Zakon o parničnom postupku pred sudom Bosne i Hercegovine

(1) Ovim zakonom određuju se pravila postupka pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljem
tekstu: Sud) u rješavanju imovinskih sporova (parnični postupak) između države Bosne i
Hercegovine (u daljem tekstu: države) i entiteta, između države i Brčko Distrikta Bosne i
Hercegovine (u daljem tekstu: Distrikt), između entiteta, između entiteta i Distrikta i između
institucija Bosne i Hercegovine koje vrše javna ovlaštenja.
(2) Odredbe ovog zakona primjenjivaće se i u imovinskim sporovima, proisteklim iz štete koja je
nastala pri vršenju poslov a organa uprave Bosne i Hercegovine, drugih institucija Bosne i
Hercegovine i službenih lica tih organa i institucija.
(3) Odredbe ovog zakona primjenjivaće se i u drugim imovinskim sporovima, kad je nadležnost
Suda utvrđena zakonima Bosne i Hercegovine ili međunarodnim ugovorom.

(1) Sud će po prijemu tužbe prvo ocijeniti da li je nadležan.
(2) Sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan.
(3) Prilikom ocjenjivanja nadležnosti, Sud će uzeti u obzir navode u tužbi i činjenice koje su Sudu
poznate.

(1) Sud do pravosnažnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada u
sudsku nadležnost i vodi računa o svojoj stvarnoj nadležnosti.

(1) Kad Sud u toku postupka, do pravosnažnosti odluke utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan
sud, nego neki drugi organ vlasti, oglasiće se nenadležnim, ukinuti sprovedene radnje u postupku i
odbaciti tužbu.
(2) Kad Sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Bosni i Hercegovini,
po službenoj dužnosti oglasiće se nenadležnim, ukinuće sprovedene radnje u postupku i odbaciti
tužbu.
(3) Kad u toku postupka Sud utvrdi da je za rješavanje spora nadležan drugi sud u Bosni i
Hercegovini, rješenjem će se oglasiti nenadležnim.

(1) Nakon pravosnažnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, Sud će bez odgađanja, a najkasnije
u roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu.
(2) Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastaviće postupak kao da je kod njega bio
pokrenut.
(3) Parnične radnje Suda, kao što su uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo, nisu bez
važnosti zato što ih je preduzeo nenadležan sud.

Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan neki drugi sud, dostaviće,
u roku od tri dana, predmet sudu koji treba da riješi taj sukob nadležnosti, osim ako nađe da mu je
predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je da bude ustupljen drugom sudu, u kom će
slučaju predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti Sud.

Ako Sud zbog isključen ja ili izuzeća sudija ne može postupati, Sud će cijeniti mjesto prebivališta
tuženog i obavijestiti o tome Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Vrhovni sud Republike
Srpske ili Apelacioni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koji će odrediti da u tom predmetu
postupa drugi nadležan sud.

II - OSNOVNA NAČELA

(1) U parničnom postupku Sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
(2) Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode
stranaka u pogledu materijalnog prava.

(1) Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile tokom postupka.
(2) Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima.

Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na osnovu usmene, neposredne i javne rasprave.

Svaka stranka ima pravo da se očituje o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke. Samo kad je to
ovim zakonom određeno, Sud je ovlašten da odluči o zahtjevu o kojem protivnoj stranci nije bila
data mogućnost izjašnjavanja.

Parnični postupak vodi se na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini, a
službeno pismo je latinica i ćirilica.

(1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze
kojima se utvrđuju te činjenice.
(2) Sud će razmotriti i utvrditi samo činjenice koje su stranke iznijele i odrediti izvođenje samo
onih dokaza koje su stranke predložile, ako zakonom nije drugačije određeno.
(3) Sud je ovlašten da utvrdi i činjenice koje stranke nisu iznijele i naložiti izvođenje dokaza koje
stranke nisu predložile, ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da
raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (član 8. stav 2).

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje Sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će
savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno.

Stranke su dužne pred Sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata
ovim zakonom.

(1) Stranka ima pravo na to da Sud u razumnom roku odluči o njenim zahtjevima i predlozima.
(2) Sud je dužan sprovesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti
svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

(1) Prvostepeni postupak sastojaće se, u pravilu, od dva ročišta i to jednog pripremnog ročišta i
jednog ročišta za glavnu raspravu.
(2) U složenijim parnicama, u rješavanju imovinskih sporova iz člana 1. stav 1. ovog zakona može
se odrediti da pripremno ročište može trajati više dana, a najduže 30 dana od dana otvaranja
pripremnog ročišta.

(1) Kad odluka Suda zavisi od rješavanja nekog prethodnog pitanja koje se odnosi na to da li
postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni

organ (prethodno pitanje), Sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim propisima nije
drugačije određeno.
(2) U parničnom postupku Sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti
učinioca vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim.

(1) U prvostepenom postupku sudi sudija pojedinac iz Upravnog odjeljenja Suda BiH.
(2) U drugostepenom postupku sudi vijeće Apelacionog odjeljenja Suda, sastavljeno od trojice
sudija (drugostepeno vijeće).
(3) U postupku odlučivanja po reviziji odlučuje vijeće Apelacionog odjeljenja Suda, sastavljeno od
trojice sudija, koji nisu učestvovali u drugostepenom postupku (revizijsko vijeće).
(4) U postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje sudija Apelacionog odjeljenja
Suda, kao sudija pojedinac.
(5) (brisano)

Stranke preduzimaju parnične radnje pismeno izvan ročišta ili usmeno na ročištu, ako za pojedine
radnje nije zakonom određen poseban oblik u kome se mogu preduzeti.
Dio drugi - TOK POSTUPKA

A. PRVOSTEPENI POSTUPAK

III - TUŽBA

1. Tužba i njen sadržaj

(1) Parnični postupak pokreće se tužbom.
(2) Tužba mora sadržavati:
1) određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (tužbeni zahtjev),
2) činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev,
3) dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,
4) naznaku vrijednosti spora i
5) druge podatke koje u skladu sa odredbama člana 274. ovog zakona mora imati svaki podnesak.
(3) Ako je tužilac u tužbi naveo pravni osnov, Sud nije vezan za njega.
(4) Sud će postupiti po tužbi i kad tužilac nije naveo pravni osnov tužbenog zahtjeva.

(1) Lice koje namjerava Sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud) podnijeti tužbu protiv
Bosne i Hercegovine može se prije podnošenja tužbe obratiti zahtjevom za mirno rješenje spora
Pravobranilaštvu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Pravobranilaštvo).
(2) Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.
(3) Podnošenjem zahtjeva iz stava (1) ovog člana zastarijevanje zastaje.
(4) Nagodba postignuta između Pravobranilaštva i podnosioca zahtjeva za mirno rješenje spora
može biti potpuna i djelimična.
(5) U slučaju djelimične nagodbe, podnosilac zahtjeva može podnijeti tužbu Sudu za dio
tužbenog zahtjeva koji nije obuhvaćen nagodbom.
(6) Ako zahtjev za mirno rješenje spora bude odbijen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri
mjeseca od njegovog podnošenja, podnosilac zahtjeva može podnijeti tužbu Sudu, uz dokaz da je
zahtjev odbijen u potpunosti ili djelimično ili o njemu nije odlučeno u ostavljenom roku.
(7) Odredbe ovog člana na odgovarajući način će se primjenjivati i u slučajevima u kojima Bosna i
Hercegovina namjerava da tuži neko lice sa prebivalištem ili boravištem u Bosni i Hercegovini.

Nagodba zaključena u postupku rješavanja po zahtjevu za mirno rješenje spora iz člana 20a. ovog
zakona ima snagu izvršne isprave.

Odredbe čl. 20a. i 20b. ovog zakona ne primjenjuju se u slučajevima kada je posebnim zakonom
propisan postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nekom drugom organu."
2. Tužba za utvrđenje

(1) Tužilac može u tužbi tražiti da Sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog
prava ili pravnog odnosa povredu prava ličnosti, ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave.
(2) Takva tužba može se podići kad je to posebnim propisima predviđeno ili kad tužilac ima
pravni interes da Sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili
istinitost, odnosno neistinitost neke isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa.
(3) Tužba za utvrđivanje može se podnijeti radi utvrđivanja postojanja, odnosno nepostojanja
činjenice, ako je to predviđeno posebnim zakonom ili drugim propisom.
(4) Tužba za utvrđivanje povrede prava ličnosti može se podnijeti bez obzira da li je postavljen
zahtjev za naknadu štete ili drugi zahtjev, u skladu sa posebnim zakonom.
(5) Ako odluka o sporu zavisi od toga da li postoji ili ne postoji neki pravni odnos koji je tokom
parnice postao sporan, tužilac može pored postojećeg zahtjeva istaknuti i tužbeni zahtjev da Sud
utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, ako je Sud nadležan za takav zahtjev.
(6) Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 5. ovog člana neće se smatrati preinačenjem tužbe.
3. Isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi

(1) U jednoj tužbi tužilac može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženog kad su svi zahtjevi
povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom i to kad je Sud stvarno nadležan za svaki od tih
zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka, a Sud ocijeni da isticanje takvih
tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi doprinosi ekonomičnosti postupka.
(2) Ako Sud, u slučaju iz stava 1. ovog člana, ocijeni da isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj
tužbi ne doprinosi ekonomičnosti postupka, najkasnije na pripremnom ročištu donijeće rješenje o
razdvajanju postupaka.
(3) Tužilac može u jednoj tužbi istaknuti dva ili više tužbenih zahtjeva koji su u međusobnoj vezi i
tražiti da Sud usvoji sljedeći od tih zahtjeva ako nađe da onaj koji je u tužbi istaknut ispred njega
nije osnovan.
(4) Zahtjevi se mogu, prema stavu 3. ovog člana, istaknuti u jednoj tužbi samo ako je Sud stvarno
nadležan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka.
4. Preinačenje tužbe

(1) Preinačenje tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog
zahtjeva uz postojeći.
(2) Ako tužilac preinačuje tužbu zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe tako da
iz iste činjenične osnove zahtijeva drugi predmet ili novčanu sumu, tuženi se takvom preinačenju
ne može protiviti.
(3) Tužba nije preinačena ako je tužilac promijenio pravni osnov tužbenog zahtjeva, ako je
smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode.

(1) Tužilac može da preinači tužbu najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta ili do početka
glavne rasprave, ako pripremno ročište nije održano.
(2) Nakon održavanja pripremnog ročišta, a najkasnije do zaključenja glavne rasprave, Sud može
da dopusti preinačenje tužbe samo ako ocijeni da preinačenje nije usmjereno na odugovlačenje
postupka i ako tuženi pristaje na preinačenje.
(3) Smatraće se da postoji pristanak tuženog na preinačenje tužbe ako se on upusti u raspravljanje
o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinačenju.
(4) Sud će, u slučaju iz stava 2. ovog člana, dopustiti preinačenje tužbe i kad se tuženi protivi
preinačenju, ako su ispunjeni svi sljedeći uslovi:
1) tužilac bez svoje krivice nije mogao tužbu preinačiti ranije;
2) tuženi je u mogućnosti da raspravlja po preinačenoj tužbi bez odgađanja glavne rasprave.
(5) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija preinačenje tužbe nije dopuštena posebna žalba.

(1) Tužilac može, do zaključenja glavne rasprave, tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog
tuženog tuži drugo lice.
(2) Za preinačenje tužbe prema stavu 1. ovog člana potreban je pristanak lica koje treba da stupi u
parnicu umjesto prvobitnog tuženog. Ako se prvobitni tuženi već upustio u raspravljanje o
glavnoj stvari, potreban je i njegov pristanak.
(3) Lice koje stupa u parnicu umjesto prvobitnog tuženog mora primiti parnicu u onom stanju u
kom se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.
5. Povlačenje tužbe

(1) Tužilac može povući tužbu bez pristanka tuženog prije nego što je tužba dostavljena tuženom.
Tužba se može povući i nakon dostave tuženom, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženi
na to pristane. Ako se tuženi u roku od osam dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne
izjasni o tome, smatraće se da je pristao na povlačenje.
(2) Tužba se uz izričiti pristanak tuženog može povući i nakon zaključenja glavne rasprave do
pravosnažnosti odluke kojom se prvostepeni postupak dovršava. U tom slučaju tuženi svoj
zahtjev za naknadu troškova postupka mora postaviti najkasnije u svojoj saglasnosti za povlačenje
tužbe.
(3) Ako u slučaju iz stava (2) ovoga člana dođe do povlačenja tužbe prije nego što je sudija u
prvostepenom postupku donio svoju odluku, odnosno prije nego što je ona povodom žalbe
otpravljena drugostepenom vijeću, sudija u prvostepenom postupku će rješenjem utvrditi da je
tužba povučena, odnosno rješenjem utvrditi da je tužba povučena i da je presuda bez pravnog
dejstva. Tim će rješenjem odlučiti i o zahtjevu tuženog za naknadu troškova postupka.
(4) Ako dođe do povlačenja tužbe pred sudijom koji je vodio prvostepeni postupak dok je
postupak povodom žalbe u toku pred drugostepenim vijećem, sudija u prvostepenom postupku
će bez odgode zatražiti - telefonom, telefaksom ili elektronskom poštom - od drugostepenog

vijeća da ga obavijesti o tome da li je već odlučeno povodom žalbe te obavijestiti drugostepeno
vijeće da je došlo do povlačenja tužbe.
(5) Ako u slučaju iz stava (2) ovoga člana dođe do povlačenja tužbe nakon što je predmet
dostavljen drugostepenom vijeću, drugostepeno vijeće će, ako prije toga nije odlučio povodom
žalbe, rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog dejstva i utvrditi da je tužba povučena. Tim će
se rješenjem odlučiti i o zahtjevu tuženog za naknadu troškova postupka.
(6) Podnesak kojim se u slučaju iz stava (2) ovog člana povlači tužba podnosi se posredstvom
sudije u prvostepenom postupku koji može, ako ocijeni da je to potrebno, održati ročište sa
strankama radi provjere da li su ispunjeni uslovi za povlačenje tužbe.
(7) Ako se pred drugostepenim vijećem održava rasprava uz učešće stranaka, tužilac može svoju
tužbu povući i na ročištu pred tim vijećem.
(8) Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovo podnijeti.
6. Postojanje parnice

(1) Parnica počinje teći dostavom tužbe tuženom.
(2) U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila tokom postupka, parnica počinje teći od trenutka
kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka.
(3) Dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim
strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, Sud će tužbu odbaciti.
(4) Ako među istim strankama već teče druga parnica o istom zahtjevu pred sudom u Bosni i
Hercegovini, stranke su dužne da o tome obavijeste Sud.
(5) Sud će tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti teče li već druga parnica o istom
zahtjevu među istim strankama pred sudom u Bosni i Hercegovini.

(1) Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica
među istim strankama dovrši.
(2) Lice koje je pribavilo stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto
tužioca, odnosno tuženog, samo ako na to pristanu obje stranke.

IV - PRIPREMANjE GLAVNE RASPRAVE

1. Opšte odredbe

(1) Sud će odmah nakon prijema tužbe početi pripreme za glavnu raspravu.
(2) Pripreme za glavnu raspravu obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na
obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.

U toku pripremanja glavne rasprave stranke mogu upućivati podneske u kojima će navesti
činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

(1) Sud u toku pripremanja glavne rasprave donosi odluke o upravljanju postupkom u skladu sa
odredbama ovog zakona.
(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

Sud može u toku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu na osnovu priznanja, presudu na
osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja, te primiti na zapisnik nagodbu stranaka.
2. Prethodno ispitivanje i dostava tužbe

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 20. ovog
zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da
budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se
odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, Sud će radi
otklanjanja tih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 239. i 276. ovog
zakona.

(1) Nakon prethodnog ispitivanja tužbe Sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi:
1) da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost;
2) da je tužba podnesena neblagovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za
podnošenje tužbe;
3) da o istom zahtjevu već teče parnica;
4) da je stvar pravosnažno presuđena;
5) da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba;
6) da se tužilac pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva;
7) da ne postoji pravni interes tužioca za podnošenje tužbe za utvrđenje; ili
8) da tužilac u roku koji je Sud odredio nije otklonio nedostatke iz člana 33. ovog zakona;
9) da je tužba podnesena protiv Bosne i Hercegovine prije donošenja odluke Pravobranilaštva po
podnesenom zahtjevu za mirno rješavanje spora ili je podnesena prije isteka roka od tri mjeseca
od njegovog podnošenja.
(2) Sud donosi rješenje kojim se Sud oglašava nenadležnim i predmet ustupa drugom sudu, ako
utvrdi da nije stvarno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu.

Ako smatra da nema dovoljno činjenica za donošenje odluke o pitanju koje se postavilo u toku
prethodnog ispitivanja tužbe, Sud će o tom pitanju odluku donijeti naknadno, čim bude
raspolagao sa dovoljno činjenica.

Tužba sa prilozima dostavlja se tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne
i potpune tužbe u Sudu.
3. Odgovor na tužbu
a) Odgovor na tužbu i njegov sadržaj

(1) Nakon prijema tužbe sa prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti
Sudu pismeni odgovor na tužbu.
(2) Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, Sud će poučiti tuženog o obavezi iz stava 1. ovog člana,
o tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja
odgovora na tužbu u određenom roku.

(1) U odgovoru na tužbu tuženi će istaći moguće procesne prigovore i izjasniti se da li priznaje ili
osporava postavljeni tužbeni zahtjev, te navesti i druge podatke koje, u skladu sa odredbama
člana 274. ovog zakona, mora imati svaki podnesak.
(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržavati i razloge iz kojih se
tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode i dokaze kojima se
utvrđuju te činjenice.

Kad je u ovom zakonu predviđeno da stranka može staviti određen prigovor ili prijedlog ili
preduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari,
takav prigovor, odnosno prijedlog može se staviti dok Sud ne primi odgovor na tužbu.

(1) Kad utvrdi da je odgovor na tužbu nerazumljiv ili nepotpun, Sud će radi otklanjanja tih
nedostataka postupiti u skladu sa odredbom člana 276. ovog zakona.
(2) Ako odgovor na tužbu bude odbačen ili povučen (član 276. ZPP), smatraće se da tuženi nije
odgovorio na tužbu.
b) Protivtužba i odgovor na protivtužbu

(1) Tuženi može u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, podnijeti protivtužbu,
ako je zahtjev protivtužbe u vezi sa tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako
se protivtužbom traži utvrđenje nekog prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili
nepostojanju zavisi u cjelini ili djelimično odluka o tužbenom zahtjevu.
(2) Nakon održavanja pripremnog ročišta, protivtužba se može podnijeti samo ako tuženi na to
pristane i ako Sud ocijeni da podnošenje protivtužbe nije usmjereno na odugovlačenje postupka.
(3) Protivtužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protivtužbe stvarno nadležan drugi sud.
(4) Odredbe ovog zakona o tužbi i odgovoru na tužbu na odgovarajući način primjenjuju se i na
protivtužbu i odgovor na protivtužbu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
4. Pripremno ročište
a) Opšte odredbe

(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, Sud će zakazati
pripremno ročište.
(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude
zbog propuštanja, Sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora
na tužbu.
(3) Datum održavanja pripremnog ročišta Sud će, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa
strankama.
(4) Pripremno ročište održaće se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u Sudu
pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu,
ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na
protivtužbu.

Održavanje pripremnog ročišta je obavezno, osim u slučajevima u kojima Sud, nakon ispitivanja
tužbe i odgovora na tužbu, utvrdi da među strankama nema spornih činjenica ili da zbog
jednostavnosti spora održavanje pripremnog ročišta nije potrebno.

U pozivu za pripremno ročište Sud će obavijestiti stranke o posljedicama izostanka sa
pripremnog ročišta, kao i o tome da su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve

činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti sve dokaze koje žele izvesti u toku
postupka, te na pripremno ročište donijeti sve isprave i predmete koje žele upotrijebiti kao dokaz.

(1) Pripremno ročište počinje tako što tužilac ukratko izlaže tužbu, a zatim tuženi ukratko izlaže
odgovor na tužbu.
(2) Kad je potrebno, Sud će zatražiti od stranaka razjašnjenje u vezi sa njihovim navodima ili
prijedlozima.

Ako stranka ili njen zakonski zastupnik nije u stanju da se jasno i određeno izjasni o predmetu
raspravljanja, a nema opunomoćenika, Sud će upozoriti na potrebu da uzme opunomoćenika.

(1) Nakon izlaganja tužbe i odgovora na tužbu, raspravljaće se o pitanjima koja se odnose na
smetnje za dalji tok postupka. O tim pitanjima mogu se na pripremnom ročištu izvoditi dokazi
kad je to potrebno.
(2) Sud će, po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti, postupiti u skladu sa odredbama člana
34. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.
(3) Ako Sud ne usvoji prigovor da postoji koja od smetnji za vođenje postupka, odluku o
prigovoru donijeće zajedno sa odlukom o glavnoj stvari.
(4) Protiv odluke iz stava 3. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

U daljem toku pripremnog ročišta raspravljaće se o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima
kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge.

(1) Sud će prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu odlučiti o čemu će se
raspravljati i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi.
(2) Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke Sud će odbiti i u rješenju naznačiti
razlog odbijanja.
(3) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.
(4) Sud nije u daljem toku parnice vezan za svoja ranija rješenja iz ovog člana.

(1) Ako Sud, na prijedlog stranke, odredi izvođenje dokaza vještačenjem, uvijek će odrediti rok u
kom vještak treba pripremiti i dostaviti svoj nalaz i mišljenje.
(2) Pri određivanju ovog roka Sud će voditi računa o tome da pismeni nalaz i mišljenje mora
dostaviti strankama najkasnije osam dana prije održavanja ročišta za glavnu raspravu.

