Zakon o parničnom postupku FBiH

Ovim zakonom se određuju pravila postupka na osnovu kojih općinski sudovi, kantonalni sudovi
i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovin e (u daljem tekstu: Vrhovni sud Federacije)
raspravljaju i odlu čuju u gra đanskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije drugač ije
određeno.

(1) U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
(2) Sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan.
(3) Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka
u pogledu materijalnog prava.

(1) Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile tokom postupka.
(2) Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima.

Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na osnovu usmene, neposredne i javne rasprave.

Svaka stranka ima pravo da se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke. Samo kad je to
ovim zakonom određeno, sud je ovlašten odlu čiti o zahtjevu o kojem prot ivnoj stranci nije bila
data mogučnost izjašnjavanja.

U parničnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik, a

službena pisma su latinica i čirilica.

(1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi
dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
(2) Sud će razmotriti i utvrditi samo činjenice koje su stranke iznijele i odrediti izvođ enje
samo onih dokaza koje su stranke predložile, ako zakonom nije drugačije određeno.
(3) Sud je ovlašten utvrditi i činjenice koje stranke nisu iznijele i naložiti izvođenje dokaza
koje stranke nisu predložile ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke
idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (član 3. stav 2.).

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlu čuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će
savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno.

Stranke su dužne pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim
zakonom.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom
roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogučiti svaku
zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Prvostepeni postupak će se, u pravilu, sastojati od dva ročišta – jednog pripremnog ročišta i jednog
ročišta za glavnu raspravu.

(1) Kad odluka suda zavisi o rješavanju nekog prethodnog pitanja koje se odnosi na to da li postoji
neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud i li drugi nadležni organ
(prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim propisima nije druga čije
određeno.
(2) Odluka s
uda o prethodnom pitanju ima pravni u činak samo u parnici u kojoj je to pitanje
riješeno.
(3) U parni čnom postupku sud je u pogledu postojanja krivi čnog djela i krivi čne odgovornosti
učinitelja vezan za pravomoćnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim.

(1) U prvostepenom postupku i postupku po prije dlogu za ponavljanje postupka, sudi sudija
pojedinac.
(2) U prvostepenom postupku, u sporovima male vrijednosti, može postupati i odlu čivati stručni
saradnik.
(3) Stručni saradnik, u postupcima iz stava (2) ovog č lana, može preduzimati sve radnje za koje je
ovim Zakonom predviđeno da ih preduzima sudija pojedinac.
(4) U drugostepenom postupku i postupku odlučivanja po reviziji, sudi vijeće od trojice sudija.

Ako za pojedine radnje nije zakonom odreden oblik u kome se mogu poduzeti, stranke poduzimaju
parnične radnje pismeno izvan ročišta ili usmeno na ročištu.

II - NADLEŽNOST SUDA

1. Zajedničke odredbe

(1) Poslije prijema tužbe sud ocjenjuje da li je nadležan.
(2) Prilikom ocjenjivanja nadležnosti, sud ć e uzeti u obzir navode u tužbi i činjenice koje su sudu
poznate.
(3) Ako se u toku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana nadležnost suda, sud koji
je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio
nadležan drugi sud.

(1) Sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada
u sudsku nadležnost.
(2) Kada sud u toku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije
nadležan sud nego neki drugi organ vlasti oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene
radnje u postupku i odbaciti tužbu.
(3) Kada sud u toku postupka utvrdi da za rj ešavanje spora nije na dležan sud u Bosni i
Hercegovini, po službenoj dužnosti proglasit ć e se nenadležnim, ukinut će provedene
radnje u postupku i odbaciti tužbu.

Sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi na svoju stvarnu nadležnost.

(1) Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi
da bi postupak trebalo provesti po pravilima vanparni čnog postupka. Nakon pravomo ćnosti
rješenja postupak će se nastaviti po pravilima vanparničnog postupka prednadležnim sudom.
(2) Radnje koje je proveo parnični sud, kao što su uvidaj, vještačenje, saslušanje svjedoka i drugo, i
odluke koje je donio taj sud, nisu bez važnosti zato što su poduzete u parničnom postupku.

(1) Sud se može u povodu prigovora tuženog pr oglasiti mjesno nenadležnim ako je prigovor
podnesen najkasnije u odgovoru na tužbu.
(2) Sud se može proglasiti po službenoj dužnosti mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva
mjesna nadležnost nekog drugog suda, ali najkasnije do podnošenja odgovora na tužbu.

(1) Nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, sud će bez odlaganja, a
najkasnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu.
(2) Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastavit će postupak kao da je kod njega bio
pokrenut.
(3) Parnične radnje nenadležnog suda, kao što su uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo
nisu bez važnosti zato što ih je poduzeo nenadležan sud.

(1) Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je
predmet ustupio ili neki drugi sud, dostavit će, u roku od tri dana, predmet sudu koji treba riješiti
taj sukob nadležnosti, osim ako nade da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je
da bude ustupljen kojem drugom sudu, u kom će slucaju predmet ustupiti drugom sudu i o tome
obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio.
(2) Kad je u povodu žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se taj sud oglasio mjesno
nenadležnim odluku donio drugostepeni sud, za tu je odluku vezan u vezi s nadležnošću i sud kome
je predmet ustupljen, ako je drugostepeni sud koji je odluku donio nadležan za rješavanje sukoba
nadležnosti između tih sudova.
(3) Odluka drugostepenog suda o stvarnoj nenadležnosti prvostepenog suda vezuje svaki sud kome
se kasnije isti predmet ustupi, ako je drugostepen i sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti
izmedu tih sudova.

(1) Sukob nadležnosti izmedu općinskih sudova istog kantona rješava kantonalni sud.
(2) Sukob nadležnosti izmedu općinskog suda i kantonalnog suda s područja istog kantona rješava
Vrhovni sud Federacije.
(3) Sukob nadležnosti izmedu općinskih sudova s područja dva ili više kantona rješava Vrhovni sud
Federacije.
(4) Sukob nadležnosti izmedu op ćinskog suda jednog kantona s kantonalnim sudom drugog
kantona, kao i sukob nadležnosti kantonalnih sudova rješava Vrhovni sud Federacije.
(5) Sukob nadležnosti Vrhovnog suda Federacije i op ćinskog, odnosno kantonalnog suda, rješava
Vrhovni sud Federacije, u općoj sjednici.

(1) Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud kome je predmet ustupljen dužan je poduzimati one
radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode.
(2) Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dopuštena žalba.

Svaki sud obavlja radnje u postupku na svom području, ali ako postoji opasnost od odgode, sud će
poduzeti izvršenje pojedinačnih radnji i na području drugog suda. O tome će se obavijestiti sud na
čijem ce se području poduzeti radnja.

2. Nadležnost sudova u sporovima s međunarodnim elementom

(1) U pogledu nadležnosti sudova u Federaciji u postupcima u kojima je stranka stranac koji uživa
pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, strana država ili međunarodna organizacija, važe pravila
međunarodnog prava.
(2) Sud u sluč aju sumnje o postojanju i obimu imunit eta može zatražiti obavještenje od
ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

(1) Sud u Federaciji nadležan je za su đenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim
elementom izrič ito odredena zakonom Bosne i Hercegovine ili Federacije ili me đunarodnim
ugovorom.
(2) Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u
Federaciji za odredenu vrstu sporova, sud u Federaciji nadležan je za su đenje u toj vrsti sporova i
kad njegova nadležnost proizilazi iz odredaba ovog zakona o mjesnoj nadležnosti.

3. Stvarna nadležnost

U parničnom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene ovim

ili drugim zakonom Federacije, odnosno zakonom kantona.

4. Mjesna nadležnost
a) Opća mjesna nadležnost

(1) Ako zakonom nije odre đena isklju čiva mjesna nadležnost ne kog drugog suda, za su đenje je
nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženog.
(2) U slu čajevima predviđenim u ovom zakonu za su đenje je osim suda op će mjesne nadležnosti
nadležan i drugi određeni sud.

(1) Za su đenje je op će mjesno nadležan sud na čijem podru čju tuženi ima prebivalište, ako
posebnim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Ako tuženi nema prebivalište, op će mjesno je nadležan sud na cijem podru čju tuženi ima
boravište.
(3) Ako tuženi pored prebivališta ima i boraviš te u nekom drugom mjestu, a prema okolnostima
može se pretpostaviti da će tu boraviti najmanje godinu dana od dana podnošenja tužbe, op će
mjesno je nadležan i sud boravišta tuženog.

(1) Za suđenje u sporovima protiv Federacije, kantona, grada i op ćine, opće mjesno je nadležan
sud na čijem se području nalazi sjedište njihovog zakonodavnog tijela, odnosno vijeća.
(2) Za suđenje u sporovima protiv ostalih pravnih osoba, opće mjesno je nadležan sud na čijem se
području nalazi njihovo sjedište.

Za suđenje u sporovima protiv državljanina Federacije i Bosne i Hercegovine koji stalno živi u
inostranstvu, opće mjesno je nadležan sud njegovo
g posljednjeg prebivališta u Federaciji.
b) Izberiva mjesna nadležnost

Nadležnost u sporovima za naknadu štete

(1) Za su đenje u sporovima o vanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda op će mjesne
nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je područ ju štetna radnja po činjena ili sud na čijem je
području štetna posljedica nastupila.
(2) Ako je šteta nastala zbog smrti ili teške tjelesne ozljede, nadležan je, pored suda iz stava 1. ovog

člana, i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.
(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog clana primijenjivat će se i u sporovima protiv društva za osiguranje radi
naknade štete tre čim osobama na osnovu propisa o neposrednoj odgovornosti društava za
osiguranje, a odredba stava 1. ovog člana i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade
štete protiv regresnih dužnika.

Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na osnovu pisane garancije proizvođača

Za suđenje u sporovima za zaštit u prava na osnovu pisane garancije protiv proizvo đača
koji je dao garanciju na dležan je, osim suda opć e mjesne nadležnosti za tuženog, i sud
opće mjesne nadležnosti za prodavca koji je pri prodaji stvari uru čio kupcu pisanu
garanciju proizvođača.

Nadležnost u sporovima radi zaštite prava potrošača

Za suđenje u sporovima za zaštitu prava potrošača, pored suda opće mjesne nadležnosti,
nadležan je i sud na čijem području potrošač ima prebivalište, odnosno boravište.

Nadležnost u sporovima za zakonsko izdržavanje

Za suđenje u sporovima za zakonsko izdržavanje, ak o je tužilac osoba koja traži izdržavanje,
nadležan je pored suda op će mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište,
odnosno boravište.

Nadležnost u bračnim sporovima

Za suđenje u
sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja braka
ili razvoda braka (bračni sporovi), nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem
su podrucju bracni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.

Nadležnost u sporovima o utvrdivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva

U sporovima radi utvrdivanja ili osporavanja ocinstva ili materinstva, ako je tužilac dijete, nadležan
je pored suda op će mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno
boravište.

Nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe

Za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan sjedišta, ako spor
proizilazi iz pravnog odnosa te jedinice, pored suda op će mjesne nadležnosti nadležan je i sud na
cijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa

Dok ostavinski postupak nije pravomo ćno završen, za su đenje u sporovima iz nasljednopravnih
odnosa, te sporovima o potraživanjima vjer ovnika prema ostaviocu, pored suda op će mjesne
nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem se područ ju nalazi sud koji provodi ostavinski
postupak.

Nadležnost po mjestu plaćanja

Za suđenje u sporovima imatelja mjenice ili čeka protiv potpisnika nadležan je, pored suda op će
mjesne nadležnosti, i sud mjesta plaćanja.

Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa

Ako je u sporu iz radnog odnosa tužilac zaposlenik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je opće
mjesno nadležan za tuženog, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na
čijem bi se području rad morao obavljati, te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

Nadležnost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima

Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima nadležan je, pored suda opće
mjesne nadležnosti, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.
c) Isključiva mjesna nadležnost

Nadležnost u sporovima o nekretninama

(1) Za su đenje u sporovima o pravu vlasništva i o dr ugim stvarnim pravima na nekretninama, u
sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini, te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa
na nekretnini, ili iz ugovora o korištenju stana ili poslovnih prostorija, isključivo je nadležan sud na
cijem se podrucju nalazi nekretnina.
(2) Ako nekretnina leži na podrucju više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.

Nadležnost u sporovima o zrakoplovu i brodu

Kad je za su đenje u sporovima o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na zrakoplovima,
odnosno brodovima, kao i sporovima iz zakupnih odnosa na zrakoplovu i brodu, nadležni sud u
Federaciji, isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području vodi registar u koji je zrakoplov,
odnosno brod upisan.

Kad je za su đenje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima, odnosno zrakoplovima iz
člana 43. ovog zakona nadležan sud u Fede raciji, mjesno je nadležan, pored suda na čijem se
području vodi registar u koji je brod, odnosno zrakoplov upisan, i sud na čijem se podru čju
dogodilo smetanje.

Nadležnost za sporove u izvršnom i stečajnom postupku

Za suđenje u sporovima koji nastaju u toku i u pov odu sudskog ili administrativnog izvršnog
postupka, odnosno u toku i u povodu ste čajnog postupka, mjesno je isklju čivo nadležan sud na
čijem se podru čju nalazi sud koji provodi izvršni ili ste čajni postupak, odnosno sud na čijem se
području provodi administrativno izvršenje.
d) Supsidijarna nadležnost

Nadležnost za suparničare

Ako je jednom tužbom tuženo više osoba u svojstvu materijalnih suparni čara (član 362. stav 1.
tačka 1.), a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan
za jednog od tuženih.

Nadležnost za osobe za koje ne postoji opća mjesna nadležnost u Federaciji

(1) Tužba o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe za koju ne postoji opća mjesna nadležnost
u Federaciji, može se podnijeti svakom sudu u Federaciji na čijem se području nalazi kakva imovina
te osobe ili predmet koji se tužbom traži.
(2) Ako nadležnost suda u Federaciji postoji zato što je obaveza nastala za vrijeme boravka tuženog
u Federaciji, mjesno je nadležan sud na čijem je području obaveza nastala.
(3) U sporovima protiv osoba za koje u Federaciji ne postoji op ća mjesna nadležnost, za obaveze
koje treba ispuniti u Federaciji, tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obavezu treba
ispuniti.

Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupništvo strane osobe u Federaciji

U sporovima protiv pravne osobe koja ima sjedište u inostranstvu, u pogledu obaveza koje su
zasnovane u Federaciji ili im se u njoj ima udovoljiti, tužba se može podnijeti sudu u Federaciji na
čijem se području nalazi njeno stalno zastupništvo za Bosnu i Hercegovinu, odnosno Federaciju ili
sjedište organa kome je povjereno da obavlja njene poslove.
e) Određivanje mjesne nadležnosti od višeg suda

Ako nadležni sud zbog izuzeć a sudija ne može postupati, obavijestit će o tome neposredno viši
sud, koji ce odrediti da u tom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud sa njegovog područja.

(1) Kantonalni sud može, na prijedlog stranke ili nadležnog op ćinskog suda, odrediti da u
pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan op ćinski sud s njegovog podru čja, ako je
očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.
(2) Vrhovni sud Federacije može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom
predmetu postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu ako je očito da će se tako lakše provesti
postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.

Ako je za suđenje nadležan sud u Federaciji, ali se prema odredbama ovog zakona ne može utvrditi
koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Federacije će, na prijedlog stranke, odrediti koji će stvarno
nadležan sud biti mjesno nadležan.
f) Sporazum o mjesnoj nadležnosti

(1) Ako zakonom nije odredena isklju čiva nadležnost nekog suda, stranke se mogu sporazumjeti
da im u prvom stepenu sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uslov da je taj sud stvarno nadležan.
(2) Ako je zakonom odre đeno da su za su đenje u određenom sporu mjesno nadležna dva ili više
sudova u Federaciji, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi jedan od tih sudova
ili neki drugi stvarno nadležni sud.
(3) Sporazum iz stava 2. ovog člana važi samo ako je pismeno sastavljen, ako su ga potpisale sve
stranke i ako se tice odredenog spor a ili više sporova koji svi proistje ću iz odre đenog pravnog
odnosa.
(4) Ispravu o sporazumu tužilac mora priložiti uz tužbu.
(5) Ako tužba nije podnesena sudu na koji upuč uje sporazum o mjesnoj nadležnosti tuženi može
zahtijevati da se predmet ustupi tom sudu.
(6) Zahtjev iz stava 5. ovog člana tuženi može podnijeti najkasnije u odgovoru na tužbu, uz
prilaganje isprave o sporazumu.

Dio drugi
TOK POSTUPKA
A. POSTUPAK PRED PRVOSTEPENIM SUDOM

III – T U Ž B A

1. Tužba i njen sadržaj

(1) Parnični postupak se pokreće tužbom.
(2) Tužba mora sadržavati:
1) određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (tužbeni zahtjev),
2) činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev,
3) dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,
4) naznaku vrijednosti spora,
5) druge podatke koje u skladu sa odredbama člana 334. ovog zakona mora imati svaki
podnesak.
(3) Ako je tužilac u tužbi naveo pravni osnov, sud nije vezan uz njega.

2. Tužba za utvrđenje

(1) Tužilac može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava
ili pravnog odnosa povredu prava ličnosti, ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave.
(2) Takva se tužba može podici kad je to posebnim propisima predviđeno ili, kad tužilac ima pravni
interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosaili istinitost,
odnosno neistinitost neke isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa.
(3) Tužba za utvr đenje može se podnijeti radi utvr đivanja postojanja, odnosno
nepostojanja činjenice ako je to predviđeno posebnim zakonom ili drugim propisom.
(4) Tužba za utvr đenje povrede prava li čnosti može se podnijeti, bez obzira na to da li je
postavljen zahtjev za naknadu štete ili drugi zahtjev u skladu sa posebnim zakonom.
(5) Ako odluka o sporu zavisi o tome postoji li ili ne postoji neki pravni odnos koji je tokom parnice
postao sporan, tužilac može pored postojeceg zahtjeva istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da
takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica te će nadležan za takav
zahtjev.
(6) Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 5. ovog člana nečće se smatrati preinakom tužbe.

3. Isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi

(1) U jednoj tužbi tužilac može istaknuti više za htjeva protiv istog tuženog kad su svi zahtjevi
povezani istom činjenicnom i pravnom osnovom.
(2) Ako zahtjevi nisu povezani istom činjenićnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u
jednoj tužbi protiv istog tuženog samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i
kad je za sve zahtjeve odredena ista vrsta postupka, a sud ocijeni da isticanje takvih tužbenih
zahtjeva u jednoj tužbi doprinosi ekonomičnosti postupka.
(3) Ako sud, u slu čaju iz stava 2. ovog člana, ocijeni da isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj
tužbi ne doprinosi ekonomičnosti postupka, najkasnije na pripremnom ro čištu donijet će rješenje
o razdvajanju postupaka.
(4) Tužilac može u jednoj tužbi istaknuti dva ili više tužbenih zahtjeva koji su u međusobnoj vezi i
tražiti da sud usvoji slijedeci od tih zahtjeva ako nade da onaj koji je u tužbi istaknut ispred njega
nije osnovan.
(5) Zahtjevi se mogu, prema stavu 4. ovog člana, istaknuti u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno
nadležan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka.

4. Preinaka tužbe

(1) Preinaka tužbe jeste promjena istovjetnosti zahtjeva, pove čanje postojećeg ili isticanje drugog
zahtjeva uz postojeći.
(2) Ako tužilac preina čuje tužbu zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe
tako da iz iste činjenične osnove zahtijeva drugi predmet ili nov čanu sum
u, tuženi se
takvom preinačenju ne može protiviti.
(3) Tužba nije preinacena ako je tužilac promije nio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je
smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode.

(1) Tužilac može preinaćiti tužbu najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta ili do početka glavne

rasprave, ako pripremno ročište nije održano.
(2) Nakon održavanja pripremnog ro čišta, a najkasnije do zaklju čenja glavne rasprave, sud može
dopustiti preinaku tužbe samo ako ocijeni da preinaka nije usmjerena na odugovlačenje postupka i
ako tuženi pristaje na preinaku.
(3) Smatrat će se da postoji pristanak tuženog na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o
glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.
(4) Sud će, u slučaju iz stava 2. ovog člana, dopustiti preinaku tužbe i kad se tuženi protivi preinaći,
ako su ispunjeni svi slijedeći uvjeti:
1) tužilac bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinaćiti ranije;
2) tuženi je u mogučnosti da raspravlja po preinaćenoj tužbi bez odlaganja glavne rasprave.
(5) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba.

(1) Tužilac može, do zaklju čenja glavne rasprave, svoju tužbu preina čiti tako da umjesto
prvobitno tuženog tuži drugu osobu.
(2) Za preinaku tužbe prema stavu 1. ovog člana potreban je pristanak osobe koja treba da stupi u
parnicu umjesto prvobitnog tuženog. Ako se prvobitni tuženi već upustio u raspravljanje o glavnoj
stvari, potreban je i njegov pristanak.
(3) Osoba koja stupa u parnicu umjesto prvobitnog tuženog mora primiti parnicu u onom
stanju u kojem se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.

5. Povlačenje tužbe

(1) Tužilac može povu ći tužbu bez pristanka tuženog prij e nego što je tužba dostavljena
tuženom. Tužba se može povu ći i nakon dostave tuženom sve do zaklju čenja glavne
rasprave, ako tuženi na to pristane. Ako se tu ženi u roku osam dana od dana obavijesti o
povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.
(2) Tužba se, uz izričit pristanak tuženog, može povući i nakon zaključenja glavne rasprave
do pravomoćnosti odluke kojom se postupak pred prvostepenim sudom dovršava. U tom
slučaju tuženi svoj zahtjev za naknadu troškova postupka mora postaviti najkas
nije u svojoj
saglasnosti za povlačenje tužbe.
(3) Ako u slu čaju iz stava 2. ovog člana do đe do povla čenja tužbe prije nego što je
prvostepeni sud donio svoju odluku, odnosn o prije nego što je ona u povodu žalbe
dostavljena drugostepenom sudu, prvostepeni sud ć e rješenjem utvrditi da je tužba
povučena, odnosno rješenjem utvrditi da je pres uda bez pravnog dejstva i utvrditi da je
tužba povu čena. Tim će rješenjem odlu čiti i o zahtjevu tuženog za naknadu troškova
postupka.
(4) Ako dođe do povlačenja tužbe pred prvostepenim sudom nakon donošenja prvostepene

odluke, dok je postupak u povodu žalbe u to ku pred drugostepenim sudom, prvostepeni
sud će odmah obavijestiti drugostepeni sud da je došlo do povlačenja tužbe.
(5) Ako u sluč aju iz stava 2. ovog člana dođe do povlač enja tužbe nakon što je predmet
dostavljen drugostepenom sudu, drugostepeni sud će, ako prije toga nije odlučio po žalbi,
rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog dejstva i da je tužba povu čena. Istim
rješenjem sud će odlučiti i o zahtjevu tuženog za naknadu troškova postupka.
(6) Podnesak kojim se, u slu čaju iz stava 2. ovog člana, povlači tužba, podnosi se putem
prvostepenog suda koji može, ako ci jeni da je to potrebno, održati ro čište sa strankama
radi provjere jesu li ispunjeni uvjeti za povlačenje tužbe.
(7) Tužilac može svoju tužbu povući i na ročištu pred drugostepenim sudom.
(8) Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovo podnijeti.

6. Postojanje parnice

(1) Parnica pocinje teći dostavom tužbe tuženom.
(2) U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila tokom postupka, parnica počinje teći od
trenutka kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka.
(3) Dok parnica teć e, ne može se u pogledu istog zahtje va pokrenuti nova parnica medu istim
strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.
(4) Ako medu istim strankama ve ć te će druga parnica o istom zahtjevu pred sudom u Bosni i
Hercegovini, stranke su o tome dužne obavijestiti sud.
(5) Sud će tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti te će li već druga parnica o istom
zahtjevu medu istim strankama pred sudom u Bosni i Hercegovini.

(1) Ako koja od stranaka otudi stvar ili pravo o kojem te će parnica, to ne sprje čava da se parnica
medu istim strankama dovrši.
(2) Osoba koja je pribavila stvar ili p
ravo o kojem te će parnica može stupiti u parnicu umjesto
tužioca, odnosno tuženog, samo ako na to pristanu obje stranke.

IIIa. - POSTUPAK ZA RJEŠAVANJE SPORNOG PRAVNOG PITANJA

(1) Ako u postupku pred prvostepenim sudom u većem broju predmeta postoji potreba da
se zauzme stav o spornom pravnom pitanju koje je od značaja za odlučivanje o predmetu
postupka pred prvostepenim sudovima, prvostepeni sud će po službenoj dužnosti ili na

prijedlog stranke zahtjevom pokrenuti postup ak pred Vrhovnim sudom Federacije radi
rješavanja spornog pravnog pitanja.
(2) Sud koji je pokrenuo postupak za rješavan je spornog pravnog pitanja dužan je zastati
sa postupkom dok se ne okonča postupak pred Vrhovnim sudom Federacije.

