Zakon o patentu BiH
Napomena: Nezvanični prečišćeni tekst u informativne svrhe. Za službenu primjenu koristite objavljene propise u Službenim novinama ili preuzeti PDF dokument.
Službeni glasnik BiH broj 53/10
Z
AKON
O
PATENTU
Na osnovu čl
Hercegovine, na 75. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 7. aprila 2010. godine, i na 46.
sjednici Doma naroda, održanoj 28. maja 2010. godine, usvojila je
ZAKON
O PATENTU
DIO PRVI - OPĆE ODREDBE
Član 1.
(Predmet Zakona)
(1) Ovim zakonom uređuje se pravna zaštita izuma patentom i konsenzualnim patentom,
odnosno postupak za priznanje patenta i dodjelu konsenzualnog patenta.
(2) Ako ovim zakonom nije drugačije propisano, odredbe koje se odnose na patent na
odgovarajući način primjenjuju se i na konsenzualni patent.
Član 2.
(Princip teritorijalnosti)
Patent priznat na osnovu odredbi ovog zakona je teritorijalno ograničeno pravo koje vrijedi na
teritoriji Bosne i Hercegovine.
Član 3.
(Materijalna prava)
Materijalna prava nosioca patenta obuhvataju isključiva prava privrednog iskorištavanja
izuma i pravo raspolaganja njime u skladu s odredbama ovog zakona.
Član 4.
(Nacionalni tretman)
(1) Strano fizičko i pravno lice u pogledu zaštite izuma patentom i konsenzualnim patentom
u Bosni i Hercegovini uživa ista prava kao i doma će fizičko i pravno lice, ako to proizilazi iz
međ
Hercegovina (u daljnjem tekstu: međunarodni ugovori i konvencije), ili iz primjene principa
reciprociteta.
(2) Postojanje reciprociteta pretpostavlja se dok se ne dokaže suprotno.
Član 5.
(Zastupanje)
(1) Zastupanjem u postupku koji se vodi pred Institutom za intelektualno vlasništvo Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: Institut) mogu se baviti ovlašteni zastupnici, tj. fizička i
(2) U Registar zastupnika iz stava (1) ovog čl ana upisuje se fizičko i pravno lice koje
ispunjava uslove propisane posebnim propisom.
(3) Strano fizičko i pravno lice može obavljati radnje u postupku pred Institutom samo
posredstvom zastupnika iz stava (1) ovog člana.
(4) Izuzetno od odredbe stava (3) ovoga člana, strano fizičko i pravno lice može samostalno
bez zastupnika preduzimati sljedeće radnje:
a) podnositi prijave patenta,
b) preduzimati druge radnje u pogledu utvrđivanja datuma podnošenja prijave patenta,
člana 24. ovog
zakona,
d) primati obavještenja od Instituta u vezi s postupcima iz tač. a) do c) ovog stava,
e) plać članom 15. ovog zakona.
(5) U slučaju samostalnog preduzimanja radnji iz stava (4) ovoga člana, strano fizičko i
pravno lice mora Institutu dostaviti adresu za dopisivanje koja mora biti na teritoriji Bosne i
Hercegovine.
(6) Ako strano fizičko i pravno lice ne imenuju zastupnika ili Institutu ne dostave adresu za
dopisivanje u skladu s odredbom stava (5) ovog člana, Institut će ga pisanim putem preko
diplomatsko-konzularnog predstavništva Bosne i Hercegovine pozvati da u roku od tri
mjeseca imenuje zastupnika ili dostavi adresu za dopisivanje.
(7) Ako strano fizičko i pravno lice ne postupi po pozivu Instituta iz stava (6) ovog člana,
Institut će zaključkom odbaciti njegov podnesak i dostaviti ga javnim saopćenjem na oglasnoj
tabli Instituta.
(8) Izuzetno od odredbe stava (3) ovog člana, takse i naknade posebnih troškova za
održavanje patenta u vrijednosti može platiti bilo koje lice.
DIO DRUGI - PREDMET ZAŠTITE PATENTOM
Član 6.
(Patentibilni izum)
(1) Patent se priznaje za svaki izum iz bilo koje oblasti tehnike koji je nov, koji ima
inventivni nivo i koji se može industrijski primijeniti.
(2) Prema uslovima iz stava (1) ovog člana, patent se priznaje i za izum koji se odnosi na:
a) proizvod koji se sastoji od biološkog materijala ili koji sadrži biološki materijal,
b) postupak kojim je taj biološki materijal proizveden, prerađen ili upotrijebljen,
c) biološki materijal izoliran iz prirodne okoline ili proizveden tehničk im postupkom čak i
ako se ranije nalazio u prirodi.
(3) Biološki materijal iz stava (2) ovog člana je bilo koji materijal koji sadrži geneti čku
informaciju i koji se može razmnožavati sâm, ili se može razmnožavati u biološkom sistemu.
(4) Prema uslovima iz stava (1) ovog člana, izum koji se odnosi na biljke ili životinje
smatrat će se patentibilnim ako njegova tehnička izvodljivost nije ograničena na određenu
biljnu sortu ili životinjsku pasminu i ako postupak ostvarivanja izuma nije bitno biološki.
(5) Postupak za dobivanje biljaka ili životinja iz stava (4) ovog člana bitno je biološki ako se
(6) Izumima se, u smislu stava (1) ovog člana, ne smatraju naročito:
a) otkrića, naučne teorije i matematičke metode,
b) estetske tvorevine,
c) planovi, pravila i metode za izvođ
d) programi kompjutera,
e) prezentacija informacija definirana samim sadržajem tih informacija.
(7) Odredba stava (6) ovog člana primjenjuje se samo u obimu u kojem je predmet prijave
za zaštitu izuma navedeni element ili aktivnost kao takva.
Član 7.
(Izuzeci od patentibilnosti)
(1) Patent ne može biti priznat za:
ili životinja, osim izuma nebioloških i mikrobioloških postupaka i proizvoda dobivenih tim
postupcima kako je propisano u članu 6. stav (4) ovog zakona, pri čemu se, u smislu ovog
zakona, pod mikrobiološkim postupkom podrazumijeva bilo koji postupak koji uključuje ili
koji se provodi na mikrobiološkom materijalu ili čiji je proizvod mikrobiološki materijal,
b) ljudsko tijelo, razne stepene njegovog oblikovanja i razvoja ili jednostavno otkriće
jednog od njegovih elemenata, uključujući sekvencu ili djelimičnu sekvencu gena,
c) izume koji se odnose na dijagnostič čenja koji se
primjenjuju direktno na ljudskom ili životinjskom tijelu, osim proizvoda, posebno materija i
smjesa koje se primjenjuju u navedenim postupcima.
(2) Izum koji se odnosi na element izoliran iz ljudskog tijela ili proizveden tehničkim
postupkom, uključujući sekvencu ili djelimičnu sekvencu gena iz stava (1) tačka b) ovog
člana, može biti patentibilan iako je strukturom jednak strukturi prirodnog elementa,
industrijska primjenjivost sekvence ili djelimičn e sekvence gena mora biti razotkrivena u
prijavi patenta, kako je izvorno podnesena.
(3) Neće se smatrati patentibilnim izumi čije bi komercijalno iskorištavanje bilo suprotno
javnom poretku ili moralu, ali ne samo zbog toga što je takvo iskorištavanje zabranjeno
zakonom ili drugim propisom.
(4) Izumima iz stava (3) ovog člana smatraju se naročito:
a) postupci kloniranja ljudskih bića,
b) postupci za modificiranje genetičkog identiteta matičnih ćelija ljudskih bića,
c) upotreba ljudskih embrija u industrijske ili komercijalne svrhe i
d) postupci za modificiranje genetičkog identiteta životinja koji bi vjerovatno prouzrokovali
njihovu patnju bez ikakve bitne medicinske koristi za čovjeka ili životinju, kao i životinje koje
su rezultat takvih postupaka.
Član 8.
(Novost izuma)
(1) Izum je nov ako nije obuhvaćen stanjem tehnike.
(2) Pod stanjem tehnike podrazumijeva se sve što je učinjeno dostupnim javnosti u svijetu,
pisanim ili usmenim putem, upotrebom ili na bilo koji drugi način prije datuma podnošenja
prijave patenta.
(3) U stanje tehnike uključen je i sadržaj svih prijava patenata koje imaju u činak u Bosni i
Hercegovini, onakvih kako su podnesene, koje imaju raniji datum podnošenja od datuma
prijave iz stava (2) ovog člana, a koje su objavljene tek na datum podnošenja prijave patenta
iz stava (2) ovog člana ili nakon toga, na način predviđen ovim zakonom.
(4) Odredbe st. (1) do (3) ovog člana ne isključuju mogućnost zaštite patentom materije ili
člana 7. stav (1) tačka
stanju tehnike.
(5) Smatra se da je izum obuhvać
objavljivanjem, izlaganjem, prikazivanjem ili upotrebom na način koji stručnjacima
omogućava da ga primijene.
Član 9.
(Objave koje ne utiču na novost)
Novim se smatra izum koji je najviše šest mjeseci prije datuma podnošenja prijave patenta bio
sadržan u stanju tehnike usljed ili kao posljedica:
a) očite zloupotrebe u pogledu podnosioca prijave patenta ili njegovog pravnog prednika ili,
b) izlaganja na službenoj ili službeno priznatoj izložbi u skladu s Konvencijom o
m
eđunarodnim izložbama potpisanoj u Parizu 22. novembra 1928. godine i revidiranoj
posljednji put 30. novembra 1972. godine pod uslovom da podnosilac naznači u prijavi
patenta prilikom njenog podnošenja da je izum bio izložen i da najkasnije u roku od četiri
mjeseca od datuma podnošenja prijave podnese odgovarajuću potvrdu o izlaganju izuma.
Član 10.
(Inventivni nivo)
(1) Smatra se da izum ima inventivni nivo ako rješenje određenog problema za stručnjaka iz
odgovarajuće oblasti ne proizlazi na očigledan način iz stanja tehnike.
(2) Prilikom ispitivanja da li izum ima inventivni nivo ne uzima se u obzir sadržaj prijava iz
člana 8. stav (3) ovog zakona.
Član 11.
(Industrijska primjenjivost)
Smatra se da je izum industrijski primjenjiv ako je predmet izuma tehnički izvodljiv i ako se
može proizvesti ili upotrijebiti u bilo kojoj oblasti industrije, uklju čujući i poljoprivredu.
DIO TREĆI - PRAVO NA ZAŠTITU IZUMA
Član 12.
(Izumitelj i prava izumitelja)
(1) Izumitelj je lice koje je stvorilo izum svojim stvaralačkim radom.
(2) Pravo na zaštitu izuma pripada izumitelju ili njegovom pravnom sljedniku.
(3) Ako je izum nastao zajedničkim radom više izumitelja, pravo na patent pripada svim
izumiteljima.
Član 13.
(Moralno pravo izumitelja)
(1) Izumitelj ima moralno pravo u statusu izumitelja da bude naveden u prijavi patenta,
svim ispravama koje se izdaju za priznati patent, te u odgovarajućim registrima.
(2) Ako je izum koji se štiti ovim zakonom rezultat stvaralačkog rada više lica, u prijavi
patenta i ispravama iz stava (1) ovog člana sva ta lica navode se kao izumitelji.
DIO ČETVRTI - POSTUPAK ZA PRIZNANJE PATENTA
Član 14.
(Ovlaštenja Instituta)
(1) Postupak za sticanje, održavanje, prestanak i evidenciju prometa patenta, odnosno
konsenzualnog patenta vodi Institut.
(2) Za oblast patenata Institut vodi sljedeće registre:
a) Registar prijava patenata,
b) Registar patenata.
(3) Protiv odluka Instituta donesenih u prvom stepenu dopuštena je žalba o kojoj odluč uje
Komisija za žalbe Instituta. Postupak po žalbi bliže se ure đuje provedbenim propisom.
(4) Protiv rješenja Instituta donesenog u drugom stepenu žalba nije dopuštena, ali se može
pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Sudu Bosne i Hercegovine.
Član 15.
(1) Za sve radnje u postupku sticanja, održavanja, evidencije prometa i prestanka patenta,
kao i za pružanje informacionih usluga pla ćaju se takse saglasno važe ćem propisu kojim se
uređuju državne administrativne takse (u daljnjem tekstu: takse) i naknade posebnih troškova
postupka (u daljnjem tekstu: troškovi postupka) u visini određenoj posebnom tarifom, koju
donosi Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, na prijedlog
direktora Instituta.
(2) Ako u postupku priznanja patenta takse i troškovi postupka ne budu plaćeni, prijava
patenta smatrat će se povučenom, a u slučaju neplaćanja taksi i troškova postupka za
održavanje patenta i prava iz prijave patenta, to pravo prestaje važiti.
(3) Za podnošenje žalbe pla ćaju se taksa i troškovi postupka u skladu s posebnim propisima.
Ako taksa i troškovi postupka ne budu plaćeni prije isteka roka za žalbu, Institut će pozvati
ćeni,
smatra se da žalba nije podnesena.
Član 16.
(Propisi koji se primjenjuju u postupku pred Institutom)
(1) Pitanja postupka koji se vodi pred Institutom bliže se uređ uju propisima za provođenje
ovog zakona (u daljnjem tekstu: provedbeni propis).
(2) Za pojedina pitanja koja nisu uređena ovim zakonom i provedbenim propisom
primjenjivat će se odredbe Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02,
12/04, 88/07 i 93/09).
Član 17.
(Pokretanje postupka)
(1) Postupak za priznanje patenta pokreće se podnošenjem Institutu prijave za priznanje
patenta (u daljnjem tekstu: prijava) u skladu s ovim zakonom i na način propisan
provedbenim propisom.
(2) Prijave se uzimaju u postupak ispitivanja redoslijedom njihovog podnošenja.
(3) Izuzetno od odredbe stava (2) ovog čl ana, prijava se može ispitivati prema hitnom
postupku u slučaju sudskog ili drugog spora u kojem završetak postupka po prijavi predstavlja
rješenje prethodnog pitanja.
(4) Institut ć
dokazima.
Član 18.
(Jedinstvo izuma)
(1) Za svaki izum podnosi se posebna prijava.
(2) Jednom prijavom može se zahtijevati zaštita za više izuma samo ako su ti izumi
međusobno tako povezani da ostvaruju jedinstvenu izumiteljsku zamisao (jedinstvo izuma).
Član 19.
(Jezik prijave patenta)
(1) Prijava patenta mora biti sastavljena na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u
Bosni i Hercegovini.
(2) Ako je tekst prijave podnesen na stranom jeziku, Institutu se mora dostaviti prijevod
teksta prijave na jedan od jezika koji su u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.