(1) Ako pred Sudom teče više parnica između istih lica ili u kojim je isto lice protivnik raznih
tužilaca ili raznih tuženih, Sud može, na predlog stranaka ili po službenoj dužnosti, rješenjem
spojiti sve te parnice radi zajedničkog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili
troškovi. Za sve spojene parnice Sud će donijeti zajedničku presudu.
(2) Sud može, na predlog stranaka ili po službenoj dužnosti, odrediti da se odvojeno raspravlja o
pojedinim zahtjevima iz iste tužbe, te će nakon završetka odvojenog raspravljanja donijeti
posebne odluke o tim zahtjevima.
(3) Rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana mogu se, u pravilu, donijeti najkasnije na pripremnom ročištu
ili do početka glavne rasprave, ako pripremno ročište nije održano.
(4) Protiv rješenja iz st. 1 i 2. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

(1) Ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatraće se da je tužba
povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi.
(2) Ako na pripremno ročište ne dođe uredno obaviješten tuženi, ročište će se održati bez
njegovog prisustva.

Na pripremnom ročištu Sud ima u pogledu upravljanja postupkom sva ovlaštenja koja ima i na
glavnoj raspravi.
b) Medijacija i sudska nagodba

(1) Najkasnije na pripremnom ročištu, Sud može, ukoliko ocijeni da je to svrsishodno s obzirom
na prirodu spora i druge okolnosti, predložiti strankama da spor riješe u postupku medijacije,
kako je predviđeno posebnim zakonom.
(2) Takav prijedlog mogu staviti i stranke sporazumno do zaključenja glavne rasprave.

(1) Stranke mogu zaključiti nagodbu o predmetu spora tokom cijelog postupka do njegovog
pravosnažnog okončanja (sudska nagodba).
(2) Ako je sudska nagodba zaključena nakon donošenja prvostepene presude, Sud će donijeti
rješenje kojim će utvrditi da je prvostepena presuda bez dejstva.

(1) Sud će, na način koji ne ugrožava njegovu nepristrasnost, na pripremnom ročištu, kao i u toku
cijelog postupka, nastojati da stranke zaključe sudsku nagodbu.
(2) U cilju doprinošenja nagodbi, Sud može, kada ocijeni da je to osnovano, strankama predložiti
kako da se nagode, vodeći računa o željama stranaka, prirodi spora, odnosima među strankama i
drugim okolnostima.

(1) Sudska nagodba može se odnositi na tužbeni zahtjev ili na jedan njegov dio.
(2) Pred Sudom se ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu
raspolagati (član 8. stav 2).
(3) Kada Sud donese rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka, zastaće sa postupkom dok to
rješenje ne postane pravosnažno.

(1) Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik.
(2) Nagodba je zaključena kad stranke potpišu zapisnik.
(3) Nagodba sadrži i sporazum o troškovima. Ako stranke ne postignu sporazum o troškovima,
mogu se dogovoriti da odluku o troškovima donese Sud.
(4) Sud će strankama izdati ovjeren prepis zapisnika u koji je unesena nagodba.

Sudska nagodba ima snagu izvršnog naslova.

(1) Sudska nagodba može se pobijati samo tužbom.
(2) Sudska nagodba može se pobijati ako je zaključena u zabludi ili pod uticajem prinude ili
prevare.
(3) Tužba iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana saznanja za
razloge pobijanja, a najkasnije u roku od pet godina od dana zaključenja sudske nagodbe.
(4) Ako sudska nagodba bude poništena, postupak se nastavlja kao da sudska nagodba nije ni bila
zaključena.

Sud će u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti da li se vodi parnica o predmetu o
kojem je ranije bila zaključena sudska nagodba, pa ako utvrdi da se radi o takvoj parnici, odbaciće
tužbu.
c) Zakazivanje ročišta za glavnu raspravu

(1) Na pripremnom ročištu Sud će rješenjem odrediti:
1) dan i sat održavanja glavne rasprave;
2) pitanja o kojima će se raspravljati na glavnoj raspravi;
3) dokaze koji će se izvesti na glavnoj raspravi;
4) lica koja će biti pozvana na glavnu raspravu.
(2) Glavna rasprava će se, u pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja
pripremnog ročišta.
(3) Sud može odrediti da se glavna rasprava održi odmah nakon pripremnog ročišta.
(4) Ako se procjenjuje da će glavna rasprava trajati duže od jednog dana, ročište će biti zakazano
za onoliko dana uzastopno koliko je neophodno da se rasprava održi u kontinuitetu.

Sa sadržajem rješenja iz stava 1. člana 61. ovog zakona upoznaće se prisutna stranka, te joj se neće
dostavljati rješenje, niti poziv za glavnu raspravu. Sud će obavijestiti prisutnu stranku i o
posljedicama izostanka sa ročišta za glavnu raspravu.

(1) Sud će na ročište za glavnu raspravu pozvati stranke koje nisu bile prisutne na pripremnom
ročištu, kao i svjedoke i vještake koje je na pripremnom ročištu odlučio pozvati.
(2) U pozivu za glavnu raspravu Sud će obavijestiti pozvane o posljedicama izostanka sa ročišta.
(3) Stranci koja nije bila prisutna na pripremnom ročištu, uz poziv za glavnu raspravu, dostavlja
se ovjeren prepis rješenja iz stav člana 61.stav 1. ovog zakona.

V - GLAVNA RASPRAVA

1. Tok glavne rasprave

(1) Sudija u prvostepenom postupku otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja.
(2) Nakon toga, sudija u prvostepenom postupku utvrđuje da li su došla sva pozvana lica, pa ako
nisu, provjerava da li su odsutna lica uredno pozvana i da li imaju opravdan razlog za izostanak.
(3) Ako tužilac bez opravdanog razloga ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a bio je uredno
pozvan, smatraće se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ročištu upusti u
raspravljanje.
(4) Ako na ročište za glavnu raspravu bez opravdanog razloga ne dođe tuženi, a bio je uredno
pozvan, rasprava će se održati bez njegovog prisustva.

(1) Sud će prvo, po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti, utvrditi postoje li procesne
smetnje za dalje postupanje i postupiti u skladu sa odredbama člana 34. ovog zakona, ako
odredbama ovog zakona nije drugačije predviđeno.
(2) Ako Sud ne usvoji prigovor iz stava 1. ovog člana, bez obzira da li je o njemu raspravljano
odvojeno od glavne stvari ili zajedno sa njom, odluku o prigovoru donijeće zajedno sa odlukom o
glavnoj stvari.
(3) Protiv rješenja kojim se odbijaju prigovori stranaka iz stava 1. ovog člana nije dopuštena
posebna žalba.

(1) Glavna rasprava odvija se sljedećim redom:
1) Tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja iz tužbe, uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava;
2) Tuženi ukratko izlaže odgovor na tužbu, uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava i daje
odgovor na bitne navode tužioca iz tačke 1. ovog stava;
3) Ako je stavljen prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, saslušavaju se stranke, i to
prvo tužilac, a zatim tuženi;
4) Saslušavaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tužioca, a zatim svjedoci tuženog;
5) Izvode se ostali dokazi, uključujući i vještačenje;
6) Nakon izvođenja svih dokaza, obje stranke, počevši od tužioca, imaju pravo da se obrate Sudu
završnim izlaganjem, kojim se rezimiraju pravni i činjenični aspekti predmeta;
7) Sud može dopustiti tužiocu da se ukratko izjasni na završno izlaganje tuženog;
8) Ako je tužiocu dopušteno da se izjasni na završno izlaganje tuženog, i tuženi će imati pravo da
se ukratko izjasni na konačne navode tužioca.
(2) Izuzetno, Sud može odrediti redoslijed odvijanja glavne rasprave drugačiji od redoslijeda
predviđenog u stavu 1. ovog člana.

(1) Sud će voditi računa da se glavna rasprava odvija na pravilan način, bez nepotrebnih
odgađanja, te da se raspravlja samo o pitanjima bitnim za donošenje odluke.
(2) Sudija u prvostepenom postupku se u toku glavne rasprave brine o održavanju reda u sudnici i
o dostojanstvu Suda.
(3) Sud će kazniti lica koja narušavaju red u sudnici ili vrijeđaju dostojanstvo suda i drugih
učesnika u postupku u skladu sa odredbama ovog zakona o nepoštivanju Suda.

Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode neposredno pred Sudom,
ukoliko nije drugačije predviđeno ovim zakonom.

(1) Stranka treba u izlaganjima iznijeti činjenice potrebne za obrazloženje svojih prijedloga,
ponuditi dokaze potrebne za utvrđivanje svojih navoda, te se izjasniti o navodima i ponuđenim
dokazima protivne stranke.
(2) Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo
ako učine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogućnosti iznijeti, odnosno predložiti
na pripremnom ročištu.

Stranke mogu iznijeti i svoja pravna shvatanja koja se odnose na predmet spora.

(1) Prilikom izvođenja dokaza saslušanjem stranaka, stranku prvo ispituje njen punomoćnik, a
nakon toga suprotna stranka.
(2) Ako stranka koja se saslušava nema punomoćnika, najprije je ispituje Sud.

Stranke ispituju svjedoke i vještake. Sudija u prvostepenom postupku prvo daje riječ stranci koja
je predložila svjedoka ili vještaka, zatim suprotnoj strani, a zatim, ukoliko je potrebno, ponovo
stranci koja ih je predložila.

Sudija u prvostepenom postupku, predsjednik drugostepenog vijeća, a po njegovom odobrenju i
članovi vijeća, mogu postavljati pitanja strankama, svjedocima ili vještacima u svakoj fazi
saslušanja.

(1) Sud će odbiti sprovođenje procesnih radnji koje nisu bitne za postupak.
(2) Sud neće dopustiti postavljanje pitanja u kojima je sadržano kako na njih treba odgovoriti.
(3) Sud neće dopustiti pitanja koja su nebitna za predmet i pitanja na koja je već dovoljno
odgovoreno.
(4) Na zahtjev stranke, u zapisnik će se unijeti pitanja koja Sud nije dopustio.
(5) Sud neće dopustiti vrijeđanje i uznemiravanje stranaka, svjedoka i vještaka za vrijeme
ispitivanja.

(1) Saslušani svjedoci i vještaci ostaju u sudnici, ako im Sud to naloži.
(2) Ako stranka to zahtijeva, a svjedok je još uvijek prisutan, Sud može odlučiti da svjedoka koji je
već saslušan na istom ročištu za glavnu raspravu još jednom pozove na ponovno saslušanje.

(1) Sud nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom.
(2) Protiv rješenja koja se odnose na rukovođenje raspravom nije dopuštena posebna žalba.

Nakon što budu okončane sve faze glavne rasprave i predmet bude spreman za presuđenje, Sud
će proglasiti da je glavna rasprava zaključena.
2. Odgađanje i nastavak ročišta

(1) Sud može odgoditi zakazano ročište za glavnu raspravu prije njegovog održavanja, ako utvrdi
da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo održavanje ili da dokazi čije je izvođenje
određeno neće biti pribavljeni do ročišta (odgađanje ročišta).
(2) Sud je dužan, najkasnije osam dana prije održavanja ročišta, provjeriti da li su ispunjeni uslovi
iz stava 1. ovog člana.
(3) Kad odgodi ročište, Sud će o vremenu održavanja novog ročišta odmah obavijestiti sve
pozvane.

(1) Sud može, na prijedlog stranke, odgoditi započeto ročište (odađanje ročišta) samo iz sljedećih
razloga:
1) ako bez krivice stranke, koja predlaže odgađanje ročišta, na ročištu nije moguće izvesti neki od
dokaza čije je izvođenje određeno, a koji je važan za pravilno donošenje odluke;
2) ako obje stranke predlažu odgađanje radi pokušaja mirnog rješenja spora ili zaključenja sudske
nagodbe.
(2) Stranka može samo jednom tražiti odgađanje ročišta iz istog razloga.
(3) Kad se ročište odgodi, Sud će prisutnima odmah saopštiti mjesto i vrijeme novog ročišta. Sud
nije dužan o mjestu i vremenu novog ročišta obavijestiti stranku koja nije bila prisutna na
odloženom ročištu, a bila je uredno obaviještena, osim ako su na tom ročištu iznesene nove
činjenice.
(4) Sud može po službenoj dužnosti odgoditi započeto ročište samo u slučajevima predviđenim
ovim zakonom.

Ako na ročištu nije moguće izvesti neki od dokaza čije je izvođenje određeno, Sud može odlučiti
da se rasprava nastavi, s tim da se naknadno, na novom ročištu, izvede samo taj dokaz, i iznesu
navodi u vezi s njim.

(1) Na novom ročištu zakazanom nakon odgađanja rasprave, radnje koje su već sprovedene
ponovo se sprovode samo ako se ročište drži pred novim sudijom u prvostepenom postupku ili
ako sud smatra da je to neophodno za pravilno donošenje presude.
(2) Ako se ročište održava pred novim sudijom, Sud može, uz saglasnost stranaka odlučiti da se
ponovo ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju
zapisnici o izvođenju tih dokaza.

(1) Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi na neodređeno vrijeme.
(2) Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi duže od 30 dana, osim u slučaju iz člana 96.
ovog zakona.
(3) Prilikom odgađanja ročišta Sud će datum održavanja novog ročišta, u pravilu, odrediti uz
prethodnu konsultaciju sa strankama.
(4) Kada odgodi ročište, Sud je dužan preduzeti sve radnje koje mu stoje na raspolaganju kako bi
se do sljedećeg ročišta otklonili uzroci koji su doveli do odgađanja, te kako bi se na tom ročištu
rasprava mogla zaključiti.
(5) Protiv rješenja Suda kojim se odgađa ročište ili rješenja kojim se odbijaju prijedlozi stranaka za
odgađanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

Ako se započeto ročište ne može okončati u toku istog dana, Sud će odrediti nastavak ročišta za
sljedeći radni dan (nastavak ročišta).

Odredbe čl.78, 79, 82. i 83. ovog zakona na odgovarajući način primjenjuju se na pripremno
ročište.
3. Javnost glavne rasprave

(1) Glavna rasprava je javna.
(2) Raspravi mogu da prisustvuju samo punoljetna lica.
(3) Lica koja su prisutna raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe.
(4) Odredba stava 3. ovog člana ne odnosi se na pripadnike policije, ako je nošenje oružja
neophodno za vršenje njihove dužnosti.

(1) Sud može isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njen dio ako to zahtijevaju
interesi čuvanja službene, poslovne ili lične tajne, zaštita interesa maloljetnika, interesi javnog reda
ili razlozi morala.
(2) Sud može isključiti javnost i kada se mjerama za održavanje reda predviđenim u ovom zakonu
ne bi moglo obezbijediti nesmetano održavanje rasprave.

(1) Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike, punomoćnike i
umješače i ombudsmena.
(2) Sud može dopustiti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isključena budu prisutna pojedina
službena lica, kao i naučni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu, odnosno naučnu
ili javnu djelatnost.
(3) Sud će upozoriti lica koja budu prisutna raspravi na kojoj je javnost isključena da su dužna kao
tajnu čuvati ono što su na raspravi saznala, a što nije već poznato javnosti, i upozoriti ih na
posljedice odavanja tajne.

(1) O isključenju javnosti odlučuje Sud rješenjem koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno.
(2) Protiv rješenja o isključenju javnosti nije dopuštena posebna žalba.

Odredbe o javnosti na glavnoj raspravi na odgovarajući način će se primjenjivati i na pripremnom
ročištu, na ročištu izvan glavne rasprave pred Sudom, te na ročištu pred zamoljenim sudom.

VI - DOKAZI I IZVOĐENjE DOKAZA

1. Opšte odredbe

(1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
(2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.

(1) Sud će naložiti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za donošenje odluke, a koje
stranke nisu predložile, ako utvrdi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu
raspolagati u smislu člana 8. stav 2. ovog zakona.
(2) Ako stranka ne postupi po nalogu Suda, Sud je ovlašćen da po službenoj dužnosti izvede te
dokaze.

(1) Ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred Sudom tokom parnice.
(2) Ako stranka porekne činjenice koje je priznala, Sud će ocijeniti da li će te činjenice smatrati
priznatim ili osporenim.
(3) Činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se može dokazivati da te
činjenice ne postoje, ako zakonom nije šta drugo određeno.
(4) Ne treba dokazivati činjenice koje su opštepoznate.

Ako Sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o
postojanju te činjenice zaključiće primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčani iznos ili na zamjenjive stvari,
ali se tačna visina iznosa, odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo sa
nesrazmjernim teškoćama, Sud će o tome odlučiti prema svojoj ocjeni.

(1) Dokazi se izvode na glavnoj raspravi.
(2) Na prijedlog stranke, podnesen najkasnije na pripremnom ročištu, Sud može odlučiti da se
određeni dokazi izvedu pred drugim sudom (zamoljeni sud). U tom slučaju, zapisnici o izvedenim
dokazima pročitaće se na glavnoj raspravi.
(3) Kad Sud donese odluku iz stava 2. ovog člana, u zamolnici za izvođenje dokaza ukratko će
opisati predmet spora, izložiti stanje parnice i odrediti koji će se dokazi izvesti, uz naznaku o
kojim okolnostima treba posebno voditi računa.
(4) O ročištu za izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom obavijestiće se stranke.
(5) Sudija zamoljenog suda ima pri izvođenju dokaza sva ovlaštenja koja ima sudija u
prvostepenom postupku kad se dokazi izvode na glavnoj raspravi.
(6) Protiv rješenja Suda kojim se određuje izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom nije
dopuštena posebna žalba.

(1) Ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne može izvesti u rokovima predviđenim ovim
zakonom, Sud rješenjem može odrediti duži rok za izvođenje dokaza.
(2) Kad određeni rok protekne, rasprava će se provesti bez obzira na to što određeni dokaz nije
izveden.

(1) Ako Sudu nije poznato pravo koje važi u stranoj državi, zatražiće obavještenje od Ministarstva
pravde Bosne i Hercegovine.
(2) Sud može i od stranke zatražiti da podnese javnu ispravu izdatu od nadležnog inostranog
organa kojom se potvrđuje koje pravo važi u stranoj državi.
2. Uviđaj

(1) Uviđaj se preduzima kad je za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje neke okolnosti
potrebno neposredno opažanje Suda.
(2) Uviđaj se može obavljati i uz učešće vještaka.

Ako u postupku treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka, kod trećeg lica, kod
organa vlasti ili kod pravnog lica kome je povjereno vršenje javnog ovlaštenja, na odgovarajući
način primijeniće se odredbe čl. 101, 102. i 103. ovog zakona o pribavljanju isprava od ovih
organa ili pravnih lica.
3. Isprave

(1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ vlasti u granicama svoje nadležnosti, te
isprava koju je u takvom obliku izdalo pravno ili fizičko lice u vršenju javnog ovlaštenja koje mu
je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost
onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.
(2) Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne
snage izjednačene sa javnim ispravama.
(3) Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava
nepravilno sastavljena.
(4) Ako se posumnja u autentičnost isprave, stranka može tražiti da Sud traži da se o tome izjasni
organ, odnosno pravno lice od koga bi ona trebalo da potiče.

Ako međunarodnim ugovorom nije šta drugo određeno, inostrane javne isprave koje su propisno
ovjerene imaju, uz uslov uzajamnosti, istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.

(1) Stranka je dužna sama da podnese ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda.
(2) Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku, podnosi se i ovjereni prevod.
(3) Ako se isprava nalazi kod organa vlasti ili pravnog lica kome je povjereno vršenje javnog
ovlaštenja, a sama stranka ne može isposlovati da se isprava preda ili pokaže, Sud će po prijedlogu
stranke narediti tom organu, odnosno licu da ispravu dostave Sudu.

(1) Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, Sud može tu
stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok.
(2) Stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu
za dokaz svojih navoda, ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati, ili
ako se isprava s obzirom na njen sadržaj smatra zajedničkom za obje strane.
(3) U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje drugih isprava na odgovarajući način
primjenjivaće se odredbe čl. 106 i 107. ovog zakona.
(4) Kad stranka koja je pozvana da podnese ispravu poriče da se isprava kod nje nalazi, mogu se
radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokazi.
(5) Sud će, s obzirom na sve okolnosti, cijeniti od kakvog je značaja što stranka koja drži ispravu
neće postupiti po rješenju Suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili poriče da se isprava kod
nje nalazi.
(6) Protiv odluke suda iz stava 1. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

(1) Sud može, na prijedlog stranke, narediti trećem licu da podnese ispravu samo kad je ono po
zakonu dužno pokazati je ili je podnijeti ili kad je riječ o ispravi koja je po svom sadržaju
zajednička za to lice i stranku koja se poziva na ispravu.
(2) Prije nego što donese odluku kojem trećem licu naređuje da podnese ispravu, Sud će pozvati
treće lice da se o tome izjasni.
(3) Kad treće lice poriče svoju dužnost da podnese ispravu koja se kod njega nalazi, Sud će riješiti
da li je treće lice dužno podnijeti ispravu.
(4) Kad treće lice poriče da se isprava nalazi kod njega, mogu se radi utvrđivanja te činjenice
izvoditi dokazi.
(5) Pravosnažno rješenje o dužnosti trećeg lica da podnese ispravu može se izvršiti prema
pravilima izvršnog postupka. Sud će ovo rješenje po službenoj dužnosti dostaviti nadležnom
izvršnom sudu radi prinudnog izvršenja.
(6) Treće lice ima pravo na naknadu opravdanih troškova koje je imalo u vezi sa podnošenjem
isprava. Odredbe člana 113. ovog zakona na odgovarajući način primjenjivaće se i u tom slučaju.
4. Svjedoci

(1) Svako lice koje se poziva kao svjedok dužno je odazvati se pozivu, a ako ovim zakonom nije
drugačije određeno, dužno je i svjedočiti.
(2) Kao svjedoci mogu se saslušati samo lica koja su sposobna dati obavijesti o činjenicama koje
se dokazuju.
(3) Stranka koja predlaže da se određeno lice sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o
čemu ono treba svjedočiti i navesti njegovo ime, prezime i boravište.

