Zakon o parničnom postupku Republike Srpske

Ovim zakonom određuju se pravila postupka na osnovu kojih osnovni sudovi, okružni sudovi,
okružni privredni sudovi, Viši privredni sud i Vrhovni sud Republike Srpske raspravljaju i odlučuju
u građanskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
Sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan.
Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u
pogledu materijalnog prava.

Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u toku postupka.
Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima.

Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, po pravilu, na osnovu usmenog, neposrednog i javnog
raspravljanja.

Svaka stranka ima pravo da se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke. Samo kad je to
ovim zakonom određeno, sud je ovlašćen da odluči o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila
pružena mogućnost da se izjasni.

U parničnom postupku službeni jezici su jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik
hrvatskog naroda, a službena pisma su ćirilica i latinica.

Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze
kojima se utvrđuju te činjenice.
Sud će razmotriti i utvrditi samo činjenice koje su stranke iznijele i odrediti izvođenje samo onih
dokaza koje su stranke predložile, ako zakonom nije drugačije određeno.
Sud je ovlašćen da utvrdi i činjenice koje stranke nisu iznijele i naloži izvođenje dokaza koje stranke
nisu predložile, ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizlazi da stranke idu za tim da raspolažu
zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će
savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.

Stranke su dužne da pred sudom govore istinu i da savjesno koriste prava koja su im priznata
ovim zakonom.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući
svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Prvostepeni postupak će se, po pravilu, sastojati od dva ročišta - jednog pripremnog ročišta i
jednog ročišta za glavnu raspravu.

Kad odluka suda zavisi od prethodnog rješenja pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a
o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može
sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno dejstvo samo u parnici u kojoj je to pitanje
riješeno.
U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti
učinioca vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim.

U prvostepenom postupku i postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka sudi sudija
pojedinac.
U drugostepenom postupku i postupku odlučivanja po reviziji sudi vijeće od trojice sudija.

Ako za pojedine radnje nije zakonom određen oblik u kome se mogu preduzeti, stranke
preduzimaju parnične radnje pismeno van ročišta ili usmeno na ročištu.
Glava II
NADLEŽNOST SUDA
1. Zajedničke odredbe

Sud po prijemu tužbe ocjenjuje da li je nadležan.
Prilikom ocjenjivanja nadležnosti, sud će uzeti u obzir navode u tužbi i činjenice koje su sudu
poznate.
Ako se u toku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana nadležnost suda, sud koji je
bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio
nadležan drugi sud, osim kada je ovim ili posebnim zakonom previđeno da se nadležnost suda
mijenja.

Sud do pravosnažnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada u sudsku
nadležnost.
Kada sud u toku postupka, do pravosnažnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan
sud nego neki drugi organ, oglasiće se nenadležnim, ukinuće sprovedene radnje u postupku i
odbaciće tužbu.
Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Srpskoj, po
službenoj dužnosti oglasiće se nenadležnim, ukinuće sprovedene radnje u postupku i odbaciće
tužbu.

Sud do pravosnažnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi na svoju stvarnu nadležnost.

Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi da
bi postupak trebalo sprovesti po pravilima vanparničnog postupka. Postupak će se po
pravosnažnosti rješenja nastaviti po pravilima vanparničnog postupka pred nadležnim sudom.
Radnje koje je sproveo parnični sud, kao što su uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo i
odluke koje je donio taj sud, nisu bez važnosti zato što su preduzete u parničnom postupku.

Sud se može povodom prigovora tuženog oglasiti mjesno nenadležnim ako je prigovor podnijet
najdocnije u odgovoru na tužbu.
Sud se može oglasiti po službenoj dužnosti mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva
mjesna nadležnost nekog drugog suda, ali najdocnije do podnošenja odgovora na tužbu.

Po pravosnažnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, sud će bez odlaganja, a najdocnije u
roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu.
Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastaviće postupak kao da je kod njega bio
pokrenut.
Parnične radnje nenadležnog suda, kao što su uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo,
nisu bez važnosti zato što ih je preduzeo nenadležan sud.

Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet
ustupio ili neki drugi sud, dostaviće, u roku od tri dana, predmet sudu koji treba da riješi ovaj
sukob nadležnosti, osim ako nađe da mu je predmet ustupljen usljed očigledne omaške, a trebalo
je da bude ustupljen nekom drugom sudu, u kom slučaju će ustupiti predmet drugom sudu i o
tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio.
Kad je povodom žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se on oglasio mjesno
nenadležnim odluku donio drugostepeni sud, za tu odluku vezan je u pogledu nadležnosti i sud
kome je predmet ustupljen, ako je drugostepeni sud koji je odluku donio nadležan za rješavanje
sukoba nadležnosti između tih sudova.

Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud.
Sukob nadležnosti Vrhovnog suda Republike Srpske i osnovnog, odnosno okružnog suda, rješava
Vrhovni sud Republike Srpske u opštoj sjednici.

Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud kome je predmet ustupljen dužan je da preduzima one
radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.

Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dozvoljena žalba.

Svaki sud vrši radnje u postupku na svom području, ali ako postoji opasnost zbog odlaganja, sud
će preduzeti izvršenje pojedinih radnji i na području drugog suda. O tome će se obavijestiti sud
na čijem području će se preduzeti radnja.
2. Nadležnost sudova u sporovima sa međunarodnim elementom

U pogledu nadležnosti sudova u Republici Srpskoj u postupcima u kojima je stranka stranac koji
uživa pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, strana država ili međunarodna organizacija, važe
pravila međunarodnog prava.
Sud u slučaju sumnje o postojanju i obimu imuniteta može da zatraži obavještenje od ministarstva
nadležnog za poslove pravosuđa.

Sud u Republici Srpskoj nadležan je za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu sa
međunarodnim elementom izričito određena zakonom Bosne i Hercegovine ili Republike Srpske
ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o
nadležnosti suda u Republici Srpskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Srpskoj je
nadležan za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizilazi iz odredaba ovog
zakona o mjesnoj nadležnosti.
3. Stvarna nadležnost

U parničnom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene ovim ili
drugim zakonom Republike Srpske.
4. Mjesna nadležnost
a) Opšta mjesna nadležnost

Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, za suđenje je
nadležan sud koji je opšte mjesno nadležan za tuženog.
U slučajevima predviđenim u ovom zakonu za suđenje je pored suda opšte mjesne nadležnosti
nadležan i drugi određeni sud.

Za suđenje je opšte mjesno nadležan sud na čijem području tuženi ima prebivalište, ako
posebnim zakonom nije drugačije utvrđeno.

Ako tuženi nema prebivalište, opšte mjesno nadležan je sud na čijem području tuženi ima
boravište.
Ako tuženi pored prebivališta ima i boravište u kome drugom mjestu, a prema okolnostima može
se pretpostaviti da će tu boraviti najmanje godinu dana od dana podnošenja tužbe, opšte mjesno
nadležan je i sud boravišta tuženog.

Za suđenje u sporovima protiv Republike Srpske, opštine, kao i drugih oblika teritorijalne
organizacije, opšte mjesno nadležan je sud na čijem se području nalazi sjedište njihove skupštine.
Za suđenje u sporovima protiv ostalih pravnih lica, opšte mjesno nadležan je sud na čijem se
području nalazi njihovo sjedište.

Za suđenje u sporovima protiv državljanina Republike Srpske i Bosne i Hercegovine koji stalno
živi u inostranstvu, opšte mjesno nadležan je sud njegovog posljednjeg prebivališta u Republici
Srpskoj.
b) Izberiva mjesna nadležnost
Nadležnost u sporovima za naknadu štete

Za suđenje u sporovima o vanugovornoj odgovornosti za štetu, pored suda opšte mjesne
nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja izvršena ili sud na čijem je
području štetna posljedica nastupila.
Ako je šteta nastala usljed smrti ili teške tjelesne povrede, nadležan je pored suda iz stava 1. ovog
člana i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.
Odredbe st. 1. i 2. ovog člana primjenjivaće se i u sporovima protiv društva za osiguranje radi
naknade štete trećim licima na osnovu propisa o neposrednoj odgovornosti društava za
osiguranje, a odredba stava 1. ovog člana i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovu
naknade štete protiv regresnih dužnika.
Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na osnovu pisane garancije proizvođača

Za suđenje u sporovima za zaštitu prava na osnovu pisane garancije protiv proizvođača koji je
dao garanciju nadležan je, osim suda opšte mjesne nadležnosti za tuženog, i sud opšte mjesne
nadležnosti za prodavca koji je prilikom prodaje stvari uručio kupcu pismenu garanciju
proizvođača.
Nadležnost u sporovima radi zaštite prava potrošača

Za suđenje u sporovima za zaštitu prava potrošača, osim suda opšte mjesne nadležnosti, nadležan
je i sud na čijem području potrošač ima prebivalište, odnosno boravište.
Nadležnost u sporovima za zakonsko izdržavanje

Za suđenje u sporovima za zakonsko izdržavanje, ako je tužilac lice koje traži izdržavanje,
nadležan je pored suda opšte mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište,
odnosno boravište.
Nadležnost u bračnim sporovima

Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništenja braka ili
razvoda braka (bračni sporovi), nadležan je pored suda opšte mjesne nadležnosti i sud na čijem
području su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.
Nadležnost u sporovima o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva

U sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva, ako je tužilac dijete,
nadležan je pored suda opšte mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište,
odnosno boravište.
Nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravnog lica

Za suđenje u sporovima protiv pravnog lica koje ima poslovnu jedinicu van svog sjedišta, ako
spor proizilazi iz pravnog odnosa te jedinice, pored suda opšte mjesne nadležnosti, nadležan je i
sud na čijem području se nalazi ova poslovna jedinica.
Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa

Dok ostavinski postupak nije pravosnažno završen, za suđenje u sporovima iz nasljednopravnih
odnosa, kao i u sporovima o potraživanjima povjerioca prema ostaviocu, pored suda opšte
mjesne nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem području se nalazi sud koji sprovodi
ostavinski postupak.
Nadležnost po mjestu plaćanja

Za suđenje u sporovima imaoca mjenice ili čeka protiv potpisnika nadležan je, pored suda opšte
mjesne nadležnosti, i sud mjesta plaćanja.

Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa

Ako je u sporu iz radnog odnosa tužilac zaposleni, za suđenje je nadležan, pored suda koji je
opšte mjesno nadležan za tuženog, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno
sud na čijem bi se području rad morao obavljati, kao i sud na čijem je području zasnovan radni
odnos.
Nadležnost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima

Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima nadležan je, pored suda opšte mjesne
nadležnosti, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.
v) Isključiva mjesna nadležnost
Nadležnost u sporovima o nepokretnostima

Za suđenje u sporovima o pravu svojine i o drugim stvarnim pravima na nepokretnosti, u
sporovima zbog smetanja posjeda na nepokretnosti, kao i u sporovima iz zakupnih ili najamnih
odnosa na nepokretnosti ili iz ugovora o korišćenju stana ili poslovnih prostorija, isključivo je
nadležan sud na čijem se području nalazi nepokretnost.
Ako nepokretnost leži na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.
Nadležnost u sporovima o vazduhoplovu i brodu

Kad je za suđenje u sporovima o pravu svojine i o drugim stvarnim pravima na vazduhoplovu,
pomorskom brodu i brodu unutrašnje plovidbe, kao i u sporovima iz zakupnih odnosa na
vazduhoplovu i brodu, nadležan sud Republike Srpske, isključivo je mjesno nadležan sud na
čijem se području vodi upisnik u koji je vazduhoplov, odnosno brod upisan.

Kad je za suđenje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima, odnosno vazduhoplovima
iz člana 43. ovog zakona nadležan sud Republike Srpske, mjesno je nadležan, pored suda na čijem
se području vodi upisnik u koji je brod, odnosno vazduhoplov upisan, i sud na čijem se području
dogodilo smetanje.
Nadležnost za sporove u izvršnom i stečajnom postupku

Za suđenje u sporovima koji nastaju u toku i povodom sudskog ili administrativnog izvršnog
postupka, u toku i povodom stečajnog postupka, odnosno u toku i povodom likvidacionog

postupka, mjesno je isključivo nadležan stvarno nadležni sud na čijem se području nalazi sud koji
sprovodi izvršni, odnosno stečajni postupak, odnosno sud na čijem se području sprovodi
administrativno izvršenje.
g) Supsidijarna nadležnost
Nadležnost za suparničare

Ako je jednom tužbom tuženo više lica u svojstvu materijalnih suparničara (član 362. stav 1. tačka
1.), a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za
jednog od tuženih.
Nadležnost za lica za koja ne postoji opšta mjesna nadležnost u Republici Srpskoj

Tužba o imovinskopravnim zahtjevima protiv lica za koje ne postoji opšta mjesna nadležnost u
Republici Srpskoj, može se podnijeti svakom sudu u Republici Srpskoj na čijem se području
nalazi kakva imovina tog lica ili predmet koji se tužbom traži.
Ako nadležnost suda u Republici Srpskoj postoji zato što je obaveza nastala za vrijeme boravka
tuženog u Republici Srpskoj, mjesno nadležan je sud na čijem je području obaveza nastala.
U sporovima protiv lica za koje u Republici Srpskoj ne postoji opšta mjesna nadležnost, za
obaveze koje treba ispuniti u Republici Srpskoj, tužba se može podnijeti sudu na čijem području
tu obavezu treba ispuniti.
Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupništvo stranog lica u Republici Srpskoj

U sporovima protiv pravnog lica koje ima sjedište u inostranstvu u pogledu obaveza koje su
zasnovane u Republici Srpskoj ili se ovdje moraju ispuniti, tužba se može podnijeti sudu u
Republici Srpskoj na čijem se području nalazi njegovo stalno zastupništvo za Bosnu i
Herecegovinu, odnosno Republiku Srpsku ili sjedište organa kome je povjereno da vrši njegove
poslove.
d) Određivanje mjesne nadležnosti od strane višeg suda

Ako nadležni sud usljed izuzeća sudija ne može da postupa, izvijestiće o tome neposredno viši
sud, koji će odrediti da u tom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud sa njegovog
područja.

Okružni sud može, na prijedlog stranke ili nadležnog osnovnog suda, odrediti da u pojedinom
predmetu postupa drugi stvarno nadležan osnovni sud sa njegovog područja ako je očigledno da
će se tako lakše sprovesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.
Vrhovni sud Republike Srpske može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u
pojedinom predmetu postupa stvarno nadležni osnovni sud sa područja drugog okružnog suda ili
drugi stvarno nadležni okružni sud, ako je očigledno da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako
za to postoje drugi opravdani razlozi.

Ako je za suđenje nadležan sud u Republici Srpskoj, ali se po odredbama ovog zakona ne može
utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Republike Srpske će, na prijedlog stranke,
odrediti koji će stvarno nadležan sud biti mjesno nadležan.
đ) Sporazum o mjesnoj nadležnosti

Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost nekog suda, stranke se mogu
sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi sud koji nije mjesno nadležan, pod uslovom da je taj
sud stvarno nadležan.
Ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva ili više
sudova u Republici Srpskoj, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi jedan od
tih sudova ili neki drugi stvarno nadležan sud.
Ovaj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen, ako su ga potpisale sve stranke i ako se tiče
određenog spora ili više sporova koji svi proističu iz određenog pravnog odnosa.
Ispravu o sporazumu tužilac mora priložiti uz tužbu.
Ako tužba nije podnijeta sudu na koji upućuje sporazum o mjesnoj nadležnosti tuženi može
zahtijevati da se predmet ustupi tom sudu.
Zahtjev iz prethodnog stava tuženi može podnijeti najdocnije u odgovoru na tužbu, uz prilaganje
isprave o sporazumu.
Dio drugi
TOK POSTUPKA
A. POSTUPAK PRED PRVOSTEPENIM SUDOM
Glava III
TUŽBA
1. Tužba i njena sadržina

Parnični postupak pokreće se tužbom.
Tužba mora da sadrži:
1) određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja (tužbeni zahtjev),
2) činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev,
3) dokaze kojima se utvrđuju ove činjenice,
4) naznačenje vrijednosti spora i
5) druge podatke koje u skladu sa odredbom člana 334. ovog zakona mora da ima svaki
podnesak.
Ako je tužilac u tužbi naveo pravni osnov, sud nije vezan za njega.
2. Tužba za utvrđenje

Tužilac može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili
pravnog odnosa, povredu prava ličnosti ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave.
Ovakva tužba može se podići kad je to posebnim propisima predviđeno ili kad tužilac ima pravni
interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, ili
istinitost, odnosno neistinitost neke isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa.
Tužba za utvrđivanje može se podnijeti radi utvrđivanja postojanja, odnosno nepostojanja
činjenice, ako je to predviđeno posebnim zakonom ili drugim propisom.
Tužba za utvrđivanje povreda prava ličnosti može se podnijeti bez obzira na to da li je postavljen
zahtjev za naknadu štete ili drugi zahtjev, u skladu sa posebnim zakonom.
Ako odluka o sporu zavisi od toga da li postoji ili ne postoji neki pravni odnos koji je u toku
parnice postao sporan, tužilac može pored postojećeg zahtjeva istaći i tužbeni zahtjev da sud
utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan
za takav zahtjev.
Isticanje zahtjeva u smislu odredbe stava 5. ovog člana neće se smatrati kao preinačenje tužbe.
3. Isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi

U jednoj tužbi tužilac može istaći više zahtjeva protiv istog tuženog kad su svi zahtjevi povezani
istim činjeničnim i pravnim osnovom.
Ako zahtjevi nisu povezani istim činjeničnim i pravnim osnovom, oni se mogu istaći u jednoj
tužbi protiv istog tuženog samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od ovih zahtjeva i kad je

za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka, a sud ocijeni da isticanje takvih tužbenih zahtjeva u
jednoj tužbi doprinosi ekonomičnosti postupka.
Ako sud, u slučaju iz stava 2. ovog člana, ocijeni da isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi
ne doprinosi ekonomičnosti postupka, najdocnije na pripremnom ročištu donijeće rješenje o
razdvajanju postupaka.
Tužilac može dva ili više tužbenih zahtjeva koji su u međusobnoj vezi istaći u jednoj tužbi, i
tražiti da sud usvoji sljedeći od tih zahtjeva ako nađe da onaj koji je u tužbi istaknut ispred njega
nije osnovan.
Zahtjevi se mogu po stavu 4. ovog člana istaći u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za
svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka.
4. Preinačenje tužbe

Preinačenje tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog
zahtjeva uz postojeći.
Ako tužilac preinačuje tužbu zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, tako da iz
istog činjeničnog osnova zahtijeva drugi predmet ili novčanu sumu, tuženi se takvom preinačenju
ne može protiviti.
Tužba nije preinačena ako je tužilac promijenio pravni osnov tužbenog zahtjeva, ako je smanjio
tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode.

Tužilac može preinačiti tužbu najdocnije do zaključenja pripremnog ročišta ili do početka glavne
rasprave ako pripremno ročište nije održano.
Poslije održavanja pripremnog ročišta, a najdocnije do zaključenja glavne rasprave, sud može
dozvoliti prinačenje tužbe samo ako ocijeni da preinačenje nije usmjereno na odugovlačenje
postupka i ako tuženi pristane na preinačenje.
Smatraće se da postoji pristanak tuženog na preinačenje tužbe ako se on upusti u raspravljanje o
glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinačenju.
Sud će, u slučaju iz stava 2. ovog člana, dozvoliti prinačenje tužbe i kad se tuženi protivi
preinačenju ako su ispunjeni svi sljedeći uslovi:
1) tužilac bez svoje krivice nije mogao tužbu preinačiti ranije,
2) tuženi je u mogućnosti da raspravlja po preinačenoj tužbi bez odlaganja glavne rasprave.
Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija preinačenje tužbe nije dozvoljena posebna žalba.

Tužilac može, do zaključenja glavne rasprave, svoju tužbu preinačiti i tako što će umjesto
prvobitno tuženog tužiti drugo lice.
Za preinačenje tužbe u smislu stava 1. ovog člana potreban je pristanak lica koje treba da stupi u
parnicu namjesto prvobitnog tuženog. Ako se prvobitni tuženi već upustio u raspravljanje o
glavnoj stvari, potreban je i njegov pristanak.
Lice koje stupa u parnicu namjesto prvobitnog tuženog mora primiti parnicu u onom stanju u
kakvom se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.
5. Povlačenje tužbe

Tužilac može povući tužbu bez pristanka tuženog prije nego što tužba bude dostavljena tuženom.
Tužba se može povući i poslije dostavljanja tuženom, sve do zaključenja glavne rasprave, ako
tuženi na to pristane. Ako se tuženi u roku od osam dana od dana obavještenja o povlačenju
tužbe ne izjasni o tome, smatraće se da je pristao na povlačenje.
Tužba se uz izričiti pristanak tuženog može povući i nakon zaključenja glavne rasprave do
pravosnažnosti odluke kojom se postupak pred prvostepenim sudom dovršava. U tom slučaju
tuženi svoj zahtjev za naknadu troškova postupka mora postaviti najkasnije u svojoj saglasnosti
za povlačenje tužbe.
Ako u slučaju iz stava 2. ovog člana dođe do povlačenja tužbe prije nego što je prvostepeni sud
donio odluku, odnosno prije nego što je ona povodom žalbe dostavljena drugostepenom sudu,
prvostepeni sud će rješenjem utvrditi da je tužba povučena, odnosno rješenjem utvrditi da je
tužba povučena i da je presuda bez pravnog dejstva. Istim će rješenjem sud odlučiti i o zahtjevu
tuženog za naknadu troškova postupka.
Ako dođe do povlačenja tužbe pred prvostepenim sudom nakon donošenja prvostepene odluke,
dok je postupak povodom žalbe u toku pred drugostepenim sudom, prvostepeni sud će odmah
obavijestiti drugostepeni sud da je tužba povučena.
Ako do povlačenja tužbe dođe nakon što je predmet dostavljen drugostepenom sudu,
drugostepeni sud će, ako prije toga nije odlučio povodom žalbe, rješenjem utvrditi da je presuda
bez pravnog dejstva i da je tužba povučena. Istim rješenjem sud će odlučiti i o zahtjevu tuženog
za naknadu troškova postupka.
Podnesak kojim se u slučaju iz stava 2. ovog člana povlači tužba podnosi se prvostepenom sudu,
koji može, ako ocijeni da je to potrebno, održati ročište sa strankama radi provjere da li su
ispunjeni uslovi za povlačenje tužbe.
Tužilac može svoju tužbu povući i na raspravi pred drugostepenim sudom.
Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnijeta i može se ponovo podnijeti.
6. Postojanje parnice

Parnica počinje da teče dostavljanjem tužbe tuženom.
U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila u toku postupka, parnica počinje da teče od časa kad
je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka.
Dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim
strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.
Ako među istim strankama već teče druga parnica o istom zahtjevu pred sudom u Bosni i
Hercegovini, stranke su o tome dužne obavijestiti sud.
Sud će u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti da li već teče druga parnica o istom
zahtjevu među istim strankama pred sudom u Bosni i Hercegovini.

Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kome teče parnica, to ne sprečava da se parnica među
istim strankama dovrši.
Lice koje je pribavilo stvar ili pravo o kome teče parnica može stupiti u parnicu namjesto tužioca,
odnosno tuženog samo ako na to pristanu obje stranke.
6a. Postupak za rješavanje spornog pravnog pitanja

Ako u postupku pred prvostepenim sudom u većem broju predmeta postoji potreba da se
zauzme stav prema spornom pravnom pitanju koje je od značaja za odlučivanje o predmetu
postupka pred prvostepenim sudovima, prvostepeni sud će, po službenoj dužnosti ili na prijedlog
stranke, zahtjevom pokrenuti postupak pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljem
tekstu: Vrhovni sud) radi rješavanja spornog pravnog pitanja.
Sud koji je pokrenuo postupak za rješavanje spornog pravnog pitanja dužan je da zastane sa
postupkom dok se ne okonča postupak pred Vrhovnim sudom.

Zahtjev iz člana 61a. stav 1. ovog zakona treba da sadrži kratak prikaz utvrđenog stanja stvari u
konkretnoj pravnoj stvari, navode stranaka o spornom pravnom pitanju i razloge zbog kojih se
sud obraća sa zahtjevom za rješavanje spornog pravnog pitanja. Sud će uz zahtjev priložiti i
sopstveno tumačenje spornog pravnog pitanja. Zahtjev se ne dostavlja strankama na
izjašnjavanje.
Ako stranka predloži pokretanje postupka za rješavanje spornog pravnog pitanja, a protivna
stranka nije bila u mogućnosti da se izjasni o prijedlogu, sud će dostaviti prijedlog toj stranci na
izjašnjenje u roku od osam dana od dana dostavljanja prijedloga.
Prvostepeni sud je dužan da, uz zahtjev za rješavanje spornog pravnog pitanja, dostavi predmet
Vrhovnom sudu.

Vrhovni sud će odbaciti nepotpun ili nedozvoljen zahtjev za rješavanje spornog pravnog pitanja.
Zahtjev iz stava 1. ovog člana je nedozvoljen, ako je o takvom zahtjevu Vrhovni sud već donio
odluku.

Vrhovni sud rješava sporno pravno pitanje po pravilima postupka za usvajanje pravnih stavova.
Vrhovni sud će odbiti da riješi sporno pravno pitanje ako ono nije od značaja za odlučivanje u
većem broju predmeta, u postupku pred prvostepenim sudom.
Vrhovni sud je dužan da riješi sporno pravno pitanje u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva.

U odluci povodom zahtjeva za rješavanje spornog pravnog pitanja Vrhovni sud iznosi razloge
kojima obrazlaže zauzeto pravno shvatanje.
Odluka iz stava 1. ovog člana dostavlja se sudu koji je pokrenuo postupak i objavljuje na internet
stranici Vrhovnog suda ili na drugi pogodan način.

Ako je Vrhovni sud riješio sporno pravno pitanje, stranke u postupku u kome se postavlja isto
sporno pravno pitanje nemaju pravo da traže njegovo rješavanje u parnici koja je u toku.
Glava IV
PRIPREMANjE GLAVNE RASPRAVE
1. Opšte odredbe

Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Ove pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe tuženom na obavezni
odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.

U toku pripremanja glavne rasprave stranke mogu upućivati podneske u kojima će navesti
činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju ove
činjenice.

Sud u toku pripremanja glavne rasprave donosi odluke o upravljanju postupkom u skladu sa
odredbama ovog zakona.

Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

Sud može u toku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu na osnovu priznanja, presudu na
osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja, te primiti na zapisnik poravnanje stranaka.
2. Prethodno ispitivanje tužbe i dostavljanje tužbe

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog
zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da
budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se
odnose na ovlašćenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlašćenje potrebno, sud će
radi otklanjanja ovih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336.
ovog zakona.

Po prethodnom ispitivanju tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi:
1) da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost;
2) da je tužba podnijeta neblagovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje
tužbe;
3) da o istom zahtjevu već teče parnica;
4) da je stvar pravosnažno presuđena;
5) da je o predmetu spora sklopljeno sudsko poravnanje;
6) da se tužilac pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva;
7) da ne postoji pravni interes tužioca za podnošenje tužbe za utvrđenje ili
8) da tužilac u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostatke iz člana 66. ovog zakona.
Sud donosi rješenje kojim se sud oglašava nenadležnim i predmet ustupa drugom sudu, ako
utvrdi:
1) da nije mjesno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu ili
2) da nije stvarno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu.

Ako smatra da nema dovoljno činjenica za donošenje odluke o pitanju koje se postavilo u toku
prethodnog ispitivanja tužbe, sud će o ovom pitanju odluku donijeti naknadno, čim bude
raspolagao sa dovoljno činjenica.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne
i potpune tužbe u sudu.
3. Odgovor na tužbu
a) Odgovor na tužbu i njena sadržina

Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da, najdocnije u roku od 30 dana, dostavi sudu
pismeni odgovor na tužbu.
Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, sud će poučiti tuženog o obavezi iz stava 1. ovog člana, o
tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja
odgovora na tužbu u određenom roku.

U odgovoru na tužbu, tuženi će istaći moguće procesne prigovore i izjasniti se da li priznaje ili
osporava postavljeni tužbeni zahtjev, te navesti i druge podatke koje, u skladu sa odredbama
člana 334. ovog zakona, mora imati svaki podnesak.
Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni
zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrđuju ove
činjenice.

Kad je u ovom zakonu predviđeno da stranka može staviti određeni prigovor ili prijedlog ili
preduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari,
takav prigovor, odnosno prijedlog može se staviti dok sud ne primi odgovor na tužbu.

Kad utvrdi da je odgovor na tužbu nerazumljiv ili nepotpun, sud će radi otklanjanja tih
nedostataka postupiti u skladu sa odredbom člana 336. ovog zakona.
Ukoliko odgovor na tužbu bude odbačen ili povučen u skladu sa odredbama člana 336. stav 3.
ovog zakona, smatraće se da tuženi nije odgovorio na tužbu.
b) Protivtužba i odgovor na protivtužbu

Tuženi može u odgovoru na tužbu, a najdocnije na pripremnom ročištu da podnese protivtužbu,
ako je zahtjev protivtužbe u vezi sa tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako
se protivtužbom traži utvrđenje nekog prava ili pravnog odnosa od čijeg postojanja ili
nepostojanja zavisi u cjelini ili djelimično odluka o tužbenom zahtjevu.