Član 20.
(Sadržaj prijave patenta)
(1) Prijava patenta mora sadržavati:
a) zahtjev za priznanje patenta,
b) opis izuma,
c) jedan ili više patentnih zahtjeva,
d) crteže na koje se pozivaju opis izuma i patentni zahtjevi,
e) sažetak.
(2) Zahtjev iz stava (1) tačka a) ovog člana mora sadržavati:
a) izričitu naznaku da se zahtijeva priznanje patenta,
b) naziv izuma koji odražava njegovu bit,
c) podatke o podnosiocu prijave,
d) podatke o izumiocu, odnosno napomenu da izumitelj ne želi biti naveden u prijavi.
(3) Izum se mora opisom iz stava (1) tačk a b) ovog člana otkriti na način dovoljno jasan i
detaljan, tako da ga stručnjak iz odgovarajuće oblasti može izvesti. Ako se izum odnosi na
živi biološki materijal i ako ga nije mogu će primijeniti na osnovu opisa izuma, smatrat će se
da opis izuma ispunjava uslov iz ovog stava ako je uzorak prirodno obnovljivog živog
biološkog materijala deponiran u nadležnoj ustanovi najkasnije na datum podnošenja prijave
patenta. Pod nadležnom ustanovom iz ovog stava podrazumijeva se ustanova koja je odre đena
na osnovu Budimpeštanskog sporazuma o priznanju depozita mikroorganizama s ciljem
postupka patentiranja, zaključenog 1977. godine, revidiranog 1980. godine.
(4) Patentnim zahtjevima iz stava (1) tačka c) ovog člana određuju se obim i predmet zaštite
izuma. Oni moraju biti jasni, sažeti i u cijelosti potkrijepljeni opisom izuma i crtežima ako
nova bitna obilježja izuma. Zavisni patentni zahtjevi sadržavaju specifi čna obilježja izuma
koji je određen u nezavisnom ili drugom zavisnom patentnom zahtjevu.
(5) Sažetak iz stava (1) ta čka e) ovog člana je kratak sadržaj suštine izuma koji služi
isključivo u svrhu tehničkog informiranja i nema uticaja na obim tražene zaštite.
(6) Smatra se da je prijava patenta uredna ako zadovoljava uslove iz stava (1) ovog člana.
(7) Sastojci prijave patenta navedeni u stavu (1) tač. b) do e) ovog člana smatraju se tekstom
prijave.
(8) Sastojci iz stava (1) ovog člana i dodaci koji se dostavljaju uz prijavu podnose se na
način i u broju primjeraka koji su određeni provedbenim propisom.
Član 21.
(Izjava izumitelja)
(1) Ako izumitelj ne želi da njegovo ime bude navedeno u zahtjevu za priznanje patenta,
kao ni u drugim aktima propisanim ovim zakonom, podnosilac prijave dužan je, uz zahtjev za
priznanje patenta, a najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma podnošenja prijave, dostaviti
Institutu pisanu izjavu izumitelja o tome.
(2) Izumitelj može tokom postupka, a najkasnije do objavljivanja prijave patenta, povu ći
svoju izjavu da ne želi da mu ime bude navedeno u prijavi, kao ni u drugim ispravama
propisanim ovim zakonom.
Član 22.
(Datum podnošenja prijave)
Za priznanje datuma podnošenja prijave potrebno je da prijava podnesena Institutu na taj
datum sadrži sljede će:
a) izričitu naznaku da se zahtijeva priznanje patenta,
b) podatke o podnosiocu prijave,
c) dio prijave koji na prvi pogled izgleda kao opis izuma, iako taj opis ne zadovoljava sve
uslove propisane ovim zakonom i provedbenim propisom.
Čl an 23.
(Razdvajanje prijave)
(1) Podnosilac prijave može sâm ili na zahtjev Instituta podijeliti predmet prijave patenta
kojoj je utvrđen datum podnošenja (prvobitna prijava) na dvije ili više prijava (izdvojena
čemu Institut donosi
zaključak.
(2) Predmet zaštite izdvojene prijave ne smije izlaziti van obima zaštite prvobitno
podnesene prijave.
(3) Podjela prvobitne prijave patenta dopuštena je do donošenja rješenja o zahtjevu za
priznanje patenta.
(4) Izdvojena prijava zadržava datum podnošenja prvobitne prijave i, ako za to ima osnova
u smislu odredbe člana 24. ovog zakona, uživa pravo prvenstva prvobitne prijave patenta.
Član 24.
(Pravo prvenstva)
(1) Od datuma koji je utvrđen kao datum podnošenja prijave patenta iz člana 22. ovog
zakona, pod uslovom da je prijava objavljena u skladu s odredbama člana 37. ovoga zakona,
podnosilac prijave ima pravo prvenstva u pogledu svakog drugog podnosioca koji za isti izum
podnese prijavu kasnije.
(2) Prvenstvo vrijedi od datuma podnošenja prijave patenta Institutu, osim u slučaju kad su
zadovoljeni uslovi za priznanje prava prvenstva iz člana 25. ovog zakona.
Član 25.
(Unijsko pravo prvenstva)
(1) Svakom fizičkom ili pravnom licu koje u nekoj državi članici Pariske unije za zaštitu
industrijskog vlasništva (u daljnjem tekstu: Pariska unija), odnosno državi članici Svjetske
trgovinske organizacije (u daljnjem tekstu: WTO) podnese urednu prijavu za isti izum priznat
će se pravo prvenstva u Bosni i Hercegovini, ako to zatraži u roku od 12 mjeseci ra čunajući
od dana podnošenja prve prijave.
(2) Urednom prijavom iz stava (1) ovog člana smatra se prijava čiji je datum podnošenja
utvrđen u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice Pariske unije ili članice
WTO-a u kojoj je podnesena, ili u skladu s međunarodnim ugovorom zaključenim između
država članica bez obzira na njenu kasniju pravnu sudbinu.
(3) Kasnija prijava patenta koja je podnesena u istoj ili za istu državu smatrat će se prvom
prijavom za potrebe utvrđivanja prava prvenstva u onom dijelu koji se odnosi na predmet
izuma prve prijave ako je na datum podnošenja kasnije prijave prva prijava, koja je služila za
utvrđivanje prava prvenstva, povučena, odbijena ili odbačena prije nego što je postala
dostupna javnosti i nije proizvela nikakve pravne učinke. Prva prijava patenta ne može više
Čl an 26.
(1) Podnosilac prijave patenta koji se u Bosni i Hercegovini namjerava koristiti pravom
prvenstva iz člana 25. ovog zakona dužan je Institutu podnijeti:
čije se
prvenstvo zahtijeva (broj i datum podnošenja prijave, državu članicu Pariske unije ili članicu
WTO-a u kojoj je ili za koju je prijava podnesena) najkasnije do isteka roka od dva mjeseca
od datuma podnošenja prijave u Bosni i Hercegovini i
b) prijepis prve prijave ovjeren od nadležnog organa države članice Pariske unije ili članice
WTO-a u kojoj je ili za koju je prijava podnesena najkasnije do isteka roka od tri mjeseca od
četiri mjeseca od datuma
podnošenja prijave patenta u Bosni i Hercegovini, ili 16 mjeseci od najranijeg datuma
če.
datum koji je kasniji od datuma na koji istječe period prvenstva iz člana 25. stav (1) ovog
(3) Zahtjev iz stava (2) ovog člana može se podnijeti u roku od dva mjeseca od datuma
isticanja perioda prvenstva.
(4) Institut ć
a) navede razloge koji potvrđuju da je do propuštanja roka u kojem se priznaje period
prvenstva došlo uprkos dužnoj pažnji koju su zahtijevale okolnosti i
b) plati takse i troškove postupka iz člana 15. ovog zakona.
(5) Institut obavještava podnosioca o razlozima zbog kojih zahtjev za obnavljanje prava
prvenstva namjerava odbiti u cijelosti ili djelimično, te ga poziva da se u roku od mjesec dana
od dana primanja poziva izjasni o tim razlozima.
Član 27.
(1) Podnosilac prijave patenta može podnijeti zahtjev za ispravak ili dopunu zahtjeva za
priznanje prava prvenstva u roku od 16 mjeseci od datuma prava prvenstva ili, ako bi ispravak
ili dopuna prouzrokovala promjenu datuma prava prvenstva, u roku od 16 mjeseci od tako
promijenjenog datuma prvenstva, koje god od šesnaestomjesečnog perioda ističe prije, pod
četiri mjeseca od datuma podnošenja prijave
patenta.
(2) Uz zahtjev iz stava (1) ovog člana, podnosilac je dužan platiti takse i troškove postupka
iz člana 15. ovog zakona. Ako u propisanom roku podnosilac ne plati takse i troškove
postupka, zahtjev se odbacuje zaključkom.
p
rava prvenstva koje se zahtijeva, rokovi se računaju od promijenjenog datuma prvenstva.
Član 28.
(Ograničenja pri priznanju prava prvenstva)
Zahtjevi iz člana 26. stav (2) i člana 27. stav (1) ovog zakona ne mogu se podnijeti nakon što
članom 37.
stav (2) ovog zakona, osim ako je takav zahtjev za objavljivanje povučen prije završetka
tehničkih priprema za objavljivanje prijave.
Član 29.
ranije podnesenih prijava u jednoj ili više zemalja članica Pariske unije ili WTO-a pod
uslovima iz člana 25. ovog zakona.
Član 30.
su sadržana u prvoj prijavi ili prijavama čije se prvenstvo zahtijeva.
prvenstva priznat će se ukoliko se ta obilježja mogu utvrditi iz svih sastavnih dijelova prijave.
Član 31.
(Datum priznatog prava prvenstva)
Prilikom primjene odredbi člana 8. st. (2) i (3) i člana 24. stav (1) ovog zakona kao datum
podnošenja prijave patenta Institutu smatra se datum priznatog prava prvenstva.
POGLAVLJE I. FORMALNO ISPITIVANJE PRIJAVE
Član 32.
(Postupak po prijavi nakon podnošenja)
(1) Nakon primanja prijave patenta, Institut ispituje:
a) da li prijava ispunjava uslove za priznanje datuma podnošenja iz člana 22. ovog zakona,
b) da li su plaćene taksa i troškovi postupka za podnošenje prijave u skladu sa članom 15.
ovog zakona za podnošenje prijave,
c) da li je podnesen prijevod prijave na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u
Bosni i Hercegovini, ako je prijava sastavljena na stranom jeziku,
d) da li su podneseni crteži iz člana 20. stav (1) tačka d) ovog zakona,
e) da li zastupa podnosioca prijave iz čl ana 5. stav (3) ovog zakona lice koje se može baviti
zastupanjem u skladu s članom 5. stav (1) ovog zakona.
(2) Ako prijava ne ispunjava uslove za priznanje datuma podnošenja iz člana 22. ovog
zakona, Institut poziva podnosioca da u roku od mjesec dana od dana primanja poziva ukloni
nedostatke izričito navedene u pozivu.
(3) Ako podnosilac ne postupi u skladu s pozivom Instituta u roku iz stava (2) ovog člana,
prijava patenta odbacuje se zaključkom.
(4) Ako podnosilac ukloni nedostatke u roku iz stava (2) ovog člana, Institut donosi
zaključak kojim se datum primanja zahtijevanih ispravaka utvrđuje kao datum podnošenja
prijave patenta.
(5) Kad se u prijavi patenta poziva na crteže koji nisu sadržani u prijavi, Institut poziva
podnosioca prijave da dostavi crteže u roku od mjesec dana od dana primanja poziva. Ako
podnosilac postupi po pozivu Instituta, datumom podnošenja prijave smatrat će se datum kada
je Institut zaprimio crteže. Ako crteži ne budu dostavljeni, smatrat će se da se podnosilac
prijave na njih nije ni pozvao.
(6) Institut poziva podnosioca prijave koji nije platio taksu i troškove postupka, odnosno
nije dostavio prijevod prijave patenta na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u
Bosni i Hercegovini, da te nedostatke ukloni u roku od mjesec dana od dana primanja poziva.
ovim članom za period koji smatra opravdanim, ali ne više od tri mjeseca.
(8) Ako podnosilac ne postupi po pozivu Instituta iz člana 6. ovog zakona, prijava patenta
kojoj je utvrđen datum podnošenja smatrat će se povučenom o čemu se donosi poseban
zaključak o obustavi postupka.
Član 33.
(Upis prijave u registar)
(1) Prijava patenta kojoj je zaključkom utvrđen datum podnošenja upisuje se u Registar
prijava patenata, koji u elektronskoj formi vodi Institut.
(2) Ako utvrdi da je u Registar iz stava (1) ovog člana upisana prijava koja ne ispunjava
uslove iz člana 22. stav (1) ovog zakona, Institut će o brisanju takve prijave iz Registra
odlučiti zaključkom.
(3) Sadržaj i na čin vođenja Registra prijava patenata bliže se ure đuju provedbenim
propisom.
Član 34.
(Uvjerenje o pravu prvenstva)
(2) Uslovi i postupak izdavanja, te sadržaj uvjerenja iz stava (1) ovog čl ana bliže se ure đuju
provedbenim propisom.
Član 35.
(Ispitivanje pretpostavki za objavljivanje prijave patenta)
(1) Ispitivanjem pretpostavki za objavljivanje prijave patenta utvrđuje se da li prijava
ispunjava sljedeće uslove:
a) da li sadržava sve dijelove iz člana 20. ovog zakona sastavljene na propisani način i
potrebne dodatke propisane ovim zakonom,
b) da li je naznačen izumitelj,
člana 24. ovog
zakona, ako je priznanje prava prvenstva zahtijevano.
(2) Ako se provedenim ispitivanjem utvrdi da nisu ispunjeni uslovi iz stava (1) ovog člana,
Institut poziva podnosioca da u primjerenom roku ukloni nedostatke izričito navedene u
pozivu. Taj rok ne može biti kra ći od jednog ni duži od tri mjeseca od dana primanja poziva.
člana za vrijeme koje smatra opravdanim.
(4) Ako podnosilac u određenom roku ne ukloni nedostatke iz stava (1) ovog člana, Institut
donosi zaključak o odbacivanju prijave patenta.
(5) Institut neće priznati pravo prvenstva ako podnosilac ne postupi u skladu s pozivom iz
stava (2) ovoga člana u pogledu uređ
Član 36.
(Naknadne izmjene u prijavi)
(1) Prijava patenta kojoj je utvrđen datum podnošenja ne može se naknadno izmijeniti
proširenjem obima zaštite predmeta prijave.
(2) Izmjene i dopune podataka sadržanih u prijavi kojima se ne proširuje obim zaštite mogu
se vršiti do okončanja postupka.