Ne može se saslušati kao svjedok lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja
službene ili vojne tajne, dok ga nadležni organ ne oslobodi te dužnosti.

(1) Svjedok može uskratiti svjedočenje:
1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;
2) o onome o čemu se stranka ili drugo lice svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovijedala;
3) o činjenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog poziva
ili neke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u
obavljanju tog poziva ili djelatnosti.
(2) Sud će upozoriti ta lica da u slučajevima navedenim u stavu 1. ovog člana mogu uskratiti
davanje iskaza.

(1) Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja
izložio opasnosti od krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg
stepena, a u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno, svoga bračnog druga ili srodnike po

tazbini do drugog stepena zaključno i onda kad je brak prestao, lice s kojim živi u vanbračnoj
zajednici ili njegove srodnike do drugog stepena zaključno, te svog staratenja ili štićenika,
usvojioca ili usvojenika.
(2) Sud će upozoriti svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje.

(1) Opravdanost razloga za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje
Sud pred kojim svjedok treba svjedočiti, nakon što se o tome izjasne stranke.
(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana stranke nemaju pravo na posebnu žalbu.
(3) Svjedok može rješenje iz stava 1. ovog člana pobijati u žalbi protiv rješenja o novčanoj kazni
ili o zatvoru zbog toga što je uskratio svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

(1) Svjedoci se pozivaju dostavom pismenog poziva u kojem se navodi ime i prezime i ime jednog
roditelja pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se
poziva kao svjedok. U pozivu će se svjedok upozoriti na posljedice neopravdanog izostanka
predviđene odredbama člana 347. ovog zakona i na pravo na naknadu troškova iz člana 113. ovog
zakona.
(2) Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu
se saslušati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave.

(1) Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva svjedoka koji će se kasnije saslušavati.
Svjedok je dužan odgovore davati usmeno.
(2) Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prećutati, a
nakon toga će se upozoriti na posljedice davanja lažnog iskaza.
(3) Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, ime jednog roditelja, boravište, mjesto i datum
rođenja, godine života i njegov odnos sa strankama.

(1) Poslije opštih pitanja, svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a nakon toga suprotna
stranka.
(2) Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku.
(3) Svjedok će se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o čemu svjedoči.

(1) Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušaće se preko tumača.
(2) Ako je svjedok gluv, postavljaće mu se pitanja pismeno, a ako je nijem, pozvaće se da pismeno
odgovara. Ako se saslušanje ne može obaviti na taj način, pozvaće se kao tumač lice koje se sa
svjedokom može sporazumjeti.
(3) Sud će tumača upozoriti na dužnost vjernog prenošenja pitanja koja se svjedoku postavljaju i
izjava koje svjedok bude davao.

(1) Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, te na
naknadu izmakle zarade, nastale usljed njegove obaveze da svjedoči.
(2) Naknadu iz stava 1. ovog člana svjedok mora zahtijevati odmah nakon saslušanja, jer u
protivnim gubi pravo na nju. Sud je dužan da na to upozori svjedoka.
(3) U rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoku, Sud će odrediti da se određeni iznos
isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, narediće stranci da određeni iznos
plati svjedoku u roku od osam dana. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.
5. Vještaci

Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kada je radi utvrđenja ili
razjašnjenja određenih činjenica potrebno stručno znanje kojim Sud ne raspolaže.

(1) Stranka koja predlaže vještačenje dužna je u prijedlogu naznačiti predmet i obim vještačenja,
te predložiti lice koje će obaviti vještačenje.
(2) Protivna stranka izjasniće se o predloženom vještaku, kao i o predmetu i obimu vještačenja.
(3) Ako stranke ne postignu sporazum o licu koje treba da bude određeno za vještaka i predmetu
i obimu vještačenja, odluku o tome će donijeti Sud.

(1) Vještačenje obavlja jedan vještak.
(2) Sud može, na prijedlog stranke, odrediti više vještaka za različite vrste vještačenja.
(3) Vještaci se određuju prvenstveno iz reda imenovanih sudskih vještaka za određenu vrstu
vještačenja.
(4) Složenija vještačenja povjeriće se prvenstveno stručnim ustanovama kao što su bolnice,
hemijski laboratoriji, fakulteti i slično.
(5) Ako postoje ustanove za određene vrste vještačenja, kao što su vještačenje lažnog novca,
rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i slično, takva vještačenja povjeriće se, u prvom redu, tim
ustanovama.

Izvođenje dokaza vještačenjem određuje Sud rješenjem koje sadrži:
1) ime i prezime i zanimanje vještaka,
2) predmet spora,
3) obim i predmet vještačenja,
4) rok za podnošenje pismenog nalaza i mišljenja.

(1) Vještak se uvijek poziva na ročište za glavnu raspravu.
(2) Prepis rješenja iz člana 117. ovog zakona dostavlja se vještaku zajedno sa pozivom na ročište
za glavnu raspravu.
(3) U pozivu će Sud upozoriti vještaka da svoje mišljenje mora iznijeti savjesno i u skladu sa
pravilima nauke i vještine i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja nalaza i mišljenja u
ostavljenom roku, odnosno neopravdanog izostanka sa ročišta i pravu na nagradu i naknadu
troškova.

(1) Vještaci su dužni da se odazovu pozivu Suda i iznesu svoj nalaz i mišljenje.
(2) Sud će vještaka, na njegov zahtjev, osloboditi dužnosti vještačenja iz razloga iz kojih svjedok
može uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.
(3) Sud može vještaka, na njegov zahtjev, osloboditi dužnosti vještačenja i iz drugih opravdanih
razloga. Oslobođenje od dužnosti vještačenja može tražiti i ovlašteno lice organa ili pravnog lica u
kojem vještak radi.

(1) Vještak će biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudija, ali se izuzetno za vještaka
može uzeti i lice koje je ranije bilo saslušano kao svjedok.
(2) Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a
najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem.
(3) U zahtjevu za izuzeće vještaka stranka je dužna navesti okolnosti na kojima zasniva svoj
zahtjev za izuzeće.
(4) O zahtjevu za izuzeće odlučuje Sud.
(5) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće nije dopuštena posebna žalba.
(6) Ako je stranka saznala za razlog za izuzeće poslije obavljenog vještačenja i prigovara
vještačenju iz tog razloga, Sud će postupiti kao da je zahtjev za izuzeće stavljen prije obavljenog
vještačenja.

(1) Vještak svoj pismeni nalaz i mišljenje uvijek dostavlja Sudu prije rasprave, ukoliko Sud ne
odredi drugačije.
(2) Vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje.

(1) Ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku, Sud će, nakon proteka roka koji
strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti drugog vještaka.
(2) Ako vještak dostavi nalaz ili mišljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrječni sami sebi ili
izvedenim dokazima, Sud će pozvati vještaka da ih dopuni, odnosno ispravi, i odrediti rok za
ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja.
(3) Ukoliko vještak ni po pozivu Suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, Sud će, uz
prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka.

Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i mišljenje vještaka najmanje osam dana prije ročišta za
glavnu raspravu.

(1) Ročište za glavnu raspravu održaće se i ako vještak ne pristupi na glavnu raspravu.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, Sud može, na prijedlog stranke, odgoditi raspravu i zakazati
novo ročište na koje će ponovo pozvati vještaka, ako utvrdi da je njegovo prisustvo na raspravi
neophodno radi razjašnjenja ili dopune nalaza i mišljenja.

Sud će vještaku dopustiti da razmatra spise, kao i da postavlja pitanja strankama i drugim
vještacima u vezi sa predmetom vještačenja.

Protiv rješenja Suda iz čl. 115, 117, 119. i 122. ovog zakona nije dopuštena žalba.

Vještak ima pravo na naknadu putnih troškova, troškova za prehranu i prenoćište i troškova
vještačenja, te pravo na razumnu nagradu za obavljeno vještačenje.

Ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno, na izvođenje dokaza vještačenjem na
odgovarajući način primjenjuju se odredbe o saslušanju svjedoka.

Odredbe člana 115. stav 1, člana 116. stav 3, člana 118. st. 1. i 3, i čl. 119, 120. i 126. ovog zakona
na odgovarajući način primjenjuju se i na tumače.
6. Saslušanje stranaka

Na prijedlog stranke, Sud će odrediti izvođenje dokaza saslušanjem stranaka.

(1) Sud će odlučiti da se sasluša samo jedna stranka, ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se
ne odazove pozivu Suda.
(2) Sud može odlučiti da se sasluša samo jedna stranka, ako se uvjeri da drugoj stranci, odnosno
licu koje se ima saslušati za tu stranku nisu poznate sporne činjenice ili ako saslušanje te stranke
nije moguće.
(3) Ako u toku postupka stranka umre ili ponovno saslušanje stranke nije moguće ili je otežano iz
drugih razloga, Sud će pročitati zapisnik sa iskazom te stranke.

(1) Za stranku koja nema parničnu sposobnost saslušaće se njen zakonski zastupnik. Sud može
odlučiti da se, umjesto ili pored zakonskog zastupnika, sasluša sama stranka, ako je njeno
saslušanje moguće.
(2) Za pravno lice saslušaće se lice koje je zakonom ili pravilima pravnog lica određeno da je
zastupa.

(1) Poziv na ročište dostaviće se punomoćniku stranke, koji je dužan o tome stranku obavijestiti,
odnosno, ako stranka nema punomoćnika, stranci ili licu koje će se za stranku saslušati.
(2) U pozivu će se naznačiti da će se na ročištu izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i da će stranka
koja dođe na ročište biti saslušana u odsustvu druge stranke.

Ne mogu se primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu Suda
radi saslušanja niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza.

Odredbe o izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka primjenjivaće se i pri izvođenju dokaza
saslušanjem stranaka, ako za saslušanje stranaka nije šta drugo propisano.
7. Osiguranje dokaza

(1) Ako postoji opravdana bojazan da se dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije
izvođenje biti otežano, može se tokom, a i prije pokretanja parnice, predložiti da se taj dokaz
izvede.
(2) Osiguranje dokaza može se tražiti i tokom postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka.

(1) Ako je prijedlog za osiguranje dokaza stavljen tokom parničnog postupka, za postupanje je
nadležno vijeće Suda pred kojim je postupak u toku.
(2) Kad se traži osiguranje dokaza prije pokretanja postupka, analogno se primjenjuju odredbe
prvostepenog postupka pred Sudom.

U podnesku kojim se traži osiguranje dokaza predlagač je dužan navesti činjenice koje se imaju
dokazati, dokaze koje treba izvesti i razloge iz kojih smatra da se kasnije dokaz neće moći izvesti
ili da će njegovo izvođenje biti otežano. U podnesku treba navesti ime i prezime protivnika, osim
ako iz okolnosti proističe da on nije poznat.

(1) Podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza Sud će dostaviti protivniku, ako je
poznat, ostavljajući mu odgovarajući rok za odgovor.
(2) Izuzetno, ako postoji opasnost za osiguranje dokaza, Sud će o prijedlogu odlučiti i bez
prethodnog izjašnjenja protivnika.
(3) U rješenju kojim se usvaja prijedlog Sud će odrediti ročište za izvođenje dokaza, navešće
činjenice o kojima će se izvoditi dokazi, te dokaze koji će se izvesti.
(4) Ako protivniku nije prije bio dostavljen podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje
dokaza, on će mu se dostaviti zajedno sa rješenjem Suda kojim se usvaja prijedlog za osiguranje
dokaza.
(5) Sud može u izuzetnim slučajevima odrediti da izvođenje dokaza započne i prije nego što se
rješenje kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza dostavi protivniku.
(6) Protiv rješenja Suda kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza, te protiv rješenja kojim se
odlučuje da izvođenje dokaza započne prije nego što se rješenje dostavi protivniku, nije
dopuštena žalba.

(1) Ako su dokazi izvedeni prije nego što je postupak pokrenut, zapisnik o izvođenju dokaza
čuvaće se kod suda pred kojim su dokazi izvedeni.
(2) Ako je postupak u toku, a osiguranje dokaza nije izveo Sud (koji vodi postupak), zapisnik će
se dostaviti Sudu.

VII - SUDSKE ODLUKE

1. Zajedničke odredbe

Sud donosi odluke na ročištu ili van ročišta.

(1) Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja.
(2) O tužbenom zahtjevu Sud odlučuje presudom, a u postupku zbog smetanja posjeda rješenjem.
(3) O svim drugim pitanjima Sud odlučuje rješenjem.
(4) Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.
2. Presuda
a) Opšte odredbe

(1) Presudom Sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih potraživanja.
(2) Ako postoji više zahtjeva, Sud će o svim tim zahtjevima odlučiti jednom presudom.

(1) Sud može naložiti tuženom da obavi određenu činidbu samo ako je ona dospjela do
zaključenja glavne rasprave.
(2) Presuda kojom se tuženi obavezuje da preda ili preuzme stvari date u najam ili zakup može se
donijeti i prije prestanka tih odnosa.

Ako je tužilac u tužbi tražio da mu se dosudi određena stvar, a istovremeno je u tužbi ili do
zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto stvari primiti određeni novčani iznos, Sud
će, ako usvoji tužbeni zahtjev, izreći u presudi da se tuženi može osloboditi davanja stvari, ako
plati taj novčani iznos.

(1) Kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odrediće se i rok u kome je tu činidbu
dužna izvršiti.
(2) Ako posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe je 30 dana, ali za
činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju Sud može odrediti duži rok. U mjeničnim i
čekovnim sporovima taj rok je 15 dana.
(3) Rok za izvršenje činidbe počinje teći prvog dana nakon donošenja presude, odnosno, ako se
presuda dostavlja u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavi, prvog dana nakon dostave
prepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje.
b) Presuda na osnovu priznanja

(1) Ako tuženi do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, Sud će bez daljeg
raspravljanja donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev (presuda na osnovu priznanja).
(2) Sud neće donijeti presudu na osnovu priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uslovima, ako
nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (član 8. stav 2).
(3) Donošenje presude na osnovu priznanja odgodiće se ako je potrebno da se o okolnostima iz
stava 2. ovog člana prije toga pribave obavijesti.
(4) Priznanje tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pismenom podnesku, tuženi može i bez pristanka
tužioca opozvati do donošenja presude.
c) Presuda na osnovu odricanja

(1) Ako se tužilac do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, Sud će bez daljeg
raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na osnovu odricanja).
(2) Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženog.
(3) Tužilac može do donošenja presude, na ročištu ili u pisanom podnesku, opozvati odricanje od
tužbenog zahtjeva bez pristanka tuženog.
d) Presuda zbog propuštanja

(1) Kad tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužilac predložio donošenje presude
zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, Sud će donijeti
presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), osim ako je tužbeni zahtjev
očigledno neosnovan.
(2) Tužbeni zahtjev očigledno je neosnovan:
1. ako je tužbeni zahtjev očigledno protivan činjenicama navedenim u tužbi;

2. ako su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev u očiglednoj protivnosti sa dokazima koje
je sam tužilac predložio ili sa činjenicama koje su opštepoznate.
(3) Ako je zahtjev očigledno neosnovan, Sud će donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.
(4) Presuda zbog propuštanja neće se donijeti o zahtjevu ili dijelu zahtjeva kojim stranke ne mogu
raspolagati.

(brisano)
e) Donošenje, pismena izrada i dostava presude

(1) Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana
zaključenja glavne rasprave.
(2) Odredbe čl. 189. i 190. ovog zakona, kojima je propisan način donošenja drugostepene
presude, analogno se primjenjuju i na prvostepeni postupak, ukoliko ovim zakonom nije
drugačije određeno.
(3) Ukoliko sudija u prvostepenom postupku prekorači rok iz stava 1. ovog člana, dužan je u
pismenoj formi izvijestiti predsjednika Suda o razlozima prekoračenja.

(1) Nakon zaključenja glavne rasprave, Sud će prisutne stranke obavijestiti o datumu donošenja
presude. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala glavnoj raspravi, Sud će je pismeno obavijestiti
o datumu donošenja presude.
(2) Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomoćnici, dužni su sami preuzeti presudu u zgradi
Suda, te im Sud neće dostavljati presudu u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavi.
(3) Ako su stranke bile uredno obaviještene o datumu donošenja presude, rok za žalbu protiv
presude počinje teći prvog narednog dana nakon donošenja presude.

(1) U izuzetnim okolnostima, Sud može na zahtjev stranke odlučiti da se dostava presude izvrši
na način predviđen odredbama ovog zakona o dostavi.
(2) Stranci, koja nije bila uredno obaviještena o datumu donošenja presude, Sud će u svakom
slučaju dostaviti presudu u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavi.

Presuda zbog propuštanja i presuda vijeća Apelacionog odjeljenja donesena bez rasprave
dostavlja se strankama u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavi.

U slučaju iz člana 151. stav 3. ovog zakona, Sud će čim bude saznao da će doći do odgode
datuma donošenja presude o tome obavijestiti stranke, nakon čega će strankama presudu
dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi.

U slučajevima iz čl. 153, 154. i 155. ovog zakona, rok za podnošenje pravnog lijeka počinje teći
prvog narednog dana nakon dostave prepisa presude.

Izvornik presude potpisuje sudija u prvostepenom postupku.

(1) Pismeno izrađena presuda mora imati uvod, izreku, obrazloženje i uputstvo o pravu na
izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude.
(2) Uvod presude sadrži: naziv suda, ime i prezime sudije u prvostepenom postupku, ime i
prezime predsjednika drugostepenog vijeća i članova vijeća, ime i prezime i prebivalište, odnosno
boravište stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika, kratku oznaku predmeta spora i njegovu
vrijednost, dan zaključenja glavne rasprave, naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika
koji su toj raspravi bili prisutni, te dan kad je presuda donesena.
(3) Izreka presude sadrži odluku o usvajanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne
stvari i sporednih traženja, te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi
prebijanja.
(4) U obrazloženju Sud će izložiti: zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su
izveli, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio
dokazivanjem, koji su dokazi izvedeni te kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je
odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasniće se, ako je to
potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim predlozima i prigovorima
o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tokom postupka.
(5) U obrazloženju presude zbog propuštanja, presude na osnovu priznanja ili presude na osnovu
odricanja, iznijeće se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih presuda.
f) Dopunska presuda

(1) Ako je Sud propustio da odluči o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora
odlučiti presudom, a koji su već raspravljeni, stranka može u roku od 30 dana od prijema presude
predložiti Sudu da se presuda dopuni.
(2) Neblagovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu presude odbaciće, odnosno odbiti Sud
bez održavanja ročišta.
(3) Ako stranka ne predloži donošenje dopunske presude u roku iz stava (1) ovog člana, smatraće
se da je tužba u tom dijelu povučena.

Kad Sud nađe da je prijedlog za dopunu presude osnovan, bez ponovnog otvaranja glavne
rasprave, donijeće, u roku od osam dana, presudu o zahtjevu koji nije riješen (dopunska presuda).

(1) Ako je uz prijedlog za dopunu presude podnesena i žalba protiv presude, sudija u
prvostepenom postupku zastaće sa dostavom te žalbe drugostepenom vijeću dok se ne donese
odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za žalbu protiv te odluke.
(2) Ako protiv odluke o dopuni presude bude podnesena žalba, ta žalba zajedno sa žalbom protiv
prvostepene presude dostaviće se drugostepenom vijeću.
(3) Ako se prvostepena presuda pobija žalbom samo zato što sudija u prvostepenom postupku
nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati
prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda.
g) Ispravljanje presude

(1) Pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u
obliku i nesaglasnost prepisa presude sa izvornikom ispraviće Sud u svako doba.
(2) Ispravljanje će se obaviti posebnim rješenjem i unijeti na kraju izvornika, a strankama će se
dostaviti prepis rješenja.
(3) Ako između izvornika i prepisa presude postoji nesaglasnost u pogledu neke odluke sadržane
u izreci presude, strankama će se dostaviti ispravljeni prepis presude sa naznakom da se tim
prepisom presude zamjenjuje prijašnji prepis presude. U takvom slučaju rok za izjavljivanje
pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela presude teče od dana dostave ispravljenog prepisa
presude.
(4) O ispravljanju presude Sud može odlučiti bez saslušanja stranaka.
h) Pravosnažnost presude

(1) Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravosnažna.
(2) Sud tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravosnažno presuđena, i
ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravosnažno odlučeno, odbaciće
tužbu.
(3) Ako je u presudi odlučeno o potraživanju koje je tuženi istakao prigovorom radi prebijanja,
odluka o postojanju ili nepostojanju tog potraživanja postaje pravosnažna.

(1) Sud je vezan za svoju presudu čim je donesena.
(2) Presuda prema strankama ima učinak od dana donošenja, a od dana kad im je dostavljena u
slučajevima u kojima strankama prema odredbama ovog zakona presudu dostavlja Sud.
3. Rješenje

(1) Sva rješenja koja se donose na ročištu objavljuje sudija u prvostepenom postupku.
(2) Rješenje koje je na ročištu objavljeno dostaviće se strankama u ovjerenom prepisu samo ako je
protiv tog rješenja dopuštena posebna žalba, ili ako se na osnovu rješenja može odmah tražiti
izvršenje, ili ako to zahtijeva upravljanje parnicom.
(3) Sud je vezan za svoja rješenja ako se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako ovim
zakonom nije šta drugo određeno.
(4) Kad se rješenje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima učinak čim je objavljeno.

Rješenja koja Sud donosi izvan ročišta saopštavaju se strankama dostavom ovjerenog prepisa
rješenja.

