Zakoni BiH / Zakon o rješavanju sukoba zakona i nadležnosti u statusnim, porodičnim i nasljednim odnosima

Zakon o rješavanju sukoba zakona i nadležnosti u statusnim, porodičnim i nasljednim odnosima

Napomena: Nezvanični prečišćeni tekst u informativne svrhe. Za službenu primjenu koristite objavljene propise u Službenim novinama ili preuzeti PDF dokument.

Preuzmi izvorni PDF dokument

ZAKON O RJEŠAVANjU SUKOBA ZAKONA I NADLEŽNOSTI
U STATUSNIM, PORODIČNIM I NASLJEDNIM ODNOSIMA
("Službeni list SFRJ", br. 9/1979 i 20/1990)

I. OPŠTE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom propisuju se pravila za rešavanje sukoba republičkog zakona, odnosno zakona
autonomne pokrajine sa zakonima drugih republika u oblasti statusnih odnosa fizičkih i pravnih
lica, bračnih odnosa, odnosa roditelja i dece, odnosa usvojenja, odnosa starateljstva i naslednih
odnosa, kao i za rešavanje sukoba nadležnosti između republičkih, odnosno pokrajinskih organa sa
teritorija raznih republika u odnosima iz tih pravnih oblasti.

Član 2.

Ovim zakonom propisuju se i pravila o merodavnom pravu kad je propisima Socijalističke
Federativne Republike Jugoslavije ili međunarodnim ugovorom predviđeno da je za pravne odnose
iz člana 1. ovog zakona merodavno pravo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije,
odnosno da je za rešavanje tih odnosa nadležan organ Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije.

Član 3.

Ako pravo druge države upućuje da se na prava i obaveze državljanina SFRJ u odnosima iz člana
1. ovog zakona kao merodavno primenjuje pravo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije,
merodavno pravo Socijalističke Federativne Republi ke Jugoslavije je pravo republike, odnosno
autonomne pokrajine na čijoj teritoriji on ima prebivalište, a ako nema prebivalište na teritoriji
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, merodavno je pravo republike čiji je državljanin,
ako ovim ili drugim saveznim zakonom nije drukčije određeno.

Član 4.

Ako po pravilima međunarodnog prava na prava i obaveze stranog državljanina kao merodavno
pravo treba primeniti pravo države čiji je on državljanin, za lice bez državljanstva ili čije se
državljanstvo ne može utvrditi merodavno je pravo republike, odnosno autonomne pokrajine na
čijoj teritoriji to lice ima prebivalište, odnosno boravište.
Ako lice iz stava 1. ovog člana nema prebivalište, odnosno boravište na teritoriji Socijalističke
Federativne Republi ke Jugoslavije, a pravila međunarodnog prava upućuju na primenu prava
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, merodavno je pravo republike, odnosno
autonomne pokrajine čiji je organ nadležan za rešavanje datog odnosa.

Član 5.

Ako ovim ili drugim s aveznim zakonom nije drukčije određeno, pravni akt u pogledu oblika
punovažan je ako je sastavljen po pravu republike, odnosno autonomne pokrajine gde je akt
preduzet, ili po pravu republike, odnosno autonomne pokrajine gde nastaje pravno dejstvo akta, ili
po pravu merodavnom za sadržinu akta.

Pravni akt koji se odnosi na nepokretnost punovažan je u pogledu oblika ako je sastavljen po pravu
republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji nalazi nepokretnost.

Član 6.

Ako ovim ili drugim saveznim zakonom nije određeno merodavno pravo za pravni odnos u
oblastima obuhvaćenim ovim zakonom, za taj odnos merodavno je pravo republike, odnosno
autonomne pokrajine čiji je organ nadležan za rešavanje tog odnosa.

Član 7.

Ako prili kom utvrđivanja merodavnog prava nastane spor o činjenicama ili o postojanju ili
nepostojanju pravnog odnosa ili prava na osnovu kojih se određuje pravo republike, odnosno
autonomne pokrajine koje je merodavno za dati pravni odnos, spor o tim činjenicama, odnosno o
postojanju ili nepostojanju pravnog odnosa ili prava rešava se po pravu republike, odnosno
autonomne pokrajine čiji organ rešava o tome.