(1) Zahtjev iz člana 61a. stav 1. ovog zakona treba sadržavati kratak prikaz utvrđenog stanja
stvari u konkretnoj pravnoj stvari, navode stranaka o spornom pravnom pitanju i razloge
zbog kojih se sud obra ća sa zahtjevom za rješavanje spornog pravnog pitanja. Sud će uz
zahtjev priložiti i sopstveno tuma čenje spornog pravnog pitanja. Zahtjev se ne dostavlja
strankama na izjašnjavanje.
(2) Ako stranka predloži pokretanje postupka za rješavanje sporno g pravnog pitanja, a
protivna stranka nije bila u mogućnosti izjasniti se o prijedlogu, sud će dostaviti prijedlog
drugoj stranci na izjašnjenje u roku osam dana od dana dostavljanja prijedloga.
(3) Prvostepeni sud dužan je uz zahtjev za rješavanje spornog prav nog pitanja dostaviti
predmet i Vrhovnom sudu Federacije.

(1) Vrhovni sud Federacije odbacit će nepotpun ili nedozvolje n zahtjev za rješavanje
spornog pravnog pitanja.
(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana je nedozvoljen ako je o takvom zahtjevu Vrhovni sud
Federacije već donio odluku.

(1) Vrhovni sud Federacije rješava sporno pravno pitanje po pravilima postupka za
usvajanje pravnih stavova.
(2) Vrhovni sud Federacije odbit će riješiti sporno pravno pitanje ako ono nije od zna čaja
za odlučivanje u većem broju predmeta u postupku pred prvostepenim sudom.
(3) Vrhovni sud Federacije dužan je riješiti sporno pravno pitanje u roku 60 dana od dana
prijema zahtjeva.

(1) U odluci povodom zahtjeva za rješavanje spornog pravnog pitanja Vrhovni sud
Federacije iznosi razloge kojima obrazlaže zauzeto pravno shvatanje.
(2) Odluka iz stava 1. ovog člana dostavlja se sudu koji je pokrenuo postupak i objavljuje
na internet stranici Vrhovnog suda Federacije ili na drugi pogodan način.

Ako je Vrhovni sud Federacije riješio sporno pravno pitanje, stranke u postupku u kome
se postavlja isto sporno pravno pitanje nema ju pravo tražiti njegovo rješavanje u parnici
koja je u toku.

IV – PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE

1. Opće odredbe

(1) Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
(2) Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanj e tužbe, dostavu tužbe na obavezni odgovor,
održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.

U toku pripremanja glavne rasprave stranke mogu upučivati podneske u kojima će navesti činjenice
na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

(1) Sud u toku pripremanja glavne rasprave donosi odluke o upravljanju postupkom u
skladu s odredbama ovog zakona.
(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

Sud može u toku pripremanja glavne rasprave do nijeti presudu na osnovu priznanja, presudu na
osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja, te primiti na zapisnik nagodbu stranaka.

2. Prethodno ispitivanje i dostava tužbe

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog
zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se ti ću sposobnosti tužioca ili tuženog da
budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu za konskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se
odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi
otklanjanja tih nedostataka poduzeti potrebne radnje predvi đene odredbama čl. 295. i 336. ovog
zakona.

(1) Nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi:
1) da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost;
2) da je tužba podnesena neblagovreme no, ako je posebnim propisima odre đen rok za

podnošenje tužbe;
3) da o istom zahtjevu već teće parnica;
4) da je stvar pravomočno presuđena;
5) da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba;
6) da se tužilac pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva;
7) da ne postoji pravni interes tužioca za podnošenje tužbe za utvrđenje; ili
8) da tužilac u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostatke iz člana 66. ovog zakona.
(2) Sud donosi rješenje kojim se sud oglašava nenadležnim i predmet ustupa drugom sudu, ako
utvrdi:
1) da nije mjesno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu; ili
2) da nije stvarno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu.

Ako smatra da nema dovoljno činjenica za donošenje odluke o pitanju koje se postavilo u
toku prethodnog ispitivanja tužbe, sud će o tom pitanju odluku donijeti naknadno, čim bude
raspolagao sa dovoljno činjenica.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne
i potpune tužbe u sudu.

3. Odgovor na tužbu
a) Odgovor na tužbu i njegov sadržaj

(1) Nakon prijema tužbe sa prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu
pismeni odgovor na tužbu.
(2) Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, sud će poučiti tuženog o obavezi iz stava 1. ovog člana, o
tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja odgovora
na tužbu u određenom roku.

(1) U odgovoru na tužbu, tuženi će istaći moguće procesne prigovore i izjasniti se da li priznaje ili
osporava postavljeni tužbeni zahtjev, te navest i i druge podatke koje u skladu s odredbama č lana
334. ovog zakona mora imati svaki podnesak.
(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgo vor na tužbu mora sadržavati i razloge iz
kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode i dokaze
kojima se utvrđuju te činjenice.

Kad je u ovom zakonu predviđeno da stranka može staviti odre đen prigovor ili prijedlog ili
poduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav
prigovor odnosno prijedlog može se staviti dok sud ne primi odgovor na tužbu.

(1) Kad utvrdi da je odgovor na tužbu nerazumljiv ili nepotpun, sud će radi otklanjanja tih
nedostataka postupiti u skladu s odredbom člana 336. ovog zakona.
(2) Ukoliko odgovor na tužbu bude odbač en ili povu čen u skladu sa članom 336. stav 3.
ovog zakona, smatrat će se da tuženi nije odgovorio na tužbu.
b) Protivtužba i odgovor na protivtužbu

(1) Tuženi može u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, podnijeti protivtužbu,
ako je zahtjev protivtužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako
se protivtužbom traži utvrđenje nekog prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju
zavisi u cijelosti ili djelimično odluka o tužbenom zahtjevu.
(2) Nakon održavanja pripremnog ro čišta, protivtužba se može podn ijeti samo ako tuženi na to
pristane i ako sud ocijeni da podnošenje protivtužbe nije usmjereno na odugovlačenje postupka.
(3) Protivtužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protivtužbe stvarno nadležan viši
sud.
(4) Odredbe ovog zakona o tužbi i odgovoru na tužbu na odgovarajuć i naćin se primjenjuju i na
protivtužbu i odgovor na protivtužbu, ako ovim zakonom nije drugačije
određeno.

4. Pripremno ročište
a) Opće odredbe

(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati
pripremno ročište.
(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog
propuštanja, sud će zakazati pripremno ro čište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na
tužbu.
(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, u pravilu, odredit i uz prethodnu konsultaciju sa
strankama.
(4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu
pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu,
ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

Održavanje pripremnog ro čišta je obavezno, osim u slu čajevima u kojima sud, nakon ispitivanja
tužbe i odgovora na tužbu, utvrdi da među strankama nema spornih činjenica ili da zbog

jednostavnosti spora održavanje pripremnog ročišta nije potrebno.

U pozivu za pripremno ro čište sud će obavijestiti stranke o posljedicama izostanka s pripremnog
rocišta, kao i o tome da su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima
zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti sve dokaze koje žele izvesti u toku postupka, te na pripremno
rocište donijeti sve isprave i predmete koje žele upotrijebiti kao dokaz.

(1) Pripremno ro čište pocinje tako što tužilac ukratko izlaže tužbu, a zatim tuženi ukratko izlaže
odgovor na tužbu.
(2) Kad je potrebno, sud će zatražiti od stranaka razjašnjenje u vezi s njihovim navodima ili
prijedlozima.

Ako stranka ili njen zakonski za stupnik nije u stanju jasno i odre đeno izjasniti se o
predmetu raspravljanja, a nema punomo ćnika, sud ć e upozoriti na potrebu da uzme
punomoćnika.

(1) Nakon izlaganja tužbe i odgovora na tužbu, raspravljat će se o pitanjima koja se odnose na
smetnje za daljni tok postupka. O tim se pitanjima mogu na pripremnom ro čištu izvoditi dokazi
kad je to potrebno.
(2) Sud će, po prigovoru stranke ili po službenoj du žnosti, postupiti u skladu sa odredbama člana
67. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.
(3) Ako sud ne usvoji prigovor da postoji koja od smetnji za vo đenje postupka, odluku prigovoru
donijet će zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
(4) Protiv odluke iz stava 3. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

U daljem toku pripremnog ročišta, raspravljat će se o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima
kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge.

(1) Sud će prema rezultati
ma raspravljanja na pripremnom ročištu odlučiti o čemu će se raspravljati
i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi.
(2) Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog
odbijanja.
(3) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.
(4) Sud nije u daljnjem toku parnice vezan za svoja prijašnja rješenja iz ovog člana.

(1) Ako sud, na prijedlog stranke, odredi izvo đenje dokaza vještačenjem, uvijek će odrediti rok u
kojem vještak treba pripremiti i dostaviti svoj nalaz i mišljenje.
(2) Pri odredivanju ovog roka sud ce voditi racu na o tome da pismeni nalaz i mišljenje mora
dostaviti strankama najkasnije osam dana prije održavanja ročišta za glavnu raspravu.

(1) Ako pred istim sudom te če više parnica izme đu istih osoba ili u kojima je ista osoba
protivnik raznih tužilaca ili raznih tuženih, sud može, na prijedlog stranaka ili po službenoj
dužnosti, rješenjem spojiti sve te parnice radi zajedni čkog raspravljanja, ako bi se time
ubrzalo raspravljanje ili smanjili tr oškovi. Za sve spojene parnice sud će donijeti
zajedničku presudu.
(2) Sud može, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti , odrediti da se odvojeno
raspravlja o pojedinim zahtjevima iz iste tužbe, te će nakon završetka odvojenog
raspravljanja donijeti posebne odluke o tim zahtjevima.
(3) Rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana mogu se, u pravilu, donijeti najkasnije na pripremnom ro čištu
ili do pocetka glavne rasprave, ako pripremno ročište nije održano.
(4) Protiv rješenja iz st. 1 i 2. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

(1) Ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatrat će se
da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi.
(2) Ako na pripremno ročište ne dode uredno obaviješten tuženi, ročište ce se održati bez
njegovog prisustva.

Na pripremnom ročištu sud ima u pogledu upravljanja postupkom sva ovlaštenja koja ima
i na glavnoj raspravi.
b) Medijacija i sudska nagodba

(1) Najkasnije na pripremnom ro čištu, sud može, ukoliko ocijeni da je to svrsishodno s obzirom
na prirodu spora i druge okolnosti, predložiti strankama da spor riješe u postupku medijacije, kako
je predviđeno posebnim zakonom.
(2) Takav prijedlog mogu staviti i stranke sporazumno do zaključenja glavne rasprave.

(1) Stranke mogu zaklju čiti nagodbu o predmetu spora u toku cijelog postupka do njegovog
pravomoćnog okončanja (sudska nagodba).
(2) Ako je sudska nagodba zaključ ena nakon donošenja prvostepene presude, prvostepeni sud
donijet će rješenje kojim će utvrditi da je prvostepena presuda bez dejstva.

(1) Sud će, na naćin koji ne ugrožava njegovu nepristrasnost, na pripremnom ročištu, kao
i u toku cijelog postupka, nastojati da stranke zaključe sudsku nagodbu.
(2) U cilju doprinošenja nagodbi sud može, kada oc ijeni da je to osnovano, strankama predložiti
kako da se nagode, vode ći računa o željama stranaka, prirodi spora, odnosima medu strankama i
drugim okolnostima.

(1) Sudska nagodba se može odnositi na cijeli tužbeni zahtjev ili na jedan njegov dio.
(2) Pred sudom se ne može zaklju čiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu
raspolagati (član 3. stav 2.).
(3) Kada sud donese rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka, zastat će s postupkom dok to
rješenje ne postane pravomoćno.

(1) Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik.
(2) Nagodba je zaključena kad stranke potpišu zapisnik.
(3) Nagodba sadrži i sporazum o troškovima. Ak o stranke ne postignu sporazum o troškovima,
mogu se dogovoriti da odluku o troškovima donese sud.
(4) Sud će strankama izdati ovjeren prepis zapisnika u koji je unesena nagodba.

Sudska nagodba ima snagu izvršnog naslova.

(1) Sudska nagodba može se pobijati samo tužbom.
(2) Sudska nagodba se može pobijati ako je zaključena u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare.
(3) Tužba iz stava 1. ovog člana se može podnijeti u roku od tri mjeseca od dana saznanja za razloge
pobijanja, a najkasnije u roku od pet godina od dana zakljucenja sudske nagodbe.
(4) Ako sudska nagodba bude poništena, post upak se nastavlja kao da sudska nagodba
nije ni bila zaključena.

Sud će u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti da li se vodi parnica o predmetu o
kojem je ranije bila zaključena sudska nagodba i ako utvrdi da se parnica vodi o predmetu o kojem
je zaključena sudska nagodba, odbacit će tužbu.
c) Zakazivanje ročišta za glavnu raspravu

(1) Na pripremnom ročištu sud će rješenjem odrediti:
1) dan i sat održavanja glavne rasprave;
2) pitanja o kojima ce se raspravljati na glavnoj raspravi;
3) dokaze koji će se izvesti na glavnoj raspravi;
4) osobe koje će biti pozvane na glavnu raspravu.
(2) Glavna rasprava će se, u pravilu, održati najkasnije u ro ku od 30 dana od dana održavanja
pripremnog ročišta.
(3) Sud može odrediti da se glavna rasprava održi odmah nakon pripremnog ročišta.
(4) Ako se procjenjuje da će glavna rasprava trajati duže od jednog dana, ro čište će biti zakazano
za onoliko dana uzastopno koliko je neophodno da se rasprava održi u kontinuitetu.

Sa sadržajem rješenja iz stava 1. člana 94. ovog zakona upoznat će se prisutna stranka, te joj se neće
dostavljati rješenje, niti poziv za glavnu raspravu. Sud će obavijestiti prisutnu stranku i o
posljedicama izostanka sa rocišta za glavnu raspravu.

(1) Sud će na roč ište za glavnu raspravu pozvati stranke koje nisu bile prisutne na pripremnom
ročištu, kao i svjedoke i vještake koje je na pripremnom ročištu odlučio pozvati.
(2) U pozivu za glavnu raspravu, sud će obavijestiti pozvane o posljedicama izostanka sa ročišta.
(3) Stranci koja nije bila prisutna na pripremnom ročištu uz poziv za glavnu raspravu dostavlja se
ovjeren prepis rješenja iz stava 1.člana 94. ovog zakona.

V – GLAVNA RASPRAVA

1. Tok glavne rasprave

(1) Sudija otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja
(2) Nakon toga, sudija utvrđuje jesu li došle sve pozvane osobe, pa ako nisu, provjerava jesu li
odsutne osobe uredno pozvane i imaju li opravdan razlog za izostanak.
(3) Ako tužilac bez opravdanog razloga ne dode na ro čište za glavnu raspravu, a bio je uredno
pozvan, smatrat će se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ročištu upusti u raspravljanje.
(4) Ako na rocište za glavnu raspravu bez oprav danog razloga ne dode tuženi, a bio je uredno
pozvan, rasprava ce se održati bez njegovog prisustva.

(1) Sud će prvo, po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti, utvrditi postoje li procesne smetnje
za dalje postupanje i postupiti u skladu s odredbama člana 67. ovog zakona, ako odredbama ovog
zakona nije drugačije predviđeno.
(2) Ako sud ne usvoji prigovor iz stava 1. ovog člana, bez obzira da li je o njemu raspravljano
odvojeno od glavne stvari ili zajedno s njom, odluku o prigovoru donijet će zajedno s odlukom o
glavnoj stvari.
(3) Protiv rješenja kojim se odbijaju prigovori stranaka iz stava 1. ovog člana nije dopuštena
posebna žalba.

(1) Glavna rasprava se odvija slijedećim redom:
1) Tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja iz tužbe, uklju čujući izvo đenje dokaza č itanjem
isprava;
2) Tuženi ukratko izlaže odgovor na tužbu uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava daje
odgovor na bitne navode tužioca iz tačke 1. ovog stava;
3) Ako je stavljen prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, saslušavaju se stranke,
i to prvo tužilac, a zatim tuženi;
4) Saslušavaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tužioca, a zatim svjedoci tuženog;
5) Izvode se ostali dokazi, uključujući i vještačenje;
6) Nakon izvođenja svih dokaza, obje stranke, po čevši od tužioca, imaju pravo da se obrate
sudu završnim izlaganjem, kojim se rezimiraju pravni i činjenični aspekti predmeta;
7) Sud može dopustiti tužiocu da se ukratko izjasni na završno izlaganje tuženog
;
8) Ako je tužiocu dopušteno da se izjasni na završno izlaganje tuženog, i tuženi će imati pravo
da se ukratko izjasni na konačne navode tužioca.
(2) Izuzetno, sud može odrediti redoslijed odvijanja glavne rasprave druga čiji od redoslijeda
predvidenog u stavu 1. ovog člana.

(1) Sud će voditi računa da se glavna rasprava odvija na pravilan način, bez nepotrebnih
odlaganja, te da se raspravlja samo o pitanjima bitnim za donošenje odluke.
(2) Sudija se u toku glavne rasprave brine o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda.
(3) Sud će kazniti osobe koje narušavaju red u sudnici ili vrije đaju dostojanstvo suda i drugih
sudionika u postupku u skladu sa odredbama ovog zakona o nepoštivanju suda.

Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode neposredno pred sudom, ukoliko
nije drugacije predviđeno ovim zakonom.

(1) Svaka stranka treba u svojim izlaganjima iznijeti sve činjenice potrebne za obrazloženje svojih
prijedloga, ponuditi dokaze potrebne za utvr đivanje svojih navoda, te se izjasniti o navodima i
ponuđenim dokazima protivne stranke.
(2) Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako
učine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogu čnosti iznijeti odnosno predložiti na
pripremnom ročištu.

Stranke mogu iznijeti i svoja pravna shvaćanja koja se odnose na predmet spora.

(1) Prilikom izvo đenja dokaza saslušanjem stranaka, stranku prvo ispituje njen punomoć nik, a
nakon toga suprotna stranka.
(2) Ako stranka koja se saslušava nema punomoćnika, najprije je ispituje sud.

Stranke ispituju svjedoke i vještake. Sudija prvo daje rije č stranci koja je predložila svjedoka ili
vještaka, zatim suprotnoj strani, a zatim, ukoliko je potrebno, ponovo stranci koja ih je predložila.

Sudija može postavljati pitanja strankama, svjedocima ili vještacima u svakoj fazi saslušanja.

(1) Sud će odbiti provođenje procesnih radnji koje nisu bitne za postupak.
(2) Sud neće dopustiti postavljanje pitanja u kojima je sadržano kako na njih treba odgovoriti.
(3) Sud neće dopustiti pitanja koja su nebitna za predmet i pitanja na koja je već dovoljno
odgovoreno.
(4) Na za
htjev stranke, u zapisnik će se unijeti pitanja koja sud nije dopustio.
(5) Sud neće dopustiti vrijedanje i uznemiravanje stranaka, svjedoka i vještaka za vrijeme
ispitivanja.

(1) Saslušani svjedoci i vještaci ostaju u sudnici, ako im sud to naloži.
(2) Ako stranka to zahtijeva, a svjedok je još uvijek prisutan, sud može odlu čiti da svjedoka koji je
već saslušan na istom ročištu za glavnu raspravu još jednom pozove na ponovno saslušanje.

(1) Sud nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom.
(2) Protiv rješenja koja se odnose na rukovođenje raspravom nije dopuštena posebna žalba.

Nakon što budu okončane sve faze glavne rasprave i predmet bude spreman za presuđenje, sud će
proglasiti da je glavna rasprava zaključena.

2. Odgoda, odlaganje i nastavak ročišta

(1) Sud može odgoditi zakazano rocište za glavnu raspravu prije njegovog održavanja, ako utvrdi
da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo održavanje ili da dokazi čije je izvo đenje
odredeno neće biti pribavljeni do ročišta. (odgoda ročišta).
(2) Sud je dužan, najkasnije osam dana prije održavanja ro čišta, provjeriti da li su ispunjeni uslovi
iz stava 1. ovog člana.
(3) Kad odgodi ročište, sud će o vremenu održavanja novog ročišta odmah obavijestiti sve pozvane.

(1) Sud može, na prijedlog stranke, odložiti zapo četo ročište (odlaganje ročišta) samo iz slijedećih
razloga:
1) ako bez krivnje stranke koja predlaže odlaganje ro čišta na ro čištu nije mogu će izvesti neki od
dokaza čije je izvodenje određeno, a koji je važan za pravilno donošenje odluke;
2) ako obje stranke predlažu odlaganje radi pokušaja mirnog rješenja spora ili zaključenja s
udske
nagodbe.
(2) Stranka može samo jednom tražiti odlaganje ročišta iz istog razloga.
(3) Kad se ro čište odloži, sud će prisutnima odmah saop čiti mjesto i vrijeme novog ro čišta. Sud
nije dužan o mjestu i vremenu novog ro čišta obavijestiti stranku koja nije bila prisutna na
odloženom rocištu, a bila je uredno obaviještena , osim ako su na tom ro čištu iznesene nove
činjenice.
(4) Sud može po službenoj duž nosti odgoditi zakazano roč ište samo u slu čajevima predviđenim
ovim zakonom.

Ako na ročištu nije moguće izvesti neki od dokaza čije je izvođenje određeno, sud može odlučiti
da se rasprava nastavi, s tim da se naknadno, na novom ročištu, izvede samo taj dokaz, i iznesu
navodi u vezi s njim.

(1) Na novom ročištu zakazanom nakon odlaganja rasprave, radnje koje su već provedene ponovo
se provode samo ako se ročište drži pred novim sudijom ili ako sud smatra da je to neophodno za
pravilno donošenje presude.
(2) Ako se ročište drži pred novim sudijom sud može, uz saglasnost stranaka, odlučiti da se ponovo
ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uvi đaj, ve ć d a s e p r očitaju zapisnici o
izvođenju tih dokaza.

(1) Ročište za glavnu raspravu se ne može odgoditi niti odložiti na neodređeno vrijeme
(2) Ročište za glavnu raspravu ne može se odgo diti ili odložiti duže od 30 dana, osim slu čaju iz
člana 129. ovog zakona.
(3) – se briše
(3) Prilikom odgode, odnosno odlaganja ročišta sud će datum održavanja novog ročišta, u pravilu,
odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
(4) Kada odgodi ili odloži rocište, sud je dužan poduzeti sve radnje koje mu stoje na raspolaganju
kako bi se do slijede čeg ročišta otklonili uzroci koji su doveli do odgode odnosno odlaganja, te
kako bi se na tom ročištu rasprava mogla zaključiti.
(5) Protiv rješenja suda kojim se odgada ili odlaže ročište ili rješenja kojim se odbijaju
prijedlozi stranaka za odgodu, odnosno odlaganje ročišta, nije dopuštena posebna žalba.

Ako se zapoleto rolište ne može okon čati u toku istog dana sud će odredi
ti nastavak ro čišta za
slijedeci radni dan (nastavak ročišta).

Odredbe čl. 111., 112., 115. i 116. ovog zakona, na odgovarajući se naćin primijenjuju na
pripremno ročište.

3. Javnost glavne rasprave

(1) Glavna rasprava je javna.
(2) Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetne osobe.
(3) Osobe koje su prisutne raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe.
(4) Odredba stava 3. ovog člana ne odnosi se na pripadnike policije, ako je nošenje oružja
neophodno za vršenje njihove dužnosti.

(1) Sud može iskljuciti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njen dio ako to zahtijevaju interesi
cuvanja službene, poslovne ili osobne tajne, zaštita interesa maloljetnika, interesi javnog reda ili
razlozi morala.
(2) Sud može isključiti javnost i kada se mjerama za održavanje reda predviđenim u ovom zakonu
ne bi moglo osigurati nesmetano održavanje rasprave.

(1) Isklju čenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike, punomo ćnike i
umješače i Ombudsmene Federacije .
(2) Sud može dopustiti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isklju čena budu prisutne pojedine
službene osobe, kao i nau čni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu, odnosno
naučnu ili javnu djelatnost.
(3) Sud će upozoriti osobe koje budu prisutne raspravi na kojoj je javnost isključena da su
dužne kao tajnu čuvati ono što su na raspravi saznale, a što nije ve ć poznato javnosti, i upozoriti
ih na posljedice odavanja tajne.

(1) O isključenju javnosti odlučuje sud rješenjem koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno.
(2) Protiv rješenja o isključenju javnosti nije dopuštena posebna žalba.