Poslije održavanja pripremnog ročišta, protivtužba se može podnijeti samo ako tuženi na to
pristane i ako sud ocijeni da podnošenje protivtužbe nije usmjereno na odugovlačenje postupka.
Odredbe ovog zakona o tužbi i odgovoru na tužbu shodno se primjenjuju i na protivtužbu i
odgovor na protivtužbu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
4. Pripremno ročište
a) Opšte odredbe

Po prijemu odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno
ročište.
Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog
propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište po isteku roka za podnošenje odgovora na tužbu.
Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, po pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa
strankama.
Pripremno ročište održaće se, po pravilu, najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu
pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu,
ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

Održavanje pripremnog ročišta je obavezno, osim u slučaju kada sud poslije ispitivanja tužbe i
odgovora na tužbu utvrdi da među strankama nema spornih činjenica ili da zbog jednostavnosti
spora održavanje pripremnog ročišta nije potrebno.

U pozivu za pripremno ročište sud će obavijestiti stranke o posljedicama izostanka sa pripremnog
ročišta, kao i o tome da su dužne najdocnije na pripremnom ročištu da iznesu sve činjenice na
kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože sve dokaze koje žele izvesti u toku postupka, te da
na pripremno ročište donesu sve isprave i predmete koje žele upotrijebiti kao dokaz.

Pripremno ročište počinje tako što tužilac ukratko izlaže tužbu, a zatim tuženi ukratko izlaže
odgovor na tužbu.
Kad je potrebno, sud će zatražiti od stranaka razjašnjenje u vezi sa njihovim navodima ili
prijedlozima.

Ako stranka ili njen zakonski zastupnik nije u stanju da se jasno i određeno izjasni o predmetu
raspravljanja, a nema punomoćnika, sud će upozoriti na potrebu da uzme punomoćnika.

Poslije izlaganja tužbe i odgovora na tužbu, raspravlja se o pitanjima koja se odnose na smetnje za
dalji tok postupka. O ovim pitanjima se mogu na pripremnom ročištu izvoditi dokazi kad je to
potrebno.
Sud će po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti, postupiti po odredbama člana 67. ovog
zakona, ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.
Ako sud ne usvoji prigovor da postoji koja od smetnji za vođenje postupka, odluku o prigovoru
donijeće zajedno sa odlukom o glavnoj stvari.
Protiv odluke iz stava 3. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

U daljem toku pripremnog ročišta, raspravljaće se o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima
kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge.

Sud će prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu odlučiti o čemu će se raspravljati i
koji dokazi će se izvesti na glavnoj raspravi.
Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog
odbijanja.
Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.
Sud nije u daljem toku parnice vezan za svoja ranija rješenja iz ovog člana.

Ako sud, na prijedlog stranke, odredi izvođenje dokaza vještačenjem, uvijek će odrediti rok u
kome vještak treba da pripremi i dostavi svoj nalaz i mišljenje.
Pri određivanju ovog roka sud će voditi računa o tome da pismeni nalaz i mišljenje mora dostaviti
strankama najdocnije osam dana prije održavanja ročišta za glavnu raspravu.

Ako se pred istim sudom odvija više parnica između istih lica ili u kojima je isto lice protivnik
raznih tužilaca ili raznih tuženih, sud može, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti,
rješenjem spojiti sve ove parnice, radi zajedničkog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo
raspravljanje ili smanjili troškovi. Za sve spojene parnice sud će donijeti zajedničku presudu.
Sud može na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti odrediti da se odvojeno raspravlja o
pojedinim zahtjevima iz iste tužbe i po završetku odvojenog raspravljanja donijeće posebne
odluke o tim zahtjevima.

Rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana mogu se, po pravilu, donijeti najdocnije na pripremnom ročištu ili
do početka glavne rasprave ako pripremno ročište nije održano.
Protiv rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana posebna žalba nije dozvoljena.

Ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatraće se da je tužba
povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi.
Ako na pripremno ročište ne dođe uredno obaviješten tuženi, ročište će se održati bez njegovog
prisustva.

Na pripremnom ročištu sud ima u pogledu upravljanja postupkom sva ovlašćenja koja ima i na
glavnoj raspravi.
b) Medijacija i sudsko poravnanje

Najdocnije na pripremnom ročištu, sud može, ukoliko ocijeni da je to svrsishodno s obzirom na
prirodu spora i druge okolnosti, da predloži strankama da spor riješe u postupku medijacije kako
je predviđeno posebnim zakonom.
Ovakav prijedlog mogu sporazumno staviti i stranke sve do zaključenja glavne rasprave.

Stranke mogu zaključiti sudsko poravnanje o predmetu spora u toku cijelog postupka, do
njegovog pravosnažnog okončanja.
Ako je sudsko poravnanje zaključeno nakon donošenja prvostepene presude, prvostepeni sud će
donijeti rješenje kojim će utvrditi da je presuda bez dejstva.

Sud će, na način koji ne ugrožava njegovu nepristrasnost, na pripremnom ročištu, kao i u toku
cijelog postupka, nastojati da stranke zaključe sudsko poravnanje.
U cilju doprinosa poravnanju sud može, kada ocijeni da je to osnovano, strankama predložiti
kako da se poravnaju, vodeći računa o željama stranaka, prirodi spora, odnosima među strankama
i drugim okolnostima.

Sudsko poravnanje može da se odnosi na cijeli tužbeni zahtjev ili na jedan njegov dio.
Pred sudom se ne može zaključiti poravnanje u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu
raspolagati (član 3. stav 2.).

Kad sud donese rješenje kojim ne dozvoljava poravnanje stranaka, zastaće se sa postupkom dok
ovo rješenje ne postane pravosnažno.

Sporazum stranaka o poravnanju unosi se u zapisnik.
Poravnanje je zaključeno kad stranke potpišu zapisnik.
Poravnanje sadrži i sporazum o troškovima. Ako stranke ne postignu sporazum o troškovima,
mogu se dogovoriti da odluku o troškovima donese sud.
Sud će strankama izdati ovjeren prepis zapisnika u koji je uneseno poravnanje.

Sudsko poravnanje ima snagu izvršnog naslova.

Sudsko poravnanje može se pobijati samo tužbom.
Sudsko poravnanje se može pobijati ako je zaključeno u zabludi ili pod uticajem prinude ili
prevare.
Tužba iz stava 1. ovog člana se može podnijeti u roku od tri mjeseca od dana saznanja za razloge
pobijanja, a najdocnije u roku od pet godina od dana zaključenja sudskog poravnanja.
Ako sudsko poravnanje bude poništeno, postupak se nastavlja kao da sudsko poravnanje nije ni
bilo zaključeno.

Sud će u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti da li se vodi parnica o predmetu o
kome je ranije bilo zaključeno sudsko poravnanje i ako utvrdi da se parnica vodi o predmetu o
kome je zaključeno sudsko poravnanje, odbaciće tužbu.
v) Zakazivanje ročišta za glavnu raspravu

Na pripremnom ročištu sud će rješenjem odrediti:
1) dan i čas održavanja glavne rasprave;
2) pitanja o kojima će se raspravljati na glavnoj raspravi;
3) dokaze koji će se izvesti na glavnoj raspravi;
4) lica koja će biti pozvana na glavnu raspravu.

Glavna rasprava će se, po pravilu, održati najdocnije u roku od 30 dana od dana održavanja
pripremnog ročišta.
Sud može odrediti da se glavna rasprava održi odmah poslije pripremnog ročišta.
Ako se procjenjuje da će glavna rasprava trajati duže od jednog dana, ročište će biti zakazano za
onoliko dana uzastopno, koliko je neophodno da se rasprava održi u kontinuitetu.

Sa sadržinom rješenja iz stava 1. člana 94. ovog zakona upoznaće se prisutna stranka, te joj se
neće dostavljati rješenje niti poziv za glavnu raspravu. Sud će obavijestiti prisutnu stranku i o
posljedicama izostanka sa ročišta za glavnu raspravu.

Sud će na ročište za glavnu raspravu pozvati stranke koje nisu bile prisutne na pripremnom
ročištu, kao i svjedoke i vještake koje je na pripremnom ročištu odlučio da pozove.
U pozivu za glavnu raspravu, sud će obavijestiti pozvane o posljedicama izostanka sa ročišta.
Stranci koja nije bila prisutna na pripremnom ročištu uz poziv za glavnu raspravu dostavlja se
ovjeren prepis rješenja iz stava 1. člana 94. ovog zakona.
Glava V
GLAVNA RASPRAVA
1. Tok glavne rasprave

Sudija otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja.
Poslije toga, sudija utvrđuje da li su došla sva pozvana lica, pa ako nisu, provjerava da li su
odsutna lica uredno pozvana i imaju li opravdan razlog za izostanak.
Ako tužilac bez opravdanog razloga ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a bio je uredno
pozvan, smatraće se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ročištu upusti u
raspravljanje.
Ako na ročište za glavnu raspravu bez opravdanog razloga ne dođe tuženi, a bio je uredno
pozvan, rasprava će se održati bez njegovog prisustva.

Sud će prvo, po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti, utvrditi da li postoje procesne
smetnje za dalje postupanje i postupiti u skladu sa odredbama člana 67. ovog zakona, ako
odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.

Ako sud ne prihvati prigovor iz stava 1. ovog člana, bez obzira da li je o njemu raspravljano
odvojeno od glavne stvari ili zajedno sa njom, odluku o prigovoru donijeće zajedno sa odlukom o
glavnoj stvari.
Protiv rješenja kojim se odbijaju prigovori stranaka iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena posebna
žalba.

Glavna rasprava se odvija sljedećim redom:
1) tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja iz tužbe, uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava;
2) tuženi ukratko izlaže odgovor na tužbu uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava i daje
odgovor na bitne navode tužioca iz tačke 1. ovog stava;
3) ako je stavljen prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, saslušavaju se stranke, i to
prvo tužilac, a zatim tuženi;
4) saslušavaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tužioca, a zatim svjedoci tuženog;
5) izvode se ostali dokazi, uključujući i vještačenje;
6) po izvođenju svih dokaza, obje stranke, počev od tužioca, imaju pravo da se obrate sudu
završnim izlaganjem, kojim se rezimiraju pravni i činjenični aspekti predmeta;
7) sud može dozvoliti tužiocu da se ukratko izjasni na završno izlaganje tuženog;
8) ako je tužiocu dozvoljeno da se izjasni na završno izlaganje tuženog, i tuženi će imati pravo da
se ukratko izjasni na konačne navode tužioca.
Izuzetno, sud može odrediti redosljed odvijanja glavne rasprave drugačiji od redosljeda
predviđenog u stavu 1. ovog člana.

Sud će se starati da se glavna rasprava odvija na pravilan način, bez nepotrebnih odlaganja, te da
se raspravlja samo o pitanjima bitnim za donošenje odluke.
Sudija se u toku glavne rasprave stara o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda.
Sud će kazniti lica koja narušavaju red u sudnici ili vrijeđaju dostojanstvo suda i drugih učesnika u
postupku u skladu sa odredbama ovog zakona o nepoštovanju suda.

Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode neposredno pred sudom, ako
ovim zakonom nije drugačije određeno.

Svaka stranka treba u svojim izlaganjima da iznese sve činjenice potrebne za obrazloženje svojih
prijedloga, da ponudi dokaze potrebne za utvrđivanje svojih navoda kao i da se izjasni o
navodima i ponuđenim dokazima protivne stranke.
Stranke mogu u toku glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, samo ako
učine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bile u mogućnosti iznijeti, odnosno predložiti na
pripremnom ročištu.

Stranke mogu iznijeti i svoja pravna shvatanja koja se odnose na predmet spora.

Prilikom izvođenja dokaza saslušanjem stranaka stranku prvo ispituje njen punomoćnik, a poslije
toga suprotna stranka.
Ako stranka koja se saslušava nema punomoćnika, prvo je ispituje sud.

Stranke ispituju svjedoke i vještake. Sudija prvo daje riječ stranci koja je predložila svjedoka ili
vještaka, zatim suprotnoj strani, a zatim, ukoliko je potrebno, ponovo stranci koja ih je predložila.

Sudija može postavljati pitanja strankama, svjedocima ili vještacima u svakoj fazi saslušanja.

Sud će odbiti sprovođenje procesnih radnji koje nisu bitne za postupak.
Sud neće dozvoliti postavljanje pitanja u kojima je sadržano kako na njih treba odgovoriti.
Sud neće dozvoliti pitanja koja su nebitna za predmet i pitanja na koja je već dovoljno
odgovoreno.
Na zahtjev stranke u zapisnik će se unijeti pitanja koja sud nije dozvolio.
Sud neće dozvoliti vrijeđanje i uznemiravanje stranaka, svjedoka i vještaka za vrijeme ispitivanja.

Saslušani svjedoci i vještaci ostaju u sudnici, ako im sud to naloži.
Ako stranka to zahtijeva, a svjedok je još uvijek prisutan, sud može odlučiti da svjedoka koji je
već saslušan na istom ročištu za glavnu raspravu još jednom pozove na ponovno saslušanje.

Sud nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom.

Protiv rješenja koja se odnose na rukovođenje raspravom nije dozvoljena posebna žalba.

Nakon što budu okončane sve faze glavne rasprave i predmet bude spreman za presuđenje, sud
će proglasiti da je glavna rasprava zaključena.
2. Odgađanje, odlaganje i nastavak ročišta

Sud može odgoditi zakazano ročište za glavnu raspravu prije njegovog održavanja, ako utvrdi da
nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo održavanje ili da dokazi čije je izvođenje
određeno neće biti pribavljeni do ročišta (odgađanje ročišta).
Sud je dužan, najdocnije osam dana prije održavanja ročišta, provjeriti da li su ispunjeni uslovi iz
stava 1. ovog člana.
Kad odgodi ročište, sud će o vremenu održavanja novog ročišta odmah obavijestiti sve pozvane.

Sud može, na prijedlog stranke, odložiti započeto ročište (odlaganje ročišta) samo iz sljedećih
razloga:
1) ako bez krivice stranke koja predlaže odlaganje ročišta na ročištu nije moguće izvesti neki od
dokaza čije je izvođenje određeno, a koji je važan za pravilno donošenje odluke;
2) ako obje stranke predlažu odlaganje radi pokušaja mirnog rješenja spora ili zaključenja sudskog
poravnanja.
Stranka može samo jednom tražiti odlaganje ročišta iz istog razloga.
Kad se ročište odloži, sud će prisutnim odmah saopštiti mjesto i vrijeme novog ročišta. Sud nije
dužan da o mjestu i vremenu novog ročišta obavijesti stranku koja nije bila prisutna na
odloženom ročištu, a bila je uredno obaviještena osim ako su na tom ročištu iznesene nove
činjenice.
Sud može, po službenoj dužnosti, odložiti započeto ročište samo u slučajevima predviđenim
ovim zakonom.

Ako na ročištu nije moguće izvesti neki od dokaza čije je izvođenje određeno, sud može odlučiti
da se rasprava nastavi, s tim da se naknadno, na novom ročištu, izvede samo ovaj dokaz, i iznesu
navodi u vezi sa njim.

Na novom ročištu zakazanom poslije odlaganja rasprave, radnje koje su već sprovedene ponovo
se sprovode samo ako se ročište drži pred novim sudijom ili ako sud smatra da je to neophodno
za pravilno donošenje presude.
Ako se ročište drži pred novim sudijom, sud može, uz saglasnost stranaka, odlučiti da se ponovo
ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o
izvođenju tih dokaza.

Ročište za glavnu raspravu se ne može odgoditi niti odložiti na neodređeno vrijeme.
Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi ili odložiti na period duži od 30 dana, osim u
slučaju iz člana 129. ovog zakona.
Prilikom odgađanja, odnosno odlaganja ročišta sud će datum održavanja novog ročišta, u pravilu,
odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
Kad odgodi ili odloži ročište, sud je dužan preduzeti sve radnje koje mu stoje na raspolaganju
kako bi se do sljedećeg ročišta otklonili uzroci koji su doveli do odgađanja, odnosno odlaganja, te
kako bi se na tom ročištu rasprava mogla zaključiti.
Protiv rješenja suda kojim se odgađa ili odlaže ročište ili rješenja kojim se odbijaju prijedlozi
stranaka za odgađanje, odnosno odlaganje ročišta, nije dozvoljena posebna žalba.

Ako se započeto ročište ne može okončati u toku istog dana, sud će odrediti nastavak ročišta za
sljedeći radni dan (nastavak ročišta).

Odrebe čl. 111, 112, 115. i 116. ovog zakona, shodno se primjenjuju na pripremno ročište.
3. Javnost glavne rasprave

Glavna rasprava je javna, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetna lica, osim ako ovim zakonom nije drugačije
propisano.
Lica koja prisustvuju raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe.
Odredba stava 3. ovog člana ne odnosi se na pripadnike policije, ako je nošenje oružja
neophodno za vršenje njihove dužnosti.

Sud može isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njen dio ako to zahtijevaju interesi
čuvanja službene, poslovne ili lične tajne, zaštita interesa maloljetnika, interesi javnog reda ili
razlozi morala.
Sud može isključiti javnost i kad se mjerama za održavanje reda predviđenim u ovom zakonu ne
bi moglo obezbijediti nesmetano održavanje rasprave.

Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike, punomoćnike,
umješače i Ombudsmena Republike Srpske.
Sud može dozvoliti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isključena prisustvuju pojedina
službena lica, kao i naučni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu, odnosno naučnu
ili javnu djelatnost.
Sud će upozoriti lica koja prisustvuju raspravi na kojoj je javnost isključena da su dužna da kao
tajnu čuvaju ono što su na raspravi saznala, a što nije već poznato javnosti i upozoriće ih na
posljedice odavanja tajne.

O isključenju javnosti odlučuje sud rješenjem koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno.
Protiv rješenja o isključenju javnosti nije dozvoljena posebna žalba.

Odredbe o javnosti na glavnoj raspravi shodno će se primjenjivati i na pripremnom ročištu, na
ročištu van glavne rasprave pred sudom, kao i na ročištu pred zamoljenim sudom.
Glava VI
DOKAZI
1. Opšte odredbe

Svaka stranka dužna je da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.

Sud će naložiti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za donošenje odluke, a koje stranke
nisu predložile, ako utvrdi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu
raspolagati u smislu člana 3. stav 2. ovog zakona.
Ako stranka ne postupi po nalogu suda, sud je ovlašćen da po službenoj dužnosti pribavi i izvede
te dokaze.

Ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u toku parnice.
Ako stranka porekne činjenice koje je priznala, sud će ocijeniti da li će te činjenice smatrati
priznatim ili osporenim.
Činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se može dokazivati da ove
činjenice ne postoje, ako zakonom nije što drugo određeno.
Ne treba dokazivati činjenice koje su opštepoznate.

Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću da utvrdi neku činjenicu, o
postojanju ove činjenice zaključiće primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčani iznos ili na zamjenljive stvari,
ali se tačna visina iznosa, odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo sa
nesrazmjernim teškoćama, sud će o ovom odlučiti, po svojoj ocjeni.

Dokazi se izvode na glavnoj raspravi.
Na prijedlog stranke, podnijet najdocnije na pripremnom ročištu, sud može odlučiti da se
određeni dokazi izvedu pred drugim sudom (zamoljeni sud). U tom slučaju zapisnici o izvedenim
dokazima pročitaće se na glavnoj raspravi.
Kad sud donese odluku iz stava 2. ovog člana, u zamolnici za izvođenje dokaza opisaće ukratko
predmet spora, izložiće stanje parnice i odrediti koji će se dokazi izvesti, uz naznačenje o kojim
okolnostima treba naročito voditi računa.
O ročištu za izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom obavijestiće se stranke.
Sudija zamoljenog suda ima pri izvođenju dokaza sva ovlašćenja koja ima sudija kad se dokazi
izvode na glavnoj raspravi.
Protiv rješenja suda kojim se određuje izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom nije dozvoljena
posebna žalba.

Ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne može izvesti u rokovima predviđenim ovim
zakonom, sud rješenjem može odrediti duži rok za izvođenje dokaza.
Kad određeni rok protekne, rasprava će se sprovesti bez obzira što određeni dokaz nije izveden.

Ako sudu nije poznato pravo koje važi u stranoj državi, zatražiće obavještenje od organa uprave
nadležnog za poslove pravosuđa.
Sud može i od stranke zatražiti da podnese javnu ispravu izdatu od nadležnog inostranog organa
kojom se potvrđuje koje pravo važi u stranoj državi.
2. Uviđaj

Uviđaj se preduzima kad je za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje neke okolnosti
potrebno neposredno opažanje suda.
Uviđaj se može vršiti i uz učešće vještaka.

Ako u postupku treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka, kod trećeg lica, kod
državnog organa ili kod pravnog lica kome je povjereno vršenje javnih ovlašćenja, shodno će se
primijeniti odredbe čl. 134. do 136. ovog zakona o pribavljanju isprava od ovih organa ili lica.
3. Isprave

Isprava koju je u propisanom obliku izdao državni organ u granicama svoje nadležnosti, kao i
isprava koju je u takvom obliku izdalo pravno ili fizičko lice u vršenju javnih ovlašćenja koje mu
je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost
onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.
Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage
izjednačene sa javnim ispravama.
Dozvoljeno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava
nepravilno sastavljena.
Ako se posumnja u autentičnost isprave, stranka može zatražiti da sud traži da se o tome izjasni
organ od koga bi trebalo da ona potiče.

Ako međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno, inostrane javne isprave koje su propisno
ovjerene imaju, pod uslovom uzajamnosti, istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.

Stranka je dužna da sama podnese ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda.
Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjereni prevod.

Ako se isprava nalazi kod državnog organa ili pravnog lica kome je povjereno vršenje javnog
ovlašćenja, a sama stranka ne može izdejstvovati da se isprava preda ili pokaže, sud će po
prijedlogu stranke narediti tom organu, odnosno licu, da ispravu dostave sudu.

Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud može ovu
stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok.
Stranka ne može da uskrati podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu
za dokaz svojih navoda, ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna da preda ili pokaže, ili
ako se isprava s obzirom na njenu sadržinu smatra zajedničkom za obje stranke.
U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje drugih isprava shodno će se primijenjivati
odredbe čl. 139. i 140. ovog zakona.
Kad stranka koja je pozvana da podnese ispravu poriče da se isprava kod nje nalazi, mogu se radi
utvrđivanja ove činjenice izvoditi dokazi.
Sud će, s obzirom na sve okolnosti, cijeniti od kakvog je značaja što stranka koja drži ispravu
neće da postupi po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili poriče da se isprava
kod nje nalazi.
Protiv odluke suda iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

Sud može, na prijedlog stranke, narediti trećem licu da podnese ispravu samo kad je ono po
zakonu dužno da je pokaže ili podnese, ili kad je riječ o ispravi koja je po svojoj sadržini
zajednička za to lice i stranku koja se poziva na ispravu.
Prije nego što donese odluku kojom trećem licu nalaže da podnese ispravu, sud će pozvati treće
lice da se o tome izjasni.
Kad treće lice poriče svoju dužnost da podnese ispravu koja se kod njega nalazi, sud će riješiti da
li je treće lice dužno da podnese ispravu.
Kad treće lice poriče da se isprava nalazi kod njega, radi utvrđivanja ove činjenice mogu da se
izvode dokazi.
Pravosnažno rješenje o dužnosti trećeg lica da podnese ispravu može se izvršiti po pravilima
izvršnog postupka. Sud će ovo rješenje po službenoj dužnosti dostaviti nadležnom izvršnom
sudu radi prinudnog izvršenja.
Treće lice ima pravo na naknadu opravdanih troškova koje je imalo u vezi sa podnošenjem
isprava. Odredbe člana 146. ovog zakona shodno će se primjenjivati i u ovom slučaju.
4. Svjedoci

Svako lice koje se poziva kao svjedok dužno je da se odazove pozivu, a ako ovim zakonom nije
drugačije određeno, dužno je i da svjedoči.
Kao svjedoci mogu se saslušati samo lica koja su sposobna da daju obavještenja o činjenicama
koje se dokazuju.
Stranka koja predlaže da se određeno lice sasluša kao svjedok mora prije toga navesti o čemu ono
treba da svjedoči i navesti njegovo ime, prezime i boravište.

Ne može se saslušati kao svjedok lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja
službene ili vojne tajne, dok ga nadležni organ ne oslobodi od te dužnosti.

Svjedok može uskratiti svjedočenje:
1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;
2) o onome o čemu se stranka ili drugo lice svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovjedilo;
3) o činjenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar, ili u vršenju nekog drugog poziva ili
neke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u vršenju tog
poziva ili djelatnosti.
Sud će upozoriti ova lica da mogu uskratiti davanje iskaza u slučajevima navedenim u stavu 1.
ovog člana.

Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja
izložio opasnosti od krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kog
stepena, a u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno, svog bračnog druga ili srodnike po
tazbini do drugog stepena zaključno i onda kad je brak prestao, lice sa kojim živi u vanbračnoj
zajednici ili njegove srodnike do drugog stepena zaključno, kao i svog staraoca ili staranika,
usvojioca ili usvojenika.
Sud će upozoriti svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje.

Opravdanost razloga za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje sud
pred kojim svjedok treba da svjedoči, nakon što se o tome izjasne stranke.
Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana stranke nemaju pravo na posebnu žalbu.
Svjedok može rješenje iz stava 1. ovog člana pobijati u žalbi protiv rješenja o novčanoj kazni ili o
zatvoru zbog toga što je uskratio svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

Svjedoci se pozivaju dostavljanjem pismenog poziva u kome se navodi ime i prezime i ime jednog
roditelja pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi sa kojim se poziva i naznačenje da se
poziva kao svjedok. U pozivu će se svjedok upozoriti na posljedice neopravdanog izostanka
predviđene odredbama člana 410. ovog zakona i na pravo na naknadu troškova iz člana 146. ovog
zakona.
Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se
saslušati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave.

Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva svjedoka koji će se docnije saslušavati.
Svjedok je dužan da odgovore daje usmeno.
Svjedok će se prethodno opomenuti da je dužan da govori istinu i da ne smije ništa prećutati, a
zatim će se upozoriti na posljedice davanja lažnog iskaza.
Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, ime jednog roditelja, boravište, mjesto i datum
rođenja, godine života i njegov odnos sa strankama.

Poslije opštih pitanja svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a poslije toga suprotna
stranka.
Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku.
Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči.

Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušaće se preko tumača.
Ako je svjedok gluv, postavljaće mu se pitanja pismeno, a ako je nijem, pozvaće se da pismeno
odgovara. Ako se saslušanje ne može izvršiti na ovaj način, pozvaće se kao tumač lice koje se sa
svjedokom može sporazumjeti.
Sud će tumača upozoriti na dužnost vjernog prenošenja pitanja koja se svjedoku postavljaju i
izjava koje svjedok bude davao.

Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za ishranu i prenoćište, kao i na
naknadu izgubljene zarade, nastalih usljed njegove obaveze da svjedoči.
Svjedok mora da zahtijeva naknadu odmah po saslušanju, inače gubi pravo na nju. Sud je dužan
da na ovo upozori svjedoka.
U rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka sud će odrediti da se određeni iznos isplati iz
položenog predujma, a ako predujam nije položen, naložiće stranci da određeni iznos plati
svjedoku u roku od osam dana. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

5. Vještaci

Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili
razjašnjenja određene činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

Stranka koja predlaže vještačenje dužna je u prijedlogu da naznači predmet i obim vještačenja,
kao i da predloži lice koje će da izvrši vještačenje.
Protivna stranka će se izjasniti o predloženom vještaku, kao i o predmetu i obimu vještačenja.
Nakon izjašnjenja protivne stranke sud će uzimajući u obzir prijedloge i primjedbe donijeti
odluku o ličnosti vještaka, predmetu i obimu vještačenja.
Sud će postupiti na način iz stava 3. ovog člana i bez izjašnjenja protivne stranke ukoliko uredno
obaviještena protivna stranka nije pristupila na ročište na kojem je trebalo da se izjasni.

Vještačenje vrši jedan vještak.
Sud može na prijedlog stranke da odredi više vještaka za različite vrste vještačenja.
Vještaci se određuju prvenstveno iz reda imenovanih sudskih vještaka za određenu vrstu
vještačenja.
Složenija vještačenja će se povjeriti prvenstveno stručnim ustanovama kao što su: bolnice,
hemijski laboratoriji, fakulteti i slično.
Ako postoje ustanove za određene vrste vještačenja, kao što su: vještačenje lažnog novca,
rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i slično, takva vještačenja povjeriće se u prvom redu tim
ustanovama.

Izvođenje dokaza vještačenjem određuje sud rješenjem koje sadrži:
1. ime, prezime i zanimanje vještaka;
1. predmet spora;
2. obim i predmet vještačenja;
4. rok za podnošenje pismenog nalaza i mišljenja.

Vještak se uvijek poziva na ročište za glavnu raspravu.

Prepis rješenja iz člana 150. ovog zakona dostavlja se vještaku zajedno sa pozivom na ročište za
glavnu raspravu.
U pozivu će sud upozoriti vještaka da svoje mišljenje mora iznijeti savjesno i u skladu sa pravilima
nauke i vještine i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja nalaza i mišljenja u ostavljenom
roku, odnosno neopravdanog izostanka sa ročišta i pravu na nagradu i naknadu troškova.