(1) Rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o
prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim
slučajevima kad je to potrebno.
(2) Pismeni sastav rješenja treba sadržavati uvijek uvod i izreku, a obrazloženje samo ako prema
stavu 1. ovog člana rješenje mora biti obrazloženo.

Rješenja o kaznama izrečenim prema odredbama ovog zakona izvršavaju se po službenoj
dužnosti.

(1) Odredbe čl. 146, 157. do 162. i člana 164. stav 2. ovog zakona na odgovarajući način će se
primjenjivati i na rješenja.
(2) Odredbe čl. 151. do 153. i čl. 155. i 156. ovog zakona na odgovarajući način će se primjenjivati
i na rješenja iz člana 198. stav 2. ovog zakona.
B. POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA

VIII - REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Žalba protiv presude
a) Pravo na žalbu

(1) Protiv presude donesene u prvom stepenu stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 30 dana od
dana donošenja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu sa odredbama ovog zakona
o dostavi, 30 dana nakon dostave prepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi rok. U
mjeničnim i čekovnim sporovima taj rok je 15 dana.
(2) Blagovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravosnažna u dijelu koji se
pobija žalbom.
(3) O žalbi protiv presude odlučuje vijeće Apelacionog odjeljenja Suda (drugostepeno vijeće).

(1) Stranka se može odreći prava na žalbu od trenutka prijema presude.
(2) Do donošenja odluke drugostepenog vijeća stranka može odustati od već podnesene žalbe.
(3) Odricanje ili odustanak od žalbe ne može se opozvati.
b) Sadržaj žalbe

Žalba mora sadržati:
1) označenje presude protiv koje se izjavljuje žalba;
2) izjavu da se presuda pobija u cjelini ili u određenom dijelu;
3) razlog žalbe;
4) potpis podnosioca žalbe.

(1) Ako žalba ne sadrži podatke iz člana 172. ovog zakona (nepotpuna žalba), sudija u
prvostepenom postupku će rješenjem protiv koga nije dopuštena žalba pozvati žalioca da u roku
od osam dana dopuni ili ispravi žalbu.
(2) Ako žalilac u roku iz stava 1. ovog člana ne postupi po traženju Suda, Sud će rješenjem
odbaciti žalbu kao nepotpunu.

(1) U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalilac pruži
dokaze da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do zaključenja glavne
rasprave.
(2) Pozivajući se na nove činjenice, žalilac je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice
utvrdile, a predlažući nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim dokazima treba utvrditi.
(3) Prigovor zastare i prigovor radi prebijanja koji nisu izneseni pred sudijom u prvostepenom
postupku ne mogu se iznositi u žalbi.
(4) Ako su zbog iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza uzrokovani troškovi u
postupku u povodu žalbe, te će troškove, nezavisno od ishoda spora, podmirivati ona stranka
koja je iznijela nove činjenice, odnosno predložila nove dokaze.
c) Razlozi zbog kojih se presuda može pobijati

(1) Presuda se može pobijati:
1) zbog povrede odredbi parničnog postupka;
2) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja;
3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
(2) Presuda zbog propuštanja ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja.
(3) Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se pobijati zbog povrede
odredbi parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno o odricanju data u
zabludi ili pod uticajem prisile ili prevare.
(4) Kada presudu na osnovu priznanja i presudu na osnovu odricanja pobija zbog toga što je
izjava o priznanju ili odricanju data u bitnoj zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare, stranka
može u žalbi iznijeti i nove činjenice te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana volje.

(1) Povreda odredbi parničnog postupka postoji ako Sud u toku postupka nije primijenio ili je
nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite i
pravilne presude.
(2) Povreda odredaba parničnog postupka uvijek utiče na donošenje zakonite i pravilne presude u
sljedećim slučajevima:
1) ako je u donošenju presude učestvovao sudija koji je po zakonu morao biti isključen ili izuzet
(član 295. ZPP);
2) ako je odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti (član 4. ZPP);
3) ako je, protivno odredbama ovog zakona, Sud svoju odluku zasnovao na nedozvoljenim
raspolaganjima stranaka (član 8. stav (2));
4) ako je protivno odredbama ovog zakona Sud donio presudu na osnovu priznanja, presudu na
osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja;
5) ako je Sud donio presudu bez glavne rasprave;
6) ako je protivno odredbama ovog zakona Sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi
svojim jezikom i pismom i da prati tok postupka na svom jeziku;
7) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku,
ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašćeno lice, ili ako parnično nesposobnu
stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno opunomoćenik
stranke nije imao potrebno ovlašćenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako
vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno;
8) ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica ili koga se tužilac odrekao ili o kojem je
već prije pravosnažno presuđeno ili o kojem je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja
po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe;
9) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi;
10) ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev;
11) ako je odlučeno o neblagovremeno podnesenoj tužbi, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti
(član 34. stav (1) tačka 2);
12) ako prije podnošenja tužbe nije sproveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili
drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti.

(1) Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je Sud neku odlučnu činjenicu
pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio.
(2) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to upućuju nove činjenice ili novi
dokazi.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad Sud nije primijenio odredbu materijalnog prava
koju je trebalo da primijeni ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
d) Postupak po žalbi

Žalba se podnosi Sudu (sudiji u prvostepenom postupku) koji je izrekao prvostepenu presudu u
dovoljnom broju primjeraka za Sud i protivnu stranku.

(1) Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbaciće rješenjem sudija u
prvostepenom postupku bez održavanja ročišta.
(2) Žalba je neblagovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njeno
podnošenje.
(3) Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijelo lice koje nije ovlašteno za podnošenje žalbe, ili
lice koje se odreklo prava na žalbu ili je odustalo od žalbe, ili ako lice koje je podnijelo žalbu
nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

U slučaju da podnosilac žalbe odustane od žalbe, sudija u prvostepenom postupku će rješenjem
utvrditi odustanak od žalbe.

(1) Primjerak blagovremene, potpune i dopuštene žalbe dostaviće sudija u prvostepenom
postupku protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe.
Protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tom sudiji u
prvostepenom postupku odgovor na žalbu.
(2) Primjerak odgovora na žalbu dostaviće sudija u prvostepenom postupku žaliocu odmah, a
najkasnije u roku od osam dana od prijema odgovora na žalbu.
(3) Neblagovremeno podnesen odgovor na žalbu neće se uzeti u razmatranje.
(4) Podnesci primljeni nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na
žalbu neće se uzimati u razmatranje, osim ukoliko Sud od stranke izričito zatraži dodatno
izjašnjenje.

(1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, sudija u
prvostepenom postupku će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti
drugostepenom vijeću, najkasnije u roku od osam dana.
(2) Ako žalilac tvrdi da su u prvostepenom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka,
sudija u prvostepenom postupku daće objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se tiču tih
povreda, a prema potrebi, provjeriće istinitost tih navoda u žalbi.
(3) Primjerak objašnjenja povodom navoda žalbe sudija iz prvostepenog postupka dostaviće
strankama, koje u roku od osam dana mogu dati svoje izjašnjenje.

(1) Kad spisi po žalbi stignu drugostepenom vijeću, određuje se sudija izvjestilac.
(2) Sudija izvjestilac može, prema potrebi, od sudije u prvostepenom postupku pribaviti izvještaj
o povredama odredbi parničnog postupka i zatražiti da se radi utvrđivanja tih povreda provedu
provjere.
(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana, na odgovarajući način će se primijeniti odredbe člana 182.
stav (3) ovog zakona.

(1) Drugostepeno vijeće odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
(2) Drugostepeno vijeće zakazaće raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja
činjeničnog stanja potrebno pred ovim vijećem utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili
ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredbi parničnog
postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim vijećem.
(3) Pod uslovima iz stava (2) ovog člana drugostepeno vijeće će zakazati raspravu i kad je u istoj
parnici prvostepena presuda već jedanput bila ukinuta, osim ako se radi o presudi na osnovu
priznanja, presudi na osnovu odricanja i presudi zbog propuštanja.
(4) Drugostepeno vijeće održaće sjednicu, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od
sudije u prvostepenom postupku primi spise po žalbi.
(5) Drugostepeno vijeće donijeće odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na
kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana
zaključenja rasprave.

(1) Na raspravu se pozivaju stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici, a i oni
svjedoci i vještaci za koje Sud odluči da se saslušaju.
(2) Ako sa rasprave izostane žalilac, rasprava se neće održati, a odluka će se donijeti na osnovu
navoda žalbe i odgovora na žalbu.
(3) Ako sa rasprave izostane stranka koja nije žalilac, Sud će raspravljati o žalbi i donijeti odluku.
(4) U pozivu za raspravu stranka će biti upozorena na posljedice nedolaska na raspravu.

(1) Rasprava pred drugostepenim vijećem počinje kratkim izlaganjem izvjestioca o stanju
predmeta, bez iznošenja njegovog mišljenja o osnovanosti žalbe.
(2) Nakon toga, pročitaće se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a prema potrebi, i
zapisnik o glavnoj raspravi pred sudijom u prvostepenom postupku. Zatim će žalilac obrazložiti
svoju žalbu, a protivna stranka odgovor na žalbu.

Ako u čl. 184. do 186. ovog zakona nije šta drugo određeno, odredbe ovog zakona o glavnoj
raspravi pred sudijom u prvostepenom postupku na odgovarajući način se primjenjuju i na
raspravu pred drugostepenim vijećem.
e) Granice ispitivanja prvostepene presude

Drugostepeno vijeće ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u
granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog
prava i povrede odredbi parničnog postupka iz člana 176. stav (2) tač. 2), 7), 8), 11) i 12) ovog
zakona.
f) Odluke drugostepenog vijeća o žalbi

(1) Odluke drugostepenog vijeća donose se nakon vijećanja glasanjem.
(2) U prostoriji u kojoj se vijeća i glasa mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar. Kad
treba donijeti odluku o jednostavnijim pitanjima, vijeće može odluku donijeti i u samom
zasjedanju.

(1) Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. On se brine da se sva
pitanja svestrano i potpuno razmotre.
(2) Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova.
(3) Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća.
(4) Član vijeća koji je pri glasanju o kojem ranijem pitanju ostao u manjini ne može se suzdržati
od glasanja o pitanju o kojem se ima kasnije odlučiti.
(5) Ako se u vezi sa pojedinim pitanjima o kojima se odlučuje glasovi podijele na više različitih
mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, razdvojiće se pitanja i glasanje će se ponavljati sve
dok se ne postigne većina. Ako se u pogledu visine novčanog iznosa ili količine glasovi podijele
na više od dva mišljenja, ponovo će se raspravljati o razlozima za svako mišljenje. Ako se i nakon
toga ne može postići većina, glasovi dati za najveći novčani iznos ili količinu dodaće se glasovima
datim za najbliži manji novčani iznos ili količinu dok se ne postigne većina.

(1) Drugostepeno vijeće može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:
1) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu;
2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu;
3) ukinuti prvostepenu presudu i uputiti predmet sudiji u prvostepenom postupku na ponovno
suđenje;
4) ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu, ili
5) preinačiti prvostepenu presudu.
(2) Prvostepena presuda se povodom žalbe može ukinuti i predmet vratiti na ponovljeno suđenje
samo jedanput, osim ako se radi o presudi na osnovu priznanja, presudi na osnovu odricanja i
presudi zbog propuštanja.

Sud će rješenjem utvrditi da je prvostepena presuda bez dejstva i žalba povučena, ako su stranke
zaključile sudsku nagodbu u toku postupka po žalbi.

(1) Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbaciće drugostepeno vijeće rješenjem,
ako to nije učinio sudija u prvostepenom postupku.
(2) Drugostepeno vijeće će rješenjem utvrditi da je podnosilac žalbe odustao od podnesene žalbe,
ako je to propustio učiniti sudija u prvostepenom postupku.
(3) Ako je podnosilac žalbe odustao od žalbe u postupku pred drugostepenim vijećem, Sud će
rješenjem utvrditi odustanak od žalbe.

Drugostepeno vijeće će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu
kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po
službenoj dužnosti.

(1) Drugostepeno vijeće će u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave rješenjem ukinuti
prvostepenu presudu i predmet vratiti sudiji u prvostepenom postupku radi održavanja nove
glavne rasprave, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:
1) ako je protivno odredbama ovog zakona Sud donio presudu na osnovu priznanja ili presudu na
osnovu odricanja ili presudu na osnovu propuštanja;
2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a posebno propuštanjem dostave nije data
mogućnost da raspravlja pred Sudom, a to je postupanje bilo od uticaja na donošenje zakonite i
pravilne presude;
3) ako je Sud donio presudu bez glavne rasprave;
4) ako je presudu donio sudija koji je po zakonu morao biti isključen ili izuzet;
5) Ako je protivno odredbama ovog zakona Sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi
svojim jezikom i pismom i da prati tok postupka na svom jeziku.
(2) Ako drugostepeno vijeće utvrdi da je u prvostepenom postupku odlučeno o zahtjevu koji nije
u sudskoj nadležnosti ili o zahtjevu po tužbi koja je podnesena poslije zakonom propisanog roka
ili ako prije podnošenja tužbe nije sproveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drugačijeg
ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti ili o zahtjevu o kojem već teče parnica ili
o kojem je već prije pravosnažno presuđeno ili kojeg se tužilac odrekao ili o kojem je već
zaključeno sudsko poravnanje, ukinuće prvostepenu presudu i odbaciti tužbu.
(3) Ako drugostepeno vijeće utvrdi da je u prvostepenom postupku kao tužilac ili tuženi
učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koja je pravno
lice nije zastupalo ovlašteno lice ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski
zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja
za vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku, ako vođenje parnice,
odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno, s obzirom na
prirodu povrede ukinuće prvostepenu presudu i vratiti predmet sudiji u prvostepenom postupku
ili će ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu.
(4) Kad drugostepeno vijeće ukine presudu sudije u prvostepenom postupku i predmet vrati
sudiji u prvostepenom postupku na ponovno suđenje, može narediti da novom glavnom
raspravom ili pripremnim ročištem rukovodi drugi sudija u prvostepenom postupku.
(5) U obrazloženju rješenja kojim se prvostepena presuda ukida treba navesti koje su odredbe
parničnog postupka povrijeđene i u čemu se povrede sastoje.

(1) Drugostepeno vijeće će rješenjem ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje ako
utvrdi da je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je odlučeno o
nečemu drugom a ne o onome što je traženo.
(2) Ako utvrdi da je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je
dosuđeno više od onoga što je traženo, drugostepeno vijeće će rješenjem ukinuti prvostepenu
presudu u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev.

Sudija u prvostepenom postupku je dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog vijeća,
odrediti pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, koje će se održati najkasnije u roku od
30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog vijeća, na kojem će se izvesti sve parnične radnje
i raspraviti sva sporna pitanja na koja ga je upozorilo drugostepeno vijeće u svom rješenju.

Drugostepeno vijeće će, u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave, presudom preinačiti
prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:
1) ako je utvrdilo da postoji povreda odredbi parničnog postupka, osim u slučajevima iz člana
194. ovog zakona;
2) ako je u sjednici vijeća drugačijom ocjenom isprava i posredno izvedenih dokaza koji su
izvedeni pred sudijom u prvostepenom postupku utvrdilo drugačije činjenično stanje nego što je
ono u prvostepenoj presudi;
3) ako je nakon održane rasprave, na osnovu novih dokaza ili ponovnog izvođenja već izvedenih
dokaza, utvrdilo drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi;
4) ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je sudija u
prvostepenom postupku pogrešno primijenio materijalno pravo;
5) ako je sudija u prvostepenom postupku iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o
postojanju drugih činjenica na kojima je zasnovana presuda.

Drugostepeno vijeće ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona
podnijela žalbu.

U obrazloženju presude, odnosno rješenja, drugostepeno vijeće ocijeniće žalbene navode koji su
od odlučnog značaja.

Drugostepeno vijeće vratiće sve spise sudiji u prvostepenom postupku sa dovoljnim brojem
ovjerenih prepisa svoje odluke, radi predaje strankama i drugim zainteresovanim licima. Sudija u
prvostepenom postupku je dužan da odmah dostavi odluke drugostepenog vijeća, a najkasnije u
roku od osam dana računajući od dana prijema spisa.

(1) Ako je drugostepeno vijeće propustilo da odluči u pogledu svih dijelova presude koji se
pobijaju žalbom ili ako je propustilo da donese sve odluke koje je odbacujući, odnosno odbijajući
ili uvažavajući žalbu trebalo donijeti ili ako je propustilo da odluči u pogledu jedne ili više žalbi,
žalilac može u roku od 15 dana od dostavljanja drugostepene odluke predložiti drugostepenom
vijeću da svoju odluku dopuni.
(2) Predlog za donošenje drugostepene odluke ne može se podnijeti zbog toga što drugostepeno
vijeće nije odlučilo o svim razlozima zbog kojih je žalba izjavljena ili na koje je bilo dužno paziti
po službenoj dužnosti.
(3) Predlog iz stava (1) ovoga člana podnosi se sudiji u prvostepenom postupku, koji je dužan da
ga bez odgode zajedno sa spisom proslijedi drugostepenom vijeću.
(4) Na postupak povodom predloga iz stava (1) ovog člana na odgovarajući se način primjenjuju
odredbe čl. od 159. do 161. ovog zakona.
2. Žalba protiv rješenja

(1) Protiv rješenja sudije u prvostepenom postupku dopuštena je žalba, ako u ovom zakonu nije
određeno da žalba nije dopuštena.
(2) Ako ovaj zakon izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje sudije u
prvostepenom postupku može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.

(1) Blagovremeno podnesena žalba zadržava izvršenje rješenja, ako ovim zakonom nije drugačije
propisano.
(2) Rješenje protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba može se odmah izvršiti.

Rješavajući o žalbi, drugostepeno vijeće može:
1) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu;
2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje sudije u prvostepenom postupku;
3) uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti, te prema potrebi, predmet vratiti na ponovni
postupak.

U postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući način primjenjivaće se odredbe ovog zakona
koje važe za žalbu protiv presude, osim odredbi o održavanju rasprave pred drugostepenim
vijećem.

IX - VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Revizija

(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku
od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
(2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000
konvertibilnih maraka.
(3) U slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena prema odredbi stava (2) ovog člana, stranke
mogu podnijeti reviziju protiv drugostepene presude ako odluka u sporu zavisi od rješenja nekog
materijalnopravnog ili procesnopravnog pitanja važnog za obezbjeđenje jedinstvene primjene
prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a naročito u slučaju:
1) ako o tom pitanju revizijsko vijeće još uvijek nije zauzelo stav odlučujući u pojedinim
predmetima, na sjednici odjeljenja, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa
drugostepenih vijeća;
2) ako je o tom pitanju revizijsko vijeće već zauzelo stav, ali je odluka drugostepenog vijeća
zasnovana na stavu koji nije podudaran s tim stavom;
3) ako je o tom pitanju revizijsko vijeće već zauzelo stav i presuda drugostepenog vijeća se
zasniva na tom stavu, ali bi - naročito uvažavajući razloge iznesene tokom prethodnog
prvostepenog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sistemu uslovljene novim
zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda BiH, Evropskog
suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.
(4) U reviziji iz stava (3) ovog člana stranka treba određeno da naznači pravno pitanje zbog kojeg
je podnijela reviziju uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega
odnose te da izloži razloge zbog kojih smatra da je ono važno za obezbjeđenje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

O reviziji odlučuje Sud u vijeću utvrđenom članom 18. stav 3. ovog zakona.

Podnesena revizija ne zadržava izvršenje pravosnažne presude protiv koje je izjavljena.

(1) Revizija se može izjaviti:
1) zbog povrede odredbi parničnog postupka iz člana 176. ovog zakona koja je učinjena u
postupku pred drugostepenim vijećem;
2) zbog pogrešne primjene materijalnog prava;
3) zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva, ako je ta povreda učinjena u postupku pred
drugostepenim vijećem.
(2) Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

(1) Revizijsko vijeće ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija
revizijom, u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu
materijalnog prava.
(2) Povodom revizije iz člana 204. stav (3) ovog zakona revizijsko vijeće ispituje pobijanu presudu
samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za obezbjeđenje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i
koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se
na to pitanje odnose.

Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose
na povrede odredbi parničnog postupka koje su učinjene u postupku pred drugostepenim
vijećem.

Revizija se podnosi sudiji u prvostepenom postupku, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i
protivnu stranku.

(1) Neblagovremenu ili nepotpunu reviziju odbaciće rješenjem sudija u prvostepenom postupku,
bez održavanja ročišta.
(2) U slučaju da je podnosilac revizije odustao od podnesene revizije sudija u prvostepenom
postupku će rješenjem utvrditi odustajanje od revizije.

(1) Primjerak blagovremene i potpune revizije sudija u prvostepenom postupku dostaviće
protivnoj stranci.
(2) U roku od osam dana od dana dostave revizije protivna stranka može podnijeti Sudu odgovor
na reviziju.
(3) Nakon prijema odgovora na reviziju ili nakon proteka roka za odgovor, sudija u
prvostepenom postupku dostaviće reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim
spisima, revizijskom vijeću.
(4) Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se i drugostepenom vijeću.

O reviziji revizijsko vijeće odlučuje bez rasprave.