Član 8.

Kad je po ovom zakonu za određeni pravni odnos fizičkog lica merodavno pravo republike čiji je
državljanin to lice, za državljane Socijalističke Republike Srbije koji imaju prebivalište, odnosno
boravište na teritoriji autonomne pokrajine merodavno je pravo autonomne pokrajine, ako je taj
odnos regulisan pravom autonomne pokrajine a u pitanju je sukob zak ona drugih republika sa
zakonom autonomne pokrajine.
II. Merodavno pravo u statusnim odnosima

Član 9.

Pravna sposobnost i poslovna sposobnost državljanina SFRJ utvrđuju se po pravu republike,
odnosno autonomne pokrajine na čijoj teritoriji on ima prebivalište.
Ako državljanin SFRJ nema prebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije, njegova pravna sposobnost i poslovna sposobnost utvrđuju se po pravu republike čiji
je on državljanin.
Ako državljanin SFRJ nije poslovno sposoban po pravu republike, odnosno autonomne pokrajine
na čijoj teritoriji ima prebivalište, njegova poslovna sposobnost utvrđuje se po pravu republike čiji
je on državljanin.

Član 10.

Svojstvo društvenog pravnog lica, njegova delatnost i ovlašćenja u pravnom promet u sa trećim
licima utvrđuju se po pravu republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji nalazi sud
u čiji je sudski registar upisano to pravno lice, odnosno po pravu po kome je osnovano, ako
upisivanje u sudski registar nije obavezno.
Svojstvo građanskog pravnog lica, njegov delokrug i ovlašćenja prema trećim licima utvrđuju se po
pravu republike, odnosno autonomne pokrajine po kome je to pravno lice osnovano.

Član 11.

Za ograničenje ili lišenje poslovne sposobnosti državljanina SFRJ merodavno je pravo republike,
odnosno autonomne pokrajine na čijoj teritoriji on ima prebivalište, a ako nema prebivalište na
teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, merodavno je pravo republike čiji je on
državljanin.

Član 12.

Za proglašenje nestalog državljanina SFRJ za umrlog i za dokazivanje smrti merodavno je pravo
republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj je teritoriji on imao prebivalište u vreme
nestanka, a ako nije imao prebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne Republik e Jugoslavije,
merodavno je pravo republike čiji je bio državljanin u vreme nestanka.
III. Merodavno pravo u bračnim odnosima i odnosima roditelja i dece, usvojenja i starateljstva

Član 13.

Uslovi za zaključenje braka državljanina SFRJ utvrđuju se po pravu republike, odnosno autonomne
pokrajine na čijoj teritoriji on ima prebivalište.
Ako državljanin SFRJ nema prebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije, ili ako ne ispunjava uslove za zaključenje braka po pravu iz stava 1. ovo g člana, uslovi
za zaključenje braka utvrđuju se po pravu republike čiji je on državljanin.

Član 14.

Ako je po pravilima međunarodnog prava za utvrđivanje uslova za zaključenje braka stranog
državljanina ili lica bez državljanstva merodavno pravo Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije, uslovi za zaključenje braka utvrđuju se po pravu republike, odnosno autonomne
pokrajine na čijoj teritoriji on ima prebivalište, a ako nema prebivalište na teritoriji Socijalističke
Federativne Republike Jugoslavije, merodavno je pravo republike odnosno autonomne pokrajine
na čijoj se teritoriji brak zaključuje.

Član 15.

Za oblik zaključenja braka merodavno je pravo republike, odnosno auto nomne pokrajine na čijoj
se teritoriji brak zaključuje.
Za oblik zaključenja braka pred diplomatskim, odnosno konzularnim predstavništvom
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u inostranstvu merodavno je pravo republike,
odnosno autonomne pokrajine na čijoj teritoriji budući bračni drugovi imaju ili su imali poslednje
prebivalište, a ako takvog prebivališta nema, merodavno je pravo republike čiji su državljani oba
buduća bračna druga.
Ako budući bračni drugovi nemaju ni isto republičko državljanstvo, merodavno je pravo republike,
odnosno autonomne pokrajine za koje se oni sporazumno odluče.