Odredbe o javnosti na glavnoj raspravi na odgovarajući će se naćin primjenjivati i na pripremnom
ročištu, na ročištu izvan glavne rasprave pred sudom, te na ročištu pred zamoljenim sudom.

VI – DOKAZI I IZVOÐENJE DOKAZA

1. Opće odredbe

(1) Svaka stranka dužna j
e dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
(2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.

(1)Sud će naložiti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za donošenje odluke, a koje stranke
nisu predložile, ako utvrdi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati
u smislu člana 3. stav 2. ovog zakona.
(2) Ako stranka ne postupi po nalogu suda, sud je ovlašten po službenoj dužnosti pribaviti i izvesti
te dokaze.

(1) Ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom tokom parnice.
(2) Ako stranka porekne činjenice koje je priznala, sud će ocijeniti da li će te činjenice smatrati
priznatim ili osporenim.
(3) Činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba do kazivati, ali se može dokazivati da te
činjenice ne postoje, ako zakonom nije što drugo određeno.
(4) Ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate.

Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnoš ću utvrditi neku činjenicu, o
postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na nov čani iznos ili na zamjenjive stvari,
ali se ta čna visina iznosa odnosno koli čina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s
nesrazmjernim teškocama, sud će o tome odlučiti prema svojoj ocjeni.

(1) Dokazi se izvode na glavnoj raspravi.
(2) Na prijedlog stranke, podnesen najkasnije na pripremnom ro čištu, sud može odlu čiti da se
određeni dokazi izvedu pred drugim sudom (zamoljeni sud). U tom sluč aju zapisnici o izvedenim
dokazima pročitat će se na glavnoj ras
pravi.
(3) Kad sud donese odluku iz stava 2. ovog člana, u zamolnici za izvođenje dokaza ukratko ć e
opisati predmet spora, izložiti stanje parnice i odrediti koji će se dokazi izvesti, uz naznaku o kojim
okolnostima treba osobito voditi računa.
(4) O ročištu za izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom obavijestit će se stranke.
(5) Sudija zamoljenog suda ima pri izvo đenju dokaza sva ovlaštenja koja ima sudija kad se dokazi
izvode na glavnoj raspravi.
(6) Protiv rješenja suda kojim se odreduje izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom nije dopuštena
posebna žalba.

(1) Ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne može izvesti u rokovima predviđenim ovim
zakonom, sud rješenjem može odrediti duži rok za izvođenje dokaza.
(2) Kad odre đeni rok protekne, rasprava će se provesti bez obzira na to što odre đeni dokaz nije
izveden.

(1) Ako sudu nije poznato pravo koje važi u stranoj državi, zatražit će obavještenje od organa
uprave nadležnog za poslove pravosuđa.
(2) Sud može i od stranke zatražiti da podnese javnu ispravu izdatu od nadležnog inozemnog
organa, kojom se potvrđuje koje pravo važi u stranoj državi.

2. Uviđaj

(1) Uvi đaj se poduzima kad je za utvrdivanje neke činjenice ili za razjašnjenje neke okolnosti
potrebno neposredno opažanje suda.
(2) Uviđaj se može obavljati i uz sudjelovanje vještaka.

Ako u postupku treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka, kod tre će osobe, kod
organa vlasti ili kod pravne osobe kojoj je povjereno vršenje javnog ovlaštenja, na odgovarajući će
se naćin primjeniti odredbe čl. 134. do 136. ovog zakona o pribavljanju isprava od ovih organa ili
pravnih osoba.

3. Isprave

(1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ vlasti u granicama svoje nadležnosti, te isprava
koju je u takvom obliku izdala pravo ili fizi čko osoba u vršenju javnog ovlaštenja koje joj je
povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga
što se u njoj potvrđuje ili određuje.
(2) Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage
izjednačene s javnim ispravama.
(3) Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvr đene činjenice ili da je
isprava
nepravilno sastavljena.
(4) Ako se posumnja u autentič nost isprave, stranka može tražiti da sud traži da se o tome izjasni
organ, odnosno pravna osoba od kojega bi ona trebalo da potječe.

Ako međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno, inostrane javne isprave koje su propisno
ovjerene imaju, uz uslov uzajamnosti, istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.

(1) Stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda.
(2) Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjereni prijevod.
(3) Ako se isprava nalazi kod organa vlasti ili pravne osobe kojoj je povjereno vršenje javnog
ovlaštenja, a sama stranka ne može isposlovati da se isprava preda ili pokaže, sud će po prijedlogu
stranke narediti tom organu, odnosno osobi, da ispravu dostave sudu.

(1) Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud može tu
stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok.
(2) Stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu
za dokaz svojih navoda, ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati, ili ako
se isprava s obzirom na njen sadržaj smatra zajedničkom za obje strane.
(3) U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje drugih isprava na odgovaraju ći će se na ćin
primjenjivati odredbe čl. 139. i 140. ovog zakona.
(4) Kad stranka koja je pozvana da podnese ispravu porice da se isprava kod nje nalazi, mogu se
radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokazi.
(5) Sud će, s obzirom na sve okolnosti, cijeniti od kakvog je zna čaja što stranka koja drži ispravu
neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili pori če da se isprava kod
nje nalazi.
(6) Protiv odluke suda iz stava 1. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

(1) Sud može, na prijedlog stranke, narediti tre ćoj osobi da podnese ispravu samo kad je ona po
zakonu dužna pokazati je ili je podnijeti ili kad je riječ o ispravi koja je po svojem
sadržaju zajednička za tu osobu i stranku koja se poziva na ispravu.
(2) Prije nego što donese odluku kojom tre ćoj osobi nareduje da podnese ispravu, sud će pozvati
treću osobu da se o tome izjasni.
(3) Kad treća osoba poriće svoju dužnost da podnese ispravu koja se kod nje nalazi, sud će riješiti
je li treća osoba dužna podnijeti ispravu.
(4) Kad treća osoba poriće
da se isprava nalazi kod nje, mogu se radi utvrđivanja te činjenice izvoditi
dokazi.
(5) Pravomo čno rješenje o dužnosti tre će osobe da podnese ispravu može se izvršiti prema
pravilima izvršnog postupka. Sud će ovo rješenje po službenoj dužnosti dostaviti nadležnom
izvršnom sudu radi prinudnog izvršenja.
(6) Treća osoba ima pravo na naknadu opravdanih troškova koje je imala u vezi s podnošenjem
isprava. Odredbe člana 146. ovog zakona na odgovarajući će se naćin primjenjivati i u tom slučaju.

4. Svjedoci

(1) Svaka osoba koja se poziva kao svjedok dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim zakonom nije
drugačije određeno, dužna je i svjedočiti.
(2) Kao svjedoci mogu se saslušati samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o činjenicama koje
se dokazuju.
(3) Stranka koja predlaže da se odredena os oba sasluša kao svjedok mora prije toga naznač iti o
čemu ona treba svjedočiti i navesti njeno ime i prezime i boravište.

Ne može se saslušati kao svjedok osoba ko ja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja
službene ili vojne tajne, dok je nadležan organ ne oslobodi te dužnosti.

(1) Svjedok može uskratiti svjedocenje:
1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;
2) o onome o čemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku
ispovjedala;
3) o činjenicama koje je svjedok saznao kao ad vokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog
poziva ili neke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo
u obavljanju tog poziva ili djelatnosti.
(2) Sud će upozoriti te osobe da u slu čajevima navedenim u stavu 1. ovog č lana mogu uskratiti
davanje iskaza.

(1) Svjedok može uskrati
ti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja
izložio opasnosti od krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg
stepena, a u pobočnoj liniji do treceg stepena zaključno, svoga bračnog druga ili srodnike po tazbini
do drugog stepena zaključno i onda kad je brak prestao, osobu s kojom živi u vanbračnoj zajednici
ili njene srodnike do drugog stepena zakljucno, te svog staraoca ili staranika, usvojitelja ili
usvojenika.
(2) Sud će upozoriti svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje.

(1) Opravdanost razloga za uskračivanje svjedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje sud
pred kojim svjedok treba svjedočiti, nakon što se o tome izjasne stranke.
(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana stranke nemaju pravo na posebnu žalbu.
(3) Svjedok može rješenje iz stava 1. ovog člana pobijati u žalbi protiv rješenja o novčanoj kazni ili
o zatvoru zbog toga što je uskratio svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

(1) Svjedoci se pozivaju dostavom pismenog poziva u kojem se navodi ime i prezime i ime jednog
roditelja pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, pred met u vezi s kojim se poziva i naznaka da se
poziva kao svjedok. U pozivu će se svjedok upozoriti na posljedice neopravdanog izostanka
predviđene odredbama člana 410. ovog zakona i na pravo na naknadu troškova iz člana 146. ovog
zakona.
(2) Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teški h tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu
se saslušati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave.

(1) Svjedoci se saslušavaju pojedina čno i bez prisustva svjedoka koji će se kasnije saslušavati.
Svjedok je dužan odgovore davati usmeno.
(2) Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a
nakon toga će se upozorit i na posljedice davanja lažnog iskaza.
(3) Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, ime jednog roditelja, boravište, mjesto i datum
rođenja, godine života i njegov odnos sa strankama.

(1) Poslije op ćih pitanja, svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a nakon toga suprotna
stranka.
(2) Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku.
(3) Svjedok ce se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o čemu svjedoci.

(1) Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušat će se preko tumača.
(2) Ako je svjedok gluh, postavljat će mu se pitanja pismeno, a ako je nijem pozvat će se da pismeno
odgovara. Ako se saslušanje ne može obaviti na taj naćin, pozvat će se kao tumač osoba koja se sa
svjedokom može sporazumjeti.
(3) Sud će tu
mača upozoriti na dužnost vjernog prenošenja pitanja koja se svjedoku postavljaju i
izjava koje svjedok bude davao.

(1) Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, te
na naknadu izmakle zarade, nastalih usljed njegove obaveze da svjedoči.
(2) Svjedok mora zahtijevati naknadu odmah nakon saslušanja, inače gubi pravo na nju.
Sud je dužan na to upozoriti svjedoka.
(3) U rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka, sud će odrediti da se određeni iznos isplati
iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, naredit će stranci da odre đeni iznos plati
svjedoku u roku od osam dana. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

5. Vještaci

Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvo đenje dokaza vješta čenjem kada je radi utvr đenja ili
razjašnjenja određene činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

(1) Stranka koja predlaže vještačenje dužna je u prijedlogu naznačiti predmet i obim vještačenja, te
predložiti osobu koja će obaviti vještačenje.
(2) Protivna stranka ce se izjasniti o predloženom vještaku, kao i o predmetu i obimu vještačenja.
(3) Ako stranke ne postignu sporazum o osobi koja treba biti odredena za vještaka i predmetu i
obimu vještačenja, odluku o tome će donijeti sud.

(1) Vještačenje obavlja jedan vještak.
(2) Sud može na prijedlog stranke odrediti više vještaka za različite vrste vještačenja.
(3) Vještaci se odre đuju prvenstveno iz reda imenov anih sudskih vještaka za odre đenu vrstu
vještačenja.
(4) Složenija vješta čenja povjerit će se prvenstveno stru čnim ustanovama kao što su bolnice,
hemijski laboratoriji, fakulteti i slično.
(5) Ako pos
toje ustanove za odre đene vrste vještač enja, kao što su vješta čenje lažnog novca,
rukopisa, daktiloskopsko vješta čenje i sli čno, takva vješta čenja povjerit će se u prvom redu tim
ustanovama.

Izvođenje dokaza vještačenjem određuje sud rješenjem koje sadrži:
1) ime i prezime i zanimanje vještaka,
2) predmet spora,
3) obim i predmet vještačenja,
4) rok za podnošenje pismenog nalaza i mišljenja.

(1) Vještak se uvijek poziva na ročište za glavnu raspravu.
(2) Prepis rješenja iz člana 150. ovog zakona dostavlja se vještaku zajedno sa pozivom na
ročište za glavnu raspravu.
(3) U pozivu će sud upozoriti vještaka da svoje mišljenje mora iznijeti savjesno i u skladu
s pravilima nauke i vještine i obavijestiti ga o po sljedicama nedostavljanja nalaza i mišljenja u
ostavljenom roku, odnosno neopravdanog izostanka sa ro čišta i pravu na nagradu i naknadu
troškova.

(1) Vještaci su dužni odazvati se pozivu suda i iznijeti svoj nalaz i mišljenje.
(2) Sud će vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vješta čenja iz razloga iz kojih svjedok
može uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.
(3) Sud može vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vješta čenja i iz drugih opravdanih
razloga. Oslobođenje od dužnosti vještačenja može tražiti i ovlašteni zaposlenik organa ili pravne
osobe u kojoj vještak radi.

(1) Vještak će biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudija, ali se izuzetno za
vještaka može uzeti i osoba koja je ranije bila saslušana kao svjedok.
(2) Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzece vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a
najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem.
(3) U zahtjevu za izuzeće vještaka stranka je dužna navesti okolnosti na kojima temelji svoj zahtjev
za izuzeće.
(4) O zahtjevu za izuzeće odlučuje sud.
(5) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzece nije dopuštena posebna žalba.
(6) Ako je stranka saznala za razlog za izuzeće poslije obavljenog vještačenja i prigovara vještačenju
iz tog razloga, sud ce postupiti kao da je zahtjev za izuzeće stavljen prije obavljenog vještačenja.

(1) Vještak s
voj pismeni nalaz i mišljenje uvijek dostavlja sudu prije rasprave, ukoliko sud ne odredi
drugačije.
(2) Vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje.

(1) Ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku, sud će, nakon proteka roka koji
strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti drugog vještaka.
(2) Ako vještak dostavi nalaz ili mišljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrje čni sami sebi ili
izvedenim okolnostima, sud će pozvati vještaka da ih dopuni, odnosno ispravi, i odrediti rok za
ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja.
(3) Ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, sud
ce, uz prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka.

Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i mišlje nje vještaka najkasnije osam dana prije ro čišta za
glavnu raspravu.

(1) Ročište za glavnu raspravu će se održati i ako vještak ne pristupi na glavnu raspravu.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, sud može na prijedlog stranke odložiti raspravu i zakazati novo
ročište na koje ć e ponovo pozvati vještaka, ako utvrdi da je njegovo prisustvo na raspravi
neophodno radi razjašnjenja ili dopune nalaza i mišljenja.

Sud će vještaku dopustiti da razmatra spise, kao i da postavlja pitanja strankama i drugim
vještacima u vezi predmeta vještačenja.

Protiv rješenja suda iz cl. 148., 150., 152. i 155. ovog zakona, nije dopuštena žalba.

Vještak ima pravo na naknadu putnih troškova, troškova za prehranu i preno ćište i troškova
vještačenja, te pravo na razumnu nagradu za obavljeno vještačenje.

Ako odredbama ovog zakona nije drugačije odredeno, na izvođenje dokaza vještačenjem
na odgovarajući naćin se primijenjuju odredbe o saslušanju svjedoka.

Odredbe člana 148. stav 1., člana 149.
stav 3., člana 151. st. 1. i 3, i cl. 152., 153. i 159. ovog zakona
na odgovarajući se način primjenjuju i na tumače.

6. Saslušanje stranaka

Na prijedlog stranke, sud će odrediti izvođenje dokaza saslušanjem stranaka.

(1) Sud će odlučiti da se sasluša samo jedna stranka, ako druga stranka uskrati davanje iskaza
ili se ne odazove pozivu suda.
(2) Sud može odlu čiti da se sasluša samo jedna stranka ako se uvjeri da drugoj stranci, odnosno
osobi koja se ima saslušati za tu stranku nisu poznate sporne činjenice ili ako saslušanje te stranke
nije moguće.
(3) Ako u toku postupka stranka umre ili ponovno saslušanje stranke nije moguće ili je otežano iz
drugih razloga, sud će pročitati zapisnik sa iskazom te stranke.

(1) Za stranku koja nema parnicnu sposobnost saslušat će se njen zakonski zastupnik. Sud može
odlučiti da se umjesto ili pored zakonskog zastupnika, sasluša sama stranka, ako je njeno saslušanje
moguće.
(2) Za pravnu osobu saslušat će se osoba koja je zakonom ili pravilima pravne osobe odre đena da
je zastupa.

(1) Poziv na ročište dostavit će se punomoćniku stranke, koji je dužan o tome stranku obavijestiti,
odnosno, ako stranka nema punomoćnika, stranci ili osobi koja će se za stranku saslušati.
(2) U pozivu ce se naznaciti da će se na ročištu izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i da će stranka
koja dođe na ročište biti saslušana u odsutnosti druge stranke.

Ne mogu se primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi
saslušanja niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza.

Odredbe o izvo đenju dokaza saslušanjem svjedoka primjenjivat će se i pri izvo đenju dokaza
saslušanjem stranaka, ako za saslušanje stranaka nije što drugo propisano.

7. Osiguranje dokaza

(1) Ako postoji opravdana bojazan da se dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje
biti otežano, može se tokom, a i prije pokretanja parnice predložiti da se taj dokaz izvede.
(2) Osiguranje dokaza može se tražiti i tokom postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka.

(1) Ako je prijedlog za osiguranje dokaza stavljen tokom parnič nog postupka, za postupanje je
nadležan sud pred kojim je postupak u toku.
(2) Kad se traži osiguranje dokaza prije pokretanja postupka, te u izuzetnim sluč ajevima, ako je
postupak već u toku, nadležan je niži sud prvog stepena na čijem se podru čju nalaze stvari koje
treba razgledati odnosno sud na čijem području boravi osoba koju treba saslušati.

U podnesku kojim se traži osiguranje dokaza predlagac je dužan navesti činjenice koje se imaju
dokazati, dokaze koje treba izvesti i razloge iz kojih smatra da se kasnije dokaz neće moći izvesti ili
da će njegovo izvodenje biti otežano. U podnesku treba navesti ime i prezime protivnika, osim ako
iz okolnosti proistjeće da on nije poznat.

(1) Podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza sud će dostaviti protivniku, ako je
poznat, ostavljajući mu odgovarajući rok za odgovor.
(2) Izuzetno, ako postoji opasnost za osiguranje dokaza, sud će o prijedlogu odlučiti i bez
prethodnog izjašnjenja protivnika.
(3) U rješenju kojim se usvaja prijedlog sud ce odrediti rocište za izvo đenje dokaza, navesti će
činjenice o kojima će se izvoditi dokazi, te dokaze koji će se izvesti.
(4) Ako protivniku nije prije bio dostavljen podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje
dokaza, on ce mu se dostaviti zajedno s rješenje m suda kojim se usvaja prijedlog za osiguranje
dokaza.
(5) Protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boraviš
te sud može radi sudjelovanja na
rocištu za izvodenje dokaza, postaviti privremenog zastupnika (član 296.). O tom postavljanju nije
potrebno izdati oglas.
(6) Sud može u izuzetnim slučajevima odrediti da izvođenje dokaza započne i prije nego
što se rješenje kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza dostavi protivniku.
(7) Protiv rješenja suda kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza, te protiv rješenja kojim se
odlučuje da izvodenje dokaza započne prije nego što se rješenje dostavi protivniku, nije dopuštena
žalba.

(1) Ako su dokazi izvedeni prije nego što je postupak pokrenut, zapisnik o izvođenju dokaza čuvat
će se kod suda pred kojim su dokazi izvedeni.
(2) Ako je postupak u toku, a osiguranje dokaza nije izveo sud koji vodi postupak, zapisnik ć e se
dostaviti tome sudu.

VII – SUDSKE ODLUKE

1. Zajedničke odredbe

Sud donosi odluke na ročištu ili van ročišta.

(1) Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja.
(2) O tužbenom zahtjevu sud odlučuje presudom, a u postupku zbog smetanja posjeda rješenjem.
(3) O svim drugim pitanjima sud odlučuje rješenjem.
(4) Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.

2. Presuda
a) Opće odredbe

(1) Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih potraživanja.
(2) Ako postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima odlučiti jednom presudom.

(1) Sud može naložiti tuženom da obavi određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja
glavne rasprave.
(2) Ako sud usvoji zahtjev za izdržavanje, može obavezati tuženog i na činidbe koje nisu dospjele.
(3) Presuda kojom se tuženi obvezuje da preda ili preuzme stvari date u najam ili zakup može se
donijeti i prije prestanka tih odnosa.

Ako je tužilac u tužbi traž io da mu se dosudi odre đena stvar, a istovremeno je u tužbi ili do

zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto stvari primiti odre đeni novčani iznos, sud
će, ako usvoji tužbeni zahtjev, izreći u presudi da se tuženi može osloboditi davanja stvari, ako plati
taj novčani iznos.

(1) Kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odredit će se i rok u kojem je tu činidbu
dužna izvršiti.
(2) Ako posebnim propisima nije druga čije određeno, rok za izvršenje činidbe je 30 dana, ali za
činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud može odrediti duži rok. U mjenčnim i čekovnim
sporovima taj je rok 15 dana.
(3) Rok za izvršenje č inidbe pocinje te ći prvog dana nakon donošenja presude, odnosno, ako se
presuda dostavlja u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi, prvog dana nakon dostave prepisa
presude stranci kojoj je naloženo izvršenje.
b) Presuda na osnovu priznanja

(1) Ako tuženi do zaključ enja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud ć e bez daljnjeg
raspravljanja donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev (presuda na osnovu priznanja).
(2) Sud ne će donijeti presudu na osnovu priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako
nade da je rijec o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (član 3. stav 2.).
(3) Donošenje presude na osnovu priznanja odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz
stava 2. ovog člana, prije toga pribave obavijesti.
(4) Priznanje tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pismenom podnesku, tuženi može i bez pristanka
tužioca opozvati do donošenja presude.
c) Presuda na osnovu odricanja

(1) Ako se tužilac do zaključ enja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud ć e bez daljnjeg
raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na osnovu
odricanja).
(2) Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženog.
(3) Tužilac može do donošenja presude, na ročištu ili u pisanom podnesku, opozvati odricanje od
tužbenog zahtjeva bez pristanka tuženog.
d)
Presuda zbog propuštanja

(1) Kad tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužilac predložio donošenje presude
zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će donijeti presudu
kojom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), osim ako je tužbeni zahtjev očigledno
neosnovan.
(2) Tužbeni zahtjev je ocigledno neosnovan:
1) ako je tužbeni zahtjev ocigledno protivan cinjenicama navedenim u tužbi;
2) ako su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u očiglednoj protivnosti s
dokazima koje je sam tužilac predložio ili s činjenicama koje su opcepoznate.
(3) Ako je zahtjev očigledno neosnovan, sud će donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.
(4) Presuda zbog propuštanja neće se donijeti o zahtjevu ili dijelu zahtjeva kojim stranke ne mogu
raspolagati.

e) Donošenje, pismena izrada i dostava presude

(1) Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak n a j k a s n i j e u r o k u o d 3 0 d a n a o d d a n a
zaključenja glavne rasprave.
(2) Ukoliko sudija prekora či rok iz stava 1. ovog č lana, dužan je u pismenoj formi izvijestiti
predsjednika suda o razlozima prekoračenja.

(1) Nakon zaklju čenja glavne rasprave, sud će prisutne stranke obavijestiti o datumu donošenja
presude. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala glavnoj raspravi, sud će je pismeno obavijestiti o
datumu donošenja presude.
(2) Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomo ćnici, su dužni sami preuzeti presudu u zgradi
suda, te im sud neće dostavljati presudu u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi.
(3) Ako su stranke bile uredno obaviještene o datumu donošenja presude, rok za žalbu protiv
presude počinje teći prvog narednog dana nakon donošenja presude.

(1) U izuzetnim okolnostima, sud može na zahtjev stranke odluciti da se dostava presude izvrši na
način predviđen odredbama ovog zakona o dostavi.
(2) Stranci koja nije bila uredno obaviještena o datumu donošenja presude, sud će u svakom slučaju
dostaviti presudu u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi.

Presuda zbog propuštanja i presuda drugostepe nog suda donesena bez rasprave, dostavlja se
strankama u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavi.

U slučaju iz člana 184. stav 2. ovog zakona, sud će čim bude saznao da će doći do odgode datuma
donošenja presude o tome obavijestiti stranke, nakon čega će strankama presudu dostaviti prema
odredbama ovog zakona o dostavi.

U slučajevima iz čl. 186., 187. i 188. ovog zakona, rok za podnošenje pravnog lijeka po činje teći
prvog narednog dana nakon dostave prepisa presude.

Izvornik pre
sude potpisuje sudija.

