuštanjem posjeda stvari. Stvar se smatra napuštenom
kad njen vlasnik na nesumnjiv na čin i slobodno izrazi volju da ne želi više da je ima u
vlasništvu.
(2) Vlasnik nekretnine se može odre ći svog prava vlasništva izjavom o odricanju datom u formi
propisanoj za zemljišnoknjižni upis.
(3) Odricanjem pravo vlasništva na nekretnini prestaje brisanjem u zemljišnoj knjizi, ako zakon
ne određuje drugačije.
(4) Odricanje nije punovažno ukoliko je nekretnina optere ćena, izuzev ako je u pitanju
opterećenje stvarnom služnošću.
(5) Brisanjem prava vlasništva dosadašnjeg vl asnika u zemljišnoj knjizi nekretnina postaje
vlasništvo općine na čijoj teritoriji se nalazi, ako zakonom nije drugačije uređeno.

44

Prestanak na osnovu zakona
(1) Pravo vlasništva prestaje na na čin određen zakonom.
(2) Kad pravo vlasništva nekretnine na osnovu posebnog zakona prestane bez brisanja u
zemljišnoj knjizi, takav prestan ak prava vlasništva ne može i ći na štetu onih koji za njega
nisu znali niti su to morali znati, pri čemu se nikome ne može prigovoriti što nije istraživao
vanknjižno stanje.
Dio treći
OGRANIČENA STVARNA PRAVA

Glava I.
ZALOŽNO PRAVO

1. Pojam založnog prava

Općenito
(1) Založno pravo je ograni čeno stvarno pravo na odre đenoj stvari ili pravu (zalogu) koje daje
ovlaštenje svom nosiocu (založnom vjerovniku) da odre đenu tražbinu, ukoliko mu ne bude
ispunjena nakon dospijeća, namiri iz vrijednosti te stvari, a njezin svagdašnji vlasnik (založni
dužnik) dužan je to trpjeti.
(2) Založnim pravom može biti optere ćena pojedinačno određena pokretna ili nepokretna stvar
podobna za unovčenje, kao i idealni dio takve stvari.
(3) Založnim pravom može biti optere ćeno pojedina čno odre đeno imovinsko pravo koje je
prikladno da vjerovnik iz njega namiri svoju tražbinu, ako zakonom nije drugačije određeno.
(4) Založnim pravom može biti optere ćeno više nekretnina upisanih u različite zemljišnoknjižne
uloške kao da su sve zajedno jedna stvar (zajednička, simultana hipoteka).
(5) Pravo na plodove koje stvar daje posredo vanjem nekoga pravnoga odnosa (najamnine,
zakupnine i sl.) može biti samostalnim zalogom.
(6) Sa zalogom su ujedno optere ćene i sve njegove pripadnosti, ako nije nešto drugo određeno.

Neodvojivost, neprenosivost, podzalog
(1) Založno pravo ne može se odvojiti od zaloga koji optere ćuje, pa ko na bilo kojem pravnom
osnovu stekne zalog, stekao ga je optere ćenog založnim pravom, ako zakonom nije
drugačije određeno.
(2) Otu đenje i naslije đivanje založnog prava moguć e je samo zajedno s tražbinom koju
osigurava.
(3) Založno pravo ne može se prenijeti s jednoga zaloga na drugi, ako nije nešto drugo
određeno.

45
(4) Založno pravo se može opteretiti podz alogom. Za podzalog vrijedi na odgovaraju ći na čin
ono što i za zalog, ako nešto drugo zakonom nije odre đeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi
podzaloga.

Tražbina i založno pravo
(1) Tražbina osigurana založnim pravom mora biti novčana ili odrediva u novcu.
(2) Tražbina mora biti određena. Tražbina je dovoljno određena ukoliko su određeni vjerovnik i
dužnik, pravni osnov i visina, ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalogom.
(3) Založnim se pravom može osigurati postoje ća tražbina i tražbina koja bi tek nastala nakon
nekoga vremena ili nakon ispunjenja nekoga uvjeta, ako ta tražbina ispunjava pretpostavke iz
stava 1. ovoga člana.
(4) Založno pravo pored glavne tražbine osigurava i namirenje sporednih tražbina, kamata,
troškova za očuvanje stvari i troškova naplate tražbine.
(5) Založno pravo osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene tražbine kao cjeline,
uključivši sve njezine pripadnosti, pa se optere ćenje zaloga ne smanjuje sa smanjenjem
tražbine, ako nije nešto drugo određeno zakonom ili sporazumom stranaka.
(6) Ako se zalog podijeli, založno pravo nastavlja teretiti ono na što se zalog podijelio ili se od
njega odvojilo. Ako se otu đi dio nekretnine koji je manji od jedne petine tražbine, vjerovnik
se ne može protiviti otuđenju i oslobađanju tog dijela nekretnine od založnog prava, ukoliko
založni dužnik daje odgovarajuć e osiguranje za taj dio ili ostatak nekretnine pruža dovoljno
osiguranje.
(7) Ako zalog propadne pa umjesto njega nastane pravo koje ga nadomješta (pravo na naknadu,
na iznos osiguranja i dr.), založno pravo traje i dalje na tom pravu.
(8) Ako je založno pravo osnovano tako da osigurava namirenje odre đene tražbine iz
vrijednosti više nekretnina kao jednoga zaloga (zajedni čka, simultana hipoteka), založni
vjerovnik može slobodno birati odakle će namirivati svoju tražbinu, ako nije nešto drugo
određeno.
(9) Ako se smanji potraživanje sud će na prijedlog založnog dužnika dopustiti da se založno
pravo ograni či na jedan ili više predmeta zaloga ko ji su dovoljni za osiguranje preostalog
potraživanja.

Prednost pri namirenju
(1) Tražbina osigurana založnim pravom ima pri namirivanju iz vrijednosti zaloga prednost pred
svim tražbinama koje nisu osigurane založnim pravima na tom zalogu, ako nije nešto drugo
zakonom određeno.
(2)
Ako je zalog opterećen s više založnih prava, prednost pri namirivanju ima ona tražbina koja
je ispred ostalih u prvenstvenom redu.
(3) Mjesto u prvenstvenom redu odre đuje se prema trenutku nastanka založnog prava, ako
zakonom nije drugačije određeno.
(4) Prvenstveni red hipoteka i pretpostavke pod kojima je mogu će valjano ustupiti mjesto u
prvenstvenom redu određuju se pravilima zemljišnoknjižnoga prava.

46

Založno pravo kao hipoteka
Hipoteku kao založno pravo mogu će je osnovati jedino na nekretninama, ukoliko zakonom
nije drugačije određeno.

Registarsko založno pravo
(1) Na pokretnim stvarima i pravima može se osnovati založno pravo upisom u registar zaloga
pod pretpostavkama i na način određen posebnim zakonom (registarsko založno pravo).
(2) Na založno pravo osnovano na pokretnim stvarima i pravima primjenjuju se na
odgovarajući na čin i odredbe ovoga Zakona koje uređuju založno pravo na nekretninama,
ako nisu suprotne posebnim zakonskim odredbama, ni naravi tog prava.

2. Osnivanje založnog prava

Oblici osnivanja založnog prava
(1) Založno pravo osniva se na odre đenoj stvari ili pravu kao zal ogu na osnovu pravnog posla
(dobrovoljno založno pravo), sudske odluke (sudsko založno pravo) ili zakona (zakonsko
založno pravo).
(2) Založno pravo je osnovano kad su ispu njeni zakonom propisani uvjeti.
a) Dobrovoljno založno pravo

Način osnivanja
(1) Dobrovoljno založno pravo osniva se na osnovu pravnog posla, kome je cilj uspostava
založnog prava na određenoj stvari ili pravu radi osiguranja namirenja određene tražbine.
(2) Suvlasnik svoj idealni dio stvari ili prava može dati u zalog bez saglasnosti ostalih.
(3) Kad je stvar ili pravo koje se zalaže u zajedni čkom vlasništvu svi zajedni čari moraju dati
saglasnost za davanje stvari ili prava u zalog.

Ugovor o davanju u zalog
(1) Ugovorom o davanju u zalog, odnosno ug ovorom o hipoteci, dužnik ili neko tre ći
(zalogodavac) obavezuje se da će radi osnivanja založnog prava, predati vjerovniku
određenu pokretnu stvar u zalog, ili će mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u javni
registar kao teret određene stvari, ili će mu prenijeti neko pravo radi osiguranja. Druga strana
se pri tome obavezuje da će čuvati pokretni zalog i č im njegova tražbina prestane, vratiti ga
zalogodavcu, ili će učiniti što je potrebno da bi se izbrisalo založno pravo iz javnog registra,
ili će mu natrag prenijeti pravo.
(2)
Ništave su sve odredbe ugovora suprotne naravi zaloga i one tražbine koja bi trebala biti
osigurana založnim pravom.

47
(3) Ništave su odredbe ugovora da će zalog pre ći u vjerovnikovo vlasništvo ako dug ne bi bio
plaćen u odre đeno vrijeme, da dužnik ne može zalog nikad iskupiti ili da ne može nikom
drugom dopustiti da osnuje založno pravo na is tom zalogu, ili da vjerovnik ne bi niti nakon
dospijeća tražbine smio zahtijevati prodaju zaloga.
(4) Ništave su i odredbe da vjerovnik može po svojoj volji ili po unaprijed odre đenoj cijeni
otuđiti zalog ili ga zadržati za sebe, osim ako zalog ima propisanu cijenu ili ako je odre đena
na osnovu procjene vještaka.
(5) Ugovor o davanju u zalog nekretnine (u govor o hipoteci) mora biti u formi notarski
obrađene isprave.

Način sticanja založnog prava na pokretnim stvarima
Založno pravo sti če se predajom pokretne stvari založnom vjerovniku na na čin propisan u
članu 109. ovoga zakona, i to vidljivim obilježava njem ako je založni dužn ik zadržao neposredni
posjed.

Način sticanja založnog prava na nekretninama
(1) Dobrovoljno založno pravo na nekretnini (dobr ovoljna ugovorna hipoteka) i na pravu koje
je izjednačeno s nekretninom vjerovnik sti če uknjižbom toga prava u zemljišnu knjigu, ako
zakonom nije šta drugačije određeno.
(2) Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje ze mljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a
zatražena je uknjižba založnog prava na nekretnini, ono će se osnovati predbilježbom ako su
ispunjene pretpostavke pod kojim ta pravila dopuštaju predbilježbu.
(3) Odredbe ovog zakona o osnivanju d obrovoljnog ugovornog založnog prava na
nekretninama upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući način se primjenjuju i na promjene
i prestanak založnog prava na nekretninama do kojih dolazi na osnovu pravnih poslova.

Način sticanja založnog prava na pravima
(1) Dobrovoljno založno pravo na vrijednosnim papirima koji glase na donosioca vjerovnik stiče
jednako kao i na pokretnim stvarima, na papiri ma po naredbi založnim indosamentom, na
papirima koji glase na ime, kao i na traž binama putem ustupanja radi osiguranja i
obavještavanjem dužnika o tom ustupanju.
(2) Dobrovoljno založno pravo na ostalim pravima stiče se na način koji je predviđen za prijenos
tih prava, ako zakonom nije što drugačije određeno.
b) Osnivanje sudskog i zakonsko
g založnog prava

Osnivanje prisilnog sudskoga založnog prava
(1) Prisilno sudsko založno pravo osniva se na osnovu odluke suda donesene u postupku
prisilnog osiguranja tražbine.

48
(2) Ko na nekretnini stekne založno pravo na osnovu odluke suda, ishoditi će upis ste čenog
prava u zemljišnu knjigu.

Osnivanje zakonskog založnog prava
(1) Zakonsko založno pravo osni va se prema odredbama predviđenim posebnim zakonom.
(2) Zakonsko založno pravo na nekretnini upisati će se u zemljišnu knjigu na zahtjev založnoga
vjerovnika.
c) Osnivanje podzaložnog prava

Dobrovoljno podzaložno pravo i nadhipoteka
(1) Založni vjerovnik može založenu pokretnu stvar koju posjeduje dalje založiti u granicama
svog prava, a na pravnoj osnovi i na na čin odre đen za osnivanje dobrovoljnog založnog
prava (podzaložno pravo).
(2) Vjerovnik tražbine osigurane založnim pravom na nekretnini može, u granicama svog prava
na namirenje iz te nekretnine, osnovati na postoje ćem založnom pravu (hipoteci) novo
založno pravo u korist tre će osobe (nadhipoteka), uz pism eno obavještavanje založnog
dužnika.
(3) U slu čaju da je založni dužnik obaviješten da je zalog dalje založen podzaložnom vjerovniku
odnosno sticaocu nadhipoteke, može podmiriti dug svom vjerovniku samo ako na to
pristane imalac podzaložnog prava odnosno na dhipoteke, ili uz polaganje duga u sud. U
protivnom zalog ostaje založen za podzaložnog odnosno nadhipotekarnog vjerovnika.
(4) U sluč aju postojanja protivljenja založnog dužnika ili zalogodavca za davanje zaloga u
podzalog, založni će vjerovnik odgovarati i za slu čajnu propast, i ošte ćenja zaloga do kojih
inače ne bi došlo.

Sudsko i zakonsko podzaložno pravo
(1) Na osnovu sudske odluke, a na na čin kako se osniva sudsko založno pravo, osniva se
prisilno sudsko podzaložno pravo koje osigurava tražbinu založnog vjerovnika.
(2) Zakonsko podzaložno pravo osniva se is punjenjem uvjeta propisanim za osnivanje
zakonskog založnog prava u skladu sa pose bnim zakonom. Zakonsko podzaložno pravo na
nekretnini upisat će se u zemljišnu knjigu na zahtjev založnog vjerovnika.
d) Zaštita povjerenja vjerovnika

49

Zaštita povjerenja
(1) Vjerovnik koji ima pravni osnov za stican je dobrovoljnog založnog prava i koji je dobio u
zalog tuđu pokretnu stvar bez pristanka vlasnika, stekao je založno pravo ako su ispunjeni
uvjeti za sticanje prava vlasništva na toj stvari.
(2) Pravilo iz stava 1. ovog člana primjenjuje se i u slu čaju dobijanja u zalog vrijednosnog papira
na donosioca.

3. Prava i obaveze vjerovnika

Prenos tražbine
Ukoliko se tražbina , osigurana založnim pravom , prenese po bilo kojem pravnom osnovu
na drugu osobu, s time se ujedno prenosi i to založno pravo, osim ako nije bilo druga čije
određeno.

Zaštita prava na zalogu
Založni vjerovnik je ovlašten svakome postavljati sve zahtjeve potrebne radi zaštite svog
prava na zalogu.

Pravo na posjed
(1) Založni vjerovnik ima na osnovu svog do brovoljnog založnog prava na pokretnoj stvari
pravo posjedovati tu stvar.
(2) Založni vjerovnik ima pravo na neposre dni posjed zaloga ukoliko nije nešto drugo
određeno.
(3) Ako je stvar u trenutku sticanja založnog pr ava bila založena nekom drugom, založnom
vjerovniku pripada posredni posjed te stvari, sve dok stvar neposredno posjeduje onaj koji je
prije stekao založno pravo na njoj.
(4) Založni vjerovnik čija je tražbina osigurana sudskim, zakonskim ili registarskim založnim
pravom na pokretnoj stvari nema pravo na posjed stvari.

Čuvanje i povrat zaloga
(1) Založni vjerovnik obavezan je zalog koji posjeduje čuvati pažnjom dobrog doma ćina
odnosno dobrog privrednika, a u suprotnom odgovara za štetu.
(2) Založni vjerovnik je ovlašten upotreblj avati zalog koji posjeduje i dati ga drugom na
upotrebu samo ako mu je to dopustio založni dužnik, ili je to nužno da bi ispunjavao svoju
dužnost čuvanja zaloga.
(3) Kad prestane tražbina ko ja je osigurana zalogom, založn i vjerovnik je dužan zalog bez
odgađanja vratiti onome od koga ga je primio u posjed.

50
(4) Ako je založnom dužniku nužno da zalog ima u svom neposrednom posjedu može i prije
nego što prestane tražbina, zahtijevati vra ćanje zaloga, kada u zamjenu da neki drugi zalog
koji po vrijednosti odgovara prvobitnoj založenoj stvari.

Uzimanje iz vjerovnikova posjeda
Založni dužnik može zahtijevati putem suda da se zalog oduzme iz neposrednog posjeda
založnog vjerovnika te se preda nekoj tre ćoj osobi da ga čuva za ra čun vjerovnika kao
posrednog posjednika, ako založni vjerovnik ne čuva zalog pažnjom dobrog doma ćina odnosno
dobrog privrednika, ako ga neovlašteno upotre bljava ili ga je neovlašteno dao drugom na
upotrebu, ili je za sebe uzeo plodove i druge koristi od zaloga iako se obavezao da to neće činiti.

Plodovi zaloga
(1) Plodovi i druge koristi od založene stvari pripadaju založnom dužniku.
(2) Založni vjerovnik koji neposredno posjeduje založenu stvar ovlašten je plodove i druge
koristi od te stvari ubrati za sebe.
(3) Plodovi koje je za sebe ubrao založni vjerovni k postaju time njegovo vlasništvo, a njihova se
vrijednost prebija s njegovom tražbinom, i to u prvom redu s troškovima na č iju naknadu
vjerovnik ima pravo, zatim s kamatama koje mu duguje dužnik, te konačno s glavnicom.

Nužna prodaja zaloga
Ako se založna pokretna stvar koju je zalo žni vjerovnik dobio u zalog kvari ili gubi na
vrijednosti, pa postoji opasnost da zalog postane nedovoljan za osiguranje tražbine založnoga
vjerovnika, založni dužnik ima pravo zahtijevati od suda da se zalog odmah proda na javnoj
prodaji odnosno po tržišnoj cijeni te dovoljan dio cijene položi kod suda radi osiguranja
vjerovnikove tražbine.

Skriveni nedostaci
Ukoliko bi zalog imao neki stvarni ili pravni nedostatak za koji vjerovnik u trenutku sticanja
založnog prava nije znao niti treb ao znati, a zbog kojeg zalog nije dovoljno osiguranje za
namirenje tražbine, založni je vjerovnik ovla šten zahtijevati otklanjanje nedostatka od
zalogodavca ili davanje drugog odgovarajućeg zaloga.

Založno pravo bez posjeda
(1) Vjerovnik tražbine osiguran e založnim pravom na nekretnini (hipotekarni vjerovnik) nema
pravo na posjed založene nekretnine, niti ima pravo ubirati i prisvajati njezine plodove i
druge koristi od nje, ili bilo kako upotrebljavati tu nekretninu.
(2) Odredba ugovora ili drugog pravnoga posla suprotna stavu 1. ovoga člana je ništava.

51
(3) Pravni položaj vjerovnika čija je tražbina osigurana založn im pravom na nekretnini, na
odgovarajući se na čin primjenjuje i na vjerovnika čija je tražbina osigurana sudskim ili
zakonskim založnim pravom na pokretnoj stvari, ili koji ima registarsko založno pravo.

Održavanje vrijednosti zaloga
Ako hipotekarni dužnik čini nešto što bi ugrozilo vrijednost nekretnine optere ćene
hipotekom, hipotekarni vjerovnik ima pravo za htijevati da hipotekarni dužnik propusti to činiti.
U slučaju da hipotekarni dužnik ne odustaje od takvog činjenja, hipotekarni vjerovnik bi mogao i
prije dospijeća zahtijevati prisilnu naplatu hipotekom osigurane tražbine.

Civilni plodovi nekretnine kao zalog
(1) Kad je založnom vjerovniku založeno sa mo pravo na plodove koje nekretnina daje na
osnovu kakvog pravnoga odnosa, on ih ima pravo ubrati.
(2) Vrijednost ubranih plodova prebija se s tražbinom založnog vjerovnika. Pri tome se u
prvom redu prebijaju svi troškovi na čiju naknadu ima pravo, zatim kamate koje mu duguje
dužnik, te konačno glavnica.

Ovlasti u pogledu zaloga prava
(1) Založni vjerovnik koji ima u zalogu ne čije pravo izjedna čeno s pokretnom stvari, ima u
pogledu toga prava ovlasti i dužnosti poput onih koje bi imao da mu je založena pokretna
stvar, ako nije nešto druga čije zakonom odre đeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi zaloga
prava.
(2) Založni vjerovnik koji ima u zalogu ne čije pravo izjednačeno s nekretninom, ima u pogledu
tog prava ovlasti i dužnosti poput onih koje bi im ao da mu je založena nekretnina, ako nije
nešto drugačije zakonom određeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi zaloga prava.
(3) Kad založena tražbina dospije za ispunjenje, založni vjerovnik je dužan u činiti što je
potrebno da je dužnik ispuni i primiti ispunjenje.