Član 16.

Za lične i imovinske odnose bračnih drugova merodavno je pravo republike, odnosno autonomne
pokrajine na čijoj teritoriji oni imaju zajedničko prebivalište.
Ako bračni drugovi nemaju prebivalište na teritoriji iste republike, odnosno autonomne pokrajine
za njihove lične i imovinske odnose merodavno je pravo republike čiji su državljani, a ako nemaju
ni isto republičko državljanstvo, merodavno je pravo republike, odnosno autonomne pokrajine za
koje se oni sporazumno odluče, a ako ne postignu sporazum pravo republike, odnosno
autonomne pokrajine na čijoj je teritoriji ili po čijim je propisima brak zaključen.
Ako bračni drugovi ili samo jedan od njih nemaju prebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne
Republike Jugoslavije, za njihove lične i imovinske odnose merodavno je pravo republike čiji su
oni državljani, a ako nemaju ni isto republičko državljanstvo, merodavno je pravo republike,
odnosno autonomne pokrajine za koje se oni sporazumno odluče, a ako ne postignu sporazum
pravo republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj je teritoriji ili po čijim je propisima brak
zaključen.

Član 17.

Ako je jedan bračni drug državljanin SFRJ a drugi stran i državljanin, ili ako su oba bračna druga
strani državljani, a po pravilima međunarodnog prava je merodavno pravo Socijalističke
Federativne Republike Jugoslavije, za njihove lične i imovinske odnose merodavno je pravo
republike, odnosno autonomne pokraji ne na čijoj teritoriji bračni drugovi imaju ili su imali
poslednje zajedničko prebivalište, a ako na teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije
nemaju ili nisu imali poslednje zajedničko prebivalište, merodavno je pravo republike, odnosno
autonomne pokrajine na čijoj je teritoriji ili po čijim je propisima brak zaključen.

Član 18.

Za razvod braka i za pravne posledice razvoda braka merodavno je pravo republike, odnosno
autonomne pokrajine na čijoj teritoriji oba bračna druga imaju prebival ište u vreme podnošenja
tužbe.
Ako u vreme podnošenja tužbe za razvod braka bračni drugovi nemaju prebivalište na teritoriji iste
republike, odnosno autonomne pokrajine za razvod braka je merodavno pravo republike, odnosno
autonomne pokrajine na čijoj su teritoriji bračni drugovi imali poslednje zajedničko prebivalište, a
ako nisu imali ni poslednje zajedničko prebivalište pravo republike čiji su državljani.
Ako bračni drugovi nemaju ni isto republičko državljanstvo, za razvod braka je merodavno pravo
republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj je teritoriji ili po čijim je propisima brak zaključen.

Član 19.

Ako bračni drugovi nisu imali zajedničko prebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne
Republike Jugoslavije niti imaju isto republičko državljanstvo, a brak je zaključen pred stranim
organom, za razvod braka i pravne posledice razvoda braka merodavno je pravo republike,
odnosno autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji nalazi prebivalište jednog od bračnih drugova,
a ako nijedan od bračnih drugova nema prebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne
Republike Jugoslavije, merodavno je pravo republike, odnosno autonomne pokrajine pred čijim
se sudom vodi parnica za razvod braka.

Član 20.

Ako je jedan bračni drug državljanin SFRJ a drugi strani državljanin, ili su oba bračna druga strani
državljani, a po pravilima međunarodnog prava za razvod braka i za pravne posledice razvoda braka
je merodavno pravo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije merodavno je pravo
republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj teritoriji bračni drugovi imaju ili su imali
poslednje zajedničko prebivalište, a ako na teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije
nemaju niti su imali poslednje zajedničko prebivalište, merodavno je pravo re publike, odnosno
autonomne pokrajine na čijoj je teritoriji brak zaključen, ukoliko je zaključen u Socijalističkoj
Federativnoj Republici Jugoslaviji ili, ako je brak zaključen u inostranstvu i pred stranim organom
pravo republike, odnosno autonomne pokr ajine pred čijim se sudom vodi parnica za razvod
braka.