Član 37.
(Način i sadržaj objavljivanja prijave patenta)
(1) Prijava patenta, za koju je ispitivanjem utvrđeno da ispunjava sve uslove iz člana 35.
ovog zakona, o čemu Institut donosi zaključak, objavljuje se u "Službenom glasniku Instituta"
(u daljnjem tekstu: službeno glasilo) nakon isteka 18 mjeseci od datuma podnošenja, odnosno
od datuma priznatog prava prvenstva, čime postaje dostupna javnosti.
(2) Prijava patenta iz stava (1) ovog č
isteka navedenog roka, ali ne prije isteka roka od tri mjeseca od datuma podnošenja Institutu.
(3) Prijava patenta koja je, uprkos tome što je bila povuče na ili se smatrala povučenom,
objavljena ili na koji drugi način od Instituta učinjena dostupnom javnosti, ne ulazi u stanje
tehnike.
(4) Sadržaj objavljivanja prijave patenta bliže se ure đuje provedbenim propisom.
POGLAVLJE II. POSTUPAK NAKON OBJAVLJIVANJA PRIJAVE PATENTA
Član 38.
(Zahtjevi)
(1) Podnosilac može, u roku od šest mjeseci od datuma objavljivanja prijave patenta u
službenom glasilu, podnijeti zahtjev za:
a) priznanje patenta provođenjem postupka potpunog ispitivanja prijave patenta, ili
b) priznanje patenta na osnovu prihvać
prijave patenta,
c) odgodu provođenja postupka potpunog ispitivanja prijave patenta i dodjelu
konsenzualnog patenta.
(2) Ako u propisanom roku nije podnesen jedan od zahtjeva iz stava (1) ovog člana i
plaćene taksa i troškovi postupka u skladu s članom 15. ovog zakona, prijava patenta smatra
se povučenom i Institut donosi zaključak o obustavljanju postupka za priznanje patenta.
(3) Sadržaj zahtjeva iz stava (1) ovog člana bliže se ure đuje provedbenim propisom.
Član 39.
(Postupak potpunog ispitivanja)
(1) Potpunim ispitivanjem prijave patenta utvrđuje se da li izum zadovoljava sve uslove za
priznanje patenta, tj. da li je predmet prijave izum:
a) koji nije isključen iz zaštite patentom u skladu s članom 6. stav (6), odnosno članom 7.
ovog zakona,
b) koji je u skladu s pravilom o jedinstvu izuma iz člana 18. ovog zakona,
c) koji je u prijavi otkriven u skladu s članom 20. stav (3) ovog zakona,
d) koji je nov u skladu s čl. 8. i 9. ovog zakona, ima inventivni nivo u skladu s članom 10.
ovog zakona i koji je industrijski primjenjiv u skladu s članom 11. ovog zakona.
(2) Postupak potpunog ispitivanja prijave iz stava (1) ovog člana Institut može provesti u
potpunosti ili djelimično u pravilu u saradnji s patentnim uredima iz člana 32. Ugovora o
saradnji u oblasti patenata (PCT), kao i patentnim uredima drugih zemalja koji provode
postupak potpunog ispitivanja i s kojima Institut o tome ima sklopljen ugovor o saradnji.
Čl an 40.
(Podnošenje rezultata potpunog ispitivanja priznatog patenta)
patenta u skladu s članom 38. stav (1) tačka b) ovog zakona može se podnijeti samo ako je
prijava patenta za isti izum podnesena jednom ili većem broju patentnih ureda.
(2) Uredi iz stava (1) ovog člana su uredi koji provode postupak potpunog ispitivanja s
kojima u trenutku podnošenja zahtjeva iz člana 38. stav (1) tačka b) ovog zakona Institut o
tome ima potpisan ugovor o saradnji, te državni i me đudržavni uredi koji na osnovu člana 32.
Ugovora o saradnji u oblasti patenata (PCT) imaju status ovlaštenog organa za međunarodno
prethodno ispitivanje međunarodnih prijava patenata.
(3) Podnosilac zahtjeva iz člana 38. stav (1) tačka b) ovog zakona obavezan je da uz zahtjev
priloži potpisanu izjavu da će dokaz o rezultatu postupka potpunog ispitivanja provedenog u
jednom od ureda iz stava (2) ovog člana dostaviti u roku od šest mjeseci od dana priznanja
patenta od ureda iz stava (2) ovog člana, a najkasnije pet godina od datuma podnošenja
zahtjeva iz člana 38. stav (1) tačka b) ovog zakona.
produžiti rok iz stava (3) ovog člana.
(5) Ako podnosilac prijave u propisanom roku ne dostavi rezultate provedenog postupka
potpunog ispitivanja koji su Institutu dovoljni za donošenje rješenja u pogledu zahtjeva za
priznanje patenta, prijava se smatra povučenom i Institut donosi zaključak o obustavljanju
postupka.
č
potpunog ispitivanja.
(7) Dokumenti koje podnosilac treba dostaviti kao dokaz o rezultatu postupka potpunog
ispitivanja provedenog od ureda iz stava (2) ovog člana bliže se određ uju provedbenim
propisom.
Član 41.
(Konsenzualni patent)
(1) Zahtjev za dodjelu konsenzualnog patenta iz člana 38. stav (1) tačka c) ovog zakona
objavljuje se u službenom glasilu.
(2) Način i sadržaj objave iz stava (1) ovog člana bliže se ure đuju provedbenim propisom.
Član 42.
(Prigovor na zahtjev za dodjelu konsenzualnog patenta)
(1) Svako fizičko ili pravno lice može u roku od šest mjeseci nakon objavljivanja zahtjeva iz
člana 41. ovog zakona Institutu podnijeti prigovor protiv dodjele konsenzualnog patenta, ili
podnijeti zahtjev Institutu za provođenje postupka potpunog ispitivanja u skladu s članom 39.
ovoga zakona.
(2) Prigovoru iz stava (1) ovog čl ana prilaže se dokaz o pla ćenim troškovima postupka za
prigovor, koji iznosi jednu trećinu troškova postupka potpunog ispitivanja, u skladu s članom
15. ovog zakona.
(3) Zahtjevu za provođenje postupka potpunog ispitivanja iz stava (1) ovog člana prilaže se
dokaz o plaćenim troškovima postupka za provođenje postupka potpunog ispitivanja, u skladu
s članom 15. ovog zakona.
(4) Ako je podnesen prigovor na zahtjev za dodjelu konsenzualnog patenta ili zahtjev za
provođenje postupka potpunog ispitivanja i ako su za njih plaćene propisane takse i troškovi
postupka, Institut o tome bez odgađanja obavještava podnosioca zahtjeva za priznanje
konsenzualnog patenta.
primanja obavještenja o prigovoru podnesenom u skladu sa stavom (1) ovog člana podnijeti
zahtjev za priznanje patenta provođenjem postupka potpunog ispitivanja u skladu s članom
39. stav (1) tačka a) ovog zakona, pri čemu je dužan platiti razliku izme đu uplaćene takse za
podnošenje prigovora i takse propisane za provođenje postupka potpunog ispitivanja, u skladu
s članom 15. ovog zakona.
stavom (5) ovog člana, Institut će odbaciti prijavu patenta zaključkom.
(7) Za sve vrijeme trajanja konsenzualnog patenta njegov nosilac, kao i svako drugo fizičko
ili pravno lice mogu podnijeti zahtjev za provođenje postupka potpunog ispitivanja navedene
prijave patenta, a postupak se provodi u skladu s članom 39. ovog zakona pod uslovom da su
plaćeni taksa i troškovi postupka u skladu s članom 15. ovog zakona.
(8) Sadržaj prigovora iz stava (1) ovog člana bliže se ure đuje provedbenim propisom.
Član 43.
(Odbijanje zahtjeva za priznanje patenta)
a) provođenjem postupka iz čl. 39. i 40. ovog zakona utvrđeno da prijava patenta ne
zadovoljava uslove za priznanje patenta iz člana 39. stav (1) ovog zakona, ili
b) utvrđ
uslove iz člana 39. stav (1) tač. a), b) i c) ovog zakona u kojim slučajevima Institut u pisanoj
formi izvještava podnosioca prijave o razlozima zbog kojih se patent ne može priznati i
poziva ga da se u pisanoj formi izjasni o navedenim razlozima u određenom roku, koji ne
može biti kra ći od mjesec dana ni duži od dva mjeseca od dana primanja poziva.
(2) Rok iz stava (1) ovog č
prijave, ali ne duže od 90 dana.
(3) Ako podnosilac prijave ne postupi u skladu s pozivom iz stava (1) ovog člana, Institut
donosi rješenje o odbijanju patenta.
Čl an 44.
(Priznanje patenta, odnosno dodjela konsenzualnog patenta)
(1) Institut donosi rješenje o priznanju patenta, odnosno konsenzualnog patenta ako prijava
patenta, odnosno konsenzualnog patenta:
a) zadovoljava sve uslove za priznanje patenta iz člana 39. stav (1) ovog zakona, ili
b) zadovoljava uslove iz člana 39. stav (1) tač. a), b) i c) ovog zakona za dodjelu
konsenzualnog patenta i ako nije podnesen prigovor u skladu s članom 42. ovog zakona.
(2) Institut dostavlja podnosiocu tekst prijave patenta za koju namjerava priznati patent i
poziva ga da u roku od mjesec dana od dana prijema poziva podnese pisano određenje na
dostavljeni tekst patentnih zahtjeva.
(3) Ako podnosilac u roku iz stava (2) ovog člana ne postupi u skladu s pozivom, smatra se
kao da je dostavio određenje o slaganju s dostavljenim tekstom i Institut donosi rješenje o
priznanju patenta.
(4) Ako podnosilac prijave patenta pravovremeno dostavi Institutu pisano određenje o
neslaganju s tekstom prijave iz stava (2) ovog člana, obavezan je navesti razloge i Institutu
dostaviti svoj prijedlog izmijenjenog teksta patentnih zahtjeva.
čeve razloge i izmijenjeni tekst patentnih zahtjeva iz stava
(4) ovog člana, donosi rješenje o priznanju patenta prema tekstu patentnih zahtjeva koje je
prihvatio.
(6) Institut donosi rješenje iz st. (3) i (5) ovog člana pod uslovom da su plaćeni takse i
troškovi postupka u skladu s članom 15. ovog zakona za: održavanje patenta i štampanje
objavljivanja patenta.
Član 45.
(Upisivanje patenta u registar)
(1) Podaci iz rješenja o priznanju patenta, odnosno dodjeli konsenzualnog patenta, s
datumom donošenja rješenja upisuju se u Registar patenata, koji u elektronskoj formi vodi
Institut.
(2) Podaci iz rješenja o odbijanju prijave patenta upisuju se u Registar prijava patenata.
(3) Sadržaj i na čin vođenja Registra patenata uređuju se provedbenim propisom.
Član 46.
(Isprava o patentu)
(1) Nosiocu patenta izdaje se isprava o patentu, a nosiocu konsenzualnog patenta izdaje se
isprava o konsenzualnom patentu.
(2) Isprava iz stava (1) ovog člana izdaje se na zahtjev nosioca i po uplati troškova
postupka.
(3) Sadržaj i oblik isprave iz stava (1) ovog čl ana bliže se ure đuju provedbenim propisom.
Član 47.
(Patentni spis)
(1) Nosiocu patenta izdaje se patentni spis, koji se za konsenzualni patent označava
nazivom: spis konsenzualnog patenta.
(2) Spis iz stava (1) ovog č
(3) Sadržaj i oblik spisa iz stava (1) ovoga člana bliže se ure đuju provedbenim propisom.
Član 48.
(Objavljivanje podatka o priznanju patenta)
(1) Podatak o priznatom patentu, odnosno dodijeljenom konsenzualnom patentu objavljuje
se u službenom glasilu. Rješenje o priznanju patenta, odnosno dodjeli konsenzualnog patenta
ima učinak od datuma objavljivanja podatka o priznatom patentu, odnosno dodjeli
konsenzualnog patenta.
(2) Sadržaj objave iz stava (1) ovog člana bliže se ure đuje provedbenim propisom.
POGLAVLJE III. NASTAVAK POSTUPKA I PONOVNO USPOSTAVLJANJE
PRAVA
Član 49.
(Nastavak postupka)
(1) Ako je podnosilac prijave ili nosilac patenta, odnosno konsenzualnog patenta propustio
u roku propisanim ovim zakonom izvršiti neku radnju u postupku pred Institutom, čega je
direktna posljedica gubitak prava iz prijave patenta ili patenta, odnosno konsenzualnog
će dopustiti nastavak postupka
pod uvjetom da podnosilac:
ovog člana,
b) uplati taksu i troškove postupka u skladu s članom 15. ovog zakona.
člana ne može biti duži od dva mjeseca od datuma isteka roka propisanog ovim zakonom i
nastanka pravnih posljedica iz stava (1) ovog člana.
(3) Ako propuštene radnje nisu izvršene u roku iz stava (2) ovog člana, ili ako nisu plaćene
takse i troškovi postupka iz člana 15. ovog zakona, smatrat će se da zahtjev za nastavak
postupka nije ni podnesen, o čemu Institut donosi zaključak.
a) iz stava (2) ovog člana,
b) za podnošenje zahtjeva iz čl . 26. i 27. ovog zakona,
c) za podnošenje prijedloga iz člana 50. ovog zakona,
d) za sve radnje u žalbenom postupku,
e) za sve radnje u postupcima pred Institutom u kojima učestvuje više stranaka.
člana bliže se ure đuju
provedbenim propisima.
Član 50.
(Ponovno uspostavljanje prava)
(1) Ako je podnosilac prijave ili nosilac patenta, odnosno konsenzualnog patenta, i pored
izvršiti neku radnju u postupku pred Institutom, što je za direktnu posljedicu imalo gubitak
prava iz prijave patenta ili patenta, odnosno konsenzualnog patenta, Institut će dopustiti
ponovno uspostavljanje prava pod uslovom da podnosilac:
a) podnese prijedlog za ponovno uspostavljanje prava,
b) iznese okolnosti zbog kojih je bio spriječen u roku izvršiti propuštenu radnju,
c) uplati taksu i troškove postupka u skladu s članom 15. ovog zakona.
O dopuštenju za ponovno uspostavljanje prava Institut donosi zaključak.
(2) Prijedlog za ponovno uspostavljanje prava podnosi se u roku od tri mjeseca, računajući
od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je podnosilac kasnije
saznao za propuštanje, onda od dana kad je to saznao.
(3) Nakon isteka godine dana od datuma propuštanja roka, prijedlog iz stava (1) ovog člana
ne može se podnijeti.