(1) Nedopuštenu reviziju odbaciće revizijsko vijeće rješenjem, kao i neblagovremenu ili
nepotpunu reviziju, ako to, u granicama svojih ovlaštenja, nije učinio sudija u prvostepenom
postupku.
(2) Revizija je nedopuštena ako nije izjavljena u skladu sa članom 241b. ovog zakona ako ju je
izjavilo lice koje nije ovlašteno na podnošenje revizije, ili lice koje je odustalo od revizije, ili ako
lice koje je izjavilo reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije ili ako je revizija izjavljena
protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti.
(3) Revizijsko vijeće će rješenjem utvrditi da je podnosilac revizije odustao od podnesene revizije,
ako je to propustio učiniti sudija u prvostepenom postupku.
(4) Reviziju iz člana 204. stav (3) ovog zakona Sud će rješenjem odbaciti kao nedopuštenu i ako u
reviziji ne bude određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se podnosi uz određeno

navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose kao i zato što u njoj nisu
određeno izloženi razlozi zbog kojih podnosilac smatra da je to pitanje važno za obezbjeđenje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
(5) Revizijsko vijeće će reviziju iz člana 204. stav (3) ovog zakona odbaciti i ako ocijeni da pravno
pitanje zbog kojeg je ona izjavljena nije važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
(6) U obrazloženju rješenja iz st. (4) i (5) ovog člana Sud se poziva na odredbe tih stavova kojima
se predviđa odbacivanje takve revizije iz navedenih razloga. Ako ocijeni da bi to bilo svrsihodno,
Sud može odlučiti i da se posebno obrazlože razlozi zbog kojih je donio takvo rješenje.
(7) Ako Sud u slučaju iz stava (5) ovog člana nađe da samo neko od više istaknutih pravnih
pitanja nije važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni, revizija će biti odbačena samo u pogledu tog pitanja.

Revizijsko vijeće će presudom odbiti reviziju kao neosnovanu, ako utvrdi da ne postoje razlozi
zbog kojih je revizija izjavljena kao ni razlog na koji pazi po službenoj dužnosti.

(1) Ako utvrdi da postoji povreda odredaba parničnog postupka zbog koje se revizija može
izjaviti, osim povreda određenih u st. (2) i (3) ovog člana, revizijsko vijeće će, s obzirom na
prirodu povrede, presudom preinačiti presudu drugostepenog vijeća ili rješenjem ukinuti u cjelini
ili djelimično presudu drugostepenog vijeća i sudije u prvostepenom postupku ili samo presudu
drugostepenog vijeća i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom sudiji u
prvostepenom postupku, odnosno istom ili drugom vijeću drugostepenog suda, odnosno drugom
nadležnom sudu.
(2) Ako je u postupku pred sudijom u prvostepenom postupku ili drugostepenim vijećem
odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti ili po tužbi koja je podnesena poslije
zakonom propisanog roka ili ako prije podnošenja tužbe nije sproveden zakonom predviđeni
postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti ili o
kojem je već prije pravosnažno presuđeno ili koga se tužilac odrekao ili o kojem je već zaključena
sudska nagodba, revizijsko vijeće ukinuće rješenjem donesene odluke i odbaciti tužbu.
(3) Ako je u postupku pred sudijom u prvostepenom postupku ili drugostepenim vijećem, kao
tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku
koja je pravno lice nije zastupalo ovlašteno lice ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao
zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna
ovlaštenja za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno
obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno, revizijsko vijeće će, s
obzirom na prirodu povrede, postupiti prema odredbama st. 1. ili 2. ovog člana.

(1) Ako revizijsko vijeće utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će
usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.
(2) Ako revizijsko vijeće ustanovi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili zbog
povrede pravila postupka činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uslova za
preinačenje pobijane presude, rješenjem će usvojiti reviziju, ukinuti u cjelini ili djelimično presudu
drugostepenog vijeća i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom drugostepenom
vijeću.

(1) Ako utvrdi da je drugostepenom, odnosno i prvostepenom presudom prekoračen tužbeni
zahtjev na način da je odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo, revizijsko vijeće
će rješenjem ukinuti samo drugostepenu presudu ili i prvostepenu presudu i predmet vratiti
drugostepenom vijeću, odnosno sudiji u prvostepenom postupku na ponovljeno suđenje.
(2) Ako utvrdi da je drugostepenom presudom, odnosno i prvostepenom presudom prekoračen
tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo, revizijsko vijeće će
rješenjem ukinuti drugostepenu presudu, odnosno i prvostepenu presudu u dijelu u kojem je
prekoračen tužbeni zahtjev.

Odluka revizijskog vijeća dostavlja se sudiji u prvostepenom postupku posredstvom
drugostepenog vijeća, sa dovoljnim brojem ovjerenih kopija svoje odluke za sud, stranke i druga
zainteresovana lica, a sudija u prvostepenom postupku dužan je da odluku dostavi strankama u
roku od osam dana od dana prijema.

Ako u čl. 204. do 219 ovog zakona nije šta drugo određeno, u postupku povodom revizije na
odgovarajući način primjenjivaće se odredbe ovog zakona o žalbi protiv presude, osim odredbi o
održavanju rasprave pred drugostepenim vijećem.

(1) Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog vijeća kojim je postupak
pravosnažno završen.
(2) Revizija protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila
dopuštena revizija protiv pravosnažne presude.
(3) Revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostepenog vijeća kojim se podnesena žalba
odbacuje, odnosno kojim se potvrđuje rješenje sudije u prvostepenom postupku o odbacivanju
revizije.
(4) U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način će se primjenjivati
odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.
2. Ponavljanje postupka

Postupak koji je odlukom Suda pravosnažno završen može se na prijedlog stranke ponoviti:
1) ako je pri donošenju odluke učestvovao sudija koji je po zakonu morao biti isključen ili izuzet;
2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da raspravlja pred Sudom;
3) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku,
ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašteno lice, ili ako parnično nesposobnu
stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik
stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje parnice, ili za pojedine radnje u postupku, ako
vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno;
4) ako se odluka Suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je
krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj;
5) ako je do odluke Suda došlo zbog krivičnog djela sudije, zakonskog zastupnika ili
punomoćnika stranke, protivne stranke ili koga trećeg lica;
6) ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravosnažnu odluku Suda koja je ranije među
istim strankama donesena o istom zahtjevu;
7) ako se odluka Suda zasniva na drugoj odluci Suda ili na odluci nekog drugog organa, a ta
odluka bude pravosnažno preinačena, ukinuta, odnosno poništena;
8) ako je naknadno pred nadležnim organom na drugačiji način, pravosnažno, odnosno konačno
riješeno prethodno pitanje na kojem je sudska odluka zasnovana;
9) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na
osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili
upotrijebljeni u ranijem postupku.

(1) Iz razloga navedenih u članu 222. tač. 1. do 3. ovog zakona, ne može se zahtijevati ponavljanje
postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u ranijem postupku.
(2) Zbog okolnosti navedenih u članu 222. tač. 1, 6, 7, 8. i 9. ovog zakona, ponavljanje postupka
može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivice nije mogla te okolnosti iznijeti prije nego
što je raniji postupak završen pravosnažnom sudskom odlukom.

(1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, i to:
1) u slučaju iz člana 222. tačka 1. ovog zakona od dana kad je stranka saznala za taj razlog;
2) u slučaju iz člana 222. tačka 2. ovog zakona od dana kad je odluka dostavljena stranci;
3) u slučaju iz člana 222. tačka 3. ovog zakona, ako je u postupku kao tužilac ili tuženi
učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku i to:
od dana kad je odluka dostavljena tom licu; ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo
ovlašteno lice ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik

od dana kad je odluka dostavljena stranci, odnosno njenom zakonskom zastupniku, ako zakonski
zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za
pojedine radnje u postupku
od dana kad je stranka saznala za taj razlog;
4) u slučajevima iz člana 222. tač. 4. i 5. ovog zakona i to:
od dana kad je stranka saznala za pravosnažnu presudu u krivičnom postupku, a ako se krivični
postupak ne može provesti, onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti
zbog kojih se postupak ne može pokrenuti;
5) u slučaju iz člana 222. tač. 6, 7, 8. i 9. ovog zakona i to:
od dana kad je stranka mogla iznijeti Sudu nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva.
(2) Ako bi rok određen u stavu 1. ovog člana počeo teći prije nego što je odluka postala
pravosnažna, taj rok računaće se od pravosnažnosti odluke ako protiv nje nije bio izjavljen pravni
lijek, odnosno od dostave pravosnažne odluke drugostepenog vijeća.
(3) Nakon što protekne rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravosnažna, prijedlog
za ponavljanje postupka ne može se podnijeti, osim ako se ponavljanje traži iz razloga navedenih
u članu 222. tač. 2. i 3. ovog zakona.

O prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje sudija Apelacionog odjeljenja Suda, kao sudija
pojedinac, koji nije učestvovao u donošenju drugostepene odluke.

(1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudiji u prvostepenom postupku Suda.
(2) U prijedlogu se posebno moraju navesti zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje,
okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se
potkrepljuju navodi predlagača, te učiniti vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku mogla za
predlagača biti donesena povoljnija odluka.

(1) Neblagovremene, nepotpune ili nedopuštene prijedloge za ponavljanje postupka odbaciće
rješenjem sudija u prvostepenom postupku bez održavanja ročišta.
(2) Ako sudija u prvostepenom postupku ne odbaci prijedlog, dostaviće primjerak prijedloga
protivnoj stranci koja ima pravo da u roku od 15 dana odgovori na prijedlog.

Nakon prijema odgovora na prijedlog ili nakon proteka roka za davanje odgovora, sudija u
prvostepenom postupku će prijedlog i odgovor na prijedlog, ako je podnesen, sa svim spisima
dostaviti Apelacionom odjeljenju Suda najkasnije u roku od osam dana.

Neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen predlog za ponavljanje postupka odbaciće rješenjem
sudija pojedinac Apelacionog odjeljenja Suda, ako to u granicama svojih ovlašćenja nije učinio
sudija koji je sudio u prvostepenom postupku.

(1) Sud odlučuje o prijedlogu za ponavljanje postupka u pravilu bez održavanja rasprave.
(2) Ako Sud ocijeni da je održavanje rasprave neophodno, postupiće u skladu sa odredbama čl.
185. do 187. ovog zakona.

(1) Nakon što Sud, saglasno članu 225. ovog zakona, donese odluku o prijedlogu, sudiji u
prvostepenom postupku vraća sve spise sa dovoljnim brojem ovjerenih prepisa svoje odluke.
(2) U rješenju kojim se dopušta ponavljanje postupka izreći će se da se ukida odluka donesena u
ranijem postupku.
(3) Protiv rješenja Suda kojim se usvaja prijedlog za ponavljanje postupka žalba nije dopuštena.
(4) Žalba protiv rješenja Suda kojim se odbija prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se
Apelacionom odjeljenju Suda, koji o žalbi odlučuje u vijeću trojice sudija koji nisu učestvovali u
donošenju odluke u ranijem postupku.

(1) U ponovljenom postupku pred prvostepenim sudom ne može postupati sudija koji je
odlučivao u ranijem postupku.
(2) Sudija u prvostepenom postupku odrediće pripremno ročište odmah po prijemu rješenja, a
najkasnije u roku od osam dana.

(1) Kad Evropski sud za ljudska prava utvrdi povredu nekog od ljudskih prava ili osnovnih
sloboda zagarantovanih Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u
daljem tekstu: Konvencija) i dodatnih protokola uz Konvenciju koje je Bosna i Hercegovina
ratifikovala, stranka o čijem je pravu Evropski sud za ljudska prava odlučio može, u roku od 90
dana od konačnosti presude Evropskog suda za ljudska prava, podnijeti zahtjev sudu koji je sudio
u prvom stepenu u postupku u kojem je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili
osnovna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili osnovna sloboda povrijeđeno.
(2) Postupak iz stava (1) ovoga člana provodi se uz odgovarajuću primjenu odredaba o
ponavljanju postupka.
(3) U ponovljenom postupku Sud je dužan da poštuje pravne stavove izražene u konačnoj
presudi Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda osnovnog ljudskog prava ili
slobode.

3. Odnos između prijedloga za ponavljanje postupka i revizije

(1) Ako u roku za izjavljivanje revizije stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka samo iz
razloga iz kojih se može izjaviti i revizija, smatraće se da je stranka izjavila reviziju.
(2) Ako stranka izjavi reviziju iz razloga što je u prvostepenom ili drugostepenom postupku
odlučeno o zahtjevu o kojem je već prije pravosnažno presuđeno ili koga se tužilac već odrekao
ili o kojem je sklopljena sudska nagodba, i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za
ponavljanje postupka iz bilo kojeg razloga iz člana 222. ovog zakona, Sud će prekinuti postupak u
povodu prijedloga za ponavljanje postupka do završetka postupka po reviziji.
(3) Ako stranka izjavi reviziju iz bilo kojeg razloga, osim iz razloga navedenih u stavu 2. ovog
člana, i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga iz člana
222. stav 1. tač. 4. i 5. ovog zakona, koji su potkrijepljeni pravosnažnom presudom donesenom u
krivičnom postupku, Sud će prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka u povodu
prijedloga za ponavljanje postupka.
(4) U svim ostalim slučajevima u kojima stranka izjavi reviziju i istovremeno ili nakon toga
podnese prijedlog za ponavljanje postupka, Sud će odlučiti koji će postupak nastaviti, a koji
prekinuti, uzimajući u obzir sve okolnosti, a posebno razloge zbog kojih su oba pravna lijeka
podnesena i dokaze, koje su stranke predložile.

(1) Odredbe člana 232. st. 1. i 3. ovog zakona primijeniće se i kad je stranka najprije podnijela
prijedlog za ponavljanje postupka, a nakon toga izjavila reviziju.
(2) U svim ostalim slučajevima u kojima stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka i
nakon toga izjavi reviziju, Sud će, u pravilu, prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka
u povodu prijedloga za ponavljanje postupka, osim ako ustanovi da postoje ozbiljni razlozi da
postupi drugačije.

(1) Rješenje iz člana 232. ovog zakona donosi sudija u prvostepenom postupku ako prijedlog za
ponavljanje postupka stigne sudiji u prvostepenom postupku prije nego što je predmet u povodu
revizije upućen revizijskom vijeću. Ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne pošto je predmet
u povodu revizije upućen revizijskom vijeću, rješenje iz člana 232. ovog zakona, donosi revizijsko
vijeće.
(2) Rješenje iz člana 233. ovog zakona donosi sudija u prvostepenom postupku, osim ako je
predmet, u vrijeme kad revizija stigne sudiji u prvostepenom postupku, u povodu prijedloga za
ponavljanje postupka upućen Apelacionom odjeljenju Suda radi donošenja odluke, u kojem
slučaju rješenje donosi sudija tog odjeljenja.
(3) Protiv rješenja suda iz st. 1. i 2. ovog člana nije dopuštena žalba.
Dio treći - OPŠTE ODREDBE

X - STRANKE I NjIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI

(1) Stranka u postupku može biti svako fizičko i pravno lice.
(2) Posebnim propisima može se odrediti ko može biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih
lica.
(3) Sud može, izuzetno, sa pravnim učinkom u određenoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim
oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost prema odredbama st. 1. i 2. ovog člana,
ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini udovoljavaju bitnim uslovima za sticanje
stranačke sposobnosti, a posebno ako raspolažu imovinom na kojoj se može sprovesti izvršenje.
(4) Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana, kojim se priznaje svojstvo stranke u parnici, nije
dopuštena posebna žalba.

(1) Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična
sposobnost).
(2) Punoljetno lice kome je djelimično ograničena poslovna sposobnost parnično je sposobno u
granicama svoje poslovne sposobnosti.
(3) Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parnično je sposoban u granicama
u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost.

(1) Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik.
(2) Zakonski zastupnik određuje se zakonom ili aktom nadležnog organa vlasti donesenim na
osnovu zakona.
(3) U toku cijelog postupka Sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li lice koje se pojavljuje
kao stranka u postupku biti stranka u postupku i da li je parnično sposobno, zastupa li parnično
nesposobnu stranku njen zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebna ovlaštenja kad
su ona potrebna.

(1) Zakonski zastupnik može u ime stranke preduzimati sve radnje u postupku, ali ako je za
podnošenje ili povlačenje tužbe, za priznanje, odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva, za
zaključenje nagodbe ili za preduzimanje drugih radnji u postupku u posebnim propisima
određeno da zastupnik mora imati posebna ovlaštenja, on može te radnje preduzimati samo ako
ima takva ovlaštenja.
(2) Lice koje se pojavljuje kao zakonski zastupnik dužno je na zahtjev Suda dokazati da je
zakonski zastupnik. Kad je za preduzimanje određenih radnji u postupku potrebno posebno
ovlaštenje, zakonski zastupnik dužan je dokazati da ima takvo ovlaštenje.
(3) Kad Sud ustanovi da zakonski zastupnik lica pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu pažnju
u zastupanju, obavijestiće o tome organ starateljstva. Ako bi zbog propuštanja zastupnika mogla
nastati šteta za lice pod starateljstvom, Sud će zastati sa postupkom i predložiti da se odredi drugi
zakonski zastupnik.

(1) Kad Sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se
nedostatak može otkloniti, pozvaće tužioca da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će preduzeti
druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti sa licem koje može biti stranka u postupku.
(2) Isto tako, kad Sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik
nema posebna ovlaštenja kad su ona potrebna, zatražiće da nadležni organ starateljstva postavi
staraoca parnično nesposobnom licu, odnosno pozvaće zakonskog zastupnika da pribavi posebna
ovlaštenja ili će preduzeti druge mjere koje su potrebne da bi parnično nesposobna strana bila
pravilno zastupana.
(3) Sud će odrediti stranci rok za otklanjanje nedostataka iz st. 1. i 2. ovog člana. Dok se ne
otklone ti nedostaci, mogu se u postupku preduzimati samo one radnje zbog čije bi odgode
mogle nastati štetne posljedice za stranku.
(4) Ako se nedostaci iz st. 1. i 2. ovog člana ne mogu otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno
protekne, Sud će rješenjem ukinuti radnje sprovedene u postupku ako su zahvaćene tim
nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju dalje vođenje parnice.
(5) Protiv rješenja kojim se naređuju mjere za otklanjanje nedostataka nije dopuštena žalba.

XI - PUNOMOĆNICI

(1) Stranke mogu preduzimati radnje u postupku lično ili preko punomoćnika.
(2) Stranka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred Sud i davati izjave pored svog
punomoćnika, ali suprotnu stranu, svjedoke i vještake može ispitivati samo preko punomoćnika,
ako je on prisutan na glavnoj raspravi.

(1) Punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo ili zaposlenik službe za besplatnu pravnu
pomoć, kao i, za pravna lica, zaposlenik tog pravnog lica, a za fizička lica bračni, odnosno
vanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi po pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u
pobočnoj zaključno do četvrtog stepena ili po tazbini zaključno do drugog stepena.
(2) Ako Sud utvrdi da punomoćnik koji je advokat ne obavlja svoju dužnost u skladu sa
Zakonom o advokaturi, Sud će o tome izvijestiti nadležnu advokatsku komoru, i, ako je to
moguće, stranku koju advokat zastupa.

Ako u parnicama o imovinskopravnim zahtjevima vrijednost predmeta spora prelazi iznos od
50.000,00 KM, opunomoćenici pravnih lica mogu biti samo lica koja imaju položen pravosudni
ispit.

U postupku po reviziji stranku mora zastupati advokat, osim ako je sama stranka advokat.

Radnje u postupku koje punomoćnik preduzima u granicama punomoći imaju isti pravni učinak
kao da ih je preduzela sama stranka.

(1) Stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika na ročištu na kome je ta izjava
data.
(2) Ako je punomoćnik priznao koju činjenicu na ročištu na kojem stranka nije bila prisutna ili je
koju činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, Sud će
cijeniti obje izjave prema članu 92. stav 2. ovog zakona.

Stranka može ovlastiti punomoćnika da preduzima samo određene radnje ili da preduzima sve
radnje u postupku.

Ako je stranka izdala advokatu punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u
punomoći, advokat je ovlašten na osnovu takve punomoći:
1) obavljati sve radnje u postupku, a posebno podnijeti tužbu, povući je, dati odgovor na tužbu,
priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i
odreći se ili odustati od njega, te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja;
2) stavljati zahtjev za izvršenje ili osiguranje i preduzimati potrebne radnje u postupku, u povodu
takvog zahtjeva;
3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove;
4) pismeno ovlastiti drugog advokata na preduzimanje samo pojedinih radnji u postupku, osim
zastupanja na glavnoj raspravi.

Advokata kojem je stranka izdala punomoć može, uz izričito ovlaštenje stranke, zamjenjivati
drugi advokat, a u prvostepenom postupku i stručni saradnik za pravne poslove i advokatski
pripravnik koji je kod njega zaposlen.

Ako stranka u punomoći nije pobliže odredila ovlaštenja punomoćnika, punomoćnik koji nije
advokat može na osnovu takve punomoći obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek
potrebno izričito ovlaštenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog
zahtjeva, za zaključenje nagodbe, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje
punomoći na drugo lice, te za podnošenje vanrednih pravnih lijekova.

(1) Stranka izdaje punomoć pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik.
(2) Stranka koja nije pismena ili nije u stanju da se potpiše staviće na pismenu punomoć umjesto
potpisa otisak prsta. Ako se u tom slučaju punomoć izdaje licu koje nije advokat, potrebno je
prisustvo dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoći.
(3) Ako posumnja u istinitost pismene punomoći, Sud može rješenjem odrediti da se podnese
ovjerena punomoć. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

(1) Punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć.
(2) Sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi lice koje nije podnijelo
punomoć, ali će istovremeno narediti tom licu da naknadno u određenom roku podnese
punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parničnih radnji.
(3) Dok ne protekne rok za podnošenje punomoći, Sud će odgoditi donošenje odluke. Ako taj
rok bezuspješno protekne, Sud će nastaviti postupak, ne uzimajući u obzir radnje koje je obavilo
lice bez punomoći.
(4) Sud je dužan tokom cijelog postupka paziti da li je lice koje se pojavljuje kao punomoćnik
ovlašteno za zastupanje. Ako Sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlašteno
za zastupanje, ukinuće parnične radnje koje je to lice preduzelo, ako te radnje nije stranka
naknadno odobrila.