Vještaci su dužni da se odazovu pozivu suda i da iznesu svoj nalaz i mišljenje.
Sud će vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vještačenja iz razloga iz kojih svjedok može
uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.
Sud može vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vještačenja i iz drugih opravdanih
razloga. Oslobođenje od dužnosti vještačenja može tražiti i ovlašćeni radnik organa ili
organizacije u kojoj vještak radi.

Vještak će biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudija, ali se izuzetno za vještaka
može uzeti i lice koje je ranije bilo saslušano kao svjedok.
Stranka je dužna da podnese zahtjev za izuzeće vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a
najdocnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem.
U zahtjevu za izuzeće vještaka stranka je dužna da navede okolnosti na kojima zasniva svoj
zahtjev za izuzeće.
O zahtjevu za izuzeće odlučuje sud.
Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće nije dozvoljena posebna žalba.
Ako je stranka saznala za razlog izuzeća poslije izvršenog vještačenja i prigovara vještačenju iz tog
razloga, sud će postupiti kao da je zahtjev za izuzeće stavljen prije izvršenog vještačenja.

Vještak svoj pismeni nalaz i mišljenje uvijek dostavlja sudu prije rasprave, ukoliko sud ne odredi
drugačije.
Vještak mora uvijek da obrazloži svoje mišljenje.

Ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku, sud će, po isteku roka koji strankama
ostavi da se o tome pismeno izjasne, ukoliko ne uvaži razloge kašnjenja, odrediti drugog vještaka.
Ako vještak dostavi nalaz ili mišljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrječni sami sebi ili
izvedenim okolnostima, sud će pozvati vještaka da ih dopuni, odnosno ispravi, i odrediti rok za
ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja.

Ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, sud će, uz
prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka.

Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i mišljenje vještaka najdocnije osam dana prije ročišta za
glavnu raspravu.

Ročište za glavnu raspravu će se održati i ako vještak ne pristupi na glavnu raspravu.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, sud može na prijedlog stranke odložiti raspravu i zakazati novo
ročište na koje će ponovo pozvati vještaka, ako utvrdi da je njegovo prisustvo na raspravi
neophodno radi razjašnjenja ili dopune nalaza i mišljenja.

Sud će vještaku dozvoliti da razmatra spise, kao i da postavlja pitanja strankama i drugim
vještacima u vezi predmeta vještačenja.

Protiv rješenja suda iz čl. 148, 150, 152. i 155. ovog zakona nije dozvoljena žalba.

Vještak ima pravo na naknadu putnih troškova, troškova za ishranu i prenoćište i troškova
vještačenja, kao i pravo na razumnu nagradu za izvršeno vještačenje.

Ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno, na izvođenje dokaza vještačenjem shodno
se primjenjuju odredbe o saslušanju svjedoka.

Odredbe člana. 148. stav 1, čl. 149. stav 3, 151. st. 1. i 3, 152, 153. i 159. ovog zakona primjenjuju
se shodno i na tumače.
6. Saslušanje stranaka

Na prijedlog stranke, sud će odrediti izvođenje dokaza saslušanjem stranaka.

Sud će odlučiti da se sasluša samo jedna stranka, ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se ne
odazove pozivu suda.

Sud može odlučiti da se sasluša samo jedna stranka, ako se uvjeri da drugoj stranci, odnosno licu
koje treba da se sasluša za tu stranku nisu poznate sporne činjenice, ili ako saslušanje te stranke
nije moguće.
Ako u toku postupka stranka umre ili ponovno saslušanje stranke nije moguće ili je otežano iz
drugih razloga, sud će pročitati zapisnik sa iskazom te stranke.

Za stranku koja nema parničnu sposobnost saslušaće se njen zakonski zastupnik. Sud može
odlučiti da se umjesto ili pored zakonskog zastupnika sasluša sama stranka, ako je njeno
saslušanje mogućno.
Za pravno lice saslušaće se lice koje je zakonom ili pravilima određeno da ga zastupa.

Poziv na ročište dostaviće se punomoćniku stranke, koji je dužan o tome stranku obavijestiti,
odnosno, ako stranka nema punomoćnika, stranci ili licu koje će se za stranku saslušati.
U pozivu će se naznačiti da će se na ročištu izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i da će stranka
koja dođe na ročište biti saslušana u odsustvu druge stranke.

Ne mogu se primijeniti nikakve prinudne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda
radi saslušanja niti se stranka može prinuditi na davanje iskaza.

Odredbe o izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka primjenjivaće se i pri izvođenju dokaza
saslušanjem stranaka, ako za saslušanje stranaka nije što drugo propisano.
7. Obezbjeđenje dokaza

Ako postoji opravdana bojazan da neki dokaz neće moći da se izvede ili da će njegovo docnije
izvođenje biti otežano, može se u toku kao i prije pokretanja parnice predložiti da se ovaj dokaz
izvede.
Obezbjeđenje dokaza se može tražiti i u toku postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka.

Ako je prijedlog za obezbjeđenje dokaza stavljen u toku parničnog postupka, za postupanje je
nadležan sud pred kojim je postupak u toku.
Kad se traži obezbjeđenje dokaza prije pokretanja postupka, kao i u izuzetnim slučajevima ako je
postupak već u toku, nadležan je sud prvog stepena na čijem se području nalaze stvari koje treba
razgledati, odnosno sud na čijem području boravi lice koje treba saslušati.

U podnesku kojim traži obezbjeđenje dokaza predlagač je dužan da navede činjenice koje se
imaju dokazati, dokaze koje treba izvesti i razloge zbog kojih smatra da se docnije dokaz neće
moći izvesti ili da će njegovo izvođenje biti otežano. U podnesku treba navesti ime i prezime
protivnika, osim ako iz okolnosti proističe da on nije poznat.

Podnesak u kome je stavljen prijedlog za obezbjeđenje dokaza sud će dostaviti protivniku, ako je
poznat, ostavljajući mu odgovarajući rok za odgovor.
Izuzetno, ako postoji opasnost za obezbjeđenje dokaza, sud će o prijedlogu odlučiti i bez
prethodnog izjašnjavanja protivnika.
U rješenju kojim se usvaja prijedlog sud će odrediti ročište za izvođenje dokaza, navešće činjenice
o kojima će se izvoditi dokazi, kao i dokaze koji će se izvesti.
Ako protivniku nije ranije bio dostavljen podnesak u kome je stavljen prijedlog za obezbjeđenje
dokaza, on će mu se dostaviti zajedno sa rješenjem suda kojim se usvaja prijedlog za obezbjeđenje
dokaza.
Protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boravište sud može radi učestvovanja na
ročištu za izvođenje dokaza postaviti privremenog zastupnika (član 296.). O ovom postavljenju
nije potrebno izdati oglas.
Sud može u izuzetnim slučajevima odrediti da izvođenje dokaza započne i prije nego što se
rješenje kojim se usvaja prijedlog za obezbjeđenje dokaza dostavi protivniku.
Protiv rješenja suda kojim se usvaja prijedlog za obezbjeđenje dokaza, kao i protiv rješenja kojim
se odlučuje da izvođenje dokaza započne prije nego što se rješenje dostavi protivniku, nije
dozvoljena žalba.

Ako su dokazi izvedeni prije nego što je postupak pokrenut, zapisnik o izvođenju dokaza čuvaće
se kod suda pred kojim su dokazi izvedeni.
Ako je postupak u toku, a obezbjeđenje dokaza nije izveo sud koji vodi postupak, zapisnik će se
dostaviti tome sudu.
Glava VII
SUDSKE ODLUKE
1. Zajedničke odredbe

Sud donosi odluke na ročištu ili van ročišta.

Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja.
O tužbenom zahtjevu sud odlučuje presudom, a u postupku zbog smetanja posjeda rješenjem.
O svim drugim pitanjima sud odlučuje rješenjem.
Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.
2. Presuda
Opšte odredbe

Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja.
Ako postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima odlučiti jednom presudom.

Sud može da naloži tuženom da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja
glavne rasprave.
Ako sud usvoji zahtjev za izdržavanje može obavezati tuženog i na činidbe koje nisu dospjele.
Presuda kojom se tuženi obavezuje da preda ili preuzme stvari date u najam ili zakup, može se
donijeti i prije prestanka tih odnosa.

Ako je tužilac u tužbi tražio da mu se dosudi određena stvar, a istovremeno je u tužbi ili do
zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto stvari primiti određeni novčani iznos, sud
će, ako usvoji tužbeni zahtjev, izreći u presudi da se tuženi može osloboditi od davanja stvari ako
plati taj novčani iznos.

Kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odrediće se i rok u kome je ovu činidbu
dužna da izvrši.
Ako posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe iznosi 30 dana, ali za
činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud može odrediti duži rok. U mjeničnim i
čekovnim sporovima ovaj rok iznosi 15 dana.
Rok za izvršenje činidbe počinje da teče prvog dana poslije donošenja presude, odnosno, ako se
presuda dostavlja u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavljanju, prvog dana poslije
dostavljanja prepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje.
b) Presuda na osnovu priznanja

Ako tuženi do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljeg raspravljanja
donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev (presuda na osnovu priznanja).
Sud neće donijeti presudu na osnovu priznanja i kad su ispunjeni potrebni uslovi, ako nađe da je
riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (član 3. stav 2.).
Donošenje presude na osnovu priznanja odložiće se ako je potrebno da se o okolnostima iz stava
2. ovog člana prethodno pribave obavještenja.
Priznanje tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pismenom podnesku, tuženi može i bez pristanka
tužioca opozvati do donošenja presude.
v) Presuda na osnovu odricanja

Ako se tužilac do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljeg
raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na osnovu odricanja).
Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženog.
Tužilac može do donošenja presude, na ročištu ili u pismenom podnesku, opozvati odricanje od
tužbenog zahtjeva bez pristanka tuženog.
g) Presuda zbog propuštanja

Kad tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužilac predložio donošenje presude
zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će donijeti
presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), osim ako je tužbeni zahtjev
očigledno neosnovan.
Tužbeni zahtjev je očigledno neosnovan:
1) ako je tužbeni zahtjev očigledno protivan činjenicama navedenim u tužbi;
2) ako su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev u očiglednoj protivrječnosti sa dokazima
koje je sam tužilac predložio ili sa činjenicama koje su opštepoznate.
Ako je zahtjev očigledno neosnovan, sud će donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.
Presuda zbog propuštanja neće se donijeti o zahtjevu ili dijelu zahtjeva kojim stranke ne mogu
raspolagati.

(brisano)
d) Donošenje, pismena izrada i dostavljanje presude

Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak presude u roku od 30 dana od dana zaključenja
glavne rasprave.
Ukoliko sudija u roku do 60 dana od dana zaključenja glavne rasprave ne donese presudu i ne
izradi pismeni otpravak presude, dužan je u pisanoj formi obavijestiti predsjednika suda o
razlozima prekoračenja roka.

Po zaključenju glavne rasprave, sud će prisutne stranke obavijestiti o datumu donošenja presude.
Ako jedna od stranaka nije prisustvovala glavnoj raspravi, sud će je pismeno obavijestiti o datumu
donošenja presude.
Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomoćnici, su dužni sami preuzeti presudu u zgradi
suda, te im sud neće dostavljati presudu u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavljanju.
Ako su stranke bile uredno obaviještene o datumu donošenja presude, rok za žalbu protiv
presude počinje teći prvog narednog dana nakon donošenja presude.

U izuzetnim okolnostima, sud može na zahtjev stranke odlučiti da se dostavljanje presude izvrši
na način predviđen odredbama ovog zakona o dostavljanju.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o datumu donošenja presude sud će u svakom slučaju
dostaviti presudu u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavljanju.

Presuda zbog propuštanja i presuda drugostepenog suda donesena bez rasprave dostavlja se
strankama u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavljanju.

U slučaju iz člana 184. stav 2. ovog zakona, sud će čim bude saznao da će doći do odgađanja
datuma donošenja presude o tome obavijestiti stranke, nakon čega će strankama presudu
dostaviti po odredbama ovog zakona o dostavljanju.

U slučajevima iz čl. 186, 187. i 188. ovog zakona rok za podnošenje pravnog lijeka počinje teći
prvog narednog dana nakon dostavljanja prepisa presude.

Izvornik presude potpisuje sudija.

Pismeno izrađena presuda mora imati uvod, izreku, obrazloženje i pouku o pravu na izjavljivanje
pravnog lijeka protiv presude.
Uvod presude sadrži: naziv suda, ime i prezime sudije, ime, prezime i prebivalište, odnosno
boravište stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika, kratko označenje predmeta spora i
njegovu vrijednost, dan zaključenja glavne rasprave, naznačenje stranaka, njihovih zastupnika i
punomoćnika koji su toj raspravi prisustvovali, kao i dan kad je presuda donesena.
Izreka presude sadrži odluku suda o usvajanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne
stvari i sporednih traženja i odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi
prebijanja.
U obrazloženju sud će izložiti: zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su
izvele, koje je od tih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio
dokazivanjem, koji su dokazi izvedeni i kako ih je ocijenio; sud će navesti koje je odredbe
materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasniće se ako je to potrebno i
o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora, te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima
nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tokom postupka.
U obrazloženju presude zbog propuštanja, presude na osnovu priznanja ili presude na osnovu
odricanja iznijeće se samo razlozi koji opravdavaju donošenje ovakvih presuda.
đ) Dopunska presuda

Ako je sud propustio da odluči o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti
presudom, a koji su već raspravljeni, stranka može u roku od 30 dana od prijema presude da
predloži parničnom sudu da se izvrši dopuna presude.
Neblagovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu presude odbaciće, odnosno odbiće sud bez
održavanja ročišta.
Ako stranka ne predloži donošenje dopunske presude u roku iz stava 1. ovog člana, smatraće se
da je tužba u tom dijelu povučena.

Kad sud nađe da je prijedlog za dopunu presude osnovan, bez ponovnog otvaranja glavne
rasprave donijeće, u roku od osam dana, presudu o zahtjevu koji nije riješen (dopunska presuda).

Ako je pored prijedloga za dopunu presude podnijeta i žalba protiv presude, prvostepeni sud će
zastati sa dostavljanjem ove žalbe drugostepenom sudu dok se ne donese odluka o prijedlogu za
dopunu presude i dok ne istekne rok za žalbu protiv ove odluke.
Ako protiv odluke o dopuni presude bude izjavljena žalba, ova žalba zajedno sa žalbom protiv
prvobitne presude dostaviće se drugostepenom sudu.

Ako se prvostepena presuda pobija žalbom samo zbog toga što prvostepeni sud nije presudom
odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati kao prijedlog
stranke da se donese dopunska presuda.
e) Ispravljanje presude

Pogreške u imenima i brojevima, kao i druge očigledne pogreške u pisanju i računanju, nedostatke
u obliku i nesaglasnost prepisa presude sa izvornikom ispraviće sud u svako doba.
Ispravljanje će se izvršiti posebnim rješenjem i unijeće se na kraju izvornika, a strankama će se
dostaviti prepis rješenja.
Ako između izvornika i prepisa presude postoji nesaglasnost u pogledu neke odluke sadržane u
izreci presude, strankama će se dostaviti ispravljeni prepis presude sa naznačenjem da se ovim
prepisom presude zamjenjuje raniji prepis presude. U takvom slučaju rok za izjavljivanje pravnog
lijeka u pogledu ispravljenog dijela presude teče od dana dostavljanja ispravljenog prepisa
presude.
O ispravljanju presude sud može odlučiti bez saslušanja stranaka.
ž) Pravosnažnost presude

Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravosnažna.
Sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravosnažno presuđena, i
ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kome je već pravosnažno odlučeno, odbaciće
tužbu.
Ako je u presudi odlučeno o potraživanju koje je tuženi istakao prigovorom radi prebijanja,
odluka o postojanju ili nepostojanju ovog potraživanja postaje pravosnažna.

Sud je vezan za svoju presudu čim je donesena.
Presuda prema strankama ima dejstvo od dana donošenja, a u slučajevima u kojima strankama po
odredbama ovog zakona presudu dostavlja sud - od dana kada im je dostavljena.
3. Rješenje

Sva rješenja koja se donose na ročištu objavljuje sudija.
Rješenje koje je na ročištu objavljeno dostaviće se strankama u ovjerenom prepisu samo ako je
protiv tog rješenja dozvoljena posebna žalba, ili ako se na osnovu rješenja može odmah tražiti
izvršenje, ili ako to zahtijeva upravljanje parnicom.

Sud je vezan za svoja rješenja ukoliko se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako ovim
zakonom nije što drugo određeno.
Kad se rješenje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima dejstvo čim je objavljeno.

Rješenja koja sud donosi van ročišta saopštavaju se strankama dostavljanjem ovjerenog prepisa
rješenja.

Rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o
prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim
slučajevima kad je to potrebno.
Pismeni sastav rješenja treba da sadrži uvijek uvod i izreku, a obrazloženje samo ako po stavu 1.
ovog člana rješenje mora biti obrazloženo.

Rješenja o kaznama izrečenim po odredbama ovog zakona izvršavaju se po službenoj dužnosti.

Odredbe člana 179, čl. 190. do 195. i člana 197. stav 2. ovog zakona shodno će se primjenjivati i
na rješenja.
Odredbe čl. 184. do 186. i čl. 188. i 189. shodno će se primjenjivati i na rješenja iz člana 198. stav
2. ovog zakona.
B. POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA
Glava VIII
REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI
1. Žalba protiv presude
a) Pravo na žalbu

Protiv presude donijete u prvom stepenu stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 30 dana od dana
donošenja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu sa odredbama ovog zakona o
dostavljanju, 30 dana nakon dostavljanja prepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi
rok. U mjeničnim i čekovnim sporovima ovaj rok je 15 dana.
Blagovremeno izjavljena žalba sprečava da presuda postane pravosnažna u dijelu koji se pobija
žalbom.

O žalbi protiv presude odlučuje drugostepeni sud.

Stranka se može odreći prava na žalbu od trenutka prijema presude.
Do donošenja odluke drugostepenog suda stranka može odustati od već izjavljene žalbe.
Odricanje ili odustanak od žalbe ne može se opozvati.
b) Sadržina žalbe

Žalba mora da sadrži:
1) označenje presude protiv koje se izjavljuje žalba;
2) izjavu da se presuda pobija u cjelini ili u određenom dijelu;
3) razlog žalbe;
4) potpis podnosioca žalbe.

Ako žalba ne sadrži podatke iz člana 205. ovog zakona (nepotpuna žalba), prvostepeni sud će
rješenjem, protiv koga nije dozvoljena žalba, pozvati žalioca da u roku od osam dana dopuni ili
ispravi žalbu.
Ako žalilac u roku iz stava 1. ovog člana ne postupi po traženju suda, sud će rješenjem odbaciti
žalbu kao nepotpunu.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalilac pruži dokaze
da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave.
Pozivajući se na nove činjenice, žalilac je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile, a
predlažući nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim dokazima treba utvrditi.
Prigovor zastare i prigovor radi prebijanja koji nisu iznijeti pred prvostepenim sudom ne mogu se
iznositi u žalbi.
Ako su usljed iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza prouzrokovani troškovi u
postupku povodom žalbe, ove troškove će nezavisno od ishoda spora snositi ona stranka koja je
iznijela nove činjenice, odnosno predložila nove dokaze.
v) Razlozi zbog kojih se presuda može pobijati

Presuda se može pobijati:
1) zbog povrede odredaba parničnog postupka;
2) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja;
3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Presuda zbog propuštanja ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja.
Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se pobijati zbog povrede
odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno o odricanju data u
zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare.
Kada se presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja pobija zbog toga što je izjava
o priznanju ili odricanju data u bitnoj zabludi ili pod uticajem prisile ili prevare, stranka može u
žalbi iznijeti i nove činjenice, te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana volje.

Povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je
nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite i
pravilne presude.
Povreda odredaba parničnog postupka uvijek je od uticaja za donošenje zakonite i pravilne
presude, u slučajevima:
1) ako je u donošenju presude učestvovao sudija koji je po zakonu morao biti isključen ili izuzet,
2) ako je odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti,
3) ako je sud odlučio o tužbenom zahtjevu za koji je stvarno nadležan viši sud iste vrste ili
redovni sud druge vrste,
4) ako je protivno odredbama ovog zakona sud zasnovao svoju odluku na nedopuštenim
raspolaganjima stranaka,
5) ako je sud donio presudu bez glavne rasprave,
6) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu na osnovu priznanja, presudu na
osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja,
7) ako je protivno odredbama ovog zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi
svojim jezikom i pismom i da prati tok postupka na svom jeziku,
8) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku ili
ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašćeno lice, ili ako parnično nesposobnu stranku
nije zastupao zakonski zastupnik ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije
imao potrebno ovlašćenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje
parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji nije bilo naknadno odobreno,
9) ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica ili koga se tužilac odrekao ili u kojem je
već prije pravosnažno presuđeno ili o kojem je već zaključeno sudsko poravnanje, ili poravnanje
koje po posebnim propisima ima svojstvo sudskog poravnanja,
10) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi,
11) ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev,
12) ako je odlučeno o neblagovremeno podnesenoj tužbi, a zbog toga je tužba trebalo da se
odbaci,
13) ako prije podnošenja tužbe nije sproveden zakonom predviđen postupak mirnog ili drugačijeg
ostvarivanja prava, a zbog toga je tužba trebalo da se odbaci.

Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je sud neku odlučnu činjenicu
pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio.
Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava
koju je trebalo da primjeni ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
g) Postupak po žalbi

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud
i protivnu stranku.

Neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu žalbu odbaciće rješenjem prvostepeni sud bez
održavanja ročišta.
Žalba je neblagovremena ako je izjavljena poslije isteka zakonskog roka za njeno podnošenje.
Žalba je nedozvoljena ako je žalbu izjavilo lice koje nije ovlašćeno za podnošenje žalbe, ili lice
koje se odreklo prava na žalbu ili je odustalo od žalbe ili ako lice koje je izjavilo žalbu nema
pravnog interesa za podnošenje žalbe.

U slučaju da podnosilac žalbe odustane od izjavljene žalbe, prvostepeni sud će rješenjem utvrditi
odustanak od žalbe.

Primjerak blagovremene, potpune i dozvoljene žalbe dostaviće prvostepeni sud protivnoj stranci
odmah, a najdocnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe. Protivna stranka može u roku
od osam dana od prijema žalbe podnijeti tom sudu odgovor na žalbu.
Primjerak odgovora na žalbu dostaviće prvostepeni sud žaliocu odmah, a najdocnije u roku od
osam dana od prijema odgovora na žalbu.
Neblagovremeno podnijet odgovor na žalbu neće se uzeti u razmatranje.
Podnesci primljeni po prijemu odgovora na žalbu ili po isteku roka za odgovor na žalbu neće se
uzimati u razmatranje, osim u slučajevima u kojima sud izričito od stranke zatraži dodatno
izjašnjenje.

Po prijemu odgovora na žalbu ili po proteku roka za odgovor na žalbu prvostepeni sud će žalbu i
odgovor na žalbu, ako je podnijet, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najdocnije u
roku od osam dana.
Ako žalilac tvrdi da su u prvostepenom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka,
sudija prvostepenog suda daće objašnjenje povodom navoda žalbe koji se tiču tih povreda, a po
potrebi će da provjeri istinitost tih navoda u žalbi.
Primjerak objašnjenja u pogledu navoda iz žalbe sudija prvostepenog suda dostaviće strankama,
koje mogu dati svoje izjašnjenje u roku od osam dana.

Kad spisi po žalbi stignu drugostepenom sudu određuje se sudija izvjestilac.
Sudija izvjestilac može, po potrebi, od prvostepenog suda da pribavi izvještaj o povredama
odredaba parničnog postupka i da zatraži da se radi utvrđivanja tih povreda sprovedu provjere.
U slučaju iz stava 2. ovog člana na odgovarajući način će se primjenjivati odredbe člana 215. stav
3. ovog zakona.

Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog
stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili
ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog
postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom.
Ako drugostepeni sud ocijeni da bi prvostepena presuda trebalo ponovo da se ukine, nakon što je
ona već jedanput ukinuta povodom žalbe, dužan je zakazati raspravu, osim ako se radi o presudi
na osnovu priznanja, presudi na osnovu odricanja i presudi zbog propuštanja.
Drugostepeni sud održaće sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od
prvostepenog suda primi spise po žalbi.

Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na
kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana
zaključenja rasprave.

Na raspravu se pozivaju stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici, kao i oni
svjedoci i vještaci za koje sud odluči da se saslušaju.
Ako sa rasprave izostane žalilac, rasprava se neće održati, a odluka će se donijeti na osnovu
navoda žalbe i odgovora na žalbu.
Ako sa rasprave izostane stranka koja nije žalilac, sud će raspravljati o žalbi i donijeti odluku.
U pozivu za raspravu stranka će biti upozorena na posljedice nedolaska na raspravu.

Rasprava pred drugostepenim sudom počinje kratkim izlaganjem izvjestioca o stanju predmeta,
bez iznošenja njegovog mišljenja o osnovanosti žalbe.
Poslije toga pročitaće se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a po potrebi i zapisnik o
glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom; zatim će žalilac obrazložiti svoju žalbu, a protivna
stranka odgovor na žalbu.

Ako u čl. 217. do 219. ovog zakona nije što drugo određeno, odredbe o glavnoj raspravi pred
prvostepenim sudom shodno se primjenjuju i na raspravu pred drugostepenim sudom.
d) Granice ispitivanja prvostepene presude

Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kome se pobija žalbom, u
granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog
prava i povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 2. t. 2, 3, 8, 9, 12. i 13. ovog
zakona koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.
đ) Odluke drugostepenog suda o žalbi

Odluke drugostepenog suda donose se poslije vijećanja glasanjem.
U prostoriji u kojoj se vrši vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar.
Kad treba donijeti odluku o jednostavnijim pitanjima, vijeće može donijeti odluku i u samom
zasjedanju.

Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. On se stara da se sva pitanja
svestrano i potpuno razmotre.
Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova.
Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća.
Član vijeća koji je pri glasanju o kome ranijem pitanju ostao u manjini ne može se uzdržati od
glasanja o pitanju o kome se ima docnije odlučiti.
Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se odlučuje glasovi podijele na više različitih
mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, pitanja će se razdvojiti i glasanje će se ponavljati
sve dok se ne postigne većina. Ako se u pogledu visine novčanog iznosa ili količine glasovi
podijele na više od dva mišljenja, ponovo će se raspravljati o razlozima za svako mišljenje. Ako se
i poslije toga ne može postići većina, glasovi dati za najveći novčani iznos ili količinu dodaće se
glasovima datim za najbliži manji novčani iznos ili količinu dok se ne postigne većina.

Drugostepeni sud može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:
1. odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu;
2. odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu;
3. ukinuti prvostepenu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje;
4. ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu, ili
5. preinačiti prvostepenu presudu.
Prvostepena presuda se povodom žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na
ponovno suđenje samo jedanput, osim ako se radi o presudi na osnovu priznanja, presudi na
osnovu odricanja i presudi zbog propuštanja.

Ako su stranke zaključile sudsko poravnanje u toku postupka po žalbi, sud će rješenjem utvrditi
da je prvostepena presuda bez dejstva i da se smatra da je žalilac odustao od žalbe.

Neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu žalbu odbaciće drugostepeni sud rješenjem, ako to
nije učinio prvostepeni sud.
Drugostepeni sud će rješenjem utvrditi da je podnosilac žalbe odustao od podnesene žalbe, ako je
to propustio učiniti sudija u prvostepenom postupku.
Ako je podnosilac žalbe odustao od žalbe u postupku pred drugostepenim sudom, sud će
rješenjem utvrditi odustanak od žalbe.

Drugostepeni sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu kad
nađe da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj
dužnosti.

Drugostepeni sud će u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave rješenjem ukinuti
prvostepenu presudu i predmet vratiti istom prvostepenom sudu radi održavanja nove glavne
rasprave, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:
1. ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu na osnovu priznanja ili presudu na
osnovu odricanja ili presudu na osnovu propuštanja;
2. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a naročito propuštanjem dostavljanja, nije data
mogućnost da raspravlja pred sudom, a to je postupanje bilo od uticaja na donošenje zakonite i
pravilne presude;
3. ako je sud donio presudu bez glavne rasprave;
4. ako je presudu donio sudija koji je po zakonu morao biti isključen ili izuzet.
5. ako je protivno odredbama ovog zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi
svojim jezikom i pismom i da prati tok postupka na svom jeziku
Ako drugostepeni sud utvrdi da je u prvostepenom postupku odlučeno o zahtjevu koji nije u
sudskoj nadležnosti ili o zahtjevu po tužbi koja je podnesena poslije zakonom propisanog roka, ili
ako prije podnošenja tužbe nije sproveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drugačijeg
ostvarivanja prava, a zbog toga je tužba trebalo da se odbaci ili o zahtjevu o kome već teče
parnica, ili o kome je već prije pravosnažno presuđeno, ili koga se tužilac odrekao ili o kome je
već zaključeno sudsko poravnanje, ukinuće prvostepenu presudu i odbaciti tužbu
Ako drugostepeni sud utvrdi da je u prvostepenom postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo
lice koje ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo
ovlašćeno lice, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako
zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlašćenja za vođenje
parnice, odnosno vršenje pojedinih radnji u postupku, ukoliko vođenje parnice, odnosno vršenje
pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno, s obzirom na prirodu povrede ukinuće
prvostepenu presudu i vratiti predmet nadležnom prvostepenom sudu ili će ukinuti prvostepenu
presudu i odbaciti tužbu.
Ako drugostepeni sud utvrdi da je prvostepenu presudu donio stvarno nenadležni sud, ukinuće
prvostepenu presudu i predmet ustupiti stvarno nadležnom sudu.
Kad drugostepeni sud ukine presudu prvostepenog suda i vrati predmet istom sudu na ponovno
suđenje, može narediti da se novo pripremno ročište ili glavna rasprava održi pred drugim
sudijom.