(4) Ako Institut utvrdi da je prijedlog iz stava (1) ovog člana neopravdan, te ga namjerava
odbiti u cijelosti ili djelimič
prijedloga, te ga poziva da se u roku od mjesec dana od dana primanja poziva izjasni o tim
razlozima. O odbijanju prijedloga za ponovno uspostavljanje prava Institut donosi zaključak.
(5) Prijedlog za ponovno uspostavljanje prava ne može se podnijeti zbog propuštanja roka
za sljedeće radnje:
a) podnošenje prijedloga iz stava (1) ovog člana,
b) podnošenje zahtjeva za produženje roka,
c) podnošenje zahtjeva iz čl. 26. i 27. ovog zakona,
d) podnošenje jednog od zahtjeva iz člana 38. ovog zakona,
e) podnošenje prigovora iz čl ana 42. stav (3) ovog zakona,
f) podnošenje zahtjeva iz člana 49. ovog zakona,
g) podnošenje prijevoda iz člana 32. ovog zakona,
h) za sve radnje u žalbenom postupku,
i) sve radnje u postupcima pred Institutom u kojima učestvuje više stranaka.
(6) Svako lice koje je u dobroj vjeri iskorištavalo ili obavilo stvarne i ozbiljne pripreme za
iskorištavanje izuma koji je predmet objavljene prijave, u periodu između gubitka prava iz
stava (1) ovog člana i objavljivanja podatka o prihvatanju prijedloga za ponovno
uspostavljanje prava, može bez obaveze plać anja naknade štete nastaviti takvo iskorištavanje
(7) Sadržaj prijedloga, uslovi i postupak po prijedlogu iz stava (1) ovog člana, kao i
objavljivanje podatka o ponovnom uspostavljanju prava bliže se ure đuju provedbenim
propisom.
POGLAVLJE IV. UPISIVANJE PROMJENE, IZVOD, UVID U SPIS, ISPRAVAK
GREŠKE
Član 51.
(Upisivanje promjene u registar)
patenata, Institut odlučuje rješenjem.
(2) Upisana promjena koja se odnosi na objavljenu prijavu patenta i na patent objavljuje se
u službenom glasilu Instituta.
(3) Postupak upisivanja promjene u registar Instituta i njihovo objavljivanje u službenom
glasilu, te plaćanje taksi i troškova postupka bliže se ure đuju provedbenim propisom.
Član 52.
(Izvod iz registra)
(1) Na zahtjev fizičkog ili pravnog lica, Institut izdaje izvod iz Registra prijava patenata,
odnosno Registra patenata.
(2) Način izdavanja i sadržaj izvoda bliže se ure đuju provedbenim propisom.
Član 53.
(Uvid u spis)
(1) Na zahtjev fizičkog ili pravnog lica, Institut će učiniti dostupnim zatražene tekstove
(2) Institut može prije objavljivanja prijave patenta u službenom glasilu zainteresiranom
f
izičkom i pravnom licu na njegov zahtjev dostaviti sljedeće podatke: broj prijave, podatke o
podnosiocu prijave, naziv izuma, te datum podnošenja prijave, odnosno u slučaju da je
zatraženo pravo prvenstva, naznaku države ili organizacije kojoj je podnesena prva prijava s
njenim brojem i datumom podnošenja.
(3) Sastojci patentnog spisa, te način i sadržaj pružanja ovih usluga, kao i naknada troškova
uređuju se provedbenim propisom.
Član 54.
(Ispravka greške u dokumentima)
(1) Jezičke greške, greške u pisanju, kao i druge slične neispravnosti u dokumentima
ispravit ć
patenta, ili po službenoj dužnosti, o čemu Institut donosi zaključak.
(2) Postupak ispravke greške, objavljivanje određene ispravke u službenom glasilu, te
plaćanje taksi i troškova postupka bliže se ure đuju provedbenim propisom.
DIO PETI - TRAJANJE, ODRŽAVANJE I PRESTANAK PATENTA
Član 55.
(Trajanje patenta)
(1) Patent traje 20 godina, računajući od datuma podnošenja prijave patenta.
(2) Konsenzualni patent traje deset godina, računajući od datuma podnošenja prijave.
Član 56.
(Održavanje patenta)
(1) Za održavanje prava iz prijave i priznatog patenta, odnosno konsenzualnog patenta
plaćaju se propisana godišnja taksa i troškovi postupka na način propisan posebnim
propisom.
(2) Godišnja taksa i troškovi postupka iz stava (1) ovog člana plaćaju se za treću i svaku
sljedeću godinu, računajući od datuma podnošenja prijave.
(3) Godišnja taksa i troškovi postupka iz stava (1) ovog člana za pojedinu godinu treba da
budu plaćeni u roku koji dospijeva prije isteka godine koja prethodi.
(4) Ako nosilac patenta, odnosno konsenzualnog patenta ne plati taksu i troškove postupka u
skladu sa stavom (2), a u roku iz stava (3) ovog člana, može ih platiti uve ćane za 50% u
dodatnom roku od šest mjeseci.
(5) Institut će obavijestiti nosioca patenta, odnosno konsenzualnog patenta, kao i
podnosioca prijave o propuštanju roka za plaćanje godišnje takse i troškova postupka za
održavanje patenta i prava iz prijave patenta s navo đenjem posljedica njihovog neplaćanja, te
na mogućnost plaćanja u dodatnom roku prema stavu (4) ovoga člana.
(6) Godišnje takse i troškovi postupka iz stava (1) ovog čl ana ne mogu se uredno platiti
ranije od godinu dana prije njihovog dospijeća na naplatu.
(7) Ako podnosilac prijave patenta pravovremeno ne plati propisanu taksu i troškove
postupka za održavanje prava iz prijave, Institut donosi zaklju čak o odbacivanju prijave.
Član 57.
(Razlozi za prestanak patenta)
(1) Ako nosilac patenta, odnosno konsenzualnog patenta uredno ne plati propisanu taksu i
troškove postupka za održavanje patenta, odnosno konsenzualnog patenta, on prestaje
sljedećeg dana od dana isteka roka za plaćanje iz člana 56. stav (3) ovog zakona.
(2) Nosilac patenta, odnosno konsenzualnog patenta može se odre ći patenta u cijelosti ili
djelimično pisanom izjavom, o čemu Institut donosi zaključak. Učinci izjave o odricanju
nastupaju sljedećeg dana od dana dostavljanja izjave Institutu.
(3) Ako je u Registru patenata upisano određeno pravo u korist trećeg lica, nosilac patenta,
odnosno konsenzualnog patenta ne može se odre ći patenta bez prethodno ovjerene pisane
saglasnosti tog lica.
(4) Odricanje od patenta, odnosno konsenzualnog patenta upisuje se u Registar patenata i
podatak o tome objavljuje u službenom glasilu.
(5) Patent, odnosno konsenzualni patent prestaje danom smrti nosioca, odnosno danom
gubitka statusa pravnog lica, osim ako je prešao na nasljednike, odnosno pravne sljednike.
Ova odredba analogno se primjenjuje i na svjedodžbu o dodatnoj zaštiti iz člana 58. stav (1)
ovog zakona.
DIO ŠESTI - SVJEDODŽBA O DODATNOJ ZAŠTITI
Član 58.
(Pojam)
(1) Svjedodžba o dodatnoj zaštiti može se izdati u slu čaju kada je osnovni patent priznat za
lijek namijenjen ljudima ili životinjama ili za sredstvo za zaštitu bilja, za čije je stavljanje u
promet potrebno prethodno odobrenje nadležnog organa.
(2) Osnovni patent je patent koji je nosilac odredio u postupku za dobivanje svjedodžbe o
dodatnoj zaštiti i kojim se štiti proizvod kao takav ili postupak za dobivanje ili primjenu
proizvoda.
(3) Postupak po zahtjevu za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti bliže će se urediti
provedbenim propisom.
Član 59.
(Predmet i učinci zaštite)
(1) Predmet zaštite svjedodžbom je samo proizvod obuhva ćen odobrenjem za stavljanje u
promet lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama, odnosno sredstva za zaštitu bilja, i to za
svaku primjenu tog proizvoda kao lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama, odnosno
s
redstva za zaštitu bilja koja je bila odobrena prije prestanka važenja svjedodžbe.
(2) Učinci svjedodžbe nastupaju odmah nakon zakonskog isteka roka trajanja osnovnog
patenta.
(3) Svjedodžba o dodatnoj zaštiti nosiocu osigurava ista prava koja proizlaze iz patenta i,
analogno, ta su prava podložna istim ograni čenjima.
Član 60.
(Uslovi za sticanje)
za izdavanje svjedodžbe ispunjeni sljede ći uslovi:
a) da je lijek namijenjen ljudima ili životinjama, odnosno sredstvo za zaštitu bilja zašti ćeno
osnovnim patentom koji je na snazi,
b) da je izdato odobrenje za stavljanje u promet lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama,
odnosno sredstva za zaštitu bilja, i da je ono na snazi,
c) da osnovni patent za lijek namijenjen ljudima ili životinjama, odnosno sredstvo za zaštitu
bilja nije već bio predmet svjedodžbe,
d) da je prijava za osnovni patent podnesena u Bosni i Hercegovini nakon 27. augusta 2002.
godine,
e) da je prvo odobrenje za stavljanje u promet lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama,
odnosno sredstva za zaštitu bilja izdano nakon datuma određenog za primjenu ovoga zakona.
Član 61.
(Rok za podnošenje zahtjeva)
izdavanja odobrenja iz člana 60. tačka b) ovog zakona za stavljanje u promet lijeka
namijenjenog ljudima ili životinjama, odnosno sredstva za zaštitu bilja, a ako je odobrenje
izdato prije priznanja osnovnog patenta, u roku od šest mjeseci od datuma objavljivanja
podatka o priznanju patenta iz člana 48. ovog zakona.
Član 62.
(Trajanje zaštite)
(1) Prava stečena svjedodžbom mogu trajati onoliko vremena koliko je proteklo od datuma
podnošenja prijave osnovnog patenta do dana izdavanja prvog odobrenja za stavljanje u
promet lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama, odnosno sredstva za zaštitu bilja koji je
zaštićen tim patentom, umanjen za pet godina.
(2) Svjedodžba može trajati najduže pet godina od njenog stupanja na snagu.
(3) Trajanje svjedodžbe odre đeno je rješenjem Instituta.
Čl an 63.
(Objavljivanje i upisivanje svjedodžbe u registar)
(1) Institut u službenom glasilu objavljuje podatke o podnesenom zahtjevu za izdavanje
svjedodžbe, donošenju rješenja o izdavanju svjedodžbe, odnosno odbijanju zahtjeva za
izdavanje svjedodžbe i o prestanku važenja svjedodžbe. Podaci koji se objavljuju bliže se
uređuju provedbenim propisom.
(2) Podaci vezani za postupak po zahtjevu za izdavanje svjedodžbe, te o njenom trajanju
upisat će se u odgovarajući registar u skladu s odredbama provedbenog propisa.
Član 64.
(Odnos prema konsenzualnom patentu)
Odredbe iz čl. 58. do 63. ovog zakona ne primjenjuju se na konsenzualni patent.
DIO SEDMI - IZUM STVOREN U RADNOM ODNOSU
Član 65.
(Izum stvoren u radnom odnosu)
Pravo na podnošenje prijave patenata za izum stvoren u okviru radnog odnosa uređuje se
posebnim propisom, općim aktima poslodavca ili ugovorom o radu.
DIO OSMI - SADRŽAJ I OBIM PATENTA
Član 66.
(Isključiva prava iz patenta)
(1) Bez saglasnosti nosioca patenta, svakom drugom licu zabranjeno je:
a) izrađivati, nuditi na prodaju, prodavati, upotrebljavati, izvoziti ili uvoziti i skladištiti u te
svrhe proizvod koji je izrađen prema zaštićenom izumu,
b) primjenjivati postupak koji je predmet zaštićenog izuma ili nuditi njegovu primjenu,
c) nuditi na prodaju, prodavati, upotrebljavati, izvoziti ili uvoziti i skladištiti u te svrhe
proizvod koji je direktno dobiven postupkom koji je predmet zaštićenog izuma.
(2) Bez saglasnosti nosioca patenta svakom drugom licu zabranjeno je i nuđenje i
isporučivanje proizvoda (materije, smjese, dijela uređaja) koji čini bitan element zaštićenog
izuma licima koja nisu ovlaštena za iskorištavanje tog izuma, ako je ponuđaču ili isporučiocu
poznato, ili mu je iz okolnosti slučaja moralo biti poznato, da je taj proizvod namijenjen za
stavljanje u funkciju tuđeg zaštićenog izuma.
(3) Odredbe stava (2) ovog člana ne primjenjuju se ako je proizvod koji se nudi ili
isporučuje uobičajen na tržištu, osim kad ponu đač ili isporučilac podstiče druga lica na
preduzimanje radnji iz stava (1) ovog člana.
(4) U nedostatku dokaza o suprotnom, smatrat će se da je proizvod dobiven zaštićenim
postupkom ako je nov ili ako je vjerovatno da je proizvod dobiven zaštićenim postupkom i da
nosilac patenta nije mogao, uprkos razumnom trudu, utvrditi koji je postupak stvarno korišten.
Vjerovatnost da je proizvod dobiven zaštićenim postupkom postoji naročito kad je zaštićeni
postupak jedini poznati postupak.
Član 67.
(Isključiva prava s obzirom na patent iz oblasti biotehnologije)
(1) Ako je patentom zaštićen biološki materijal koji sadrži posebna obilježja koja iz tog
izuma proizlaze, isključiva prava iz člana 66. st. (1) i (2) ovog zakona odnosit će se i na bilo
koji biološki materijal koji je izveden iz tog biološkog materijala rasplođivanjem ili
umnožavanjem u istovjetnom ili razli čitom obliku sa istovjetnim obilježjima.
(2) Ako je patentom zaštićen postupak koji omogućava proizvodnju biološkog materijala
koji sadrži posebna obilježja koja iz izuma proizlaze, isklju čiva prava iz člana 66. st. (1) i (2)
ovog zakona odnosit će se i na biološki materijal dobiven direktno tim postupkom, kao i na
bilo koji biološki materijal koji je izveden iz tog biološkog materijala rasplođivanjem ili
umnožavanjem u istovjetnom ili razli čitom obliku sa istovjetnim obilježjima.
(3) Ako je patentom zaštićen proizvod koji sadrži ili se sastoji od geneti čke informacije,
isključiva prava iz člana 66. st. (1) i (2) ovog zakona odnosit će se i na cjelokupan materijal u
koji je taj proizvod ugrađen i u kojem je genetička informacija sadržana i obavlja svoju
otkrića jednog od njegovih elemenata, uključujući sekvencu ili djelimičnu sekvencu gena.