(1) Stranka može punomoć u svako vrijeme opozvati, a punomoćnik je može u svako vrijeme
otkazati.
(2) Opozivanje, odnosno otkaz punomoći, mora se saopštiti Sudu pred kojim se vodi postupak
pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik.
(3) Opozivanje, odnosno otkaz punomoći, važi za protivnu stranku od trenutka kad joj je
saopšten.
(4) Poslije otkaza punomoći, punomoćnik je dužan još 30 dana obavljati radnje za lice koje mu je
izdalo punomoć, ako je potrebno da od njega otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla
nastati.

(1) Punomoć prestaje smrću fizičkog lica, proglašenjem umrlim i gubitkom poslovne sposobnosti.
(2) Ako je opunomoćeniku fizičkog lica dato ovlašćenje da može preduzimati sve radnje u
postupku, a stranka, odnosno njen zakonski zastupnik umre ili postane poslovno nesposoban ili
ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, opunomoćenik je ovlašćen da preduzima radnje
u postupku koje ne trpe odgađanje.

(1) Prestankom pravnog lica prestaje i punomoć koju je ono izdalo.
(2) U slučaju stečaja ili likvidacije, punomoć koju je izdao stečajni dužnik, odnosno likvidacioni
dužnik, prestaje kad po važećim propisima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog
postupka, odnosno likvidacije.
(3) Izuzetno od odredbi st. 1. i 2. ovog člana, punomoćnik je dužan još 30 dana obavljati radnje u
postupku ako je potrebno da od stranke otkloni štetu.

XII - JEZIK U POSTUPKU

Pozivi, odluke i druga sudska pismena upućuju se strankama i drugim učesnicima u postupku na
jednom od jezika iz člana 11. ovog zakona.

Stranke i drugi učesnici u postupku pri učestvovanju u postupku upotrebljavaju jedan od jezika iz
člana 11. ovog zakona.

(1) Stranke i umješači koji ne poznaju nijedan od jezika iz člana 11. ovog zakona obezbijediće o
svom trošku usmeno i pismeno prevođenje procesnih radnji koje preduzimaju, kao i druga
usmena i pismena prevođenja za svoje potrebe.
(2) Stranke i umješači dužni su obezbijediti i prevođenje koje se odnosi na izvođenje dokaza koje
su predložili.
(3) Prevođenje obavljaju tumači.

XIII - VRIJEDNOST SPORA

(1) Tužilac je dužan u tužbi označiti vrijednost predmeta spora.
(2) Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.
(3) Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju se u obzir pri određivanju
vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev.

Ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se
po njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vrijeme od pet godina.

(1) Ako jedna tužba protiv istog tuženog obuhvata više zahtjeva koji se zasnivaju na istom
činjeničnom i pravnom osnovu, vrijednost se određuje po zbiru vrijednosti svih zahtjeva.
(2) Ako zahtjevi u tužbi proizilaze iz raznih osnova, ili su istaknuti protiv više tuženih, vrijednost
se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Kad se spor vodi o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa, ili iz odnosa korištenja stana,
odnosno poslovnih prostorija, vrijednost se računa prema jednogodišnjoj najamnini, odnosno
zakupnini, osim ako je riječ o najamnom ili zakupnom odnosu zaključenom na kraće vrijeme.

Ako se tužbom zahtijeva samo davanje osiguranja određenog potraživanja ili ustanovljenje
založnog prava, vrijednost predmeta spora određuje se prema iznosu potraživanja koje treba
osigurati, ali ako predmet zaloga ima manju vrijednost od potraživanja koje treba osigurati, kao
vrijednost predmeta spora uzeće se vrijednost predmeta zaloga.

(1) Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, ali tužilac u tužbi navede da pristaje da
umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određeni novčani iznos, kao vrijednost predmeta spora
uzeće se taj iznos.
(2) U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je
vrijednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naznačio.
(3) Ako je u slučaju iz stava 2. ovog člana tužilac vrijednost predmeta spora suviše visoko ili
suviše nisko naznačio, Sud će najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije
održano, onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na prikladan
način, provjeriti tačnost naznačene vrijednosti, te rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora.
(4) Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

Ako novčani iznos nije izražen u konvertibilnim markama, već u drugoj valuti, vrijednost
predmeta spora utvrđuje se u konvertibilnim markama, po srednjem kursu odnosne valute koji je
utvrdila nadležna finansijska organizacija u vrijeme podnošenja tužbe.

XIV - ROKOVI I ROČIŠTA

1. Rokovi

(1) Ako rok nije određen zakonom, određuje ga Sud s obzirom na okolnosti slučaja.
(2) Rok koji Sud odredi izuzetno se može produžiti na prijedlog zainteresovanog lica ako za to
postoje opravdani razlozi.
(3) Prijedlog za produženje roka mora se podnijeti prije proteka roka čije se produženje traži.
(4) Protiv rješenja o produženju roka nije dopuštena žalba.

(1) Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine.
(2) Ako je rok određen na dane, u rok se ne uračunava dan kad je dostava ili saopštenje
obavljeno, odnosno dan u koji pada događaj otkad treba računati trajanje roka, već se za početak
roka uzima prvi idući dan.
(3) Rokovi određeni na mjesece, odnosno na godine završavaju se protekom onog dana
posljednjeg mjeseca, odnosno godine, koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo.
Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.
(4) Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u nedelju ili u koji drugi dan kad Sud ne
radi, rok ističe protekom prvog idućeg radnog dana.

(1) Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je podnesen u roku ako je, prije nego što rok
protekne, predat Sudu.
(2) Ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegramski, dan predaje
pošti smatra se danom predaje Sudu, a ako je podnesak upućen telefaksom, danom predaje
smatra se dan prijema telefaksa u Sudu.
(3) Ako je podnesak upućen elektronskom poštom, kao vrijeme predaje Sudu smatra se vrijeme
koje je naznačeno na verifikaciji kvalifikovanog elektronskog potpisa.
(4) Ako je podnesak upućen telegramski, a ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo
postupiti, smatraće se da je podnesen u roku ako uredan podnesak naknadno bude predat Sudu ili
bude upućen Sudu preporučenom pošiljkom u roku od tri dana od dana predaje telegrama pošti.
(5) Za lica koja se nalaze na obaveznoj vojnoj službi u vojsci, dan predaje podneska vojnoj
jedinici, odnosno vojnoj ustanovi, smatra se danom predaje Sudu.
(6) Za lica lišena slobode dan predaje podneska upravi zatvora, odnosno ustanove za izvršenje
krivičnih i prekršajnih sankcija smatra se danom predaje Sudu.
(7) Ako je podnesak koji je vezan za rok predat ili upućen Sudu prije proteka roka, a stigne Sudu
nakon proteka roka, smatraće se da je na vrijeme podnesen.
(8) Odredbe st.1. do 6. ovog člana primjenjuju se i na rok u kojem se prema posebnim propisima
mora podići tužba, te i na rok zastare potraživanja ili nekog drugog prava.
2. Ročište

(1) Ročište određuje Sud kad je to zakonom propisano.
(2) Sud će na ročište pozvati stranke i ostala lica čije se prisustvo smatra potrebnim.
(3) U pozivu Sud će naznačiti mjesto, prostoriju i vrijeme održavanja ročišta, te navesti stranke i
predmet spora.
(4) Sud će u pozivu posebno upozoriti stranke i ostale učesnike u postupku na zakonske
posljedice izostanka sa ročišta.

(1) Ročište se, u pravilu, održava u sudskoj zgradi.
(2) Sud može odlučiti da se ročište održi izvan sudske zgrade kad ustanovi da je to nužno ili da će
se na taj način uštedjeti u vremenu ili u troškovima postupka. Protiv takvog rješenja nije
dopuštena žalba.
3. Povrat u prijašnje stanje

(1) Ako stranka propusti ročište ili rok za preduzimanje neke radnje u postupku i zbog toga
izgubi pravo na preduzimanje te radnje, Sud će toj stranci na njen prijedlog dopustiti da
naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed
opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći.
(2) Kad se dopusti povrat u prijašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije
propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je Sud zbog propuštanja donio.

(1) Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se prema nadležnosti vijeća Suda kod kojeg je
trebalo obaviti propuštenu radnju.
(2) Prijedlog se podnosi u roku od osam dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je
uzrokovao propuštanje.
(3) Nakon proteka 60 dana od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.
(4) Ako se povrat u prijašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlagač je dužan
istovremeno sa podnošenjem prijedloga obaviti i propuštenu radnju.

(1) Ne može se zahtijevati povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga
da se dopusti povrat u prijašnje stanje, ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga
za povrat u prijašnje stanje.
(2) Vraćanje u pređašnje stanje nije dozvoljeno ako se propuštanje stranke može pripisati povredi
postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek.

Sud će odmah odlučiti o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i nastaviti postupak.

(1) Neblagovremene i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje odbaciće Sud rješenjem.
(2) U vezi sa prijedlogom za povrat u prijašnje stanje, Sud će zakazati ročište, osim ako su
činjenice na kojima se prijedlog zasniva opštepoznate.
(3) Ako stranka koja je podnijela predlog za vraćanje u pređašnje stanje ne dođe na ročište
zakazano povodom predloga, a uredno je obaviještena, smatraće se da je predlog povučen.

(1) Protiv rješenja kojim se usvaja prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim
ako je usvojen neblagovremen ili nedozvoljen predlog.
(2) Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za povrat u prijašnje stanje žalba je dozvoljena.

XV - PODNESCI

(1) Tužba, odgovor na tužbu, protivtužba, odgovor na protivtužbu, pravni lijekovi i druge izjave,
prijedlozi i saopštenja koji se daju izvan rasprave, podnose se pismeno (podnesci). Uslov pismene
forme ispunjavaju i podnesci upućeni telegramom, telefaksom ili elektronskom poštom. Ovakvi
podnesci smatraju se potpisanim, ako je u njima označen pošiljalac.
(2) Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s
njima moglo postupiti. Posebno treba da sadržavaju: oznaku suda, ime i prezime, odnosno naziv
pravnog lica, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i
punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnosioca.
(3) Ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka mora u podnesku navesti činjenice i dokaze na kojima
zasniva svoj zahtjev.
(4) Podnesci koji se dostavljaju elektronskom poštom moraju biti ovjereni kvalifikovanim
elektronskim potpisom.
(5) Podnesci sa prilozima koji se dostavljaju protivnoj stranci predaju se Sudu u dovoljnom broju
primjeraka za Sud i protivnu stranku.

(1) Isprave koje se prilažu podnesku podnose se u izvorniku, prepisu ili fotokopiji.
(2) Ako stranka priloži ispravu u izvorniku, Sud će takvu ispravu zadržati, a protivnoj stranci
dopustiti da je razgleda. Kad prestane potreba da se takva isprava drži u spisima predmeta, vratiće
se podnosiocu na njegov zahtjev, ali Sud može tražiti od podnosioca da spisima priloži prepis ili
fotokopiju isprave.
(3) Ako je isprava priložena u prepisu ili fotokopiji, Sud će na zahtjev protivne stranke pozvati
podnosioca da podnese Sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dopustiti da je pregleda. Sud
će odrediti rok u kom se isprava ima predati, odnosno pregledati.
(4) Protiv tih rješenja nije dopuštena žalba.

(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo
postupiti, Sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba
ispraviti ili dopuniti i odrediće rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od
osam dana.
(2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen, odnosno dopunjen i predat Sudu u roku
određenom za dopunu ili ispravku, smatraće se da je podnesen Sudu onog dana kad je prvi put
bio podnesen.
(3) Smatraće se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen Sudu u određenom roku, a ako bude
vraćen bez ispravke, odnosno dopune, odbaciće se.
(4) Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, Sud će pozvati
podnosioca da ih u određenom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po tom nalogu, Sud će
podnesak odbaciti.

XVI - DOSTAVA PISMENA

1. Opšte odredbe
a) Način dostave pismena

Pismena se dostavljaju preko pošte, preko ovlaštenog pravnog lica registrovanog za obavljanje
poslova dostavljanja ili preko ovlaštenog službenog lica Suda.

(1) Kad dostavu treba obaviti licima ili ustanovama u inostranstvu ili strancima koji uživaju pravo
imuniteta, dostava će se obaviti diplomatskim putem, ako u međunarodnom ugovoru ili u ovom
zakonu nije šta drugo određeno.
(2) Državljanima Bosne i Hercegovine u inostranstvu dostava se obavlja putem pošte ili preko
nadležnog konzularnog, odnosno diplomatskog predstavništva Bosne i Hercegovine u toj državi.
b) Dostava fizičkim i pravnim licima

(1) Dostava fizičkim licima obavlja se predajom pismena licu kome se dostava ima obaviti na
adresu koja je označena u tužbi, odnosno na adresu prebivališta ili boravišta upisanu kod organa
nadležnog za vođenje evidencije o ličnim kartama, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, dostava organima vlasti i pravnim licima obavlja
se predajom pismena licu ovlaštenom za primanje pismena, ili, ako se takvo ne zatekne u
kancelariji, odnosno poslovnoj prostoriji, zaposleniku koji se tu zatekne.

(1) Kad stranku zastupa zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik, dostava se obavlja
zakonskom zastupniku, odnosno punomoćniku.
(2) Kad organi vlasti ili pravno lice za svog punomoćnika odrede lice koje je njihov radnik,
dostava se može obaviti i u skladu sa odredbom člana 279. stav 2. ovog zakona.
(3) Ako stranka ima više zakonskih zastupnika, odnosno punomoćnika, dovoljno je dostavu
obaviti jednom od njih.
(4) Dostava advokatu kao punomoćniku može se obaviti i predajom pismena licu koje je
zaposleno u njegovoj advokatskoj kancelariji.

(1) Vojnim licima, pripadnicima policije i pripadnicima kopnenog, riječnog, pomorskog i
vazdušnog saobraćaja dostava se može obaviti i preko njihove komande, odnosno neposrednog
starješine.
(2) Licima lišenim slobode dostava se obavlja preko uprave zatvora, odnosno uprave ustanove za
izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija.

(1) Dostava pravnom licu može se obaviti i putem njegove poslovne jedinice, ako spor proizlazi
iz pravnog odnosa te jedinice.
(2) Dostava pravnom licu koje ima sjedište u inostranstvu može se obaviti i putem njegovog
zastupništva, odnosno predstavništva u Bosni i Hercegovini.
c) Vrijeme i mjesto dostave

(1) Dostava se obavlja svakim danom, u bilo koje vrijeme, u stanu ili na radnom mjestu fizičkog
lica, u sjedištu organa vlasti, u kancelariji, odnosno poslovnim prostorijama pravnog lica kome se
dostava ima obaviti, ili u Sudu kad se lice kome se dostava ima obaviti tamo zatekne.
(2) Dostava se može obaviti na bilo kojem mjestu, ako se obavlja ličnim uručenjem pismena licu
kojem se dostava ima obaviti.

(brisano)
a) Dostava fizičkim licima

(1) Dostavljanje fizičkim licima po pravilu se vrši predajom pismena licu kojem se dostava ima
izvršiti.
(2) Ako se lice kome se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja
predajom pismena kome od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan primiti
pismeno, a ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati susjedu, ako on na to pristane.
(3) Ako se dostava obavlja na radnom mjestu lica kome se pismeno ima dostaviti, a to lice se tu
ne zatekne, dostava se može obaviti licu koje na istom mjestu radi, ako ono pristane da primi
pismeno.
(4) Ako je predaja pismena izvršena drugom licu koje učestvuje u parnici kao protivnik lica kojem
se dostavljanje ima izvršiti, dostavljanje će se smatrati neurednim.
(5) Lica kojima se prema odredbama st. 2. i 3. ovog člana dostava obavi umjesto licu kome se
pismeno ima dostaviti dužna su pismeno predati tom licu, na što će ih dostavljač i upozoriti
prilikom uručenja pismena.
(6) Kad se dostava obavi prema odredbama st. 2. ili 3. ovog člana, lice kome se pismeno imalo
dostaviti o tome će biti obaviješteno slanjem pismene obavijesti preko pošte, običnom pošiljkom.
U pismenoj obavijesti navodi se predmet spora, vrsta pismena koje se ima dostaviti, datum, sat i
mjesto dostave pismena, te ime i prezime lica koje je primilo pismeno. Obavijest se mora poslati
tokom istog dana ili sljedećeg radnog dana nakon obavljene dostave.

(1) Ako se pismeno ne može dostaviti na način previđen u članu 285. ovog zakona, a dostavljač
utvrdi da lice kome se pismeno ima dostaviti stanuje na adresi na kojoj se dostava pokušava
obaviti, ostaviće u stanu ili u prostorijama gdje to lice radi, ili pribiti na vrata stana ili prostorije,
pismenu obavijest da će pismeno biti ostavljeno u Sudu i da ga to lice tamo može preuzeti u roku
od 15 dana od dana pokušaja dostave. U pismenoj obavijesti navodi se i predmet spora, vrsta
pismena koje se ima dostaviti, datum i sat kada je obavijest ostavljena, te naziv i adresa Suda gdje
se pismeno može preuzeti.
(2) Dostava će se smatrati obavljenom na dan kada lice kome se pismeno ima dostaviti preuzme
pismeno u Sudu, a ako pismeno ne bude preuzeto, istekom roka iz stava 1. ovog člana.

(1) Ako se utvrdi da je lice kome se pismeno ima dostaviti privremeno odsutno i da mu lica
navedena u članu 285. st. 2. i 3. ovog zakona ne mogu pismeno na vrijeme predati, vratiće
pismeno Sudu uz naznaku gdje se odsutni nalazi, a dostava će ponovo biti pokušana u
odgovarajuće vrijeme.
(2) Ako dostavljač utvrdi da lice kome se pismeno ima dostaviti ne stanuje na adresi na kojoj se
dostava pokušava obaviti, ali istovremeno utvrdi tačnu adresu tog lica, dostava će se obaviti na
naknadno utvrđenoj adresi. Ako dostavljač ne može utvrditi tačnu adresu lica kome se pismeno
ima dostaviti, pismeno će vratiti Sudu.
(3) Ako je utvrđeno da stranka kojoj se dostava ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg
poznatog boravišta ili prebivališta, a njeno sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi,
dostava pismena obaviće se objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči Suda.
(4) Dostava se smatra obavljenom protekom roka od 15 dana od dana objavljivanja.
(5) U objavi se, osim pismena koje se ima dostaviti, navodi i ime i prezime lica kome se dostava
obavlja, predmet spora i obavijest o tome kada se dostava pismena smatra obavljenom.
(6) Lice kome se dostava vrši biće obaviješteno o objavi slanjem pismene obavijesti putem pošte,
običnom pošiljkom, na adresu njegovog posljednjeg poznatog boravišta.
b) Dostava pravnim licima

(1) Ovlašteno pravno lice registrovano za obavljanje poslova dostavljanja i ovlašteno službeno
lice Suda dostavu organima vlasti i pravnim licima, u pravilu, obavljaju predajom pismena jednom
od lica iz člana 279. stav 2. ovog zakona.
c) Odbijanje prijema pismena

Kad lice kome je pismeno upućeno, odnosno odrasli član njegovog domaćinstva, odnosno
ovlašteno lice ili zaposlenik organa vlasti ili pravnog lica odbije da primi pismeno, dostavljač će
pismeno ostaviti u prostoriji gdje se dostava obavlja ili će ga pribiti na vrata te prostorije. Na
dostavnici će zabilježiti dan, sat i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje je pismeno
ostavljeno, i time se smatra da je dostava obavljena.
d) Dostavnica

(1) Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuju primalac i dostavljač. Primalac će na
dostavnici čitko, slovima, napisati dan prijema, svoje ime i prezime i u kom svojstvu prima
pismeno.
(2) Ako je primalac nepismen ili nije u stanju da se potpiše, dostavljač će postupiti kao u stavu 1.
ovog člana, te staviti napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis.
(3) Ako primalac odbije potpisati dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i ispisati
slovima dan predaje i time se smatra da je dostava obavljena.
(4) Kad je prema odredbama ovog zakona pismeno predato drugom licu, a ne onom kome se
pismeno imalo dostaviti, na dostavnici će dostavljač naznačiti odnos tih lica.
(5) Ako se dostava obavlja prema odredbama člana 286. ovog zakona, dostavljač će to naznačiti
na dostavnici, kao i dan i sat kada je dostava pokušana i mjesto gdje je ostavljena pismena
obavijest.
(6) Ako je na dostavnici netačno ili nečitko naznačen datum dostave ili je dostavnica nestala,
dostava se može dokazivati i na drugi način.
4. Promjena adrese

(1) Ako stranka ili njen zastupnik u toku postupka ili prije isteka roka od šest mjeseci nakon
pravosnažnog okončanja postupka promijene adresu na koju se dostava obavlja, dužni su o tome
odmah obavijestiti Sud.
(2) Ako protiv pravosnažne odluke, unutar roka iz stava 1. ovog člana, bude izjavljena revizija, taj
rok se produžava sve dok ne istekne šest mjeseci od dostave stranci odluke povodom revizije
kojom se revizija odbacuje ili odbija ili pobijana odluka preinačuje.
(3) Ako je protiv pravosnažne odluke, unutar roka iz stava 1. ovog člana, podnesen prijedlog za
ponavljanje postupka, taj rok produžava se do isteka roka od šest mjeseci nakon pravosnažnosti
prvostepene odluke u tom postupku protiv koga nije izjavljena žalba, odnosno do isteka roka od
šest mjeseci od dostave stranci odluke o žalbi kojom se postupak za ponavljanje postupka
pravosnažno završava.
(4) Ako povodom vanrednog pravnog lijeka pravosnažna odluka bude ukinuta i predmet vraćen
na ponovno suđenje, smatraće se da rok iz stava 1. ovog člana nije ni počeo teći.
(5) Ako stranka ili njen zastupnik ne obavijeste odmah Sud o promjeni adrese, Sud će odrediti da
se dalje dostave u parnici obavljaju objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči Suda, sve dok
stranka ili njen zastupnik ne obavijeste Sud o svojoj novoj adresi.
(6) Dostava iz stava 5. ovog člana smatra se obavljenom nakon proteka 15 dana od dana
objavljivanja pismena na oglasnoj ploči Suda.
(7) Kad punomoćnik za primanje pismena do isteka rokova iz st. 1. do 3. ovog člana promijeni
svoju adresu, a o tome ne obavijesti Sud, Sud će stranci na njen trošak imenovati zastupnika za

primanje pismena preko koga će obavljati sve dostave, dok ne primi obavijest stranke o
postavljanju novog punomoćnika.
5. Punomoćnik i zastupnik za primanje pismena

(1) Tužilac ili njegov zastupnik koji se nalaze u inostranstvu, a nemaju punomoćnika u Bosni i
Hercegovini, dužni su već prilikom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje
pismena u Bosni i Hercegovini. Ako oni tako ne postupe, Sud će ih pozvati da u određenom roku
imenuju punomoćnika za primanje pismena, uz upozorenje da će u suprotnom Sud tužbu
odbaciti.
(2) Stranci koja opozove punomoć punomoćniku za primanje pismena i istovremeno ne postavi
drugog takvog punomoćnika, Sud će dostavu obavljati objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči
Suda, sve dok ta stranka ne postavi drugog punomoćnika za primanje pismena.
(3) Ako punomoćnik za primanje pismena otkaže punomoć, a stranka ne imenuje drugog takvog
punomoćnika u roku od 30 dana od dana kada je Sud obaviješten o otkazu punomoći, Sud će
stranci na njen trošak imenovati zastupnika za primanje pismena, te obavljati sve dostave preko
imenovanog zastupnika dok ne primi obavijest stranke o postavljanju novog punomoćnika.