(1) Pismeno izradena presuda mora imati uvod, izreku, obrazloženje i uputstvo o pravu na
izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude.
(2) Uvod presude sadrži: naziv suda, ime i prez ime sudije, ime i prezime i prebivalište, odnosno
boravište stranaka, njihovih zastupnika i punomo ćnika, kratku oznaku predmeta spora i njegovu
vrijednost, dan zaključenja glavne rasprave, naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomo ćnika
koji su toj raspravi bili prisutni, te dan kad je presuda donesena.
(3) Izreka presude sadrži odluku o usvajanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiću glavne stvari
i sporednih traženja, te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja.
(4) U obrazloženju sud će izložiti: zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje
su izveli, koje je od tih činjenica sud utvr đivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio
dokazivanjem, koji su dokazi izvede ni, te kako ih je ocijenio. Sud ć e posebno navesti koje je
odredbe materijalnog prava primijenio odlu čujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to
potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora, te o njihovim prijedlozima i prigovorima
o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tokom postupka.
(5) U obrazloženju presude zbog propuštanja, presude na osnovu priznanja ili presude na osnovu
odricanja, iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih presuda.
f)
Dopunska presuda

(1) Ako je sud propustio da odluči o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti
presudom, a koji su već raspravljeni, stranka može u roku od 30 dana od prijema presude predložiti
parničnom sudu da se presuda dopuni.
(2) Neblagovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu presude odbacit će odnosno odbiti sud bez
održavanja ročišta.
(3) Ako stranka ne predloži donošenje dopunske presude u roku iz stava 1. ovog člana, smatrat će
se da je tužba u tom dijelu povučena.

Kad sud nade da je prijedlog za dopunu presude osnovan, bez ponovnog otvaranja glavne
rasprave donijet će, u roku od osam dana, presudu o zahtjevu koji nije riješen (dopunska presuda).

(1) Ako je uz prijedlog za dopunu presude podne sena i žalba protiv presude, prvostepeni sud će
zastati s dostavom te žalbe drugostepenom sudu dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu
presude i dok ne protekne rok za žalbu protiv te odluke.
(2) Ako protiv odluke o dopuni presude bude podnesena žalba, ta žalba zajedno sa žalbom protiv
prvobitne presude dostavit će se drugostepenom sudu.
(3) Ako se prvostepena presuda pobija žalbom samo zato što prvostepeni sud nije presudom

odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati prijedlogom
stranke da se donese dopunska presuda.
g) Ispravljanje presude

(1) Pogreške u imenima i brojevima, i druge o čite pogreške u pisanju i ra čunanju, nedostatke u
obliku i nesaglasnost prepisa presude s izvornikom ispravit će sud u svako doba.
(2) Ispravljanje će se obaviti posebnim rješenjem i unij eti na kraju izvornika, a strankama će se
dostaviti prepis rješenja.
(3) Ako izmedu izvornika i prepisa presude postoji nesaglasnost u pogledu neke odluke sadržane u
izreci presude, strankama ce se dostaviti ispravljeni prepis presude s naznakom da se tim prepisom
presude zamjenjuje prijašnji prepis presude. U takvom slu čaju rok za izjavljivanje pravnog lijeka u
pogledu ispravljenog dijela presude teće od dana dostave ispravljenog prepisa presude.
(4) O ispravljanju presude sud može odlučiti bez saslušanja stranaka.
h) Pravomoćnost presude

(1) Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna.
(2) Sud tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako
utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odluceno odbacit će tužbu.
(3) Ako je u presudi odluč eno o potraživanju koje je tuženi istakao prigovorom radi prebijanja,
odluka o postojanju ili nepostojanju toga potraživanja postaje pravomoćna.

(1) Sud je vezan za svoju presudu čim je donesena.
(2) Presuda prema strankama ima u činak od dana donošenja, a u slu čajevima u kojima strankama
prema odredbama ovog zakona presudu dostavlja sud – od dana kada im je dostavljena.

3. Rješenje

(1) Sva rješenja koja se donose na ročištu objavljuje sudija.
(2) Rješenje koje je na ro čištu objavljeno dostavit ce se strankama u ovjerenom prepisu samo ako
je protiv toga rješenja dopuštena posebna žalba, ili ako se na temelju rješenja može odmah tražiti
izvršenje, ili ako to zahtijeva upravljanje parnicom.
(3) Sud je vezan za svoja rješenja ako se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako ovim

zakonom nije što drugo određeno.
(4) Kad se rješenje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima učinak čim je objavljeno.

Rješenja koja sud donosi izvan ro čišta saop ćavaju se strankama dostavom ovjerenog prepisa
rješenja.

(1) Rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o
prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim slučajevima
kad je to potrebno.
(2) Pismeni sastav rješenja treba sadržavati uvijek uvod i izreku, a obrazloženje samo ako prema
stavu 1. ovog člana rješenje mora biti obrazloženo.

Rješenja o kaznama izrečenim prema odredbama ovog zakona izvršavaju se po službenoj dužnosti.

(1) Odredbe člana 179., cl. 190. do 195. i člana 197. stav 2. ovog zakona na odgovaraju ći naćin će
se primjenjivati i na rješenja.
(2) Odredbe čl. 184. do 186. i cl. 188. i 189. ovog zakona na odgovarajući način će se primjenjivati
i na rješenja iz člana 198. stav 2. ovog zakona.

B. POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA

VIII - REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Žalba protiv presude

a ) Pravo na žalbu

(1) Protiv presude donesene u prvom stepenu stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 30 dana od
dana donošenja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu s odredbama ovog zakona o
dostavi, 30 dana nakon dostave prepisa presude, ako u ovom zakonu nije odreden drugi rok. U
mjenicnim i čekovnim sporovima taj rok je 15 dana.
(2) Blagovremeno podnesena žalba sprije čava da presuda postane pravomo ćna u dijelu koji se
pobija žalbom.
(3) O žalbi protiv presude odlučuje drugostepeni sud.

(1) Stranka se može odreći prava na žalbu od trenutka prijema presude.
(2) Do donošenja odluke drugostepenog suda stranka može odustati od već podnesene žalbe.
(3) Odricanje ili odustanak od žalbe ne može se opozvati.
b) Sadržaj žalbe

Žalba mora sadržati:
1) označenje presude protiv koje se izjavljuje žalba;
2) izjavu da se presuda pobija u cjelini ili u određenom dijelu;
3) razlog žalbe;
4) potpis podnositelja žalbe.

(1) Ako žalba ne sadrži podatke iz člana 205. ovog zakona (nepotpuna žalba), prvostepeni sud će
rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba pozvati žalitelja da u roku od osam dana dopuni ili
ispravi žalbu.
(2) Ako žalitelj u roku iz stava 1. ovog člana ne postupi po traženju suda, sud će rješenjem odbaciti
žalbu kao nepotpunu.

(1) U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalitelj pruži dokaze
da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave.
(2) Pozivajući se na nove činjenice, žalitelj je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile,
a predlažuci nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim dokazima treba utvrditi.
(3) Prigovor zastare i prigovor radi prebijanja koji nisu izneseni pred prvostepenim sudom ne mogu
se iznositi u žalbi.
(4) Ako su zbog iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza uzrokovani troškovi u
postupku u povodu žalbe, te ce troškove neovisno o ishodu spora podmirivati ona stranka koja je
iznijela nove činjenice, odnosno predložila nove dokaze.
c) Razlozi zbog kojih se presuda može pobijati

(1) Presuda se može pobijati:
1) zbog povrede odredaba parničnog postupka;
2) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjenićnog stanja;
3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
(2) Presuda zbog propuštanja ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja.
(3) Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se pobijati zbog povrede
odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno o odricanju data u
zabludi ili pod uticajem prisile ili prevare.
(4) Kada se presuda na osnovu priznanja i presud a na osnovu odricanja pobija zbog toga što je
izjava o priznanju ili odricanju data u bitnoj zabludi ili pod uticajem prisile ili prevare, stranka može
u žalbi iznijeti i nove činjenice, te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana u volji.

(1) Povreda odredaba parni čnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je
nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite i
pravilne presude.
(2) Povreda odredaba parni čnog postupka uvijek je od uticaja na donošenje zakonite i pravilne
presude u sljedećim slučajevima:
1) ako je u donošenju presude uč estvovao sudija koji je po zakonu morao biti isklju čen ili
izuzet (član 357. ZPP);
2) ako je odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti (član 16. ZPP);
3) ako je sud odlučio o tužbenom zahtjevu za koji je stvarno nadležan viši sud;
4) ako je protivno odredbama ovog zakona sud zasnovao svoju odluku na nedozvoljenim
raspolaganjima stranaka (član 3. stav 3. ZPP);
5) ako je sud donio presudu bez glavne rasprave;
6) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu na osnovu priznanja, presudu
na osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja;
7) ako je protivno odredbama ovog zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi
svojim jezikom i pismom i da prati tok postupka na svom jeziku;
8) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi u čestvovalo lice koje ne može biti stranka u
postupku, ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašteno lice, ili ako parni čno
nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno
punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili pojedine radnje u
postupku, ako vođenje
1) parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno;
9) ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica ili kojeg se tužilac odrekao ili o kojem
je već prije pravomoćno presuđeno ili o kojem je već zaključena sudska nagodba ili nagodba
koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe;
10) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi;
11) ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev;
12) ako je odlučeno o nepravovremeno podnesenoj tužbi, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti
(član 67. stav 1. tačka 2.);
13) ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predvi đen postupak mirnog ili
drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti
(3) Zbog povreda odredaba parničnog postupka iz stava 2. tačka 7. ovog člana, žalbu može izjaviti
samo stranka koje se ti nedostaci tiču.

(1) Pogrešno ili nepotpuno utvr đeno činjenicno stanje postoji k
ad je sud neku odlu čnu činjenicu
pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio.
(2) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to upućuju nove činjenice ili novi dokazi.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava
koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
d) Postupak po žalbi

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka
za sud i protivnu stranku.

(1) Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu, odbacit ce rješenjem prvostepeni
sud bez održavanja rocišta.
(2) Žalba je neblagovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje.
(3) Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili
osoba koje se odrekla prava na žalbu ili je odustala od izjavljene žalbe, ili ako osoba koja je podnijela
žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

U slučaju da podnosilac žalbe odustane od izjavljene žalbe, prvostepeni sud će rješenjem utvrditi
odustanak od žalbe.

(1) Primjerak blagovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostepeni sud protivnoj
stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe. Protivna stranka može u
roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tome sudu odgovor na žalbu.
(2) Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostepeni sud žalitelju odmah, a najkasnije
u roku od osam dana od prijema odgovora na žalbu.
(3) Neblagovremeno podnesen odgovor na žalbu neće se uzeti u razmatranje.
(4) Podnesci primljeni nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu
neće se uzimati u razmatranje, osim ukoliko sud od stranke izričito zatraži dodatno izjašnjenje.

(1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostepeni sud
će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu
najkasnije u roku od osam dana.
(2) Ako žalitelj tvrdi da su u prvostepenom postupku povrije đene odredbe parni čnog postupka,
sudija prvostepenog suda dat ć e objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se ti ču tih povreda, a
prema potrebi će provjeriti istinitost tih navoda u žalbi.
(3) Primjerak objašnjenja u povodu navoda žalbe sudija prvostepenog suda dostavit će strankama
koje mogu dati svoje izjašnjenje u roku osam dana.

(1) Kad spisi po žalbi stignu drugostepenom sudu, odreduje se sudija izvjestitelj.
(2) Sudija izvjestitelj može, prema potrebi, od pr vostepenog suda pribaviti izvještaj o povredama
odredaba parničnog postupka i zatražiti da se radi utvrđivanja tih povreda provedu provjere.
(3) U slu čaju iz stava 2. ovog člana na odgovaraju ći način će se primjenjivati odredbe člana 215.
stav 3. ovog zakona.

(1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
(2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjenicnog
stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili
ponovo izvesti ve ć izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parni čnog
postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom.
(3) Ako drugostepeni sud ocijeni da bi prvostepenu presudu trebalo ponovo ukinuti nakon što je
ona već jednom ukinuta povodom žalbe, dužan je zakazati raspravu, osim ako se radi o presudi na
osnovu priznanja, presudi na osnovu odricanja i presudi zbog propuštanja.
(4) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeca, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od
prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(5) Drugostepeni sud ce donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vije ća na
kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja
rasprave.

(1) Na raspravu se pozivaju stranke od nosno njihovi zakonski zastupnici ili punomo čni
ci, a i oni
svjedoci i vještaci za koje sud odlući da se saslušaju.
(2) Ako sa rasprave izostane žalitelj, rasprava se ne će održati, a odluka će se donijeti na osnovu

navoda žalbe i odgovora na žalbu.
(3) Ako sa rasprave izostane stranka koja nije žalitelj, sud će raspravljati o žalbi i donijeti odluku.
(4) U pozivu za raspravu stranka će biti upozorena na posljedice nedolaska na raspravu.

(1) Rasprava pred drugostepenim sudom počinje kratkim izlaganjem izvjestitelja o stanju predmeta,
bez iznošenja njegovog mišljenja o osnovanosti žalbe.
(2) Nakon toga procitat ć e se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a prema potrebi i
zapisnik o glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom. Zatim će žalitelj obrazložiti svoju žalbu, a
protivna stranka odgovor na žalbu.

Ako u č l. 217. do 219. ovog zakona nije što drugo odre đeno, odredbe ovog zakona o glavnoj
raspravi pred prvostepenim sudom na odgovarajuć i na ćin se primijenjuju i na raspravu pred
drugostepenim sudom.
e) Granice ispitivanja prvostepene presude

Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presud u u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u
granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava
i povrede odredaba parni čnog postupka iz člana 209. stav 2.ta č. 2) 3) 8) 9) 12) i 13) ovog zakona
koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.
f) Odluke drugostepenog suda o žalbi

(1) Odluke drugostepenog suda donose se nakon vijećanja glasanjem.
(2) U prostoriji u kojoj se vijeća i glasa mogu biti prisutni samo članovi vijeća zapisničar. Kad treba
donijeti odluku o jednostavnijim pitanjima, vijeće može odluku donijeti i u samom zasjedanju.

(1) Predsjednik vije ća rukovodi vije ćanjem i glasanjem i glasa posljednji. On se brine da se sva
pitanja svestrano i potpuno razmotre.
(2) Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova.
(3) Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća.
(4) Član vijeća koji je pri glasanju o kojem ranijem pitanju ostao u manjini ne može se suzdržati od
glasanja o pitanju o kojem se ima kasnije odlučiti.
(5) Ako se u vezi pojedinih pitanja o kojima se odlučuje glasovi podijele na više različitih
mišljenja, tako da nijedno od njih nema večinu, razdvojit će se pitanja i glasanje će se ponavljati sve
dok se ne postigne većina. Ako se u pogledu visine novčanog iznosa ili količine glasovi podijele na
više od dva mišljenja, ponovo će se raspravljati o razlozima za svako mišljenje. Ako se i nakon toga
ne može postići većina, glasovi dati za najveći nočani iznos ili količinu dodat će se glasovima datim
za najbliži manji novčani iznos ili količinu dok se ne postigne većina.

(1) Drugostepeni sud može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:
1) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu;
2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu;
3) ukinuti prvostepenu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje;
4) ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu, ili
5) preinačiti prvostepenu presudu.
(2) Prvostepena presuda se povodom žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na
ponovno odlučivanje samo jednom, osim ako se radi o presudi na osnovu priznanja, presudi na
osnovu odricanja i presudi zbog propuštanja.

Sud će rješenjem utvrditi da je prvostepena presuda bez dejstva i da je žalilac odustao od žalbe, ako
su stranke zaključile sudsku nagodbu u toku postupka po žalbi.

(1) Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će drugostepeni sud rješenjem, ako
to nije učinio prvostepeni sud.
(2) Drugostepeni sud će rješenjem utvrditi da je podnosilac žalbe odustao od podnesene žalbe
ako je to propustio učiniti prvostepeni sud.
(3) Ako je podnosilac žalbe odustao od žalb e u
postupku pred drugostepenim sudom, sud će
rješenjem utvrditi odustanak od žalbe.

Drugostepeni sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu kad
ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se pre suda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj
dužnosti.

(1) Drugostepeni sud će u sjednici vije ća ili na osnovu održane rasprave rješenjem ukinuti
prvostepenu presudu i predmet vratiti istom prvostepenom sudu radi održavanja nove glavne
rasprave ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:
1) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu na osnovu priznanja ili presudu
na osnovu odricanja ili presudu na osnovu propuštanja;
2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a posebno propuštanjem dostave nije data

mogućnost da raspravlja pred sudom, a to je po stupanje bilo od uticaja na donošenje
zakonite i pravilne presude;
3) ako je sud donio presudu bez glavne rasprave;
4) ako je presudu donio sudija koji je po zakonu morao biti isključen ili izuzet;
5) ako je protivno odredbama ovog zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi
svojim jezikom i pismom i prati tok postupka na svom jeziku
(2) Ako drugostepeni sud utvrdi da je u prvostepenom postupku odlu čeno o zahtjevu koji nije u
sudskoj nadležnosti ili o zahtjevu po tužbi koja je podnijeta poslije zakonom propisanog roka ili
ako prije podnošenja tužbe n ije proveden zakonom predvi đeni postupak mirnog ili druga čijeg
ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti, ili o kojem već teče parnica ili o kojem je
već prije pravomoćno presuđeno ili kojeg se tužilac od rekao ili o kojem je ve ć zaključena sudska
nagodba, ukinut će prvostepenu presudu i odbaciti tužbu.
(3) Ako drugostepeni sud utvrdi da je u prvostepenom postupku kao tužilac ili tuženi u čestvovala
osoba koja ne može biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koja je pravno lice nije
zastupala ovlaštena osoba ili ako parni čno nesposobnu stranku nije za stupao zakonski zastupnik,
ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje
parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje
pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno, s obzirom na prirodu povrede ukinut će
prvostepenu presudu i vratiti predmet nadležnom prvostepenom sudu ili će ukinuti prvostepenu
presudu i odbaciti tužbu.
(4) Ako drugostepeni sud utvrdi da je prvostepenu presudu donio stvarno nenadležan sud, ukinut
će prvostepenu presudu i predmet ustupiti stvarno nadležnom sudu.
(5) Kad drugostepeni sud ukine presudu prvostepenog suda i predmet vrati istom sudu na ponovno
suđenje, može narediti da se nova glavna rasprava ili pripremno ročište održi pred drugim sudijom.
(6) U obrazloženju rješenja kojim se prvostepena presuda ukida treba navesti koje su odredbe
parničnog postupka povređene i u čemu se povrede sastoje.“

(1) Drugostepeni sud će rješenjem ukinuti presudu prvostepenog suda i predmet vratiti na ponovno
suđenje ako utvrdi da je prvostepenom presudom prekora čen tužbeni zahtjev na na čin da je
odlučeno o nečemu drugom a ne o onome što je traženo.
(2) Ako utvrdi da je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno
više od onoga što je traženo, drugostepeni sud će rješenjem ukinuti presudu prvostepenog suda u
dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev.

Prvostepeni sud je dužan, odmah po prijemu rješ enja drugostepenog suda, odrediti pripremno
ročište ili ročište za glavnu raspravu, koje će se održati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema
rješenja drugostepenog suda, te izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je
upozorio drugostepeni sud u svom rješenju.

Drugostepeni sud će, u sjednici vije ća ili na osnovu održane rasprave, presudom preinač iti

prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji jedan od slijedečih razloga iznesenih u žalbi:
1) ako je utvrdio da postoji povreda odredaba parničnog postupka, osim u slučajevima iz člana
227. ovog zakona;
2) ako je u sjednici vije ća drugač ijom ocjenom isprava i posredno izvedenih dokaza ve ć
izvedenih pred prvostepenim sudom utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u
prvostepenoj presudi;
3) ako je nakon održane rasprave, na osnovu novih dokaza ili ponovnog izvo đenja ve ć
izvedenih dokaza, utvrdio druga čije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj
presudi;
4) ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvr đeno, ali da je
prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo;
5) ako je prvostepeni sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaklju čak o postojanju
drugih činjenica na kojima je zasnovana presuda.

Drugostepeni sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila, ako je samo ona
podnijela žalbu.

U obrazloženju presude, odnosno rješenja, drugostepeni sud će ocijeniti žalbene navode koji su od
odlučnog značaja.

Drugostepeni sud vratit će sve spise prvostepenom sudu sa dovoljnim brojem ovjerenih prepisa
svoje odluke radi predaje tom sudu, strankama i drugim zainteresiranim osobama. Prvostepeni sud
dužan je odmah dostaviti odluke drugostepenog suda, a najkasnije u roku osam dana računajući od
dana prijema spisa.

(1) Ako je drugostepeni sud propustio odlu čiti u pogledu svih dijelova presude koji se pobijaju
žalbom ili ako je propustio donijeti sve odluke koje je odbacujući, odnosno odbijajući ili uvažavajući
žalbu trebalo donijeti ili ako je propustio odlučiti u pogledu jedne ili više žalbi, žalilac može u roku
30 dana od dostave drugostepene odluke predložiti drugostepenom sudu da svoju odluku dopuni.
(2) Prijedlog za donošenje drugostepene dopunske odluke ne može se podnijeti zbog toga što
drugostepeni sud nije odlučio o svim razlozima zbog kojih je žalba izjavljena ili na koje je bio dužan
paziti po službenoj dužnosti.
(3) Prijedlog iz stava 1. ovog člana podnosi se prvostepenom sudu , koji ga je dužan bez odgode
zajedno sa spisom proslijediti drugostepenom sudu.
(4) Na postupak u povodu prijedloga iz stava 1. ovog člana na odgovarajući način se primjenjuju
odredbe čl. od 192. do 194. ovog zakona.

2. Žalba protiv rješenja

(1) Protiv rješenja prvostepenog suda dopuštena je žalba, ako u ovom zakonu nije odre đeno da
žalba nije dopuštena.
(2) Ako ovaj zakon izricito određuje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje prvostepenog suda
može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.

(1) Blagovremeno podnesena žalba zadržava izvr šenje rješenja, ako ovim zakonom nije druga čije
propisano.
(2) Rješenje protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba može se odmah izvršiti.

Rješavajući o žalbi drugostepeni sud može:
1) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu;
2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostepenog suda;
3) uvažiti žalbu i rješenje preina čiti ili ukinuti, te prema potrebi predmet vratiti na ponovni
postupak.

U postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovog zakona
koje važe za žalbu protiv presude, osim odre daba o održavanju rasprave pred drugostepenim
sudom.

IX - VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Revizija

(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomo ćne presude donesene u drugom stepenu u roku
30 dana od dana dostave prijepisa presude.
(2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomo ćne presude ne prelazi
30.000,00 konvertibilnih maraka a u privrednim sporovima 50.000,00 konvertibilnih maraka.
(3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi
odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
(4) U slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena prema odredbi stava 2. ovog člana, stranke mogu
podnijeti reviziju protiv drugostepene presude ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekog
materijalno-pravnog ili procesno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava
i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a naročito u slučaju:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvatanje odluč ujući u pojedinim
predmetima na sjednici odjeljenja, a rije č je o pitanju u kojem postoji različ ita praksa
drugostepenih sudova;
2) ako je o tom pitanju revizijski sud ve ć zauzeo shvatanje, ali je odluka drugostepenog suda
zasnovana na shvatanju koje nije podudarno sa tim shvatanjem;
3) ako je o tom pitanju revizijski sud ve ć zauzeo shvatanje i presuda se drugostepenog suda
zasniva na tom shvatanju, ali bi naro čito uvažavajući razloge iznesene tokom prethodnog
prvostepenog i žalbenog postupka, zbog pr omjene u pravnom sistemu uvjetovane novim
zakonodavstvom ili me đunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda BiH,
Evropskog suda za ljudska prava trebalo preispitati sudsku praksu.
(5) U reviziji iz stava 3. ovog č lana stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog
kojeg ju
je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose,
te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono va žno za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

O reviziji odlučuje Vrhovni sud Federacije.

Podnesena revizija ne zadržava izvršenje pravomoćne presude protiv koje je izjavljena.

(1) Revizija se može izjaviti:
1) zbog povrede odredaba parni čnog postupka iz člana 209. ovog zakona koja je uč injena u
postupku pred drugostepenim sudom;
2) zbog pogrešne primjene materijalnog prava;
3) zbog prekorač enja tužbenog zahtjeva, ako je ta povreda u činjena u postupku pred
drugostepenim sudom
(2) Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

(1) Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom,
u granicama razloga navedenih u reviziji, paze ći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog
prava.
(2) U povodu revizije iz člana 237. stav 3. ovog zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu
samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i
koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se
na to pitanje odnose.

Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na
povrede odredaba parničnog postupka koje su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom.

Revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostep enu presudu, u dovoljnom broju primjeraka za
sud i protivnu stranku.