4. Namirenje založnog vjerovnika

Pravo na namirenje za
ložnog vjerovnika
(1) Založni vjerovnik je ovlašt en ostvarivati svoje pravo na namirenje tražbine iz vrijednosti
zaloga, ukoliko se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću.
(2) Pravo na namirenje zalogom osigurane tr ažbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni
vjerovnik putem suda, na zakonom propisan način.
(3) Založni dužnik ima pravo od vlasni ka založene stvari, a i od svakoga tre ćega, zahtijevati da
trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije nešto
drugačije zakonom određeno.

52
(4) Založni vjerovnik može, bio njegov dužnik vlasnik zaloga ili ne, po svojoj volji izabrati ho će
li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajpr ije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog
dužnika, ili istodobno i zaloga i dužnikove imovine.
(5) Ako založni vjerovnik zahtijeva namiren je iz vrijednosti zaloga, ali ne uspije u cijelosti
prodajom zaloga namiriti svoju tražbinu , dužnik mu ostaje dužan razliku koju će namiriti iz
ostale imovine dužnika. Proda li se zalog za ve ći iznos od vjerovnikove tražbine, ostvareni
višak pripada dužniku.
(6) Ako se na založenoj stvari provodi postu pak prisilnog namirenja druge tražbine, založni
vjerovnik ima ovlaštenje otkupa tražbine zbog koje se provodi taj postupak do po četka
javne prodaje, u skladu sa zakonom o izvršnom postupku.
(7) Ako založena stvar ili pravo daje plodove ili druge koristi iz čije bi se vrijednosti mogla
namiriti tražbina, založni vjerovnik ovlašten je zahtijevati od suda da uspostavi privremenu
upravu zalogom i postavi upravnika koji će biti ovlašten da ubire te plodove, odnosno
koristi i unovčava ih, te da dobivene iznose polaže u sud radi namirenja.

Namirenje vansudskim putem
(1) Založni vjerovnik ovlašten je svoje pravo na namirenje os igurane tražbine ostvarivati
vansudskim putem, ako je predmet založnog prava pokretna stvar ili pravo, a založni dužnik
je u pisanom obliku dao izričito dopuštenje za takvo namirenje.
(2) Ako je pokretna stvar ili pravo dato u zalog za os iguranje tražbine iz trgova čkoga posla,
založni vjerovnik je ovlašten vansudskim putem , nakon dospjelosti tražbine , ostvarivati
svoje pravo na namirenje iz vrijednosti zal oga, ako založni dužnik nije takvo namirivanje
izričito isključio u trenutku osnivanja zaloga. Tu ovlast će ostvarivati putem javne prodaje u
roku od osam dana od upozorenja u činjenog dužniku odnosno zalogodavcu, ako u datim
okolnostima nije prikladniji drugi način.

5. Zaštita založnog prava

Tužba založnog vjerovnika
Založni vjerovnik ima pravo da zahtijeva od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno
pravo, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na založenoj stvari, da propušta činiti na zalogu
ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati i da od njega i svakog tre ćeg zahtijeva
predaju stvari odnosno prestanak uznemiravanja. To pravo ne zastarijeva.

Tužba pretpostavljenog založnog vjerovnika
Pravo na zaštitu svojega pretpostavljenoga založnoga prava ima i osoba koja u postupku
pred sudom ili drugim nadležnim or ganom dokaže pravnu osnovu i istinit na čin s voga sticanja
posjeda zaloga (pretpostavljeni založni vjerovnik).

53

Zaštita od povrede upisom u zemljišnu knjigu
Založni vjerovnik ima pravo štititi se po pr avilima zemljišnoknjižnog prava, ukoliko bi neko
povrijedio založno pravo na nekretnini nevaljanim upisom u zemljišnu knjigu.

6. Prestanak založnog prava

Prestanak osigurane tražbine
Založno pravo prestaje prestankom osigurane tražbine i sporednih tražbine kamata i
troškova, ako nije nešto drugačije zakonom određeno.

Propast zaloga
Založno pravo prestaje ukoliko je zalog propa o, a nije nadomješten s drugom stvari ili
pravom. Osigurana tražbina ostaje.

Gubitak posjeda založene stvari
(1) Trajnim gubitkom posjeda založene pokretne stvari prestaje založno pravo.
(2) Privremenim gubitkom posjeda založene pokretn e stvari ne prestaje založno pravo ukoliko
se založni vjerovnik nije odrekao svoga zalo žnoga prava i bezuvjetno vratio posjed zaloga
dužniku.

Odricanje
(1) Založno pravo prestaje valjanim odricanjem od strane založnoga vjerovnika.
(2) Pojedini od više vjerovnika nedjeljive traž bine osigurane založnim pravom ne može se
valjano odreći založnoga prava bez pristanka ostalih vjerovnika.
(3) Založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi ili drugom javnom registru prestaje na osnovu
izjave o odricanju u formi propisanoj za osni vanje brisanjem u zemljišnoj knjizi ili drugom
javnom registru.

Istek roka i ispunjenja raskidnog uvjeta
(1) Ako je založno pravo ograni čeno rokom ili raskidnim uvjetom prestalo zbog isteka roka ili
ispunjenja uvjeta, založno pravo up isano u zemljišnoj knjizi prestat ć e tek s brisanjem toga
prava.
(2) Izuzetno založno pravo na nekretnini ne će prestati istekom roka ili ispunjenjem raskidnog
uvjeta, ako založni vjerovnik n ije znao niti je iz zemljišne knjige morao znati za to
ograničenje kad je sticao tražbinu osiguranu založnim pravom.

54

Prestanak pravnog svojstva založnog vjerovnika
Založno pravo prestaje u slu čaju da pravna osoba izgubi svojstvo koje je založni vjerovnik, a
nema sveopćega pravnoga sljednika.

Konsolidacija i sjedinjenje
(1) Kada je ista osoba postala nosilac prava vl asništva i nosilac založnog prava na istoj stvari
prestaje založno pravo.
(2) Kada dođe do sjedinjenja potraživanja i duga u jednoj osobi prestaje založno pravo.

Prestanak hipoteke
Ako je založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi, prestat će tek brisanjem, ako zakonom nije
drugačije određeno.

Raspolaganje neizbrisanom hipotekom
(1) Vlasnik hipotekom optere ćene nekretnine može, na osnovu pr iznanice ili druge isprave koja
dokazuje prestanak tražbine osigurane tom hi potekom, prenijeti hipoteku na novu tražbinu
koja nije veća od upisane hipoteke koja nije brisana.
(2) Vlasnik se ne može odre ći prava raspolaganja hipotekom iz stava 1. ovoga člana pri
osnivanju hipoteke. Iako se vlasnik nekome obavezao ishoditi brisanje odre đene hipoteke, i
to je u zemljišnoj knjizi zabilježeno kod te hipoteke, on ipak ne može njome raspolagati.
(3) Ako se nakon prestanka hipotekom osiguran e tražbine koja nije brisana u zemljišnoj knjizi
proda nekretnina u izvršnom postupku radi namirenja nov čane tražbine drugih vjerovnika ili
se nad njom uspostavi prisilna uprava, neće se uzimati u obzir iako nije izbrisana.
(4) Ako hipotekom osigurana tražbina još postoji prema tre ćoj osobi, ili ako vlasniku pripada
naknada za ispunjenje te tražbine, vlasniku će samo u tom slu čaju pripasti pravo na dio
prodajne cijene.

Zabilježba zadržavanja prvenstvenog reda
(1) Vlasnik može u slu čaju brisanja hipoteke istodobno isho diti u zemljišnoj knjizi zabilježbu s
kojom je za upis nove hipoteke do visine izbris ane zadržan prvenstveni red za vrijeme od tri
godine od odobrenja te zabilježbe . Ukoliko bi se vlasništvo promijenilo, to zadržavanje bi
djelovalo i u korist novoga vlasnika, ali se u slu čaju prisilne javne dražbe te nekretnine to
zadržavanje ne bi uzelo u obzir, ako ne bi bilo iskorišteno prije zabilježbe rješenja kojim je
dopuštena pljenidba na toj nekretnini radi naplate nečije novčane tražbine.
(2) Vlasnik nekretnine može zah tijevati upis hipoteke za novu tražbinu u prvenstvenom redu i
do visine hipoteke kojom je nekretnina optere ćena, al i s ograni čenjem da će nova hipoteka
imati pravni u činak jedino ako se brisanje stare hipoteke uknjiži u roku od godine dana od
odobrenja upisa nove hipoteke.

55
(3) Ako ne bude zatraženo brisanje stare hipo teke ili ono ne bude dop ušteno u roku iz stava 2.
ovoga člana, prestat će nova hipoteka čim protekne rok te će se ona, zajedno sa svim
upisima koji se na nju odnose, brisati po službenoj dužnosti. Hipotekarni dužnik te
vjerovnik u čiju korist je upisana nova hipoteka ovlašteni su tražiti brisanje stare hipoteke.
(4) Hipoteka koja je upisana na mjestu starije optere ćene hipoteke u prvenstvenom redu imat će
pravni učinak jedino uz daljnji uvjet, da se taj teret izbriše ili s pristankom sudionika prenese
na novu hipoteku koja je upisana na njezin u mjestu. Ako starija hipoteka tereti više
nekretnina zajedni čki (simultano), nova dobiva pravni u činak jedino uz daljnji uvjet da se
starija hipoteka izbriše na svim nekretninama koje tereti.
(5) Odredbe ovoga člana primjenjivat će se na odgovaraju ći na čin i u slu čaju kad bi nova
tražbina trebala stupiti na m jesto dviju ili više hipotekarni h tražbina koje u prvenstvenom
redu dolaze neposredno jedna iza druge.

Amortizacija
Prestanak založnog prava na nekretninama nastaje ukinu ćem na osnovu odluke
zemljišnoknjižnog suda brisanjem iz zemljišne knjige.

Postupak amortizacije i brisanje hipoteke
(1) Vlasnik hipotekom optere ćene nekretnine, a isto tako i svaki zajedni čki vlasnik ili suvlasnik,
mogu zahtijevati da zemljišnoknjižni sud pok rene postupak radi amortizacije i brisanja
hipotekarne tražbine:
1) ako je proteklo najmanje trideset godina od uknjižbe hipotekarne tražbine, a u slučaju
kad ima daljnjih upisa koji se odnose na nju - od posljednjega od tih upisa;
2) ako nije moguć e prona ći ni one koji su prema upisima ovlašteni, ni njihove pravne
sljednike, i
3) ako kroz ovo vrijeme nisu zahtij evani niti primljeni glavnica ni kamate, niti se pravo
na koji drugi način ostvarivalo.
(2) Ako zemljišnoknjižni sud na đe da postoji vjerojatnost da pr ijedlogu treba udovoljiti i da
podnosilac ima pravni interes za to, pozvat će oglasom da se prijave s vi koji smatraju da
imaju prava na hipotekarnoj tražbini ili glede nje.
(3) U oglasu će se to čno ozna čiti uknjižba hipoteke sa svim upisima koji se na nju odnose i
odrediti rok od godinu dana za prijavu, uz navod posljednjega kalendarskog dana za
podnošenje prijave.
(4) Oglas će se objaviti u službenom glasilu i na oglasnoj plo či suda, a po potrebi i na drugi
prikladan način.
(5) Protekne li oglasni rok bezuspješno, zemljišnoknjižni sud će dopustiti amortizaciju
hipotekarne tražbine te će odrediti brisanje hipoteke i drugih upisa koji se na nju odnose.
(6) Bude li u oglasnom roku podnesena prijava glede prava čija se amortizacija zahtijeva, sud će
obavijestiti onoga koji zahtijeva amortizaciju, te ga uputiti na parnicu o postojanju
hipotekarne tražbine, i obustaviti postupak amortizacije.

56

Prestanak sudskoga i zakonskoga založnog prava
(1) Prisilno založno pravo prestaje pravosnažnoš ću rješenja koja ukidaju provedene radnje i
mjere kojima je to pravo bilo zasnovano, a ako je u tom pos tupku provedeno namirenje –
pravosnažnošću rješenja o namirenju, s time da hi poteka prestaje brisanjem iz zemljišnih
knjiga.
(2) Zakonsko založno pravo prestaje kao i dobrovoljno, a i prestankom okolnosti zbog kojih je
na osnovu zakona osnovano, ako nije nešto drugačije zakonom određeno.

Glava II
ZEMLJIŠNI DUG

Pojam
(1) Zemljišni dug je ograni čeno stvarno pravo kojim se optere ćuje nekretnina na na čin, da se
onome u č iju korist je nekretnina optere ćena isplati odre đeni nov čani iznos iz vrijednosti
nekretnine, a svagdašnji vlasnik nekretnine je to dužan trpjeti.
(2) Zemljišni dug se može osnovati u korist vlasnika optere ćene nekretnine (vlasni čki zemljišni
dug) ili u korist treće osobe (nevlasnički zemljišni dug).

Neakcesornost zemljišnog duga
Zemljišni dug ne ovisi od postojanja ili valjanosti potraživanja.

Primjena odredaba o hipoteci
Na zemljišni dug se na odgovaraju ći na čin primjenjuju odredbe ovog zakona o hipoteci,
ukoliko to nije u suprotnosti sa neakcesornom prirodom zemljišnog duga i ukoliko ovim
zakonom nije nešto drugo određeno.

Predmet zemljišnog duga
(1) Zemljišnim dugom može se opteretiti nekretnina, suvlasni čki dio u nekretnini uklju čujući i
etažno vlasništvo, pravo gra đenja, kao i suvlasni čki udio u pravu gra đenja i vlasništvo na
posebnom dijelu zasnovano na pravu građenja.
(2) Ukoliko je sa vlasništvom na nekretnini povezano pravo na periodi čna davanja, zemljišni
dug se proteže i na ta davanja.
(3) Ukoliko je nekretenina optere ćena zemljišnim dugom osigur ana, zemljišni se dug kod
nastupanja osiguranog slu čaja proteže na osiguranu sumu. Zahtjev prema osiguravaocu
prestaje ako osigurani predmet bude ponovo uspostavljen ili zamijenjen.

57

Osnivanje zemljišnog duga
(1) Zemljišni dug se osniva na osnovu izjave vo lje koju je vlasnik nekr etnine koja se optere ćuje
dao u formi notarski obrađene isprave, a nastaje upisom u zemljišnu knjigu.
(2) U zemljišnu knjigu se upisuje visina, dospjelost i kamata zemljišnog duga.

Pismo zemljišnog duga
(1) Zemljišni dug se može osnovati bez izdavanja pisma zemljišnog duga (knjižni zemljišni dug)
ili uz izdavanje pisma zemljišnog duga (zemljišni dug uz pismo).
(2) Pismo zemljišnog duga izdaje sud nadležan za vođenje zemljišne knjige nakon što je izvršena
uknjižba zemljišnog duga.
(3) Pismo zemljišnog duga je vrijednosni papir po naredbi, koji mora sadržavati naziv suda koji
ga izdaje, vrijeme izdavanja i pe čat suda, a osim toga i ime osniva ča, točnu zemljišnoknjižnu
oznaku opterećene nekretnine, te sve ostale podatke koji se odnose na zemljišni dug.
(4) U sluč aju da se sadržina pisma i zemljišne kn jige ne podudaraju važi ono što je upisano u
pismu.
(5) Ukoliko je pismo zemljišnog duga nestalo, zatureno ili uništeno provodi se amortizacioni
postupak.

Prijenos zemljišnog duga
(1) Ako drugačije nije određeno, zemljišni dug se može prenositi. Ograni čenja prijenosa moraju
biti upisana u zemljišnu knjigu.
(2) Za prijenos je potrebna izjava o ustupanju zemljišnog duga od strane imaoca zemljišnog
duga koja mora biti notarski ovjerena, kao i upis u zemljišnu knjigu. Ukoliko se radi o
zemljišnom dugu uz pismo upis u zemljišnu knjigu zamjenjuje pred aja pisma zemljišnog
duga.
(3) Prijenos i zalaganje zemljišnog duga mogu se vršiti nezavisno o prijenosu ili zalaganju
potraživanja.
(4) Dospjele kamate se ustupaju po općim pravilima za ustupanje potraživanja.

Prigovori vlasnika opterećene nekretnine
(1) Ukoliko je zemljišni dug osnovan u svrhu osiguranja potraživanja (osiguravaju ći zemljišni
dug) ili je prvobitni vlasni čki zemljišni dug prenesen u svrhu osiguranja potraživanja vlasnik
opterećene nekretnine nije dužan platiti ve ći iznos od iznosa osiguranog potraživanja. On
može prvobitnom imaocu zemljišnog duga isticati i druge prigovore iz osiguranog
potraživanja.
(2) Ukoliko je zemljišni dug ustupljen tre ćoj osobi tada vlasnik optere ćene nepokretnosti može
istaći prigovor iz stava 1. ovog člana samo ako je tre ći znao ili mogao znati da je zemljišni
dug osnovan za osiguranje potraživanja.

58

Plaćanje zemljišnog duga
(1) Vlasnik nekretnine po dospije ću zemljišnog duga mora platiti odre đen nov čani iznos
zakonitom imaocu zemljišnog pisma.
(2) Vlasnik nekretnine koji je isplatio potraživanje osigurano zemljišnim dugom može zahtijevati
da mu imalac zemljišnog duga prenese zemljišni dug, čime zemljišni dug postaje vlasni čki
zemljišni dug ili da povjerilac da izjavu za brisanje zemljišnog duga u zemljišnoj knjizi.
(3) Vjerovnici sa slabijim rangom prvenstva mogu ugovoriti sa vlasnikom nekretnine da će u
slučaju isplate potraživanja osiguranog zemljišnim dugom od strane vlasnika na njih pre ći
zahtjev za prijenos zemljišnog duga. Ovaj sporazum se može upisati u zemljišne knjige.
(4) Ukoliko je vlasnik djelimi čno isplatio povjerioca na nj ega prelazi samo odgovarajuć i dio
zemljišnog duga, a koji ima rang iza zemljišnog duga koji pripada imaocu zemljišnog duga.
Vlasnik u tom sluč aju nema pravo na predaju pisma, ali može zahtjevati da se djelimi čna
otplata upiše na pismu i u zemljišnoj knjizi.
(5) Davalac osiguravaju ćeg zemljišnog duga ne može se unaprijed odre ći prava na povrat
zemljišnog duga.

Prinudno namirenje
Ukoliko je titular zemljišnog duga ujedno i vlasnik optere ćene nekretnine on ne može
pokrenuti izvršni postupak niti zahtijevati naplatu zemljišnog duga.

Ugovor o svrsi osiguranja
(1) Ukoliko je zemljišni dug osnovan za osig uranje potraživanja dužnik ili vlasnik optere ćene
nepokretnosti (davalac osiguran ja) i imalac zemljišnog duga (primalac osiguranja) mogu
ugovorom o svrsi osiguranja urediti uvjete i pretpostavke pod kojima je imalac zemljišnog
duga ovlašten tražiti ostvarenje svog prava.
(2) Ugovor o svrsi osiguranja zaklju čuje se u pisanoj formi. Njegova sadržina se ne upisuje u
zemljišnu knjigu.

Prestanak zemljišnog duga
(1) Zemljišni dug prestaje brisanjem iz zemljiš ne knjige po zahtjevu vlasnika kome je prethodno
predato pismo zemljišnog duga ili u skladu sa odredbom člana 194. stav 2. ovog zakona.
(2) Zemljišni dug ne prestaja kada se u jednoj li čnosti ujedini svojstvo vlasnika i imaoca
zemljišnog duga.

59

Glava III
SLUŽNOSTI
1. Općenito

Pojam
(1) Služnost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari, koje ovlašćuje svoga nosioca da se na
određeni na čin služi tom stvari (poslužna stvar), a njen vlasnik je dužan to trpjeti ili pak
zbog toga u pogledu nje nešto propuštati.
(2) Služnost ima sadržaj s kojim je osnovana, ako nije kasnije zakonom izmijenjen.