Član 68.
(Obim isključivih prava)
(1) Obim isključivih prava nosilaca patenta određen je patentnim zahtjevima koji su
konačno prihvaćeni u postupku za priznanje patenta, pri čemu će opis i crteži služiti
tumač
ograničeni na doslovno značenje riječi, niti će se opis i crteži uzimati u obzir samo radi
razjašnjavanja nejasnoć
uputstva da se obim isključ
stručnjak u oblasti tehnike mogao zaključiti da je namjeravani obim zaštite.
(2) U vremenskom periodu od datuma objavljivanja prijave patenta do priznanja patenta
obim zaštite određ
zakonom, ali patentom, onakvim kakav je konačno priznat ili izmijenjen nakon provedenog
postupka poništenja u kojem je djelimično poništen, retroaktivno se određuju prava iz prijave
patenta pod uslovom da obim zaštite time nije proširen.
Član 69.
(Prava iz prijave patenta i prava iz konsenzualnog patenta)
(1) Objavljivanjem prijave u skladu s članom 37. ovog zakona podnosilac prijave patenta
stiče privremena prava na osnovu kojih može zahtijevati naknadu štete od bilo koje tre će
strane koja je u vremenskom periodu između datuma objavljivanja prijave patenta i datuma
objavljivanja podatka o priznanju patenta iskorištavala izum suprotno čl . 66. i 67. ovog
zakona, što bi nakon priznanja patenta moglo biti zabranjeno.
(2) Prijava patenta koja je odbijena, odbačena, povučena ili se smatra povučenom ne
proizvodi učinke propisane odredbom stava (1) ovog člana.
(3) Nosilac konsenzualnog patenta ima prava iz stava (1) ovog člana.
POGLAVLJE I. PROMET PRAVA
Član 70.
(Prijenos prava i licenca)
(1) Patent može biti predmet ugovora o potpunom ili djelimi čnom prijenosu prava, kao i
predmet ugovora o licenci.
(2) Ugovorom o licenci ustupa se pravo na iskorištavanje zaštićenog izuma.
(3) Ugovor o prijenosu prava, kao i ugovor o licenci zaključuju se uz uslove i na način koji
su propisani posebnim propisima koji uređuju pitanje obaveznih odnosa.
(4) Za zaključivanje ugovora o prijenosu prava, kao i ugovora o licenci potreban je
pristanak svih nosilaca prava.
(5) Prijenos prava i licenci imaju učinak prema trećim licima od datuma upisa u Registar
prijava patenata, odnosno Registar patenata.
(6) Upis licencije u Registar iz stava (5) ovog člana vrši se na zahtjev jedne od ugovornih
strana i objavljuje u službenom glasilu.
(7) Odredbe ovog člana na odgovarajući način primjenjuju se i na zaključivanje ugovora o
prijenosu, kao i ugovora o licenci koji za predmet imaju prava iz prijave patenta,
konsenzualnog patenta i svjedodžbe o dodatnoj zaštiti.
(8) Rješenje o odbijanju zahtjeva za priznanje patenta nema retroaktivan učinak na ugovor o
prijenosu prava iz prijave, odnosno ugovor o licenci ako je i u mjeri u kojoj je taj ugovor
izvršen, osim ako je prenosilac, odnosno davalac licence postupao nesavjesno.
(9) Upis u Registar i objavljivanje iz stava (6) ovog člana bliže se ure đuju provedbenim
propisom.
Član 71.
(Zalog i pljenidba)
(1) Patent može biti predmet založnog prava i predmet pljenidbe.
Registar patenata. Zasnivanje založnog prava ima u činak prema trećima od datuma upisa u
Registar patenata.
(3) Sud koji provodi pljenidbu po službenoj dužnosti bez odga đa nja obavještava Institut o
pokrenutoj pljenidbi na patentu radi upisivanja pljenidbe u Registar patenata. Upisivanje
pljenidbe u Registar patenata provodi se na teret pljenitelja.
(4) Odredbe ovog člana na odgovarajući način primjenjuju se i na zasnivanje založnog
prava i pljenidbu na pravu iz prijave patenta, konsenzualnog patenta i svjedodžbe o dodatnoj
zaštiti.
Član 72.
(Stečaj)
Kada su patent, pravo iz prijave patenta, konsenzualni patent ili svjedodžba o dodatnoj zaštiti
dio stečajne mase, stečajni upravitelj po službenoj dužnosti obavještava Institut o pokrenutom
stečajnom postupku radi upisivanja stečaja u odgovarajući registar.
POGLAVLJE II. OGRANIČENJE UČINKA PATENTA
Član 73.
(Izuzeci od isključivih prava)
Isključivo pravo nosioca patenta ne odnosi se na:
a) radnje kojima se izum iskorištava u lične i nekomercijalne svrhe,
odnose na predmet zaštićenog izuma, uključujući radnje potrebne za dobivanje registracije ili
odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji je lijek namijenjen ljudima ili životinjama ili
medicinski proizvod,
c) direktnu i pojedinačnu pripremu lijeka u apoteci na osnovu pojedinačnog ljekarskog
recepta i na postupke koji se odnose na tako pripremljeni lijek.
Član 74.
(Pravo ranije upotrebe)
(1) Patent ne djeluje prema licu koje je prije datuma podnošenja ili prije datuma priznatog
prava prvenstva prijave patenta u dobroj vjeri u Bosni i Hercegovini i u okviru svojih
privrednih aktivnosti upotrebljavalo ili izrađivalo proizvod prema zaštićenom izumu, ili je
obavilo stvarne i ozbiljne pripreme za takvo iskorištavanje izuma.
(2) Lice iz stava (1) ovog člana ima pravo, bez saglasnosti nosioca patenta, nastaviti
iskorištavanje izuma u obimu u kojem ga je iskorištavalo ili pripremilo za iskorištavanje do
datuma podnošenja prijave patenta za navedeni izum.
(3) Pravo iz stava (2) ovog člana može se prenijeti ili naslijediti samo s procesom rada i
proizvodnim pogonom u kojem je pripremljeno ili započelo iskorištavanje izuma.
Član 75.
(Ograničenje učinka s obzirom na patent u području biotehnologije)
(1) Isključi va prava koja proizlaze iz odredbe člana 67. ovog zakona neće se odnositi na
biološki materijal dobiven rasplođivanjem i umnožavanjem biološkog materijala koji je na
čemu
rasplođivanje i umnožavanje nužno proizilaze iz primjene radi koje je biološki materijal
stavljen na tržište, pod uslovom da se dobiveni materijal kasnije ne upotrebljava za daljnje
rasplođivanje i umnožavanje.
(2) Izuzetno od odredbe člana 67. ovog zakona, prodajom ili nekim drugim načinom
komercijalne upotrebe materijala za umnožavanje biljaka poljoprivredniku od nosioca patenta
ili uz njegov pristanak, a u poljoprivredne svrhe, poljoprivrednik stiče ovlaštenje da upotrijebi
proizvode svoje berbe za rasplođivanje ili za umnožavanje na svom poljoprivrednom imanju.
(3) Izuzetno od odredbe člana 67. ovog zakona, prodajom ili nekim drugim načinom
komercijalne upotrebe rasplodne stoke ili drugog životinjskog reprodukcijskog materijala
poljoprivredniku od nosioca patenta ili uz njegov pristanak, poljoprivrednik stiče ovlaštenje
da koristi zaštićenu stoku u poljoprivredne svrhe, čime je ujedno obuhvaćeno i raspolaganje
životinjom, odnosno drugim životinjskim reprodukcijskim materijalom radi obavljanja
reprodukcijske djelatnosti.
Član 76.
(Iscrpljenje prava)
Stavljanjem u promet nosioca patenta, ili uz njegovu izričitu saglasnost, na području Bosne i
Hercegovine proizvoda koji je izrađen prema zaštićenom izumu, ili proizvoda koji je direktno
dobiven postupkom koji je predmet izuma, iscrpljuju se za područje Bosne i Hercegovine
isključiva prava stečena patentom u pogledu tog proizvoda.
Član 77.
(Vozila u međunarodnom saobraćaju)
Upotreba proizvoda izrađenih prema zaštićenom izumu u konstrukciji ili opremi plovnih
objekata, zrakoplova ili kopnenog vozila koje pripada nekoj od država članica Pariske unije ili
članica WTO-a ne smatra se povredom patenta kada se to prijevozno sredstvo privremeno ili
slučajno nađe na teritoriji Bosne i Hercegovine pod uslovom da ugrađeni proizvod služi
isključivo za potrebe tog prijevoznog sredstva.
Član 78.
(Ograničenje učinka prava iz prijave patenta,
konsenzualnog patenta i svjedodžbe o dodatnoj zaštiti)
Odredbe čl. 73. do 77. ovog zakona primjenjuju se kad je to moguće i na odgovarajući način i
na prava iz prijave patenta, konsenzualni patent i svjedodžbu o dodatnoj zaštiti.
Član 79.
(Prisilna licenca)
(1) Ako nosilac prava odbija da ustupi pravo na privredno iskorištavanje zaštićenog izuma u
Bosni i Hercegovini ili postavlja nerazumne uslove za takvo ustupanje a nije preduzeo
djelotvorne i ozbiljne pripreme za njegovo iskorištavanje u Bosni i Hercegovini, Sud Bosne i
H
čaju
nosilac prava mora u najkraćem mogućem roku biti obaviješten o izdavanju prisilne licence.
člana može se podnijeti nakon
isteka roka od četiri godine od datuma podnošenja prijave patenta ili nakon isteka roka od tri
godine od datuma priznanja patenta, zavisno od toga koji od ova dva roka ističe kasnije.
(3) Prisilna licenca može se izdati samo ako je podnosilac zahtjeva iz stava (2) ovog člana
bezuspješno, u razumnom vremenskom periodu, pokušao dobiti saglasnost od nosioca patenta
za iskorištavanje zaštićenog izuma pod razumnim tržišnim uslovima.
(4) Prisilna licenca ne može se izdati ako nosilac patenta dokaže da postoje zakonski razlozi
koji opravdavaju neiskorištavanje ili nedovoljno iskorištavanje zaštićenog izuma.
(5) Nosiocu patenta koji ne može iskorištavati svoj zašti ćeni izum bez povrede tuđeg
đi
patent.
(6) Prisilna licenca iz stava (5) ovog člana može se izdati pod uslovom da:
a) patent podnosioca zahtjeva iz stava (2) ovog člana predstavlja značajan tehnološki
napredak, koji je od posebnog privrednog značaja u pogledu izuma zaštićenog patentom za
koji se traži prisilna licenca i
b) nosilac patenta za koji se traži prisilna licenca ima pod razumnim uslovima pravo na
uzajamnu licencu.
(7) Prisilna licenca ne može biti isklju čiva, a njen obim i njeno trajanje vezani su isključivo
za razloge zbog kojih je izdata.
(8) Prisilna licenca može se prenositi samo zajedno s proizvodnim pogonom, odnosno
njegovim dijelom u kojem se iskorištava izum za koji je izdata.
(9) Prisilna licenca odobrava se prvenstveno za snabdijevanje domaćeg tržišta, osim ako je
nužno ispravljanje postupaka za koje je sudskim ili administrativnim postupkom utvr đeno da
su suprotni tržišnoj utakmici.
(10) Sud Bosne i Hercegovine ć
licencu ako i kada okolnosti koje su dovele do njenog odobrenja prestanu postojati i ne postoji
mogućnost da bi ponovo mogle da nastupe, ali uz uslov zaštite legitimnih prava sticatelja
prisilne licence.
(11) Nosilac patenta ima pravo na naknadu uzimajući u obzir ekonomsku vrijednost licence
i potrebu za ispravljanjem postupaka suprotnih tržišnoj utakmici.
(12) Prisilna licenca iz stava (5) ovog člana je neprenosiva, osim u slučaju istovremenog
prijenosa patenta za koji je izdata.
(13) Odredbe st. (5), (6) i (12) ovog čl ana na odgovarajući način primjenjuju se i na pravo
zaštite biljne sorte.
Član 80.
(Prisilna licenca u javnom interesu)
(1) Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće ministara) može izdati
prisilnu licencu ako je iskorištavanje patentom zaštićenog izuma nužno zbog vanrednih stanja
na nacionalnom nivou u svrhu:
a) sigurnosti države,
b) zaštite javnog interesa u oblasti zdravstva i ishrane,
c) zaštite i unapređivanja čovjekovog okoliša,
d) posebnog interesa za pojedinu granu privrede, ili kada je nužno ispravljanje postupaka za
koje je sudskim ili administrativnim postupkom utvrđeno da su suprotni tržišnoj utakmici.
(2) U slučaju poluvodičke tehnologije, prisilna licenca može se izdati samo u slu čajevima iz
stava (1) ovog člana.
(3) U slučajevima iz stava (1) ovog člana, odredba člana 79. stav (3) ovog zakona ne
primjenjuje se.
DIO DEVETI - MEĐUNARODNA PRIJAVA PREMA UGOVORU O SARADNJI U
OBLASTI PATENATA (PCT)
Član 81.
(Međunarodna prijava patenta)
(1) Međunarodna prijava je prijava koja se podnosi u skladu s Ugovorom u saradnji u
oblasti patenata (u daljnjem tekstu: PCT). Svako pozivanje na PCT u ovom dijelu Zakona
smatra se, ujedno, pozivanjem i na odredbe Pravilnika u skladu sa PCT.
(2) Na međunarodne prijave koje se Institutu podnose kao prijemnom uredu, ili u kojima je
Institut naveden kao naznačeni ili izabrani ured, primjenjuju se odredbe PCT, ovog zakona i
propisa donesenih na osnovu ovog zakona.
Član 82.
(Međunarodna prijava patenta koja se Institutu podnosi kao prijemnom uredu)
(1) Međunarodna prijava može se Institutu podnijeti kao prijemnom uredu ako je podnosilac
prijave državljanin Bosne i Hercegovine ili fizi čko lice koje u Bosni i Hercegovini ima
prebivalište ili pravno lice koje ima svoje sjedište u Bosni i Hercegovini.
(2) Za podnošenje međunarodne prijave iz stava (1) ovog člana plaćaju se propisana taksa i
troškovi postupka u skladu s članom 15. ovog zakona za prosljeđivanje Međunarodnom
uredu, u roku utvrđenom odredbama PCT.
Čl an 83.
(Međunarodna prijava patenta koja se Institutu podnosi kao naznačenom ili izabranom uredu)
(1) Međunarodna prijava u kojoj je Bosna i Hercegovina, u skladu s odredbama PCT,
naznačena ili izabrana radi priznanja nacionalnog patenta, za koju su plaćeni taksa i naknada
troškova, podnosi se Institutu na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u Bosni i
Hercegovini najkasnije do isteka 34 mjeseca, računajući od međunarodnog datuma
podnošenja, odnosno datuma prvenstva ako je u međ
u skladu s članom 8. PCT.