Ako više lica zajednički tuže, a nemaju zajedničkog zakonskog zastupnika, odnosno
punomoćnika, Sud ih može pozvati da u određenom roku imenuju zajedničkog punomoćnika za
primanje pismena. Ako sami tužioci u ostavljenom roku ne imenuju takvog punomoćnika, Sud će
jednog od njih odrediti za zajedničkog punomoćnika za primanje pismena i o tome obavijestiti
stranke.

XVII - PREGLEDANjE I PREPISIVANjE SPISA

(1) Stranke imaju pravo pregledati i prepisivati spise parnice u kojoj učestvuju.
(2) Ostalim licima koja imaju opravdan interes može se dopustiti pregledanje i prepisivanje
pojedinih spisa.
(3) Kad je postupak u toku, dopuštenje za pregledanje i prepisivanje spisa daje sudija u
prvostepenom postupku predsjednik drugostepenog vijeća, a kad je postupak završen -
predsjednik Suda, odnosno zaposlenik u Sudu koga odredi predsjednik Suda.
XVIII - ISKLjUČENjE I IZUZEĆE

(1) Sudija ne može obavljati sudijsku dužnost (isključenje):
1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili opunomoćenik stranke, ako je sa strankom u odnosu
saovlašćenika, saobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao
svjedok ili vještak;
2) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili opunomoćenik stranke srodnik po krvi u pravoj
liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili mu je bračni, odnosno vanbračni supružnik,
srodnik po tazbini do drugog stepena, bez obzira da li je brak prestao ili nije;
3) ako je staralac, usvojilac ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili opunomoćenika,
ili ako između njega i stranke, njenog zakonskog zastupnika ili opunomoćenika stranke postoji
zajedničko domaćinstvo;
4) ako je između njega i stranke u toku neka druga parnica;
5) ako je u istom predmetu učestvovao u postupku medijacije ili u zaključenju sudske nagodbe
koje se pobija u parnici ili je donio odluku koja se pobija ili je zastupao stranku kao advokat;
6) ako je u stečajnom postupku kao stečajni sudija ili član stečajnog vijeća donio odluku povodom
koje je došlo do spora.
(2) Sudija može da bude izuzet ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu
nepristrasnost (izuzeće).

(1) Stranka podnosi zahtjev za isključenje, odnosno izuzeće sudije, čim sazna da postoji neki od
razloga za isključenje, odnosno izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave, a ako nije bilo
rasprave, do donošenja odluke.
(2) Stranka može u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek poimenično navesti sudiju koji ne
bi mogao učestvovati u donošenju odluke zbog razloga iz člana 295. ovog zakona.
(3) U zahtjevu se mora navesti zakonski razlog zbog kojeg se traži isključenje ili izuzeće, okolnosti
iz kojih proizlazi da je predlog blagovremeno podnesen i činjenice na kojima se zasniva
postojanje razloga za isključenje ili izuzeće.
(4) Stranka može tražiti izuzeće samo poimenično određenog sudije koji postupa u predmetu.

(1) Neblagovremen, nepotpun i nedozvoljen zahtjev za isključenje ili izuzeće odbaciće sudija ili
vijeće pred kojim se postupak vodi.
(2) Nije dozvoljen zahtjev za isključenje ili izuzeće:
1) kojim se uopšteno traži isključenje ili izuzeće svih sudija nekog suda ili svih sudija koji bi mogli
da učestvuju u nekom postupku;
2) o kojem je već odlučeno;
3) u kojem nije obrazložen zakonski razlog zbog kojeg se isključenje ili izuzeće traži;
4) ako stranka zahtijeva isključenje, odnosno izuzeće sudije koji ne postupa u tom predmetu;
5) ako stranka zahtijeva isključenje, odnosno izuzeće predsjednika Suda, izuzev kada postupa u
tom predmetu.
(3) Ako je zahtjev iz stava (1) ovog člana podnesen na ročištu, sudija će ga odbaciti i nastaviće
ročište.
(4) Protiv rješenja iz stava (1) ovoga člana nije dozvoljena posebna žalba.

(1) O zahtjevu za izuzeće sudije odlučuje predsjednik Suda.
(2) Ako stranka traži izuzeće predsjednika suda, odluku o izuzeću donosi Opšta sjednica Suda.
(3) Prije donošenja rješenja o izuzeću uzeće se izjava od sudije čije se izuzeće traži, a prema
potrebi, obaviće se i drugi izviđaji.
(4) Protiv rješenja kojim se zahtjev za izuzeće usvaja nije dopuštena žalba, a protiv rješenja kojim
se zahtjev odbija nije dopuštena posebna žalba.

(1) Kad sazna da postoji neki od razloga za isključenje iz člana 295. stav (1) tač. 1) do 6) ovog
zakona ili čim sazna da je stavljen zahtjev za njegovo isključenje, sudija je dužan da prekine svaki
rad na tom predmetu i da o razlozima za isključenje odmah obavijesti stranke i predsjednika Suda,
koji će odlučiti o isključenju.
(2) Do donošenja rješenja o zahtjevu za isključenje sudija će preduzeti samo one radnje za koje
postoji opasnost od odgađanja.
(3) Kad sudija sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće ili čim sazna da postoji neki od
razloga za izuzeće iz člana 295. stav (2) ovog zakona, dužan je odmah o tome obavijestiti
predsjednika Suda, a postupak nastaviti bez odgađanja do donošenja odluke o izuzeću. Ako se
radi o izuzeću predsjednika suda, on će sebi odrediti zamjenika iz reda sudija tog suda.

(1) Ako zahtjev za isključenje bude usvojen, Sud će ukinuti sve radnje koje je preduzeo isključeni
sudija.
(2) Ako zahtjev za izuzeće bude usvojen, Sud će ukinuti radnje koje su bile preduzete poslije
podnošenja zahtjeva, osim ako se stranke ne saglase da se preduzete radnje ne ukidaju.
(3) U slučaju podnošenja zahtjeva za isključenje ili izuzeće u toku rasprave pred drugostepenim
vijećem, primjenjuju se odredbe st. (1) i (2) ovog člana.

(1) Odredbe ovog zakona o izuzeću sudija primjenjivaće se na odgovarajući način i na zapisničare.
(2) O izuzeću zapisničara odlučuje sudija u prvostepenom postupku, predsjednik drugostepenog
vijeća.

XIX - SUPARNIČARI

(1) Više lica mogu jednom tužbom tužiti, odnosno biti tuženi (suparničari):
1) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno obaveze
proističu iz iste činjenične i pravne osnove (materijalni suparničari);
2) ako su predmet spora zahtjevi, odnosno obaveze iste vrste koji se zasnivaju na bitno istovrsnoj
činjeničnoj i pravnoj osnovi, te ako postoji stvarna nadležnost Suda za svaki zahtjev i za svakog
tuženog (formalni suparničari);
3) ako je to drugim zakonom određeno.
(2) Do zaključenja pripremnog ročišta, može, uz uslove iz stava 1. ovog člana, uz tužioca
pristupiti novi tužilac, ili tužba može biti proširena na novog tuženog sa njegovim pristankom.
(3) Nakon što se tuženi upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, bez njegovog pristanka ne može
uz tužioca pristupiti novi tužilac.
(4) Lice koje pristupa tužbi, odnosno na koje se tužba proširuje, mora primiti parnicu u onom
stanju u kojem se ona nalazi kad ono u nju stupa.

Lice koje u cjelini ili djelimično traži stvar ili pravo o kojem između drugih lica već teče parnica,
može pred Sudom, pred kojim ta parnica teče, tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok se
postupak pravosnažno ne završi.

Svaki je suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti
štete drugim suparničarima.

Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način
prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari) smatraju se oni kao jedna parnična stranka,
tako da se, ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju, učinak parničnih radnji koje
su preduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu preduzeli.

Ako rokovi za izvršenje određene parnične radnje za pojedine jedinstvene suparničare ističu u
razno vrijeme, tu parničnu radnju može svaki suparničar preduzeti sve dok ma i za jednog od njih
još teče rok za preduzimanje te radnje.

Svaki suparničar ima pravo podnositi prijedloge koji se tiču toka parnice.

XX - UČESTVOVANjE TREĆIH LICA U PARNICI

1. Učestvovanje umješača

(1) Lice koje ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim licima jedna od stranaka
uspije može se pridružiti toj stranci.
(2) Umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravosnažnosti odluke o
tužbenom zahtjevu, te u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka.
(3) Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenim podneskom.
(4) Podnesak umješača dostavlja se objema parničnim strankama, a ako je izjava umješača data na
ročištu, prepis tog dijela zapisnika dostaviće se samo onoj starnci koja je sa ročišta izostala.

(1) Svaka stranka može osporiti umješaču pravo da učestvuje u postupku i predložiti da se
umješač odbije.
(2) Do pravosnažnosti rješenja kojim se odbija učestvovanje umješača, umješač može učestvovati
u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti.
(3) Protiv odluke Suda kojom se usvaja učestvovanje umješača nije dopuštena posebna žalba.

(1) Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kad se umiješa u
parnicu. U daljem toku parnice on je ovlašten stavljati prijedloge i preduzimati sve ostale parnične
radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla preduzimati stranka kojoj se pridružio.
(2) Ako je umješač stupio u parnicu do pravosnažnoosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašten je
podnijeti i vanredni pravni lijek.
(3) Ako umješač podnese pravni lijek, primjerak njegovog podneska dostaviće se i stranci kojoj se
pridružio. Pravni lijek je dozvoljen ukoliko mu se stranka izričito ne usprotivi.
(4) Parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružio pravni učinak ako nisu u
suprotnosti sa radnjama stranke.
(5) Nakon pristanka svih parničnih stranaka, umješač može stupiti u parnicu kao stranka umjesto
stranke kojoj se pridružio.

(1) U parnici između stranke i umješača koji joj se pridružio, umješač ne može osporavati
utvrđeno činjenično stanje, kao i pravne kvalifikacije sadržane u obrazloženju pravnosnažne
presude (intervencijsko dejstvo presude).
(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, stranka koja je bila umješač ima pravo da istakne prigovor
da je stranka iz ranije parnice kojoj se pridružila kao umješač pogrešno vodila prethodnu parnicu
ili da je Sud propustio da joj dostavlja pozive, podneske ili odluke.
(3) Sud može da usvoji prigovor iz stava (2) ovog člana samo ako stranka iz stava (1) ovog člana
koja je bila umješač dokaže da:
1) u vrijeme stupanja u prethodnu parnicu nije bila blagovremeno obaviještena o parnici koja je
prethodno vođena i da je time bila spriječena da preduzima radnje koje bi dovele do povoljnijeg
ishoda te parnice;
2) je stranka iz parnice kojoj se pridružila kao umješač, namjerno ili iz grube nepažnje, propustila
da preduzima parnične radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda prethodne parnice, a za
mogućnost njihovog preduzimanja raniji umješač nije znao ili nije mogao da zna;
3) je stranka iz prethodne parnice svojim parničnim radnjama sprečavala da nastupi dejstvo radnji
njenog umješača.
(4) Ako stranka iz stava (1) ovog člana koja je bila umješač uspije sa prigovorom iz stava (2) ovog
člana, Sud će dozvoliti da stranke ponovo raspravljaju o činjeničnim i pravnim pitanjima o kojima
je raspravljeno u prethodnoj parnici.
2. Obavijest trećeg lica o parnici

(1) Ako tužilac ili tuženi treba treće lice obavijestiti o otpočetoj parnici, da bi se time zasnovalo
određeno građansko-pravno djelovanje, oni mogu, sve dok se parnica pravosnažno ne dovrši, to
učiniti podneskom preko Suda, u kojem će navesti razlog obavijesti i u kakvom se stanju nalazi
parnica.
(2) Stranka koja je treće lice obavijestila o parnici ne može zbog toga tražiti prekid otpočete
parnice, produženje rokova ili odgađanje ročišta.
(3) Odredbe člana 308a. na odgovarajući način se primjenjuju i na treće lice koje je obaviješteno o
otpočetoj parnici.

XXI- ZAPISNICI

(1) Zapisnik se sastavlja o radnjama preduzetim na ročištu.
(2) Zapisnik se sastavlja i o važnijim izjavama ili saopštenjima koje stranke ili drugi učesnici daju
izvan ročišta. O manje važnim izjavama ili saopštenjima neće se sastavljati zapisnik nego će se
samo staviti službena zabilješka u spisu.
(3) Zapisnik piše zapisničar.

(1) U zapisnik se unosi: naziv suda, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad se obavlja radnja,
naznaka predmeta spora i imena prisutnih stranaka, odnosno trećih lica, i njihovih zakonskih
zastupnika, odnosno punomoćnika.
(2) Zapisnik treba da sadržava bitne podatke o sadržaju preduzete radnje. U zapisnik o glavnoj
raspravi posebno će se unijeti: da li je rasprava bila javna ili je javnost bila isključena, sadržaj izjava
stranaka, njihovi prijedlozi, dokazi koje su ponudile, dokazi koji su izvedeni, uz navođenje
sadržaja iskaza svjedoka i vještaka, odluke Suda donesene na ročištu, odnosno izvornik odluke
nakon zaključenja glavne rasprave.
(3) Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa brisati, dodati ili mijenjati.
Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva.

(1) Zapisnik se sastavlja tako da sudija u prvostepenom postupku, predsjednik drugostepenog
vijeća kazuje glasno zapisničaru što će se unijeti u zapisnik, a po ovlaštenju sudija u
prvostepenom postupku, predsjednika drugostepenog vijeća, stranka ili njen punomoćnik glasno
kazuju što će se unijeti u zapisnik.
(2) Stranke imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita, te staviti svoje prigovore
na sadržaj zapisnika.
(3) To pravo imaju i druga lica čija je izjava unesena u zapisnik, u vezi s onim dijelom zapisnika
koji sadrži njihovu izjavu.
(4) Ispravci ili dodaci u pogledu sadržaja zapisnika koje treba obaviti u povodu prigovora stranaka
ili drugih lica ili po službenoj dužnosti unijeće se na kraju zapisnika. Na zahtjev tih lica unijeće se i
prigovori koji nisu usvojeni.

(1) Ročišta pred Sudom mogu se tonski snimati.
(2) Sud rješenjem odlučuje o tonskom snimanju, sam ili na predlog stranaka.
(3) Protiv tog rješenja žalba nije dozvoljena.
(4) Tonski snimak ročišta dostavlja se strankama.

(1) Tonski snimak ročišta dio je spisa sudskog predmeta.
(2) Način pohranjivanja i prenošenja tonskog snimka, tehnički uslovi i način snimanja uređuju se
poslovnikom Suda.

(1) Tonski snimak prenosi se i u pisanu fomu u roku od osam dana od dana snimanja.
(2) Tonski snimak u pisanom obliku sačinjava se u skladu s odredbom člana 311. ovog zakona i
mora sadržavati sve što je snimljeno u tonskom snimku.
(3) Stranke mogu tražiti prepis tonskog snimka u skladu s odredbama ovog zakona.
(4) Stranke mogu zatražiti prepis tonskog snimka u roku od osam dana od dana kada je tonski
snimak sačinjen.
(5) Ako se prepis i tonski snimak bitno razlikuju, stranka ima pravo da podnese prigovor u roku
od osam dana od dana dostavljanja prepisa. Prigovor mora biti obrazložen.
(6) Sud će po prigovoru stranke iz stava (5) ovog člana u roku od tri dana rješenjem prihvatiti i
izmijeniti prepis tonskog snimka ili prigovor odbiti. Protiv tog rješenja nije dozvoljena posebna
žalba.

(1) Zapisnik potpisuju sudija u prvostepenom postupku, predsjednik i članovi drugostepenog
vijeća, zapisničar, stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici, kao i tumači.
(2) Svjedok i vještak potpisuju svoj iskaz na zapisniku kad se saslušavaju pred zamoljenim sudom.
(3) Nepismeno lice ili lice koja se ne može potpisati staviće na zapisnik otisak prsta, a zapisničar
će ispod otiska upisati njegovo ime i prezime.
(4) Ako se koja stranka, njen zakonski zastupnik ili punomoćnik, svjedok ili vještak udalji prije
potpisivanja zapisnika ili ne želi potpisati zapisnik, ili zbog fizičkih nedostataka ne može potpisati
zapisnik, zabilježiće se to u zapisnik i navesti razlog nepotpisivanja.

(1) O vijećanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Ako je kod drugostepenog vijeća u
postupku u vezi sa pravnim lijekom odluka donesena jednoglasno, neće se sastaviti zapisnik, nego
će se u izvorniku odluke staviti zabilješka o vijećanju i glasanju.
(2) Zapisnik o vijećanju i glasanju sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena.
(3) Zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvoriće se u
poseban omot. Taj zapisnik može razgledati samo vijeće Apelacionog odjeljenja, kad rješava o
pravnom lijeku i u tom slučaju zapisnik će se ponovo zatvoriti u poseban omot i na omotu
naznačiti da je zapisnik razgledan.
(4) Zabilješku o glasanju potpisuju svi članovi vijeća.

XXII - PREKID, ZASTOJ I OBUSTAVA POSTUPKA

Postupak se prekida:
1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost;
2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka
nema punomoćnika u toj parnici;
3) kad stranka koja je pravno lice prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravosnažno
odluči o zabrani rada;
4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;
5) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u Sudu;
6) kad je to drugim zakonom određeno.

(1) Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu prekid postupka Sud će odrediti:
1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;
2) ako se stranka nalazi na području koje je zbog vanrednih događaja, kao što su poplave i slično,
odsječeno od Suda.
(2) Sud može odrediti prekid postupka ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti prije
nego što bude donesena odluka u postupku povodom privrednog prestupa ili u krivičnom
postupku.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih
radnji.
(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka Sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali
ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, Sud može na osnovu te rasprave
donijeti odluku.
(3) Parnične radnje koje je stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj
stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.

(1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 315. tač. 1. do 4. ovog zakona nastaviće
se kad nasljednik ili staralac ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni
sljednici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih Sud na prijedlog protivne strane pozove da to
učine.
(2) Ako je Sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 316. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog
zakona, postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim
nadležnim organom ili kad Sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
(3) U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu
razlozi prekida.
(4) Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresovanu stranku teći u
cjelini iznova od dana kada joj Sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.
(5) Stranci koja nije stavila prijedlog za nastavljanje postupka, rješenje o nastavljanju postupka
dostavlja se prema odredbama člana ovog zakona o dostavljanju pismena.

(1) Žalba protiv rješenja kojim se utvrđuje (član 315) ili određuje (član 316) prekid postupka ne
zadržava izvršenje rješenja.
(2) Ako je Sud na ročištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlučio da se postupak odmah
nastavi, protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

(1) Sud će zastati sa postupkom kada je to propisano zakonom.
(2) Rješenjem o zastoju postupka Sud određuje vrijeme trajanje zastoja.
(3) Protiv rješenja o zastoju postupka nije dozvoljena posebna žalba.
(4) Sud nastavlja postupak po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi koji su izazvali zastoj
postupka.
(5) Kad Sud zastane sa postupkom, može da preduzima samo one radnje za koje postoji opasnost
od odgađanja.
(6) Zastoj postupka ne utiče na rokove za preduzimanje parničnih radnji.