(1) Neblagovremenu ili nepotpunu reviziju, odbacit će rješenjem prvostepeni sud, bez održavanja
ročišta.
(2) U slučaju da je podnosilac revizije odustao od podnesene revizije prvostepeni sud će rješenjem
utvrditi odustanak od revizije.

(1) Primjerak blagovremene i potpune revizije prvostepeni sud će dostaviti protivnoj stranci.
(2) U roku od osam dana od dana dostave reviz ije protivna stranka može podnijeti sudu odgovor
na reviziju.
(3) Nakon prijema odgovora na reviziju ili nakon proteka roka za odgovor, prvostepeni sud dostavit
će reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima, revizijskom sudu.
(4) Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se i drugostepenom sudu.

O reviziji revizijski sud odlučuje bez rasprave.

(1) Nedozvoljenu reviziju odbacit će revizijski sud rješenjem, kao i nepravovremenu ili nepotpunu
reviziju, ako to, u granicama svojih ovlaštenja, nije učinio prvostepeni sud.
(2) Revizija je nedozvoljena ako nije izjavljena putem punomo ćnika iz člana 301b. ovog zakona,
ako ju je izjavila osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije, ili osoba koja je odustala od
revizije, ili ako osoba koja je izjavila reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije, ili ako je
revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti.
(3) Revizijski sud će rješenjem utvrditi da je podnosilac revizije odustao od podnesene revizije ako
je to propustio učiniti prvostepeni sud.
(4) Reviziju iz člana 237. stav 3. ovog zakona sud ć e rješenjem odbaciti kao nedozvoljenu i ako u
reviziji ne bude određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se podnosi uz određeno navođenje
propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega od nose, kao i zato što u njoj nisu odre đeno
izloženi razlozi zbog kojih podnosilac smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
(5) Revizijski sud će reviziju iz člana 237. stav 3. ovog zakona odbaciti i ako ocijeni da pravno
pitanje zbog kojeg je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
(6) U obrazloženju rješenja iz st. 4. i 5. ovog člana treba se samo pozva ti na odredbe navedenih
stavova koje predviđaju odbacivanje takve revizije zbog tamo navedenih razloga. Ako ocijeni da bi
to bilo svrsishodno, sud može odluč iti i da se posebno obrazlože ra zlozi zbog kojih je donijeto
takvo rješenje.
(7) Ako sud, u slučaju iz stava 5. ovog člana, nađe da samo neko od više istaknutih pravnih pitanja
nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni,
revizija će se odbaciti samo u pogledu tog pitanja.

Revizijski sud će presudom odbiti revi
ziju kao neosnovanu, ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog
kojih je revizija izjavljena kao ni razlog na koji pazi po službenoj dužnosti.

(1) Ako utvrdi da postoji povreda odredaba parničnog postupka zbog koje se revizija može izjaviti,
osim povreda odre đenih u st. 2. i 3. ovog člana, revizijski sud će, s obzirom na prirodu povrede,
presudom preinač iti presudu drugostepenog suda ili rješenjem ukinuti u cijelosti ili djelimi čno
presudu drugostepenog i prvostepenog suda ili samo presudu drugostepenog suda i predmet vratiti
na ponovno suđenje istom ili drugom sudiji prvostepenog suda, odnosno istom ili drugom vije ću
drugostepenog suda, odnosno drugom nadležnom sudu.
(2) Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom odlu čeno o zahtjevu koji nije
u sudskoj nadležnosti ili po tužbi koja je podnij eta poslije zakonom propisanog roka ili ako prije
podnošenja tužbe nije proveden zakonom predvi đeni postupak mirnog ili druga čijeg ostvarivanja
prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti ili o kojem je već prije pravomoćno presuđeno ili kojeg
se tužilac odrekao ili o kojem je već zaključena sudska nagodba, revizijski sud će ukinuti rješenjem
donesene odluke i odbaciti tužbu.
(3) Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom kao tužilac ili tuženi učestvovala
osoba koja ne može biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koje je pravno lice nije
zastupala ovlaštena osoba ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik ili
ako zakonski zastupnik, odnosno punomo ćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vo đenje
parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji
u postupku nije bilo naknadno odobreno, revizijski sud će, s obzirom na prirodu povrede, postupiti
prema odredbama st. 1. ili 2. ovog člana.

(1) Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će usvojiti
reviziju i preinačiti pobijanu presudu.
(2) Ako revizijski sud ustanovi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili zbog povrede
pravila postupka činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku
pobijane presude, rješenjem ć e usvojiti reviziju, ukinut i u cijelosti ili djelimi čno presudu
drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno su đenje istom ili drugom vijeću drugostepenog
suda.

(1) Ako utvrdi da je drugostepenom, odnosno i prvostepenom presudom prekora čen tužbeni
zahtjev na način da je odlu čeno o nečemu drugom a ne o onome što je traženo, revizijski sud ć e
rješenjem ukinuti samo presudu drugostepenog suda ili i presudu prvostepenog suda i predmet
vratiti drugostepenom, odnosno prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
(2) Ako utvrdi da je drugostepenom presud om, odnosno i prvostepenom presudom prekorač en
tužbeni zahtj
ev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo, revizijski sud će rješenjem
ukinuti presudu drugostepenog suda, odnosno i presudu prvostepenog suda u dijelu kojim je
prekoračen tužbeni zahtjev.

Odluka revizijskog suda dostavlja se prvostepenom sudu putem drugostepenog suda sa dovoljnim
brojem ovjerenih prijepisa svoje odluke za sud, stranke i druge zainteresirane osobe, a prvostepeni
sud je dužan odluku dostaviti strankama u roku osam dana od dana prijema.

Ako u č l. 237. do 252. ovog zakona nije što drugo odre đeno, u postupku povodom revizije na
odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovog zakona o žalbi protiv presude, osim odredaba
o održavanju rasprave pred drugostepenim sudom.

(1) Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak
pravomoćno završen.
(2) Revizija protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila
dopuštena revizija protiv pravomoćne presude.
(3) Revizija je uvijek dopuštena protiv rješen ja drugostepenog suda kojim se podnesena žalba
odbacuje, odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostepenog suda o odbacivanju revizije.
(4) U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način će se primjenjivati odredbe
ovog zakona o reviziji protiv presude.

2. Ponavljanje postupka

Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti:
1) ako je pri donošenju odluke sudjelovao sudija koji je po zakonu morao biti isključen;
2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogu ćnost da raspravlja pred
sudom;
3) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u
postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako
parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik
odnosno punomo ćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vo đenje parnice, ili za
pojedine radnje u postupku, ako vo đenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u
postupku nije bilo naknadno odobreno;
4) ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je
krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj;
5) ako je do odluke suda došlo zbog krivi čnog djela sudije, zakonskog zastupnika ili
punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe;
6) ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravomoćnu odluku suda koja je ranije
između istih stranaka donijeta o istom zahtjevu;
7) ako se odluka suda zasniva na drugoj odluci suda ili na odluci nekog drugog organa, a ta
odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta, odnosno poništena;
8) ako je naknadno pred nadl ežnim organom na druga čiji na čin, pravomo ćno, odnosno
konačno riješeno prethodno pitanje (član 12.) na kojem je sudska odluka zasnovana;
9) ako stranka sazna za nove činjenice ili nade ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze
na osnovu kojih je za str
anku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te č injenice ili
dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku

(1) Iz razloga navedenih u članu 255. tač. 1. do 3. ovog zakona, ne može se zahtijevati ponavljanje
postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku.
(2) Zbog okolnosti navedenih u č lanu 255. ta č. 1, 6, 7, 8 i 9. ovog zakona, ponavljanje postupka
može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te okolnosti iznijeti prije nego što

je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

(1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, i to:
1) u slučaju iz člana 255. tačka 1. ovog zakona od dana kad je stranka saznala za ta razlog;
2) u slučaju iz člana 255. tacka 2. ovog zakona od dana kad je odluka dostavljena stranci;
3) u slu čaju iz č lana 255. tač ka 3. ovog zakona, ako je u postupku kao tužilac ili tuženi
sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku - od dana kad je odluka dostavljena
toj osobi; ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnično
nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik - od dana kad je odluka dostavljena
stranci odnosno njenom zakonskom zastupniku, ako zakonski zastupnik odnosno
punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje
u postupku - od dana kad je stranka saznala za taj razlog;
4) u slu čajevima iz člana 255. tač . 4. i 5. ovog zakona - od da na kad je stranka saznala za
pravomoćnu presudu u krivičnom postupku, a ako se krivični postupak ne može provesti,
onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se
postupak ne može pokrenuti;
5) u slučajevima iz člana 255. tač . 6., 7., 8. i 9. ovog zakona od dana kada je stranka mogla
iznijeti sudu nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva.
(2) Ako bi rok odre đen u stavu 1. ovog č lana po čeo te ći prije nego što je odluka postala
pravomoćna, taj će se rok računati od pravomoćnosti odluke ako protiv nje nije bio izjavljen pravni
lijek, odnosno od dostave pravomoćne odluke višeg suda izrečen
e u posljednjem stepenu.
(3) Nakon što protekne rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravomočna, prijedlog za
ponavljanje postupka ne može se podnijeti, osim ako se ponavljanje traži iz razloga navedenih u
članu 255. tač. 2. i 3. ovog zakona.

O prijedlogu za ponavljanje postupka odlu čuje drugostepeni sud, i to sudija pojedinac koji nije
sudjelovao u donošenju drugostepene odluke u prijašnjem postupku.

(1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio odluku u prvom stepenu.
(2) U prijedlogu se posebno moraju navesti zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje,
okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se
potkrepljuju navodi predlaga ča, te uč initi vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku mogla za
predlagača biti donesena povoljnija odluka.

(1) Neblagovremene, nepotpune ili nedopuštene prijedloge za ponavljanje postupka odbacit ć e
rješenjem prvostepeni sud bez održavanja ročišta.
(2) Ako prvostepeni sud ne odbaci prijedlog, dostavit će primjerak prijedloga protivnoj stranci koja
ima pravo da u roku od 15 dana odgovori na prijedlog.

Nakon prijema odgovora na prijedlog ili nakon proteka roka za davanje odgovora, prvostepeni sud
će prijedlog i odgovor na prijedlog, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu
najkasnije u roku od osam dana.

Nepravovremen, nepotpun ili nedozvoljen prijedlog za ponavljanje postupka odbacit će rješenjem
sudija pojedinac drugostepenog suda, ako to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio prvostepeni
sud.

(1) Drugostepeni sud odlu čuje o prijedlogu za ponavljanje postupka u pravilu bez održavanja
rasprave.
(2) Ako sud ocijeni da je održavanje rasprave neophodno, postupit će u skladu s odredbama čl.
218. do 220. ovog zakona.

(1) Nakon što drugostepeni sud donese odluku o prijedlogu, sudu prvog stepena vra ća sve spise s
dovoljnim brojem ovjerenih prepisa svoje odluke.
(2) U rješenju kojim se dopušta ponavljanje postupka izre ći će se da se ukida odluka donesena u
prijašnjem postupku.
(3) Protiv rješenja drugostepenog suda kojim se usvaja prijedlog za ponavljanje postupka žalba nije
dopuštena.
(4) Žalba protiv rješenja drugostepenog suda kojim se odbija prijedlog za ponavljanje postupka
podnosi se istom sudu, koji o žalbi odlucuje u vijeću trojice sudija, koji nisu učestvovali u donošenju
odluke u ranijem postupku.

(1) U ponovnom postupku pred prvostepenim sudom ne može postupati sudija koji je odlu čivao
u prijašnjem postupku.
(2) Prvostepeni sud će odrediti pripremno ročište odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda,
a najkasnije u roku od osam dana.

(1) Kada Evropski sud za ljudska prava utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili osnovne slobode
zagarantovane Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnih Protokola uz
Konvenciju, koje je ratifikovala Bosna i Hercegovina, stranka može u roku 90 dana od konačnosti
presude Evropskog suda za ljudska prava podnijeti zahtjev sudu u Bosni i Hercegovini, koji je sudio
u prvom stepenu u postupku u kojem je donesena odluka kojom je povrije đeno ljudsko pravo ili
osnovna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili osnovna sloboda povrijeđeno.
(2) Postupak iz stava 1. ovog člana provodi se uz odgovaraju ću primjenu odredaba o ponavljanju
postupka.
(3) U ponovljenom postupku sudovi su dužni poštovati pravne stavove izražene u konačnoj presudi
Evropskog suda za ljudska prava, kojom je utvrđena povreda osnovnog ljudskog prava i slobode.

3. Odnos izmedu prijedloga za ponavljanje postupka i revizije

(1) Ako u roku za izjavljivanje revizije stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka samo iz
razloga iz kojih se može izjaviti i revizija, smatrat će se da je stranka izjavila reviziju.
(2) Ako stranka izjavi reviziju iz razloga št o je u prvostepenom ili drugostepenom postupku
odlučeno o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno presuđeno ili koga se tužilac već odrekao ili
o kojem je sklopljena sudska nagodba, i isto vremeno ili nakon toga podnese prijedlog za
ponavljanje postupka iz bilo kojeg razloga iz člana 255. ovog zakona, sud će prekinuti postupak u
povodu prijedloga za ponavljanje postupka do završetka postupka po reviziji.
(3) Ako stranka izjavi reviziju iz bilo kojeg razloga, osim iz razloga navedenih u stavu 2. ovog člana,
i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga iz člana 255. stav
1. tač. 4. i 5. ovog zakona, koji su potkrijepljeni pravomoćnom presudom donesenom u krivičnom
postupku, sud će prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka u povodu prijedloga za
ponavljanje postupka.
(4) U svim ostalim slučajevima u kojima stranka izjavi reviziju i istovremeno ili nakon toga podnese
prijedlog za ponavljanje postupka, sud će odluciti koji će postupak nastaviti, a koji prekinuti,
uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobit o razloge z bog kojih su oba pravna lijeka podnesena i
dokaze, koje su stranke predložile.

(1) Odredbe člana 265. st. 1. i 3. ovog zakona, primijenit će se i kad je stranka najprije podnijela
prijedlog za ponavljanje postupka, a nakon toga izjavila reviziju.
(2) U svim ostalim slučajevima u kojima stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka i nakon
toga izjavi reviziju, sud će, u pravilu, prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka u povodu
prijedloga za ponavljanje postupka, osim ako ustanovi da postoje ozbiljni razlozi da postupi
drugačije.

(1) Rješenje iz člana 265. ovog zakona donosi prvostepeni sud ako prijedlog za ponavljanje
postupka stigne prvostepenom sudu prije nego što je predmet u povodu revizije upu čen
revizijskom sudu. Ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne pošto je predmet u povod
u revizije
upučen revizijskom sudu, rješenje iz člana 265. ovog zakona, donosi revizijski sud.
(2) Rješenje iz člana 266. ovog zakona donosi prvostepeni sud, osim ako je predmet, u vrijeme kad
revizija stigne prvostepenim sudu, u povodu prijedloga za ponavljanje postupka upučen višem sudu
radi donošenja odluke, u kojem slučaju rješenje donosi viši sud.
(3) Protiv rješenja suda iz st. 1. i 2. ovog člana nije dopuštena žalba.

Dio treći

X - SUDSKE MJERE OSIGURANJA

(1) Za odluč ivanje o prijedlogu za osiguranje, uklju čujući i osiguranje na imovini protivnika
osiguranja koja se nalazi izvan Federacije od nosno Bosne i Hercegovine, koji je podnesen prije
pokretanja parni čnog postupka kao i u toku tog postupka nadležan je sud koji postupa po
tužbenom zahtjevu. Odluku o mjeri osiguranja donosi sud koji postupa u prvom stepenu, a
neposredno viši sud kada je prijedlog za njeno donošenje podnesen nakon dostave predmeta tome
sudu radi odlučivanja o pravnom lijeku.
(2) Nakon pravomo čnosti odluke o tužbenom zahtjevu, o prijedlogu za osiguranje odluč uje sud
koji bi bio nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u prvom stepenu.

(1) Mjera osiguranja može se odrediti:
1) ako predlagač osiguranja a na prijedlog protivnika osiguranja, učini vjerovatnim postojanje
potraživanja ili prava, i
2) ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno
otežati ostvarenje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otu điti, prikriti,
opteretiti ili na drugi način njom raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili
na neki drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja.
(2) Ako drugačije nije zakonom određeno, sud će odrediti mjeru osiguranja samo pod uslovom da
predlagač osiguranja, u roku koji odredi sud, prema odredbama zakona o izvršnom postupku, da
jemstvo za š
tetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati odre đivanjem i provođenjem mjere
osiguranja. Ako predlagač osiguranja ne da jemstvo u odre đenom roku, sud će odbiti prijedlog za
određivanje mjere osiguranja. Na njegov zahtjev, sud može osloboditi predlaga ča osiguranja od
obaveze davanja jemstva ako sud utvrdi da on nije u finansijskoj mogućnosti da jemstvo da.
(3) Bosna i Hercegovina, njeni entiteti, Br čko Distrikt BiH, kantoni, grad i op ćine su izuzeti od
obaveze iz stava 2. ovog člana.

Jemstvo iz člana 269. ovog zakona se vraća u roku od osam dana od dana prestanka važenja mjere
osiguranja. Ukoliko u međuvremenu protivnik osiguranja podnese tužbu za
naknadu štete, nadležni sud za postupanje u tom predmetu će odluč iti o važenju odre đenog
jemstva.

(1) Radi osiguranja novčanog potraživanja mogu se odrediti slijedeće mjere:
1) zabrana protivniku osiguranja da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže određenom imovinom
u vrijednosti koja je dovoljna za osiguranje potraživanja predlagača osiguranja. Ova zabrana
će se zabilježiti u odgovarajučim javnim registrima;
2) čuvanje imovine na koju se odnosi zabrana iz tačke 1. ovog stava i to pologanjem u depozit
suda ako je to moguće ili predajom u posjed trećoj osobi;
3) zabrana dužniku protivnika osiguranja da isplati protivniku osiguranja potraživanje ili da
mu preda stvar, kao i zabrana protivniku osiguranja da primi stvar, da naplati potraživanje
i da njime raspolaže. Ova zabrana se može izre ći i svakoj drugoj osobi od koje protivnik
osiguranja može zahtijevati isplatu ili predaju stvari.
4) predbilježba založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja ili na pravu uknjiženom na
nekretnini do vrijednosti dosuđenog glavnog potraživanja sa kamatama i troškovima.
(2) Mjera iz stava 1. ta čka 4. ovog člana može se odrediti samo ukoliko o potraživanju povjerioca
već postoji odluka suda koja nije postala izvršna.
(3) Rješenja o odre đivanju mjera osiguranja iz stava 1. ovog člana, dostavljaju se protivniku
osiguranja, dužniku protivnika osiguranja, ako je potrebno, i odgovaraju čim javnim registrima.
Mjera osiguranja smatra se provedenom dostavom protivniku osiguranja ili dužniku protivnika
osiguranja, ako mu se dostavlja, ili odgovaraju čem javnom registru, ovisno o tome koji je od ova
tri datuma prijema raniji po vremenu.
(4) Na područ ju gdje ne postoje zemljišne knjige, mjere osiguranja iz ovog člana će se provesti
primjenom odgovarajućih pravila izvršnog postupka.

(1) Radi osiguranja potraživanja koje je upravljeno na određenu stvar ili njen dio mogu se
odrediti slijedeće mjere osiguranja:
1) zabrana protivniku osiguranja otu đenja, sakrivanja, opterećenja ili raspolaganja imovinom
na koju je upravljeno potraživanje. Ako se imovina nalazi u Bosni i Hercegovini, ova
zabrana će se zabilježiti u odgovarajućim javnim registrima;
2) čuvanje imovine na koju se odnosi zabrana iz tačk
e 1. ovog stava i to pologanjem u depozit
suda, ako je to moguće, ili predajom u posjed trećoj osobi;
3) zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu imovini na koju
je upravljeno potraživanje ili nalog protivniku osiguranja da obavi odre đene radnje
potrebne da bi se sačuvala imovina ili da bi se održalo postojeće stanje stvari;
4) ovlaštenje predlagaču osiguranja da poduzme odredene aktivnosti.
(2) Odredbe st. 3. i 4. člana 271. ovog zakona primijenjuju se i u slu čaju osiguranja potraživanja
upravljenih na određenu stvar ili jedan njen dio.
(3) Mjere osiguranja iz ovog člana ne smiju u cijelosti obuhvatiti zahtjev koji se njima obezbjeđuje.

(1) Radi osiguranja drugih prava ili održavanja postoje čeg stanja, mogu se izre ći slijedeće mjere
osiguranja:
1) zabrana protivniku osiguranja da poduzima odre đene aktivnosti ili nalog da poduzme
određene aktivnosti u cilju održavanja postoje ćeg stanja ili sprje čavanja nastanka štete
suprotnoj stranci;
2) ovlaštenje predlagaču osiguranja da poduzme određene aktivnosti;
3) povjeravanje određene imovine protivnika osiguranja trećoj osobi na čuvanje i staranje;
4) odlaganje postupka izvršenja po prijedlogu tre ćih osoba, pod uslovima predvi đenim
zakonom kojim se ureduje izvršni postupak; i
5) druge mjere koje sud odredi kao neophodne za osiguranje tužbenog zahtjeva predlaga ča
osiguranja.
(2) Odredba člana 271. stav 3. na odgovarajući način se primjenjuje i na mjere osiguranja
iz stava 1. ovog člana.

(1) Protivnik osiguranja koji postupi suprotno odluci suda o zabrani da otu đi, sakrije, optereti ili
raspolaže imovinom odgovoran je po pravilima građanskog prava. Nakon zabilježbe zabrane, sve
dok takva zabrana traje, nije moguć upis u registar bilo kakvih promjena prava nastalih na osnovu
dobrovoljnog raspolaganja protivnika osiguranja.
(2) Otuđenje ili opterečenje suprotno nalogu suda o zabrani da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže
imovinom nema pravni u činak prema predlagač u, osim ako ima mjesta primjeni pravila o zaštiti
savjesnog sticaoca.
(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana, na odgovarajuci način se primijenjuju i u slučaju postupanja osoba
suprotno odluci suda o određivanju drugih mjera osiguranja.
(4) Mjerom osiguranja ne stiče se založno pravo, osim u slučaju opravdanja predbilježbe založnog
prava iz tačke 4. stava 1. člana 271. ovog zakona.

Sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti više mjera osiguranja, ako je to potrebno.

(1) Mjera osiguranja može se predložiti pr ije pokretanja i tokom sudskog postupka te nakon
završetka tog
postupka, sve dok izvršenje ne bude provedeno.
(2) Prijedlog se podnosi u pismenoj formi. Ako je vezan za parni čni postupak koji je u toku,
prijedlog se može iznijeti i usmeno na ročištu.
(3) U prijedlogu za određivanje mjere osiguranja predlagač osiguranja mora istaći zahtjev u kojem
će označiti potraživanje čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži, sredstva i predmet mjera
osiguranja. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev, te
predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlaga č osiguranja dužan je dokaze, ako je to
moguće, priložiti uz prijedlog.
(4) Na usmeno podneseni prijedlog za odre đivanje mjera osiguranja na odgovaraju ći na čin se
primijenjuju odredbe stava 3. ovog člana.

(1) Osim u slu čajevima odre đenim ovim zakonom, mjera osiguranja ne može se odrediti ako
protivnik osiguranja nije imao mogućnost da se o prijedlogu za njeno određivanje izjasni.
(2) Prijedlog za odre đivanje mjere osiguranja sud zajedno sa prilozima dostavlja protivniku
osiguranja uz obavijest da protivnik osiguranja može podnijeti pismeni odgovor na prijedlog za
određivanje mjere osiguranja u roku od osam dana.

(1) Na prijedlog predlaga ča osiguranja, istaknut sa prijedlogom za odre đivanje mjere osiguranja,
sud može odrediti privremenu mjeru osiguranja bez prethodnog obavještavanja i saslušanja
protivnika osiguranja ako predlagač osiguranja učini vjerovatnim da je mjera osiguranja osnovana i
hitna i da bi se drugačijim postupanjem izgubila svrha mjere osiguranja.
(2) Sud dostavlja odluku iz stava 1. ovog člana protivniku osiguranja odmah. Protivnik osiguranja
u roku od tri dana u svom odgovoru može osporiti razloge za odre đivanje privremene mjere
osiguranja, nakon čega sud mora zakazati ročište u naredna tri dana. Odgovor protivnika osiguranja
mora biti obrazložen.
(3) Nakon održanog ro čišta iz stava 2. ovog člana, sud će posebnim rješenjem ukinuti rješenje o
određivanju privremene mjere ili zamijeniti to rješenje novim rješenjem o odre đivanju mjere
osiguranja, u skladu sa članom 279. ovog zakona. Pr otiv novog rješenja o odre đivanju mjere
osiguranja dopuštena je žalba u skladu s članom 282. ovog zakona.