U obrazloženju rješenja kojim se prvostepena presuda ukida treba navesti koje su odredbe
parničnog postupka povrijeđene i u čemu se povrede sastoje, te u koju fazu postupka se predmet
vraća.

Drugostepeni sud će rješenjem ukinuti presudu prvostepenog suda i predmet vratiti na ponovno
suđenje ako utvrdi da je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev tako da je odlučeno
o nečemu drugom, a ne o onome što je traženo.
Ako utvrdi da je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev tako da je dosuđeno više
od onoga što je traženo, drugostepeni sud će rješenjem ukinuti presudu prvostepenog suda u
dijelu kojim je prekoračen tužbeni zahtjev.

Prvostepeni sud je dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, da odredi pripremno
ročište ili ročište za glavnu raspravu, koje će se održati najdocnije u roku od 30 dana od dana
prijema rješenja drugostepenog suda, te da izvede sve parnične radnje i da raspravi sva sporna
pitanja na koja je upozorio drugostepni sud u svom rješenju.

Drugostepeni sud će, u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave, presudom preinačiti
prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:
1) ako je utvrdio da postoji povreda odredaba parničnog postupka, osim u slučajevima iz člana
227. ovog zakona;
2) ako je u sjednici vijeća drugačijom ocjenom isprava i posredno izvedenih dokaza već izvedenih
pred prvostepenim sudom utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj
presudi;
3) ako je poslije održane rasprave, na osnovu novih dokaza ili ponovnog izvođenja već izvedenih
dokaza, utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi;
4) ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je
prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo;
5) ako je prvostepeni sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju
drugih činjenica na kojima je zasnovana presuda.

Drugostepeni sud ne može da preinači presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona
izjavila žalbu.

U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostepeni sud će ocijeniti žalbene navode koji su od
odlučnog značaja.

Drugostepeni sud će vratiti sve spise prvostepenom sudu sa dovoljnim brojem ovjerenih prepisa
svoje odluke za sud, stranke i druga zainteresovana lica.
Prvostepeni sud je dužan da odmah dostavi odluke drugostepenog suda, a najkasnije u roku od
osam dana, računajući od dana prijema spisa.

Ako je drugostepeni sud propustio da odluči u pogledu svih dijelova presude koji se pobijaju
žalbom ili ako je propustio da donese sve odluke koje je odbacujući, odnosno odbijajući ili
uvažavajući žalbu trebalo da donese ili ako je propustio da odluči u pogledu jedne ili više žalbi,
žalilac može u roku od 30 dana od dostave drugostepene odluke predložiti drugostepenom sudu
da svoju odluku dopuni.
Prijedlog za donošenje drugostepene dopunske odluke ne može se podnijeti zbog toga što
drugostepeni sud nije odlučio o svim razlozima zbog kojih je žalba izjavljena ili na koje je bio
dužan da pazi po službenoj dužnosti.
Prijedlog iz stava 1. ovog člana podnosi se prvostepenom sudu koji je dužan da ga bez odgađanja,
zajedno sa spisom proslijedi drugostepenom sudu.
Na postupak po prijedlogu iz stava 1. ovog člana, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe
čl. 192. do 194. ovog zakona.
2. Žalba protiv rješenja

Protiv rješenja prvostepenog suda dozvoljena je žalba ako u ovom zakonu nije određeno da žalba
nije dozvoljena.
Ako ovaj zakon izričito određuje da posebna žalba nije dozvoljena, rješenje prvostepenog suda
može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.

Blagovremeno podnijeta žalba zadržava izvršenje rješenja, ako ovim zakonom nije drugačije
propisano.
Rješenje protiv koga nije dozvoljena posebna žalba može se odmah izvršiti.

Rješavajući o žalbi, drugostepeni sud može:
1) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu;
2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostepenog suda;
3) uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti, i po potrebi predmet vratiti na ponovni postupak.

U postupku po žalbi protiv rješenja shodno će se primjenjivati odredbe koje važe za žalbu protiv
presude, osim odredaba o održavanju rasprave pred drugostepenim sudom.
Glava IX
VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI
1. Revizija

Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od
30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, a u privrednim sporovima u roku od 15 dana.
Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000
KM, a u privrednim sporovima 50.000 KM.
U slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena prema odredbi stava 2. ovog člana, stranke mogu
podnijeti reviziju protiv drugostepene presude ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekog
materijalnopravnog ili procesnopravnog pitanja važnog za obezbjeđenje jedinstvene primjene
prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a naročito:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvatanje odlučujući o pojedinim predmetima
ili na sjednici odjeljenja, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostepenih sudova,
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje, ali je odluka drugostepenog suda
zasnovana na shvatanju koje nije podudarno s tim shvatanjem,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje i presuda se drugostepenog suda
zasniva na tom shvatanju, ali bi, uvažavajući razloge iznesene tokom prethodnog prvostepenog i
žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sistemu, uslovljene novim zakonodavstvom ili
međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Evropskog suda
za ljudska prava – trebalo da se preispita sudska praksa.
U reviziji iz stava 3. ovog člana stranka treba da jasno naznači pravno pitanje zbog kojeg je
podnijela reviziju, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega
odnose, te izloži razloge zbog kojih smatra da je ono važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene
prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

O reviziji odlučuje Vrhovni sud Republike Srpske.

Podnijeta revizija ne zadržava izvršenje pravosnažne presude protiv koje je izjavljena.

Revizija se može izjaviti:
1) zbog povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. ovog zakona koja je učinjena u
postupku pred drugostepenim sudom;
2) zbog pogrešne primjene materijalnog prava;
3) zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva ako je ta povreda učinjena u postupku pred
drugostepenim sudom.
Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kome se ona pobija revizijom, u
granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog
prava.
Po reviziji iz člana 237. stav 3. ovog zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu
u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za obezbjeđenje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zbog kojega je podnesena i koje je u
njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to
pitanje odnose.

Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose
na povrede odredaba parničnog postupka koje su učinjene u postupku pred drugostepenim
sudom.

Revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu, u dovoljnom broju primjeraka za
sud i protivnu stranku.

Neblagovremenu ili nepotpunu reviziju odbaciće rješenjem prvostepeni sud, bez održavanja
ročišta.
U slučaju da podnosilac revizije odustane od podnesene revizije, prvostepeni sud će rješenjem
utvrditi odustanak od revizije.

Primjerak blagovremene i potpune revizije prvostepeni sud će dostaviti protivnoj stranci.
U roku od osam dana od dana dostavljanja revizije protivna stranka može podnijeti sudu odgovor
na reviziju.

Po prijemu odgovora na reviziju ili po proteku roka za odgovor, prvostepeni sud će dostaviti
reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnijet, sa svim spisima, revizijskom sudu.
Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se i drugostepenom sudu.

O reviziji, revizijski sud odlučuje bez rasprave.

Nedozvoljenu reviziju odbaciće revizijski sud rješenjem, kao i neblagovremenu ili nepotpunu
reviziju, ako to, u granicama svojih ovlašćenja, nije učinio prvostepeni sud.
Revizija je nedozvoljena ako nije izjavljena preko punomoćnika iz člana 301b. ovog zakona, ako
je izjavljena od lica koje nije ovlašćeno za podnošenje revizije ili lica koje je odustalo od revizije ili
ako lice koje je izjavilo reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije, ili ako je revizija
izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može izjaviti.
Revizijski sud će rješenjem utvrditi da je podnosilac revizije odustao od podnesene revizije ako je
to propustio učiniti prvostepeni sud.
Reviziju iz člana 237. stav 3. ovog zakona sud će rješenjem odbaciti kao nedopuštenu i ako u
reviziji ne bude naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se podnosi, uz određeno navođenje propisa
i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi
razlozi zbog kojih podnosilac smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene
prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Revizijski sud će reviziju iz člana 237. stav 3. ovog zakona odbaciti i ako ocijeni da pravno pitanje
zbog kojeg je ona izjavljena nije važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Ako sud u slučaju iz stava 5. ovog člana nađe da samo neko od više istaknutih pravnih pitanja nije
važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni,
revizija će se odbaciti samo u pogledu tog pitanja.

Revizijski sud će presudom odbiti reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog
kojih je revizija izjavljena, kao ni razlog na koji pazi po službenoj dužnosti.

Ako utvrdi da postoji povreda odredaba parničnog postupka zbog kojeg se revizija može izjaviti,
osim povreda određenih u st. 2. i 3. ovog člana, revizijski sud će s obzirom na prirodu povrede,
presudom preinačiti presudu drugostepenog suda ili rješenjem ukinuti u cijelosti ili djelimično
presudu drugostepenog i prvostepenog suda, ili samo presudu drugostepenog suda i predmet
vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom sudiji prvostepenog suda, odnosno istom ili drugom
vijeću drugostepenog suda, odnosno drugom nadležnom sudu.

Ako je u postupku pred prvostepenim i drugostepenim sudom odlučeno o zahtjevu koji nije u
sudskoj nadležnosti ili po tužbi koja je podnesena poslije zakonom propisanog roka, ili ako prije
podnošenja tužbe nije sproveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drugačijeg
ostvarivanja prava, a zbog toga je tužba trebalo da se odbaci ili o kome je prije pravosnažno
presuđeno ili koga se tužilac odrekao ili o kome je već zaključeno sudsko poravnanje, revizijski
sud će ukinuti rješenjem donesene odluke i odbaciti tužbu.
Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom, kao tužilac ili tuženi učestvovalo
lice koje ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku u postupku koja je pravno lice nije
zastupalo ovlašćeno lice ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili
ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlašćenja za vođenje
parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno vršenje pojedinih radnji u
postupku nije bilo naknadno odobreno, revizijski sud će s obzirom na prirodu povrede, postupiti
po odredbama st. 1. ili 2. ovog člana.

Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će usvojiti
reviziju i preinačiti pobijanu presudu.
Ako revizijski sud nađe da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili zbog povrede pravila
postupka činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uslova za preinačenje
pobijane presude, rješenjem će usvojiti reviziju, ukinuti u cjelini ili djelimično presudu
drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću drugostepenog
suda.

Ako utvrdi da je drugostepenom ili prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev tako da
je odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo, revizijski sud će rješenjem ukinuti
samo presudu drugostepenog suda ili i presudu prvostepenog suda i predmet vratiti
drugostepenom, odnosno prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Ako utvrdi da je drugostepenom presudom ili prvostepenom presudom prekoračen tužbeni
zahtjev tako da je dosuđeno i više od onoga što je traženo, revizijski sud će rješenjem ukinuti
presudu drugostepenog suda ili presudu prvostepenog suda, u dijelu u kojem je prekoračen
tužbeni zahtjev.

Odluka revizijskog suda dostavlja se prvostepenom sudu posredstvom drugostepenog suda, sa
dovoljnim brojem ovjerenih prepisa svoje odluke za sud, stranke i druga zainteresovana lica, a
prvostepeni sud je dužan odluku dostaviti strankama u roku od osam dana od dana prijema.

Ako u čl. 237. do 252. ovog zakona nije što drugo određeno, u postupku povodom revizije
shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o žalbi protiv presude, osim odredbi o
održavanju rasprave pred drugostepenim sudom.

Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak
pravosnažno završen.
Revizija protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila
dozvoljena revizija protiv pravosnažne presude.
Revizija je uvijek dozvoljena protiv rješenja drugostepenog suda kojim se izjavljena žalba
odbacuje, odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostepenog suda o odbacivanju revizije.
U postupku povodom revizije protiv rješenja shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o
reviziji protiv presude.
2. Ponavljanje postupka

Postupak koji je odlukom suda pravosnažno završen može se po prijedlogu stranke ponoviti:
1) ako je pri donošenju odluke učestvovao sudija, koji je po zakonu morao biti isključen ili izuzet;
2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom;
3) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku,
ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašćeno lice, ili ako parnično nesposobnu
stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik
stranke nije imao potrebno ovlašćenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku,
ukoliko vođenje parnice, odnosno vršenje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno
odobreno;
4) ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je
falsifikovana ili u kojoj je ovjerena neistinita sadržina;
5) ako je do odluke suda došlo usljed krivičnog djela sudije, zakonskog zastupnika ili
punomoćnika stranke, protivne stranke ili kog trećeg lica;
6) ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravosnažnu odluku suda koja je ranije među istim
strankama donesena po istom zahtjevu;
7) ako se odluka suda zasniva na drugoj odluci suda ili na odluci nekog drugog organa, a ta odluka
bude pravosnažno preinačena, ukinuta, odnosno poništena;
8) ako je naknadno pred nadležnim organom na drugačiji način pravosnažno, odnosno konačno
riješeno prethodno pitanje (član 12) na kome je sudska odluka zasnovana;
9) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na
osnovu kojih je za stranku mogla biti donijeta povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili
upotrijebljeni u ranijem postupku.
U slučajevima kada se Pravobranilaštvo Republike Srpske (u daljem tekstu: Pravobranilaštvo)
pojavljuje kao stranka u postupku, a u cilju zaštite javnog interesa, Pravobranilaštvo može u

takvim slučajevima podnijeti zahtjev za ponavljanje postupka pod istim uslovima, propisnim
ovim zakonom.

Iz razloga navedenih u članu 255. tačke 1. do 3. ovog zakona ne može se zahtijevati ponavljanje
postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznijet u ranijem postupku.
Zbog okolnosti navedenih u članu 255. t. 1, 6, 7, 8. i 9. ovog zakona, ponavljanje postupka može
se dozvoliti samo ako stranka bez svoje krivice nije mogla te okolnosti da iznese prije nego što je
raniji postupak završen pravosnažnom sudskom odlukom.

Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, i to:
1) u slučaju iz člana 255. tačka 1. ovog zakona, od dana kad je stranka saznala za ovaj razlog;
2) u slučaju iz člana 255. tačka 2. ovog zakona, od dana kad je odluka dostavljena stranci;
3) u slučaju iz člana 255. tačka 3. ovog zakona, ako je u postupku kao tužilac ili tuženi
učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku, od dana kada je odluka dostavljena tom
licu; ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašćeno lice, ili ako parnično nesposobnu
stranku nije zastupao zakonski zastupnik, od dana kad je odluka dostavljena stranci, odnosno
njenom zakonskom zastupniku, a ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije
imao potrebno ovlašćenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, od dana kad je
stranka saznala za ovaj razlog;
4) u slučajevima iz člana 255. tačke 4. i 5. ovog zakona, od dana kad je stranka saznala za
pravosnažnu presudu u krivičnom postupku, a ako se krivični postupak ne može sprovesti, onda
od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može
pokrenuti;
5) u slučaju iz člana 255. t. 6, 7, 8. i 9. ovog zakona, od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu
nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva.
Ako bi rok određen u stavu 1. ovog člana počeo da teče prije nego što je odluka postala
pravosnažna, taj će se rok računati od pravosnažnosti odluke ako protiv nje nije bio izjavljen
pravni lijek, odnosno od dostavljanja pravosnažne odluke višeg suda izrečene u posljednjem
stepenu.
Po proteku roka od pet godina od dana kad je odluka postala pravosnažna, prijedlog za
ponavljanje postupka ne može se podnijeti, osim ako se ponavljanje traži iz razloga navedenih u
članu 255. tačke 2. i 3. ovog zakona.

O prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje drugostepeni sud, i to sudija pojedinac koji nije
učestvovao u donošenju drugostepene odluke u ranijem postupku.

Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio odluku u prvom stepenu.
U prijedlogu se naročito moraju navesti: zakonski osnov po kome se traži ponavljanje, okolnosti
iz kojih proizlazi da je prijedlog podnijet u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju
navodi predlagača, te učiniti vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku mogla za predlagača biti
donijeta povoljnija odluka.

Neblagovremene, nepotpune ili nedozvoljene prijedloge za ponavljanje postupka odbaciće
rješenjem prvostepeni sud bez održavanja ročišta.
Ako prvostepeni sud ne odbaci prijedlog, dostaviće primjerak prijedloga protivnoj stranci, koja
ima pravo da u roku od 15 dana odgovori na prijedlog.

Po prijemu odgovora na prijedlog ili po isteku roka za davanje odgovora, prvostepeni sud će
prijedlog i odgovor na prijedlog, ako je podnijet, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu
najdocnije u roku od osam dana.

Neblagovremen, nepotpun ili nedopušten prijedlog za ponavljanje postupka odbaciće rješenjem
sudija pojedinac drugostepenog suda, ako to u granicama svojih ovlašćenja nije učinio
prvostepeni sud.

Drugostepeni sud odlučuje o prijedlogu za ponavljanje postupka, po pravilu, bez održavanja
rasprave.
Ako sud ocijeni da je održavanje rasprave neophodno, postupiće u skladu sa odredbama čl. 218.
do 220. ovog zakona.

Nakon što drugostepeni sud donese odluku o prijedlogu, sudu prvog stepena vraća sve spise sa
dovoljnim brojem ovjerenih prepisa svoje odluke.
U rješenju kojim se dozvoljava ponavljanje postupka izreći će se da se ukida odluka donijeta u
ranijem postupku.
Protiv rješenja drugostepenog suda kojim se usvaja prijedlog za ponavljanje postupka žalba nije
dozvoljena.
Žalba protiv rješenja drugostepenog suda kojim se odbija prijedlog za ponavljanje postupka
podnosi se istom sudu koji o žalbi odlučuje u vijeću od trojice sudija, a koji nisu učestvovali u
donošenju odluke u ranijem postupku.

U ponovnom postupku pred prvostepenim sudom ne može postupati sudija koji je odlučivao u
ranijem postupku.
Prvostepeni sud će odrediti pripremno ročište odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, a
najdocnije u roku od osam dana.

Kada Evropski sud za ljudska prava utvrdi povredu nekog od ljudskih prava, ili osnovne slobode,
zagarantovane Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnih
protokola uz tu Konvenciju, koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, stranka može u roku od 90
dana od dana konačnosti presude Evropskog suda za ljudska prava podnijeti zahtjev sudu koji je
sudio u prvom stepenu u postupku u kojem je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko
pravo ili osnovna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili osnovna sloboda povrijeđeno.
Postupak iz stava 1. ovog člana sprovodi se uz odgovarajuću primjenu odredaba o ponavljanju
postupka.
U ponovljenom postupku sudovi su dužni da poštuju pravne stavove izražene u konačnoj presudi
Evropskog suda za ljudska prava kojim je utvrđena povreda osnovnog ljudskog prava ili slobode.
3. Odnos između prijedloga za ponavljanje postupka i revizije

Ako u roku za izjavljivanje revizije stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka samo iz
razloga iz kojih se može izjaviti i revizija, smatraće se da je stranka izjavila reviziju.
Ako stranka izjavi reviziju iz razloga što je u prvostepenom ili drugostepenom postupku
odlučeno o zahtjevu o kome je već prije pravosnažno presuđeno ili koga se tužilac već odrekao ili
o kome je zaključeno sudsko poravnanje, i istovremeno ili poslije toga podnese prijedlog za
ponavljanje postupka iz bilo kojeg razloga iz člana 255. ovog zakona, sud će prekinuti postupak
povodom prijedloga za ponavljanje postupka do završetka postupka po reviziji.
Ako stranka izjavi reviziju iz bilo kog razloga, osim zbog razloga navedenih u stavu 2. ovog člana
i istovremeno ili poslije toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka zbog razloga iz člana 255.
stav 1. tačke 4. i 5. ovog zakona koji su potkrijepljeni pravosnažnom presudom donesenom u
krivičnom postupku, sud će prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka povodom
prijedloga za ponavljanje postupka.
U svim ostalim slučajevima u kojima stranka izjavi reviziju i istovremeno ili poslije toga podnese
prijedlog za ponavljanje postupka, sud će odlučiti koji će postupak nastaviti a koji prekinuti,
uzimajući u obzir sve okolnosti, a naročito razloge zbog kojih su oba pravna lijeka podnijeta i
dokaze koje su stranke predložile.

Odredbe člana 265. st. 1. i 3. ovog zakona primjeniće se i kad je stranka najprije podnijela
prijedlog za ponavljanje postupka, a poslije toga izjavila reviziju.

U svim ostalim slučajevima u kojima stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka i poslije
toga izjavi reviziju sud će, po pravilu, prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka
povodom prijedloga za ponavljanje postupka, osim ako nađe da postoje ozbiljni razlozi da
postupi drugačije.

Rješenje iz člana 265. ovog zakona donosi prvostepeni sud ako prijedlog za ponavljanje postupka
stigne prvostepenom sudu prije nego što je predmet povodom revizije upućen revizijskom sudu.
Ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne pošto je predmet povodom revizije upućen
revizijskom sudu, rješenje iz člana 265. ovog zakona donosi revizijski sud.
Rješenje iz člana 266. ovog zakona donosi prvostepeni sud, osim ako je predmet, u vrijeme kad
revizija stigne prvostepenom sudu, povodom prijedloga za ponavljanje postupka upućen višem
sudu radi donošenja odluke, u kom slučaju rješenje donosi viši sud.
Protiv rješenja suda iz st. 1. i 2. ovog člana nije dozvoljena žalba.
Dio treći
Glava X
SUDSKE MJERE OBEZBJEĐENjA

Za odlučivanje o prijedlogu za obezbjeđenje, uključujući i obezbjeđenje na imovini protivnika
obezbjeđenja koja se nalazi van Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine, koji je podnijet
prije pokretanja parničnog postupka kao i u toku postupka nadležan je sud koji postupa po
tužbenom zahtjevu. Odluku o mjeri obezbjeđenja donosi sud koji postupa u prvom stepenu, a
neposredno viši sud kada je prijedlog za njeno donošenje podnijet poslije dostavljanja predmeta
tome sudu radi odlučivanja o pravnom lijeku.
Po pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu, o prijedlogu za obezbjeđenje odlučuje sud koji
bi bio nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u prvom stepenu.

Mjera obezbjeđenja može se odrediti:
1) ako predlagač obezbjeđenja učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava i
2) ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik obezbjeđenja mogao spriječiti ili znatno
otežati ostvarivanje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili
na drugi način njom raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način
štetno uticati na prava predlagača obezbjeđenja.
Ako drugačije nije zakonom određeno, sud će odrediti mjeru obezbjeđenja samo pod uslovom da
predlagač obezbjeđenja a na prijedlog protivnika obezbjeđenja, u roku koji odredi sud, po
odredbama zakona o izvršnom postupku, da jemstvo za štetu koja bi protivniku obezbjeđenja
mogla nastati određivanjem i sprovođenjem mjere obezbjeđenja. Ako predlagač obezbjeđenja ne

da jemstvo u određenom roku, sud će odbiti prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja. Na
njegov zahtjev, sud može osloboditi predlagača obezbjeđenja od obaveze davanja jemstva, ako
sud utvrdi da on nije u finansijskoj mogućnosti da jemstvo da.
Bosna i Hercegovina, njeni entiteti, Distrikt Brčko, kantoni i opštine su izuzeti od obaveze iz
stava 2. ovog člana.

Jemstvo iz člana 269. ovog zakona se vraća u roku od osam dana od dana prestanka važenja
mjere obezbjeđenja. Ukoliko u međuvremenu protivnik obezbjeđenja podnese tužbu za naknadu
štete, nadležni sud za postupanje u tom predmetu će odlučiti o važenju određenog jemstva.

Radi obezbjeđenja novčanog potraživanja mogu se odrediti sljedeće mjere:
1) Zabrana protivniku obezbjeđenja da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže sa određenom
imovinom u vrijednosti koja je dovoljna za obezbjeđenje potraživanja predlagača obezbjeđenja.
Ova zabrana će se zabilježiti u odgovarajućim javnim registrima.
2) Čuvanje imovine na koju se odnosi zabrana iz prethodne tačke i to polaganjem u depozit suda
ako je to moguće ili predajom u posjed trećem licu.
3) Zabrana dužniku protivnika obezbjeđenja da isplati protivniku obezbjeđenja potraživanje ili da
mu preda stvari, kao i zabrana protivniku obezbjeđenja da primi stvari, da naplati potraživanje i
da njime raspolaže. Ova zabrana se može izreći i svakom drugom licu od kojeg protivnik
obezbjeđenja može zahtijevati isplatu ili predaju stvari.
4) Predbilježba založnog prava na nepokretnosti protivnika obezbjeđenja ili na pravu uknjiženom
na nepokretnosti do vrijednosti dosuđenog glavnog potraživanja sa kamatama i troškovima.
Mjera iz stava 1. tačka 4. ovog člana može se odrediti samo ukoliko o potraživanju povjerioca već
postoji odluka suda koja nije postala izvršna.
Rješenja o određivanju mjera obezbjeđenja iz stava 1. ovog člana dostavljaju se protivniku
obezbjeđenja, dužniku protivnika obezbjeđenja, ako je potrebno, i odgovarajućim javnim
registrima. Mjera obezbjeđenja smatra se sprovedenom dostavljanjem protivniku obezbjeđenja ili
dužniku protivnika obezbjeđenja, ako mu se dostavlja, ili odgovarajućem javnom registru, zavisno
od toga koji je od ova tri datuma prijema raniji po vremenu.
Na području gdje ne postoje zemljišne knjige, mjere obezbjeđenja iz ovog člana će se sprovesti
primjenom odgovarajućih pravila izvršnog postupka.

Radi obezbjeđenja potraživanja koje je usmjereno na određenu stvar ili njen dio mogu se odrediti
sljedeće mjere obezbjeđenja:
1) Zabrana protivniku obezbjeđenja otuđenja, sakrivanja, opterećenja ili raspolaganja imovinom
na koju je usmjereno potraživanje. Ako se imovina nalazi u Bosni i Hercegovini, ova zabrana će
se zabilježiti u odgovarajućim javnim registrima.
2) Čuvanje imovine na koju se odnosi zabrana iz tačke 1. ovog stava i to polaganjem u depozit
suda, ako je to moguće, ili predajom u posjed trećem licu.
3) Zabrana protivniku obezbjeđenja da preduzima radnje koje mogu nanijeti štetu imovini na
koju je upravljeno potraživanje ili nalog protivniku obezbjeđenja da izvrši određene radnje
potrebne da bi se sačuvala imovina ili da bi se održalo postojeće stanje stvari.
4) Ovlašćenje predlagaču obezbjeđenja da preduzme određene aktivnosti.
Odredbe st. 3. i 4. člana 271. ovog zakona primjenjuju se i u slučaju obezbjeđenja potraživanja
usmjerenih na određenu stvar ili jedan njen dio.
Mjere obezbjeđenja iz ovog člana ne smiju u cjelini obuhvatiti zahtjev koji se njima obezbjeđuje.

Radi obezbjeđenja drugih prava ili održavanja postojećeg stanja, mogu se izreći sljedeće mjere
obezbjeđenja:
1) zabrana protivniku obezbjeđenja da preduzima određene aktivnosti ili nalog da preduzme
određene aktivnosti u cilju održavanja postojećeg stanja ili sprečavanja nastanka štete suprotnoj
stranci;
2) ovlašćenje predlagaču obezbjeđenja da preduzme određene aktivnosti;
3) povjeravanje određene imovine protivnika obezbjeđenja trećem licu na čuvanje i staranje;
4) odlaganje postupka izvršenja po prijedlogu trećih lica, pod uslovima predviđenim zakonom
kojim se uređuje izvršni postupak; i
5) druge mjere koje sud odredi kao neophodne za obezbjeđenje tužbenog zahtjeva predlagača
obezbjeđenja.
Odredba člana 271. stav 3. shodno se primjenjuje i na mjere obezbjeđenja iz stava 1. ovog člana.

Protivnik obezbjeđenja koji postupi suprotno odluci suda o zabrani da otuđi, sakrije, optereti ili
raspolaže imovinom odgovoran je po pravilima građanskog prava. Nakon zabilježbe zabrane, sve
dok takva zabrana traje, nije moguć upis u registar bilo kakvih promjena prava nastalih na osnovu
dobrovoljnog raspolaganja protivnika obezbjeđenja.
Otuđenje ili opterećenje suprotno nalogu suda o zabrani da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže
imovinom nema pravno dejstvo prema predlagaču, osim ako ima mjesta primjeni pravila o zaštiti
savjesnog sticaoca.

Odredbe st. 1. i 2. ovog člana shodno se primjenjuju i u slučaju postupanja suprotno odluci suda
o određivanju drugih mjera obezbjeđenja.
Mjerom obezbjeđenja ne stiče se založno pravo, osim u slučaju opravdanja predbilježbe založnog
prava iz tačke 4. stav 1. člana 271. ovog zakona.