(1) Postupak se obustavlja kada umre ili prestane da postoji stranka u postupku o pravima koja ne
prelaze na njene nasljednike, odnosno pravne sljednike.
(2) U slučajevima iz stava (1) ovog člana Sud će rješenje o obustavljanju postupka dostaviti
protivnoj stranci te nasljednicima, odnosno pravnim sljednicima stranke nakon što oni budu
utvrđeni.
(3) Sud će nasljednicima umrle stranke, na predlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti,
postaviti privremenog zastupnika kojem će dostaviti rješenje o obustavljanju postupka, ako
ocijeni da bi ostavinski postupak mogao duže trajati.
(4) Rješenje o obustavljanju postupka zbog toga što je pravno lice prestalo da postoji dostaviće se
protivnoj stranci i njenom pravnom sljedniku nakon što on bude utvrđen, a ako pravno lice nema
pravnog sljednika, Sud će, na predlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti, rješenje o
obustavljanju postupka dostaviti pravobranilaštvu.
(5) U rješenju o obustavljanju postupka Sud će odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove u
postupku koji je prethodio donošenju rješenja o obustavljanju.
(6) Na postupak o obustavljanju na odgovarajući način primjenjivaće se odredbe ovog zakona o
prekidu postupka.
XXIII - TROŠKOVI POSTUPKA
1. Parnični troškovi

(1) Parnične troškove čine izdaci učinjeni u toku ili u povodu postupka.
(2) Parnični troškovi obuhvataaju i nagradu za rad advokata i drugih lica kojima zakon priznaje
pravo na nagradu.

Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzrokovala svojim radnjama.

(1) Kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu Suda unaprijed položiti iznos
potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza.
(2) Kad izvođenje dokaza predlože obje stranke, Sud će odrediti da iznos potreban za podmirenje
troškova polože obje stranke na jednake dijelove.
(3) Sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude
položen u roku koji odredi Sud.
(4) Izuzetno od odredbe stava 3. ovog člana, ako Sud po službenoj dužnosti odredi izvođenje
dokaza radi utvrđivanja činjenica u vezi sa primjenom člana 8. stav 2. ovog zakona, a stranke ne
polože određeni iznos, predujam troškova za izvođenje dokaza isplatiće se iz sredstava Suda.

(1) Stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove.
(2) Ako stranka djelimično uspije u parnici, Sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da
svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio
troškova.
(3) Sud može odlučiti da jedna stranka naknadi sve troškove koje je druga stranka imala, ako
protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga dijela
nisu nastali posebni troškovi.
(4) Prema rezultatu dokazivanja, Sud će odlučiti hoće li troškove iz člana 322. stav 4. ovog zakona
podmiriti jedna ili obje stranke ili će ti troškovi pasti na teret troškova Suda.

(1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, Sud će uzeti u obzir samo troškove koji
su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova
odlučuje Sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.
(2) Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, odmjeriće se takvi troškovi
prema tarifi.

Stranka je dužna nezavisno od ishoda parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je
prouzrokovala svojom krivicom ili slučajem koji se njoj dogodio.

Ako nije bilo povoda za podnošenje tužbe, zbog toga što je tuženi već priznao svoju obavezu i
bio je spreman ispuniti, ili zbog drugih razloga, tužilac će nadoknaditi tuženom parnične
troškove.

(1) Tužilac koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, osim ako
je povlačenje tužbe uslijedilo nakon udovoljenja zahtjevu od tuženog.
(2) Stranka koja odustane od pravnog lijeka dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove
nastale u povodu pravnog lijeka.

(1) Svaka stranka podmiruje svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom, a u
nagodbi nije drugačije ugovoreno.
(2) Troškovi nagodbe, koja je pokušana ali nije uspjela, ulaze u parnične troškove.

Ako u izlučnoj parnici bude usvojen tužbeni zahtjev za izlučenje stvari, a Sud utvrdi da je tuženi
kao povjerilac u izvršnom postupku imao opravdanih razloga da smatra da ne postoje prava
trećih lica na tim stvarima, odrediće da svaka stranka podmiruje svoje troškove.

(1) Suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove.
(2) Ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u predmetu spora, Sud će prema
razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara.
(3) Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari, odgovaraju solidarno i za troškove
dosuđene protivnoj strani.
(4) Za troškove prouzrokovane posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara ostali
suparničari ne odgovaraju.

Kad ombudsmen učestvuje u postupku kao stranka, on ima pravo na naknadu troškova prema
odredbama ovog zakona, ali ne i pravo na nagradu.

Odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke koje zastupa pravobranilaštvo. U tom slučaju,
troškovi postupka obuhvataju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade advokatu.

(1) O naknadi troškova odlučuje Sud na određen zahtjev stranke bez raspravljanja.
(2) Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Zahtjev za
naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi
odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka
je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem Sud treba odlučiti.
(3) O zahtjevu za naknadu troškova Sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava
postupak pred tim Sudom.
(4) U toku postupka Sud će posebnim rješenjem odlučiti o naknadi troškova samo kad pravo na
naknadu troškova ne zavisi od odluke o glavnoj stvari.
(5) U slučaju iz člana 327. ovog zakona, ako povlačenje tužbe ili odustanak od pravnog lijeka nisu
obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon
prijema obavijesti o odustanku, odnosno povlačenju tužbe.

(1) Kad Sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlučiće i o troškovima nastalim u postupku u povodu
tog pravnog lijeka.
(2) Kad Sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci
tužbu, odlučiće o troškovima cijelog postupka.
(3) Kad se ukine odluka protiv koje je podnesen pravni lijek i predmet vrati na ponovno suđenje,
ostaviće da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
(4) Sud može postupiti prema odredbi stava 3. ovog člana i kad odluku protiv koje je podnesen
pravni lijek samo djelimično ukine.

Odluka o troškovima sadržana u presudi može se napadati samo žalbom na rješenje ako se
istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.

2. Troškovi u postupku za osiguranje dokaza

(1) Troškove postupka za osiguranje dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za
osiguranje dokaza. Ona je dužna nadoknaditi i troškove protivnoj stranci, odnosno postavljenom
privremenom zastupniku.
(2) Te troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u
parnici.
3. Oslobođenje od plaćanja troškova postupka

(1) Sud će osloboditi plaćanja troškova postupka stranku koja prema svom opštem imovnom
stanju ne može podmiriti te troškove bez štete za nužno izdržavanje sebe i svoje porodice.
(2) Oslobođenje od plaćanja troškova postupka obuhvaća oslobođenje od plaćanja taksi i
oslobođenje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja, prevođenja i sudskih
oglasa. Sud može osloboditi stranku plaćanja svih troškova ili jednog dijela troškova postupka.

Pri donošenju odluke o oslobođenju od plaćanja troškova postupka Sud će brižljivo ocijeniti sve
okolnosti, a posebno će uzeti u obzir vrijednost predmeta spora, broj lica koje stranka izdržava i
prihode koje imaju stranka i članovi njene porodice.

(1) Odluku o oslobođenju od plaćanja troškova postupka donosi sudija u prvostepenom
postupku na prijedlog stranke.
(2) Stranka je dužna uz prijedlog podnijeti dokaze o imovnom stanju.
(3) Kad je to potrebno, Sud može po službenoj dužnosti pribaviti potrebne podatke i obavijesti o
imovnom stanju stranke koja traži oslobođenje, a može o tome saslušati i protivnu stranku.
(4) Protiv rješenja Suda kojim se usvaja prijedlog stranke za oslobođenje od plaćanja troškova
postupka nije dopuštena žalba.

Predujam za troškove od čijeg je plaćanja stranka oslobođena isplatiće se iz sredstava Suda.

(1) Rješenje o oslobađanju od plaćanja troškova postupka sudija u prvostepenom postupku može
tokom postupka ukinuti ako utvrdi da je stranka u stanju podmirivati troškove postupka. Tom
prilikom Sud će riješiti hoće li stranka potpuno ili djelimično nadoknaditi i one troškove i takse
od kojih je prije bila oslobođena.
(2) U prvom redu imaju se nadoknaditi iznosi isplaćeni iz sredstava Suda.

(1) Takse i troškovi isplaćeni iz sredstava Suda čine dio parničnih troškova.
(2) O naknadi tih troškova od strane protivnika stranke koja je oslobođena plaćanja troškova
postupka Sud će odlučiti prema odredbama o naknadi troškova.
(3) Takse i troškove isplaćene iz sredstava Suda naplaćuje po službenoj dužnosti Sud od stranke
koja je dužna nadoknaditi te troškove.
(4) Ako je protivnik stranke koja je oslobođena plaćanja troškova postupka odlukom Suda
obavezan da nadoknadi parnične troškove, a utvrdi se da on nije u stanju te troškove platiti, Sud
može naknadno odrediti da troškove iz stava 1. ovog člana plati u cjelini ili djelimično stranka
koja je oslobođena plaćanja troškova postupka iz onog što joj je dosuđeno. Time se ne dira u
pravo te stranke da za ono što je platila traži naknadu od protivnika.

XXIV - NEPOŠTIVANjE SUDA

Sud će u toku postupka kazniti novčanom kaznom od 100 KM do 1.000 KM stranku, zakonskog
zastupnika, punomoćnika ili umješača koji su svojim parničnim radnjama teže zloupotrijebili
prava koja su priznata ovim zakonom.

(1) Novčanom kaznom od 100 KM do 1.000 KM sud će kazniti lice koje u podnesku vrijeđa Sud,
stranku ili drugog učesnika u postupku.
(2) Ako lice koje učestvuje u postupku ili lice koje je kao slušalac prisutno raspravi vrijeđa Sud ili
druge učesnike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama Suda za održavanje reda, Sud
će ga opomenuti. Ako opomena bude bezuspješna, Sud će opomenuto lice udaljiti iz sudnice ili
kazniti novčanom kaznom od 100 KM do 1.000 KM, a može ga i udaljiti i kazniti novčanom
kaznom.
(3) Ako stranka bude udaljena iz sudnice, ročište će se održati i bez njenog prisustva.
(4) Ako iz sudnice bude udaljen punomoćnik, Sud će na zahtjev stranke odgoditi ročište, a ako
stranka nije prisutna na ročištu, Sud će uvijek odgoditi ročište i obavijestiti stranku da je njen
punomoćnik udaljen sa ročišta zbog narušavanja reda.
(5) Kad Sud kazni novčanom kaznom ili udalji iz sudnice advokata ili advokatskog pripravnika
kao punomoćnika, obavijestiće o tome advokatsku komoru.

(1) Sud će novčanom kaznom od 100 KM do 1.000 KM kazniti punomoćnika za primanje
pismena koji protivno odredbama člana 291. stav 7. ovog zakona ne obavijesti Sud o promjeni
adrese.
(2) Sud će, na zahtjev stranke, narediti punomoćniku za primanje pismena da nadoknadi troškove
koje je prouzrokovao neopravdanim nedostavljanjem obavijesti o promjeni adrese.

(1) Lice koje neosnovano odbije da primi pismeno, te licu koje na koji drugi način ometa dostavu
pismena, svjesno onemogućavajući ili otežavajući primjenu odredbi ovog zakona o dostavi, Sud
će kazniti novčanom kaznom od 100 KM do 1.000 KM.
(2) Sud će, na zahtjev stranke, narediti licu iz stava 1. ovog člana da naknadi troškove koje je
svojim ponašanjem opisanim u stavu 1. ovog člana prouzrokovalo.

(1) Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili
opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba da bude saslušan, Sud će narediti da se prisilno
dovede i podmiri troškove dovođenja i kazniti ga novčanom kaznom od 100 KM do 1.000 KM.
(2) Ako svjedok dođe i nakon što je upozoren na posljedice uskrati svjedočenje ili odgovor na
pojedino pitanje, a Sud ocijeni da su razlozi uskraćivanja neopravdani, kazniće ga novčanom
kaznom od 100 KM do 1.000 KM, a ako i poslije toga odbije da svjedoči, može ga zatvoriti.
Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo saslušanje ne postane
nepotrebno, ali najduže 15 dana.
(3) Sud će, na zahtjev stranke, narediti svjedoku da nadoknadi troškove koje je uzrokovao svojim
neopravdanim izostankom, odnosno neopravdanim odbijanjem da svjedoči.
(4) Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak, Sud će opozvati svoje rješenje o kazni, a može
svjedoka sasvim ili djelimično osloboditi naknade troškova. Sud može opozvati svoje rješenje o
kazni i kad svjedok naknadno pristane da svjedoči.

(1) Sud će novčanom kaznom od 100 KM do 1.000 KM kazniti vještaka koji ne dostavi nalaz i
mišljenje u ostavljenom roku ili ne dođe na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda.
(2) Sud će novčanom kaznom iz stava 1. ovog člana kazniti i vještaka koji bez opravdanog razloga
odbije da vještači.
(3) Sud će, na zahtjev stranke, narediti vještaku da nadoknadi troškove koje je uzrokovao svojim
neopravdanim nedostavljanjem nalaza i mišljenja, neopravdanim izostankom, odnosno
neopravdanim odbijanjem da vještači.
(4) Rješenje o kazni Sud može opozvati uz uslove iz člana 347. stav 4. ovog zakona.
(5) Odredbe ovog člana na odgovarajući način se primjenjuju i na tumače.

Ako lice koje je novčano kažnjeno po odredbama ovog zakona ne plati tu kaznu u određenom
roku, ona će se zamijeniti kaznom zatvora, čije trajanje odmjerava Sud srazmjerno visini izrečene
kazne u skladu sa odredbama Krivičnog zakona, ali koje ne može biti duže od 15 dana.

(1) Žalba protiv rješenja iz čl. 343, 344, člana 345. stav 1, člana 347. stav 1. i člana 348. stav 1.
ovog zakona ne odgađa izvršenje rješenja.
(2) Žalba protiv rješenja iz člana 347. stav 2. i člana 348. stav 2. ne zadržava izvršenje rješenja,
osim ako se u toj žalbi pobija i odluka Suda kojom nisu usvojeni razlozi svjedoka za uskraćivanje
svjedočenja ili odgovora na pojedino pitanje, odnosno razlozi vještaka za uskraćivanje vještačenja.

XXV - PRAVNA POMOĆ

(1) Sudovi u Bosni i Hercegovini dužni su u parničnom postupku pružati pravnu pomoć Sudu
Bosne i Hercegovine.
(2) Ako zamoljeni sud nije nadležan da obavi radnju za koju je zamoljen, ustupiće molbu
nadležnom sudu, odnosno drugom organu vlasti i o tome obavijestiti Sud od koga je primio
molbu, a ako mu nadležni sud, odnosno organ vlasti nije poznat, vratiće molbu Sudu koji je
podnio molbu.
Dio četvrti - POSEBNI POSTUPCI

XXVI - POSTUPAK U PARNICAMA IZ RADNIH ODNOSA

Ako u Glavi XXVIovog zakona ne postoje posebne odredbe, u parnicama iz radnih odnosa
primjenjivaće se ostale odredbe ovog zakona.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a posebno pri određivanju rokova i ročišta, Sud će
uvijek obraćati posebnu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Sud će u presudi kojom nalaže izvršenje neke činidbe odrediti rok od 15 dana za njeno izvršenje.

Rok za podnošenje žalbe na presudu, odnosno rješenje iz radnih odnosa je 15 dana.
XXVII - POSTUPAK U PARNICAMA ZBOG SMETANjA POSJEDA

Ako u Glavi XXVIIovog zakona ne postoje posebne odredbe, u parnicama zbog smetanja
posjeda primjenjivaće se ostale odredbe ovog zakona.

Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda Sud će uvijek obraćati
posebnu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakog pojedinog slučaja. Pri tome,
Sud može odrediti i rokove kraće od onih predviđenih odredbama ovog zakona o redovnom
postupku.

Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiće se samo na raspravljanje i dokazivanje
činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na
posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

(1) Rok za udovoljenje dužnostima koje su naložene strankama Sud će odrediti prema
okolnostima pojedinog slučaja.
(2) Rok za podnošenje žalbe je 15 dana.
(3) U izuzetnim okolnostima, Sud može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(4) Protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije dopuštena.

Tužilac gubi pravo da u izvršnom postupku zahtijeva izvršenje rješenja kojim se tuženom po
tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao izvršenje u roku
od 60 dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje.
XXVIII - POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI

Ako u Glavi XXVIIIovog zakona ne postoje posebne odredbe, u postupku u sporovima male
vrijednosti primjenjivaće se ostale odredbe ovog zakona.

(1) Sporovi male vrijednosti, u smislu odredbi ovog zakona, jesu sporovi u kojima se tužbeni
zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 10.000 KM.
(2) Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na
potraživanje u novcu, a tužilac je u tužbi naveo da pristaje da umjesto udovoljenja određenom
zahtjevu primi određeni novčani iznos koji ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana. (član 261. stav
1).
(3) Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije
novčani iznos, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužilac u tužbi naveo, ne prelazi
iznos iz stava 1. ovog člana (član 262. stav 2).

Ne smatraju se sporovima male vrijednosti, u smislu odredbi ovog zakona, sporovi o
nekretninama, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja posjeda.

(1) U postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je posebna žalba samo protiv rješenja
kojim se završava postupak.
(2) Ostala rješenja protiv kojih je po ovom zakonu dopuštena žalba mogu se pobijati samo
žalbom protiv odluke kojom se postupak završava.
(3) Rješenja iz stava 2. ovog člana ne dostavljaju se strankama već se objavljuju na ročištu.

(1) Ako tužilac preinači tužbeni zahtjev tako da vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 10.000
KM, postupak će se dovršiti prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku.
(2) Ako tužilac do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama ovog zakona o
redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi iznos od 10.000 KM, dalji
postupak sprovešće se prema odredbama ovog zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.

(1) Presuda ili rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog
povrede odredbi parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
(2) U presudi, odnosno rješenju iz stava 1. ovog člana Sud je dužan navesti razloge iz kojih se
može izjaviti žalba.
(3) Protiv prvostepene presude, odnosno rješenja iz stava 1. ovog člana stranke mogu podnijeti
žalbu u roku od 15 dana.
(4) U postupku u sporovima male vrijednosti rok iz člana 146. stav 2. i člana 159. stav 1. ovog
zakona je 15 dana.
XXVIIIa - POSTUPAK U PARNICAMA POVODOM OSTVARIVANjA PRAVA LICA
KOJIMA SU ODREĐENE MJERE S CILjEM ZAŠTITE IDENTITETA

Ako u glavi XXVIIIa ovog zakona ne postoje posebne odredbe, u parnicama povodom
ostvarivanja prava lica koje ima svojstvo svjedoka pod prijetnjom i ugroženog svjedoka
primjenjivaće se ostale odredbe ovog zakona.

Ako su mjere zaštite stranci kao svjedoku pod prijetnjom i ugroženom svjedoku ranije bile
određene u krivičnom postupku, Sud će obezbijediti jednak nivo zaštite i u parničnom postupku.

(1) U parnici povodom ostvarivanja prava lica koje ima svojstvo svjedoka pod prijetnjom i
ugroženog svjedoka ne primjenjuju se odredbe čl. 20. stav (5), 158. stav (2) i 274. stav (2) ovog
zakona, kojima se određuje obavezan sadržaj tužbe, podneska i presude u smislu navođenja
imena i prezimena, prebivališta ili boravišta, te drugih podataka koji otkrivaju identitet tužioca.
(2) U postupku iz stava (1) ovog člana tužilac se tokom parničnog postupka, uključujući sve
podneske, odluke Suda, zapisnike i dokumente koji budu korišćeni tokom postupka, označava
onim pseudonimom koji mu je ranije određen u krivičnom postupku.

(1) Tužba za ostvarivanje prava lica koje ima svojstvo svjedoka pod prijetnjom i ugroženog
svjedoka podnosi se pod pseudonimom ranije određenim u krivičnom postupku.
(2) U prilogu tužbe, u odvojenoj koverti koja je zapečaćena i koju otvara postupajući sudija
dostavlja se rješenje Suda kojim su određene i izmijenjene mjere zaštite identiteta, te povjerljiv
prilog u kojem su navedeni lični podaci tužioca.

Ako je tužilac u parnici lice koje ima svojstvo svjedoka pod prijetnjom i ugroženog svjedoka,
tokom cijelog postupka mora ga zastupati advokat kao punomoćnik.

Odredbe iz ove glave koje se odnose na tužioca, stupanjem u parnicu primjenjuju se i na
umješača, ako je to lice u toku krivičnog postupka imalo određene mjere zaštite identiteta.

Svi učesnici u postupku i službena lica koja u toku obavljanja svojih službenih ili profesionalnih
dužnosti saznaju povjerljive podatke u pogledu identiteta tužioca, uključujući vještaka, imaju
obavezu čuvanja tajne o tim podacima, u skladu s odredbama Krivičnog zakona.

Ako se u toku dokaznog postupka poziva kao svjedok lice koje je u toku krivičnog postupka
imalo određene mjere zaštite identiteta, Sud će od Krivičnog suda koji je ranije odredio mjere
zaštite identiteta pribaviti rješenje o izmjenama mjera zaštite identiteta, te povjerljiv prilog u
kojem su navedeni lični podaci svjedoka.
Dio peti

XXIX - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Predmeti iz nadležnosti Suda, primljeni u rad kod drugih sudova do stupanja na snagu ovog
zakona, dostaviće se Sudu.

U periodu od tri mjeseca nakon početka primjene ovog zakona, rokovi iz člana 42. stav 4, člana
61. stava 2. i člana 184. stav 3. ovog zakona, mogu se izuzetno produžiti za najduže 30 dana, ako,
s obzirom na postojeći raspored ročišta svakog pojedinačnog sudije, zakazivanje ročišta u
navedenim rokovima ne bi bilo moguće.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".

Primjena čl. 20a, 20b, 20c. i 34. stav (1) tačka 9) ovog zakona će početi stupanjem na snagu
Pravilnika o kriterijumima i postupku, kojim će se urediti pravila za mirno rješavanje sporova i
zaključi¬vanje nagodbe prije podnošenje tužbe Sudu.

Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
("Sl. glasnik BiH", br. 58/2013)

(1) U svim postupcima u kojima je do dana stupanja na snagu ovog zakona donesena
prvostepena presuda dalji postupak sprovešće se prema dosadašnjim propisima.
(2) U svim postupcima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona nije donesena
prvostepena presuda dalji postupak sprovešće se prema odredbama ovog zakona.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".

Samostalni član Zakona o dopunama
Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
("Sl. glasnik BiH", br. 94/2016)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".