(1) U rješenju o određivanju mjere osiguranja sud će odrediti vrstu mjere, sredstva kojima će se ona
prinudno ostvariti i predmet mjere osiguranja , uz odgovarajuču primjenu pravila sudskog izvršnog
postupka. Sud će po službenoj dužnosti dostaviti rješenje o odre đivanju mjeren osiguranja
nadležnom izvršnom sudu radi njenog prinudnog provo đenja i odgovaraju čim javnim registrima
radi upisa.
(2) Ako je radi ostvarenja naloga ili zabrane koji su izre čeni u rješenju o odre đivanju mjere
osiguranja potrebno izmijeniti sredstva ili predmete osiguranja predlagač osiguranja može predložiti
tu izmjenu u istom postupku, na osnovu već izrečenih naloga ili zabrana.
(3) Rješenje o odre đivanju mjere osiguranja ima u činak rješenja o izvršenju
iz zakona o izvršnom
postupku. Mjera osiguranja obavezuje stranke u postupku, kao i osobe koje su u vezi s njima, nakon
što prime obavijest o izdavanju mjere osiguranja .
(4) Rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana, moraju biti obrazložena.
(5) U slučaju određivanja mjere osiguranja po službenoj dužnosti, sud će na odgovarajući način
primijeniti odredbe ovog člana.

(1) Kada je mjera osiguranja odre đena prije podnošenja tužbe, odlukom o odre đivanju mjere
osiguranja odredit će se rok ne duži od 30 dana u kojem predlagač osiguranja mora podnijeti tužbu.
(2) Predlagač osiguranja podnosi sudu dokaz da je pokrenuo postupak u skladu sa stavom

1. ovog člana.

(1) Izrečena mjera osiguranja ostaje na snazi do naredne odluke suda o mjeri osiguranja.
(2) Ukoliko tužbeni zahtjev nije usvojen prvo stepenom presudom, nadležni sud može mjeru
osiguranja ostaviti na snazi dok odluka o tužbenom zahtjevu ne postane pravosnažna.
(3) Izre čena mjera osiguranja ostaje na snazi najduže do isteka roka od 30 dana po nastupanju
uslova za prinudno izvršenje.
(4) Mjeru osiguranja upisanu u javne knjige sud briše po službenoj dužnosti.

(1) Protiv prvostepenog rješenja o mjeri osiguranja može se izjaviti žalba u roku od osam dana od
dana dostavljanja rješenja.
(2) Žalba se dostavlja protivniku osiguranja ko ji može u roku od tri dana od njenog prijema
podnijeti sudu odgovor na žalbu.
(3) O žalbi odlučuje drugostepeni sud u roku 15 dana od dana prijema spisa.
(4) Žalba ne odlaže izvršenje rješenja iz stava 1. ovog člana.
(5) Žalba protiv rješenja o određivanju mjere osiguranja koje je u prvom stepenu izdao kantonalni
sud ili Vrhovni sud Federacije, nije dopuštena.
(6) Žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri osiguranja nije dopuštena.

(1) Ako su izrečene mjere određene članom 271. stav 1. tač. 1. i 2. i članom 272. stav 1. tač. 1. i 2.
ovog zakona, sud će na prijedlog protivnika osiguranja ili čuvara odrediti prodaju pokretnih stvari
koje su podložne brzom kvarenju ili ako postoji opasnost od znatnog pada cijene tih stvari.
(2) Prodaja stvari iz stava 1. ovog člana, obavit će se po pravilima o izvršenju na pokretnim stvarima.
(3) Ako je odre đena mjera osiguranja iz člana 271. stav 1. ta čka 3. ovog zakona, sud može, na
prijedlog predlaga ča osiguranja ili protivnika osiguranja, odrediti da se na predlaga ča osiguranja
prenese pravo na ispunjenje potraživanja, u slučaju u kojem postoji opasnost da se to potraživanje,
zbog zakašnjenja u njegovu ostvarenju, ne će moći realizovati ili da će se izgubiti pravo na regres
prema trečim osobama.
(4) Iznos koji se dobije prodajom pokretnih stvari ili naplatom potraživanja čuvat će se u sudskom
depozitu dok se ne obustavi mjera osiguranja ili dok predlaga č osiguranja ne predloži i
zvršenje, a
najduže 30 dana pošto potraživanje postane iz vršno. Druge koristi dobivene ostvarenjem

potraživanja položit će se u sudski depozit ako je to mogu će, ili će se na koji drugi na čin odrediti
njihovo čuvanje do obustave mjere osiguranja, odnosno dok predlaga č osiguranja ne predloži
izvršenje, ali najduže 30 dana pošto potraživanje postane izvršno.

(1) Predlagač osiguranja može u prijedlogu za određivanje mjere osiguranja ili naknadno izjaviti da
se, umjesto mjere osiguranja , zadovoljava davanjem odre đenog jemstva od strane protivnika
osiguranja.
(2) Davanje jemstva umjesto mjere osiguranja može se odrediti i na prijedlog protivnika osiguranja
ukoliko se sa tim prijedlogom saglasi predlagač osiguranja.

(1) Ako predlaga č osiguranja u roku odre đenom rješenjem o odre đivanju mjere osiguranja ne
podnese dokaz iz člana 280. ovog zakona, sud će rješenjem staviti van snage izre čenu mjeru
osiguranja, ukinuti provedene radnje i obustaviti postupak.
(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana sud će na prijedlog protivnika osiguranja donijeti i u sljede ćim
slučajevima:
1. ako su se okolnosti zbog kojih je mjera odre đena kasnije promijenile tako da više nije
potrebna;
2. ako protivnik osiguranja položi sudu dužni iznos potraživanja koje se osigurava sa
kamatama i troškovima;

3. ako protivnik osiguranja učini vjerovatnim da je potraživanje u vrijeme donošenja rješenja
o određivanju mjere osiguranja već bilo naplaćeno ili dovoljno osigurano;

4. ako je pravomoćno utvrđeno da potraživanje nije nastalo ili je prestalo.
(3) U slučajevima iz stava 1. i stava 2. tač. 3 .i 4. ovog člana troškove prouzrokovane određivanjem
i provođenjem mjere osiguranja predlagač osiguranja dužan je nadoknaditi protivniku osiguranja.

(1) Troškove nastale u toku postupka osiguranja prethodno pod
miruje predlagač osiguranja.
(2) Ako je prijedlog za određivanje mjere osiguranja podnesen tokom parničnog ili drugog sudskog
postupka, sud nadležan za odlu čivanje o tužbenom ili drugom zahtjevu će odlučiti ko podmiruje
troškove izdavanja i provodenja mjera osiguranja.

Predlagač osiguranja ima po opštim pravilima imovinsk og prava pravo na naknadu štete koja mu
je nanesena nepostupanjem osoba koje su bile dužne postupiti po rješenju o odre đivanju mjere
osiguranja.

Protivnik osiguranja ima po opštim pravilima imovinskog prava prema predlagaču osiguranja pravo

na naknadu štete koja mu je nanesena mjerom osiguranja za koju je utvrđeno da je bila neosnovana
ili koju predlagač osiguranja nije opravdao.

Potraživanja naknade štete iz čl. 287. i 288. ovog zakona zastarjevaju u roku od godinu dana od
prestanka važenja rješenja kojim je mjera osiguranja izrečena.

Mjere osiguranja provodi sud koji bi bio nadležan za provođenje izvršenja pravomoćne presude.

Dio četvrti

OPĆE ODREDBE

XI - STRANKE I NJIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI

(1) Stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba.
(2) Posebnim propisima može se odrediti ko može biti stranka u postupku osim fizič kih i pravnih
osoba.
(3) Parnični sud može, izuzetno, s pravnim učinkom u određenoj parnici, priznati svojstvo stranke
i onim oblicima udruživanja koji nemaju strana čku sposobnost prema odredbama st. 1. i 2. ovog
člana, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini udovoljavaju bitnim uslovima za sticanje
stranačke sposobnosti, a osobito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti izvršenje.
(4) Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana, kojim se priznaje svojstvo stranke u parnici nije
dopuštena posebna žalba.

(1) Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična
sposobnost).
(2) Punoljetna osoba kojoj je djelimi čno ograničena poslovna sposobnost parnično je sposobna u
granicama svoje poslovne sposobnosti.
(3) Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parnično je sposoban u granicama u
kojima mu se priznaje poslovna sposobnost.

(1) Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik.
(2) Zakonski zastupnik odre đuje se zakonom ili aktom nadležnog organa vlasti donesenim na
osnovu zakona.
(3) U toku cijelog postupka sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje
kao stranka u postupku biti stra nka u postupku i je li parni čno sposobna, zastupa li parni čno
nesposobnu stranku njen zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebna ovlaštenja kad su
ona potrebna.

(1) Zakonski zastupnik može u ime stranke podu zimati sve radnje u postupku, ali ako je za
podnošenje ili povla čenje tužbe, za priznanje odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva, za
zaključenje nagodbe ili za poduzimanje drugih radnji u postupku u posebnim propisima određeno
da zastupnik mora imati posebna ovlaštenja, on može te radnje poduzimati samo ako ima takva
ovlaštenja.
(2) Osoba koja se pojavljuje kao zakonski zastupnik dužna je na zahtjev suda dokazati da je zakonski
zastupnik. Kad je za poduzimanje odredenih radnji u postupku potrebno posebno ovlaštenje,
zakonski zastupnik dužan je dokazati da ima takvo ovlaštenje.
(3) Kad sud ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu pažnju
u zastupanju, obavijestit ce o tome organ starateljstva. Ako bi zbog propuštanja zastupnika mogla
nastati šteta za osobu pod starateljstvom, sud će zastati s postupkom i predložiti da se odredi drugi
zakonski zastupnik.

(1) Kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se
nedostatak može otkloniti, pozvat će tužioca da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti
druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku.
(2) Isto tako, kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema
posebna ovlaštenja kad su ona potrebna, zatražit ce da nadležni organ starateljstva postavi staraoca
parnično nesposobnoj osobi, odnosno pozvat će zakonskog zastupnika da pribavi posebna
ovlaštenja ili će poduzeti druge mjere koje su potrebne da bi parni čno nesposobna strana bila
pravilno zastupana.
(3) Sud će odrediti stranci rok za otklanjanje nedostataka iz st. 1. i 2. ovog člana. Dok se ne otklone
ti nedostaci, mogu se u postupku poduzimati samo one radnje zbog čije bi odgode mogle nastati
štetne posljedice za stranku.
(4) Ako se nedostaci iz st. 1. i 2. ovog člana ne mogu otkloniti ili ako odre đeni rok bezuspješno
protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su zahvačene tim nedostacima
i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju daljnje vođenje parnice.
(5) Protiv rješenja kojim se naređuju mjere za otklanjanje nedostataka nije dopuštena žalba.

(1) Ako se tokom postupka pred prvostepenim sud
om pokaže da bi redovan postupak oko
postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje
stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženom postaviti privremenog zastupnika.
(2) Uz uvjet iz stava 1. ovog č lana, sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika osobito u

slučajevima:
1) ako tuženi nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika,
2) ako postoje protivni interesi tuženog i njegovog zakonskog zastupnika,
3) ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika,
4) ako je prebivalište i boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika,
5) ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomo ćnika u Federaciji, nalaze
u inostranstvu, a dostava se nije mogla obaviti.
(3) O postavljanju privremenog zastupnika, sud će bez odgađanja obavijestiti organ starateljstva, a
i stranke kad je to moguće.
(4) Ako se tokom postupka nakon podnošenja tužb e i u odnosu na tužioca ostvare razlozi zbog
kojih je prema odredbama iz st. 1. i 2. ovog člana mogu će tuženom postaviti privremenog
zastupnika, sud će privremenog zastupnika postaviti i tužiocu.

(1) Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog
zastupnika.
(2) Ta prava i dužnosti privremeni zastupni k obavlja sve dok se tuženi ili njegov punomo ćnik ne
pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staraoca.

(1) Ako je privremeni zastupnik postavljen tuženom iz razloga navedenih u članu 296. stav 2. tač.
4. i 5. ovog zakona, sud će u roku od osam dana izdati oglas koji će objaviti u “Službenim novinama
Federacije BiH”, službenom glasilu kantona i na oglasnoj ploči suda.
(2) Oglas iz stava 1. ovog člana sadrži: naziv suda koji je postavio privremenog zastupnika, zakonski
osnov, ime tuženog kojem se postavlja zastupni k, predmet spora, ime zastupnika i njegovo
zanimanje i boravište, kao i upozorenje da će zastupnik zastupati tuženog u postupku sve dok se
tuženi ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti
sud da je postavio staratelja.

Parnična sposobnost u Federaciji procjenjuje se po zakonima Federacije.

XII – PUNOMOĆNICI

(1) Stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko punomoćnika.
(2) Stranka koju zastupa punomoć nik može uvijek do ći pred sud i davati izjave pored svog
punomoćnika, ali suprotn
u stranu, svjedoke i vješ take može ispitivati samo preko punomo ćnika,
ako je on prisutan na glavnoj raspravi.

(1) Punomoć
pomoć, kao i za pravna lica uposlenik tog pravnog lica, a za fizička lica bračni, odnosno vanbračni
drug stranke ili srodnik stranke po krvi po pravoj liniji do bilo kojeg stepena, u pobo čnoj do
četvrtog stepena zaključno, odnosno srodnik po tazbini zaključno do drugog stepena.
(2) Ako sud utvrdi da punomoćnik koji je advokat ne obavlja svoju dužnost u skladu sa Zakonom
o advokaturi, sud će o tome izvijestiti nadležnu advo katsku komoru, i, ako je to mogu će, stranku
koju advokat zastupa.
(3) U radnim sporovima radnika može, besplatno, zastupati i osoba uposlena za pružanje pravne
pomoći pri sindikatu, pod uvjetom da je diplomirani pravnik i ima položen pravosudni ispit.
(4) Ako u punomoć i nisu bliže odre đena ovlaštenja, punomo ćnik iz stava 3. ovog č lana ima
ovlaštenja iz člana 307. ovog zakona.

Ako u parnicama o imovinskopravnim zahtjevima vrijednost predmeta spora prelazi iznos 50.000
konvertibilnih maraka, punomo ćnici pravnih lica mogu biti sa mo osobe koje imaju položen
pravosudni ispit.

(1) Stranka može podnijeti reviziju putem punomoć
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, stranka može sama podnij eti reviziju ako ima položen
pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao punomo ćnik osoba koja je prema
odredbama ovog ili kojeg drugog zakona ovlaštena
ako ima položen pravosudni ispit.

Radnje u postupku što ih punomoćnik poduzima u granicama punomoći imaju isti pravni učinak
kao da ih je poduzela sama stranka.

(1) Stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomo ćnika na ro čištu na kome je ta izjava
data.
(2) Ako je punomoćnik priznao koju činjenicu na ročištu na k
ojem stranka nije bila prisutna ili je
koju činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud će cijeniti
obje izjave prema članu 125. stav 2. ovog zakona.

Stranka može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo određene radnje ili da poduzima sve radnje
u postupku.

Ako je stranka izdala advokatu punomo ć za vo đenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u
punomoći, advokat je ovlašten na temelju takve punomoći:
1) obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povuć i je, dati odgovor na tužbu,
priznati tužbeni zahtjev ili se odre ći tužbenog zahtjeva, zaklju čiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i
odreći se ili odustati od njega, te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja;
2) stavljati zahtjev za izvršenje ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku, u povodu
takvog zahtjeva;
3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove;
zastupanja na glavnoj raspravi.

Advokata kojem je stranka izdala punomoć može, uz izričito ovlaštenje stranke, zamjenjivati drugi
čni saradnik i advokatski pripravnik koji je kod njega
zaposlen.

Ako stranka u punomo ći nije pobliže odredila ovlaštenja punomo ćnika, punomo ćnik koji nije
advokat može na osnovu takve punomoći obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno
izricito ovlaštenje za povla čenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, za
zaključenje nagodbe, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje punomo ći na
drugu osobu, te za podnošenje vanrednih pravnih lijekova.

(1) Stranka izdaje punomoć pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik.
(2) Stranka koja nije pismena ili nije u stanju potpisati se stavit ć e na pismenu punomo ć umjesto
potpisa otisak prsta. Ako se u tom slucaju punomo ć izdaje osobi koja nije advokat, potrebno je
prisustvo dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoći.
(3) Ako posumnja u istinitost pismene punomo ći, sud može rješenjem odrediti da se podnese
ovjerena punomoć. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

(1) Punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć.
(2) Sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privrem
eno obavi osoba koja nije podnijela
punomoć, ali će istovremeno narediti toj osobi da naknadno u određenom roku podnese punomoć
ili odobrenje stranke za obavljanje parničnih radnji.
(3) Dok ne protekne rok za podnošenje punomoći, sud će odgoditi donošenje odluke. Ako
taj rok bezuspješno protekne, sud će nastaviti postupak, ne uzimajući u obzir radnje koje je obavila
osoba bez punomoći.
(4) Sud je dužan tokom cijelog postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomo ćnik
ovlaštena za zastupanje. Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena
za zastupanje, ukinut će parni čne radnje što ih je ta osoba poduzela, ako te radnje nije stranka
naknadno odobrila.

(1) Stranka može punomo ć u svako vrijeme opozvati, a punomo ćnik je može u svako vrijeme
otkazati.
(2) Opozivanje, odnosno otkaz punomo ći mora se saopč iti sudu pred kojim se vodi postupak
pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik.
(3) Opozivanje, odnosno otkaz punomoći važi za protivnu stranku od trenutka kad joj je saopčen.
(4) Poslije otkaza punomoći, punomoćnik je dužan još 30 dana obavljati radnje za osobu koja mu
je izdala punomoć, ako je potrebno da od nje otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati.

(1) Punomoć prestaje smrću fizičkog lica, proglašenjem za umrlo i gubitkom poslovne sposobnosti.
(2) Ako je punomoćniku fizičkog lica dato ovlaštenje da može poduzimati sve radnje u postupku a
stranka, odnosno njen zakonski zastupnik umre ili postane poslovno nesposoban ili ako zakonski
zastupnik bude razriješen dužnosti, punomoćnik je ovlašten poduzimati radnje u postupku koje ne
trpe odgađanje.

(1) Prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala.
(2) U slu čaju ste čaja ili likvidacije punomo ć koju je izdao ste čajni, odnosno likvidacioni dužnik
prestaje kada prema važe ćim propisima nastupe pravne posljedice otvaranja ste čajnog postupka,
odnosno likvidacije.
(3) Izuzetno od odredaba st. 1. i 2. ovog člana, punomoćnik je dužan još 30 dana obavljati radnje
u postupku ako je potrebno da od stranke otkloni štetu.

XIII – JEZIK U POSTUPKU

Pozivi, odluke i druga sud
ska pismena upućuju se strankama i drugim sudionicima u postupku na
jednom od jezika iz člana 6. ovog zakona.

Stranke i drugi sudionici u postupku pri sudjelovanju u postupku upotrebljavaju jedan od jezika iz
člana 6. ovog zakona.

(1) Stranke i umješači koji ne poznaju nijedan od jezika iz člana 6. ovog zakona osigurat će o svom
trošku usmeno i pismeno prevo đenje procesnih radnji koje pod uzimaju, kao i druga usmena i
pismena prevođenja za svoje potrebe.
(2) Stranke i umješaci dužni su osigurati i prevo đenje koje se odnosi na izvo đenje dokaza koje su
predložili.
(3) Prevođenje obavljaju tumači.

XIV - VRIJEDNOST SPORA

(1) Tužilac je dužan u tužbi označiti vrijednost predmeta spora.
(2) Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.
(3) Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir pri određivanju
vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev.

Ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora ra čuna se
po njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vrijeme od pet godina.

(1) Ako jedna tužba protiv istog tuženog obuhvata više zahtjeva koji se zasnivaju na istoj činjeničnoj
i pravnoj osnovi, vrijednost se određuje po zbiru vrijednosti svih zahtjeva.
(2) Ako zahtjevi u tužbi proizilaze iz raznih osnova, ili su istaknuti protiv više tuženih, vrijednost
se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Kad se spor vodi o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa, ili iz odnosa korištenja stana,
odnosno poslovnih prostorija, vrijednost se ra čuna prema jednogodišnjoj najamnini, odnosno
zakupnini, osim ako je riječ o najamnom ili zakupnom odnosu zakljucenom na kraće vrijeme.

Ako se tužbom zahtijeva samo davanje osiguranja odre đenog potraživanja ili ustanovljenje
založnog prava, vrijednost predmeta spora odre đuje se prema iznosu potraživanja koje treba
osigurati, ali ako predmet zaloga ima manju vrije dnost od potraživanja koje treba osigurati, kao
vrijednost predmeta spora uzet će se vrijednost predmeta zaloga.

(1) Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na nov čani iznos, ali tužilac u tužb i navede da pristaje da
umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi odre đeni novčani iznos, kao vrijednost predmeta spora
uzet će se taj iznos.
(2) U drugim slu čajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na nov čani iznos, mjerodavna je
vrijednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naznačio.
(3) Ako je u slučaju iz stava 2. ovog člana, tužilac vrijednost predmeta spora suviše visoko ili suviše
nisko naznačio, sud će najkasnije na pripremnom ro čištu, a ako pripremno ro čište nije održano,
onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti
tačnost naznačene vrijednosti, te rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora.
(4) Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

Ako novčani iznos nije izražen u konvertibilnim markama, već u drugoj valuti, vrijednost predmeta
spora se utvr đuje u konvertibilnim markama, po srednjem kursu odnosne valute koji je utvrdila
nadležna finansijska organizacija u vrijeme podnošenja tužbe.

XV – ROKOVI I ROČIŠTA

1. Rokovi

(1) Ako rok nije određen zakonom, određuje ga sud s obzirom na okolnosti slučaja.
(2) Rok koji sud odredi izuzetno se može produž iti na prijedlog zainteresovane osobe ako za to
postoje opravdani razlozi.
(3) Prijedlog za produženje roka se mora podnijeti prije proteka roka čije se produženje traži.
(4) Protiv rješenja o produženju roka nije dopuštena žalba.

(1) Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine.
(2) Ako je rok određen na dane, u rok se ne uračunava dan kad je dostava ili saopćenje obavljeno,

odnosno dan u koji pada događaj otkad treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima
prvi idući dan.
(3) Rokovi određeni na mjesece, odnosno na godine završavaju se protekom onog dana posljednjeg
mjeseca, odnosno godine, koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpo čeo. Ako nema tog
dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.
(4) Ako posljednji dan roka pada na državni prazni k ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne

radi, rok istječe protekom prvog idućeg radnog dana.

(1) Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je podnesen u roku ako je prije nego što rok
protekne predan nadležnom sudu.
(2) Ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošti
smatra se danom predaje sudu kojem je upu ćen, a ako je podnesak upu ćen telefaksom, danom
predaje smatra se dan prijema telefaksa u sudu.
(3) Ako je podnesak upu ćen elektronskom poštom, kao vrijeme predaje sudu smatra se vrijeme
koje je naznačeno na verifikaciji kvalifikovanog elektronskog potpisa.
(4) Ako je podnesak upu ćen telegrafski, a ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo
postupiti, smatrat će se da je podnesen u roku ako ured an podnesak naknadno bude predat sudu
ili bude upućen sudu preporučenom pošiljkom u roku od tri dana od dana predaje telegrama pošti.
(5) Za osobe koje se nalaze na obaveznoj vojnoj službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine,
dan predaje podneska vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi smatra se danom predaje sudu.
(6) Odredba stava 5. ovog clana odnosi se i na os tale osobe koje se nalaze u službi u vojnim
jedinicama odnosno vojnim ustanovama ili štabovima Oružanim snagama Bosne i Hercegovine u
mjestima u kojima ne postoji redovna pošta.
(7) Za osobe lišene slobode dan predaje podneska upravi zatvora, odnosno ustanove za izvršenje
krivičnih i prekršajnih sankcija smatra se danom predaje sudu.
(8) Ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upućen nenadležnom sudu prije proteka roka, a
stigne nadležnom sudu nakon proteka roka, smatrat će se da je na vrijeme podnesen.
(9) Odredbe st.1. do 7. ovog člana primijenjuju se i na rok u kojem se prema posebnim propisima
mora podici tužba, te na rok zastare potraživanja ili nekog drugog prava.