Član 21.

Za poništenje braka i za proglašenje braka nepostojećim, kao i za pravne posledice poništenog
braka ili braka proglašenog nepostojećim, merodavno je pravo republike, odnosno autonomne
pokrajine po kome su cenjeni uslovi za zaključenje braka.

Član 22.

Za prava i dužnosti između roditelja i dece merodavno je pravo republike, odnosno autonomne
pokrajine na čijoj teritoriji roditelji i deca imaju prebivalište.
Ako roditelji i deca nemaju prebivalište na teritoriji iste republike, odnosno autonomne pokrajine,
za njihova međusobna prava i dužnosti merodavno je pravo republike čiji su državljani.
Ako roditelji i deca nemaju ni prebivalište na teritoriji iste republike, odnosno autonomne pokrajine
ni i sto republičko državljanstvo, za njihova međusobna prava i dužnosti merodavno je pravo
republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji nalazi prebivalište roditelja, odnosno
deteta, koji ostvaruju svoje pravo, odnosno pravo republike čiji je državljanin roditelj, odnosno
dete, ako je to pravo za njih povoljnije.

Član 23.

Za prava i dužnosti između roditelja i dece, ako se jedni ili drugi nalaze u inostranstvu, merodavno
je pravo republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj teritoriji deca, odnosno roditelji imaju
prebivalište, ili, ako je to povoljnije za lice koje polaže pravo na izdržavanje pravo republike čiji je
ono državljanin.
Ako ni roditelji ni deca nemaju p rebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije, za njihova međusobna prava i dužnosti merodavno je pravo republike čiji su državljani,
a ako nemaju ni isto republičko državljanstvo pravo republike čiji je državljanin lice koje polaže
pravo na izdržavanje.

Član 24.

Ako po pravilima međunarodnog prava na međusobna prava i dužnosti između roditelja i dece,
kad je bilo koji od njih strani državljanin, kao merodavno treba primeniti pravo Socijalističke
Federativne Republike Jugoslavije, merodavno je pravo republike, odnosno autonomne pokrajine
na čijoj teritoriji roditelji i deca imaju prebivalište, a ako na teritoriji Socijalističke Federativne
Republike Jugoslavije nemaju zajedničko prebivalište, merodavno je pravo republike, odnosn o

autonomne pokrajine na čijoj teritoriji ima prebivalište bilo koje lice koje polaže pravo na
izdržavanje ili lice od kog se zahteva izdržavanje, ako je to lice državljanin SFRJ.
Ako u slučaju iz stava 1. ovog člana ni roditelji ni deca nemaju prebivalište na teritoriji Socijalističke
Federativne Republike Jugoslavije, za njihova međusobna prava i dužnosti merodavno je pravo
republike čiji je državljanin lice koje ima državljanstvo SFRJ.

Član 25.

Ako po pravilima međunarodnog prava za regulisanje međusobnih prava i dužnosti između
roditelja i dece, koji su strani državljani, kao merodavno treba primeniti pravo Socijalističke
Federativne Republike Jugoslavije, merodavno je pravo republike, odnosno autonomne pokrajine
na čijoj teritoriji oni imaju prebivalište , a ako nemaju zajedničko prebivalište na teritoriji
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije pravo republike odnosno autonomne pokrajine
na čijoj se teritoriji nalazi prebivalište lica od kog se zahteva izdržavanje, a ako ni to lice nema
prebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a ima ga lice koje zahteva
izdržavanje, merodavno je pravo republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji
nalazi prebivalište tog lica.

Član 26.

Za regulisanje izdržavanja između srodnika, osim između roditelja i dece, merodavno je pravo
republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji nalazi prebivalište lica od kog se
zahteva izdržavanje, a ako to lice nema prebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije, merodavno je pravo republike čiji je on državljanin.

Član 27.