Osnivanje služnosti
(1) Služnost se osniva pravnim poslom, odlukom suda ili drugog organa odnosno zakonom.
(2) Ako se služnost osniva pravnim poslom, nač in na koji je nosilac prava služnosti ovlašten
služiti se poslužnom stvari, određuje vlasnik svojom voljom ili sporazumom sa sticaocem.
(3) Ako se služnost osniva na osnovu odlu ke suda ili drugoga nadležnog tijela vlasti, nač in na
koji je nosilac prava služnosti ovlašten služiti se poslužnom stvari, odre đuje se tom
odlukom.
(4) Na osnovu pravnog posla služnost se stiče upisom u zemljišne knjige.
(5) Služnost koja se osniva odlukom suda ili drugog organa, odnosno zakonom upisat će se u
zemljišne knjige.
a) Osnivanje na osnovu pravnoga posla

Pravni osnov
(1) Na osnovu valjanoga pravnoga posla ko jemu je cilj sticanje služ nosti osnivaju se prava
služnosti izvo đenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno iz pripadanja prava koje je
poslužna stvar, a na način određen zakonom.
(2) Sadržaj služnosti odre đuje vlasnik poslužne stvari, odnos no nosilac prava koje je poslužna
stvar svojom voljom, ili u sporazumu sa sticaocem pravnim poslom iz stava 1. ovoga člana.
(3) Pravnim poslom iz stava 1. ovoga člana može se pravo služnosti ograni čiti i opteretiti na
svaki način koji je moguć, a nije nedopušten niti suprotan pravnoj naravi toga prava.
(4) Pravni posao kojemu je cilj osnutak služnosti, osim što mora zadovoljavati op će
pretpostavke za valjanost, treba biti i u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina.
(5) Kad je nekretnina u vlasništ vu nekolicine suvlasnika ili zajedni čkih vlasnika, samo svi oni
saglasno mogu odrediti da se ona optereti služnošću.

Način osnivanja služnosti na nekretninama
(1) Pravo sl
užnosti na nekretnini osniva se uk njižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta
na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije.

60
(2) Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a
zatražena je uknjižba prava služnosti, predbilježbom će se osnovati to pravo pod uvjetom
naknadnoga opravdanja toga upisa, ako su ispu njene barem pretpostavke pod kojima pravila
zemljišnoknjižnoga prava dopuštaju predbilježbu.
(3) Odredbe ovoga zakona o osnivanju prava služnosti na nekretninama upisom u zemljišnu
knjigu na odgovarajuć i se na čin primjenjuju i na promjene i prestanak služnosti na temelju
pravnih poslova.

Zaštita povjerenja
Na zaštitu povjerenja u zemljišne kn jige u pogledu prava služnosti, na odgovaraju ći se način
primjenjuju odredbe čl. 55. do 57. ovoga zakona, ako nisu suprotne pravnoj naravi tih prava.

Način osnivanja služnosti na pokretninama
(1) Pravo lične služnosti na pokretnoj stvari osniva se predajom te stvari sticaocu u nesamostalni
posjed na osnovu valjano o čitovane volje vlasnika usmjerene na to da se sticaocu izvede
pravo služnosti, ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Kad je vlasnik sklopio više pr avnih poslova radi osnutka prava li čne služnosti na istoj stvari
kao poslužnoj, a te služnosti ne bi mogle istodo bno postojati na istoj stvari, osnovana je ona
od njih za koju je stvar prije predana, ako su ispunjene i sve druge pretpostavke za sticanje te
služnosti.
(3) U sluč aju iz stava 2. ovoga člana odnose otuđivaoca s osobama s kojima je sklopio pravne
poslove, ali one nisu stekle ličnu služnost, uređuju obveznopravna pravila.
b) Osnivanje služnosti odlukom suda ili drugog organa vlasti

Osnivanje odlukom
(1) Služnost može svojom odlukom, pod pretpostavkama određenim zakonom, osnovati sud u
postupku osnivanja nužnoga prolaza, odnos no nužnoga osnivanja služnosti vodova ili
drugih ure đaja u postupku diobe i u ostavins kom postupku, a i u drugim slu čajevima
određenim zakonom.
(2) Stvarnu služnost može, pod pretpostavkama odre đenim zakonom, osnovati nadležni organ
vlasti u postupku izvlaštenja, komasacije, kao i u ostalim slučajevima određenim zakonom.
(3) Pravo služnosti osniva se u trenutku pr avosnažnosti sudske odluke iz stava 1. ovog člana
odnosno konačnosti odluke drugog organa vlasti iz stava 2. ovoga člana, ako što drugo nije
određeno za
konom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi.
(4) Onaj u č iju je korist na nekretnini osnovano pr avo služnosti odlukom suda ili drugoga tijela
ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava u zemljišnoj knjizi.

61

Odluka o nužnom prolazu
(1) Nužni prolaz preko neke nekretnine kao poslužne osnovat će svojom odlukom sud na
zahtjev vlasnika druge nekretnine, ako do nje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s
javnim putom i ako je korist od otvaran ja nužnoga prolaza za gospodarenje tom
nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini, a uz obavezu vlasnika nekretnine u čiju
se korist nužni prolaz osniva da plati punu naknadu vlasniku poslužne nekretnine.
(2) Nužni prolaz ne može sud osnovati preko nekretnina ako bi takvo osnivanje bilo protivno
javnom interesu, kroz zgrade, kroz ograđena ku ćna dvorišta, kroz ogra đena uzgajališta
divljači, a kroz ogra đene vrtove i vinograde može osnova ti nužni prolaz samo ako za to
postoji naročito opravdan razlog.
(3) Sud će svojom odlukom kojom osniva nužni prolaz odrediti da se on osniva u korist
određene nekretnine kao služnost prava staze, pr ogona stoke, kolnika, ili svega zajedno,
vodeći ra čuna o potrebama povlasne nekretnine i o tome da poslužno zemljište bude što
manje optere ćeno, no nikad ne može osnovati nužni prolaz u korist odre đene osobe, niti
općega dobra.
(4) Sud će svojom odlukom kojom osniva nužni prol az odrediti obavezu vlasnika nekretnine u
čiju se korist osniva taj prolaz da vlasniku poslužne nekretnine plati punu nov čanu naknadu
za sve što ć e on trpjeti i biti ošte ćen, koja ne može biti manja od one na koju bi on imao
pravo da se u op ćem interesu provodi izvlaštenje, te će osnutak nužnoga prolaza uvjetovati
potpunom isplatom te naknade, ako su se stranke u pogledu naknade nisu druk čije
sporazumjele.

Odluka o nužnim vodovima i uređajima
(1) Služnost vodova ili drugih ure đaja (elektri čnih, kanalizacijskih, plinovodnih, vodovodnih,
toplovodnih, telekomunikacijskih i dr.) na tuđoj nekretnini kao poslužnoj osnovat će svojom
odlukom sud na zahtjev vlasnika druge nekretnine. Zahtjev će se smatrati opravdan ako do
povlasne nekretnine nema nikakve ili nema prikladne veze s dobavlja čem tvari, en ergija ili
usluga koje se dostavljaju tim vodovima i drugim uređajima i ako je korist od postavljanja tih
vodova odnosno ure đaja za gospodarenje tom nekretninom ve ća od štete na poslužnoj
nekretnini, a uz obavezu vlasnika nekretnine u čiju se korist osniva služnost vodova ili
drugih uređaja da plati punu naknadu vlasniku poslužne nekretnine.
(2) Na nužno osnivanje služnosti vodova ili drugih ure đaja iz stava 1. ovoga člana, na
odgovarajući se način primjenjuju pravila o nužnim prolazima.

Odluka u diobnom i ostavinskom postupku
(1) Sud koji provodi diobu suvlasništva ili zajedni čkoga vlasništva može odlu čiti da se osnuje
pravo stvarne služnosti, ako su stranke s tim sa glasne, a kod geometrijske diobe nekretnine i
bez njihove saglasnosti.
(2) Sud koji provodi ostavinski postupak svojom će odlukom odlu čiti da se osnuje pravo
služnosti ako je ostavilac svojim valjanim zapisom ili nalogom bio odredio da se osnuje to
pravo.

62
(3) Pravo služnosti čije je osnivanje odre đeno odlukom suda u postupcima iz st. 1 i 2. ovog
člana, osniva se na na čin koji je ovim zakonom predvi đen za sticanje prava služnosti na
osnovu pravnoga posla.

Zaštita povjerenja
Pravo služnosti koje je na teret neke nekretnin e osnovano odlukom suda ili drugog organa
vlasti, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je
postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini
dok još nije bilo upisano pravo služnosti koje je osnovano odlukom suda ili drugog organa vlasti.
c) Osnivanje na osnovu zakona

Općenito
(1) Neposredno na osnovu zakona pravo služnosti osnovat će se kad se ispune sve zakonom
predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti na na čin kako je propisano posebnim
zakonom.
(2) Ko stekne pravo služnosti nekretnine na osnovu zakona, ovlašten je ishoditi upis steč enoga
prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

Dosjelost služnosti
(1) Stvarna služnost osniva se na osnovu zakona dosjeloš ću, ako ju je posjednik povlasne
nekretnine pošteno posjedovao izvršavaju ći njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik
poslužne nekretnine nije se tome protivio.
(2) Ne može se dosjeloš ću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao
zloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na
zamolbu do opoziva.
(3) Ako se služnost po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati, mora onaj ko tvrdi da je ona
u korist njegove nekretnine kao povlasne osnovana dosjeloš ću, dokazati da je u razdoblju od
najmanje dvadeset godina bar tri puta nastupio slu čaj izvršavanja takve služnosti te da je on
ili njegov prednik svaki taj put izvršio njezin sadržaj.

Zaštita povjerenja
Pravo stvarnih služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na osnovu zakona, ali
nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se, niti kad je utvr đeno odlukom suda, suprotstaviti
pravu onoga koji je postupaju ći s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje
pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na osnovu
zakona.

63
d) Sticanje nečijih prava služnosti

Sticanje s povlasnom stvari
Ko stekne vlasništvo povlasne stvari na b ilo kojem pravnom osnovu, stekao je ujedno i
svako pravo stvarne služnosti koja je njezin a pripadnost, osim ako zakonom nije druk čije
određeno.

Sticanje s poslužnom stvari
Ko stekne vlasništvo poslužne stvari na bilo kojem pravnom osnovu, stekao ju je
opterećenu svakim pravom služnosti koje je njez in teret, osim ako zakonom nije druk čije
određeno.

Svrha
(1) Svaka služnost mora imati razumnu svrhu.
(2) Ako je svrha služnosti bolje i korisnije gos podarenje nekretninom, služnost je stvarna, ina če
je lična.

Neodvojivost
(1) Služnost se ne može razdvojiti od poslužne stvari, niti prenijeti na drugoga ovlaštenika.
(2) Služnost se prenosi samo zajedno s posluž nom stvari, a stvarna služnost i sa povlasnom
stvari.

Uticaj diobe
(1) Služnost je nedjeljiva i ne može se podijeliti pove ćanjem, smanjenjem ili komadanjem
poslužne stvari, uklju čujući i promjene oblika, površine ili izgra đenosti katastarske čestice
koja je poslužna stvar, osim ako nije nešto drugo određeno zakonom.
(2) Ako se služnost izvršavala samo na pojedinom dijelu poslužne stvari, a ona bude podijeljena,
može se zahtijevati ukidanja služnosti na ostalim dijelovima.
(3) Ako se podijeli nekretnin a koja je povlasna stvar u čiju korist postoji stvarna služnost, ta
služnost ostaje i dalje u korist svih dijelova, ali se može izvršavati samo tako da se time ne
poveća ukupno opterećenje vlasnika poslužne nekretnine. No , ako je svrha služnosti bila da
služi samo potrebama pojedinoga dijela koji se odvojio, može se zahtijevati da ona bude
ukinuta u pogledu ostalih.

Ovlaštenik služnosti
Nekretnina može biti optere ćena pravom služnosti, bilo u korist vlasnika povlasne
nekretnine ili nosioca prava građenja na njoj, bilo u korist određene osobe.

64

Izvršavanje ovlasti
(1) Ovlaštenik prava služnosti mora pri izvršavanju svojih ovlasti postupati u skladu sa naravi i
svrsi služnosti te tako obzirno da što manje opterećuje poslužnu stvar.
(2) Vlasnik poslužne stvari ne smije činiti ništa što bi onemogu ćilo ili bitno otežalo izvršavanje
služnosti; ali nije dužan išta sam činiti, ako nije drugačije određeno.

Preinaka načina izvršavanja
(1) Nosilac prava služnosti može po svojoj volji preina čiti dotadašnji na čin izvršavanja svojih
ovlasti i mjesta na kojem ih izvršava na poslu žnoj stvari, ako bitno ne mijenja dotadašnji
način na koji ih je izvršavao.
(2) Ako bi se bitno promijenio dotadašnji na čin izvršavanja ovlasti, preinaka je dopuštena samo
u sporazumu s vlasnikom poslužne stvari; ako bi se time ometao dotadašnji nač in
izvršavanja ostalih stvarnih prava na istoj stvari - promjena je dopuštena samo u sporazumu
s ovlaštenicima tih prava.
(3) Na preinaku iz stava 2. ovog člana odgovarajuće se primjenjuju pravila o osnivanju služnosti
na osnovu pravnog posla.

Naknada
Na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine, nadležni organ utvr đuje naknadu koju vlasnik
povlasne nekretnine duguje vlasniku poslužne nekretnine.

Premještanje
(1) Ako se služnost stalno izvršava samo na jednom dijelu poslužne stvari, a izvršavanje
služnosti na tom dijelu je vlasniku naročito teško, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da
se služnost premjesti na neko drugo, ovla šteniku podjednako prikladno mjesto. To
vlasnikovo pravo se ne može pravnim poslom isključiti niti ograničiti.
(2) Troškove premještanja služnosti snosi vlasnik poslužne stvari.

Izvršavanja više služnosti na istoj poslužnoj stvari
(1) Jedna nekretnina može biti optere ćena s više služnosti, ali novija služnost ne može ograničiti
izvršavanje onih koje su prije nje u prvenstvenom redu.
(2) Ako služnosti odnosno drugi stvarni tereti koji daju pravo na koristi imaju isti prvenstveni
red, a izvršavanje jednog ometa izvršavanje drugog, svaki ovlaštenik može zahtijevati da sud
na pravedan način uredi izvršavanje služnosti.
(3) Niko ne može imati služnost na nečijem pravu služnosti.

65

Troškovi održavanja
(1) Troškove održavanja i popravka poslužne stvari snosi ovlaštenik, ako nije druga čije
određeno.
(2) Ako se poslužnom stvari služi i njezin vlasnik, on je dužan razmjerno snositi troškove
održavanja i popravka, ali se te dužnosti mo že osloboditi ustupivši poslužnu stvar
ovlašteniku, čak i protiv njegove volje.
(3) Ovlaštenik koji ima na poslužnoj stvari ne ku napravu kojom izvršava služnost dužan je tu
svoju napravu održavati o svom trošku, ako nije drugačije određeno.

Prividne služnosti
Prividne služnosti su ovlaštenja i dužnosti koje daje neka služnost do opoziva. Prividne
služnosti će se prosuđivati uz odgovarajuću primjenu pravila o služnostima.

Zakonske služnosti

Ako je posebnim zakonom propisano da pod odre đenim pretpostavkama neke služnosti
terete stvari (zakonske služnosti), na njih se ne primjenjuju pravila o služnostima, ako zakonom
nije drugačije određeno.

2. Stvarne služnosti
a) Opće odredbe

Pojam
(1) Stvarna služnost je ograni čeno stvarno pravo vlasnika odre đene nekretnine (povlasna
nekretnina) da se za pot rebe te nekretnine na odre đeni na čin služi ne čijom nekretninom
(poslužna nekretnina), čiji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati odre đene radnje u
pogledu svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.
(2) Stvarna služnost vrši se na način kojim se najmanje opterećuje poslužna nekretnina.
(3) Jedna nekretnina može biti optere ćena sa više služnosti. Uk oliko je nekretnina optere ćena sa
više služnosti njihov prvenstveni red se utvr đuje po vremenu podnošenja zahtjeva za upis u
zemljišne knjige.

Povlasna i poslužna nekretnina
(1) Stvarna služnost može postojati i u korist nekretnina koje su javna dobra u op ćoj ili u javnoj
upotrebi, ako se tome ne protivi njihova namjena.
(2) Stvarna služnost osnovana u korist neke nekretnine kao povlasne ne može se razdvojiti od te
nekretnine, te je njezin pripadak, prenosiv samo zajedno s tom nekretninom.

66
(3) Kad je povlasna nekr etnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedni čkih vlasnika, svaki od njih
ima jednako pravo izvršavanja stvarnih služnosti u korist povlasne nekretnine.
(4) Kad je poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedni čkih vlasnika, svaki od njih
mora trpjeti da se ovlaštenik služnosti koja tereti njihovu nekretninu njome služi na na čin na
koji ga ovlaštava ta služnost, odnosno svaki mora propuštati radnje u pogledu poslužne
nekretnine koje bi bile suprotne tuđem pravu stvarne služnosti.
(5) Što je odre đeno za vlasnika povlasne nekretnine, na odgovaraju ći na čin važi i za nosioca
prava građenja, ako nije nešto drugačije određeno, niti proizlazi iz naravi toga prava.

Sadržaj ovlasti
Vlasnik povlasne i vlasnik poslužne nekretnin e mogu osnivati stvarne služnosti bilo kojega
sadržaja koji je mogu ć, a nije zabranjen, bilo da time nast ane stanje koje traje i nije potrebno
ovlaštenikovo činjenje za izvršavanje ovlasti koje ta služ nost daje, bilo da se služnost izvršava
ponavljanjem ljudskih radnji, uzastopce ili na određeno vrijeme ili u određeno doba godine, osim
ako je nešto drugačije zakonom određeno.

Nepravilna služnost
(1) Služnost koja je po svojoj naravi stvarna može se osnovati na poslužnoj nekretnini i u korist
određene osobe (nepravilna služnost).
(2) Na nepravilnu služnost na odgovaraju ći na čin primjenjivati će se pravila o li čnim
služnostima.
(3) Ko tvrdi da je stvarna služnost osnovana u korist određene osobe, treba to i dokazati.

Osnivanje stvarne služnosti
(1) Stvarna služnost zasniva se pravnim poslom, odlukom suda ili drugog nadležnog organa i
dosjelošću.
(2) Stvarna služnost osnovana pravnim poslom stiče se upisom u zemljišne knjige.
(3) Osoba koja stvarnu služnost na nekretnini stekne na osnovu pravosnažne odluke suda ili
drugog nadležnog organa ovlaštena je da traži upis svog prava služnosti u zemljišne knjige.
(4) Pravo služnosti ste čeno u skladu sa stavom 3. ovog člana ne može se suprotstaviti pravu
savjesne osobe koja je, postupaju ći sa povjerenjem u zemljišne knjige, upisala svoje pravo
prije nego što je bio zatražen upis prava služnosti steč enog na osnovu sudske odluke ili
odluke drugog nadležnog organa.
b) Pojedine služnosti

67

Zemljišna i kućna služnost
(1) Služnost može biti osnovana da služi poljoprivrednom zemljištu, šumi i šumskom zemljištu
ili drugom zemljištu; u takvom slučaju je zemljišna, inače je kućna služnost.
(2) Da bi služile poljoprivrednom zemljištu, šumama i šumskom zemljištu ili drugom zemljištu,
mogu se osnovati zemljišne služnosti, kao što su naročito:
1) služnosti puta, ili kao pravo staze, pravo progoniti stoku, ili kao pravo kolnika na
poslužnoj nekretnini;
2) služnosti vode, ili kao pravo crps ti vodu, ili pojiti stoku, odvra ćati vodu na tuđ u
nekretninu ili navoditi s tuđe nekretnine;
3) služnosti paše;
4) šumske služnosti, ili sječi drva, ili kupiti suho granje, žir, ili slične služnosti.
(3) Da bi služile nekretninama sa zgradom, mogu se osnovati ku ćne služnosti koje vlasniku te
nekretnine daju ovlaštenje da nešto poduzima na susjedovoj nekretnini kao poslužnoj, što je
taj dužan trpjeti, kao što su to naročito:
1) imati dijelove svoje zgrade bilo u sus jedovu vazdušnom prostoru, ili na susjedovu
zemljištu ili ispod njegove površine ili imati svoje naprave na tuđoj nekretnini;
2) pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuđu;
3) gredu ili dimnjak umetnuti u tuđi zid;
4) imati prozor u tuđem zidu radi svjetla, ili i radi vidika;
5) provoditi dim kroz susjedov dimnjak;
6) navoditi kapnicu sa svojega krova na tuđu nekretninu;
7) odvoditi ili prolijevati tekućine na susjedovo zemljište; ili slične služnosti.
(4) Da bi služile nekretninama sa zgradom, mo gu se osnovati služnosti koje vlasniku nekretnine
daju ovlaštenje na to da vlasnik poslužne nekretnine nešto propušta, što bi ina če slobodno
činio, kao što su naročito:
1) svoju kuću ne povisivati ili je ne snižavati;
2) ne oduzimati povlaštenoj zgradi svjetlo i vazduh, ili vidik;
3) ne odvra ćati kišnicu s krova svoje ku će od susjedova zemljišta kojem bi mogla
koristiti za polijevanje vrta ili pun jenje cisterne ili na neki drugi na čin; ili nešto
drugačije.