Sud može, s obzirom na okolnost slučaja, odrediti i više mjera obezbjeđenja, ako je to potrebno.

Mjera obezbjeđenja može se predložiti prije pokretanja i u toku sudskog postupka, te poslije
završetka tog postupka, sve dok izvršenje ne bude sprovedeno.
Prijedlog se podnosi u pismenoj formi. Ako je vezan za parnični postupak koji je u toku,
prijedlog se može iznijeti i usmeno na ročištu.
U prijedlogu za određivanje mjere obezbjeđenja predlagač obezbjeđenja mora istaći zahtjev u
kome će označiti potraživanje čije obezbjeđenje traži, odrediti kakvu mjeru traži, sredstva i
predmet mjera obezbjeđenja. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se zasniva
tužbeni zahtjev, te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagač obezbjeđenja
dužan je dokaze, ako je to moguće, priložiti uz prijedlog.
Na usmeno podnijeti prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja shodno se primjenjuju odredbe
stava 3. ovog člana.

Osim u slučajevima određenim ovim zakonom, mjera obezbjeđenja ne može se odrediti ako
protivnik obezbjeđenja nije imao mogućnosti da se o prijedlogu za njeno određivanje izjasni.
Prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja sud zajedno sa prilozima dostavlja protivniku
obezbjeđenja uz obavijest da protivnik obezbjeđenja može podnijeti pismeni odgovor na
prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja u roku od osam dana.

Na prijedlog predlagača obezbjeđenja, istaknut sa prijedlogom za određivanje mjere obezbjeđenja,
sud može odrediti privremenu mjeru obezbjeđenja bez prethodnog obavještavanja i saslušanja
protivnika obezbjeđenja ako predlagač obezbjeđenja učini vjerovatnim da je mjera obezbjeđenja
osnovana i hitna i da bi se drugačijim postupanjem izgubila svrha mjere obezbjeđenja.
Sud dostavlja odluku iz stava 1. ovog člana protivniku obezbjeđenja odmah. Protivnik
obezbjeđenja u roku od tri dana u svom odgovoru može osporiti razloge za određivanje
privremene mjere obezbjeđenja, nakon čega sud mora zakazati ročište u naredna tri dana.
Odgovor protivnika obezbjeđenja mora biti obrazložen.
Nakon održanog ročišta iz stava 2. ovog člana sud će posebnim rješenjem ukinuti rješenje o
određivanju privremene mjere ili zamijeniti to rješenje novim rješenjem o određivanju mjere

obezbjeđenja u skladu sa članom 279. ovog zakona. Protiv novog rješenja o određivanju mjere
obezbjeđenja dozvoljena je žalba u skladu sa članom 282. ovog zakona.

Kada su posebnim zakonom propisane privremene mjere, sud koji postupa po tužbenom
zahtjevu odrediće i privremenu mjeru.
Prijedlog za određivanje privremene mjere sud dostavlja tuženom zajedno sa prilozima, uz
obavijest da tuženi može podnijeti pismeni odgovor na prijedlog za određivanje privremene
mjere u roku od tri dana, osim u hitnim slučajevima i u slučajevima određivanja privremene mjere
po službenoj dužnosti.
Odredbe čl. 279, 281. i 282. ovog zakona shodno se primjenjuju i na privremene mjere iz stava 1.
ovog člana.

U rješenju o određivanju mjere obezbjeđenja sud će odrediti vrstu mjere, sredstva kojima će se
ona prinudno ostvariti i predmet mjere obezbjeđenja, uz odgovarajuću primjenu pravila sudskog
izvršnog postupka. Sud će po službenoj dužnosti dostaviti rješenje o određivanju mjere
obezbjeđenja nadležnom izvršnom sudu radi njenog prinudnog sprovođenja i odgovarajućim
javnim registrima radi upisa.
Ako je radi ostvarenja naloga ili zabrane koji su izrečeni u rješenju o određivanju mjere
obezbjeđenja potrebno izmijeniti sredstva ili predmete obezbjeđenja predlagač obezbjeđenja
može predložiti tu izmjenu u istom postupku, na osnovu već izrečenih naloga ili zabrana.
Rješenje o određivanju mjere obezbjeđenja ima dejstvo rješenja o izvršenju iz zakona o izvršnom
postupku. Mjera obezbjeđenja obavezuje stranke u postupku kao i lica koja su u vezi sa njima,
nakon što prime obavijest o izdavanju mjere obezbjeđenja.
Rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana moraju biti obrazložena.
U slučaju određivanja mjere obezbjeđenja po službenoj dužnosti sud će shodno primijeniti
odredbe ovog člana.

Kada je mjera obezbjeđenja određena prije podnošenja tužbe, odlukom o određivanju mjere
obezbjeđenja odrediće se rok ne duži od 30 dana u kome predlagač obezbjeđenja mora podnijeti
tužbu.
Predlagač obezbjeđenja podnosi sudu dokaz da je pokrenuo postupak u skladu sa stavom 1. ovog
člana.

Izrečena mjera obezbjeđenja ostaje na snazi do naredne odluke suda o mjeri obezbjeđenja.

Ukoliko tužbeni zahtjev nije usvojen prvostepenom presudom, nadležni sud može mjeru
obezbjeđenja ostaviti na snazi dok odluka o tužbenom zahtjevu ne postane pravosnažna.
Izrečena mjera obezbjeđenja ostaje na snazi najduže do isteka roka od 30 dana po nastupanju
uslova za prinudno izvršenje.
Mjeru obezbjeđenja upisanu u javne knjige sud briše po službenoj dužnosti.

Protiv prvostepenog rješenja o mjeri obezbjeđenja može se izjaviti žalba u roku od osam dana od
dana dostavljanja rješenja.
Žalba se dostavlja protivniku obezbjeđenja koji može u roku od tri dana od njenog prijema
podnijeti sudu odgovor na žalbu.
O žalbi odlučuje drugostepeni sud u roku od 15 dana od dana prijema spisa.
Žalba ne odlaže izvršenje rješenja iz stava 1. ovog člana.
Žalba protiv rješenja o određivanju mjere obezbjeđenja koje je u prvom stepenu izdao okružni
sud ili Vrhovni sud Republike Srpske nije dozvoljena.
Žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri obezbjeđenja nije dozvoljena.

Ako su izrečene mjere određene članom 271. stav 1. tačke 1. i 2. i članom 272. stav 1. tačke 1. i 2,
sud će na prijedlog protivnika obezbjeđenja ili čuvara odrediti prodaju pokretnih stvari koje su
podložne brzom kvarenju ili ako postoji opasnost od znatnog pada cijene tih stvari.
Prodaja stvari iz stava 1. ovog člana izvršiće se po pravilima o izvršenju na pokretnim stvarima.
Ako je određena mjera obezbjeđenja iz člana 271. stav 1. tačka 3, sud može, na prijedlog
predlagača obezbjeđenja ili protivnika obezbjeđenja, odrediti da se na predlagača obezbjeđenja
prenese pravo na ispunjenje potraživanja, u slučaju u kojem postoji opasnost da se to
potraživanje, zbog zakašnjenja u njegovu ostvarenju, neće moći realizovati ili da će se izgubiti
pravo na regres prema trećim licima.
Iznos koji se dobije prodajom pokretnih stvari ili naplatom potraživanja čuvaće se u sudskom
depozitu dok se ne obustavi mjera obezbjeđenja ili dok predlagač obezbjeđenja ne predloži
izvršenje, a najduže 30 dana pošto potraživanje postane izvršno. Druge koristi dobijene
ostvarenjem potraživanja položiće se u sudski depozit ako je to moguće, ili će se na koji drugi
način odrediti njihovo čuvanje do obustave mjere obezbjeđenja, odnosno dok predlagač
obezbjeđenja ne predloži izvršenje, ali najduže 30 dana pošto potraživanje postane izvršno.

Predlagač obezbjeđenja može u prijedlogu za određivanje mjere obezbjeđenja ili naknadno izjaviti
da se, umjesto mjere obezbjeđenja, zadovoljava davanjem određenog jemstva od strane
protivnika obezbjeđenja.

Davanje jemstva umjesto mjere obezbjeđenja može se odrediti i na prijedlog protivnika
obezbjeđenja ukoliko se sa tim prijedlogom saglasi predlagač obezbjeđenja.

Ako predlagač obezbjeđenja u roku određenom rješenjem o određivanju mjere obezbjeđenja ne
podnese dokaz iz člana 280. ovog zakona, sud će rješenjem staviti van snage izrečenu mjeru
obezbjeđenja, ukinuti sprovedene radnje i obustaviti postupak.
Rješenje iz stava 1. ovog člana sud će na prijedlog protivnika obezbjeđenja donijeti u slučajevima
ako:
1) su se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijenile tako da više nije potrebna,
2) protivnik obezbjeđenja položi sudu dužni iznos potraživanja koje se obezbjeđuje sa kamatama
i troškovima,
3) protivnik obezbjeđenja učini vjerovatnim da je potraživanje u vrijeme donošenja rješenja o
određivanju mjere obezbjeđenja već bilo naplaćeno ili dovoljno obezbijeđeno i
4) je pravosnažno utvrđeno da potraživanje nije nastalo ili da je prestalo.
U slučajevima iz stava 1. i stava 2. t. 3. i 4. ovog člana troškove prouzrokovane određivanjem i
sprovođenje mjere obezbjeđenja predlagač obezbjeđenja dužan je nadoknaditi protivniku
obezbjeđenja.

Troškove nastale u toku postupka obezbjeđenja prethodno snosi predlagač obezbjeđenja.
Ako je prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja podnijet u toku parničnog ili drugog sudskog
postuka, sud nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu ili drugom zahtjevu će odlučiti ko
snosi troškove izdavanja i sprovođenja mjera obezbjeđenja.

Predlagač obezbjeđenja ima po opštim pravilima imovinskog prava pravo na naknadu štete koja
mu je nanesena nepostupanjem lica koja su bila dužna da postupe po rješenju o određivanju
mjere obezbjeđenja.

Protivnik obezbjeđenja ima po opštim pravilima imovinskog prava prema predlagaču
obezbjeđenja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena mjerom obezbjeđenja za koju je
utvrđeno da je bila neosnovana ili koju predlagač obezbjeđenja nije opravdao.

Potraživanja naknade štete iz čl. 287. i 288. ovog zakona zastarijevaju u roku od godinu dana od
prestanka važenja rješenja kojim je mjera obezbjeđenja izrečena.

Mjere obezbjeđenja sprovodi sud koji bi bio nadležan za sprovođenje izvršenja pravosnažne
presude.
Dio četvrti
OPŠTE ODREDBE
Glava XI
STRANKE I NjIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI

Stranka u postupku može biti svako fizičko i pravno lice.
Posebnim propisima može se odrediti ko osim fizičkih i pravnih lica može biti stranka u
postupku.
Parnični sud može, izuzetno, sa pravnim dejstvom u određenoj parnici, priznati svojstvo stranke i
onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost u smislu odredaba st. 1. i 2. ovog
člana ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini ispunjavaju bitne uslove za sticanje
stranačke sposobnosti, a naročito ako raspolažu imovinom na kojoj se može sprovesti izvršenje.
Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana kojim se priznaje svojstvo stranke u parnici nije dozvoljena
posebna žalba.

Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama vršiti radnje u postupku (parnična
sposobnost).
Punoljetno lice kome je djelimično ograničena poslovna sposobnost parnično je sposobno u
granicama svoje poslovne sposobnosti.
Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parnično je sposoban u granicama u
kojima mu se priznaje poslovna sposobnost.

Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik.
Zakonski zastupnik određuje se zakonom ili aktom nadležnog državnog organa donesenim na
osnovu zakona.
U toku cijelog postupka sud će po službenoj dužnosti paziti da li lice koje se pojavljuje kao
stranka može biti stranka u postupku i da li je parnično sposobno, da li parnično nesposobnu
stranku zastupa njen zakonski zastupnik i da li zakonski zastupnik ima posebna ovlašćenja kad su
ona potrebna.

Zakonski zastupnik može u ime stranke preduzimati sve radnje u postupku, ali ako je za
podnošenje ili povlačenje tužbe, za priznanje, odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva, za
zaključenje poravnanja ili za preduzimanje drugih radnji u postupku u posebnim propisima
određeno da zastupnik mora imati posebna ovlašćenja, on može te radnje preduzimati samo ako
ima takva ovlašćenja.
Lice koje se pojavljuje kao zakonski zastupnik dužno je da na zahtjev suda dokaže da je zakonski
zastupnik. Kad je za preduzimanje određenih radnji u postupku potrebno posebno ovlašćenje,
zakonski zastupnik je dužan da dokaže da ima takvo ovlašćenje.
Kad sud ustanovi da zakonski zastupnik lica pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu pažnju u
zastupanju, obavijestiće o tome organ starateljstva. Ako bi usljed propuštanja zastupnika mogla
nastati šteta za lice pod starateljstvom, sud će zastati sa postupkom i predložiti da se odredi drugi
zakonski zastupnik.

Kad sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se
nedostatak može otkloniti, pozvaće tužioca da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će preduzeti
druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti sa licem koje može biti stranka u postupku.
Isto tako, kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema
posebna ovlašćenja kad su ona potrebna, zatražiće da nadležni organ starateljstva postavi staraoca
parnično nesposobnom licu, odnosno pozvaće zakonskog zastupnika da pribavi posebna
ovlašćenja ili će preduzeti druge mjere koje su potrebne da bi parnično nesposobna stranka bila
pravilno zastupana.
Sud će odrediti stranci rok za uklanjanje nedostataka iz st. 1. i 2. ovog člana. Dok se ne uklone ovi
nedostaci, u postupku se mogu preduzimati samo one radnje zbog čijeg odlaganja bi mogle da
nastanu štetne posljedice za stranku.
Ako se nedostaci iz st. 1. i 2. ovog člana ne mogu ukloniti ili ako određeni rok bezuspješno
protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje sprovedene u postupku ukoliko su zahvaćene ovim
nedostacima i odbaciće tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju dalje vođenje parnice.
Protiv rješenja kojim se naređuju mjere za uklanjanje nedostataka nije dozvoljena žalba.

Ako se u toku postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak oko
postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, pa bi zbog toga mogle da nastanu štetne
posljedice za jednu ili obje stranke, sud će tuženom postaviti privremenog zastupnika.
Pod uslovom iz stava 1. ovog člana sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika naročito u
slučajevima:
1) ako tuženi nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika;
2) ako postoje suprotni interesi tuženog i njegovog zakonskog zastupnika;
3) ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika;
4) ako je prebivalište i boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika;
5) ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Republici Srpskoj,
nalaze u inostranstvu, a dostavljanje se nije moglo izvršiti.
O postavljanju privremenog zastupnika sud će bez odlaganja obavijestiti organ starateljstva, kao i
stranke kad je to moguće.
Ako se tokom postupka nakon podnošenja tužbe i u odnosu na tužioca ostvare razlozi zbog kojih
je prema prethodnim odredbama ovog člana moguće tuženom postaviti privremenog zastupnika,
sud će privremenog zastupnika postaviti i tužiocu.

Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog
zastupnika.
Ta prava i dužnosti privremeni zastupnik vrši sve dok se tuženi ili njegov punomoćnik ne pojavi
pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staraoca.

Ako je privremeni zastupnik postavljen tuženom iz razloga navedenih u članu 296. stav 2. tačke 4.
i 5. ovog zakona, sud će u roku od osam dana izdati oglas koji će objaviti u "Službenom glasniku
Republike Srpske" i na oglasnoj tabli suda.
Oglas iz stava 1. ovog člana sadrži: označenje suda koji je postavio privremenog zastupnika,
zakonski osnov, ime tuženog kome se postavlja zastupnik, predmet spora, ime zastupnika i
njegovo zanimanje i boravište, kao i upozorenje da zastupnik zastupa tuženog u postupku sve
dok se tuženi ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne
obavijesti sud da je postavio staratelja.

Parnična sposobnost u Republici Srpskoj procjenjuje se po zakonima Republike Srpske.
Glava XII
PUNOMOĆNICI

Stranke mogu preduzimati radnje u postupku lično ili preko punomoćnika.
Stranka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog
punomoćnika, ali suprotnu stranu, svjedoke i vještake može ispitivati samo preko punomoćnika,
ako je on prisutan na glavnoj raspravi.

Punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo ili zaposleni kod službe za besplatnu pravnu
pomoć, kao i, za pravna lica zaposleni kod tog pravnog lica, a za fizička lica bračni, odnosno
vanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi, po pravoj liniji do bilo kog stepena, u
pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno, odnosno srodnik po tazbini zaključno do drugog
stepena.
Ako utvrdi da punomoćnik koji je advokat ne vrši svoju dužnost u skladu sa Zakonom o
advokaturi, sud će o tome obavijestiti nadležnu advokatsku komoru.
U radnim sporovima besplatno radnika može zastupati i lice zaposleno za pružanje pravne
pomoći pri sindikatu, pod uslovom da je diplomirani pravnik i da ima položen pravosudni ispit.
Ako u punomoći nisu bliže određena ovlašćenja, punomoćnik iz stava 3. ovog člana ima
ovlašćenja iz člana 307. ovog zakona.

Ako u imovinskopravnim zahtjevima vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 50.000 KM,
punomoćnici pravnih lica mogu biti samo lica koja imaju položen pravosudni ispit.

U postupku po reviziji stranku mora, kao punomoćnik, zastupati advokat, osim ako je sama

Izuzetno od stava 1. ovog člana, stranka može sama izjaviti reviziju, ako ima položen pravosudni
ispit, odnosno za stranku reviziju može izjaviti punomoćnik koji je, prema odredbama ovog ili
drugog zakona, ovlašćen da zastupa stranku, a koji ima položen pravosudni ispit.

Radnje u postupku koje punomoćnik preduzima u granicama punomoćja imaju isto pravno
dejstvo kao da ih je preduzela sama stranka.

Stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika na ročištu na kome je ta izjava data.
Ako je punomoćnik priznao neku činjenicu na ročištu na kome stranka nije prisustvovala ili je
neku činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje docnije izmijeni ili opozove, sud će
cijeniti obje izjave u smislu člana 125. stav 2. ovog zakona.

Stranka može ovlastiti punomoćnika da preduzima samo određene radnje ili da preduzima sve
radnje u postupku.

Ako je stranka izdala advokatu punomoćje za vođenje parnice, a nije bliže odredila ovlašćenja u
punomoćju, advokat je na osnovu ovakvog punomoćja ovlašćen:
1) da vrši sve radnje u postupku, a naročito da podnese tužbu, da je povuče, da da odgovor na
tužbu, da prizna tužbeni zahtjev ili da se odrekne tužbenog zahtjeva, da zaključi poravnanje, da
podnese pravni lijek i da se odrekne ili odustane od njega, kao i da zahtijeva izdavanje mjera
obezbjeđenja;
2) da stavlja zahtjev za izvršenje i obezbjeđenje i da preduzima potrebne radnje u postupku
povodom takvog zahtjeva;
3) da od protivne stranke primi dosuđene troškove;
4) da pismeno ovlasti drugog advokata na preduzimanje samo pojedinih radnji u postupku, osim
zastupanja na glavnoj raspravi.

Advokata kojem je stranka izdala punomoć može, uz izričito ovlašćenje stranke, zamjenjivati
drugi advokat, a pred sudom prvog stepena i stručni saradnik za pravne poslove i advokatski
pripravnik koji su kod njega zaposleni.

Ako stranka u punomoćju nije bliže odredila ovlašćenja punomoćnika, punomoćnik koji nije
advokat može na osnovu ovakvog punomoćja da vrši sve radnje u postupku, ali mu je uvijek
potrebno izrično ovlašćenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog
zahtjeva, za zaključenje poravnanja, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje
punomoćja na drugo lice, kao i za podnošenje vanrednih pravnih lijekova.

Stranka izdaje punomoćje pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik.
Stranka koja nije pismena ili nije u stanju da se potpiše staviće na pismeno punomoćje umjesto
potpisa otisak kažiprsta. Ako se u ovom slučaju punomoćje izdaje licu koje nije advokat,
potrebno je prisustvo dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoćju.
Ako posumnja u istinitost pismenog punomoćja, sud može rješenjem odrediti da se podnese
ovjereno punomoćje. Protiv ovog rješenja nije dozvoljena žalba.

Punomoćnik je dužan da pri prvoj radnji u postupku podnese punomoćje.
Sud može dozvoliti da radnje u postupku za stranku privremeno izvrši lice koje nije podnijelo
punomoćje, ali će istovremeno narediti tom licu da naknadno u određenom roku podnese
punomoćje ili odobrenje stranke za izvršenje parničnih radnji.
Dok ne protekne rok za podnošenje punomoćja, sud će odložiti donošenje odluke. Ako taj rok
bezuspješno protekne, sud će nastaviti postupak, ne uzimajući u obzir radnje koje je izvršilo lice
bez punomoćja.

Sud je dužan da u toku cijelog postupka pazi da li je lice koje se pojavljuje kao punomoćnik
ovlašćeno za zastupanje. Ako sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlašćeno
za zastupanje, ukinuće parnične radnje koje je to lice preduzelo ako te radnje stranka nije
naknadno odobrila.

Stranka može u svako vrijeme opozvati punomoćje, a punomoćnik ga može u svako vrijeme
otkazati.
Opozivanje, odnosno otkaz punomoćja mora se saopštiti sudu pred kojim se vodi postupak,
pismeno ili usmeno na raspravnom zapisniku.
Opozivanje, odnosno otkaz punomoćja važi za protivnu stranku od časa kada joj je saopšteno.
Poslije otkaza punomoćja punomoćnik je dužan da još 30 dana vrši radnje za lice koje mu je
izdalo punomoćje ako je potrebno da od njega otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla
nastati.

Punomoćje prestaje smrću fizičkog lica, proglašenjem za umrlo ili gubitkom poslovne
sposobnosti, odnosno smrću njegovog zakonskog zastupnika, proglašenjem za umrlog, gubitkom
poslovne sposobnosti ili razrješenjem dužnosti.
Ako je punomoćniku fizičkog lica dato ovlašćenje da može da preduzima sve radnje u postupku,
a stranka, odnosno njen zakonski zastupnik umre ili postane poslovno nesposoban ili ako
zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, punomoćnik je ovlašćen da preduzima radnje u
postupku koje ne trpe odgađanje.

Prestankom pravnog lica prestaje i punomoćje koje je ono izdalo.
U slučaju stečaja ili likvidacije, punomoćje koju je izdao stečajni dužnik, odnosno likvidacioni
dužnik, prestaje kada po važećim propisima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog
postupka, odnosno likvidacije.
Izuzetno od odredaba st. 1. i 2. ovog člana, punomoćnik je dužan da još 30 dana vrši radnje u
postupku ako je potrebno da od stranke otkloni štetu.
Glava XIII
JEZIK U POSTUPKU

Pozivi, odluke i druga sudska pismena upućuju se strankama i drugim učesnicima u postupku na
jednom od jezika iz člana 6. ovog zakona.

Stranke i drugi učesnici u postupku pri učešću u postupku upotrebljavaju jedan od jezika iz člana
6. ovog zakona.

Stranke i umješači koji ne poznaju nijedan od jezika iz člana 6. ovog zakona obezbijediće o svom
trošku usmeno i pismeno prevođenje procesnih radnji koje preduzimaju, kao i druga usmena i
pismena prevođenja za svoje potrebe.
Stranke i umješači dužni su obezbijediti i prevođenje koje se odnosi na izvođenje dokaza koje su
predložili.
Prevođenje vrše tumači.
Glava XIV
VRIJEDNOST SPORA

Tužilac je dužan u tužbi navesti vrijednost predmeta spora.
Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.
Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir pri određivanju
vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev.

Ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se
po njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vrijeme od pet godina.

Ako jedna tužba protiv istog tuženog obuhvata više zahtjeva koji se zasnivaju na istom
činjeničnom i pravnom osnovu, vrijednost se određuje po zbiru vrijednosti svih zahtjeva.
Ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili su istaknuti protiv više tuženih, vrijednost se
određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Kad se spor vodi o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa, ili iz odnosa korišćenja stana
odnosno poslovnih prostorija, vrijednost se računa prema jednogodišnjoj najamnini, odnosno
zakupnini, osim ako se radi o najamnom ili zakupnom odnosu zaključenom na kraće vrijeme.

Ako se tužbom zahtjeva samo davanje obezbjeđenja za izvjesno potraživanje ili ustanovljenje
založnog prava, vrijednost predmeta spora određuje se prema iznosu potraživanja koje treba

obezbijediti, ali ako predmet zaloge ima manju vrijednost od potraživanja koje treba obezbijediti,
kao vrijednost predmeta spora uzeće se vrijednost predmeta zaloge.

Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, ali tužilac u tužbi navede da pristaje da
umjesto ispunjenja tog zahtjeva primi određeni novčani iznos, kao vrijednost predmeta spora
uzeće se taj iznos.
U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je
vrijednost predmeta spora koju je tužilac naznačio u tužbi.
Ako je u slučaju iz stava 2. ovog člana tužilac suviše visoko ili suviše nisko naznačio vrijednost
predmeta spora, sud će, najdocnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano,
onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na pogodan način
provjeriti tačnost naznačene vrijednosti, te rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora.
Protiv rješenja iz prethodnog stava nije dozvoljena posebna žalba.

Ako novčani iznos nije izražen u konvertibilnim markama, već u drugoj valuti, vrijednost
predmeta spora se utvrđuje u konvertibilnim markama, po srednjem kursu odnosne valute koji je
utvrdila nadležna finansijska organizacija u vrijeme podnošenja tužbe.
Glava XV
ROKOVI I ROČIŠTA
1. Rokovi

Ako rok nije određen zakonom, određuje ga sud s obzirom na okolnosti slučaja.
Rok koji sud odredi izuzetno se može produžiti na prijedlog zainteresovanog lica ako za to
postoje opravdani razlozi.
Prijedlog za produženje roka mora se podnijeti prije proteka roka čije se produženje traži.
Protiv rješenja o produženju roka nije dozvoljena žalba.

Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine.
Ako je rok određen na dane, u rok se ne uračunava dan kad je izvršeno dostavljanje ili saopštenje,
odnosno dan u koji pada događaj od kad treba računati trajanje roka, već se za početak roka
uzima prvi naredni dan.

Rokovi određeni na mjesece, odnosno na godine završavaju se protekom onog dana posljednjeg
mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako nema tog
dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.
Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u nedjelju, ili u neki drugi dan kad sud ne radi,
rok ističe protekom prvog narednog radnog dana.

Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je podnijet u roku ako je prije nego što rok istekne
predat nadležnom sudu.
Ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafskim putem, dan
predaje pošti smatra se kao dan predaje sudu kome je upućen, a ako je podnesak upućen
telefaksom danom predaje smatra se dan prijema telefaksa u sud.
Ako je podnesak upućen elektronskom poštom, kao vrijeme predaje sudu smatra se vrijeme koje
je naznačeno na verifikaciji kvalifikovanog elektronskog potpisa.
Ako je podnesak upućen telegrafski, a ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo
postupiti, smatraće se da je dat u roku ako uredan podnesak naknadno bude predat sudu ili bude
upućen sudu preporučenom pošiljkom u roku od tri dana od dana predaje telegrama pošti.
Za lica koja se nalaze na obaveznoj vojnoj službi, dan predaje podneska vojnoj jedinici, odnosno
vojnim ustanovama smatra se kao dan predaje sudu.
Odredba stava 5. ovog člana odnosi se i na ostala lica koja se nalaze u službi u vojnim jedinicama,
odnosno vojnim ustanovama u mjestima u kojima ne postoji redovna pošta.
Za lica lišena slobode dan predaje podneska upravi zatvora, odnosno ustanove za izvršenje
krivičnih i prekršajnih sankcija smatra se kao dan predaje sudu.
Ako je podnesak koji je vezan za rok predat ili upućen nenadležnom sudu prije isteka roka, a
stigne nadležnom sudu poslije isteka roka, smatraće se da je na vrijeme podnijet.
Odredbe st. 1. do 7. ovog člana primjenjuju se i na rok u kome se po posebnim propisima mora
podići tužba, kao i na rok zastarjelosti potraživanja ili nekog drugog prava.
2. Ročišta

Ročište određuje sud kad je to zakonom propisano.
Sud će na ročište pozvati stranke i ostala lica čije prisustvo smatra potrebnim.
U pozivu sud će naznačiti mjesto, prostoriju i vrijeme održavanja ročišta, te navesti stranke i
predmet spora.
Sud će u pozivu naročito upozoriti stranke i ostale učesnike u postupku na zakonske posljedice
izostanka sa ročišta.

Ročište se, po pravilu, održava u sudskoj zgradi.
Sud može odlučiti da se ročište održi van sudske zgrade kad nađe da je to nužno ili da će se na taj
način uštedjeti u vremenu ili u troškovima postupka. Protiv ovog rješenja nije dozvoljena žalba.
3. Povraćaj u pređašnje stanje

Ako stranka propusti ročište ili rok za preduzimanje neke radnje u postupku i usljed toga izgubi
pravo na preduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njen prijedlog dozvoliti da naknadno izvrši
tu radnju (povraćaj u pređašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih
razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći.
Kad se dozvoli povraćaj u pređašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kome se nalazila prije
propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio.

Prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje podnosi se sudu kod koga je trebalo izvršiti propuštenu
radnju.
Prijedlog se podnosi u roku od osam dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je
prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek docnije saznala za propuštanje, od dana kad je za
to saznala.
Poslije proteka 60 dana od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u pređašnje stanje.
Ako se povraćaj u pređašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlagač je dužan da
istovremeno sa podnošenjem prijedloga izvrši i propuštenu radnju.

Ne može se zahtijevati povraćaj u pređašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga
da se dozvoli povraćaj u pređašnje stanje, ili ako je propušteno ročište određeno povodom
prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje.
Povraćaj u pređašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje stranke može pripisati povredi
postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek.

Sud će odmah odlučiti o prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje i nastaviti postupak.

Neblagovremene i nedozvoljene prijedloge za povraćaj u pređašnje stanje odbaciće sud rješenjem.

Po prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje sud će zakazati ročište, osim ako su činjenice na
kojima se prijedlog zasniva opštepoznate.
Ako stranka koja je podnijela prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje ne dođe na ročište zakazano
povodom prijedloga, a uredno je obaviještena, smatraće se da je prijedlog povučen.

Protiv rješenja kojim se usvaja prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje nije dozvoljena žalba, osim
ako je usvojen neblagovremen i nedozvoljen prijedlog.
Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje žalba je dozvoljena.
Glava XVI
PODNESCI

Tužba, odgovor na tužbu, protivtužba, odgovor na protivtužbu, pravni lijekovi i druge izjave,
prijedlozi i saopštenja koji se daju van rasprave podnose se pismeno (podnesci). Uslov pismene
forme ispunjavaju i podnesci upućeni telegramom, telefaksom ili elektronskom poštom. Ovakvi
podnesci se smatraju potpisanim, ako je u njima označen pošiljalac.
Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se po njima
moglo postupiti. Oni naročito treba da sadrže: označenje suda, ime i prezime, odnosno naziv
pravnog lica, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i
punomoćnika ako ih imaju, predmet spora, sadržinu izjave i potpis podnosioca.
Ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka treba u podnesku da navede činjenice i dokaze na kojima
zasniva zahtjev.
Podnesci koji se dostavljaju elektronskom poštom moraju biti ovjereni kvalifikovanim
elektronskim potpisom.
Podnesci sa prilozima koji se dostavljaju protivnoj stranci, predaju se sudu u dovoljnom broju
primjeraka za sud i protivnu stranku.

Isprave koje se prilažu podnesku podnose se u izvorniku, prepisu ili fotokopiji.
Ako stranka priloži ispravu u izvorniku, sud će takvu ispravu zadržati, a protivnoj stranci
dozvoliće da je razgleda. Kad prestane potreba da se takva isprava drži u spisima predmeta,
vratiće se podnosiocu na njegov zahtjev, ali sud može tražiti od podnosioca da spisima priloži
prepis ili fotokopiju isprave.
Ako je isprava priložena u prepisu ili fotokopiji, sud će na zahtjev protivne stranke pozvati
podnosioca da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dozvoliće da je pregleda.
Sud će odrediti rok u kome se isprava mora predati, odnosno pregledati.

Protiv ovih rješenja nije dozvoljena žalba.

Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti,
sud će podnosiocu podnesak vratiti radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili
dopuniti i odrediti rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.
Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen, odnosno dopunjen i predat sudu u roku određenom
za dopunu ili ispravku, smatraće se da je podnijet sudu onog dana kad je prvi put bio podnijet.
Smatraće se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude
vraćen bez ispravke, odnosno dopune, odbaciće se.
Ako podnesci ili prilozi nisu podnijeti u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnosioca
da ih u određenom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po ovom nalogu, sud će podnesak
odbaciti.
Glava XVII
DOSTAVLjANjE PISMENA
1. Opšte odredbe
a) Način dostavljanja pismena

Pismena se dostavljaju preko pošte, preko ovlašćenog pravnog lica registrovanog za vršenje
poslova dostavljanja ili preko ovlašćenog službenog lica suda i putem elektronske pošte, a
pismena iz člana 347. ovog zakona se ne mogu dostavljati putem elektronske pošte.
Lice koje vrši dostavljanje dužno je da na zahtjev lica kome se dostavljanje vrši dokaže svojstvo
lica ovlašćenog za dostavljanje.
Lica koja dostavljač zatekne na mjestu na kome treba da izvrši dostavljanje dužna su da na njegov
zahtjev pruže podatke o svom identitetu, u protivnom, neće izvršiti dostavljanje.

Ako se tuženi prije podnošenja tužbe sudu u pismenom sporazumu sklopljenim sa tužiocem
saglasio da mu se dostava u sporovima na koje se sporazum odnosi vrši na određenoj adresi u
Republici Srpskoj, ili posredstvom određenog lica u Republici Srpskoj, tužba i druga pismena u
postupku tuženom će se, na prijedlog tužioca, dostavljati na toj adresi ili tom licu. Smatraće se da
je dostava tuženom izvršena kada je pismeno dostavljeno licu naznačenom u sporazumu.
Ako se dostava iz stava 1. ovog člana nije mogla izvršiti, sud će odrediti da se dalje dostave
tuženom vrše stavljanjem pismena na oglasnu tablu suda. Smatraće se da je dostava izvršena
istekom 15 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu tablu suda.

Tužilac je dužan da uz tužbu priloži sporazum iz stava 1. ovog člana ako u njoj predlaže da se
dostava vrši na adresi ili preko lica iz tog sporazuma. Tužilac koji u tužbi nije predložio da se
dostava vrši na adresu ili preko lica iz sporazuma može i kasnije tokom postupka predložiti da se
tuženom dostava vrši na toj adresi ili posredstvom tog lica, ako mu se nije mogla uredno dostaviti
na adresi naznačenoj u tužbi.
Sporazum iz stava 1. ovog člana može se sklopiti u pogledu određenog spora koji je već nastao ili
u pogledu budućih sporova koji mogu nastati iz određenog pravnog odnosa.
Ako je tuženi fizičko lice koje ne obavlja registrovanu djelatnost, sporazum iz stava 1. ovog člana
valjan je samo ako je na njemu potpis tuženog, ovjeren od nadležnog organa. Ako tuženo fizičko
lice obavlja registrovanu djelatnost, sporazum iz stava 1. ovog člana u vezi sa sporovima koji se
ne tiču te djelatnosti pravno je valjan samo ako je na njemu potpis tuženog ovjeren od nadležnog
organa.

Ako se određenim licima, na osnovu njihovog zahtjeva i odobrenja predsjednika suda, dostava
vrši u sudu, pismena koja im upućuje sud, osim prvostepene presude, polažu se za njih u posebne
pretince u za to određenoj prostoriji suda. Dostavu vrši službeno lice suda.
Predsjednik suda može rješenjem odrediti da svi advokati koji imaju kancelariju na području
njegovog suda, sudska pismena, osim prvostepene presude, primaju preko pretinca iz stava 1.
ovog člana.
Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana advokat ima pravo žalbe predsjedniku neposredno višeg
suda u roku od osam dana.
Pismena koja se dostavljaju posredstvom pretinca ne smiju biti dostupna licima kojima se
dostavljaju prije nego što potpišu dostavnice. Pismena se dostavljaju u zatvorenim kovertama,
kojima se dostava vrši posredstvom pošte. Prilikom uzimanja pismena, moraju se preuzeti sva
pismena položena u pretinac.
Na svako pismeno koje se dostavlja na način predviđen u st. 1. i 2. ovog člana naznačiće se dan
kada je položeno u pretinac lica kojem se dostava tako obavlja.
U slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana, lica iz st. 1. i 2. su dužna pismeno podići iz pretinca u roku
od osam dana na način određen u st. 3. i 4. ovog člana. Ako pismeno ne bude podignuto u tom
roku, dostava će se izvršiti stavljanjem pismena na oglasnu tablu suda. Smatraće se da je dostava
izvršena istekom 15 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu tablu suda.
Valjana je dostava koja je u slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana, umjesto posredstvom pretinca,
izvršena na drugi način propisan ovim zakonom.
Predsjednik suda će staviti van snage odobrenje iz stava 1. ovog člana ako utvrdi da lice kojem je
ono dato neredovno preuzima pismeno ili pokušava zloupotrijebiti takav način dostave.

Ako se određenim licima, na osnovu njihovog zahtjeva i odobrenja predsjednika suda, dostava
vrši elektronskim putem, ova adresa je ekvivalentna adresi prebivališta ili sjedišta.

Ukoliko stranka dostavi dokument u elektronskom obliku, danom prijema dokumenta smatra se
onaj dan kada je elektronskim putem dokument primljen, odnosno prvi naredni radni dan
ukoliko je elektronska pošta u sudu primljena poslije 14.00 časova.
Ako sud utvrdi da dostava putem elektronske pošte nije moguća, pismeno se dostavlja na način
propisan odredbama ovog zakona o dostavljanju.
Putem elektronske pošte se pismena (podnesci) uvijek dostavljaju organima Bosne i Hercegovine,
Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine, privrednim društvima, ustanovama,
advokatima, notarima, stečajnim i likvidacionim upravnicima, pravnim licima koja vrše javna
ovlašćenja i svim drugim pravnim i fizičkim licima koja se pismenim putem obrate sudu radi
dostave na ovaj način.
U slučaju iz stava 4. ovog člana predsjednik suda donosi rješenje, koje se dostavlja podnosiocu
zahtjeva, a protiv rješenja je dozvoljena žalba predsjedniku neposredno višeg suda u roku od
osam dana.
Predsjednik suda će staviti van snage odobrenje iz stava 1. ovog člana ako utvrdi da dostava
elektronskim putem više nije moguća.

Kad dostavljanje treba izvršiti licima ili ustanovama u inostranstvu ili strancima koji uživaju pravo
imuniteta, dostavljanje će se izvršiti diplomatskim putem, ako u međunarodnom ugovoru ili u
ovom zakonu nije što drugo određeno.
Državljanima Bosne i Hercegovine u inostranstvu dostavljanje se vrši putem pošte ili preko
nadležnog konzularnog, odnosno diplomatskog predstavništva Bosne i Hercegovine u toj državi.
b) Dostavljanje fizičkim i pravnim licima

Dostavljanje fizičkim licima vrši se predajom pismena licu kome se dostavljanje treba izvršiti, na
adresu koja je označena u tužbi, odnosno na adresu prebivališta ili boravišta, upisanu kod organa
nadležnog za vođenje evidencije o prebivalištu i boravištu.
Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, dostavljanje državnim organima i pravnim licima
vrši se predajom pismena licu ovlašćenom za primanje pismena, ili, ako se takvo lice ne zatekne u
kancelariji odnosno poslovnoj prostoriji, radniku koji se tu zatekne.

Kad stranku zastupa zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik, dostavljanje se vrši zakonskom
zastupniku, odnosno punomoćniku.
Kad državni organi ili pravna lica za svog punomoćnika odrede lice koje je njihov radnik,
dostavljanje se može izvršiti i u skladu sa odredbom člana 339. stav 2.
Ako stranka ima više zakonskih zastupnika, odnosno punomoćnika, dovoljno je da se
dostavljanje izvrši jednom od njih.

Dostavljanje advokatu kao punomoćniku može se izvršiti i predajom pismena licu koje je
zaposleno u njegovoj advokatskoj kancelariji.

Vojnim licima, pripadnicima policije i pripadnicima u suvozemnom, riječnom, pomorskom i
vazdušnom saobraćaju dostavljanje se može izvršiti i preko njihove komande, odnosno
neposrednog starješine.
Licima lišenim slobode dostavljanje se vrši preko uprave zatvora, odnosno uprave ustanove za
izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija.

Dostavljanje pravnom licu može se izvršiti i putem njegove poslovne jedinice, ako spor proizlazi
iz pravnog odnosa te jedinice.
Dostavljanje pravnom licu koje ima sjedište u inostranstvu, može se izvršiti i putem njegovog
zastupništva, odnosno predstavništva u Bosni i Hercegovini.
v) Vrijeme i mjesto dostavljanja

Dostavljanje se vrši svakim danom, u bilo koje vrijeme, u stanu ili na radnom mjestu fizičkog lica,
u sjedištu državnog organa, u kancelariji, odnosno poslovnim prostorijama pravnog lica kome se
dostavljanje ima izvršiti, ili u sudu kad se lice kome se dostavljanje ima izvršiti tamo zatekne.
Dostavljanje se može izvršiti na bilo kome mjestu ako se vrši ličnim uručenjem pismena licu
kome se dostavljanje ima izvršiti.

(brisano)
a) Dostavljanje fizičkim licima

Dostavljanje fizičkim licima, po pravilu, vrši se predajom pismena licu kome se dostava treba
izvršiti.
Ako se lice kome se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se vrši
predajom pismena kome od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan da primi
pismeno, a ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati susjedu, ako on na to pristane.
Ako se dostavljanje vrši na radnom mjestu lica kome se pismeno ima dostaviti, a to lice se tu ne
zatekne, dostavljanje se može izvršiti licu koje na istom mjestu radi ako ono pristane da primi
pismeno.

Ako je predaja pismena izvršena drugom licu koje učestvuje u parnici kao protivnik lica kome se
dostavljanje treba izvršiti, dostavljanje će se smatrati neurednim.
Lica kojima se po odredbama st. 2. i 3. ovog člana dostavljanje izvrši umjesto licu kome se
pismeno ima dostaviti, dužna su pismeno predati tom licu, na što će ih dostavljač i upozoriti
prilikom uručenja pismena.

Ako se pismeno ne može dostaviti na način predviđen u članu 345. ovog zakona, a dostavljač
utvrdi da lice kome se pismeno ima dostaviti stanuje na adresi na kojoj se dostavljanje pokušava
izvršiti, ostaviće u stanu ili u prostorijama gdje to lice radi, ili pribiti na vrata stana ili prostorije,
pismeno obavještenje da će pismeno biti ostavljeno u sudu i da ga to lice tamo može preuzeti u
roku od 15 dana od dana pokušaja dostavljanja. U pismenom obavještenju navodi se i predmet
spora, vrsta pismena koje se ima dostaviti, datum i čas kada je obavještenje ostavljeno, te naziv i
adresa suda gdje se pismeno može preuzeti.
Dostavljanje će se smatrati izvršenim na dan kada lice kome se pismeno ima dostaviti preuzme
pismeno u sudu, a ako pismeno ne bude preuzeto, istekom roka iz stava 1. ovog člana.

Ako se dostavlja tužba, a tuženi kome se tužba ima dostaviti se ne zatekne tamo gdje se
dostavljanje ima
izvršiti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kome mjestu mogao tuženog zateći, te će mu kod
jednog od lica navedenih u članu 345. st. 2. i 3. ovog zakona ostaviti, ili, ako to nije moguće, na
vrata stana ili prostorije gdje se dostavljanje vrši pribiti, pismeno obavještenje da radi primanja
tužbe bude u određeni dan i čas u svom stanu, odnosno na svom radnom mjestu.
Ako dostavljač, i nakon što je postupio na način predviđen u stavu 1. ovog člana, u vrijeme
određeno u obavještenju ne zatekne tuženog kome se tužba ima dostaviti, dostavljanje će se
izvršiti po odredbama čl. 345. i 346. ovog zakona.
Druga pismena, osim tužbe, mogu se dostaviti po odredbama st. 1. i 2. ovog člana, ako je to ovim
zakonom izričito određeno ili ako sud smatra da je prilikom dostavljanja potrebna veća
opreznost.

Ako se utvrdi da je lice kome se pismeno ima dostaviti privremeno odsutno i da mu lica navedena
u članu 345. st. 2. i 3. ovog zakona ne mogu pismeno na vrijeme predati, vratiće se pismeno sudu
uz naznačenje gdje se odsutni nalazi, a dostavljanje će ponovo biti pokušano u odgovarajuće
vrijeme.
Ako dostavljač utvrdi da lice kome se pismeno ima dostaviti ne stanuje na adresi na kojoj se
dostavljanje pokušava izvršiti, ali istovremeno utvrdi tačnu adresu tog lica, dostavljanje će se
izvršiti na naknadno utvrđenoj adresi. Ako dostavljač ne može utvrditi tačnu adresu lica kome se
pismeno ima dostaviti, pismeno će vratiti sudu, a sud će od stranke, koja je prvobitno sud
obavijestila o adresi tog lica, zatražiti da dostavi tačnu adresu odnosno adresi njegovog

prebivališta u Republici Srpskoj, prema podacima o njegovom prebivalištu, koja će se pribaviti iz
evidencije nadležnog organa.
Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostavljanje pismena treba izvršiti ne stanuje na adresi svog
posljednjeg poznatog prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu
utvrditi, dostavljanje pismena će se izvršiti objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda, a u
slučaju da se dostavlja tužba i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u
Republici Srpskoj.
Dostavljanje se smatra izvršenim protekom roka od 15 dana nakon dana objavljivanja.
U objavi se, osim pismena koje se ima dostaviti, navodi i ime i prezime lica kome se dostavljanje
vrši, predmet spora i obavještenje o tome kada se dostavljanje pismena smatra izvršenim.
Prilikom objavljivanja u dnevnim novinnama, ako je pismeno koje se dostavlja predugo da bi bilo
objavljeno u cijelosti, objavljuje se samo kratka sadržina pismena.
Troškove objavljivanja u dnevnim novinama predujmljuje tužilac.
Ako u roku koji odredi sud tužilac ne predujmi troškove objavljivanja, tužba će se odbaciti.
b) Dostavljanje pravnim licima

Dostavljanje državnim organima i pravnim licima, po pravilu, vrši se predajom pismena jednom
od lica iz člana 339. stav 2. ovog zakona.
Pravnom licu koje nije upisano u određeni sudski ili drugi registar dostava se vrši na adresu
navedenu u tužbi, predajom pismena jednom od lica iz člana 339. stav 2. ovog zakona.
Ako dostavljanje na adresu navedenu u tužbi ne uspije, dostavljanje će se izvršiti na adresu
sjedišta tog lica upisanog u registru. Ako dostava ne uspije ni na toj adresi, izvršiće se stavljanjem
pismena na oglasnu tablu suda. Smatraće se da je dostava izvršena istekom 15. dana od dana
stavljanja pismena na oglasnu tablu suda.
Ako je adresa upisanog sjedišta pravnog lica iz stava 1. ovog člana navedena u tužbi, dostava iz
stava 1. ovog člana neće se ponoviti na tu adresu, već će se izvršiti stavljanjem pismena na
oglasnu tablu suda.
Odredbe st. 1. i 2. ovog člana primjenjuju se i na fizička lica koja obavljaju određenu registrovanu
djelatnost kada se tim licima dostava vrši u vezi sa tom djelatnošću.
v) Odbijanje prijema pismena

Kad lice kome je pismeno upućeno, odnosno odrasli član njegovog domaćinstva, odnosno
ovlašćeno lice ili radnik u državnom organu ili pravnom licu odbije da primi pismeno, dostavljač
će pismeno ostaviti u prostoriji gdje se dostavljanje vrši ili će ga pribiti na vrata te prostorije. Na
dostavnici će zabilježiti dan, čas i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje je pismeno
ostavljeno, i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.
g) Dostavnica

Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primalac i dostavljač. Primalac će na
dostavnici čitko, slovima, napisati dan prijema, svoje ime i prezime i u kom svojstvu prima
pismeno.
Ako je primalac nepismen ili nije u stanju da se potpiše, dostavljač će postupiti kao u prethodnom
stavu ovog člana, i staviće napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis.
Ako primalac odbije da potpiše dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i ispisati
slovima dan predaje i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.
Ako je dostavljanje izvršeno po odredbi člana 347. stav 1. ovog zakona, na dostavnici će se pored
potvrde o prijemu pismena naznačiti da je prethodilo pismeno obavještenje.
Kad je po odredbama ovog zakona pismeno predato drugom licu, a ne onom kome se pismeno
imalo dostaviti, na dostavnici će dostavljač naznačiti odnos ta dva lica.
Ako se dostavljanje vrši po odredbama člana 346. ovog zakona, dostavljač će to naznačiti na
dostavnici, kao i dan i čas kada je dostavljanje pokušano i mjesto gdje je ostavljeno pismeno
obavještenje.
Ako je na dostavnici netačno ili nečitko naznačen datum dostavljanja ili je dostavnica nestala,
dostavljanje se može dokazivati i na drugi način.
U slučaju dostave pismena putem elektronske pošte, smatra se da je dostava izvršena momentom
povrata potvrde o prijemu elektronske pošte.
4. Promjena adrese

Ako stranka ili njen zastupnik u toku postupka ili prije isteka roka od šest mjeseci po
pravosnažnom okončanju postupka promijene adresu na koju se dostavljanje vrši, dužni su o
tome odmah obavijestiti sud.
Ako protiv pravosnažne odluke unutar roka iz stava 1. ovog člana bude izjavljena revizija, taj se
rok produžava sve dok ne istekne šest mjeseci od dostavljanja stranci odluke povodom revizije
kojom se revizija odbacuje ili odbija ili pobijana odluka preinačuje.
Ako je protiv pravosnažne odluke unutar roka iz stava 1. ovog člana podnijet prijedlog za
ponavljanje postupka, taj se rok produžava do isteka roka od šest mjeseci po pravosnažnosti
prvostepene odluke u tom postupku protiv kojeg nije izjavljena žalba, odnosno do isteka roka od
šest mjeseci od dostavljanja stranci odluke o žalbi kojom se postupak za ponavljanje postupka
pravosnažno završava.
Ako povodom vanrednog pravnog lijeka pravosnažna odluka bude ukinuta i predmet vraćen na
ponovno suđenje, smatraće se da rok iz stava 1. ovog člana nije ni počeo teći.

Ako stranka ili njen zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, sud će odrediti da se
daljnja dostavljanja u parnici vrše objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda, sve dok stranka
ili njen zastupnik ne obavijeste sud o svojoj novoj adresi.
Dostavljanje iz stava 5. ovog člana smatra se izvršenim po isteku 15 dana od dana objavljivanja
pismena na oglasnoj tabli suda.
Kad punomoćnik za primanje pismena do isteka rokova iz st. 1. do 3. ovog člana promijeni svoju
adresu, a o tome ne obavijesti sud, sud će stranci na njen trošak imenovati zastupnika za primanje
pismena preko kojeg će vršiti sva dostavljanja, dok ne primi obavještenje stranke o postavljanju
novog punomoćnika.
5. Punomoćnik i zastupnik za primanje pismena

Tužilac ili njegov zastupnik koji se nalaze u inostranstvu, a nemaju punomoćnika u Bosni i
Hercegovini, dužni su već prilikom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje
pismena u Bosni i Hercegovini. Ako oni tako ne postupe, sud će ih pozvati da u određenom roku
imenuju punomoćnika za primanje pismena, uz upozorenje da će u suprotnom sud tužbu
odbaciti.
Tuženog ili njegovog zastupnika koji se nalaze u inostranstvu, a nemaju punomoćnika u Bosni i
Hercegovini, sud će već prilikom dostavljanja prvog pismena pozvati da u primjerenom roku
postave punomoćnika za primanje pismena u Bosni i Hercegovini, uz upozorenje da će u
suprotnom sud tuženom na njegov trošak postaviti zastupnika za primanje pismena i preko toga
zastupnika obavijestiti tuženog, odnosno njegovog zastupnika o tom postavljanju.
Stranci koja opozove punomoćje punomoćniku za primanje pismena i istovremeno ne postavi
drugog takvog punomoćnika, sud će dostavljanje vršiti objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli
suda, sve dok ta stranka ne postavi drugog punomoćnika za primanje pismena.
Ako punomoćnik za primanje pismena otkaže punomoćje, a stranka ne imenuje drugog takvog
punomoćnika u roku od 30 dana od dana kada je sud obaviješten o otkazu punomoćja, sud će
stranci na njen trošak imenovati zastupnika za primanje pismena, te vršiti sva dostavljanja preko
imenovanog zastupnika dok ne primi obavještenje stranke o postavljanju novog punomoćnika.
Sredstva za pokriće troškova postavljenog zastupnika tuženog za primanje pismena dužan je
predujmiti tužilac.

Ako više lica zajednički tuže, a nemaju zajedničkog zakonskog zastupnika, odnosno
punomoćnika, sud ih može pozvati da u određenom roku imenuju zajedničkog punomoćnika za
primanje pismena. Ako sami tužioci u ostavljenom roku ne imenuju takvog punomoćnika, sud će
jednog od njih odrediti za zajedničkog punomoćnika za primanje pismena i o tome obavijestiti
stranke.
Odredbe stava 1. ovog člana primjenjivaće se i kad je više lica tuženo kao jedinstveni suparničari.
6. Dostavljanje od strane stranaka

Dostavljanje podneska protivnoj strani, osim tužbe, protivtužbe i pravnih lijekova, može izvršiti i
sama stranka.
U slučaju iz stava 1. ovog člana, stranka će jedan primjerak dostaviti lično protivnoj stranci,
odnosno njenom zakonskom zastupniku, odnosno punomoćniku, a jedan primjerak će predati
sudu uz napomenu i dokaz da je dostavljanje drugoj strani već izvršeno.
Na dostavljanje iz stava 2. ovog člana shodno se primijenjuju odredbe ovog poglavlja o
dostavljanju, osim odredbi člana 345. st. 2. do 5., čl. 346. do 348, člana 349. st. 2. i 3, člana 350. i
člana 351. st. 2. do 6. ovog zakona.
Dostavljanje izvršeno na način iz stava 2. ovog člana smatra se urednim dostavljanjem.
Glava XVIII
PREGLEDANjE I PREPISIVANjE SPISA

Stranke imaju pravo da pregledaju i prepisuju spise parnice u kojoj učestvuju.
Ostalim licima koja imaju opravdan interes može se dozvoliti pregledanje i prepisivanje pojedinih
spisa.
Kad je postupak u toku, dozvolu za pregledanje i prepisivanje daje sudija, a kad je postupak
završen, predsjednik suda, odnosno radnik u sudu koga on odredi.
Glava XIX
ISKLjUČENjE I IZUZEĆE

Sudija će biti isključen od vršenja sudijske dužnosti (isključenje):
1) ako je i sam stranka, zakonski zastupnik stranke ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u
odnosu saovlašćenika, saobaveznika ili regresnog obaveznika ili ako je u istom predmetu saslušan
kao svjedok ili vještak,
2) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji,
a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, ili mu je bračni, odnosno vanbračni supružnik srodnik po
tazbini do drugog stepena, bez obzira na to da li je brak prestao ili nije,
3) ako je staralac, usvojilac ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili
ako između njega i stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke postoji
zajedničko domaćinstvo,
4) ako između sudije i stranke teče neka druga parnica,
5) ako u je istom predmetu učestvovao u postupku medijacije ili u zaključenju sudskog
poravnanja koje se pobijaju u parnici ili je donio odluku koja se pobija ili je zastupao stranku kao
advokat i
6) ako je u stečajnom postupku učestvovao u donošenju odluke povodom koje je došlo do spora.
Sudija može da bude izuzet ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost
(izuzeće), kao što je bliski odnos sa nekom od stranaka ili postoje bilo koji drugi razlozi koji mogu
dovesti u pitanje njegovu nepristrasnost.

Stranka podnosi zahtjev za isključenje, odnosno izuzeće sudije, čim sazna da postoji bilo koji od
razloga za isključenje, odnosno izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave, a ako nije bilo
rasprave, do donošenja odluke.
Stranka može u pravnom lijeku ili u odgovoru na pravni lijek poimenično navesti sudiju koji ne bi
mogao učestvovati u donošenju odluke zbog razloga iz člana 357. ovog zakona.
U zahtjevu mora da se navede zakonski razlog zbog koga se traži isključenje ili izuzeće, okolnosti
iz kojih proizlazi da je prijedlog blagovremeno podnesen i činjenice na kojima se zasniva
postojanje razloga za isključenje ili izuzeće.
Stranka može tražiti isključenje ili izuzeće samo poimenično određenog sudije koji u predmetu
postupa.

Neblagovremen, nepotpun i nedopušten zahtjev za isključenje ili izuzeće odbaciće sudija ili vijeće
pred kojim se postupak vodi.
Nije dopušten zahtjev za isključenje ili izuzeće:
1) kojim se uopšteno traži isključenje ili izuzeće svih sudija nekog suda ili svih sudija koji bi mogli
da učestvuju u nekom postupku,
2) o kome je već odlučeno,
3) u kome nije obrazložen zakonski razlog zbog koga se isključenje ili izuzeće traži,
4) ako stranka zahtijeva isključenje, odnosno izuzeće sudije koji ne postupa u tom predmetu i
5) ako stranka zahtijeva isključenje, odnosno izuzeće predsjednika suda, izuzev kada postupa u
tom predmetu.
Ako je zahtjev iz stava 1. ovog člana podnesen na ročištu, sudija, odnosno vijeće odbaciće ga i
nastaviće ročište.
Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

O zahtjevu za isključenje ili izuzeće sudije odlučuje predsjednik suda.
Ako stranka traži isključenje ili izuzeće predsjednika suda, odluku o isključenju ili izuzeću donosi
predsjednik neposredno višeg suda.
O zahtjevu za isključenje ili izuzeće predsjednika Vrhovnog suda odlučuje opšta sjednica ovog
suda.
Prije donošenja rješenja o isključenju ili izuzeću uzeće se izjava od sudije čije se isključenje ili
izuzeće traži, a po potrebi izvršiće se i drugi izviđaji.
Protiv rješenja kojim se usvaja zahtjev za isključenje ili izuzeće nije dozvoljena žalba, a protiv
rješenja kojim se zahtjev odbija nije dozvoljena posebna žalba.