Za lišenje, produženje ili vraćanje roditeljskog prava merodavno je pravo republike, odnosno
autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji nalazi prebivalište roditelja, a ak o roditelj nema
prebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije pravo republike čiji je on
državljanin.
Za lišenje, produženje ili vraćanje roditeljskog prava roditelja koji je strani državljanin, ako po
pravilima međunarodnog prava treba primeniti pravo Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije, merodavno je pravo republike odnosno autonomne pokrajine na čijoj teritoriji roditelj
ima prebivalište, a ako roditelj nema prebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije, merodavno je pravo republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj teritoriji dete
ima prebivalište ili pravo republike čiji je ono državljanin.

Član 28.

Za utvrđivanje ili osporavanje očinstva, odnosno materinstva merodavno je pravo republike,
odnosno autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji nalazi prebivalište lica za koje se pretpostavlja
da je otac, odnosno majka (u daljem tekstu: pretpostavljeni otac, odnosno pretpostavljena majka),
a ako pretpostavljeni otac, odnosno pretposta vljena majka nema prebivalište na teritoriji
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, merodavno je pravo republike čiji je državljanin
pretpostavljeni otac, odnosno pretpostavljena majka.
Ako pretpostavljeni otac, odnosno pretpostavljena majka nij e državljanin SFRJ, a po pravilima
međunarodnog prava za utvrđivanje ili osporavanje očinstva, odnosno materinstva treba primeniti

pravo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, merodavno je pravo republike, odnosno
autonomne pokrajine na čijoj te ritoriji pretpostavljeni otac, odnosno pretpostavljena majka ima
prebivalište, a ako na teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije nemaju prebivalište
pravo republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji nalazi prebivališt e deteta, ili
pravo republike čiji je dete državljanin, ako se prebivalište deteta ne nalazi na teritoriji Socijalističke
Federativne Republike Jugoslavije.

Član 29.

Uslovi za usvojenje državljanina SFRJ utvrđuju se po pravu republike, odnosno autonomne
pokrajine na čijoj teritoriji usvojenik ima prebivalište, a ako se usvojenje ne može zasnovati po tom
pravu, uslovi za usvojenje utvrđuju se po pravu republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj
teritoriji usvojilac ima prebivalište, odnosno po pravu republike čiji je on državljanin.

Član 30.

Ako je usvojilac ili usvojenik strani državljanin ili lice bez državljanstva, a po pravilima
međunarodnog prava treba primeniti pravo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, za
usvojenje je merodavno pravo republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj teritoriji usvojenik
ima prebivalište, a ako usvojenik nema prebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije, merodavno je pravo republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji nalazi
prebivalište usvojioca ako je usvojilac državljanin SFRJ, odnosno ako ni usvojilac ni usvojenik
nemaju prebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, pravo republike
čiji je državljanin bilo usvojilac bilo usvojenik. derbeste.de
Ako su i usvojenik i usvojilac strani državljani ili lica bez državljanstva, a usvojenje se zasniva u
Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji i po pravilima međun arodnog prava treba
primeniti pravo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, merodavno je pravo republike,
odnosno autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji nalazi prebivalište usvojenika, a ako usvojenik
nema prebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, merodavno je pravo
republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji nalazi prebivalište usvojioca, odnosno
ako ni usvojilac nema prebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavi je
merodavno je pravo republike, odnosno autonomne pokrajine u kojoj se usvojenje zasniva.

Član 31.

Za prava i dužnosti između usvojioca i usvojenika merodavno je pravo koje je merodavno i za
prava i dužnosti između roditelja i dece (čl. 22. do 25).

Član 32.

Za prestanak usvojenja merodavno je pravo po kome je usvojenje zasnovano.

Član 33.

Za stavljanje pod starateljstvo maloletnog lica ili lica lišenog poslovne sposobnosti, kao i za prava
i dužnosti staraoca i za prestanak starateljstva, merodavno je pravo republike, odnosno autonomne
pokrajine na čijoj se teritoriji nalazi prebivalište lica koje treba staviti pod starateljstvo, a ako to lice
nema prebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, merodavno je pravo
republike čiji je ono državljanin.

Ako po pravilima međunarodnog prava za stavljanje pod starateljstvo stranog državljanina ili lica
bez državljanstva kao merodavno pravo treba primeniti pravo Socijalističke Federativne
Republike Jugoslavije, merodavno je pravo republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj se
teritoriji nalazi prebivalište ili boravište lica koje treba staviti pod starateljstvo.
IV. Merodavno pravo u naslednim odnosima

Član 34.