Služnosti puta
(1) Vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze preko tu đe nekretnine ovlašten je time
hodati tom stazom; ima li pravo progoniti stoku, ovlašten je time i služiti se kolicima i
biciklom; a ima li pravo kolnika, ovlašten je vo ziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više
zaprega, motornim vozilom. Na isti na čin imalac služnosti je ovla šten k sebi puštati druge
osobe.
(2) Pravo hodati stazom preko tu đe nekretnine uklju čuje i služenje invalidskim kolicima i
kolicima za djecu. Pravo hodati stazom ne obuhva ća ovlast jahati niti voziti se biciklom, a ni

68

gurati bicikl po poslužnoj nekretnini; pravo progoniti stoku ne obuhva ća ovlast vu ći teške
terete preko poslužnoga zemljišta; pravo voz iti se po poslužnoj nekretnini ne obuhva ća
pravo tuda goniti nevezanu stoku.
(3) Prostor za izvršavanje na poslužnoj nekretnini prava i ći stazom, progoniti stoku i prava
kolnika treba biti toliki koliko je nužno da bi ih se izvr šavalo, s obzirom na mjesne prilike.
Ako bi putevi i staze postali neupotrebljivi z bog poplave, odrona, klizišta ili kojeg drugog
slučaja, mora se do uspostave prijašnjega stanja odrediti novi prostor, ako nadležni organi
vlasti ne poduzmu odmah potrebne mjere.

Nužni prolaz
(1) Nužni prolaz je služnost puta koju je osno vao sud na zahtjev vlasnika nekretnine do koje
nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom uz uvjet da je korist od
otvaranja nužnog prolaza za vlasnika povlasne nekretnine ve ća od štete koju otvaranjem
nužnog prolaza trpi vlasnik poslužne nekretnine.
(2) Na nužni se prolaz primjenjuju pravila koja vrijede za služnosti puta, ako u pogledu nužnoga
prolaza nije nešto posebno propisano.

Služnost crpljenja, dovođenja i odvođenja vode
(1) Vlasnik povlasne nekretnine koji je ovlašten crpiti vodu na poslužnoj nekretnini, ima i pravo
na slobodan pristup k njoj.
(2) Vlasnik povlasne nekretnine koji je ovlašten navra ćati vodu s tu đe nekretnine na svoje
zemljište ili je sa svojega odvra ćati na tu đe zemljište, ovlašten je tako đer postaviti za to
potrebne cijevi, žljebove, brane, spremnike za vodu i druge naprave o svom trošku, a u mjeri
koja se utvrđuje prema potrebama povlasnoga zemljišta.

Služnost paše
(1) Ako u č asu sticanja prava služnosti paše nisu odre đeni vrsta i broj stok e niti vrijeme i mjera
izvršavanja prava paše, mjerodavn o je kako se mirno izvršavao posjed toga prava služnosti
kroz dvadeset godina.
(2) Način vršenja paše, kao i vrijeme paše određuje se općenito po ustaljenom mjesnom običaju,
ali radi paše ne smije nikad biti ometano ili otežano obra đivanje zemljišta uređeno posebnim
propisima.
(3) Pravo p
aše ne proteže se ni na kakvu drugu korist, pa ovlaštenik ne smije niti kositi travu, ne
smije ugroziti ispaše, niti isklju čiti stoku vlasnika poslužne nekretnine od paše na njegovoj
nekretnini, a kad prijeti opasnost da bi stoka mogla nanijeti štetu, ona treba biti čuvana na
prikladan način.

Ostale zemljišne služnosti
Odredbe o pravu paše na odgovaraju ći se na čin primjenjuju i na služnost sje če drva i ostale
zemljišne služnosti.

69

Pravo prozora
(1) Pravo prozora u zidu poslužne nekretnine daje vlasniku povla sne nekretnine samo pravo na
svjetlo i vazduh; a na vidik samo ako mu je ta ovlast posebno dana.
(2) Osoba koja nema pravo na vidik dužna je na zahtjev vlasnika zida staviti rešetku na svoj
prozor.
(3) Osoba koja ima pravo prozora, dužna je čuvati otvor, ukoliko to zanemari, odgovara za
štetu koja otuda nastaje.

Pravo imati dio zgrade i naprave na poslužnoj nekretnini
(1) Vlasnik povlasne nekretnine kojemu njegovo pravo služnosti daje ovlast da na susjednoj
nekretnini, na njezinoj površini, ispod nje ili u njezinu vazdušnom pr ostoru ima dio svoje
zgrade, neku drugu napravu ili ure đaj koji služi njegovoj zgradi, dužan je to uzdržavati o
svome trošku, a vlasniku poslužne nekretnine pla ćati naknadu za iskorištavanje njegove
nekretnine u visini zakupnine, ako nije drugačije određeno ugovorom ili zakonom.
(2) Odredba stava 1. ovoga člana na odgovaraju ći se na čin primjenjuje kad vlasniku povlasne
nekretnine njegovo pravo služnosti daje ovlast da na susjednoj nekretnini, na njezinoj
površini, ispod nje ili u njezinu vazduš nom prostoru ima vodove i druge ure đaje (električne,
plinovodne, toplovodne, telekomunikacijske, kanalizacijske, vodovodne, i dr.).
(3) Vlasnik poslužne nekretnine koji je d užan trpjeti teret susjedne zgrade, umetak tu đe grede u
svoj zid, prolaz tu đega dima kroz dimnjak, tu đu antenu na svom krovu, tu đu reklamu ili
natpis na proč elju svoje zgrade ili nešto sli čno, dužan je srazmjerno pridonositi za
održavanje svojega, za to određenog zida, stupa, stijen e, dimnjaka, krova, pro čelja i sl., ali
nije dužan podupirati niti popravljati tuđu stvar.

Pravo provođenja tekućina
Vlasnik povlasne nekretnine za provodenje teku ćina kroz poslužnu nekretninu dužan je
izgraditi potrebne jarke i kanale i iste držati dobro pokrivene i čiste i time olakšati optere ćenje
poslužnoga zemljišta.

Pravo kapnice
(1) Vlasnik povlasne nekr etnine koji ima pravo odvo đenja kišnice sa svojega krova na poslužnu
nekretninu (pravo kapnice) može p
ustiti da kišnica otje če na tu đu nekretninu slobodno ili
kroz žlijeb.
(2) Ovlaštenik prava kapnice smije uzdići svoj krov, ali mora poduzeti mjere da time služnost ne
postane teža za vlasnika poslužne nekretnine.
(3) Ovlaštenik prava kapnice d užan je održavati žljebove namijenjene otjecanju vode kao i svoj
krov u takvom stanju da mlaz kišnice ne šteti opterećenoj nekretnini, a snijeg i led na vrijeme
ukloniti.

70

3. Lične služnosti
a) Općenito

Služnosti lične naravi
(1) Lič na služnost je ogranič eno stvarno pravo koje daje ovlast odre đenoj osobi da se na
određeni na čin služi tu đom stvari (poslužna stvar), a svakodobni vlasnik te stvari to mora
trpjeti.
(2) Lične služnosti su: pravo plodouživanja, pravo upotrebe i pravo stanovanja.

Poslužna stvar
(1) Lič ne služnosti mogu postojati na cijeloj poslužnoj stvari, ili na idea lnom dijelu ako je to
moguće s obzirom na sadržaj služnosti i prirodu predmeta.
(2) Lična služnost na suvlasni čkom dijelu nekretnine proteže se na posebni dio (stan, poslovnu
prostoriju), kao što se služnost na posebnom dijelu nekretnine protež e na s njime povezan
suvlasnički dio.

Ograničeno trajanje
Li čne služnosti se osnivaju na odre đeno vrijeme i prestaju istekom vremena za koje su
osnovane, a najkasnije smrću ovlaštene osobe, ako zakonom nije drugačije određeno.

Neotuđivost i nenasljedivost
(1) Lične služnosti se ne mogu prenositi na drugu osobu.
(2) Lič ne služnosti se ne mogu naslijediti, osim služnosti izri čito osnovanih i za nasljednike
ovlaštene osobe.
(3) Lična služnost izri čito osnovana i za nasljednike ovlaštene osobe gasi se smr ću posljednjeg
nasljednika.
b) Pravo plodouživanja

Pojam
(1) Pravo plodouživanja je li čna služnost koja plodouživaocu da je ovlast da se služi poslužnom
stvari u skladu sa njenom namjenom, ne mijenjajući njenu supstancu.
(2) Pravo plodouživanja može postojati na poslužnoj pokretnoj nepot rošnoj ili nepokretnoj
stvari, ili na više pokr etnih stvari zajedno. Na potrošnim stvarima mogu će je samo nepravo
plodouživanje.

71
(3) Na pravo plodouživanja osnovano na pravu koje daje plodove ili druge koristi shodno se
primjenjuje odredba stava 2. ovog člana.
(4) Predmet prava plodouživanja su i pripatci opterećene stvari ili prava.
(5) Ako više osoba ima pravo plodouživanja iste poslužne nekretnine, svaka osoba je samostalni
nosilac svog dijela prava plodouživanja, osim kad su u takvom odnosu da im pravo
plodouživanja ili neki dio tog prava pripada zajedni čki. U sumnji se smatra da svakoj osobi
pripada jednak dio prava plodouživanja.
(6) Kad je poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedni čkih vlasnika, svaki od njih
mora da trpi da se nosilac prava pl odouživanja služi nekretninom na na čin proizašao iz
njegova prava.

Ovlasti
(1) Plodouživalac je ovlašten da se služi posl užnom stvari u skladu s njenom namjenom, da je
posjeduje kao nesamostalni posjednik i da je upotrebljava. Plodouživaocu pripada čisti
prihod od čiste vrijednosti te st vari, u granicama o čuvanja supstance, što uklju čuje i čuvanje
osnovne namjene poslužne stvari.
(2) Plodouživalac može pravnim poslom prenijeti drugoj osobi izvršavanje svojih ovlaštenja.
(3) Vlasnik poslužne stvari smije izvršavati svoje pravo vlasništva ako time ne vrije đa ovlaštenja
plodouživaoca.

Čisti prihod od čiste vrijednosti
(1) Plodouživaocu pripada sav prihod koji daje poslužna stvar.
(2) Prihod poslužne stvari čine plodovi i druge koristi koje stvar daje bez umanjenja supstance.
Blago nađeno u poslužnoj stvari nije prihod plodouživaoca.
(3) Plodouživalac sti če plodove poslužne stvari njihovim odvajanjem. Plodouživalac sti če i sve
ostalo što se odvojilo od stvari ne umanjuju ći njezinu supstancu u momentu odvajanja, osim
ako zakonom nije drugačije određeno.
(4) Odredba iz stava 3. ovog člana odnosi se i na najamnine, zakupnine, kamate, dividende i
druge prihode koje stvar daje na osnovu nekog pravnoga odnosa (civilne plodove),
ostvarene u vremenu dok je plodouživanje postojalo, bez obzira na to kad je prihod dospio.
(5) Plodouživalac snosi sve troškove upotrebe i iskorištavanja poslužne stvari, bez obzira na
iznos ostvarenog prihoda.
(6) Plodouživalac je dužan kao dobar doma ćin održavati poslužnu stvar u stanju u kojem je
stvar primio, snositi troškove redovnog održ avanja i obnavljanja st vari, javne obaveze
(porezne i sl.), realne terete koji optere ćuju stvar, i kamate na potraživanj a osigurana
hipotekom na poslužnoj stvari, u granicama vrijednosti koja ostaje kad se od prihoda
poslužne stvari odbiju troškovi upotrebe i iskorištavanja.

72

Vanredni popravci i obnova stvari
(1) Ako je zbog dotrajalosti ili više sile neophodno obaviti vanredne popravke ili vanredna
obnavljanja poslužne stvari, plodouživalac je dužan bez odga đanja obavijestiti vlasnika,
odnosno osobu koja za vlasnika upravlja to m stvari, osim ako je te popravke ili obnavljanja
dužan učiniti o svom trošku.
(2) Ako je stvar uništena usl ijed više sile rizik propasti stvari snosi vlasnik a plodova
plodouživalac.
(3) Ako vlasnik poslužne stvari obavi vanr edne popravke ili vanredna obnavljanja poslužne
stvari, plodouživalac je dužan nadoknaditi kamat e na vrijednost onoga što je vlasnik utrošio,
u obimu u kojem se time poboljšalo njegovo plodouživanje.
(4) Ako vlasnik ne može ili ne će da obavi nužne popravke ili obnavljanja, plodouživalac je
ovlašten da ih sam izvrši, a po prestanku plod ouživanja može tražiti da mu vlasnik isplati
naknadu kao poštenom posjedniku, ili primjerenu naknadu za plodouživanje koje je izgubio
zbog propuštenih radova.
(5) Plodouživalac je dužan o svom trošku iz vršiti one vanredne popravke i vanredne obnove
stvari koje je sam skrivila ili ih je prouzrokovala osoba za koju on odgovara.

Poboljšanja
(1) Plodouživalac nije dužan da dozvoli vlasniku da obavlja poboljšanja na poslužnoj stvari koja
nisu nužna, osim ako se vlasnik obaveže na davanje pune odštete zbog smanjene upotrebe ili
prihoda koje plodouživalac gubi zbog obavljanja radova.
(2) Vlasnik stvari koji je izvršio poboljšanja na poslužnoj stvari ima pravo da traži od
plodouživaoca koji je tražio odštetu po odredbi iz stava 1. ovog člana da se od te odštete
odbije korist koju plodouživalac ima od poboljšanja.
(3) Ako je plodouživalac bez sporazuma sa vlasnikom u činio poboljšanja na poslužnoj stvari,
ovlašten je da odvoji i prisvoji ono što je dodao, ako je to mogu će bez ošte ćenja stvari.
Naknadu za poboljšanja može zahtijevati samo ako bi na to bio ovlašten kao poslovo đa bez
naloga.

Popis i procjena
(1) Vlasnik i plodouživalac mogu sa činiti popis svih poslužnih stvari s naznakom njihove
vrijednosti u vrijeme sastavljanja popisa i procjene.
(2) Ukoliko vlasnik i plodouživalac ne sastave popis iz stava 1. ovog člana, pretpostavlja se da je
plodouživalac primio u upotrebljivo m stanju poslužnu stvar srednje kakvo će, sa svim
pripadnostima potrebnim za uredno plodouživanje.

Dužnost davanja osiguranja
(1) Ukoliko je pri izvršavanju ovlaštenja plod ouživaoca ugrožena supstanca poslužne stvari,
vlasnik ima pravo da od plodouživaoca zahtijeva davanje primjerenog osiguranja.

73
(2) Ako plodouživalac odbije dati dogovoreno osiguranje ili osiguranje koje je odredio sud,
vlasnik može zahtijevati da sud ukine plodouživanje.
(3) Sud neće ukinuti plodouživanje nego će postaviti upravnika poslužne stvari kad je to bolje a
obzirom na okolnosti slu čaja, ako to zahtijeva plodouživalac koji se obavezao da će sve
troškove te uprave snositi kao troškove za upotrebu i iskorištavanje poslužne stvari.
(4) Nakon postavljanja upravnika, sud će, bez odlaganja, sa činiti popis i procjenu poslužne
stvari.

Povrat stvari
(1) Nakon prestanka prava plod ouživanja, plodouživalac je dužan predati u posjed poslužne
stvari njenom vlasniku, u stanju u kojem je stvar primio.
(2) Plodouživalac odgovara vlasniku stvar i za smanjenje njene vrijednosti, bez obzira čime je
ono prouzrokovano, osim za smanjenje vrijednos ti zbog starenja ili redovne upotrebe stvari
koje se nije moglo izbje ći ni otkloniti potpunim ispunjenjem dužnosti iz člana 247. stava 6.
ovog zakona.
(3) Plodouživalac ne odgovara za smanjenje vr ijednosti poslužne stvari koje se moglo izbje ći ili
otkloniti jedino vanrednim popravkama ili vanrednim obnavljanjem te stvari, osim ako je bio
dužan o svom trošku izvršiti te vanredne popravke ili vanredno obnavljanje stvari.
(4) Nakon prestanka plodouživan ja neodvojeni plodovi pripadaju vlasniku. Vlasnik je dužan da
nadoknadi plodouživaocu ili njegovom nasljedni ku troškove koje je plodouživalac imao da
bi dobio te plodove, prema pravilima koja odre đuju pravni položaj poštenog posjednika
prilikom povrata stvari vlasniku.
(5) Pravilo iz stava 4. ovog člana shodno se primjenjuje i za civilne plodove (najamnine,
zakupnine, kamate, dividende i sl.) dospjele nakon prestanka plodouživanja.
(6) Dužnosti i odgovornosti plodouživaoca terete njegovog nasljednika, odnosno drugog
sljedbenika.

Nepravo plodouživanje
(1) Nepravo plodouživanje osniva se na stvari koja je potrošna ili na pravu koje ne daje plodove.
(2) U sluč aju iz stava 1. ovog člana poslužna stvar je novč ana vrijednost stvari koja će se
vlasniku vratiti nakon isteka plodouživanja.
(3) Za vrijeme trajan ja nepravog plodouživanja osnovanog na gotovom novcu plodouživalac
može raspolagati gotovim novcem po svojoj vo lji. Ako je to plodouživanje osnovano na ve ć
uloženoj glavnici, plodouživalac može zahtijevati samo kamate.
(4) Na nepravo plodouživanje shodno se prim jenjuju pravila o pravu plodouživanja, ako
zakonom nije drugačije određeno niti to zahtijeva priroda takvog plodouživanja.
c) Pravo upotrebe

74

Opće odredbe
(1) Pravo upotrebe je li čna služnost koja ovlaš ćuje odre đena osoba da se u granicama svojih
ličnih potreba i potreba članova svojeg porodič nog doma ćinstva služi neč ijom stvari
(poslužna stvar) prema njenoj namjeni, čuvajući njenu supstancu.
(2) Pravo upotrebe može postojati na poslužnoj nepotrošnoj pokretnoj ili nepokretnoj stvari, ili
na više pokretnih stvari. Na potrošnim stvarima nije moguća ni neprava upotreba.
(3) Na pravo upotrebe osnovano na pravu koje daje plodove ili druge koristi, shodno se
primjenjuje odredba iz stava 2. ovog člana.
(4) Predmet prava upotrebe su i pripatci stvari ili prava koja su njime opterećena.
(5) Pravo upotrebe ne može imati više osob a, osim ako su u takvom odnosu da im ono pripada
zajednički.
(6) Na pravo upotrebe na odgovaraju ći se način primjenjuju pravila o pravu plodouživanja, ako
drugačije nije određeno zakonom niti to zahtijeva priroda prava upotrebe.

Ovlasti
(1) Nosilac prava upotrebe ima pravo da stvar posjeduje kao nesamostalni posjednik, da je
upotrebljava i uzima njen prihod, ne mijenjajući njenu supstancu.
(2) Nosilac prava upotrebe ne može pravnim poslom prepustiti drugoj osobi izvršavanje svojih
ovlaštenja iz stava 1. ovog člana.

Obim upotrebe
(1) Nosilac prava upotrebe je ovlašten da se sl uži poslužnom stvari u okviru svojih potreba koje
odgovaraju njegovom uzrastu, zvanju, zanimanju i veličini porodičnog domaćinstva.
(2) Potrebe nosioca prava upotrebe odre đuju se prema stanju kad je osnovana služnost
upotrebe.
(3) Pod potrebom nosioca prava upotrebe pod razumijavaju se i potrebe njegovog porodi čnog
domaćinstva, kao i promjene u njegovom porodi čnom doma ćinstvu koje su bile prirodno
očekivane i predvidive (bra čni drug i maloljetna djeca, kao i osobe koje je po zakonu dužan
izdržavati
) i promjene koje su nužno potrebne za vođenje porodičnog domaćinstva.
(4) Vlasnik poslužne stvari može izvršavati svoje pravo vlasništva uklju čujući prisvajanja koristi
ako time ne vrijeđa tuđe pravo upotrebe.