2. Ročište

(1) Ročište određuje sud kad je to zakonom propisano.
(2) Sud će na ročište pozvati stranke i ostale osobe čije se prisustvo smatra potrebnim.
(3) U pozivu sud će naznačiti mjesto, prostoriju i vrijeme održavanja ro čišta, te navesti stranke i
predmet spora.
(4) Sud će u pozivu osobito upozoriti stranke i ostale sudionike u postupku na zakonske posljedice
izostanka s ročišta.

(1) Ročište se, u pravilu, održava u sudskoj zgradi.
(2) Sud može odlučiti da se ročište održi izvan sudske zgrade kad ustanovi da je to nužno ili da će
se na taj način uštedjeti u vremenu ili u troškovima postupka. Protiv takvog rješenja nije dopuštena
žalba.

3. Povrat u prijašnje stanje

(1) Ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje neke radnje u postupku i zbog toga izgubi
pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njen prijedlog dopustiti da naknadno obavi
tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga
koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći.
(2) Kad se dopusti povrat u prijašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije
propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio.

(1) Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu
radnju.
(2) Prijedlog se podnosi u roku od osam dana, ra čunajući od dana kad je prestao razlog koji je
uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje – od dana kad je za to
saznala.
(3) Nakon proteka 60 dana od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.
(4) Ako se povrat u prijašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlagač je dužan istovremeno
s podnošenjem prijedloga obaviti i propuštenu radnju.

(1)Ne može se zahtijevati povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da
se dopusti povrat u prijašnje stanje, ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za
povrat u prijašnje stanje.
(2) Povrat u prijašnje stanje nije dozvoljen ako se propuštanje stranke može pripisati povredi
postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek.

Sud će odmah odlučiti o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i nastaviti postupak.

(1) Neblagovremene i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje, odbacit će sud rješenjem.
(2) U vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud će zakazati rocište, osim ako su činjenice
na kojima se prijedlog zasniva opće p o z n a t e .
(3) Ako stranka koja je podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje ne dođe na ročište zakazano
povodom prijedloga a uredno je obaviještena, smatrat će se da je prijedlog povučen.

(1) Protiv rješenja kojim se usvaja prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dozvoljena žalba, osim
ako je usvojen nepravovremeno i nedozvoljen prijedlog.
(2) Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za povrat u prijašnje stanje žalba je dozvoljena.

XVI – PODNESCI

(1) Tužba, odgovor na tužbu, protivtužba, odgovor na protivtužbu, pravni lijekovi i druge
izjave, prijedlozi i saop čenja koji se daju izvan rasprave, podnose se pismeno (podnesci). Uvjet
pismene forme ispunjavaju i podnesci upu čeni telegramom, telefaksom ili elektronskom poštom.
Ovakvi podnesci se smatraju potpisanim, ako je u njima označen pošiljalac.
(2) Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u
vezi s njima moglo postupiti. Osobito trebaju sadržavati: oznaku suda, ime i prezime odnosno naziv
pravne osobe, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i
punomocnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja.
(3) Ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka mora u podnesku navesti činjenice i dokaze na kojima
zasniva svoj zahtjev.
(4) Podnesci koji se dostavljaju elektronskom poštom moraju biti ovjereni kvalifikovanim
elektronskim potpisom.
(5) Podnesci sa prilozima koji se dostavljaju prot ivnoj stranci, predaju se sudu u dovoljnom broju
primjeraka za sud i protivnu stranku.

(1) Isprave koje se prilažu podnesku podnose se u izvorniku, prepisu ili fotokopiji.
(2) Ako stranka priloži ispravu u izvorniku, sud ce takvu ispravu zadržati, a protivnoj stranci
dopustiti da je razgleda. Kad pres tane potreba da se takva isprava drži u spisima predmeta, vratit
će se podnositelju na njegov zahtjev, ali sud može tražiti od podnositelja da spisima priloži prepis
ili fotokopiju isprave.
(3) Ako je isprava priložena u prepisu ili fotokopiji, sud ć e na zahtjev protivne stranke pozvati
podnositelja da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dopustiti da je pregleda. Sud
će odrediti rok u kojem se isprava ima predati odnosno pregledati.
(4) Protiv tih rješenja nije dopuštena žalba.

(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo
postupiti, sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti
ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.
(2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom
za dopunu ili ispravku, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen.
(3) Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vračen sudu u određenom roku, a ako bude
vračen bez ispravke odnosno dopune, odbacit će se.
(4) Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati
podnositelja da ih u određenom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po tom nalogu, sud će
podnesak odbaciti.

XVII– DOSTAVA PISMENA

1. Opće odredbe
a) Način dostave pismena

(1)Pismena se dostavljaju preko pošte, preko ovla štene pravne osobe registrovane za obavljanje
poslova dostavljanja ili preko ovlaštene službene osobe suda.
(2) Osoba koja vrši dostavljanje dužna je na za htjev osobe kojoj se dostavljanje vrši dokazati
svojstvo osobe ovlaštene za dostavljanje.
(3) Osobe koje dostavlja č zatekne na mjestu na kojem treba da se izvrši dostavljanje dužne su na
njegov zahtjev pružiti podatke o svom identitetu.
(4) Nadležni organ sudske policije dužan je da na zahtjev suda pomogne prilikom obavljanja
poslova dostavljanja.

(1) Ako se tuženi prije podnošenja tužbe sudu u pisanom sporazumu sklopljenom sa tužiocem
saglasio da mu se dostava u sporovima na koje se sporazum odnosi vrši na odre đenoj adresi u
Federaciji ili putem određene osobe u Federaciji, tužba i druga pismena u postupku tuženom će se,
na prijedlog tužioca, dostavljati na tu adresu ili toj osobi. Smatrat će se da je dostava tuženom
obavljena kada je pismeno dostavljeno osobi naznačenoj u sporazumu.
(2) Ako se dostava iz stava 1. ovog člana nije mogla izvršiti, sud će odrediti da se daljnje dostave
tuženom vrše stavljanjem pismena na oglasnu plo ču suda. Smatrat će se da je dostava izvršena
istekom 15 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.
(3) Tužilac je dužan uz tužbu priloži ti sporazum iz stava 1. ovog člana, ako u njoj predlaže da se
dostava vrši na adresu ili putem osobe iz tog spor azuma. Tužilac koji u tužbi nije predložio da se
dostava vrši na adresu ili putem osobe iz sporazum a može i kasnije tokom postupka predložiti da
se tuženom dostava vrši na tu adresu ili putem te osobe ako mu se nije mogla uredno obaviti na
adresi naznačenoj u tužbi.
(4) Sporazum iz stava 1. ovog člana može se sklopiti u pogledu određenog spora koji je već nastao
ili u pogledu budućih sporova koji mogu nastati iz određenog pravnog odnosa.
(5) Ako je tuženi fizičko lice koje ne obavlja registriranu djelatnost, sporazum iz stava 1. ovog člana
valjan je samo ako je na njemu potpis tuženog javno ovjeren. Ako tuženo fizi čko lice obavlja
registriranu djelatnost, sporazum iz stava 1. ovog č lana u vezi sa sporovima koji se ne ti ču te
djelatnosti pravno je valjan samo ako je na njemu potpis tuženog javno ovjeren.

(1) Ako se određenim osobama na osnovu njihovog zahtjeva i odobrenja predsjednika suda dostava
vrši u sudu, pismena koja im upućuje sud, osim prvostepene presude, polažu se za njih u posebne
pretince u za to određenoj prostoriji suda. Dostavu vrši službena osoba suda.

čju
njegovog suda sudska pismena, osim prvostepene presude, primaju putem pretinaca iz stava 1.
ovog člana. Protiv tog rješenja advokat ima pravo žalbe predsjedniku neposredno višeg suda u roku
osam dana.
(3) Pismena koja se dostavljaju putem pretinc a ne smiju biti dostupna osobama kojima se
dostavljaju prije nego što potpišu dostavnicu. Pism ena se dostavljaju u zatvorenim omotnicama u
kojima se dostava vrši putem pošte. Prilikom uzim anja pismena moraju se preuzeti sva pismena
položena u pretinac.
(4) Na svako pismeno koje se dostavlja na na čin predviđen u st. 1. i 2. ovog člana naznačit će se
dan kada je položeno u pretinac osobe kojoj se dostava tako obavlja.
(5) U slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana, osobe iz st. 1. i 2. ovog člana dužne su pismeno podići iz
pretinca u roku osam dana na način određen st. 3. i 4. ovog člana. Ako pismeno ne bude podignuto
u tom roku, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploč u suda. Smatrat će se da je
dostava obavljena istekom 15 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.
(6) Dostava u slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana uredna je i ukoliko umjesto putem pretinca bude
obavljena na drugi zakonom predviđen način.
(7) Predsjednik suda stavit će van snage odobrenje iz stava 1. ovog člana ako utvrdi da osoba kojoj
je ono dato, neredovno preuzima pismena ili pokušava zloupotrijebiti takav način dostav
e.

(1) Kad dostavu treba obaviti osobama ili ustanov ama u inostranstvu ili strancima koji uživaju
pravo imuniteta, dostava će se obaviti diplomatskim putem, ako u me đunarodnom ugovoru ili u
ovom zakonu nije što drugo određeno.
(2) Državljanima Bosne i Hercegovine u inostran stvu dostava se obavlja putem pošte ili preko
nadležnog konzularnog, odnosno diplomatskog predstavništva Bosne i Hercegovine u toj državi.
b) Dostava fizičkim i pravnim osobama

(1) Dostava fizi čkim licima obavlja se predajom pismena osobi kojoj se dostava ima obaviti na
adresu označenu u tužbi, odnosno na adresu prebivališta ili boravišta upisanu kod organa nadležnog
za vođenje evidencije o ličnim kartama, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Ako ovim zakonom nije drugacije odredeno, dostava organima vlasti i pravnim osobama obavlja
se predajom pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena, ili, ako se takva osoba ne zatekne u
uredu odnosno poslovnoj prostoriji, zaposleniku koji se tu zatekne.

(1) Kad stranku zastupa zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik, dostava se obavlja zakonskom
zastupniku odnosno punomoćniku.
(2) Kad organi vlasti ili pravne osobe za svog punomo ćnika odrede osobu koja je njihov radnik,
dostava se može obaviti i u skladu s odredbom člana 339. stav 2. ovog zakona.
(3) Ako stranka ima više zakonskih zastupnika, odnosno punomoćnika, dovoljno je dostavu obaviti
jednom od njih.

ćniku može se obaviti i predajom pismena osobi koja je
zaposlena u njegovoj advokatskoj kancelariji.

(1) Vojnim osobama, pripadnicima po licije i pripadnicima kopnenog, rije čnog, pomorskog i
vazdušnog prometa dostava se može obaviti i preko njihovog zapovjedništva, odnosno
neposrednog starješine.
(2) Osobama lišenim slobode dostava se obavlja preko uprave zatvora, odnosno uprave ustanove
za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija.

(1) Dostava pravnoj osobi može se obaviti i putem njene poslovne jedinice, ako spor proizlazi iz
pravnog odnosa te jedinice.
(2) Dostava pravnoj osobi koja ima sjedište u i nostranstvu, može se obaviti i putem njenog
zastupništva, odnosno predstavništva u Bosni i Hercegovini ili Federaciji
.
c) Vrijeme i mjesto dostave

(1) Dostava se obavlja svakim danom, u bilo ko je vrijeme, u stanu ili na radnom mjestu fizi čke
osobe, u sjedištu organa vlasti, u uredu odnosno poslovnim prostorijama pravne osobe kojoj se
dostava ima obaviti, ili u sudu kad se osoba kojoj se dostava ima obaviti tamo zatekne.
(2) Dostava se može obaviti na bilo kojem mjestu, ako se obavlja osobnim uru čenjem pismena
osobi kojoj se dostava ima obaviti.

(2. Dostava putem pošte – briše se)

(Član 344. – briše se)

3. Dostava preko ovlaštene pravne osobe ili ovlaštene službene osobe suda
a) Dostava fizičkim osobama

(1)Dostavljanje fizi čkim licima po pravilu se vrši predajom pismena osobi kojoj se dostava ima
obaviti.
(2) Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stan u, dostava se obavlja
predajom pismena nekome od njenih odraslih članova domaćinstva koji je dužan primiti pismeno,
a ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati susjedu ako on na to pristane.
(3) Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se
tu ne zatekne, dostava se može obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona pristane da primi
pismeno.
(4) Ako je predaja pismena obavljena drugoj osobi koja u čestvuje u parnici kao protivnik osobe
kojoj se dostavljanje ima obaviti, dostava će se smatrati neurednom.
(5) Osobe kojima se prema odredbama st. 2. i 3. ovog č lana dostava obavi umjesto osobi kojoj se
pismeno ima dostaviti, dužne su pismeno predati toj osobi, na što će ih dostavlja č i upozoriti
prilikom uručenja pismena.
(6) Kad se dostava obavi prema odredbama st. 2. ili 3. ovog člana, osoba kojoj se pismeno imalo
dostaviti o tome će biti obaviještena slanjem pi smene obavijesti preko pošte, obi čnom
pismonosnom pošiljkom. U pismenoj obavijesti navodi se predmet spora, vrsta pismena koje se
ima dostaviti, datum, sat i mjesto dostave pismena, te ime i prezime osobe koja je primila pismeno.
Obavijest se mora poslati tokom istog dana ili slijedečeg radnog dana nakon obavljene dostave.

(1) Ako se pismeno ne može dostaviti na na čin previđen u članu 345. ovog zakona, a dostavlja č
utvrdi da osoba kojoj se pismeno ima dostaviti stanuje na adresi na kojoj se dostava pokušava
obaviti, ostaviće u stanu ili u prostorijama gdje ta osoba radi, ili pribiti na vrata stana ili prostorije,
pismenu obavijest da će pismeno biti ostavljeno u sudu i da ga ta osoba tamo može preuzeti u roku
od 15 dana od dana pokušaja dostave. U pismenoj obavijesti navodi se i predmet spora, vrsta
pismena koje se ima dostaviti, datum i sat kada je obavijest ostavljena, te naziv i adresa suda gdje
se pismeno može preuzeti.
(2) – briše se
(2) Dostava će se smatrati obavljenom na dan kada osoba kojoj se pismeno ima dostaviti preuzme
pismeno u sudu, a ako pismeno ne bude preuzeto, istekom roka iz stava 1. ovog člana.

(1) Ako se dostavlja tužba, a tuženi kojem se tu žba ima dostaviti se ne zatekne tamo gdje se
dostavljanje ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tuženog zateći,
te će mu kod jedne od osoba navedenih u članu 345. st. 2. i 3. ovog zakona ostaviti, ili, ako to nije
moguće, na vrata stana ili prostorije gdje se dostav a obavlja pribiti, pismenu obavijest da radi
primanja tužbe bude u određeni dan i sat u svom stanu, odnosno na svom radnom mjestu.
(2) Ako dostavlja č, i nakon što je postupio na na čin predviđen u stavu 1. ovog člana, u vrijeme
određeno u obavijesti ne zatekne tuženog kojem se tužba ima dostaviti, dostava će se obaviti prema
odredbama čl. 345. i 346. ovog zakona.
(3) Druga pismena, osim tužbe, mogu se dostaviti prema odredbama st. 1. i 2. ovog člana, ako je
to ovim zakonom izri čito odredeno ili ako sud smatra da je prilikom dostave potrebna ve ća
opreznost.

(1) Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pisme no ima dostaviti privremeno odsutna i da joj osobe
navedene u članu 345. st. 2. i 3. ovog zakona ne mogu pismeno na vrijeme predati, vratit će pismeno
sudu uz naznaku gdje se odsutni nalazi, a dostava će ponovo biti pokušana u odgovarajuće vrijeme.
(2) Ako dostavljač utvrdi da osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne stanuje na adresi na kojoj se
dostava pokušava obaviti, ali istovremeno utvrdi ta čnu adresu te osobe, dostava će se obaviti na
naknadno utvrđenoj adresi. Ako dostavljač ne može utvrditi tačnu adresu osobe kojoj se pismeno
ima dostaviti, pismeno će vratiti sudu, a sud će od stranke koja je prvobitno sud obavijestila o adresi
te osobe, zatražiti da dostavi tačnu adr
esu, odnosno adresu njenog prebivališta u Federaciji prema
podacima o njenom prebivalištu, koji će se pribaviti iz evidencije nadležnog organa.
(3) Ako je utvr đeno da tuženi kojem se dostava pismena ima obaviti ne stanuje na adresi svog
posljednjeg poznatog prebivališta a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi,
dostava pismena obavit će se objavljivanjem pismena na oglasnoj ploč i suda, a u slu čaju da se
dostavlja tužba, i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji.
(4) Dostava se smatra obavljenom istekom roka 15 dana od dana objavljivanja.
(5) U objavi se, osim pismena koje se ima dostaviti, navodi i ime i prezime osobe kojoj se dostava
obavlja, predmet spora i obavijest o tome kada se dostava pismena smatra obavljenom. Prilikom
objave u dnevnim novinama, ako je pismeno koje se dostavlja predugo da bi bilo objavljeno u
cijelosti, objavljuje se samo kratak sadržaj pismena.
(6) Troškove objave u dnevnim novinama predujmljuje tužilac.
(7) Ako u roku koji odredi sud tužilac ne predujmi troškove objavljivanja tužba će se odbaciti.
b) Dostava pravnim osobama

(1) Dostava organima vlasti i pravnim licima, po pravilu, vrši se predajom pismena jednom od lica
iz člana 339. stav 2. ovog zakona.
(2) Pravnom licu koje je upisano u odre đeni sudski ili drugi upisnik dostava se vrši na adresu
navedenu u tužbi predajom pismena jednom od lica iz člana 339. stav 2. ovog zakona.
(3) Ako dostavljanje na adresu navedenu u tužbi ne uspije, dostavljanje će se obaviti na adresu
sjedišta te osobe upisane u sudski registar - upisni k. Ako dostava ne uspije ni na toj adresi, obavit
će se stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom 15
dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.
(4) Ako je adresa upisanog sjedišta pravnog lica iz stava 1. ovog člana adresa navedena u tužbi,
dostava iz stava 1. ovog člana neće se ponoviti na tu adresu, već će se obaviti stavljanjem pismena
na oglasnu ploču suda.
(5) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana primjenjuju se i na fizička lica koja obavljaju određenu registriranu
djelatnost kada se tim licima dostava obavlja u vezi sa tom djelatnošću.
c) Odbijanje prijema pismena

Kad osoba kojoj je pismeno upu čeno, odnosno odrasli član njenog doma ćinstva, odnosno
ovlaštena osoba ili zaposlenik organa vlasti ili pravne osobe odbije da primi pismeno, dostavljač će
pismeno ostaviti u prostoriji gdje se dostava obavlja ili ć e ga pribiti na vrata te prostorije. Na
dostavnici će zabilježiti dan, sat i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje je pismenon ostavljeno,
i time se smatra da je dostava obavljena.
d) Dostavnica

(1) Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuju primalac i dostavljač. Primalac će
na dostavnici č itko, slovima, napisati dan prijema, svoj e ime i prezime i u kom svojstvu prima
pismeno.
(2) Ako je primalac nepismen ili se nije u stanju potpisati, dostavlja č će postupiti kao u stavu 1.
ovog člana, te staviti napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis.
(3) Ako primalac odbije potpisati dostavnicu, dost avljac ce to zabilježiti na dostavnici i ispisati
slovima dan predaje i time se smatra da je dostava obavljena.
(4) Ako je dostava obavljena prema odredbi člana 347. stav 1. ovog zakona, na dostavnici ć e se
pored potvrde o prijemu pismena naznačiti da je prethodila pismena obavijest.
(5) Kad je prema odredbama ovog zakona pism eno predato drugoj osobi, a ne onoj kojoj se
pismeno imalo dostaviti, na dostavnici će dostavljač naznačiti odnos tih dviju osoba.
(6) Ako se dostava obavlja prema odredbama člana 346. ovog zakona, dostavljač će to naznačiti na

dostavnici, kao i dan i sat kada je dostava pokušana i mjesto gdje je ostavljena pismena obavijest.
(7) Ako je na dostavnici neta čno ili ne čitko nazna čen datum dostave ili je dostavnica nestala,
dostava se može dokazivati i na drugi način.

4. Promjena adrese

(1) Ako stranka ili njen zastupnik u toku postupk a ili prije isteka roka od šest mjeseci nakon
pravomoćnog okončanja postupka promijene adresu na koju se dostava obavlja, dužni su o tome
odmah obavijestiti sud.
(2) Ako protiv pravomo čne odluke, unutar roka iz stava 1. ovog člana bude izjavljena revizija, taj
se rok produžava sve dok ne istekne šest mjeseci od dostave stranci odluke povodom revizije kojom
se revizija odbacuje ili odbija ili pobijana odluka preinačuje.
(3) Ako je protiv pravomo ćne odluke unutar roka iz stava 1. ovog č lana, podnesen prijedlog za
ponavljanje postupka, taj se rok produžava do isteka roka od šest mjeseci nakon pravomoć nosti
prvostepene odluke u tom postupku protiv kojeg nije izjavljena žalba, odnosno do isteka roka od
šest mjeseci od dostave stranci odluke o žalbi kojom se postupak za ponavljanje postupka
pravomoćno završava.
(4) Ako povodom vanrednog pravnog lijeka pravomoćna odluka bude ukinuta i predmet vračen na
ponovno suđenje, smatrat će se da rok iz stava 1. ovog clana, nije ni počeo teći.
(5) Ako stranka ili njen zastupnik ne obav ijeste odmah sud o promjeni adrese, sud će odrediti da
se daljnje dostave u parnici obavljaju objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda,sve dok stranka
ili njen zastupnik ne obavijeste sud o svojoj novoj adresi.
(6) Dostava iz stava 5. ovog clana smatra se obavljenom nakon proteka 15 dana od dana
objavljivanja pismena na oglasnoj ploči suda.
(7) Kad punomocnik za primanje pismena do isteka rokova iz st. 1. do 3. ovog člana promijeni
svoju adresu, a o tome ne obavijesti sud, sud ce st ranci na njen trošak imenovati zastupnika za
primanje pismena preko kojeg ć e obavljati sve dostave, dok ne primi obavijest stranke o
postavljanju novog punomoćnika.

5. Punomoćnik i zastupnik za primanje pismena

(1) Tužilac ili njegov zastupnik koji se nalaze u inostranstvu, a nemaju punomo ćnika u Bosni i
Hercegovini, dužni su ve ć prilikom podnošenja tužbe imenovati punomo ćnika za primanje
pismena u B
osni i Hercegovini. Ako oni tako ne postupe, sud će ih pozvati da u određenom roku
imenuju punomoćnika za primanje pismena, uz upozorenje da će u suprotnom sud tužbu odbaciti.
(2) Tuženog ili njegovog zastupnika koji se nalaze u inostranstvu, a nemaju punomoćnika u Bosni
i Hercegovini, sud će već prilikom dostave prvog pismena pozvati da u primjerenom roku postave
punomoćnika za primanje pismena u Bosni i Hercegovini, uz upozorenje da ć e u suprotnom sud
tuženom na njegov trošak postaviti zastupnika za primanje pi smena i preko toga zastupnika

obavijestiti tuženog odnosno njegovog zastupnika o tom postavljanju.
(3) Stranci koja opozove punomo ć punomoćniku za primanje pismena i istovremeno ne postavi
drugog takvog punomoćnika, sud ce dostavu obavljati objavljivanjem pismena na
oglasnoj ploči suda, sve dok ta stranka ne postavi drugog punomoćnika za primanje pismena.
(4) Ako punomoćnik za primanje pismena otkaže punomo ć, a stranka ne imenuje drugog takvog
punomoćnika u roku od 30 dana od dana kada je sud obaviješten o otkazu punomoći, sud će stranci
na njen trošak imenovati zastupnika za prim anje pismena, te obavljati sve dostave preko
imenovanoga zastupnika dok ne primi obavijest stranke o postavljanju novog punomoćnika.
(5) Sredstva za pokrice troškova postavljenoga zast upnika tuženog za primanje pismena dužan je
predujmiti tužilac.

(1) Ako više osoba zajednič ki tuže, a nemaju zajedni čkog zakonskog zastupnika, odnosno
punomoćnika, sud ih može pozvati da u odre đenom roku imenuju zajednič kog punomoćnika za
primanje pismena. Ako sami tužioci u os tavljenom roku ne imenuju takvog punomo čnika, sud će
jednog od njih odrediti za zajedni čkog punomo ćnika za primanje pismena i o tome obavijestiti
stranke.
(2) Odredbe stava 1. ovog člana primjenjivat će se i kad je više osoba tuženo, kao jedinstveni
suparničari.