(2) Međunarodna prijava koja je Institutu podnesena kao naznačenom ili izabranom uredu
objavljuje se u službenom glasilu na na čin predviđen članom 37. ovog zakona.
(3) Privremena prava propisana odredbom člana 69. ovog zakona podnosilac međunarodne
prijave iz stava (1) ovog člana stiče datumom objavljivanja prijave patenta na jednom od
jezika koji su u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.
(4) Za međunarodne prijave iz stava (1) ovog člana rok u kojem se može podnijeti jedan od
zahtjeva iz člana 38. ovog zakona počinje teći od datuma objavljivanja u službenom glasilu.
(5) Međunarodna prijava objavljena prema članu 21. PCT neće se smatrati stanjem tehnike
u skladu s odredbom člana 8. stav (3) ovog zakona sve dok ne budu ispunjeni uslovi
predviđeni odredbom stava (1) ovog člana.
DIO DESETI - PROŠIRENI EVROPSKI PATENT (EPC)
Član 84.
(Proširenje učinka evropskog patenta)
(1) Evropska prijava patenta i evropski patent koji su prošireni na Bosnu i Hercegovinu, u
skladu s odredbama ovog dijela, imaju isti učinak i podložni su istim uslovima kao i
nacionalna prijava patenta i nacionalni patent prema ovom zakonu.
(2) Prema ovom zakonu:
a) evropska prijava patenta znači prijavu evropskog patenta podnesenu prema Evropskoj
patentnoj konvenciji (u daljnjem tekstu: EPC), kao i međunarodnu prijavu podnesenu prema
PCT za koju Evropski patentni ured (u daljnjem tekstu: EPO) obavlja poslove kao naznačeni
ili izabrani ured i u kojoj je Bosna i Hercegovina naznačena,
b) prošireni evropski patent znači evropski patent priznat od EPO-a na osnovu evropske
c) nacionalna prijava patenta znači prijavu patenta podnesenu Institutu prema ovom
zakonu,
d) nacionalni patent znači patent priznat na osnovu nacionalne prijave patenta.
Član 85.
(Zahtjev za proširenje)
(1) Evropska prijava patenta i evropski patent, priznat na osnovu te prijave, proširuju se na
B
podnesen za svaku evropsku prijavu patenta koja je podnesena na datum stupanja na snagu
Sporazuma o saradnji i proširenju između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Evropske
patentne organizacije ("Službeni glasnik BiH" - Me đunarodni ugovori, broj 2/04; stupio na
snagu 1. 12. 2004.) ili nakon tog datuma.
(2) Institut će, što je prije moguće, objaviti u službenom glasilu Instituta informaciju o
svakom zahtjevu za proširenje nakon što je obaviješten od EPO-a da je plaćena propisana
taksa za proširenje, ali ne prije isteka roka od 18 mjeseci od datuma podnošenja ili, kad je
ć i u svako doba. Zahtjev se smatra povučenim ako
propisana taksa za proširenje nije plaćena u roku, ili ako je evropska prijava patenta konačno
odbijena, ili povučena, ili se smatra povučenom. Institut će informacije o promjenama objaviti
u službenom glasilu što je prije mogu će, ako je zahtjev za proširenje već objavljen u skladu sa
stavom (2) ovog člana.
(4) Način i sadržaj objavljivanja u skladu sa st. (2) i (3) ovog člana bliže se ure đuju
posebnim propisom.
Član 86.
(Taksa za proširenje)
(1) Taksa za proširenje, prema članu 85. ovog zakona, plaća se EPO-u u rokovima koji su u
EPC-u predviđeni za plaćanje takse za naznaku.
(2) Taksa za proširenje može se uredno platiti i nakon isteka roka iz stava (1) ovog člana u
dodatnom roku od dva mjeseca pod uslovom da se u tom roku plati u iznosu uvećanom za
50%.
(3) Na plaćanje taksi za proširenje primjenjuju se na odgovarajući način pravila EPC-a koja
se odnose na takse. Za uredno plaćene takse za proširenje ne postoji mogućnost povrata.
Član 87.
(Učinci evropskih prijava patenata)
(1) Evropska prijava patenta, kojoj je utvrđen datum podnošenja, ekvivalentna je urednoj
je priznato, bez obzira na ishod provedenog postupka.
(2) Objavljena evropska prijava patenta privremeno daje istu zaštitu kakvu daje i objavljena
nacionalna prijava patenta prema članu 69. ovog zakona, od datuma na koji je podnosilac
jezika koji su u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini licu koje se koristi tim izumom u
Bosni i Hercegovini.
(3) Smatra se da evropska prijava patenta od početka nije imala učinke navedene u stavu (2)
ovog člana ako je zahtjev za proširenje povučen ili se smatra povučenim.
Čl an 88.
(Učinci proširenih evropskih patenata)
(1) Prošireni evropski patent, u skladu s odredbama st. (2) do (6) ovog člana, daje ista prava
koja bi bila data i nacionalnim patentom priznatim ovim zakonom od datuma objavljivanja
podatka o njegovom priznavanju od EPO-a.
(2) U roku od tri mjeseca od datuma objavljivanja podatka o priznavanju evropskog patenta,
Registar patenata, patentni spis evropskog patenta kako je objavljen u službenom glasilu
evropskog patenta na jedan od jezika koji su u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini, u
skladu s posebnim propisom.
(3) Ako kao rezultat prigovora podnesenog EPO-u evropski patent ostane na snazi sa
u roku od tri mjeseca od datuma na koji je objavljen podatak o odluci da evropski patent
ostaje na snazi sa izmijenjenim patentnim zahtjevima.
(4) Ako tekst patentnih zahtjeva sadržava pozivne oznake upotrijebljene u crtežima, ti crteži
moraju se priložiti uz prijevod naveden u st. (2) i (3) ovog člana.
(5) Institut u službenom glasilu objavljuje, što je prije mogu će, podatak o svakom prijevodu
koji je uredno podnesen prema stavu (2), odnosno (3) ovog člana. Sadržaj objave bliže se
uređuje provedbenim propisom.
(6) Ako prijevod naveden u stavu (2), odnosno (3) ovog člana nije podnesen u propisanom
roku, ili ako propisana taksa i troškovi postupka nisu plaćeni u određenom roku, smatra se da
prošireni evropski patent od početka ne vrijedi.
Član 122.
odgovarajući način.
(7) Smatra se da prošireni evropski patent i prijava na kojoj se zasniva od početka nisu imali
učinke navedene u stavu (1) ovog člana i članu 87. stav (2) ovog zakona u obimu u kojem je
taj patent proglašen nevaže ćim u postupku po prigovoru pred EPO-om.
(8) Institut upisuje podatak o upisu proširenog evropskog patenta u Registar patenata iz
člana 45. ovog zakona.
(9) Upis u Registar bliže se ure đuje provedbenim propisom.
Član 89.
(Vjerodostojan tekst evropske prijave patenta ili evropskog patenta)
(1) Tekst evropske prijave patenta ili evropskog patenta koji je sastavljen na jeziku na
kojem se vodi postupak pred EPO-om vjerodostojan je tekst u bilo kojem postupku u Bosni i
Hercegovini.
(2) Ako prijevod na jedan od jezika koji su u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini daje
z
aštitu užu od one koju daje proširena evropska prijava patenta ili prošireni evropski patent,
prijevod propisan članom 88. stav (2) ovog zakona smatrat će se vjerodostojnim, osim u
postupcima za poništenje patenta.
(3) Podnosilac prijave ili nosilac patenta mogu, u bilo koje vrijeme, podnijeti ispravljeni
prijevod neće imati bilo kakvog pravnog učinka dok ga ne objavi Institut.
(4) Svako lice koje se u dobroj vjeri koristi izumom ili koje je obavilo djelotvorne i ozbiljne
pripreme za korištenje izuma, a čije korištenje ne bi činilo povredu prava iz prijave ili patenta
u izvornom prijevodu može, nakon što ispravljeni prijevod po čne proizvoditi učinak, nastaviti
takvo korištenje u okviru svog poslovanja ili za potrebe svog poslovanja bez plaćanja
naknade.
Član 90.
(Prava ranijeg datuma)
(1) Evropska prijava patenta za koju je plaćena taksa za proširenje i prošireni evropski
patent imaju, u odnosu na prijavu podnesenu direktno Institutu (u daljnjem tekstu: nacionalna
prijava) i patent priznat na osnovu takve prijave (u daljnjem tekstu: nacionalni patent), isti
učinak na stanje tehnike kao i nacionalna prijava patenta i nacionalni patent.
(2) Nacionalna prijava patenta i nacionalni patent imaju, u odnosu na prošireni evropski
patent, isti učinak na stanje tehnike koji imaju i u odnosu na nacionalni patent.
Član 91.
(Istovremena zaštita)
Ako prošireni evropski patent i nacionalni patent imaju isti datum podnošenja, ili ako je
zatraženo pravo prvenstva, isti je datum prvenstva priznat istom licu ili njegovom pravnom
sljedniku, nacionalni patent nema učinak u obimu u kojem pokriva isti izum kao i prošireni
evropski patent od datuma na koji je rok za podnošenje prigovora na priznati evropski patent
istekao, a u slučaju da prigovor nije podnesen, od datuma na koji je u postupku po prigovoru
donesena konačna odluka da evropski patent ostaje na snazi.
Član 92.
(Takse za održavanje proširenih evropskih patenata)
(1) Takse i troškovi postupka za održavanje proširenih evropskih patenata pla ćaju se
Institutu za godine koje slijede nakon godine u kojoj je objavljen podatak o priznanju
evropskog patenta.
(2)
Član 141.(2)
DIO JEDANAESTI - PROGLAŠAVANJE RJEŠENJA O PRIZNANJU PATENTA
NIŠTAVIM
Član 93.
(Razlozi za proglašavanje rješenja o priznanju patenta ništavim)
Rješenje o priznanju patenta može se proglasiti ništavim u svako doba po službenoj dužnosti
i
li na prijedlog zainteresiranog lica ili pravobranioca BiH ili ombudsmena BiH, ako je
priznat:
a) za predmet zaštite koji se, u smislu člana 6. stav (6), te člana 7. ovog zakona, ne može
zaštititi patentom,
b) za izum koji, na datum podnošenja prijave patenta, odnosno na datum priznatog
prvenstva, nije bio nov ili nije imao inventivni nivo,
c) za izum koji nije industrijski primjenjiv,
d) za izum koji nije otkriven na dovoljno jasan i detaljan način, tako da ga stručno lice iz
odgovarajuće oblasti tehnike može izvesti, uklju čujući i slučaj nedostupnosti živog biološkog
materijala u nadležnoj ustanovi,
e) za predmet zaštite koji izlazi van sadržaja prijave patenta kakva je podnesena, ili ako je
patent priznat na osnovu izdvojene prijave koja izlazi van sadržaja prijave kakva je
podnesena,
f) na ime lica koje nije imalo pravo na patentnu zaštitu izuma.
Član 94.
(Prijedlog za proglašavanje rješenja o priznanju patenta ništavim)
(1) Postupak za proglašavanje rješenja o priznanju patenta ništavim pokreće se
podnošenjem prijedloga Institutu.
(2) Prijedlog iz stava (1) ovog člana mora sadržavati podatke o podnosiocu prijedloga,
nosiocu patenta, broj rješenja i registarski broj patenta, razloge zbog kojih se predlaže
proglašavanje patenta ništavim s potrebnim dokazima.
Član 95.
(Postupak povodom prijedloga za proglašavanje rješenja o priznanju patenta ništavim)
(1) Ako prijedlog za proglašavanje rješenja o priznanju patenta ništavim nije sastavljen u
skladu s odredbom člana 94. stav (2) ovog zakona ili ako nisu plaćeni taksa i troškovi
postupka u skladu s članom 15. ovog zakona, Institut poziva podnosioca da u roku od mjesec
dana od dana primanja poziva otkloni nedostatke.
(2) Ako podnosilac ne uredi prijedlog u roku koji je određen u stavu (1) ovog člana, Institut
odbacuje prijedlog.
(3) Institut dostavlja uredan prijedlog nosiocu patenta i poziva ga da u roku koji ne može
biti kraći od jednog ni duži od dva mjeseca od dana njegovog primanja dostavi svoj odgovor.
(4) U postupku za proglašavanje rješenja o priznanju patenta ništavim Institut poziva
stranke da u roku iz stava (3) ovog člana dostave svoje primjedbe na podneske druge stranke.
Kada je potrebno, Institut ujedno poziva nosioca patenta da podnese opis, patentne zahtjeve i
crteže u izmijenjenom obliku, pod uslovom da predmet zaštite ne izlazi van sadržaja patenta
k
akav je priznat.
(5) Prije donošenja odluke o održavanju u vrijednosti patenta u izmijenjenom obliku,
Institut obavještava stranke da namjerava održati u vrijednosti patent kako je izmijenjen u
postupku proglašenja ništavim i poziva ih da, u roku iz stava (3) ovog člana, podnesu
obrazložene primjedbe ako nisu saglasne s tekstom na osnovu kojeg namjerava održati patent
u vrijednosti. Ako se stranke ne saglase s tim tekstom, postupak za proglašavanje rješenja o
priznanju patenta ništavim može se nastaviti.
(6) Ako su stranke saglasne s tekstom na osnovu kojeg Institut namjerava održati patent u
vrijednosti, ili se nisu očitovale po pozivu iz stava (5) ovog člana, Institut poziva nosioca
patenta da u roku od mjesec dana od primanja poziva plati taksu i troškove postupka za
štampanje novog patentnog spisa. Ako taksa i troškovi postupka ne budu plaćeni, rješenje o
priznanju patenta proglašava se ništavim u granicama prijedloga.
(7) Institut može, na obrazloženi zahtjev, produžiti rokove iz ovog člana za vrijeme koje
smatra opravdanim, ali najviše za dva mjeseca.
(8) Ako ocijeni da je to nužno zbog utvr đivanja činjenica bitnih za donošenje odluke,
Institut može održati usmenu raspravu.
(9) Ako je podnesen prijedlog za proglašavanje rješenja o dodjeli konsenzualnog patenta
ništavim i kada su priloženi dokazi iz člana 94. stav (2) ovog zakona dovoljni za vjerovatnost
da konsenzualni patent ne zadovoljava uslove iz člana 41. ovog zakona, odgovor na poziv iz
stava (3) ovog člana mora sadržavati i zahtjev za provo đenje postupka potpunog ispitivanja.