Sticanje plodova i drugih koristi
Nosilac prava upotrebe sti če plodove poslužne stvari i sve ostale koristi od stvari kad ih na
osnovu ovlaštenja koje mu daje njegovo pravo upotrebe ubere za svoje potrebe.

75

Troškovi i tereti
(1) Vlasnik je dužan snositi sve redovne i vanredn e troškove i terete poslužne stvari, i dužan je
održavati stvar u dobrom stanju o svom trošku.
(2) Ako troškovi i tereti prelaze korist koja preostaje vlasniku, nosilac prava upotrebe dužan je da
vlasniku nadoknadi razliku.
d) Pravo stanovanja

Pojam i sadržaj
(1) Pravo stanovanja je li čna služnost koja svoga nosioca ovlaš ćuje da se služi ne čijom
stambenom zgradom ili njezinim dijelom namijenjenim za st anovanje (poslužna stvar) u
skladu s tom namjenom, a čuvajući supstancu poslužne stvari.
(2) Pravo stanovanja prosuđuje se po pravilima o pravu upotrebe, ako nije što drugo određeno.
(3) Ako pravo stanovanja svoga nosioca ovlašć uje da se služi svim dijelovima zgrade koji su za
stanovanje tako da ih, čuvajući njihovu supstancu, u cjelosti uživa, tada je to plodouživanje
stambene zgrade, pa se prosuđuje po pravilima o pravu plodouživanja.
(4) U svakom slu čaju vlasnik zadržava pravo raspolaganja onim dijelovima nekretnine koji nisu
namijenjeni za stanovanje a i stambenim dijelo vima koji nisu predmet prava stanovanja, ali
ne na način da time sprječava ostvarivanje prava stanovanja.
(5) Ostvarivanjem prava stanovanja ne smije se vlasniku onemogu ćiti ili otežati potrebno
nadgledanje cijele njegove nekretnine.

4. Zaštita i prestanak prava služnosti
a) Zaštita

Zahtjev za poštovanje prava služnosti
(1) Ovlaštenik prava služnosti ima pr avo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi
njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi iz vršavanje ovlaštenikova
prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan
propuštati.
(2) Ovlaštenik prava služnosti pravo iz stava 1. ovog člana može zahtijevati i od svake druge
osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogu ćuje ili
uznemirava u izvršavanju toga prava.
(3) Prava iz st. 1. i 2. ovog člana prestaje protekom roka od dvadeset godina od kad je
ovlaštenik prestao vršiti to pravo.

76

Tužba ovlaštenika služnosti
Da bi ovlaštenik prava služnosti mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim
nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo na za štitu, mora dokazati svoje pravo služnosti i
tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava.

Tužba pretpostavljenog ovlaštenika služnosti
(1) Pravo na zaštitu svog pretpostavljenog prava služnosti ima, poput onoga koji je dokazao
svoje pravo služnosti, i onaj koji u postupk u pred sudom ili drugim nadležnim tijelom
dokaže pravni osnov i istiniti na čin svog sticanja posjeda te služnosti (pretpostavljeni
ovlaštenik služnosti).
(2) Na pravo pretpostavljenog ovlaštenika na zaštitu na odgovaraju ći na čin se primjenjuju
pravila o tužbi pretpostavljenog vlasnika.

Zaštita od povrede upisom u zemljišnoj knjizi
Ako neko povrijedi pravo korisnika stvarne sl užnosti nevaljanim upisom u zemljišnu knjigu,
ovlaštenik se ima pravo štititi od toga sredstvi ma koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila
zemljišnoknjižnoga prava.

Preinaka sadržaja
Na preinaku sadržaja služnosti na odgovaraju ći se način primjenjuje ono što je određeno za
osnivanje služnosti na osnovu pravnoga posla.
b) Prestanak prava služnosti

Propast stvari
(1) Propašću povlasne ili poslužne stvari pr estaje i pravo služnosti, ali čim se stvar vrati u
prijašnje stanje, oživljava i ona.
(2) Sve što važi za propast stvari važi i za slučaj da stvar bude stavljena izvan prometa.
(3) Ako je umjesto propale poslužne stvari nastalo pravo koje je nadomješta (pravo na naknadu,
na osiguraninu i sl.), tada propaš ću stvari nije prestalo pravo plodouživanja nego ono i dalje
postoji na tom nadomjestku kao poslužnoj stvari.

Sjedinjenje
(1) Ako se vlasništvo povlasne i poslužne nekretnine na đu u imovini iste osobe, tada tim
sjedinjenjem samim po sebi prestaje stvarna služnost.

77
(2) Ako se vlasništvo povlasne i poslužne nekretnine razdvoji prije brisanja služnosti u
zemljišnoj knjizi, služnost oživljava.

Odreknuće ovlaštenika
(1) Pravo služnosti prestaje valjanim odreknućem njezina ovlaštenika, bez obzira na to na kojem
je pravnom osnovu osnovana.
(2) Pojedini suvlasnik ili zajedni čki vlasnik povlasne nekretnine ne može se odreći prava stvarne
služnosti bez pristanka ostalih.
(3) Vlasnik povlasne nekr etnine koja je optere ćena pravom plodouživanja ili založnim pravom
ne može se odreći bez pristanka ovlaštenika tih prava.
(4) Na osnovu odreknuća prestaje služnost bez pristanka vlasnika poslužne stvari, pa i onda kad
je i on imao korist od te služnosti.
(5) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek kad bude izbrisana.

Istek roka i ispunjenje raskidnoga uvjeta
(1) Služnost prestaje istekom vremena na ko je je bila osnovana ili na koje je bilo osnovano
pravo vlasništva iz kojega je izvedena, a isto je i kad se ispuni raskidni uvjet pod kojim je bila
osnovana ona ili pravo vlasništva iz kojega je izvedena.
(2) Ako je služnost osnovana za vrijeme dok tre ća osoba navrši odre đene godine, prestat će tek
u to vrijeme, premda je tre ći umro prije tih godina, ako iz svrhe oro čavanja ne proizlazi što
drugo.
(3) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem.

Neizvršavanje
(1) Pravo služnosti prestaje zastarom ako se nije izvršavalo kroz dvadeset godina.
(2) Pravo služnosti koje se po svojoj naravi mo že samo rijetko izvršavati ne prestaje zastarom
dok tri puta ne nastupi prilika, u kojoj treba izvršiti njen sadržaj, a ovlaštenik to ne učini.
(3) Pravo služnosti prestaje ako se vlasnik pos lužne stvari protivio n jegovom izvršavanju, a
ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine.
(4) Zastara ne nastupa, niti pravo služnosti pres taje neizvršavanjem, dok na poslužnoj stvari
postoji naprava namijenjena upravo izvršavanju toga prava.
(5) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem.

Ukinuće
(1) Izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vl asnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono
ukine; ako nije nešto posebno odre đeno, odluku o ukinuć u donijet će sud na zahtjev
vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni osnov na kojem je ta služno st bila osnovana.

78
(2) Sud će na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine sv ojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i
drugu služnost puta, bez obzira na to na ko jem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji
drugi prikladniji, ili jednako prikladan pr olaz, koji vlasniku poslužnoga zemljišta čini manje
štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz.
(3) Sud će na zahtjev vlasnika poslužn e stvari, kojemu plodouživalac nije dao osiguranje koje se
obavezao dati ili koje je sud odredio, odlukom uk inuti plodouživanje i obavezati vlasnika na
plaćanje pravedne naknade.
(4) Sud koji vodi postupak radi ukidanja plodouživanja jer plodouživalac nije dao nužno
osiguranje, može, umjesto da ukine plodouživanje, odlukom postaviti upravnika poslužnoj
stvari, ako utvrdi da je to bolje s obzirom na okolnosti slu čaja, te ako to zahtijeva
plodouživalac koji se obavezao da će sve troškove te uprave snositi kao troškove za
upotrebu i iskorištavanje poslužne stvari.
(5) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem.

Zaštita tuđega povjerenja
Služnost koja nije upisana u zemljišnoj knjizi prestaje kad poslužnu stvar stekne osoba koja
nije znala niti je morala znati za tu služnost.

Prestanak lične služnosti
(1) Pravo li čne služnosti prestaje smr ću ovlaštenika ili prestankom pravne osobe koja je bila
ovlaštenik toga prava, ako nije drugačije određeno.
(2) Ako je pravo lič ne služnosti izričito osnovano i za ovlašten ikove nasljednike, nasljeđivanjem
će ono preći na one koji naslje đuju zbog smrti prvoga ovlaštenika; smr ću nasljednika koji je
naslijedio pravo lične služnosti ona se gasi, ako nije drugačije određeno.
(3) Ako je lič na služnost osnovana u korist jedne porod ice, prestaje kad ta porodica izumre; u
sumnji se smatra da je osnovana za nasljednika , a ko tvrdi da je osnovana za porodicu, treba
to i dokazati.

Rasterećen je zakonom ili odlukom organa vlasti
(1) Služnosti prestaju ispunjenjem pretpostavki, koje je za to odredio posebni zakon.
(2) Nadležno tijelo ukinut će služnost u slučajevima i pod pretpostavkama određenim posebnim
zakonom.
(3) Ako ukidanje ili prestanak služnosti ima zna čenje izvlaštenja, osoba čija je služnost prestala
ima pravo na punu naknadu.
(4) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem, ako zakonom nije
drugačije određeno.

79

Prestanak stvarne služnosti
(1) Stvarna služnost prestaje:
1) ako se vlasnik poslužne nekretnine protiv i njenom vršenju, a vlasnik povlasne
nekretnine tri uzastopne godine nije vršio svoje pravo,
2) ako ista osoba postane vlasnik poslužne i povlasne nekretnine,
3) ako propadne povlasna ili poslužna nekretnina,
4) nevršenjem u periodu od 10 godina.
(2) Vlasnik poslužne nekretnine ima pravo zahti jevati da prestane pravo stvarne služnosti kada
ona postane nepotrebna za korištenje povlasne nekretnine, kao i kada prestane razlog zbog
kojeg je bila zasnovana.

Podijeljene povlasne nekretnine
(1) Ako se podijeli povlasna nekretnina, stvarna služnost ostaje u korist svih njenih dijelova.
Vlasnik poslužne nekretnine ima pravo zahtij evati da stvarna služn ost vlasnika dijela
podijeljene povlasne nekretnine prestane, ako ne služi za potrebe tog dijela.
(2) Ako je podijeljena poslužna nekretnina, stva rna služnost ostaje samo na dijelovima na
kojima je vršena.

Glava IV
REALNI TERETI

1. Općenito

Pojam i sadržaj
Realni teret daje svom korisniku ogranič eno stvarno pravo na nekretnini koju optere ćuje
ovlašćujući ga da mu se na teret njene vrijednosti periodi čno daju stvari ili čine radnje koje su
sadržaj tog realnog tereta.

Osnivanje realnog tereta
(1) Realni teret se osniva na odre đenoj nekretnini na osnovu pravnog posla i odlukom suda ili
nadležnog organa.
(2) Realni teret je osnovan kada su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti.

80

Osnivanje pravnim poslom
(1) Na osnovu pravnog posla, real ni teret se osniva njegovim izvo đenjem iz vlasništva
nekretnine koja se njime opterećuje, a na način određen zakonom.
(2) Pravni posao o osnivanju stvarnog tereta mora biti u obliku notarski obra đene isprave i
mora sadržavati odredbe o osnivanju tereta na odre đenoj nekretnini, njegovom sadržaju i
korisniku tereta.
(3) Suvlasnici ili zajedni čki vlasnici na nekretnini mogu sa mo saglasno odrediti da se optereti
realnim teretom.

Upis tereta u zemljišne knjige
(1) Realni teret osnovan pravnim poslom sti če se upisom u zemljišnu kn jigu kao teret na njime
opterećenoj nekretnini.
(2) Ako nisu ispunjene sve pretpostavke odre đene zakonom za upis u zemljišnu knjigu, realni
teret se stiče predbilježbom, pod uvjetom da se predbilježba naknadno opravda.
(3) Osoba koja realni teret stekne na osnovu pr avosnažne odluke suda ovlaštena je tražiti upis
toga prava u zemljišne knjige.
(4) Realni teret ne može se suprotstavi ti pravu savjesne osobe, koja je, postupaju ći sa
povjerenjem u zemljišne knjige upisala svoje pr avo prije nego što je zatražen upis realnog
tereta.

Osnivanje odlukom suda
(1) Realni teret se može osnivati odlukom suda u postupku diobe, ostavinskom postupku, i u
drugim slučajevima određenim zakonom.
(2) Na osnivanje realnog tereta shodno se primjenjuju pravila o osnivanju služnosti.

Opterećena nekretnina
(1) Realnim teretom može biti optere ćena jedna ili više nekretnina koje su sposobne biti
predmetom založnoga prava.
(2) S opterećenom nekretninom opterećeni su i svi njeni pripatci.
(3) Sve što važi za nekretninu, važi i za suvlasnički dio nekretnine.

Sadržaj realnog tereta
(1) Sadržaj realnog tereta može biti mogu ća, dopuštena i određena, ili odrediva radnja
periodičnog davanja stvari ili novca, ili drugih radnji koje imaju nov čanu vrijednost. Radnja
koja čini sadržaj realnog tereta ne mora biti u vezi sa ekonomskom namjenom opt
erećene
nekretnine, niti služiti ostvarivanju ekonomske namjene korisnikove nekretnine.

81
(2) Radnja jednokratnog davanja ili činjenja koje ima nov čanu vrijednost može biti sporedni
sadržaj realnog tereta. U tom slučaju shodno se primjenjuje odredba stava 1. ovog č lana, ako
nije drugačije određeno.

Promjena sadržaja
(1) Promjena sadržaja realnog tereta dopušten a je samo u sporazumu sa vlasnikom optere ćene
nekretnine, a ako bi se time ometao dotadašnji na čin izvršavanja ostalih stvarnih prava na
opterećenoj nekretnini, tada i u sporazumu sa nosiocima tih prava.
(2) Na promjenu sadržaja realnog tereta shodno se primjenjuju odredbe o osnivanju realnih
tereta na osnovu pravnog posla.

Osnovna obaveza
(1) Realni teret obavezuje vlasnika optere ćene nekretnine da korisnik u tereta ispunjava sadržaj
tereta, za što odgovara vrijednošću te nekretnine.
(2) Obaveza iz realnog tereta prenosiva je samo zajedno s opterećenom nekretninom.
(3) S prelaskom vlasništva optere ćene nekretnine na drugu osobu ujedno prelazi i obaveza iz
realnog tereta.
(4) Osnovna obaveza iz realnog tereta ne zastarijeva.

Pojedinačne obaveze davanja ili činjenja
(1) Kada na osnovu vlasnikove obaveze iz člana 284. ovog zakona dospije za ispunjenje neko
davanje ili činjenje, tada nastaje pojedina čna obaveza vlasnika optereć ene nekretnine da to
davanje, odnosno činjenje ispuni korisniku tereta kao povjeriocu.
(2) Korisnik tereta ovlašten je da traži ispunjenje pojedina čne obaveze iz stava 1. ovog člana, ili
njenu novčanu protuvrijednost.
(3) Pojedinačne obaveze davanja i činjenja zastarijevaju u roku od tri godine od dospije ća svake
pojedine obaveze.

Lična odgovornost za pojedinačne obaveze
(1) Za ispunjenje pojedina čne obaveze davanja ili č injenja odgovara svom svojom imov inom
osoba koja je vlasnik optere ćene nekretnine u vrijeme dospije ća obaveze. Odgovornost te
osobe za dospjele obaveze ne prestaje sa prestankom njenog prava vlasništva na opterećenoj
nekretnini.
(2) Ako je optere ćena nekretnina u posjedu tre će osobe, ona odgovara cjelokupnom svojom
imovinom za pojedinačna davanja ili činjenja dospjela do prestanka posjeda nekretnine.
(3) Plodouživalac nekretnine optere ćene stvarnim teretom odgovara vlastitom imovinom
umjesto vlasnika te nekretnine za pojedina čna davanja i č injenja na koja obavezuje stvarni
teret.

82

Stvarnopravna odgovornost za pojedinačne obaveze
(1) Za sve dospjele pojedina čne obaveze, davanja i činjenja koja proizlaze iz realnog tereta
odgovara vlasnik vrijednoš ću optere ćene nekretnine, a nakon diobe te nekretnine
vrijednošću svojih dijelova solidarno odgovaraju svi vlasnici dijelova na koje je razdijeljena.
(2) Stvarnopravna odgovornost za pojedina čnu obavezu davanja i č injenja solidarna je s lič nom
odgovornošću za istu obavezu.

Neodvojivost
(1) Realni teret se ne može odvojiti od nekretnine koju optere ćuje. Sticanjem vlasništva na
opterećenoj nekretnini sti če se nekretnina optere ćena realnim teretom, ako zakonom nije
drugačije određeno.
(2) Pravo iz realnog tereta osnovanog u korist ne ke osobe ne može se prenositi sa ovlaštenika
na drugu osobu, ako nije drugač ije određeno, a pravo iz realnog tereta osnovanog u korist
vlasnika neke nekretnine prenosi se samo zajedno sa vlasništvom te nekretnine.

2. Teret u korist vlasnika nekretnine

Teret i povlasna nekretnina
(1) Realni teret u korist neke nekretnine (povlasna nekretnina) daje vlasniku te nekretnine
ograničeno stvarno pravo na optere ćenoj nekretnini koje ga ovlaš ćuje da mu se periodi čno
daju stvari ili izvršavaju radnje koje su sadržaj tog stvarnog tereta.
(2) Realni teret koji je osnovan u korist neke nekretnine kao povlasne ne može se razdvojiti od
vlasništva te nekretnine te je prenosiv samo zajedno s tom nekretninom.

Uticaj diobe
(1) U slučaju podjele povlasne nekretnine, realni ter et postoji i dalje u korist pojedinih dijelova
srazmjerno veli čini svakog dijela ako su davanja i radnje djeljivi. Ako davanja i radnje nisu
djeljivi shodno se primjenjuju pravila o nedjeljivim obavezama.
(2) Diobom se ne smije otežati opterećenje vlasnika opterećene nekretnine.
(3) Ukoliko se diobom oteža optereć enje vlasnika optere ćene nekretnine vlasnik te optere ćene
nekretnine ima pravo da zahtijeva srazmjerno smanjenje davanja i radnji, koje su zb
og diobe
postale za njega teže.

Prijenos dospjele obaveze
Dospjele pojedina čne obaveze davanja ili radnji, na koje je vlasnik nekretnine obavezan
stvarnim teretom u korist neke nekretnine , mogu se prenijeti na drugu osobu, ako nije druga čije
određeno.

83

3. Tereti u korist osobe

Tereti lične naravi
(1) Realni teret u korist osobe daje ovlašteniku ograni čeno stvarno pravo na optereć enoj
nekretnini koje ovlašćuje da mu se periodično daju stvari ili izvrša vaju radnje koje su sadržaj
tog realnog tereta.
(2) Pravo iz realnog tereta osnovanog u korist ne ke osobe ne može se prenositi sa ovlaštenika
na drugu osobu, ako nije drugačije određeno.

Prenosivost pojedinih tražbina
Dospjela pojedina čna davanja ili radnje na koje je vl asnik nekretnine obavezan realnim
teretom mogu se prenijeti na drugu osobu, ako nije druga čije odre đeno ni suprotno prirodi
radnje koja se traži.

Vrste realnih tereta
Nekretnina može biti optere ćena realnim teretom, u korist svakodobnog vlasnika odre đene
nekretnine (povlasna nekretnina) ili nosioca prava građenja.

Zaštita korisnika tereta
(1) Korisnik realnog tereta ima pravo tužbom zahtijevati da se prema vlasniku optere ćene
nekretnine utvrdi postojanje realnog tereta.
(2) Ako tre ća osoba ometa ili spre čava korisnika u izvršavanju realnog tereta on ima pravo
tužbom zahtijevati da to ometanje ili sprečavanje prestane.