Za raspravljanje zaostavštine državljanina SFRJ merodavno je pravo republike, odnosno
autonomne pokrajine na čijoj je teritoriji on imao prebivalište u vreme smrti.
Ako državljanin SFRJ u vreme smrti nije imao prebivalište na teritoriji Socijalističke Federativne
Republike Jugoslavije, za raspravljanje njegove zaostavštine merodavno je pravo republike čiji je
on bio državljanin u vreme smrti.
Sposobnost za pravljenje testamenta državljanina SFRJ utvrđuje se po pravu predviđenom u st. 1.
i 2. ovog člana, a prema vremenu pravljenja testamenta.

Član 35.

Testament državljanina SFRJ punovažan je u pogledu oblika ako je sastavljen po pravu republike,
odnosno autonomne pokrajine na čijoj je teritoriji sastavljen, ili po pravu republike, odnosno
autonomne pokrajine na čijoj je teritoriji zaveštalac imao prebivalište, ili po pravu republike čiji je
državljanin zaveštalac bio, ili po pravu republike, odnosno autonomne pokrajine čiji je sud
nadležan za raspravljanje zaostavštine, ili po pravu republike, odnosno autonomne pokrajine koje
je merodavno za raspravljanje zaostavštine.

Član 36.

Ako je po pravilima međunarodnog prava za raspravljanje zaostavštine stranog državljanina ili lica
bez državljanstva merodavno pravo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, merodavno
je pravo republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj je teritoriji strani državljanin ili lice bez
državljanstva imalo prebivalište u vreme smrti, a ako na teritoriji Socijalističke Federativne
Republike Jugoslavije nije imalo prebivalište pravo republike, odnosno autonomne pokrajine na
čijoj se teritoriji nalazi zaostavština, odnosno njen pretežni deo.
V. Merodavno pravo o nadležnosti

Član 37.

Kad je po propisu jedne republike, odnosno autonomne pokrajine organ te republike, odnosno
autonomne pokrajine nadležan da reši određeni pravni odnos, a po propisu druge republike za
rešavanje tog odnosa nadležan je i organ te druge republike, za rešavanje datog odnosa nadležan je
organ republike, odnosno autonomne pokrajine kome je zahtev za pokretanje postupka ranije
podnesen, a ako je zahtev podnesen istog dana nadležan je organ republike, odnosno autonomne
pokrajine koji je prvi započeo postupak.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, ako se postupak vodi o pravu na nepokretnosti, za
rešavanje o tom pravu uvek je nadležan organ republike, odnosno autonomne pokrajine na čijem
se području nalazi nepokretnost.

Član 38.

Ako se po pravilima međunarodnog prava kao organ nadležan za raspravljanje određenog pravnog
odnosa pojavljuje organ Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, nadležan je organ one
republike, odnosno autonomne pokrajine na koji upućuju ta pravila.
Ako se po pravilima međunarodnog prava nadležnost određuje na osnovu državljanstva SFRJ,
nadležan je organ republike, odnosno autonomne pokrajine na čijoj teritoriji to lice ima prebivalište,
odnosno boravište, a ako ono nema prebivalište ni boravište na teritoriji Socijalističke Federativne
Republike Jugoslavije, nadležan je organ republike čiji je ono državljanin.
VI. Prelazna i završna odredba

Član 39.

Ovaj zakon primenjivaće se na predmete u toku, po kojima do dana njegovog stupanja na snagu
nije doneta prvostepena odluka i na predmete u kojima prvostepena odluka doneta do dana
stupanja na snagu ovog zakona bude poništena ili ukinuta.

Član 40.

Ovaj zakon stupa na snagu po isteku tri meseca od dana njegovog objavljivanja u "Službenom
listu SFRJ".

Samostalni član Zakona o izmenama
Zakona o rešavanju sukoba zakona i nadležnosti u statusnim, porodičnim i naslednim odnosima
("Službeni list SFRJ", br. 20/1990)

Član 3.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu SFRJ".

← Nazad na pregled zakona