(10) Ako podnosilac prijedloga za proglašavanje rješenja o priznanju patenta ništavim u
toku postupka odustane od prijedloga, Institut može po službenoj dužnosti nastaviti postupak.
(11) Odredbe ovog člana primjenjuju se na odgovarajući način i kada se nosilac odrekao
patenta ili je patent prestao vrijediti, analogno se primjenjuju i na svjedodžbu o dodatnoj
zaštiti.
Član 96.
(Rješenje o prijedlogu za proglašavanje rješenja o priznanju patenta ništavim)
(1) Na osnovu rezultata provedenog postupka, Institut donosi rješenje o proglašavanju
rješenja o priznanju patenta ništavim, u potpunosti ili djelimično, ili rješenje kojim se
prijedlog odbija.
(2) Prijava patenta i patent priznat na osnovu te prijave od početka neće imati učinke
navedene u čl. 66. do 68. ovog zakona u mjeri u kojoj je rješenje o priznanju patenta
proglašeno ništavim ili nevaže ćim.
(3) Proglašavanje rješenja o priznanju patenta ništavim nema retroaktivni učinak na
pravosnažne sudske odluke u vezi s utvr đivanjem povrede prava, kao i na zaključene ugovore
o prijenosu prava, odnosno ustupanju licence ako su i u mjeri u kojoj su ti ugovori izvršeni
pod uslovom da je tužilac, odnosno nosilac prava patenta postupao savjesno.
DIO DVANAESTI - POSTUPAK PO ŽALBI
Član 97.
(Pravo žalbe)
čijem zahtjevu u cijelosti ili u
dijelu nije udovoljeno ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primanja odluke.
(2) Druge stranke u postupku koji je okončan odlukom protiv koje se podnosi žalba imaju
pravo biti stranke u žalbenom postupku.
Član 98.
(Sadržaj žalbe)
Osim podataka koje mora imati svaki podnesak, žalba mora sadržavati:
a) naznaku odluke protiv koje se podnosi,
b) izjavu o tome da se odluka osporava u cijelosti ili u određenom dijelu,
c) razloge zbog kojih se žalba podnosi,
d) obrazloženje žalbe, te dokaze kojima podnosilac žalbe potvr đuje svoje navode iz žalbe,
e) potpis podnosioca žalbe,
f) punomoć ako se žalba podnosi posredstvom zastupnika.
Član 99.
(Komisija za žalbe Instituta)
(1) Komisija za žalbe Instituta za odlu čivanje o žalbama protiv odluka Instituta (u daljnjem
tekstu: Komisija za žalbe) osniva se kao nezavisni organ za odlu čivanje o žalbama u skladu s
odredbama ovog zakona.
(2) Komisija za žalbe ima tri člana od kojih je jedan predsjedavajući i tri zamjenika člana,
od kojih je jedan zamjenik predsjedavajućeg. Članove Komisije za žalbe imenuje Vije će
ministara među nezavisnim stručnjacima u oblasti prava industrijskog vlasništva i državnih
službenika iz Instituta na na čin uređen odlukom Vijeća ministara.
(3) Sjedište Komisije za žalbe je u sjedištu Instituta. Komisija za žalbe ima svoj pe čat.
Institut osigurava Komisiji za žalbe radni prostor i potrebnu opremu za obavljanje njihovih
zadataka. Uredske i druge administrativne poslove za Komisiju za žalbe osigurava Institut.
(4) Predsjedavajući Komisije za žalbe (u daljnjem tekstu: predsjedavaju ći) upravlja radom
Komisije za žalbe. Ako sjednici ne može prisustvovati predsjedavaju ći ili član Komisije za
žalbe, zamjenjuje ga zamjenik predsjedavaju ćeg, odnosno zamjenik člana.
(5) Predsjedavajući i članovi Komisije za žalbe nezavisni su, nisu obavezani nikakvim
uputstvima direktora Instituta i svoje zadatke obavljaju nepristrasno i u skladu sa zakonom i
pravilima struke.
(6) Predsjedavajući i članovi Komisije za žalbe imaju položaj nezavisnih stru čnjaka a
naknadu za svoj rad primaju u skladu s provedbenim propisom o naknadama za rad Komisije
za žalbe Instituta i odluci Vije ća ministara.
(7) Članovi Komisije za žalbe i zamjenici članova koji su učestvovali u donošenju odluke u
prvostepenom postupku, ili kad postoje drugi razlozi za njihovo izuzimanje, ne mogu
učestvovati u postupku po žalbi u istom predmetu.
(8) Pojedinosti o radu Komisije za žalbe ure đuju se poslovnikom o radu koji donosi
Komisija za žalbe.
Član 100.
(Odlučivanje o žalbi)
(1) Komisija za žalbe odlu čuje na sjednicama većinom glasova.
(2) Komisija za žalbe odlu čuje na osnovu podnesaka stranaka, a kada smatra da je to
potrebno, može odrediti održavanje usmene rasprave.
(3) Odredbe iz čl. 43. i 44, odnosno 97. ovog zakona primjenjuju se na odgovarajući način u
rješavanju Komisije za žalbe o žalbi.
DIO TRINAESTI - ZAŠTITA PRAVA
POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE
Član 101.
(Ovlaštena lica)
(1) Lice čija su prava, prema ovom zakonu, povrijeđena (u daljnjem tekstu: ovlaštenik)
može tražiti zaštitu tih prava i naknadu štete od povredioca tih prava prema op ćim pravilima o
naknadi štete, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Jednaku zaštitu može tražiti ovlaštenik kada prijeti stvarna opasnost da će njegova prava
iz ovog zakona biti povrijeđena.
Član 102.
(Solidarnost ovlaštenika)
Ako je više lica ovlašteno da traži zaštitu prava, svako od njih može tražiti zaštitu tog prava u
cjelini.
POGLAVLJE II. GRAĐANSKOPRAVNA ZAŠTITA
Član 103.
(Tužbeni zahtjevi)
(1) Ako je isključi vo pravo, prema ovom zakonu, povrijeđeno, nosilac tog prava tužbom
može zahtijevati:
a) utvrđivanje učinjene povrede,
b) zabranu daljnjeg vršenja učinjene povrede i budućih sličnih povreda prestankom ili
suzdržavanjem od radnji koje to pravo vrije đaju,
c) uklanjanje stanja nastalog povredom prava,
d) povlačenje predmeta povrede iz privrednih tokova uz uvažavanje interesa treć ih savjesnih
lica,
e) potpuno uklanjanje predmeta povrede iz privrednih tokova,
f) uništavanje predmeta povrede,
g) uništenje sredstava koja su isključivo ili u pretežnoj mjeri namijenjena ili se
upotrebljavaju za činjenje povreda i koja su u vlasništvu povredilaca,
i) objavljivanje presude o trošku tuženog,
(2) Nosilac konsenzualnog patenta prije podnošenja tužbe iz stava (1) ovog člana mora
raspolagati dokazom da je podnio zahtjev za priznanje patenta provođenjem postupka
potpunog ispitivanja prijave patenta.
(3) Pravo na podnošenje tužbe iz stava (1) ovog člana pripada i podnosiocu prijave patenta
koja je objavljena i sticatelju isključive licence.
(4) Prilikom odlučivanja o zahtjevima iz stava (1) tač. c) do h) ovog člana, sud će uzimati u
obzir sve okolnosti slučaja, naročito srazmjer između težine u činjene povrede i zahtjeva, kao i
interes ovlaštenika za osiguravanje efektivne zaštite prava.
(5) U postupku protiv lica čije su usluge bile upotrijebljene za povredu prava, a postojanje te
povrede već je pravosnažno ustanovljeno u postupku prema tre ćem licu, pretpostavlja se da
povreda prava postoji.
(6) Tužba iz stava (1) ovog člana može se podnijeti u roku od tri godine od dana saznanja za
povredu i povredioca, ali ne poslije isteka roka od pet godina od dana učinjene povrede.
Član 104.
(Naknada štete)
(1) Za sve povrede prava iz ovog zakona važe op ća pravila o naknadi štete i odgovornosti za
štetu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Povredilac prava dužan je da plati nosiocu prava odštetu u obimu koji se odre đu je prema
općim pravilima o naknadi štete, ili u obimu koji odgovara ugovorenoj ili uobičajenoj naknadi
za zakonitu upotrebu predmeta zaštite.
Član 105.
(Penal)
(1) Ako je pravo nosioca koje proizlazi iz patenta povrijeđeno namjerno ili krajnjom
nepažnjom, nosilac prava može od povredioca tražiti naknadu do trostrukog iznosa
ugovorene, a ako nije ugovorena, od odgovarajuće uobičajene naknade.
(2) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za plaćanje penala sud će uzimati u obzir sve okolnosti
slučaja, a naročito obim nastale štete, stepen krivice povredioca, obim ugovorene ili
uobičajene naknade i preventivni cilj penala.
(3) Ako je nastala šteta veća od penala iz stava (1) ovog člana, nosilac prava ovlašten je da
traži razliku do iznosa naknade potpune štete.
Član 106.
(Nematerijalna šteta)
prijavu patenta i u sve isprave koje se izdaju za patent, te u odgovarajuće registre Instituta,
ako je u prijavi u statusu izumitelja navedeno lice koje nije izumitelj.
(2) Pravo na tužbu iz stava (1) ovog člana pripada i onom izumitelju zajedničkog izuma koji
nije naveden u prijavi patenta.
(3) Uz zahtjev iz stava (1) ovog č
objavi na trošak tuženika.
(4) Rok za podnošenje tužbe iz st. (1) i (2) ovog člana nije ograničen. Smrću izumitelja
pravo na podnošenje tužbe sti ču njegovi nasljednici.
(5) Nezavisno od naknade imovinske štete, kao i u slučaju da takve štete nema, izumitelj
može tražiti da se dosudi pravi čna novčana odšteta za pretrpljene duševne bolove zbog
povrede moralnih prava. Prilikom odlučivanja o zahtjevu sud će uzimati u obzir sve okolnosti
slučaja, a naročito intenzitet i trajanje duševne boli prouzrokovane povredom moralnog
prava.
(6) Zahtjev iz stava (1) ovog člana ne zastarijeva i nasljeđuje se.
Član 107.
(Privremene mjere)
(1) Sud će odrediti privremenu mjeru radi osiguranja zahtjeva prema odredbama ovog
zakona, ako predlagač učini vjerovatnim:
a) da je nosilac prava iz ovog zakona i
b) da je njegovo pravo povrijeđe no, ili da prijeti stvarna opasnost od povrede.
(2) Nosilac prava mora učiniti vjerovatnim i jednu od sljedeć
a) opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti onemogućeno ili znatno otežano,
b) da je privremena mjera potrebna radi sprečavanja nastanka štete koju će biti kasnije teško
popraviti, ili
c) da pretpostavljeni povredilac, izricanjem privremene mjere koja bi se kasnije u postupku
pokazala kao neopravdana, ne bi pretrpio veće negativne posljedice od onih koje bi bez
izricanja takve privremene mjere pretrpio nosilac prava.
(3) Nosilac prava koji predlaže da se donese privremena mjera bez prethodnog
obavještavanja i saslušanja suprotne strane dužan je, osim uslova iz st. (1) i (2) ovog člana,
učiniti vjerovatnim da bi bilo kakvo odgađanje izricanja privremene mjere prouzrokovalo
nosiocu prava nastanak štete koju bi bilo teško popraviti. U slučaju izricanja privremene
mjere prema odredbama ovog stava, sud će rješenje o privremenoj mjeri dostaviti suprotnoj
strani odmah poslije njenog provođenja.
(4) Nosilac prava ne mora dokazivati opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti
onemogućeno ili znatno otežano ako uč ini vjerovatnim da će predložena privremena mjera
prouzrokovati pretpostavljenom povrediocu samo neznatnu štetu. Uzima se da opasnost
postoji ako bi trebalo ostvarivati zahtjeve u inozemstvu.
člana, bilo koju
privremenu mjeru kojom se može posti ći cilj osiguranja, a naročito:
a) da se pretpostavljenom povrediocu zabrane radnje kojima se povređuje pravo iz ovog
zakona,
isključivo ili u pretežnoj mjeri namijenjeni, odnosno upotrebljavaju se za činjenje povreda.
(6) Ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, sud će u rješenju odrediti i rok u kojem
predlagač mora podnijeti tužbu radi opravdanja te mjere. Rok ne može biti duži od 20 radnih
dana, odnosno 31 kalendarskog dana od dana dostavljanja rješenja predlagaču, zavisno od
toga koji rok ističe kasnije.
(7) Sud mora odlučiti o prigovoru protiv rješenja o privremenoj mjeri u roku od mjesec dana
od dana podnošenja odgovora na prigovor, odnosno od isteka roka za podnošenje tog
odgovora.
(8) U postupku za izricanje privremene mjere primjenjuju se odredbe zakona o parničnom
postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Postupak u vezi sa izricanjem
privremene mjere je hitan.
može, na teret podnosioca zahtjeva za izricanje privremene mjere, odrediti odgovaraju ći iznos
kao sredstvo osiguranja za slučaj neosnovanosti tog zahtjeva.
Čl an 108.
(Osiguranje dokaza)
(1) Sud će donijeti rješenje o osiguranju dokaza ako predlagač učini vjerovatnim da:
a) je nosilac prava iz ovog zakona,
b) je njegovo pravo povrijeđeno, ili da prijeti stvarna opasnost od povrede,
c) će dokazi o toj povredi biti uništeni, ili kasnije neće moći biti izvedeni.
(2) Nosilac prava koji traži da se donese rješenje o osiguranju dokaza bez prethodnog
obavještavanja i saslušanja suprotne strane dužan je, osim uslova iz stava (1) ovog člana,
učiniti vjerovatnim i postojanje opasnosti da će dokazi o povredi, zbog radnji protivnika, biti
uništeni, ili se kasnije neće moći izvesti. U slučaju donošenja odluke o osiguranju dokaza
prema odredbama ovog stava, sud će rješenje o osiguranju dostaviti suprotnoj strani odmah
poslije izvođenja dokaza.
(3) Sud može rješenjem iz stava (1) ovog člana odrediti izvođenje bilo kojeg dokaza, a
naročito:
a) uviđaj prostorija, poslovne dokumentacije, inventara, baza podataka, kompjuterskih
memorijskih jedinica ili drugih stvari,
b) oduzimanje uzoraka predmeta povrede,
c) pregled i predaju dokumenata,
d) određivanje i saslušanje vještaka,
e) saslušanje svjedoka.
(4) Osiguranje dokaza može se tražiti i poslije pravosnažno okon čanog postupka, ako je to
potrebno radi pokretanja postupka prema vanrednim pravnim lijekovima ili za vrijeme takvog
postupka.