Prestanak realnog tereta
(1) Realni teret prestaje njegovim brisanjem u zemljišnoj knjizi.
(2) Brisanje realnog tereta se može zahtijevati zbog:
1) propasti opterećene ili povlasne nekretnine;
2) stavljanje izvan prometa opterećene i povlasne nekretnine;
3) odricanja korisnika tereta;
4) isteka vremena na koje je bio osnovan ili ispunjenjem raskidnog uvjeta pod kojim je
bio osnovan;
5) donošenja odluke suda o amortizaciji tereta;
6) smrti osobe u čiju je korist bio osnovan, ako stvarni teret nije izri čito osnovan i za
njene nasljednike.

84

Ukidanje realnog tereta
Vlasnik optere ćene nekretnine može zahtijevati da se realni teret ukine ako on izgubi svoju
svrhu. Odluku o ukidanju realnog tereta donosi sud na zahtjev vlasnika optere ćene nekretnine,
bez obzira na pravni osnov o njegovom osnivanju.

Glava V
PRAVO GRAĐENJA

1. Općenito

Pojam
(1) Pravo građenja je ogranič eno stvarno pravo na ne čijem zemljištu koje daje ovlast svom
nosiocu da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik
tog zemljišta dužan je to trpjeti.
(2) Pravo građenja je u pravnom pogledu izjednačeno s nekretninom.
(3) Zgrada koja je izgrađena, ili koja bude izgra đena, na zemljištu koje je optere ćeno pravom
građenja pripadnost je toga prava, kao da je ono zemljište.

Sadržaj prava građenja
(1) Ko je nosilac prava građenja taj je i vlasnik zgrade koja je pripadnost tog njegovog prava, a u
pogledu zemljišta koje je optere ćeno pravom građenja ima ovlasti i dužnosti plodouživaoca.
Svaka odredba suprotna tome je ništava.
(2) Nosilac prava gra đenja dužan je vlasniku zemljišta pla ćati mjesečnu naknadu za zemljište u
iznosu prosječne zakupnine za takvo zemljište, ako nije drugačije određeno.

Promjena sadržaja
(1) Promjena sadržaja prava gra đenja dopuštena je samo u sporazumu s vlasnikom optere ćene
nekretnine, a ako bi se time ometao dotadašnji na čin izvršavanja ostalih stvarnih prava na
opterećenoj nekretnini - tada i u sporazumu s ovlaštenicima tih prava.
(2) Na preinaku sadržaja primjenjuje se na odgovaraju ći način ono što je odre đeno za osnivanje
prava građenja na osnovu pravnoga posla.

Neodvojivost
Pravo gra đenja ne može se odvojiti od zemljišta koje optere ćuje, pa ko na bilo kojem
pravnom osnovu stekne vlasništvo opterećenog zemljišta, stekao je zemljište opterećeno pravom
građenja, ako zakonom nije drugačije određeno.

85

Nosilac prava građenja
(1) Nosilac prava građenja je osoba u čiju je korist to pravo osnovano ili je na nju prešlo.
(2) Vlasnik zemljišta može biti nosilac prava građenja na svome zemljištu.

Prometnost
(1) Pravo građenja je otuđivo i nasljedivo kao i druge nekretnine, ako nije drugačije određeno.
(2) Pravo gra đenja može se opteretiti služnostima, st varnim teretima i založnim pravom,
zemljišnim dugom i na svaki drugi na čin koji je u skladu sa zakonom i koji nije suprotan
pravnoj naravi toga prava.
(3) Zgrada i pravo građenja čine neraskidivo pravno jedinstvo, pa se zajedno prenose, nasljeđuju
i opterećuju.

Ograničenje prava građenja
Pravo gra đenja može se ograni čiti pravnim poslom na svaki mogu ći način koji nije suprotan
zakonu, ili njegovoj prirodi, ili pravima trećih osoba.

2. Sticanje prava građenja

Osnivanje prava građenja
(1) Pravo građenja osniva se na osnovu pravnog posla ili odluke suda.
(2) Pravni posao iz stava 1 ovog člana zaključuje se u obliku notarski obrađene isprave.

Upis prava građenja
(1) Pravo građenja sti če se dvostrukim upisom u zemljišnu knjigu, i to njegovim upisom kao
tereta na zemljištu koje optere ćuje, te njegovim upisom kao posebnog zemljišnoknjižnog
tijela u za to
novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku.
(2) Upis prava građenja u zemljišnu knjigu mogu ć je samo na osnovu izjave volje vlasnika da
time optereti svoje zemljište.
(3) Ako bi pravo gra đenja štetilo ve ć upisanim ograni čenim stvarnim pravima na zemljištu koje
bi se opteretilo pravom građenja, ono se može upisati samo s pristankom ovlaštenika tih
prava.
(4) Kada se na osnovu prava gra đenja sagradi zgrada ili postoje ća zgrada odvoji od zemljišta
pravom građenja, upisat će se da je na pravu građenja.
(5) Kad zakonom nije druga čije određeno u pogledu na čina osnivanja prava gra đenja, njegove
promjene i prestanka, te u pogledu zaštite povjerenja u zemljišne knjige, na odgovaraju ći će
se način primjenjivati odredbe ovog zakona koje se odnose na pravo vlasništva.

86

Osnivanje odlukom suda
(1) Pravo građenja može svojom odlukom osnovati sud u postupku diobe i ostavinskom
postupku, a i u drugim slučajevima određenim zakonom.
(2) Na osnivanje prava gra đenja odlukom suda na odgovaraju ći na čin se primjenjuju pravila o
osnivanju služnosti odlukom suda.

Prijenos prava građenja
Na prijenos prava gra đenja na odgovorajuć i na čin se primjenjuju odredbe o sticanju prava
vlasništva na nekretninama na osnovu pravnog posla, odluke nadležnog tijela i naslje đivanja, ako
nije nešto drugačije određeno niti proizlazi iz pravne naravi prava građenja.

3. Zaštita prava građenja

Obim
Pravo gra đenja kao pravo na ne čijem zemljištu uživa zaštitu odgovaraju ćom primjenom
pravila o stvarnim služnostima, a kao nekretnina u pravnom pogledu odgovarajućom primjenom
pravila o zaštiti prava vlasništva.

4. Prestanak prava građenja

Način prestanka
(1) Pravo gra đenja prestaje:
1) propašću opterećenog zemljišta,
2) sporazumom,
3) ovlaštenikovim odreknućem,
4) istekom ugovorenog roka i
5) ispunjenjem ugovorenog raskidnoga uvjeta, rasterećenjem i ukidanjem.
(2) Pravo građenja upisano u zemljišnoj knjizi prestaje kad, zbog razloga iz stava 1. ovog člana,
bude izbrisano kao teret na zemljištu optere ćenom t im pravom i kao posebno
zemljišnoknjižno tijelo.

Ukinuće
(1) Ne bude li na pravu gra đenja izgra đena zgrada u roku od deset godina od osnutka toga
prava, vlasnik optere ćene nekretnine može zahtijevati da se ono ukine. Ako nije nešto
posebno odre đeno, odluku o ukidanju donijet će sud na zahtjev vlasnika optere ćene
nekretnine, bez obzira na pravni osnov na kojem je pravo građenja bilo osnovano.

87
(2) Pravo građenja na kojem je bila izgra đena zgrada, ali je srušena do te mjere da se ne može
upotrebljavati za svrhu kojo j je bila namijenjena, prestat će ukidanjem kao da zgrada i nije
bila izgrađena, ako nije u roku od šest godina ponovno sagra đeno barem u mjeri koliko je
najnužnije da služi svojoj prijašnjoj glavnoj namjeni.
(3) Rok iz stava 2. ovog člana počinje teći prvoga dana one godine koja slijedi nakon godine kad
je zgrada srušena, ali ne teče dok postoje okolnosti pod kojima bi zastao teći i rok dosjelosti.
(4) Pravo građenja prestat će na osnovu odluke o ukidanju tek brisanjem u zemljišnoj knjizi.

Posljedice prestanka
(1) S prestankom prava gra đenja postaje pripadnost zemljišta ono što je pravom gra đenja bilo
od zemljišta pravno odvojeno.
(2) Na odnos vlasnika zemljišta i osobe kojoj je prestalo pravo građenja na odgovaraju ći će se
način primjenjivati pravila po kojima se prosu đuju odnosi nakon prestanka prava
plodouživanja, ako nije nešto posebno određeno.
(3) Vlasnik je dužan osobi kojoj je prestalo pravo gra đenja dati onoliku naknadu za zgradu
koliko je njena nekretnina u prometu vrijednija s tom zgradom nego bez nje.

Tuđa prava
(1) Tuđa stvarna prava koja su bila teret prava građenja prestaju s prestankom toga prava, ako
nije drugačije određeno.
(2) Založno pravo koje je teretilo pravo gra đenja nakon prestanka toga prava tereti naknadu
koju je vlasnik dužan osobi čije je pravo građenja prestalo.
(3) Služnosti, stvarni tereti i založn a prava u korist i na teret prava gra đenja sa zgradom, ostaju
kao služnosti i stvarni tereti u korist, odnosno na teret zemljišta sa zgradom, a s dotadašnjim
prvenstvenim redom.

Pravo nadziđivanja
(1) Pravo nadzi đivanja je pravo izgradnje jednog ili vi še posebnih dijelova nekretnine na
postojećoj zgradi.
(2) Na pravo nadziđivanja odgovarajuć e se primjenjuju pravila o pravu gra đenja, ako nije što
drugo određeno zakonom i ako se ne protivi njegovoj prirodi.
(3) Pravo nadziđivanja se ne može otu điti ni opteretiti bez saglasnosti vlasnika zgrade i nosioca
drugih stvarnih prava na nekretnini.
(4) Nadziđivanjem u skladu sa pravom nadzi đivanja i odobrenjima nadležnih organa se sti če
pravo vlasništva na nadzidanom dijelu i pr avo suvlasništva na cijeloj nekretnini, a pravo
nadziđivanja prestaje.
(5) Založno pravo na pravu nadzi đivanja prelazi na nadzidan i dio nekretnine i na pravo
suvlasništva na nekretnini.
Dio četvrti

88

POSJED
1. Opće odredbe

Pojam posjeda
(1) Posjednik stvari je osoba koja ima faktičku vlast na stvari.
(2) Ko svoju fakti čku vlast vrši li čno ili putem pomo ćnika u posjedovanju neposredni je
posjednik.
(3) Posredni posjed stvari ima osoba koja fakti čku vlast na stvari vrši preko druge osobe, koja
po nekom pravnom osnovu ima stvar u nepos rednom posjedu. Ako je posjednik, prije nego
je stvar prepustio neposrednom posjedniku, po nekom pravnom osnovu dobio tu stvar u
neposredan posjed od treće osobe, i ta se osoba smatra posrednim posjednikom.
(4) Posjed stvari ima i osoba koja fakti čku vlast vrši u pogledu dijela neke stvari, koji inače ne bi
mogao biti samostalni objekt stvarnih prava kao što je soba ili druga prostorija u stanu i
slično.
(5) S posjedom stvari izjedna čeno je fakti čko izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti u
pogledu neke nekretnine (posjed prava); na posjed toga prava se na odgovaraju ći na čin
primjenjuju odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno prirodi prava niti odredbama
zakona.
(6) Više osoba mogu imati posjed iste stvari ili prava stvarne služnosti (suposjed).

Samostalni i nesamostalni posjed
(1) Samostalni posjednik je osoba koja posjedu je stvar kao da je njen vlasnik odnosno pravo
stvarne služnosti kao da je njegov nosilac.
(2) Nesamostalni posjednik je osoba koja posjed uje stvar ili pravo st varne služnosti priznaju ći
vlast neposrednog posjednika.

Pretpostavljeno vlasništvo na pokretnoj stvari
Svako može u pravnom prometu valjano postupati pouzdavajuć i se u to da je posjednik
pokretne stvari njen vlasnik, osim ako je znao ili je morao znati da nije.

Pomoćnik u posjedu
Osoba koja na osnovu radnog ili slič nog odnosa ili u nečijem domaćinstvu vrši faktičku vlast
ili pravo stvarne služnosti na stvari za drugu os obu i dužna je postupati po uputstvima te osobe
nije posjednik nego je pomoćnik u posjedu.

2. Sticanje posjeda

89

Način sticanja
Posjed je ste čen kad sticalac uspostavi svoju fakti čku vlast u pogledu stvari, bilo da ju je
osnovao jednostranim činom (izvorno sticanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno sticanje
posjeda).

Prijenos posjeda
(1) Posjed se prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim sticalac ima vlast na stvari, a
predaja je izvršena č im se sticalac s voljom prenosioca na đe u položaju izvršavati vlast u
pogledu stvari.
(2) Kad se posjed prenosi osobi koja nije pri sutna, predaja je izvršena kad on primi stvar ili kad
je primi osoba koja ga zastupa, a predajom prevozniku samo ako prevoznik radi za ra čun
sticaoca.
(3) Kad su za robu predanu prevozniku ili skladišt aru izdati vrijednosni papiri koji je zamjenjuju
u pravnom prometu, predaja takvog papira znač i predaju te robe. Pri tome u slu čaju kad je
jedna osoba u dobroj vjeri primila takav papir, a druga u dobroj vjer i primila robu – posjed
robe je stekla ova druga osoba.

Predaja posjeda očitovanjem volje
(1) Samim očitovanjem volje da se posjed predaje sticaocu taj sti če neposredni posjed samo ako
je već u položaju da izvršava svoju vlast u pogledu stvari.
(2) Samim očitovanjem volje da se posjed pr edaje sticaocu može posjed pre ći na njega tako da
dotadašnji posjednik zadrži stvar, a sticaocu se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu
dotadašnji posjednik preda tu stvar; isto tako i da se stvar preda nekoj tre ćoj osobi, a sticalac
dobije pravo da mu ona preda tu svar.
(3) Predaja posjeda u činjena samim o čitovanjem volje da se posjed predaje sticaocu djelova će
prema trećima samo ako su o tome obaviješteni, ili im je to inače poznato.

Sticanje posjeda stvarne služnosti
(1) Posjed prava stvarne služnosti sti če se izvorno ukoliko posjednik jedne nekretnine kao
povlasne po čne izvršavati radnje koje predstavljaju sadržinu odre đene stvarne služnosti na
drugoj nekretnini.
(2) Ukoliko posjednik neke nekretnine u s porazumu sa posjednikom druge nekretnine po čne
izvršavati radnje koje pred stavljaju sadržinu odre đene stvarne služnosti smatra se da je
posjed prava stvarne služnosti predat sticaocu.
(3) Posjed prava stvarnih služnosti uspostavljen u korist odre đene nekretnine kao povlasne
prelazi zajedno s posjedom te nekretnine na sticaoca.
(4) Onaj ko izvorno stekne posjed nekretnine, ne sti če samim time i posjed prava stvarne
služnosti koja postoji u njezinu korist.

90

Nasljeđivanje posjeda
(1) Nasljednik postaje posjednik u trenutku s mrti ostavioca bez obzir a kad je stekao fakti čku
vlast na stvari.
(2) Kada je ostavio čev posjed na jednoj ili više stvari odnosno prava stvarnih služnosti
njegovom smrću prešao na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici tih
stvari odnosno prava stvarne služnosti, pa će tako i izvršavati posjed , osim ako na osnovu
ostaviočeve volje izražene u testamentu ili odlukom suda u ostavinskom postupku nije
drugačije određeno.
(3) Prelaskom ostaviočeva posjeda na njegova nasljednika ne di ra se u ostale posjede iste stvari,
odnosno prava.

3. Svojstva posjeda

Zakonit posjed
Posjed je zakonit ako se zasniva na valjanom pravnom osnovu toga posjedovanja (pravo na
posjed).

Istinit posjed
(1) Posjed je istinit odnosno miran ako nije pribavljen silom, potajno ili zloupotrebom
povjerenja.
(2) Posjed koji je stečen silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja postaje miran kada osobi od
koje je tako pribavljen prestane pravo na posjedovnu zaštitu.

Savjestan posjed
(1) Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da nema pravo na posjed.
Savjesnost prestaje saznanjem posjednika da mu ne pripada pravo na posjed.
(2) Savjesnost posjeda se pretpostavlja.
(3) Savjesnost i istinitost posjeda pravne osobe prosu đuje se prema savjesnosti i postupanju one
fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaš tena poduzimati radnje sticanja ili izvršavanja
posjeda.
(4) Savjesnost i istinitost posjeda osob a koje imaju zakonskog zastupnika prosu đuje se prema
savjesnosti i postupanju njihovog zakonskog zastupnika.
(5) Ako je u sporu o pravu na posjed pravosnažno odlu čeno da pravo na posjed ne pripada
posjedniku, njegov je posjed nesavjestan od časa kad mu je tužba dostavljena; to na
odgovarajući način važi i kad je o pravu na posjed kona čno odlučilo drugo nadležno tijelo ili
sud u nekom drugom postupku.

4. Zaštita posjeda

91

Pravo na zaštitu posjeda
(1) Posjednik ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja posjeda.
(2) Pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u sudskom postupku ili putem samopomoći.
(3) Posjednik ima pravo zahtijevati sudsku zašt itu zbog smetanja posjeda u roku od 30 (trideset)
dana od saznanja za smetanje i po činioca, a najkasnije od jedne godine od dana nastalog
smetanja (parnica zbog smetanja posjeda).
(4) Posjedovnom tužbom posjednik traži da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredi uspostava
posjedovnog stanja kakvo je bilo u č asu smetanja posjeda, te zabrani takvo ili sli čno
smetanje ubuduće.
(5) Sud pruža zaštitu prema posljednjem st anju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu nemaju
uticaja pravo na posjed, pravni osnov posjeda i savjesnost posjednika.
(6) Posjednik koji je posjed stekao silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja, ima tako đer
pravo na zaštitu od smetanja posjeda, os im prema osobi od koje je na takav na čin došao do
posjeda, ako od nastalog smetanja nisu protekli rokovi iz stava 3. ovog člana.

Trajnost posjeda
(1) Posjed traje dok traje posjednikova fakti čka vlast u pogledu stvari. Posj ed ne prestaje, niti se
prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi
samo privremeno i nezavisno od volje posjednika.
(2) Smatra se da posjed nakon što je ste čen traje neprekidno dalje, a ko tvrdi da je prestao ili da
je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

Samovlast
(1) Samovlast je zabranjena. Bez obzira na to kakav je posjed, niko ga nema pravo samovlasno
smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed.
(2) Ko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava,
samovlasno je smetao njegov posjed.
(3) Ni osoba od koje je posjed pribavljen silo m, potajno ili zloupotrebo m povjerenja ne smije
samovlasno oduzeti taj posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda.
(4) Nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten
zakonom ili odlukom suda odnosno drugog tijela, donesenom na osnovu zakona koji to
dopušta. Samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda u činjen u nekom
javnom ili općem interesu, ako nije dopušten zakonom ili na osnovu zakona.

Samopomoć
(1) Posjednik ima pravo na samopomo ć protiv onoga ko ga samovlasno ometa u posjedu, pod
uvjetom da je opasnost neposredna, da je samopomo ć nužna jer bi sudska pomo ć stigla
prekasno i
da je na čin njenog vršenja primjeren konkretnoj opasnosti (dopuštena
samopomoć).

92
(2) Dopuštena samopomo ć se smije vršiti u rokovima u kojim a se prema ovom zakonu može
podići tužba za zaštitu posjeda.
(3) Dopuštenom samopomoći smije se umjesto posjednika poslužiti pomoćnik u posjedu.
(4) Posjednik koji ostvari svoje pr avo na zaštitu posjeda putem samopomo ći, a nisu bile
ispunjene pretpostavke iz stava 1. ovog člana, odgovara za štetu koju je pri tome
prouzrokovao.

Sudska zaštita posjeda
(1) Posjednik kojemu je posjed samovlasno smeta n ovlašten je svoj posjed štititi putem suda,
zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredi us postava posjedovnoga stanja kakvo
je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
(2) Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje
posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i na stalom smetanju, bez obzira na pravo na
posjed, pravni osnov posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje
posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
(3) Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino
u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

Zaštita posrednog posjeda
(1) Posredni posjednik je ovlašt en tražiti zaštitu posjeda prema tre ćim osobama i zahtijevati
predaju posjeda neposrednom posjedniku.
(2) Ukoliko neposredni posjednik ne može ili ne želi ponovo preuzeti neposredni posjed koji
mu je bio oduzet posredni posjednik može za sebe zahtijevati predaju stvari.
(3) Posredni posjednik može postaviti zaht jev u cilju zaštite svoga posrednog posjeda od
smetanja koje je po činio neposredni posjednik, samo ako za odlu čivanje o tom zahtjevu ne
bi bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu.