Kada sazna da postoji neki od razloga za isključenje iz člana 357. stav 1. t. 1. do 6. ovog zakona ili
čim sazna da je podnesen zahtjev za njegovo isključenje, sudija je dužan da prekine svaki rad na
tom predmetu i da o razlozima za isključenje odmah obavijesti stranke i predsjednika suda, koji će
da odluči o isključenju.
Do donošenja rješenja o zahtjevu za isključenje sudija će preduzimati samo one radnje za koje
postoji opasnost za odgađanje.
Kad sudija sazna da je stavljen zahtev za njegovo izuzeće ili čim sazna da postoji neki od razloga
za izuzeće iz člana 357. stav 2. ovog zakona, dužan je da odmah o tome obavijesti predsjednika
suda, a da postupak nastavi bez odlaganja do donošenja odluke o izuzeću. Ako se radi o izuzeću
predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika iz reda sudija tog suda, a ako to nije moguće,
postupiće po članu 49. ovog zakona.

Ako zahtjev za isključenje bude usvojen, sud će ukinuti sve radnje koje je preduzeo isključeni
sudija.
Ako zahtjev za izuzeće bude usvojen, sud će ukinuti radnje koje su bile preduzete poslije
podnošenja zahtjeva, osim ako se stranke ne saglase da se preduzete radnje ne ukidaju.
U slučaju podnošenja zahtjeva za isključenje ili izuzeće u toku rasprave pred drugostepenim
sudom, primjenjuju se odredbe st. 1. i 2. ovog člana.

Odredbe ovog zakona o izuzeću sudija primjenjivaće se shodno i na zapisničare.
O izuzeću zapisničara odlučuje sudija.
Glava XX
SUPARNIČARI

Više lica mogu jednom tužbom tužiti, odnosno biti tuženi (suparničari):
1) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno obaveze
proističu iz istog činjeničnog i pravnog osnova (materijalni suparničari) ;
2) ako su predmet spora zahtjevi, odnosno obaveze iste vrste koji se zasnivaju na bitno
istovrsnom činjeničnom i pravnom osnovu, i ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda
za svaki zahtjev i za svakog tuženog (formalni suparničari);
3) ako je to drugim zakonom određeno.
Do zaključenja pripremnog ročišta može, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, uz tužioca
pristupiti novi tužilac, ili tužba može biti proširena na novog tuženog sa njegovim pristankom.
Nakon što se tuženi upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, bez njegovog pristanka, ne može uz
tužioca pristupiti novi tužilac.
Lice koje pristupa tužbi, odnosno na koje se tužba proširuje mora primiti parnicu u onom stanju
u kome se ona nalazi kad ono u nju stupa.

Tužilac može tužiti dva ili više tuženih i tako što će tražiti da tužbeni zahtjev bude usvojen prema
sljedećem tuženom za slučaj da bude pravosnažno odbijen prema onom koji je u tužbi naveden
prije njega.
Na način predviđen u stavu 1. ovog člana može tužilac tužbom obuhvatiti dva ili više tuženih
samo ako prema svakom od njih ističe isti zahtjev ili ako prema pojedinim od njih ističe različite
zahtjeve koji su u međusobnoj vezi, i ako je isti sud stvarno i mjesno nadležan za svaki od
zahtjeva.

Lice koje u cjelini ili djelimično traži stvar ili pravo o kome između drugih lica već teče parnica,
može pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok se
postupak pravosnažno ne završi.

Svaki suparničar je u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja ne koriste niti
štete drugim suparničarima.

Ako se po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način
prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka,
tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju, dejstvo parničnih
radnji koje su izvršili drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu preduzeli.

Ako rokovi za izvršenje određene parnične radnje za pojedine jedinstvene suparničare ističu u
razno vrijeme, tu parničnu radnju može svaki suparničar preduzeti sve dok ma i za jednog od njih
još teče rok za preduzimanje te radnje.

Svaki suparničar ima pravo da podnosi prijedloge koji se tiču toka parnice.
Glava XXI
UČEŠĆE TREĆIH LICA U PARNICI
1. Učešće umješača

Lice koje ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim licima jedna od stranaka uspije,
može se pridružiti ovoj stranci.
Umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravosnažnosti odluke o
tužbenom zahtjevu, kao i u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka.
Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenim podneskom.
Podnesak umješača dostavlja se objema parničnim strankama, a ako je izjava umješača data na
ročištu, prepis odnosnog dijela zapisnika dostaviće se samo onoj stranci koja je sa ročišta izostala.

Svaka stranka može osporiti umješaču pravo da učestvuje u postupku i predložiti da se umješač
odbije.
Do pravosnažnosti rješenja kojim se odbija učešće umješača, umješač može učestvovati u
postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti.
Protiv odluke suda kojom prihvata učešće umješača nije dozvoljena posebna žalba.

Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kad se umiješa u
parnicu. U daljem toku parnice on je ovlašćen da stavlja prijedloge i da preduzima sve ostale
parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla da preduzme stranka kojoj se pridružio.
Ako je umješač stupio u parnicu do pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašćen je da
podnese i vanredni pravni lijek.
Ako umješač podnese pravni lijek, primjerak njegovog podneska dostaviće se i stranci kojoj se
pridružio.

Pravni lijek je dozvoljen ukoliko mu se stranka izričito ne usprotivi.
Parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružio pravno dejstvo ako nisu u
suprotnosti sa njenim radnjama.
Po pristanku svih parničnih stranaka umješač može stupiti u parnicu kao stranka umjesto stranke
kojoj se pridružio.

U parnici između stranke i umješača, koji joj se pridružio, umješač ne može da osporava utvrđeno
činjenično stanje, kao i pravne kvalifikacije sadržane u obrazloženju pravosnažne presude
(intervencijsko dejstvo presude).
Izuzetno od stava 1. ovog člana, stranka koja je bila umješač ima pravo da istakne prigovor da je
stranka iz ranije parnice kojoj se pridružio kao umješač, pogrešno vodila prethodnu parnicu ili da
je sud propustio da joj dostavlja pozive, podneske ili odluke.
Sud može da usvoji prigovor iz stava 2. ovog člana samo ako stranka iz stava 1. ovog člana koja je
bila umješač dokaže da:
1) u vrijeme stupanja u prethodnu parnicu nije bila blagovremeno obaviještena o parnici, a koja je
prethodno vođena, i da je time bila spriječena da preduzima radnje koje bi dovele do povoljnijeg
ishoda te parnice,
2) je stranka iz parnice kojoj se pridružila kao umješač namjerno ili iz grube nepažnje propustila
da preduzima parnične radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda prethodne parnice, a za
mogućnost njihovog preduzimanja raniji umješač nije znao ili mogao da zna i
3) je stranka iz prethodne parnice svojim parničnim radnjama spriječila da nastupi dejstvo radnji i
njenog umješača.
Ako stranka iz stava 1. ovog člana koja je bila umješač uspije sa prigovorom iz stava 2. ovog
člana, sud će da dozvoli da stranke ponovo raspravljaju o činjeničnim i pravnim pitanjima o
kojima je raspravljano u prethodnoj parnici.
2. Obavještenje trećeg lica o parnici

Ako tužilac ili tuženi treba treće lice da obavijesti o otpočetoj parnici, da bi se time zasnovalo
određeno građanskopravno djelovanje, oni mogu, sve dok se parnica pravosnažno ne dovrši, to
učiniti podneskom preko parničnog suda, u kome će se navesti razlog obavještenja i u kakvom se
stanju nalazi parnica.
Stranka koja je treće lice obavijestila o parnici ne može zbog toga tražiti prekid otpočete parnice,
produženje rokova, odgodu ili odlaganje ročišta.
Odredbe člana 371a. na odgovarajući način se primjenjuju i na treće lice koje je obaviješteno o
otpočetoj parnici.

Glava XXII
ZAPISNICI

Zapisnik se sastavlja o radnjama preduzetim na ročištu.
Zapisnik se sastavlja i o važnijim izjavama ili saopštenjima koje stranke ili drugi učesnici daju van
ročišta. O manje važnim izjavama ili saopštenjima neće se sastavljati zapisnik, nego će se samo
staviti službena bilješka u spisu.
Zapisnik piše zapisničar.

U zapisnik se unosi: naziv suda, mjesto gdje se vrši radnja, dan i čas kad se vrši radnja, naznačenje
predmeta spora i imena prisutnih stranaka ili trećih lica i njihovih zakonskih zastupnika ili
punomoćnika.
Zapisnik treba da sadrži bitne podatke o sadržini preduzete radnje. U zapisnik o glavnoj raspravi
naročito će se unijeti: da li je rasprava bila javna ili je javnost bila isključena, sadržina izjava
stranaka, njihovi prijedlozi, dokazi koje su ponudile, dokazi koji su izvedeni, uz navođenje
sadržine iskaza svjedoka i vještaka, kao i odluke suda donijete na ročištu, odnosno izvorniku
odluke poslije zaključenja glavne rasprave.
Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa brisati, dodati ili mijenjati. Precrtana
mjesta moraju ostati čitka.

Zapisnik se sastavlja na taj način što sudija kazuje glasno zapisničaru šta će unijeti u zapisnik, a po
odobrenju sudije, stranka ili njen punomoćnik glasno kazuju šta će se unijeti u zapisnik.
Stranke imaju pravo da pročitaju zapisnik ili da zahtijevaju da im se pročita, kao i da stave svoje
prigovore na sadržinu zapisnika.
To pravo imaju i druga lica čija je izjava unijeta u zapisnik, u pogledu onog dijela zapisnika koji
sadrži njihovu izjavu.
Ispravke ili dodaci u pogledu sadržine zapisnika koje treba izvršiti povodom prigovora stranaka ili
drugih lica ili po službenoj dužnosti, unijeće se na kraju zapisnika. Na zahtjev ovih lica unijeće se i
prigovori koji nisu usvojeni.

Ročišta pred sudom mogu se tonski snimati.
Sud će na zahtjev stranke omogućiti tonsko snimanje glavne rasprave.
O tonskom snimanju rješenjem odlučuje sud.

Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana žalba nije dopuštena.
Tonski snimak ročišta dostavlja se strankama.
.

Tonski snimak ročišta dio je spisa sudskog predmeta.
Način pohrane i prenosa tonskog snimka, tehnički uslovi i način snimanja uređuju se Pravilnikom
o unutrašnjem sudskom poslovanju.

Tonski snimak prenijeće se i u pisani oblik u roku od osam dana od dana snimanja.
Tonski snimak u pisanom obliku sačinjava se u skladu sa odredbom člana 374. ovog zakona i
mora sadržavati sve što je snimljeno u tonskom snimku.
Stranke mogu tražiti prepis tonskog snimka u skladu sa odredbama ovog zakona.
Prepis tonskog snimka stranke mogu zatražiti u roku od 15 dana od dana kada je tonski snimak
sačinjen.
Ako se prepis tonskog snimka ili tonski snimak bitno razlikuju, stranka ima pravo da podnese
prigovor u roku od osam dana od dana dostave prepisa. Prigovor mora biti obrazložen.
Sud će po prigovoru stranaka iz stava 5. ovog člana u roku od tri dana rješenjem prihvatiti i
izmijeniti prepis tonskog snimka ili prigovor odbiti.
Protiv tog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.

Zapisnik potpisuju sudija, zapisničar, stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili
punomoćnici, kao i tumač.
Svjedok i vještak potpisuju svoj iskaz na zapisniku, kad se njihovo saslušanje vrši pred
zamoljenim sudom.
Nepismeno lice ili lice koje se ne može potpisati staviće na zapisnik otisak kažiprsta, a zapisničar
će ispod otiska upisati njegovo ime i prezime.
Ako se koja stranka, njen zakonski zastupnik ili punomoćnik, svjedok ili vještak udalji prije
potpisivanja zapisnika ili neće da potpiše zapisnik, to će se zabilježiti u zapisniku i navešće se
razlog koji je iznijet.

Ako se odluka donosi u vijeću o vijećanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Ako je kod
višeg suda u postupku u vezi sa pravnim lijekom odluka donijeta jednoglasno, neće se sastavljati
zapisnik, nego će se u izvorniku odluke staviti bilješka o vijećanju i glasanju.
Zapisnik o vijećanju i glasanju sadrži tok glasanja i odluku koja je donijeta.
Zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvoriće se u
poseban omot. Ovaj zapisnik može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku, i u tom
slučaju zapisnik će se ponovo zatvoriti u poseban omot i na omotu naznačiti da je zapisnik
razgledan.
Bilješku o glasanju potpisuju svi članovi vijeća.
Glava XXIII
PREKID, ZASTOJ I OBUSTAVA POSTUPKA

Postupak se prekida:
1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost;
2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlašćenje za zastupanje, a stranka
nema punomoćnika u toj parnici;
3) kad stranka koja je pravno lice prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravosnažno
odluči o zabrani rada;
4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka i u slučaju otvaranja likvidacionog
postupka;
5) kad usljed rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu;
6) kad je to drugim zakonom određeno.

Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu, prekid postupka sud će odrediti:
1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju,
2) ako se stranka nalazi na području koje je zbog vanrednih događaja, kao što su poplave i slično
odsječeno od suda.
Sud može odrediti prekid postupka ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti prije
nego što bude donesena odluka u postupku povodom privrednog prestupa ili u krivičnom
postupku.

Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.
Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako
je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti
odluku.
Parnične radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj
stranci nikakvo pravno dejstvo. Njihovo dejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.

Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tačke 1. do 4. ovog zakona nastaviće
se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni
sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da
to učine.
Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog
zakona, postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim
nadležnim organom, ili kad sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu
razlozi prekida.
Rokovi koji su usljed prekida postupka prestali da teku počinju za zainteresovanu stranku teći u
cjelini iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.
Stranci koja nije stavila prijedlog za nastavljanje postupka rješenje o nastavljanju postupka
dostavlja se po odredbama člana 347. ovog zakona.

Žalba protiv rješenja kojim se utvrđuje (član 378.) ili određuje (član 379.) prekid postupka ne
zadržava izvršenje rješenja.
Ako je sud na ročištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlučio da se postupak odmah nastavi,
protiv tog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.

Sud će zastati sa postupkom kada je to propisano zakonom.
Rješenjem o zastoju postupka sud određuje vrijeme trajanja zastoja.
Protiv rješenja o zastoju postupka nije dozvoljena posebna žalba.
Sud nastavlja postupak po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi koji su izazvali zastoj
postupka.
Kada sud zastane sa postupkom, može da preduzima samo one radnje za koje postoji opasnost
od odgađanja.

Zastoj postupka ne utiče na rokove za preduzimanje parničnih radnji.

Postupak se obustavlja kada umre stranka ili prestane postojati stranka u postupku o pravima koja
ne prelaze na njene nasljednike, odnosno pravne sljednike.
U slučajevima iz stava 1. ovog člana sud će rješenje o obustavi postupka dostaviti protivnoj
stranci, te nasljednicima, odnosno pravnim sljedbenicima stranke nakon što oni budu utvrđeni.
Sud će nasljednicima umrle stranke na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti
postaviti privremenog zastupnika kojem će dostaviti rješenje o obustavi postupka, ako ocijeni da
bi ostavinski postupak mogao duže trajati.
Rješenje o obustavi postupka zbog toga što je pravno lice prestalo da postoji, dostaviće se
protivnoj stranci i njenom pravnom sljedniku, nakon što on bude utvrđen, a ako pravno lice
nema pravnog sljednika, sud će na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti rješenje o
obustavi postupka dostaviti Pravobranilaštvu.
U rješenju o obustavi postupka sud će odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove u postupku
koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi.
Na postupak o obustavi na odgovarajući način primjenjivaće se odredbe ovoga zakona o prekidu
postupka.
Glava XXIV
TROŠKOVI POSTUPKA
1. Parnični troškovi

Parnične troškove sačinjavaju izdaci učinjeni u toku ili povodom postupka.
Parnični troškovi obuhvataju i nagradu za rad advokata i drugih lica kojima zakon priznaje pravo
na nagradu.

Svaka stranka prethodno sama snosi troškove koje je prouzrokovala svojim radnjama.

Kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je da po nalogu suda unaprijed položi iznos
potreban za podmirenje troškova koji će nastati povodom izvođenja dokaza.
Kad izvođenje dokaza predlože obje stranke, sud će odrediti da iznos potreban za podmirenje
troškova polože obje stranke na jednake dijelove.

Sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen
u roku koji sud odredi.
Izuzetno od odredbe stava 3. ovog člana, ako sud po službenoj dužnosti odredi izvođenje dokaza
radi utvrđivanja činjenica u vezi sa primjenom člana 3. stav 2. ovog zakona, a stranke ne polože
određeni iznos, predujam troškova za izvođenje dokaza isplatiće se iz sredstava suda.

Stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove.
Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da
svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj srazmjeran dio
troškova.
Sud može odlučiti da jedna stranka naknadi sve troškove koje je druga stranka imala, ako protivna
stranka nije uspjela samo u srazmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu
nastali posebni troškovi.
Prema rezultatu dokazivanja sud će odlučiti da li će troškove iz člana 385. stav 4. ovog zakona
snositi jedna ili obje stranke ili će ti troškovi pasti na teret troškova suda.

Pri odlučivanju koji će se troškovi nadoknaditi stranci sud će uzeti u obzir samo one troškove koji
su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o visini
troškova, odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.
Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, ovi troškovi odmjeriće se po toj
tarifi.

Stranka je dužna da nezavisno od ishoda parnice naknadi protivnoj stranci troškove koje je
prouzrokovala svojom krivicom ili slučajem koji se njoj dogodio.

Ako nije bilo povoda za podnošenje tužbe, zbog toga što je tuženi već priznao svoju obavezu i
bio je spreman ispuniti, ili zbog drugih razloga, tužilac će naknaditi tuženom parnične troškove.

Tužilac koji povuče tužbu dužan je da protivnoj stranci naknadi parnične troškove, osim ako je
povlačenje tužbe uslijedilo poslije ispunjenja zahtjeva od strane tuženog.
Stranka koja odustane od pravnog lijeka dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove nastale
povodom pravnog lijeka.

Svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica završena sudskim poravnanjem, a u poravnanju
nije drugačije ugovoreno.
Troškovi poravnanja koje je pokušano, ali nije uspjelo ulaze u parnične troškove.

Ako u izlučnoj parnici bude usvojen tužbeni zahtjev za izlučenje stvari, a sud utvrdi da je tuženi
kao povjerilac u izvršnom postupku imao opravdanih razloga da smatra da ne postoje prava
trećih lica na ovim stvarima, odrediće da svaka stranka snosi svoje troškove.

Suparničari snose troškove na jednake dijelove.
Ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u predmetu spora, sud će prema srazmjeri
tog udjela odrediti koliki će dio troškova naknaditi svaki od suparničara.
Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari, odgovaraju solidarno i za troškove
dosuđene protivnoj strani.
Za troškove prouzrokovane posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara ostali
suparničari ne odgovaraju.

Ako ombudsmen učestvuje u postupku kao stranka, on ima pravo na naknadu troškova po
odredbama ovog zakona, ali ne i pravo na nagradu.

Odredbe o troškovima postupka primjenjuju se i na stranke koje zastupaju Pravobranilaštvo i
Centar za pružanje besplatne pravne pomoći.
Troškovi postupka iz stava 1. ovog člana obuhvataju troškove u skladu sa Tarifom o naknadama i

Ako stranka koju je zastupao Centar za pružanje besplatne pravne pomoći uspije u parnici,
troškovi postupka iz st. 1. i 2. ovog člana dosuđuju se Centru i predstavljaju prihod budžeta
Republike Srpske.

O naknadi troškova odlučuje sud na određeni zahtjev stranke bez raspravljanja.
Stranka je dužna da u zahtjevu opredijeljeno navede troškove za koje traži naknadu. Zahtjev za
naknadu troškova stranka je dužna da stavi najdocnije do završetka raspravljanja koje prethodi
odlučivanju o troškovima, a ako se radi o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka
je dužna da zahtjev za naknadu troškova stavi u prijedlogu o kome sud treba da odluči.

O zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak
pred tim sudom.
U toku postupka sud će posebnim rješenjem odlučiti o naknadi troškova samo kad pravo na
naknadu troškova ne zavisi od odluke o glavnoj stvari.
U slučaju iz člana 390. ovog zakona, ako povlačenje tužbe ili odustanak od pravnog lijeka nije
izvršen na raspravi, zahtjev za naknadu troškova se može staviti u roku od 15 dana po prijemu
obavještenja o odustanku, odnosno povlačenju tužbe.

Kad sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlučiće i o troškovima nastalim u postupku povodom tog
pravnog lijeka.
Kad sud preinači odluku protiv koje je podnijet pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu,
odlučiće o troškovima cijelog postupka.
Kad se ukine odluka protiv koje je podnijet pravni lijek i predmet vrati na ponovno suđenje,
ostaviće se da se o troškovima postupka povodom pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
Sud može postupiti po odredbi stava 3. ovog člana i kad odluku protiv koje je podnijet pravni
lijek samo djelimično ukine.

Odluka o troškovima sadržana u presudi može se napadati samo žalbom na rješenje ako se
istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.
2. Troškovi u postupku za obezbjeđenje dokaza

Troškove postupka za obezbjeđenje dokaza snosi stranka koja je podnijela prijedlog za
obezbjeđenje dokaza. Ona je dužna da naknadi i troškove protivnoj stranci, odnosno
postavljenom privremenom zastupniku.
Ove troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u
parnici.
3. Oslobođenje od plaćanja troškova postupka

Sud će osloboditi od plaćanja troškova postupka stranku koja prema svom opštem imovnom
stanju nije u mogućnosti da snosi ove troškove bez štete po nužno izdržavanje svoje i svoje
porodice.
Oslobođenje od plaćanja troškova postupka obuhvata oslobođenje od plaćanja taksa i
oslobođenje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja, prevođenja i sudskih
oglasa. Sud može osloboditi stranke od plaćanja svih troškova ili jednog dijela troškova postupka.

Prilikom donošenja odluke o oslobođenju od plaćanja troškova postupka sud će brižljivo ocijeniti
sve okolnosti, a naročito će uzeti u obzir vrijednost predmeta spora, broj lica koja stranka
izdržava i prihode koje imaju stranka i članovi njene porodice.

Odluku o oslobođenju od plaćanja troškova postupka donosi prvostepeni sud na prijedlog
stranke.
Stranka je dužna da uz prijedlog podnese dokaze o svom imovnom stanju.
Kad je to potrebno, sud može po službenoj dužnosti pribaviti potrebne podatke i obavještenja o
imovnom stanju stranke koja traži oslobođenje, a može o tome saslušati i protivnu stranku.
Protiv rješenja suda kojim se usvaja prijedlog stranke za oslobađanje plaćanja troškova postupka
nije dozvoljena žalba.

Predujam za troškove od čijeg je plaćanja stranka oslobođena, isplatiće se iz sredstava suda.

Rješenje o oslobođenju od plaćanja troškova postupka prvostepeni sud može u toku postupka
ukinuti ako utvrdi da je stranka u stanju da snosi troškove postupka. Tom prilikom sud će riješiti
da li će stranka potpuno ili djelimično naknaditi i one troškove i takse od kojih je ranije bila
oslobođena.
Prvenstveno se imaju nadoknaditi iznosi isplaćeni iz sredstava suda.

Takse i troškovi isplaćeni iz sredstava suda, čine dio parničnih troškova.
O naknadi ovih troškova od strane protivnika stranke koja je oslobođena od plaćanja troškova
postupka sud će odlučiti po odredbama o naknadi troškova.
Takse i troškove isplaćene iz sredstava suda naplaćuje po službenoj dužnosti prvostepeni sud od
stranke koja je dužna da naknadi ove troškove.
Ako je protivnik stranke koja je oslobođena od plaćanja troškova postupka odlukom suda
obavezan da naknadi parnične troškove, a utvrdi se da on nije u stanju da te troškove plati, sud
može naknadno odrediti da troškove iz stava 1. ovog člana plati u cjelini ili djelimično stranka
koja je oslobođena od plaćanja troškova postupka iz onoga što joj je dosuđeno. Time se ne dira u
pravo ove stranke da za ono što je platila traži naknadu od protivnika.
Glava XXV
NEPOŠTOVANjE SUDA

Sud će u toku postupka kazniti novčanom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih maraka
stranku, zakonskog zastupnika, punomoćnika ili umješača koji svojim parničnim radnjama teže
zloupotrijebe prava priznata ovim zakonom.

Novčanom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih maraka sud će kazniti lice koje u podnesku
vrijeđa sud, stranku ili drugog učesnika u postupku.
Ako lice koje učestvuje u postupku ili lice koje kao slušalac prisutan raspravi, vrijeđa sud ili druge
učesnike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda, sud će ga
opomenuti. Ako opomena bude bezuspješna, sud će opomenuto lice udaljiti iz sudnice ili kazniti
novčanom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih maraka, a može ga i udaljiti i kazniti
novčanom kaznom.
Ako stranka bude udaljena iz sudnice, ročište će se održati i bez njenog prisustva.
Ako iz sudnice bude udaljen punomoćnik, sud će na zahtjev stranke odložiti ročište, a ako stranka
nije prisutna ročištu, sud će uvijek odložiti ročište i obavijestiti stranku da je njen punomoćnik
udaljen sa ročišta zbog narušavanja reda.
Kad sud kazni novčanom kaznom ili udalji iz sudnice advokata ili advokatskog pripravnika kao
punomoćnika, obavijestiće o tome advokatsku komoru.

Sud će novčanom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih maraka kazniti punomoćnika za
primanje pismena koji protivno odredbi člana 352. stav 7. ovog zakona ne obavijesti sud o
promjeni adrese.
Sud će na zahtjev stranke narediti punomoćniku za primanje pismena da naknadi troškove koje je
prouzrokovao neopravdanim nedostavljanjem obavještenja o promjeni adrese.

Sud će kazniti novčanom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih maraka lice koje neosnovano
odbije da primi pismeno, te lice koje na neki drugi način ometa dostavljanje pismena, svjesno
onemogućavajući ili otežavajući primjenu odredaba ovog zakona o dostavljanju.
Sud će na zahtjev stranke narediti licu iz stava 1. ovog člana da naknadi troškove koje je svojim
ponašanjem opisanim u stavu 1. ovog člana prouzrokovalo.

Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili
opravdanog razloga udalji sa mjesta gdje treba da bude saslušan, sud će narediti da se prinudno
dovede i naknadi troškove dovođenja i kazniti ga novčanom kaznom od 100 do 1.000
konvertibilnih maraka.

Ako svjedok dođe i nakon što je upozoren na posljedice uskrati svjedočenje ili odgovor na
pojedino pitanje, a sud ocijeni da su razlozi uskraćivanja neopravdani, kazniće ga novčanom
kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih maraka, a ako i poslije toga odbije da svjedoči, može ga
zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane da svjedoči ili dok njegovo saslušanje ne
postane nepotrebno, ali najduže 15 dana.
Sud će na zahtjev stranke narediti svjedoku da naknadi troškove koje je prouzrokovao svojim
neopravdanim izostankom, odnosno neopravdanim odbijanjem da svjedoči.
Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak, sud će opozvati svoje rješenje o kazni, a može
svjedoka sasvim ili djelimično, osloboditi od naknade troškova. Sud može opozvati svoje rješenje
o kazni i kad svjedok naknadno pristane da svjedoči.

Sud će novčanom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih maraka kazniti vještaka koji ne dostavi
nalaz i mišljenje u ostavljenom roku, ili ako ne dođe na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak
ne opravda.
Sud će novčanom kaznom iz stava 1. ovog člana kazniti vještaka koji bez opravdanog razloga
odbije da vještači.
Sud će na zahtjev stranke narediti vještaku da naknadi troškove koje je prouzrokovao svojim
neopravdanim nedostavljanjem nalaza i mišljenja, neopravdanim izostankom, odnosno
neopravdanim odbijanjem da vještači.
Rješenje o kazni sud može opozvati pod uslovima iz člana 410. stav 4. ovog zakona.
Odredbe ovog člana shodno se primjenjuju i na tumače.

(prestalo da važi)

Žalba protiv rješenja iz čl. 406, 407, 408. stav 1, 410. stav 1. i 411. stav 1. ovog zakona ne odlaže
izvršenje rješenja.
Žalba protiv rješenja iz čl. 410. stav 2. i 411. stav 2. ne zadržava izvršenje rješenja, osim ako se u
toj žalbi pobija i odluka suda kojom nisu prihvaćeni razlozi svjedoka za uskraćivanje svjedočenja
ili odgovora na pojedino pitanje, odnosno razlozi vještaka za uskraćivanje vještačenja.
Glava XXVI
PRAVNA POMOĆ

Sudovi u Republici Srpskoj dužni su u parničnom postupku pružati pravnu pomoć svim
sudovima u Bosni i Hercegovini.