(5) U postupku osiguranja dokaza, prema odredbama ovog člana, primjenjuju se odredbe
zakona o parničnom postupku, a koje se odnose na sudske mjere osiguranja, osim ako je ovim
zakonom drugačije određeno. Postupak osiguranja dokaza je hitan.
(6) Ako se kasnije pokaže da je prijedlog za osiguranje dokaza neopravdan, ili ako nosilac
prava taj prijedlog ne opravda, suprotna strana ima pravo tražiti:
a) vraćanje oduzetih predmeta,
b) zabranu upotrebe pribavljenih informacija,
c) naknadu štete.
(7) Sud mora u postupku osiguranja dokaza, prema odredbama ovog čl ana, osigurati zaštitu
isključ
teret predlagača te mjere, odrediti odgovarajući iznos kao sredstvo osiguranja za slučaj
neosnovanosti tog prijedloga.
Član 109.
(Dužnost obavještavanja)
(1) Sud može u toku parnice, zbog povrede prava iz ovog zakona, na osnovu opravdanog
distribucijskim kanalima robe ili usluga kojima se povređuje pravo iz ovog zakona.
(2) Sud može odrediti da podatke iz stava (1) ovog člana dostave sudu i lica koja u obimu
komercijalne djelatnosti:
a) posjeduju robu za koju se sumnja da se njome vrijeđa pravo iz ovog zakona, ili
b) koriste usluge za koje se sumnja da se njima vrijeđa pravo iz ovog zakona, ili
c) daju usluge za koje se sumnja da se njima vrijeđa pravo iz ovog zakona.
(3) Uzima se da je neka radnja preduzeta u okviru komercijalne djelatnosti ako je preduzeta
za pribavljanje indirektne ili direktne ekonomske koristi. Pojam komercijalne djelatnosti ne
obuhvata radnje savjesnih krajnjih potrošača.
(4) Sud može odrediti da podatke iz stava (1) ovog člana dostavi sudu i lice koje je od nekog
od lica navedenih u stavu (2) ovog člana označeno kao umiješano u proizvodnju, izradu i
distribuciju robe ili davanje usluga za koje se sumnja da se njima vrijeđa pravo iz ovog
zakona.
(5) Podaci traženi na osnovu stava (1) ovog člana mogu obuhvatati naročito:
a) ime, adresu, odnosno firmu i sjedište proizvođača, izrađivača, distributera, dobavljača i
ča
na veliko i malo,
b) podatke o količinama proizvedene, izrađene, isporučene, primljene ili naručene robe ili
usluga, kao i o cijenama ostvarenim za odnosnu robu i usluge.
Član 110.
(Izvođenje dokaza)
(1) Ako sud odluči da će izvesti predloženi dokaz koji se nalazi kod suprotne strane, ta
(2) Stav (1) ovog čl ana odnosi se i na bankovnu, finansijsku i poslovnu dokumentaciju koja
je pod kontrolom suprotne strane, ako se radi o povredi koja dostiže obim komercijalne
djelatnosti.
(3) U postupku izvođenja dokaza primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona koji uređuje
parnični postupak, osim ako je ovim zakonom drugačije određeno.
(4) Sud mora poslije izvođenja dokaza, prema stavu (1) ovog člana, osigurati zaštitu
isključ
Član 111.
(Teret dokaza)
(1) Ako je predmet povrede patentom zaštićeni postupak za proizvodnju nove materije,
smatrat će se, dok se suprotno ne dokaže, da je svaka jednaka materija ili materija jednakog
sastava proizvedena zaštićenim postupkom.
(2) Teret dokazivanja pada na tuženog koji takvu supstancu ili kompoziciju proizvodi.
Član 112.
(Hitnost u postupanju i primjena odredbi drugih zakona)
(1) Postupak zbog povrede prava iz ovog zakona je hitan.
(2) Na postupke zbog povrede patenta primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom
postupku, odnosno Zakona o izvršnom postupku.
će odmah
za žalbe uzet će u rad žalbu, ako su zahtjev za proglašenje rješenja o priznanju patenta
će,
s obzirom na okolnosti slučaja, odlučiti da li će odrediti prekid postupka do konačne odluke o
zahtjevu za proglašenje rješenja o priznanju patenta ništavim.
POGLAVLJE III. CARINSKE MJERE
Član 113.
(Zahtjev nosioca prava)
(1) Nosilac isključivih prava prema ovom zakonu, koji opravdano sumnja da će doći do
uvoza, tranzita ili izvoza robe proizvedene suprotno odredbama ovog zakona, može kod
organa nadležnog za poslove carine (u daljnjem tekstu: carinski organ) podnijeti zahtjev za
zaštitu svojih prava putem carinskih mjera privremenog zadržavanja robe od daljnjeg puštanja
u promet.
člana, mora sadržavati:
a) podatke o podnosiocu zahtjeva i o nosiocu isključivog prava iz ovog zakona, ako se ne
radi o istom licu,
b) detaljan opis robe, koji omoguća va njenu identifikaciju,
c) dokaze o tome da je podnosilac zahtjeva, odnosno njegov ovlaštenik, nosilac isključivog
prava iz ovog zakona u vezi s tom robom,
d) dokaze o tome da je isključivo pravo vjerovatno povrijeđeno,
e) druge podatke važne za odlu č
podaci o lokaciji robe i njenoj destinaciji, očekivani datum dolaska ili odlaska pošiljke, podaci
o sredstvu transporta, podaci o uvozniku, izvozniku, primaocu i sl.,
f) vremenski period u kojem će carinski organi postupati prema zahtjevu i koji ne može biti
duži od dvije godine od dana podnošenja zahtjeva.
(3) Carinski organ može prije donošenja odluke, kojom udovoljava zahtjevu iz stava (1)
ovog člana, tražiti od nosioca prava polaganje osiguranja za troškove pohranjivanja i
prijevoza robe, kao i za naknadu drugih troškova ili štete koji bi u vezi s robom mogli nastati
carinskom organu, kao i strani protiv koje je prihvaćen zahtjev iz stava (1) ovog člana.
(4) Ako carinski organ udovolji zahtjevu iz stava (1) ovog člana, on o tome obavještava sve
carinske ispostave i nosioca prava.
Član 114.
(Postupak nakon privremenog zadržavanja robe)
(1) Ako carinska ispostava prilikom provođenja carinskog postupka nađe robu koja
odgovara opisu robe iz odluke nadležnog carinskog organa, ona će tu robu privremeno
zadržati od daljnjeg puštanja u promet. Odluka o privremenom zadržavanju robe uru čuje se
nosiocu prava i njenom uvozniku. U odluci o zadržavanju robe odre đuje se da se vlasnik robe,
odnosno lice koje je ovlašteno za raspolaganje robom, u roku od deset radnih dana od dana
privremenog zadržavanja, može izjasniti o tome da li se radi o robi kojom se vrije đa pravo iz
ovog zakona.
(2) Ako carinski organ ne primi pisano izjašnjenje vlasnika ili lica ovlaštenog za
raspolaganje robom u roku iz stava (1) ovog člana, može na zahtjev i o trošku nosioca prava
oduzeti i uništiti robu.
(3) Ako vlasnik robe ili lice ovlašteno za raspolaganje robom, u roku iz stava (1) ovog
člana, podnese izjavu da se ne radi o robi kojom se vrijeđa pravo iz ovog zakona, nosilac
prava može u roku od deset radnih dana od primanja obavještenja o takvoj izjavi podnijeti
tužbu zbog povrede prava. Ako posebne okolnosti sluč aja to opravdavaju, carinski organ
može, na zahtjev nosioca prava, odrediti dodatni rok za podnošenje tužbe, koji ne može biti
duži od deset radnih dana.
(4) Nosilac prava ili lice koje on ovlasti može za vrijeme privremenog zadržavanja izvršiti
pregled i kontrolu robe i prateće dokumentacije u obimu koji je potreban za utvrđivanje
povjerljivih podataka. Pravo na pregled i kontrolu robe ima i njen uvoznik.
(5) Ako nosilac prava ne podnese tužbu, u skladu sa stavom (3) ovog čl ana, privremeno
zadržana roba pušta se u traženu carinski dopuštenu upotrebu, odnosno promet, pod uslovom
da su ispunjeni svi drugi zakonom propisani uslovi.
(6) Ako nosilac prava podnese tužbu u skladu s odredbama stava (3) ovog člana i nadležni
sud donese odluku o privremenoj mjeri zadržavanja robe u roku iz stava (3) ovog člana,
carinski organ donosi odluku o zapljeni robe do donošenja pravosnažne sudske odluke.
(7) Ako nosilac prava podnese tužbu u skladu s odredbama stava (3) ovog člana, a nadležni
sud ne donese privremenu mjeru zadržavanja robe u roku iz stava (3) ovog člana, vlasnik
privremeno zadržane robe ili lice ovlašteno za raspolaganje njome ima pravo zahtijevati
oslobađanje te robe ako položi sredstva osiguranja u iznosu dovoljnom za eventualnu naknadu
štete nosiocu prava, pod uslovom da su ispunjeni svi ostali uslovi za oslobađanje te robe.
Član 115.
(Postupak po službenoj dužnosti)
(1) Ako carinska ispostava u provođenju carinskog postupka u vezi sa uvozom, tranzitom ili
izvozom robe opravdano sumnja da su određenom robom povrijeđena prava prema ovom
zakonu, ona će privremeno zadržati puštanje te robe u promet i o tome obavijestiti carinski
organ.
(2) Carinski organ pismeno obavještava nosioca prava o zadržavanju robe, sumnji da se radi
o povredi njegovih prava i o mogućnosti da podnese zahtjev prema članu 113. ovog zakona, u
roku od pet radnih dana od dana zadržavanja robe.
(3) Ako nosilac prava podnese zahtjev, u skladu sa stavom (2) ovog člana, roba se zadržava
do donošenja odluke carinskog organa. Ako carinski organ udovolji zahtjevu iz člana 113.
ovog zakona, roba se privremeno zadržava za daljnjih deset radnih dana. Nosilac prava mora
u tom roku provesti radnje iz člana 114. stav (4) ovog zakona.
(4) Odredbe čl. 114. i 115. ovog zakona ne primjenjuju se na uvoz, tranzit ili izvoz robe u
malim količinama namijenjenim za privatnu i nekomercijalnu upotrebu, koje se unose ili
iznose kao dio lične prtljage ili šalju u malim pošiljkama.
Član 116.
(Primjena drugih carinskih propisa)
(1) Na carinski postupak u vezi s robom kojom se povređuju prava iz ovog zakona
primjenjuju se na odgovarajući način ostali carinski propisi.
(2) Propise o provođenju carinskih mjera iz ovog zakona donosi Vijeće ministara na
prijedlog Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine.
(3) Carinski postupak u vezi s robom kojom se povređuju prava iz ovog zakona je hitan.
DIO ČETRNAESTI - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 117.
(Patenti priznati do početka primjene ovog zakona)
Priznati patenti upisani u Registar patenata u Institutu do dana određe nog za primjenu ovog
zakona ostaju na snazi i na njih će se primjenjivati odredbe ovog zakona.
Član 118.
(Postupci u toku)
(1) Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na prijave patenata, kao i na međunarodne
prijave iz člana 81. ovog zakona čiji je datum podnošenja raniji od datuma početka primjene
ovog zakona.
(2) Prijave patenata koje su Institutu podnesene prije 27. februara 2002., a po kojima
postupak nije okončan, bit će odbijene, odnosno odbačene u dijelu u kojem se zahtijeva
zaštita materija ili smjesa u liječenju ljudi ili životinja. Upotreba materija ili smjesa za
proizvodnju lijeka za ljude ili životinje ne predstavlja povredu patenta za izum te materije ili
smjese ako je prijava za priznanje patenta za taj pronalazak podnesena do 27. februara 2002.
Član 119.
(Propisi za primjenu ovog zakona)
(1) Uz izuzetak propisa iz člana 58. stav (3) i člana 116. stav (2) ovog zakona provedbene
propise za izvršenje ovog zakona donijet će direktor Instituta u roku od šest mjeseci od dana
stupanja na snagu ovog zakona.
(2) Provedbene propise u smislu stava (2) ovog člana čine: Pravilnik o postupku za
priznanje patenta i konsenzualnog patenta, Odluka o posebnim troškovima postupka za
sticanje i održavanje prava industrijskog vlasništva, Odluka o uslovima za upis u registre
zastupnika za zaštitu industrijskog vlasništva, Pravilnik o stručnom ispitu za zastupnike za
zaštitu industrijskog vlasništva i Odluka o naknadi za rad u Komisiji za žalbe.
Član 120.
(Odgađanje stupanja na snagu odredbi o svjedodžbi o
dodatnoj zaštiti i posebna prava u prelaznom periodu)
Odredbe čl. 58. do 64. ovog zakona počet će se primjenjivati nakon datuma određenog za
primjenu ovog zakona.
Član 121.
(Prestanak važenja drugih propisa)
(1) Početkom primjene ovog zakona prestaju važiti odredbe Poglavlja II. VRSTE PRAVA
INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA Odjeljak 1. Patent (čl. 19. do 68.) Zakona o industrijskom
vlasništvu u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH'', br. 3/02 i 29/02), kao i odredbe
koje se mogu u skladu s tim primijeniti na patent.
(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana a u skladu s članom 118. ovog zakona, Zakon
o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini iz stava (1) ovog člana primjenjivat će se i
dalje na postupke za priznanje patenta koji su počeli prije stupanja na snagu ovog zakona.
Čl an 122.
(Primjena međunarodnih ugovora)
Odredbe međ
primjenjuju se na predmete koje tretira ovaj zakon i u slučaju sukoba s odredbama ovog
zakona primjenjuju se odredbe međunarodnih ugovora.
Član 123.
(Jedinstvena primjena odredbi o Komisiji za žalbe u Zakonu o žigu, Zakonu o industrijskom
dizajnu i Zakonu o oznakama geografskog porijekla)
Odredbe čl. 99. i 100. ovog zakona i odgovarajuće odredbe Zakona o žigu, Zakona o
industrijskom dizajnu i Zakonu o oznakama geografskog porijekla, kojima se uređuje
Komisija za žalbe Instituta, primjenjuju se na na čin da se formira jedna komisija za žalbe.
Član 124.
(Stupanje na snagu i primjena Zakona)
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a
primjenjuje se od 1. januara 2011. godine.
PSBiH, broj 521/10
28. maja 2010. godine
Sarajevo
Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamentarne skupštine BiH
Dr. Milorad Živković, s. r.
Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamentarne skupštine BiH
Sulejman Tihić, s. r.