Zaštita suposjeda
(1) Svaki suposjednik je ovla šten štititi suposjed putem sud a od samovlasnog smetanja tre će
osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isklju čili od dotadašnjega
suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.
(2) Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je
počinio njegov suposjednik ako bi za odlu čivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o
njihovu pravnom odnosu.

Zaštita nasljedničkog posjeda
(1) Svaki zajednički posjednik je ovlašten štititi nasljedni čki posjed koji je s ostavioca prešao na
nasljednike od samovlasnog smetanja treće osobe, a od smetanja drugih sunasljednika prema
pravilima koja važe za zaštitu suposjeda.

93
(2) Kad objektom posjeda upravlja na osnovu svo jega ovlaštenja izvršilac oporuke ili staralac
zaostavštine, tada je on ovlašten tražiti za štitu posjeda koji je s ostavioca prešao na
nasljednika.
(3) Odredbom stava 2. ovoga člana ne dira se u pravo svakoga pojedinoga nasljednika ili
sunasljednika na zaštitu, no s time da može zahtijevati povrat oduzetoga jedino prema
izvršiocu oporuke, odnosno staraocu zaostavštine.

Zaštita prava na posjed
Pravo na posjed može se utvrđivati i štiti pred sudom, nezavisno o trajanju i ishodu
postupka za zaštitu posjeda.
5. Prestanak

Prestanak posjeda stvari
(1) Posjed prestaje kada prestane posjednikova faktička vlast na stvari.
(2) Posjed stvari prestaje propaš ću stvari, kad posjednik izgubi stvar, a nema izgleda da će se
opet naći, kao i kad je posjednik svojom voljom napustio stvar.
(3) Posjed je prestao ako je posjed na stvari stekla osoba kojoj posjednik nije predao stvar u
neposredni posjed i koja nije njen pomoćnik u posjedu kao i u slučaju da joj je posjed oduzet
a ona u zakonskim rokovima nije ostvarila zaštitu svoga posjeda.
(4) Posjed nije prestao ukoliko je posjed bio oduzet a posjednik ga ponovo uspostavio ili
ishodio njegovu uspostavu služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda.
(5) Posjed ne prestaje, niti se pr ekida, ako je posjednik privremeno spriječ en da vrši fakti čku
vlast na stvari nezavisno od svoje volje.
(6) Neprekidnost posjeda se pretpostavlja.

Prestanak posjeda prava
(1) Posjed prava je prestao kad je propala nekretnina na kojoj se izvršavao sadržaj toga prava ili
se posjednik odrekao svog posjeda prava.
(2) Posjed prava ne prestaje samim neizvrš avanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok ga
njegov posjednik može izvršavati ako to želi.
(3) Posjed prava prestaje kad posjednik poslužn e nekretnine prestane trpjeti da se i dalje
izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propuštati što je
do tada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svoga posjeda.
(4) Posjed prava stvarne služnosti prestaje do tadašnjem posjedniku i zajedno s prestankom
njegovog posjeda nekretnine u čiju ga je korist izvršavao.
Dio peti
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

94

Glava I
PRIJELAZNE ODREDBE
1. Pretvorba društvenog vlasništva

Pretvorba prava korištenja, ili upravljanja ili raspolaganja
(1) Ako posebni zakonom nije odre đeno druga čije pravo upravljanja ili korištenja ili
raspolaganja kao osnovna prava na stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu
koje do stupanja na snagu ovog zakona nije posta lo vlasništvo druge osobe, danom stupanja
na snagu ovog zakona pretvaraju se u pravo vlasništva njihovog dosadašnjeg nosioca
odnosno njegovog pravnog sljednika, ako te stvari mogu biti predmet prava vlasništva.
(2) Za upise prava upravljanja ili korištenja ili raspolaganja na stvarima u društvenom odnosno
državnom vlasništvu, koji su provedeni u zem ljišnim knjigama do dana stupanja na snagu
ovog zakona, smatra se da su upisi prava vlasništva, ako društveno vlasništvo nije
pretvoreno u vlasništvo druge osobe, koja je ovlaštenao ishoditi uknjižbu svoga prava.
(3) Pravo upravljanja ili korištenja ili raspolaganja na stva ri u društvenom odnosno državnom
vlasništvu postalo je pretvorbom vlasništvo pravnog sljednika dotadašnjega nosioca prava
upravljanja odnosno korištenja ili raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti
predmetom prava vlasništva, osim ako je po ne kom pravnom osnovu postalo vlasništvo
druge osobe a posebnim zakonom nije određeno drugačije.
(4) Odredbe ovog zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja stvarima u
društvenom odnosno državnom vlasništvu prim jenjuju se i na pravne sljedbenike nosioca
tih prava.

Pretvorba prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta
Prava korištenja neizgrađenog gra đevinskog zemljišta u društvenom, sada u državnom
vlasništvu, koje nije prestalo do donošenja ovoga zakona pretvara se njegovim stupanjem na
snagu u pravo vlasništva dotadašnjeg nosioca tog prava ili njegovog pravnog sljednika, a upis
toga prava smatra se kao upis prava vlasništva, ako posebnim zakonom nije drugačije uređeno.

Uvjetna pretvorba
Pravo vlasništva i druga prava koja se steknu po odredbama ovoga zakona koje se odnose na
pretvorbu prava upravljanja ili korištenja ili ra spolaganja stvarima u društvenom vlasništvu i
prava korištenja na neizgra đenom gra đevinskom zemljištu, ste čena su pod uvjetom da nisu u
sukobu s pravima na stvarima koje su bile u društvenom vlasništvu, a pripadaju drugim osobama
na osnovu propisa o restituciji.

Presumpcije
(1) Osoba, koja je u zemljišnim knjigama upisan a kao nosilac prava upravljanja ili korištenja ili
raspolaganja nekretninom, odnosno prava korištenja na neizgra đenom gra đevinsk
om

95

zemljištu, smatra se vlasnikom nekretnine, ukoliko se ne dokaže suprotno a društveno
vlasništvo nije pretvoreno u vlasništvo druge osobe.
(2) Osoba koja se ne može osl oniti na presumpciju iz stava 1. ovoga člana, ili koja dokazuje
suprotno od nje, dokazat će svoje pravo vlasništva ako do kaže da je ona odnosno njen
pravni predhodnik bio stekao pravo upravljanja, ili korištenja ili raspolaganja, odnosno pravo
korištenja prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, na valjanom
pravnom osnovu i uz ispunjenje svih ostalih pr etpostavka koje su se za sticanje toga prava
zahtijevale u trenutku sticanja.
(3) Smatra se da su državno vlasništvo sve st vari iz društvenoga vlasništva u pogledu kojih nije
utvrđeno u č ijem su vlasništvu niti djeluje presum pcija vlasništva iz stava 1. ovoga člana, a
nosioca prava vlasništva odredit će se posebnim zakonom.

Upis neuknjiženih prava na nekretninama
(1) Upis prava vlasništva nekretnine koje je na stalo pretvorbom društvenog vlasništva ili potječe
od nekadašnjega prava upravlja nja, ili korištenja ili raspolaganja stvari u društvenom
vlasništvu provest će se po pravilima zemljišnoknjižnog prava, ako ovim zakonom nije nešto
drugo propisano.
(2) Osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nosioci prava vlasništva ste čenog
pretvorbom društvenog vlasništva ili prava upravl janja ili korištenja ili raspolaganja, a ne
raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, odnosno drugih
stvarnih prava na nekretninama, upisat će pravo vlasništva tih nekretnina, odnosno drugih
stvarnih prava u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, nakon što dokažu da su bili
izvanknjižni nosioci takvog prava na nekretnini u društvenom vlasništvu.
(3) Državno/entitetsko vlasništvo na nekretnin ama na kojima su imala pravo upravljanja ili
korištenja ili raspolaganja društvenopravne osobe uknjižit će se na temelju odluke nadležnog
organa.
(4) Odredbe o sticanju prava uknjižbom shodno se primjenjuju i na sticanje prava vlasništva i
drugih stvarnih prava upisom u knjigu položenih ugovora.

Upis vlasništva u koje se pretvorilo pravo korištenja
na građevinskom zemljištu
(1) Upis prava vlasništva nekretnine koje poti če od nekadašnjih prava korištenja neizgrađenog
građevinskog zemljišta u društvenom, sada državnom vlasništvu provest će se po pravilima
zemljišnoknjižnog prava, ako ovim zakonom nije nešto drugo propisano.
(2) Zemljišnoknjižni sud će na zahtjev osobe , koja za to ima pravni in teres dopustiti brisanje
društvenog, sada državnog vlasništva i prava korištenja, te će upisati pravo vlasništva u
korist osobe, koja je kao nosilac prava korištenja bila upisana u zemljišnoj knjizi.
(3) Zemljišnoknjižni sud dopustit će brisanje društvenog vlasništva , te će upisati pravo
vlasništva u korist osobe , koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nosilac prava
korištenja neizgra đenog gra đevinskog zemljišta, na osnovu r ješenja o oduzimanju zemljišta
iz posjeda prijašnjega vlasnika i li korisnika i davanju zemljišta na korištenje radi gra đenja ili
ugovora o me đusobnim pravima i obavezama, skl opljenim u skladu s uvjetima utvr đenim u
rješenju o davanju na korištenje građevinskoga zemljišta.

96
(4) Zemljišnoknjižni sud dopustit će upis prava vlasništva u korist osobe, koja u zemljišnim
knjigama nije upisana kao nosilac prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, a ne
može predočiti isprave navedene u stavu 3. ovoga člana, ako ona pravosnažnom presudom
dokaže da je stekla to pravo.
(5) Ako je pravo korištenja prenes eno na više osoba uzastopce, upis će se provesti u korist
zadnjeg nosioca tog prava na neizgrađenom građevinskom zemljištu, ako dokaže neprekinuti
niz izvanknjižnih sticanja od knjižnoga prednika do sebe.
(6) Ko tvrdi da je pravo korištenja na neizgra đenom gra đevinskom zemljištu u me đuvremenu
izvanknjižno prestalo, treba to dokazati pred sudom da bi se na osnovu sudske odluke
izbrisalo to pravo odnosno pravo vlasništva u koje se ono pretvorilo.

Brisanje starih hipoteka
Brišu se hipoteke upisane u ze mljišne knjige prije prijenosa optere ćene nekretnine u
društveno vlasništvo.

2. Uspostava pravnog jedinstva nekretnine

Jedinstvenost nekretnine
(1) Ovim zakonom uspostavlja se pravno jedinst vo zemljišta i zgrade ako posebnim zakonom
već nije uspostavljeno.
(2) Vlasnik zgrade sti če pravo vlasništva na zemljištu u društvenom odnosno državnom
vlasništvu, koje pripada zgradi.

Pravno sjedinjenje zemljišta i upisane zgrade
(1) Ako do stupanja na snagu ovog zakona nije uspostavljeno pravno jedinstvo zemljišta i
zgrade po odredbama posebnog zakona, vlasnik zgrade sti če pravo vlasništva na zemljištu
ispod zgrade i na onu površinu , koja je, po regulacionom planu ili planu parcelacije ,
namijenjena da služi za redovnu upotrebu zgrade.
(2) Ako regulacionim planom ili planom parcelacije nije utvr đena površina zemljišta , koje je
potrebno za redovnu upotrebu zgrade, tu površinu utvr đuje nadležni organ uprave za
imovinskopravne poslove, uz prethodno mišljenje op ćinskog organa uprave nadležnog za
poslove urbanizma.
(3) Na zemljištu iz stava 1. ovog člana ne će se uspostaviti pravno jedinstvo zemljišta i zgrade
prije okončanja postupka revizije po Zakonu o gra đevinskom zemljištu Federacije Bosne i
Hercegovine. („Služben
e novine Federacije BiH“ br.25/03).

Pravno sjedinjenje zemljišta i neupisane zgrade
(1) Ako na zemljištu u društvenom vlasništvu postoji zgrada koja nije upisana u zemljišnoj
knjizi, iako je upisano zemljište na kojem je izgra đena, vlasnik zgrade sti če pravo vlasništva
na zemljištu po odredbama iz člana 346. ovog zakona.

97
(1) Ako je do stupanja na snagu ovoga zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgra đena
zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga zakona u ne čijem vlasništvu, a na tom je
zemljištu upisano pravo privremenog korištenja gra đevinskoga zemljišta u društvenom
vlasništvu, prvenstvenog prava korištenja u svrhu izgradnje ili prava korištenja građevinskoga
zemljišta u društvenom vlasništvu u svrhu izgr adnje u korist vlasnika te zgrade, nadležni
zemljišnoknjižni sud ć e na zahtjev vlasnika zgrade odrediti upis iz stava 1. ovoga člana na
temelju obavijesti organa nadležnog za vo đenje poslova katastra da je na odnosnoj
građevinskoj čestici izgrađena zgrada u skladu sa propisima.
(3) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgra đena
zgrada koja je u trenutku stup anja na snagu ovoga Zakona u ne čijem vlasništvu, pri čemu u
korist vlasnika te zgrade nije bilo up isano pravo privremenog korištenja gra đevinskoga
zemljišta u društvenom vlasništvu, prvenstve nog prava korištenja u svrhu izgradnje ili prava
korištenja gra đevinskoga zemljišta u društvenom vlasni štvu u svrhu izgradnje, nadležni
zemljišnoknjižni sud ć e na njegov zahtjev odred iti upis iz stava 1. ovoga člana na temelju
konačnog rješenja nadležnog organa o dodjeli prava korištenja u svrhu izgradnje, s rješenjem
o oduzimanju građevinskoga zemljišta iz posjeda prijašnjega vlasnika ili korisnika i o davanju
toga zemljišta na korištenje, te obavijesti organa nadležnog za vo đenje poslova katastra da je
na odnosnoj građevinskoj čestici izgrađena zgrada u skladu sa propisima.
(4) Danom stupanja na snagu ovog zakona nositelj privremenog prava korištenja i prvenstvenog
prava korištenja u svrhu izgradnje ili njegov pravni sljednik postaje vlasnik cijele parcele na
koju se odnosilo to pravo, a nositelj prava ko rištenja u svrhu izgradnje postaje vlasnik
zemljišta u skladu sa članom 346. ovog zakona.

Pravno sjedinjenje nekretnine i pretvorba prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja
Ako na dan stupanja na snagu ovog zakona pr avo upravljanja ili pravo korištenja ili pravo
raspolaganja zgradom u društvenom vlasništvu pripada osobi različitoj od one kojoj je pripadalo
pravo upravljanja ili pravo kori štenja ili pravo raspolaganja zemljištem, pravo vlasništva
nekretnine iz člana 347. ovog zakona stiče vlasnik zgrade legalizacijom zgrade.

Uspostava jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade
(1) Vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etaž no vlasništvo), kao i pravo raspolaganja na
posebnom dijelu zgrade u društvenom odnosno državnom vlasništvu , koji do dana stupanja
na snagu ovoga zakona nije pretvoreno u pravo vlasništva, od stupanja na snagu ovoga
zakona postaje vlasništvo posebnog dijela nekretnine po odredbama ovoga zakona.
(2) Vlasništvo posebnog dijela nekr etnine se neodvojivo povezuje s odre đenim suvlasnič kim
dijelom cijele nekretnine, koju čine zgrada i zemljište iz člana 346. ovog zakona, odnosno
zgrada i zemljište, na koje su , do stupanja na snagu ovoga zakona , imali zajedni čko
vlasništvo vlasnici posebnih dijelova zgrade.
(3) Vlasništvo odre đenog posebnog dijela nekretnine up isuje se u zemljišnoj knjizi uz
odgovarajuću primjenu odredaba predvi đenih ovim zakonom za uspostavu vlasništva na
posebnom dijelu nekretnine , s tim da se ve ć provedeni upisi prava vlasništva na posebnom
dijelu zgrade, odnosno upisi prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom
vlasništvu smatraju upisima prava vlasništva posebnog dijela nekretnine.

98
(4) Ukoliko se knjiga položenih ugovora ne vodi kod zemljišnoknjižnog ureda, služba koja vodi
tu knjigu dužna je u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona dostaviti
izvornike položenih ugovora zemljišnoknjižnom uredu mjesno nadležnog suda.
(5) Na položene isprave za sticanje prava vl asništva na posebnom dijelu nekretnine na
odgovarajuću naćin se primjenjuju odredbe iz člana 85. ovog zakona.
(6) Troškove upisa prava vlasništva na posebnim dijelovima zgrade snose etažni vlasnici
razmjerno vrijednosti (korisna površina) stana ili druge samostalne prostorije u odnosu na
cijelu zgradu.
(7) Ovlaš ćuje se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine da na prijedlog federalnog ministra
pravde donese provedbeni propis kojim će odrediti pretpostavke pod kojima će organi vlasti
snositi troškove iz stava 5. ovog člana.

Posebni dijelovi nastali prenamjenom, nadziđivanjem, prigradnjom ili dogradnjom
(1) Ko je do dana stupanja na snagu ovoga zakona na osnovu valjanoga odobrenja nadležnog
organa, o svome trošku proveo prenamjenu zajedni čkih prostorija u zgradi u društvenom
vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, ste kao je time pravo vlasništva
prenamijenjenih prostorija kao posebnoga dijela nekretnine, zajedno s odgovarajuć im
suvlasničkim dijelom cijele nekretnine.
(2) Odredba stava 1. ovoga člana primjenjuje se na odgovaraju ći na čin i na nadzi đivanje,
dogradnje i pregradnje nekretnine izvršene o svome trošku do dana stupanja na snagu ovog
zakona na osnovu valjanog odobrenja nadležnog organa.
(3) Ako je do dana stupanja na snag u ovoga zakona provedena prenamjena, nadziđivanje,
pregradnja ili dogradnja prema st. 1. i 2. ovoga člana, nadležni će sud na zahtjev
zainteresovane osobe odrediti upis u zemljišnoj knjizi prava vlasništva na posebnom dijelu
nekretnine iz člana 346. ovog zakona na osnovu sudske odluke odnosno na osnovu
sporazuma svih suvlasnika nekretnine , kojom oni priznaju sticanje vlasništva posebnog
dijela nekretnine i sporazumno određuju veličinu odgovarajućega suvlasničkoga dijela.

Pripatci posebnog dijela nastali prenamjenom, nadziđivanjem,
prigradnjom ili dogradnjom
(1) Ko je do stupanja na snagu ovoga zakona pribavio valjano odobre nje nadležnog organa i o
svome trošku provede u skladu s odobrenjem prenamjenu zajedn ičkih prostorija u
društvenom vlasništvu u dio koji bi služio samo njegovom posebnom dijelu nekretnine,
njegovo pravo vlasništva posebnoga dijela obuhvaća i taj dio, osim ako po odredbama ovoga
zakona ne može biti pripadak samo toga posebnoga dijela.
(2) Odredba stava 1. ovoga zakona na odgovaraju ći na čin se primjenjuje na nadziđivanje,
dogradnje i prigra dnje nekretnine ura đene o svome trošku do stupanja na snagu ovoga
zakona na osnovu valjanog odobrenja nadležnog organa.

3. Izvršavanje ovlasti u pogledu cijele nekretnine u prijelaznom razdoblju

99

Općenito
(1) Odredbe ove glave ure đuju međusobne odnose etažnih vlasnika, dok oni svoje odnose ne
urede u skladu s odredbama ovog zakona o eta žnom vlasništvu, ukoliko ovi odnosi nisu
uređeni drugim propisma.
(2) U slučaju sukoba ovog zakona sa drugim postojećim propisima primjenjuju se odredbe ovog
zakona.
(3) Etažni vlasnici dužni su svoje odnose urediti u skladu sa ovim zakonom u roku od pet
godina od njegovog stupanja na snagu.