Ako zamoljeni sud nije nadležan da izvrši radnju za koju je zamoljen, ustupiće molbu nadležnom
sudu, odnosno drugom državnom organu, i o tome će obavijestiti sud od koga je primio molbu, a
ako mu nadležni sud, odnosno državni organ nije poznat, vratiće molbu sudu koji je podnio
molbu.
Ako u jednom mjestu postoji više sudova stvarno nadležnih za pružanje pravne pomoći, molba
za pružanje pravne pomoći može se podnijeti bilo kome od tih sudova.

Sudovi će ukazivati pravnu pomoć inostranim sudovima u slučajevima predviđenim
međunarodnim ugovorom, kao i kad postoji uzajamnost u ukazivanju pravne pomoći. U slučaju
sumnje o postojanju uzajamnosti, objašnjenje daje Ministarstvo pravde Republike Srpske.
Sud će uskratiti pravnu pomoć inostranom sudu ako se traži izvršenje radnje koja je protivna
javnom poretku Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske. U takvom slučaju sud
nadležan za pružanje pravne pomoći dostaviće po službenoj dužnosti predmet Vrhovnom sudu
Republike Srpske radi donošenja konačne odluke.
Odredbe člana 414. st. 2. i 3. ovog zakona važe i za postupanje sa molbom inostranog suda.

Sudovi ukazuju pravnu pomoć inostranim sudovima na način predviđen u domaćem zakonu.
Radnja koja je predmet molbe inostranog suda može se izvršiti i na način koji zahtijeva inostrani
sud, ako takav postupak nije protivan javnom poretku Bosne i Hercegovine, odnosno Republike
Srpske.

Ako međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno, sudovi će uzimati u postupak molbe za
pravnu pomoć inostranih sudova samo ako su molba i prilozi sastavljeni na jeziku koji je u
službenoj upotrebi u Republici Srpskoj ili ako je priložen ovjereni prevod na tom jeziku.

Ako međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno, molbe domaćih sudova za pravnu
pomoć dostavljaju se inostranim sudovima diplomatskim putem preko organa uprave nadležnog
za inostrane poslove Bosne i Hercegovine. Molbe i prilozi moraju biti sastavljeni na jeziku
zamoljene države ili uz njih mora biti priložen njihov ovjereni prevod na tom jeziku.
Dio peti
POSEBNI POSTUPCI
Glava XXVII
POSTUPAK U PARNICAMA IZ RADNIH ODNOSA

Ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u parnicama iz radnih odnosa primjenjivaće se
ostale odredbe ovog zakona.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će
uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Sud će u presudi kojom nalaže izvršenje neke činidbe odrediti rok od 15 dana za njeno izvršenje.

Rok za podnošenje žalbe na presudu, odnosno rješenje iz radnih odnosa iznosi 15 dana.
Glava XXVIII
POSTUPAK U PARNICAMA ZBOG SMETANjA POSJEDA

Ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u parnicama zbog smetanja posjeda primjenjivaće
se ostale odredbe ovog zakona.

Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati
naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakog pojedinog slučaja. Pri tome,
sud može odrediti i rokove kraće od onih predviđenih odredbama ovog zakona o redovnom
postupku.

Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiće se samo na raspravljanje i dokazivanje
činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na
posjed, o pravnom osnovu, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

Rok za ispunjenje dužnosti koje su naložene strankama sud će odrediti prema okolnostima
pojedinog slučaja.
Rok za podnošenje žalbe iznosi 15 dana.
U izuzetnim okolnostima sud može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
Protiv rješenja donijetih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije dozvoljena.

Tužilac gubi pravo da u izvršnom postupku zahtijeva izvršenje rješenja kojim se tuženom po
tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao izvršenje u roku
od 60 dana po proteku roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje.
Glava XXIX
POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI

Ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u postupku u sporovima male vrijednosti
primjenjivaće se ostale odredbe ovog zakona.

Sporovi male vrijednosti, u smislu odredaba ovog zakona, jesu sporovi u kojima se tužbeni
zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi iznos od 5.000 konvertibilnih maraka.
Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na
potraživanje u novcu, a tužilac je u tužbi naveo da pristaje da umjesto ispunjenja određenog
zahtjeva primi određeni novčani iznos koji ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 321. stav
1.).
Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije
novčani iznos, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužilac u tužbi naveo, ne prelazi
iznos iz stava 1. ovog člana (član 321. stav 2.).

Ne smatraju se sporovima male vrijednosti, u smislu odredaba ovog zakona, sporovi o
nepokretnostima, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja posjeda.

U postupku u sporovima male vrijednosti dozvoljena je posebna žalba samo protiv rješenja kojim
se okončava postupak.
Ostala rješenja protiv kojih je po ovom zakonu dozvoljena žalba mogu se pobijati samo žalbom
protiv odluke kojom se postupak okončava.
Rješenja iz stava 2. ovog člana ne dostavljaju se strankama, već se objavljuju na ročištu.

Ako tužilac preinači tužbeni zahtjev tako da vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 5.000
konvertibilnih maraka, postupak će se dovršiti po odredbama ovog zakona o redovnom
postupku.
Ako tužilac do zaključenja glavne rasprave koja se vodi po odredbama ovog zakona o redovnom
postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi iznos od 5.000 konvertibilnih maraka,

dalji postupak sprovešće se po odredbama ovog zakona o postupku u sporovima male
vrijednosti.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog povrede
odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
U presudi, odnosno rješenju iz stava 1. ovog člana sud je dužan da navede razloge iz kojih se
može izjaviti žalba.
Protiv prvostepene presude, odnosno rješenja iz stava 1. ovog člana stranke mogu izjaviti žalbu u
roku od 15 dana.
U postupku u sporovima male vrijednosti, rok iz člana 179. stav 2. i člana 192. stav 1. ovog
zakona iznosi 15 dana.
Glava XXIXa
POSTUPAK U PRIVREDNIM SPOROVIMA

U postupku u privrednim sporovima primjenjuju se odredbe ovog zakona, ako odredbama ove
glave nije drugačije određeno.

Pravila postupka u privrednim sporovima primjenjuju se:
1) u sporovima u kojima su stranke Republika Srpska, jedinica lokalne samouprave, druga pravna
lica koja nisu upisana u sudski registar, privredna društva, kao i druga pravna ili fizička lica koja se
upisuju u odgovarajuće registre;
2) u sporovima u kojima se pojavljuju pravna lica koja se finansiraju iz budžeta (Republike ili
jedinice lokalne samouprave), a upisana su u odgovarajući sudski registar;
3) u sporovima koji proizlaze iz međusobnih privrednih odnosa imalaca radnji i drugih pojedinaca
koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju privrednu djelatnost, kao i iz međusobnih
privrednih odnosa tih lica i pravnih lica iz tačke 1. ovog člana.

Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da najkasnije u roku od 15 dana dostavi sudu
pismeni odgovor na tužbu.
Po prijemu odgovora na tužbu sud će odlučiti da li će zakazati pripremno ročište ili ročište za
glavnu raspravu.
Pripremno ročište sud će zakazati samo ako bi to, s obzirom na složenost predmeta i druge
okolnosti, doprinijelo bržem i efikasnijem rješavanju spora.

Pripremno ročište održaće se, po pravilu, najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema u sudu
pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu,
ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 15 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
U hitnim sličajevima sud može odmah po prethodnom ispitivanju tužbe zakazati pripremno
ročište ili ročište za glavnu raspravu.

Ročište za glavnu raspravu će se održati najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema odgovora
na tužbu, odnosno od dana održavanja pripremnog ročišta.
Sud je ovlašćen da zakaže ročište putem elektronske pošte.

Sud je dužan najkasnije tri dana prije održavanja ročišta provjeriti da li su ispunjeni uslovi iz člana
111. stav 1. ovog zakona.

Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi niti odložiti na period duži od 15 dana.

Protiv prvostepene presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana na način i pod
uslovima regulisanim u članu 203. stav 1. ovog zakona.

U privrednim sporovima sporne činjenice se po pravilu dokazuju ispravama.
Glava XXIXb
POSTUPAK U SPOROVIMA O VRŠENjU RODITELjSKOG PRAVA, ODRŽAVANjU
LIČNIH ODNOSA SA DJETETOM, SPOROVIMA RADI UTVRĐIVANjA, ODNOSNO
OSPORAVANjA OČINSTVA I MATERINSTVA I SPOROVIMA O IZDRŽAVANjU
MALOLjETNE DJECE ILI DJECE NAD KOJIMA JE PRODUŽENO RODITELjSKO
PRAVO (U DALjEM TEKSTU: PORODIČNIM SPOROVIMA) I U BRAČNIM
SPOROVIMA

U postupku u porodičnim i bračnim sporovima primjenjuju se odredbe ovog zakona, ako
odredbama ove glave nije drugačije određeno.

U porodičnim sporovima, ako je tužilac dijete, nadležan je pored opšte mjesne nadležnosti i sud
na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

Ako je postupak pokrenut tužbom, sud u roku od 15 dana od dana prijema tužbe dostavlja tužbu
tuženom na odgovor.
Tuženi je dužan da najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema tužbe sudu dostavi pismeni
odgovor na tužbu.
Po prijemu odgovora na tužbu, ili protekom roka za odgovor na tužbu, sud će po pravilu u
narednih 15 dana zakazati pripremno ročište, odnosno glavnu raspravu u postupcima u kojim se
raspravlja o zahtjevu za sporazumni razvod braka i po tužbama supružnika koji nemaju
maloljetnu zajedničku ili usvojenu djecu, ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo.
Nakon održanog pripremnog ročišta, ukoliko nije održano odmah nakon pripremnog ročišta,
glavna rasprava će se po pravilu održati najkasnije u roku od 15 dana od dana održavanja
pripremnog ročišta.
Ročište za glavnu raspravu se po pravilu ne može odgoditi na period duži od 15 dana.

U porodičnim i bračnim sporovima sud je ovlašćen da utvrđuje i činjenice koje stranke nisu
iznijele, te da izvodi i dokaze koje stranke nisu predložile, pod uslovom da one imaju maloljetnu
zajedničku ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo.
Sud će omogućiti pravo djeteta na slobodno izražavanje mišljenja uz prisustvo psihologa ili
stručnog savjetnika u sudu, ili lica koje dijete samo odabere, a bez prisustva roditelja.

U postupku u bračnim sporovima i sporovima radi utvrđivanja, odnosno osporavanja očinstva i
materinstva isključena je javnost.

Protiv prvostepene presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana na način i pod
uslovima regulisanim u članu 203. stav 1. ovog zakona.

Protiv pravosnažne presude kojom je brak stranaka razveden ili poništen, revizija nije dozvoljena.
U porodičnim sporovima revizija je uvijek dozvoljena.
Glava XXX
POSTUPAK PRED ARBITRAŽOM

Stranke se mogu sporazumjeti da rješavanje spora povjere arbitraži, osim ako se radi o zahtjevu
kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu člana 3. stav 2. ovog zakona.

Ugovor o arbitraži može se zaključiti kako u pogledu određenog spora tako i u pogledu budućih
sporova koji mogu proizaći iz određenog pravnog odnosa. Ugovor o arbitraži punovažan je samo
ako je zaključen u pismenom obliku i ako su ga potpisale sve stranke.
Ugovor o arbitraži zaključen je u pismenom obliku i kad je zaključen razmjenom pisama,
telegrama, teleksa ili drugih sredstava telekomunikacija koja omogućavaju pismeni dokaz o
zaključenom ugovoru.
Ugovor o arbitraži zaključen je u pismenom obliku i kad je zaključen razmjenom tužbe u kojoj
tužilac navodi postojanje tog ugovora i odgovora na tužbu u kome tuženi to ne osporava.
Ugovor o arbitraži može se dokazivati samo ispravama.

Ugovor o arbitraži je punovažno zaključen i kad je odredba o nadležnosti arbitraže sadržana u
opštim uslovima za zaključenje pravnog posla.

Broj arbitara arbitraže mora biti neparan.
Ako ugovorom stranaka nije određen broj arbitara, svaka stranka postavlja po jednog arbitra, a
oni biraju predsjednika.

Ako su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile nadležnost arbitraže, sud kome je
podnijeta tužba u istom sporu i među istim strankama na prigovor tuženog oglasiće se
nenadležnim, ukinuće sprovedene radnje u postupku i odbaciće tužbu.
Prigovor iz stava 1. ovog člana tuženi može staviti najdocnije u odgovor na tužbu.

Stranku, koja po ugovoru o arbitraži treba da postavi arbitra, može pozvati protivna stranka da u
roku od 15 dana izvrši ovo postavljanje i da je o tome obavijesti.
Poziv u smislu stava 1. ovog člana je punovažan samo ako je stranka koja ga upućuje postavila
svog arbitra i o tome izvijestila protivnu stranku.
Kad po ugovoru o arbitraži postavljenje arbitra treba da izvrši treće lice, svaka stranka može
uputiti poziv iz stava 2. ovog člana tom licu.
Lice koje je pozvano da postavi arbitra vezano je za postavljenje koje je izvršeno čim je to
postavljenje saopšteno protivniku, odnosno jednoj od stranaka.

Ako arbitar ne bude na vrijeme postavljen, a iz ugovora ne proizilazi što drugo, arbitra će na
prijedlog stranke postaviti sud.
Ako arbitri ne mogu da se slože o izboru predsjednika, a iz ugovora ne proizilazi što drugo,
predsjednika će na prijedlog svakog arbitra ili stranke postaviti sud.
Za postavljenje arbitra, odnosno predsjednika arbitraže, nadležan je sud koji bi za spor bio
nadležan u prvom stepenu da nije zaključen ugovor o arbitraži.
Protiv rješenja suda nije dozvoljena žalba.
Stranka koja ne želi da se koristi ovlašćenjem iz stava 1. ili stava 2. ovog člana može tužbom
zahtijevati da sud nadležan za postavljenje proglasi prestanak važnosti ugovora o arbitraži.

Osim slučaja iz člana 440. ovog zakona, svaka stranka može tužbom zahtijevati da sud proglasi
prestanak važnosti ugovora o arbitraži:
1) ako stranke ne mogu da se slože o izboru arbitara koje one zajednički treba da postave,
2) ako lice koje je u samom ugovoru o arbitraži postavljeno za arbitra neće ili ne može da vrši ovu
dužnost.
O zahtjevu odlučuje sud predviđen u članu 440. stav 3. ovog zakona.
Na ročište za raspravljanje o zahtjevu sud će pozvati stranke.

Arbitar arbitraže dužan je da se izuzme kad postoje razlozi za izuzeće iz člana 357. ovog zakona.
Iz istih razloga mogu stranke zahtijevati izuzeće arbitra arbitraže.
Stranka koja je sama ili zajedno sa protivnom strankom postavila arbitra može zahtijevati njegovo
izuzeće samo ako je razlog za izuzeće nastao ili je stranka za njega saznala pošto je arbitar
postavljen.
Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, o izuzeću odlučuje sud predviđen u članu 440. stav 3.
ovog zakona.

Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, arbitri arbitraže odrediće postupak pred arbitražom.

Prema svjedocima, strankama i drugim licima koja učestvuju u postupku, arbitraža ne može
upotrijebiti prinudna sredstva niti izricati kazne.

Arbitraža može zatražiti od suda mjesno nadležnog za pružanje pravne pomoći da se pred njim
izvedu pojedini dokazi koji se pred arbitražom ne mogu izvesti.
Na postupak za izvođenje dokaza primijeniće se odredbe ovog zakona o izvođenju dokaza pred
zamoljenim sudom.

Arbitraža može donijeti presudu po pravičnosti samo ako su joj stranke dale takvo ovlašćenje.

Kad se arbitraža sastoji od više nego jednog arbitra, presuda se donosi većinom glasova, ako u
ugovoru o arbitraži nije drugačije određeno.
Ako se ne može postići potrebna većina glasova, arbitraža je dužna da o tome obavijesti stranke.
Ako se za slučaj iz stava 2. ovog člana stranke nisu drugačije sporazumjele, svaka od njih može
tužbom zahtijevati da sud predviđen u članu 440. stav 3. ovog zakona izrekne prestanak važnosti
ugovora o arbitraži.

Presuda arbitraže mora biti obrazložena ako stranke nisu što drugo ugovorile.
Izvornik presude i sve prepise potpisuju svi arbitri. Presuda važi i kad koji arbitar uskrati da je
potpiše ako je presudu potpisala većina arbitara i na presudi utvrdila ovo uskraćivanje potpisa.
Strankama se dostavljaju prepisi presude preko suda predviđenog u članu 440. stav 3. ovog
zakona.

Izvornik presude, kao i potvrde o izvršenom dostavljanju, čuvaju se kod suda predviđenog u
članu 440. stav 3. ovog zakona.

Presuda arbitraže ima prema strankama snagu pravosnažne presude, ako ugovorom nije
predviđena mogućnost pobijanja presude pred arbitražom višeg stepena.
Na zahtjev stranke sud predviđen u članu 440. stav 3. ovog zakona staviće na prepisu presude
potvrdu o pravosnažnosti i izvršnosti.

Presuda arbitraže može se poništiti po tužbi stranke.
Za rješavanje po tužbi nadležan je sud predviđen u članu 440. stav 3. ovog zakona.

Poništenje presude arbitraže može se zahtijevati:
1) ako uopšte nije zaključen ugovor o arbitraži ili ako taj ugovor nije bio punovažan ;
2) ako je u pogledu sastava arbitraže ili u pogledu odlučivanja povrijeđena koja odredba ovog
zakona ili ugovora o arbitraži;
3) ako presuda nije obrazložena u smislu člana 447. stav 1. ovog zakona, ili ako izvornik i prepisi
presude nisu potpisani na način određen u članu 447. stav 2. ovog zakona;
4) ako je arbitraža prekoračila granicu svog zadatka;
5) ako je izreka presude nerazumljiva ili je sama sebi protivrječna;
6) ako je presuda arbitraže u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine ili Ustavom Republike
Srpske;
7) ako postoji koji od razloga za ponavljanje postupka iz člana 255. ovog zakona.

Tužba za poništenje presude arbitraže može se podnijeti nadležnom sudu u roku od 30 dana.
Ako se poništenje presude zahtijeva iz razloga navedenih u članu 451. tačaka 1. do 6. ovog
zakona, rok za tužbu se računa od dana kad je presuda dostavljena stranci, a ako je stranka za
razlog saznala docnije, onda od dana saznanja.
U pogledu računanja roka kad se poništenje zahtijeva iz razloga navedenog u članu 451. tačka 7.
ovog zakona, primjenjivaće se shodno odredbe člana 257. st. 1. i 2. ovog zakona.
Po isteku jedne godine od pravosnažnosti presude arbitraže ne može se zahtijevati poništenje ove
presude.

Stranke se ne mogu sporazumno odreći primjene odredaba člana 442. st. 1. i 2, člana 447. st. 2. i
3. i čl. 450. do 452. ovog zakona.
Glava XXXa
TUŽBA ZA ZAŠTITU KOLEKTIVNIH PRAVA I INTERESA

Udruženja, organi, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se
u sklopu svoje registrovane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih
kolektivnih prava i interesa građana, mogu (kada je takvo ovlašćenje posebnim zakonom izričito
predviđeno i uz uslove predviđene tim zakonom) podnijeti tužbu za zaštitu kolektivnih prava i
interesa protiv fizičkog ili pravnog lica koja obavljanjem određene djelatnosti ili uopšteno radom,
postupanjem, pa i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takva kolektivna prava i
interese.

Prava i interesi iz stava 1. ovog člana mogu biti interesi koji se tiču čovjekove okoline i životne
sredine, moralni, etnički, potrošački, antidiskriminacioni i drugi interesi koji su zakonom
zagarantovani i koji moraju biti teže povrijeđeni ili ozbiljno ugroženi djelatnošću, odnosno uopšte
postupanjem lica protiv kojeg se tužba podnosi.
Odredbe ovog zakona neće se primjenjivati u slučajevima ako je posebnim zakonom za postupak
povodom tužbe iz stava 1. ovog člana drugačije uređeno.

Podnosilac tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona može, ako posebnim zakonom nije drugačije
uređeno, zatražiti:
1) da se utvrdi da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženog, povrijeđeni ili
ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava lica koje je tužilac ovlašćen da štiti,
2) da se zabrani preduzimanje radnji kojima se povređuju ili ugrožavaju interesi ili prava lica koje
je tužilac ovlašćen da štiti, uključujući i korišćenje određenih ugovornih odredaba ili poslovne
prakse,
3) da se tuženom naloži preduzimanje radnji radi otklanjanja nastalih ili mogućih opštih štetnih
posljedica nedopuštenih postupanja tuženog, uključujući i uspostavljanje prijašnjeg stanja ili stanja
koje će po mogućnosti najviše odgovarati tom stanju ili stanju u kojem moguća povreda
zaštićenih kolektivnih interesa ili prava ne bi mogla da nastupi i
4) da se presuda kojom će biti prihvaćen neki od zahtjeva iz t. 1, 2. i 3. ovoga stava objavi na
trošak tuženog u medijima.
Postupanja tuženog iz stava 1. tačka 1. ovog člana, kojima mogu biti povrijeđeni ili ugroženi
interesi i prava lica koje je tužilac ovlašćen da štiti, mogu biti i donošenje određenih pravila o
uslovima i načinu obavljanja djelatnosti tuženog ili odgovarajuća njegova praksa, izgradnja
određenih objekata, propuštanje ugradnje propisanih zaštitnih ili drugih uređaja, imisije i tome
slično.

Fizička i pravna lica mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno
utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona
da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženog, povrijeđeni ili ugroženi
zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava lica koje je tužilac ovlašćen da štiti. U tom će slučaju
sud biti vezan za pravno utvrđenje u parnici.

U postupku koji je pokrenut tužbom iz člana 453a. stav 1. ovog zakona mogu se kao umješači na
strani tužioca, ako se on s tim saglasi, umiješati i drugi ovlašćeni podnosioci tužbe. U taj se
postupak mogu umiješati kao umješači i fizička i pravna lica radi zaštite čijih je kolektivnih
interesa tužba iz člana 453a. stav 1. ovog zakona podnesena.

O tužbi iz člana 453a. stav 1. ovog zakona prema odredbama ove glave u prvom stepenu odlučuje
sud opšte mjesno nadležan za tuženog ili sud mjesta na kojem je počinjena radnja kojom se
povređuju kolektivni interesi ili prava radi zaštite kojih je ta tužba podnesena, ako posebnim
propisom nije drugačije određeno.

U presudi kojom prihvata zahtjeve iz tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona sud može odlučiti
da žalba ne zadržava izvršenje ili odrediti kraći rok od propisanog za ispunjenje činidbi koje su
naložene tuženom.

Prije pokretanja ili tokom postupka pokrenutog tužbom iz člana 453a. stav 1. ovog zakona sud
može, na prijedlog tužioca, odrediti sudske mjere obezbjeđenja predviđene ovim zakonom, ako
tužilac učini vjerovatnim:
1) da je tuženi postupao na način kojim je povrijedio ili ozbiljno ugrozio kolektivne interese ili
prava čija se zaštita traži tužbom i
2) da je određivanje mjere potrebno radi otklanjanja opasnosti nastupanja nenadoknadive štete ili
sprečavanja nasilja.
Sudskom mjerom obezbjeđenja iz stava 1. ovog člana može se zatražiti od suda da privremeno
utvrdi pravila po kojima će tuženi u obavljanju svoje djelatnosti postupati, u skladu sa zatraženom
izmjenom, odnosno dopunom njegovih pravila ili prakse.

Fizičko ili pravno lice koje obavlja određenu djelatnost u vezi sa kojom lice ovlašćeno za
podnošenje tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona tvrdi da se njome povređuju ili ugrožavaju
kolektivni interesi ili prava lica koje je taj podnosilac ovlašćen da štiti takvom tužbom ovlašćeno
je da podnese tužbu kojom će zatražiti da se utvrdi da određenim postupanjem, pa i
propuštanjima, ne povređuje, odnosno da ne ugrožava te kolektivne interese ili prava, odnosno
da ih ne povređuje ili ugrožava na nedopušteni način. Tužilac u toj parnici može zatražiti da se
licu ovlašćenom za podnošenje tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona zabrani određeno
ponašanje, naročito određeno istupanje u javnosti, naknadu štete, te objavu presude na trošak
tuženog, u sredstvima javnog informisanja.
Tužbom iz stava 1. ovoga člana tužilac može obuhvatiti kao tužene i lica koja su ovlašćena da
zastupaju ovlašćeno lice za podnošenje tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona ili su članovi
njegovih organa, ali može obuhvatiti i njegove bitne članove koji u njegovo ime istupaju u
javnosti.
Tužilac iz stava 1. ovog člana može zahtjeve iz st. 1. i 2. ovog člana istaći i protivtužbom u parnici
pokrenutoj protiv njega tužbom iz člana 453a. stav 1. ovog zakona.
Tužilac iz stava 1. ovog člana može zatražiti da se podnosilac tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog
zakona i lica koja su ovlašćena da ga zastupaju osude na naknadu posebne štete u visini koju će
sud utvrditi po slobodnoj ocjeni ako se pokaže da je tužba iz člana 453a. stav 1. ovog zakona bila

očito neosnovana i da su vođenjem parnice povodom te tužbe, a naročito njenim praćenjem u
sredstvima javnog informisanja teže povrijeđeni ugled i poslovni interesi tog tužioca.
Dio šesti
Glava XXXI
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom, dalji
postupak sprovešće se po odredbama ovog zakona.
U predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je već zakazano pripremno ročište ili ročište za
glavnu raspravu, ali rasprava još uvijek nije otvorena, sud će opozvati svoje rješenje o određivanju
ročišta i o tome obavijestiti stranke, a tuženog pozvati da dostavi odgovor na tužbu u skladu sa
odredbama ovog zakona.
U predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je već otvorena glavna rasprava, sud je dužan na
prvom sljedećem ročištu za glavnu raspravu sprovesti sve radnje koje bi po odredbama ovog
zakona bio dužan sprovesti na pripremnom ročištu. Održavanje tog ročišta imaće, u pogledu
prava i obaveza stranaka, sve pravne posljedice koje, po odredbama ovog zakona, ima održavanje
pripremnog ročišta.
Sud će upozoriti stranke u postupku da poslije održavanja ročišta iz stava 3. ovog člana neće moći
preduzimati radnje za koje je odredbama ovog zakona predviđeno da se mogu preduzeti
najdocnije do zaključenja pripremnog ročišta.

U predmetima u kojima je do stupanja na snagu ovog zakona nastupilo mirovanje postupka,
istekom mirovanja nastupaju pravne posljedice iz člana 217. stav 3. Zakona o parničnom
postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90, i 35/91, i "Službeni
glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 14/94, i 32/94 ).

Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donijeta prvostepena odluka kojom se postupak pred
prvostepenim sudom završava, dalji postupak sprovešće se po dosadašnjim propisima.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, u postupku po pravnim lijekovima u predmetima u
kojima je donijeta prvostepena odluka prije stupanja na snagu ovog zakona, umjesto odredbi
članova 362. do 364., čl. 369. do 373. i čl. 394. do 397. Zakona o parničnom postupku ("Službeni
list SFRJ", br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90, i 35/91, te "Službeni glasnik Republike
Srpske", br. 17/93, 14/94, i 32/94) primjenjivaće se odredbe čl. 217. do 220., 227. do 229. i 249.
do 251. ovog zakona.
Ako po stupanju na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka iz stava 1. ovog člana,
dalji postupak sprovešće se po ovom zakonu.

Postupci u kojima je do dana stupanja na snagu ovog zakona donijeta prvostepena presuda
nastaviće se prema dosadašnjim propisima, a postupci u kojima do dana stupanja na snagu ovog
zakona nije donesena prvostepena presuda okončaće se prema odredbama ovog zakona.

Odredbe člana 86. ovog zakona počeće se primjenjivati po stupanju na snagu posebnog zakona
kojim se uređuje postupak medijacije.

Do stupanja na snagu posebnog zakona sudovi će u parničnom postupku primjenjivati odredbe
čl. 46. do 68. i čl. 79. do 101. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u
određenim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 43/82 i 72/82 ).
U odredbama članova navedenih u stavu 1. ovog člana riječi "Socijalistička Federativna Republika
Jugoslavija" zamjenjuju se riječima "Bosna i Hercegovina" u odgovarajućem padežu.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o parničnom postupku ("Službeni
list SFRJ", br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90, i 35/91, te "Službeni glasnik Republike
Srpske", br. 17/93, 14/94 i 32/94).

U periodu od tri mjeseca po stupanju na snagu ovog zakona, rokovi iz čl. 75. stav 4, 94. stav 2. i
217. stav 3. ovog zakona, mogu se izuzetno produžiti za najduže 30 dana, ako s obzirom na
postojeći raspored ročišta svakog pojedinačnog sudije, zakazivanje ročišta u navedenim rokovima
ne bi bilo moguće.

Ovaj zakon stupa na snagu 1. avgusta 2003. godine.
Samostalni član Zakona o izmjenama
Zakona o parničnom postupku
("Sl. glasnik RS", br. 85/2003)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike
Srpske".
Samostalni član Zakona o izmjenama
Zakona o parničnom postupku
("Sl. glasnik RS", br. 61/2013)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike
Srpske", osim odredaba čl. 61a. do 61đ, koje stupaju na snagu 1. januara 2015. godine.
Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o parničnom postupku
("Sl. glasnik RS", br. 27/2024)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike
Srpske".