Ugovor o međusobnim odnosima etažnih vlasnika
(1) Međusobni odnosi etažnih vlasnika u pogledu upravljanja i korištenja nekretnine utvrđuju
se ugovorom koji mora biti sklop ljen u pisanom obliku (ugovor o me đusobnim
odnosima etažnih vlasnika).
(2) Ugovor iz stava 1. ovoga člana sadrži podatke naročito o:
1) veličini suvlasničkih dijelova nekretnine koji mogu, do k se ne steknu uvjeti da budu
izračunati prema odredbama ovog zakona, biti izrač unati i u skladu sa važe ćim
kantonalnim propisima koji regulišu upravlja nje i održavanje zgrada i koji služe kao
osnova za određivanje prava glasa i raspodjelu troškova,
2) uvjetima i načinu upravljanja nekretninom,
3) detaljnim podacima o osobi koja će upravljati nekretninom,
4) obimu poslova koje će obavljati ta osoba, odgovornosti za obavljanje poslova i sl.,
5) uvjetima i načinu prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke rezerve,
6) imenu etažnog vlasnika ovlaštenog za pred stavljanje i zastupanje etažnih vlasnika
prema upravniku, odnosno trećim osobama i granice njegovih ovlasti,
7) uvjetima i na činu korištenja zajedni čkih prostorija, uklju čujući i stan namijenjen z a
kućepazioca zgrade, te uređaja i zemljišta, koje pripadaju određenoj nekretnini.
(3) Odluke koje proizlaze iz ugovora o međusobnim odnosima etažnih vlasnika obavezuju sve
etažne vlasnike ako su ugovor sklopili vlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice
vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.
(4) Odredbe ugovora o me đusobnim odnosima etažnik vlasnika imaju u činak i prema etažnom
vlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja tog ugovora.
(5) Etažni vlasnici su dužni Ugovor o me đusobnim odnosima zaklju čiti u roku od godinu dana
od dana stupanja na snagu ovoga zakona.

Ugovor o zajedničkim dijelovima
Ako se u jednoj nekretnini nalaze zajedni čki dijelovi i ure đaji, koji koriste i drugim
nekretninama (krov, oluci, fa sada, konstruktivni zidovi, kotlovnica i sl.), odnosno ku ćepaziočev
stan koji pripada i drugim nekretninama, etažni vlasnici tih nekretnina dužni su sklopiti ugovor o

100

upravljanju i korištenju tih zajedni čkih dijelova i uređaja, odnosno ku ćepaziočevog stana u roku
od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Upravnik
(1) Etažni vlasnici su dužni poslove upravljanj a nekretninom povjeriti upravniku u skladu sa
ugovorom koji sa njim sklapaju u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog zakona,
a ako su već zaključili ugovor sa upravnikom, dužni su ga u ovom roku prilagoditi odredbama
ovog zakona.
(2) Dužnosti i ovlasti upravnika u pogledu upravljanja nekretninom odre đene su odredbama
ovog zakona o vlasništvu posebnog dijela nekretnine.

Hitni i nužni popravci
(1) Ako suvlasnici ne sklope ugovor s upravnikom iz člana 355. ovoga zakona, jedinica lokalne
samouprave odredit će fizič ku ili pravnu osobu za obavljanje hitnih popravki na toj
nekretnini.
(2) Hitnim popravcima smatraju se radovi koji se javljaju nenadano i kojima se sprečavaju štetne
posljedice za život i zdravlje ljudi kao i veća oštećenja nekretnine.
(3) Kad zbog ošte ćenja zajedni čkih dijelova i ure đaja nekretnine postoji opasnost za život i
zdravlje ljudi nadležni organ naredit će upravniku nekretnine odnosno suvlasnicima, ako
nemaju upravnika, izvršenje nužnih popravaka.
(4) Potraživanje naplate troš kova popravka iz stava 3. ovoga člana tražilac izvršenja će ostvariti
prema odredbama Zakona o izvršnom postupku.

Prinudna uprava
(1) Ako etažni vlasnici nisu osigurali upravljan je nekretninom u roku od godinu dana od dana
stupanja na snagu ovog zakona jedinica loklane samouprave ć e na njihov trošak odrediti
prinudnog upravnika.
(2) Prinudni upravnik ima sve ovlasti upravnika nekretninom propisane ovim zakonom.
4. Stvarne služnosti na građevinskom zemljištu

Ustanovljavanje stvarnih služnosti na građevinskom zemljištu
(1) Stvarne služnosti na gra đevinskom zemljištu i na gra đevinama koje su podignute na tom
zemljištu us
tanovljava sud u vanparni čnom postupku u skladu sa regulacionim planom ili
planom parcelacije.
(2) Do donošenja planova iz stava 1. ovog člana, stvarne služnosti ustanovljava sud u
vanparničnom postupku po prethodno pribavljenom mi šljenju organa nadležnog za poslove
urbanizma i prostornog uređenja.

101

Glava II
ZAVRŠNE ODREDBE

1. Opće odredbe

Primjena zakona
(1) Na sticanje, promjenu, pravne u činke i prestanak stvarnih prava od dana stupanja na snagu
ovoga zakona primjenjuju se odredbe ov oga zakona, ako posebnim zakonom nije druk čije
određeno.
(2) Na sticanje, promjenu, pravne u činke i prestanak stvarnih prava do dana stupanja na snagu
ovoga zakona primjenjuju se propisi koji su va žili u trenutku sticanj a, promjene i prestanka
prava i njihovih pravnih učinaka.
(3) Ukoliko su rokovi za sticanje i prestanak stvarnih prava počeli teći prije nego što je stupio na
snagu ovaj zakon, oni ć e teći i nakon njegova stupanja na snagu po odredbama dosadašnjeg
zakona.
(4) U rok za sticanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan stupanja na snagu ovog zakona bile u
društvenom, odnosno državnom vlasništvu, kao i za sticanje stvarnih prava na tim
nekretninama dosjelošću, ne računa se vrijeme posjedovanja dok su na snazi bili propisi, koji
su izričito isključivali dosjelost.

Tok rokova za brisovne tužbe
Rokovi od tri godine za podnošenje brisovne tužbe prema ovom zakonu teku od dana
stupanja na snagu ovoga zakona.

Obaveza uknjižbe stvarnih prava
(1) Izvanknjižni nosioci stvarnih prava dužni su u ro ku od tri godine od dana stupanja na snagu
ovog zakona pokrenuti postupak za upis stvarnih prava glede nekretnina i svih promjena na
njima u zemljišnu knjigu.
(2) Nadležno pravobranilaštvo dužno je u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga
zakona pokrenuti postupke za upis stvarnih prava na nekretninama čiji je nosilac Federacija,
kantoni odnosno jedinice lokalne samouprave, kao i upis javnih i općih dobara.

Stečena prava
(1) Stupanje na snagu ovoga zakona nema uticaja na postoje će odnose vlasnika, odnosno
suvlasnika stvari, te osobe koje su na valjanom pravnom osnovu i na valjani na čin stekle
prava u pogledu tih stvari.
(2) Prava na nekretninama, upisan a u zemljišne knjige, zadržavaju svoj prvenstveni red i nakon
pretvorbe društvenog vlasništva i uspostave jedinstva nekretnina.

102

2. Nekretnine u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave

Raspolaganje nekretninama u vlasništvu Federacije,
kantona i jedinica lokalne samouprave
(1) Nekretninama u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave
mogu raspolagati nadležna tijel a tih jedinica samo na osnovu javnog konkursa i uz naknadu
utvrđenu po tržišnoj cijeni, ako posebnim zakonom nije druga čije određeno. Ova se odredba
izričito odnosi i na raspolaganje zasnivanjem prava gra đenja kojim se optere ćuju navedene
nekretnine.
(2) Propis o postupku javnog konkursa iz stava 1. ovog č lana donijet će federalni ministar
pravde u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona. Ovim propisom
federalni ministar pravde naro čito urediti uvjete konkursa, na čin raspisivanja, rok trajanja
konkursa, obavezne elemente koje on treba da sadrži, kao i na čin formiranja tržišne cijene
kao početne cijene, a na osnovu mišljenja sudskog vještaka odgovarajuće struke.
(3) Prodaja odnosno opterećenje pravom građenja nekretnina u vlasništvu Federacije, kantona i
jedinica lokalne samouprave se izuzetno može izvršiti neposrednom pogodbom za potrebe
izgradnje:
1) vojnih objekata i objekata za potrebe drž avnih organa i radi obavljanja njihovi
nadležnosti,
2) objekata za potrebe stranih diplomatskih i konzularnih predst avništava, njihovih
organizacija i specijalizovanih agencija, kao i organizacija i specijalizovanih agencija
Ujedinjenih Nacija,
3) objekata komunalne infrastrukture,
4) objekata vjerskih zajednica, i
5) radi oblikovanja građevinske čestice.
(4) Dopuštena je i neposredna zamjena nekretnin e u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica
lokalne samouprave za nekretninu približno iste vrijednosti u vlasništvu druge osobe.
(5) Odredbe stava 1. ovog člana ne odnose se na pravne poslove koje me đusobno sklapaju
država, entiteti i jedinice lokal ne samouprave, pod uvjetom da je na te pravne poslove
saglasnost dao nadležni pravobranilac obiju ugovornih strana i da je osigurano da takvim
pravnim poslom nije narušen interes pojedine ugovorne strane kao ni op ći interes njenih
građana.
(6) Pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama ovoga člana ništavi su.

Promet i ra
spolaganje nekretninama u vlasništvu Federacije,
kantona i jedinica lokalne samouprave
(1) Promet i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne
samouprave u prijelaznom periodu vrši se na na čin i pod uvjetima odre đenim ovim
zakonom, Zakonom o privremenoj zabrani ras polaganja državnom imovinom Federacije
Bosne i Hercegovine („Službene novine Fe deracije BiH“, broj: 20/05), Zakonom o
zemljišnim knjigama («Službene novine Federacije BiH», br. 19/03 i 54 /04), Sporazumom o

103

pitanjima sukcesije (“Službeni glasnik BiH /dodatak – Me đunarodni Ugovori/ br. 10/2001 i
41/2001), Odlukom o sprovođenju Aneksa «G» sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji
BiH («Službeni glasnik BiH», br oj: 2/04), Odlukom o obavezi zaštite državne imovine,
finansijskih potraživanja i dugovanja pravnih osoba iz BiH u drugim državama bivše SFRJ
(«Službeni glasnik BiH», broj: 2/04), me đudržavnim ugovorima o rješavanju imovinsko-pravnih odnosa između država nastalih raspadom bivše SFRJ, te drugim propisima.
(2) Postupak za prodaju nekretnina u vlasništ vu Federacije, kantona i jedinica lokalne
samouprave putem javnog konkursa/nadmetanja se vodi u skladu sa propisima iz stava 1.
ovog člana, te posebnim propisima koji ure đuju postupanje organa nadležnih za promet i
raspolaganje nekretninama u državnom vlasništvu.
(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana se shodno primjenjuju i na nekretnine koje se nalaze u imovini
pravnih osoba u mješovitom vlasništvu.

Poljoprivredno i drugo zemljište, zgrade, stanovi i poslovni prostori
(1) Poljoprivredna i druga zemljišta, zgrade, st anovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi
zgrada u društvenoj/državnoj svojini ne mogu biti predmet prijenosa, otu đivanja, zamjenjivanja
kao i drugog oblika raspolaganja ako su pribavljena u društveno/državno vlasništvo na osnovu:
1) Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji («Službeni list DFJ», broj: 64/45, «Službeni list
FNRJ», br. 16/46, 24/4 6, 99/46, 101/47, 105/48, 4/ 51, 19/51 i («Službeni list SRBiH», broj:
41/67);
2) Zakona o agrarnoj reformi i koloniza ciji u NR BiH («Službeni list NRBiH», br. 2/46,
18/46, 20/47, 29/47, 14/51 i («Službeni list SRBiH», broj: 41/67);
3) Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fon du društvene svojine i dodjeljivanju zemlje
poljoprivrednim organizacijama «Službeni list FNRJ », broj: 23/53 i «Služb eni list SFRJ», broj:
10/65);
4) Zakona o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici morali napu stiti u toku okupacije i
imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomaga ča («Službeni list DFJ»,
broj: 36/45 i 52/45 i «Službeni list FNRJ», br. 64/46, 104/46, 88/47, 99/48 i 77/49);
5) Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih preduze ća («Službeni list FNRJ», br. 98/46,
99/46, 35/48, 68/48 i 27/53);
6) Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i gra đevinskog zemljišta («Službeni list FNRJ»,
br. 52/58, 3/59, 24/61 i 1/63);
7) Osnovnog zakona o eksproprijaciji («Službeni lis t FNRJ», broj: 28/47), ako raniji vlasnici
nisu na ime naknade dobili druge nekretnine;
8) Osnovnog zakona o postupanju sa ekspropr isanim i konfiskovanim šumskim posjedima
(«Službeni list FNRJ», br. 61/46, 88/47, 106/49 i 4/51);
9) Zakona o prelazu u državnu svojinu nepr ijateljske imovine i sekvestraciji nad imovinom
odsutnih osoba («Službeni list FNRJ», br. 63/46 i 105/46);
10) Zakona o prometu zemljišta i zgrada («Službeni list SFRJ», br. 43/65, 67/65 i 17/69);
11) Zakona o pravu svojine na poslovnim zgra dama i poslovnim prostorijama («Službeni list
SFRJ», br. 23/79, i 26/86);

104
12) Zakona o konfiskaciji imov ine i o izvršenju konfiskacije («Službeni list FNRJ», broj:
40/45);
13) Zakona o potvrdi i izmjenama i dopuna ma Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju
konfiskacije («Službeni list FNRJ», broj: 61/46);
14) Zakona o iskorištavanju poljoprivrednog ze mljišta («Službeni list FNRJ», broj: 43/59).
(2) Zabrana iz stava 1. ovog člana ne djeluje ako je raspolaganje dozvoljeno odredbama
posebnih zakona donesenih prije stupanja na snagu ovog zakona.

Zabrana tereta i dugoročnog zakupa
(1) Zabranjuje se ustanovljavanje tereta, davanje u dugoro čni zakup na nekretninama na koje se
odnose zakoni navedeni u članu 365. ovog zakona.
(2) Zabrana davanja u dugoro čni zakup, kao i zakup na odre đeno vrijeme ne će se primjenjivati
kada se zgrade, stanovi ili poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada u
društvenom/državnom vlasništvu daju u zakup stranim državama za potrebe njihovih
diplomatskih i konzularnih predstavništava, ka o i njihovih organiza cija i specijalizovanih
agencija kao i organizacija i specijalizovanih agencija Organizacija U jedinjenih Nacija, kao i
tijela Evropske Unije.

Nekretnine pribavljene u državno/društveno vlasništvo
(1) Odredbe iz prethodnih članova se odnose i na nekretnine koje su na osnovu odluke
državnog organa, a bez pravnog osnova i naknad e pribavljene u društvenu/državnu svojinu,
kao i na nekretnine koje su na osnovu ugov ora o poklonu pribavljene u društvenu/državnu
svojinu, a taj ugovor je zaključen pod prinudom.
(2) Odredbe iz prethodnih članova se odnose i na nekretnin e koje su pribavljene ili izgra đene
sredstvima budžeta društveno-politi čkih zajednica, sredstvima za finansiranje zajednič kih
potreba, ili sredstvima samodoprinosa.
(3) Propisi kantona koji ure đuju korištenje, upravljanje i održavanja zajedni čkih dijelova i
uređaja zgrada uskladiće se u roku od 6 mjeseci sa odredbama ovog zakona.
(4) Nekretnine čije pribavljanje ili izgradnja su finans irani sredstvima iz stava 2. ovog člana, a
dijelom iz drugih sredstava društvenopravnih osoba, mogu biti u prometu tek kada se utvrde
suvlasnički dijelovi.

Vrijeme primjene
Odredbe čl. 365., 366. i 367. ovog zakona će se primjenjivati do isteka roka za podnošenje
zahtjeva za povrat ili naknadu u skladu sa propisom kojim će se urediti pitanje
reprivatizacije,denacionalizacije i restitucije.

105

Izuzimanje od primjene
Od zabrane iz čl. 365., 366. i 367. ovog zakona izuzima se nekretnina u društvenoj/državnoj
svojini koju su društvenopravne osobe stekle ku povinom ili drugim teretnim pravnim poslom,
građenjem, odnosno koja su ste čene eksproprijacijom za koju je data druga nekretnina ili je
plaćena pravi čna naknada prema tada važe ćim zakonima, bez obzira što je prednik ove
društvenopravne osobe stekao nekretnine na osnovu zakona u smislu odredaba čl. 365., 366. i
367. ovog zakona.

3. Prestanak primjene postupaka i zakona

Prestanak primjene ostalih propisa
(1) Početkom primjene ovog zakona prestaje primjena svih važeć ih propisa koji pitanja
raspolaganja nekretninama u državnom vlasništvu odre đuju na druga čiji način u odnosu na
odredbe ovog zakona.
(2) Odredba o prestanku prim jene propisa iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na raspolaganje
nekretninama u državnom vlasništvu u postupcima privatizacije i restitucije.
(3) Zakonodavni organi odgovaraju ćih teritorijalnih jedinica su u obavezi donijeti nove,
odnosno usaglasiti važe će propise u vezi sa raspolaganjem nekretninama u državnom
vlasništvu sa odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu
ovog zakona.

Prestanak važenja zakona
(1) Početkom primjene ovoga zakona prestaju važiti sljedeći zakoni:
1) Zakon o svojini na dijelovima zgrada, („Službeni list SR BiH“ br. 35/77, 38/78 i
22/84),
2) Zakon o nadzi đivanju zgrada i pretvaranju zajedni čkih prostorija u stanove u
zgradama u društvenoj svojini, („Službeni list SR BiH“ broj: 32/87),
3) Zakon o osnovama vlasničkih odnosa („Službeni list R BiH“ broj: 37/95)
4) Zakon o prometu nepokretnosti, („Služben i list SR BiH“ br. 38/78, 29/80, 4/89,
22/91, 21/92 i 13/94),
5) Zakon o pravu svojine na poslovnim zgrada ma i poslovnim prostorijama („Službeni
list SR BiH“ br. 23/79 i 26/86),
6) Zakon o uknjiženju nekretnina u društvenoj svojini („Službeni list SR BiH“ broj:
28/77),
7) Zakon o ag rarnoj reformi i kolonizaciji („Službeni list NR BiH“ br. 2/46, 18/46,
20/47, 37/49, 14/51 i 41/67)
8) Zakon o postupku ukidanja zajedni čkog prava vlasništva na bivšim kmetskim
selištima („Službeni list SR BiH“ broj: 22/73),
9) Zakon o zabrani raspolaganja imovinom, prijenosu sredstava i statusnih promjena
pravnih osoba na teritoriji Bo sne i Hercegovine iz drug ih država („Službeni list R

106

BiH“ br. 4/95 i 37/95),
10) Zakon o pravima i dužnostima republi čkih organa u korištenju sredstava u
društvenoj svojini („Službeni list SR BiH“ br. 33/81 i 29/90),
11) Zakon o uzurpacijama („Službeni list SR BiH“ broj: 6/78),
12) Zakon o vlasničkopravnim odnosima („Službene novine Federacije BiH“ br. 6/98
i 29/03).
(2) Propisi o građevinskom zemljištu će se usaglasiti s odredbama ovog zakona u roku od tri
mjeseca od dana početka primjene ovog zakona.
(3) U sluč aju kolizije odredbi ovog zakona sa od redbama drugog prop isa primjenjivat će se
odredbe ovog zakona.

Započeti postupci
Postupci o sticanju, zaštiti i prestanku prava vlasništva i drugih stvarnih prava zapo četi na
osnovu propisa koji su bili na snazi do dana početka primjene ovoga zakona okon čat će se po
odredbama tih propisa.

Tumačenje i primjena zakonskih odredaba
(1) Danom stupanja na snagu ovog zakona, odredbe propisa koji su na snazi a koji razli čito
uređuju društveno od ostalog vlasništva će se tuma čiti i primjenjivati samo u skladu s
načelom jednovrsnosti vlasništva.
(2) Danom stupanja na snagu ovog zakona odredbe propisa koji su na snazi, a razli čito uređuju
pripadanje zgrada, odnosno dijelova zg rada od pripadanja zemljišta će se tuma čiti i
primjenjivati samo u skladu s načelom pravne jedinstvenosti nekretnine.

Stupanje na snagu
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenim novinama
Federacije BiH“ a počet će se primjenjivati šest mjeseci nakon njegovog stupanja na snagu.

PREDSJEDAVAJUĆI
DOMA NARODA
PARLAMENTA FEDERACIJE BIH

Radoje Vidović
PREDSJEDAVAJUĆI
PREDSTAVNIČKOG DOMA
PARLAMENTA FEDERACIJE BIH

Fehim Škalјić