6. Dostava od strane stranaka

(1) Dostavu podneska protivnoj strani, osim tužbe, protivtužbe i pravnih lijekova, može obaviti i
sama stranka.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, stranka će jedan primjerak dostaviti osobno protivnoj stranci,
odnosno njenom zakonskom zastupniku, odnosno punomo ćniku, a jedan primjerak će predati
sudu uz napomenu i dokaz da je dostava drugoj strani već izvršena.
(3) Na dostavu iz stava 2. ovog člana na odgovarajući način se primjenjuju od
redbe čl. 337. do 354.
ovog zakona, osim odredbi člana 345. st. 2. do 6., čl. 346. do 348, člana 349. st. 2. i 3., člana 350. i
člana 351. st. 2. do 6. ovog zakona.
(4) Dostava izvršena na način iz stava 2. ovog člana smatra se urednom dostavom.

XVIII – PREGLEDANJE I PREPISIVANJE SPISA

(1) Stranke imaju pravo pregledati i prepisivati spise parnice u kojoj sudjeluju.
(2) Ostalim osobama koje imaju opravdan interes može se dopustiti pregledanje i prepisivanje
pojedinih spisa.
(3) Kad je postupak u toku, dopuštenje za pregle danje i prepisivanje spisa daje sudija, a kad je
postupak završen – predsjednik suda, odnosno zaposlenik u sudu koga odredi predsjednik suda.

XIX – ISKLJUČENJE I IZUZEĆE

(1) Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost (isključenje):
1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu
saovlaštenika, saobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao
svjedok ili vještak;
2) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomo ćnik stranke srodnik po krvi u pravoj
liniji a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili mu je bračni, odnosno vanbračni supružnik
srodnik po tazbini do drugog stepena, bez obzira na to da li je brak prestao ili nije;
3) ako je staratelj, usvojitelj ili usvojenik st ranke, njenog zakonskog zastupnika ili
punomoćnika ili ako između njega i stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika
stranke postoji zajedničko domaćinstvo;
4) ako između sudije i stranke teče neka druga parnica;
5) ako je u istom predmetu učestvovao u postupku medijacije, ili u zaključenju sudske nagodbe
koja se pobija u parnici, ili je donio odluku koja se pobija, ili je zastupao stranku kao
advokat;
6) ako je u ste čajnom postupku u čestvovao u donošenju odluke povodom koje je došlo do
spora.
(2) Sudija može biti izuzet ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost
(izuzeće).

(1) Stranka podnosi zahtjev za isklju čenje, odnosno izuze će sudije č im sazna da postoji neki o d
razloga za isključenje, odnosno izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave, a ako nije bilo rasprave,
do donošenja odluke.
(2) Stranka može u pravnom lijeku ili u odgovoru na pravni lijek poimenično navesti sudiju koji ne
bi mogao učestvovati u donošenju odluke zbog razloga iz člana 357. ovog zakona.
(3) U zahtjevu se mora navesti zakonski razlog zbog kojeg se traži isključenje ili izuzeće, okolnosti
iz kojih proizilazi da je prijedlog pravovremeno podnijet i činjenice na kojima se zasniva postojanje
razloga za isključenje ili izuzeće.
(4) Stranka može tražiti isključenje ili izuzeće samo poimenično određenog sudije koji u predmetu
postupa.

(1) Nepravovremen, nepotpun i nedozvoljen zahtjev za isključ enje ili izuzeće odbacit će sudija ili
vijeće pred kojim se postupak vodi.
(2) Nije dozvoljen zahtjev za isključenje ili izuzeće:
1) kojim se uop ćeno traži isklju čenje ili izuze će svih sudija nekog suda ili svih sudija koji bi
mogli učestvovati u nekom postupku;
2) o kojem je već odlučeno;
3) u kojem nije obrazložen zakonski razlog zbog kojeg se isključenje ili izuzeće traži;
4) ako stranka zahtijeva isključenje, odnosno izuzeće sudije koji ne postupa u tom predmetu;
5) ako stranka zahtijeva isključenje, odnosno izuzeće predsjednika suda, izuzev kada postupa
u tom predmetu.
(3) Ako je zahtjev iz stava 1. ovog člana podnijet na ročištu, sudija će ga odbaciti i nastaviti ročište.
(4) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

(1) O zahtjevu za isključenje ili izuzeće sudije odlučuje predsjednik suda.
(2) Ako stranka traži isključenje ili izuzeće predsjednika suda, odluku o isključenju ili izuzeću donosi
predsjednik neposredno višeg suda.
(3) O zahtjevu za isključenje ili izuzeće predsjednika Vrhovnog suda Federacije odlučuje se na općoj
sjednici ovog suda.
(4) Prije donošenja odluke o isključ enju ili izuze ću uzet će se izjava sudije čije se isklju čenje ili
izuzeće traži, a po potrebi obavit će se i drugi izviđaji.
(5) Protiv rješenja kojim se usvaja zahtjev za isklju čenje ili izuzeće nije dozvoljena žalba, a protiv
rješenja kojim se zahtjev odbija nije dozvoljena posebna žalba.

(1) Kada sazna da postoji neki od razloga za isklju čenje iz člana 357. stav 1. ovog zakona ili čim
sazna da je stavljen zahtjev za njegovo isklju čenje, sudija je dužan prekinuti svaki rad na tom
predmetu i o razlozima za isključenje odmah obavijestiti stranke i predsjednika suda koji će o
dlučiti
o isključenju.
(2) Do donošenja rješenja o zahtjevu za isklju čenje sudija će poduzimati samo one radnje za koje
postoji opasnost od odgađanja.
(3) Kad sudija sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće ili čim sazna da postoji neki od razloga
za izuzeće iz člana 357. stav 2. ovog zakona, dužan je odmah o tome obavijestiti predsjednika suda,
a postupak nastaviti bez odga đanja do donošenja odluke o izuzeć u. Ako se radi o izuzeć u
predsjednika suda, on ć e sebi odrediti zamjenika iz reda sudija tog suda, a ako to nije mogu će,
postupit će po članu 49. ovog zakona.

(1) Ako zahtjev za isklju čenje bude usvojen, sud će ukinuti sve radnje koje je poduzeo isklju čeni
sudija.
(2) Ako zahtjev za izuzeć e bude usvojen, sud će ukinuti radnje koje su bile poduzete poslije
podnošenja zahtjeva, osim ako se stranke ne saglase da se poduzete radnje ne ukidaju.
(3) U slu čaju podnošenja zahtjeva za isklju čenje ili izuze će u toku rasprave pred drugostepenim
sudom primjenjuju se odredbe iz st. 1. i 2. ovog člana.

(1) Odredbe ovog zakona o izuzeću sudija, primjenjivat će se na odgovarajući način i na
zapisničare.
(2) O izuzeću zapisničara odlučuje sudija.

XX – SUPARNIČARI

(1) Više osoba mogu jednom tužbom tužiti, odnosno biti tuženi (suparničari):
1) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno
obaveze proistiću iz iste činjenićne i pravne osnove (materijalni suparničari);
2) ako su predmet spora zahtjevi, odnosno obaveze iste vrste koji se temelje na bitno
istovrsnoj činjenićnoj i pravnoj osnovi, te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda
za svaki zahtjev i za svakog tuženog (formalni suparničari);
3) ako je to drugim zakonom određeno.
(2) Do zaključenja pripremnog ročišta, može, uz uvjete iz stava 1. ovog člana, uz tužioca
pristupiti novi tužilac, ili tužba može biti proširena na novog tuženog s njegovim pristankom.
(3) Nakon što se tuženi upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, bez njegovog pristanka ne može
uz tužioca pristupiti novi tužilac.
(4) Osoba koja pristupa tužbi, odnosno na koju se tužba proširuje, mora primiti parnicu u
onom stanju u kojem se ona nalazi kad ona u nju stupa.

(1) Tužilac može tužiti dva ili više tuženih i tako što će tražiti da tužbeni zahtjev da bude
pravomoćno usvojen prema slijedečem tuženom u slučaju da bude odbijen prema onome koji je u
tužbi naveden prije njega.
(2) Na način predviđen u stavu 1. ovo
g člana tužilac može tužbom obuhvatiti dva ili više tuženih
samo ako prema svakom od njih isti če isti zahtjev ili ako prema pojedinom od njih isti če različite
zahtjeve koji su u međusobnoj vezi, te ako je isti sud stvarno i mjesno nadležan za svaki od zahtjeva.

Osoba koja u cijelosti ili djelimi čno traži stvar ili pravo o kojem između drugih osoba ve ć teče
parnica, može pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok
se postupak pravomoćno ne završi.

Svaki je suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete
drugim suparničarima.

Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak na čin
prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari) smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako

da ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji koje su poduzeli
drugi suparničari proteže se i na one koji te radnje nisu poduzeli.

Ako rokovi za izvršenje određene parnične radnje za pojedine jedinstvene suparničare ističu u razno
vrijeme, tu parničnu radnju može svaki suparničar poduzeti sve dok ma i za jednog od njih još teče
rok za poduzimanje te radnje.

Svaki suparničar ima pravo podnositi prijedloge koji se tiču toka parnice.

XXI– SUDJELOVANJE TREĆIH OSOBA U PARNICI

1. Sudjelovanje umješača

(1) Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja te će među drugim osobama jedna od stranaka
uspije, može se pridružiti toj stranci.
(2) Umješa č može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravomo ćnosti odluke o
tužbenom zahtjevu, te u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka.
(3) Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenim podneskom.
(4) Podnesak umješača dostavlja se objema parničnim strankama, a ako je izjava umješa ča data na
ročištu, prepis tog dijela zapisnika dostavit će se samo onoj stranci koja je s ročišta izostala.

(1) Svaka stranka može osporiti umješacu pravo da sudjeluje u postupku i predložiti da se umješač
odbije.
(2) Do pravo
močnosti rješenja kojim se odbija sudjelovanje umješača, umješač može sudjelovati u
postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti.
(3) Protiv odluke suda kojom se usvaja sudjelovanje umješača nije dopuštena posebna žalba.

(1) Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kad se umiješa u
parnicu. U daljem toku parnice on je ovlašten st avljati prijedloge i poduzimati sve ostale parni čne
radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio.
(2) Ako je umješac stupio u parnicu do pravomo ćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašten je
podnijeti i vanredni pravni lijek.
(3) Ako umješac podnese pravni lijek, primjerak njegovog podneska dostavit će se i stranci kojoj se

pridružio. Pravni lijek je dozvoljen ukoliko mu se stranka izričito ne protivi.
(4) Parni čne radnje umješa ča imaju za stranku kojoj se pridružio pravni u činak ako nisu u
protivnosti s radnjama stranke.
(5) Nakon pristanka svih parničnih stranaka, umješač može stupiti u parnicu kao stranka umjesto
stranke kojoj se pridružio.

1a. Intervencijsko dejstvo presude

(1) U parnici između stranke i umješača koji joj se pridružio umješač ne može osporavati utvrđeno
činjenično stanje, kao i pravne kvalifikacije sadržane u obrazloženju pravomo ćne presude
(intervencijsko dejstvo presude).
(2) Izuzetno od stava 1. ovog č lana, stranka koja je bila umješač ima pravo ista ći prigovor da je
stranka iz ranije parnice kojoj se pridružio kao umješač pogrešno vodila prethodnu parnicu ili da je
sud propustio dostaviti joj pozive, podneske ili odluke.
(3) Sud može usvojiti prigovore iz stava 2. ovog člana samo ako stranka iz stava 1. ovog člana koja
je bila umješač dokaže da:
1) u vrijeme stupanja u prethodnu parnicu nije pravovremeno bila obaviještena o parnici koja
je prethodno vođena i time bila spriječena poduzimati radnje koje bi dovele do povoljnijeg
ishoda te parnice;
2) stranka iz parnice kojoj se pridružila kao umješač, namjerno ili iz grube nepažnje, propustila
je poduzimati parnične radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda prethodne parnice, a za
mogućnost njihovog poduzimanja ranije umješač nije znao ili nije mogao znati;
3) stranka iz prethodne parnice svojim parni čnim radnjama spre čavala je da nastupi dejstvo
radnji njenog umješača.
(4)Ako stranka iz stava 1. ovog člana koja je bila umješa č uspije sa prigovorom iz stava 2. ovog
člana, sud će dozvoliti da stranke ponovo raspravljaju o činjeničnim i pravnim pitanjima o kojima
je raspravljano u prethodnoj parnici.

2. Obavijest treće osobe o parnici

(1) Ako tužilac ili tuženi treba treću osobu obavijestiti o otpočetoj parnici, da
bi se time zasnovalo
određeno građansko-pravno djelovanje, oni mogu, sve dok se parnica pravomoć no ne dovrši, to
učiniti podneskom preko parničnog suda, u kojem će navesti razlog obavijesti i u kakvom se stanju
nalazi parnica.
(2) Stranka koja je tre ću osobu obavijestila o parnici ne mo že zbog toga tražiti prekid otpo čete
parnice, produženje rokova, odgodu ili odlaganje ročišta.
(3) Odredbe člana 371a. ovog zakona na odgovarajući način se primjenjuju i na treću osobu koja je
obaviještena o otpočetoj parnici.

XXII– ZAPISNICI

(1) Zapisnik se sastavlja o radnjama poduzetim na ročištu.
(2) Zapisnik se sastavlja i o važnijim izjavama ili saop čenjima koje stranke ili drugi sudionici daju
izvan ročišta. O manje važnim izjavama ili saopčenjima neće se sastavljati zapisnik nego će se samo
staviti službena bilješka u spisu.
(3) Zapisnik piše zapisničar.

(1) U zapisnik se unosi: naziv suda, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad se obavlja
radnja, naznaka predmeta spora i im ena prisutnih stranaka, odnosno tre ćih osoba, i njihovih
zakonskih zastupnika odnosno punomoćnika.
(2) Zapisnik treba da sadržava bitne podatke o sadržaju poduzete radnje. U zapisnik o glavnoj
raspravi, osobito ć e se unijeti: je li rasprava bila javna ili je javnost bila isklju čena, sadržaj izjava
stranaka, njihovi prijedlozi, dokazi koje su ponudile, dokazi koji su izvedeni, uz navođenje sadržaja
iskaza svjedoka i vještaka, odluke suda donesene na ro čištu, odnosno izvornik odluke nakon
zaključenja glavne rasprave.
(3) Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa brisati, dodati ili mijenjati. Prekrižena
mjesta moraju ostati čitljiva.

(1) Zapisnik se sastavlja tako da sudija kazuje glasno zapisni čaru što će se unijeti u zapisnik, a po
ovlaštenju sudije, stranka ili njen punomoćnik glasno kazuju što će se unijeti u zapisnik.
(2) Stranke imaju pravo pro čitati zapisnik ili zahtijevati da im se pro čita, te staviti svoje prigovore
na sadržaj zapisnika.
(3) To pravo imaju i druge osobe čija je izjava unesena u zapisnik, u vezi s onim dijelom zapisnika
koji sadrži njihovu izjavu.
(4) Ispravci ili dodaci u pogledu sadržaja zapisnika koje treba obaviti u povodu prigovora
stranaka ili drugih osoba ili po službenoj dužnosti unijet će se na kraju zapisnika. Na zahtjev tih
osoba unijet će se i prigovori koji nisu usvojeni.

(1) Ročišta pred sudom mogu se tonski snimati.
(2) O tonskom snimanju rješenjem odlučuje sud sam ili na prijedlog stranke.
(3) Protiv tog rješenja žalba nije dozvoljena.
(4) Tonski snimak ročišta dostavlja se strankama.

(1) Tonski snimak ročišta dio je spisa sudskog predmeta.
(2) Na čin pohranjivanja i prijenosa tonskog snimka, tehni čki uvjeti i na čin snimanja ure đuju se
sudskim poslovnikom.

(1) Tonski snimak prenijet će se i u pisani oblik u roku osam dana od dana snimanja.
(2) Tonski snimak u pisanom obliku sa činjava se u skladu sa odredbama člana 374. ovog zakona
mora sadržavati sve što je snimljeno u tonskom snimku.
(3) Stranke mogu tražiti prijepis tonskog snimka u skladu sa odredbama ovog zakona.
(4) Prijepis tonskog snimka stranke mogu zatražiti u roku osam dana od dana kada je tonski snimak
sačinjen.
(5) Ako se prijepis tonskog snimka i tonski snimak u bitnom razlikuju, stranka ima pravo podnijeti
prigovor u roku osam dana od dana dostave prijepisa. Prigovor mora biti obrazložen.
(6) Sud će po prigovoru stranke iz stava 5. ovog člana u roku tri dana rješenjem prihvatiti i izmijeniti
prijepis tonskog snimka ili prigovor odbiti. Protiv tog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.

(1) Zapisnik potpisuju sudija, zapisni čar, stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili
punomoćnici, kao i tumači.
(2) Svjedok i vještak potpisuju svoj iskaz na zapisnik u kad se saslušavaju pred zamoljenim sudom.
(3) Nepismena osoba ili osoba koja se ne može potpisati stavit će na zapisnik otisak prsta, a
zapisničar će ispod otiska upisati njeno ime i prezime.
(4) Ako se koja stranka, njen zakonski zastupnik ili punomo ćnik, svjedok ili vještak udalji prije
potpisivanja zapisnika ili ne želi potpisati zapisnik, zabilježit će se to u zapisnik i navesti razlog koji
je iznesen.

(1) Ako se odluka donosi u vije ću, o vijećanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Ako je kod
višeg suda u postupku u vezi s pravnim lijekom odluka donesena jednoglasno, ne će se sastaviti
zapisnik, nego će se u izvorniku odluke staviti bilješka o vijećanju i glasanju.
(2) Zapisnik o vijećanju i glasanju sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena.
(3) Zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u
poseban omot. Taj zapisnik može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku i u tom

slučaju zapisnik ć e se ponovo zatvoriti u poseban omot i na omotu nazna čiti da je zapisnik
razgledan.
(4) Bilješku o glasanju potpisuju svi članovi vijeća.

XXIII – PREKID, ZASTOJ I OBUSTAVA POSTUPKA

Postupak se prekida:
1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost
2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje
3) kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravomo ćno
odluči o zabrani rada;
4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;
5) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu;
6) kad je to drugim zakonom određeno.

(1) Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu prekid postupka sud će odrediti:
1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;
2) ako se stranka nalazi na podru čju koje je zbog izvanrednih doga đaja, kao što su poplave i
slično, odsječeno od suda.
(2) Sud može odrediti prekid postupka ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti prije
nego što bude donesena odluka u postupku povodom privrednog prestupa ili u krivič nom
postupku.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju te ći svi rokovi odre đeni za obavljanje parni čnih
radnji.
(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali
ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti
odluku.
(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci
nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.

(1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona nastavit
će se kad nasljednik ili staralac osta vštine, novi zakonski zastupnik, ste čajni upravitelj ili pravni
sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da
to učine.
(2) Ako je su
d prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. ta čka 1. i stav 2. ovog
zakona, postupak će se nastaviti kad se pravomo čno završi postupak pred sudom ili drugim
nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
(3) U svim ostalim slucajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke čim prestanu
razlozi prekida.
(4) Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali te ći počinju za zainteresovanu stranku te ći u
cijelosti iznova od dana kada joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.
(5) Stranci koja nije stavila prijedlog za nast avljanje postupka, rješenje o nastavljanju postupka
dostavlja se prema odredbama člana 347. ovog zakona.

(1) Žalba protiv rješenja kojim se utvr đuje (član 378.) ili odre đuje (član 379.) prekid postupka ne
zadržava izvršenje rješenja.
(2) Ako je sud na ro čištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlu čio da se postupak odmah
nastavi, protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

(1) Sud će zastati sa postupkom kada je to propisano zakonom.
(2) Rješenjem o zastoju postupka sud određuje vrijeme trajanja zastoja.
(3) Protiv rješenja o zastoju postupka nije dozvoljena posebna žalba.
(4) Sud nastavlja postupak po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi koji su izazvali zastoj
postupka.
(5) Kada sud zastane sa postupkom, može poduz imati samo one radnje za koje postoji opasnost
od odgađanja.
(6) Zastoj postupka ne utiče na rokove za poduzimanje parničnih radnji.

(1) Postupak se obustavlja kada umre ili prestane postojati stranka u postupku o pravima koja ne
prelaze na njezine nasljednike, odnosno pravne sljednike.
(2) U slu čajevima iz stava 1. ovog člana, sud će rješenje o obustavi postupka dostaviti protivnoj
stranci, te nasljednicima, odnosno pravnim sljednicima stranke nakon što oni budu utvrđeni.
(3) Sud će nasljednicima umrle stranke, na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti,
postaviti privremenog zastupnika kojem će dostaviti rješenje o obustavi postupka ako ocijeni da bi
ostavinski postupak mogao duže trajati.
(4) Rješenje o obustavi postupka doneseno iz razloga što je pravno lice prestalo postojati dostavit
će se protivnoj stranci i njenom pravnom sljedniku nakon što on bude utvr đen, a ako pravno lice
nema pravnog sljednika sud će na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti rješenje o
obustavi postupka dostaviti pravobranilaštvu.
(5) U rješenju o obustavi postupka sud će odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove u postupku
koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi.
(6) Na postupak o obustavi na odgovaraju ći na čin primjenjivat ć e se odredbe ovog zakona o
prekidu postupka.

XXIV – TROŠKOVI POSTUPKA

1. Parnični troškovi

(1) Parnične troškove čine izdaci učinjeni u toku ili u povodu postupka.
(2) Parnični troškovi obuhvać
pravo na nagradu.

Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzrokovala svojim radnjama.

(1) Kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos
potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza.
(2) Kad izvođenje dokaza predlože obje stranke, sud će odrediti da iznos potreban za podmirenje
troškova polože obje stranke na jednake dijelove.
(3) Sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude
položen u roku koji odredi sud.
(4) Izuzetno od odredbe stava 3. ovog člana, ako sud po službenoj dužnosti odredi izvođenje
dokaza radi utvr đivanja činjenica u vezi s primjenom člana 3. stav 2. ovog akona, a stranke ne
polože odredeni iznos, predujam troškova za izvođenje dokaza isplatit će se iz sredstava suda.

(1) Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove.
(2) Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da
svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj
razmjeran dio troškova.
(3) Sud može odluciti da jedna stranka naknadi sve troškove koje je druga stranka imala, ako
protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga dijela
nisu nastali posebni troškovi.
(4) Prema rezultatu dokazivanja sud će odlučiti hoće li troškove iz člana 385. stav 4. ovog zakona
,

podmiriti jedna ili obadvije stranke ili će ti troškovi pasti na teret troškova suda.

(1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji
su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova
odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.
(2) Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi
prema tarifi.

Stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je
prouzročila svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

Ako nije bilo povoda za podnošenje tužbe, zbog toga što je tuženi već priznao svoju obavezu i bio
je spreman ispuniti, ili zbog drugih razloga, tužilac će nadoknaditi tuženom
parnične troškove.

(1) Tužilac koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parni čne troškove, osim ako
je povlačenje tužbe uslijedilo nakon udovoljenja zahtjevu od tuženog.
(2) Stranka koja odustane od pravnog lijeka dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove nastale
u povodu pravnog lijeka.

(1) Svaka stranka podmiruje svoje troškove ak o je parnica završena sudskom nagodbom, a u
nagodbi nije drugačije ugovoreno.
(2) Troškovi nagodbe koja je pokušana, ali nije uspjela, ulaze u parnične troškove.

Ako u izlučnoj parnici bude usvojen tužbeni zahtjev za izlučenje stvari, a sud utvrdi da je
tuženi kao vjerovnik u izvršnom postupku imao opravdanih razloga da smatra da ne postoje prava
trećih osoba na tim stvarima, odredit će da svaka stranka podmiruje svoje troškove.

(1) Suparničari podmiruju
troškove na jednake dijelove.
(2) Ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u predmetu spora, sud će prema

razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara.
(3) Suparni čari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari, odgovaraju solidarno i za troškove
dosuđene protivnoj strani.
(4) Za troškove prouzrokovane posebnim parnicnim radnjama pojedinih suparni čara, ostali
suparničari ne odgovaraju.

Kad ombudsman sudjeluje u postupku kao stranka, on ima pravo na naknadu troškova prema
odredbama ovog zakona, ali ne i pravo na nagradu.

Odredbe o troškovima primjenjuju se i na stra nke koje zastupa javno pravobranilaštvo. U tom
slučaju troškovi postupka obuhvataju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade advokatu.

(1) O naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke bez raspravljanja.
(2) Stranka je dužna u zahtjevu odredeno navesti troškove za koje traži naknadu. Zahtjev za
naknadu troškova stranka je dužna staviti najkas nije do završetka raspravljanja koje prethodi
odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka
je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odluciti.
(3) O zahtjevu za naknadu troškova sud ce odluciti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak
pred tim sudom.
(4) U toku postupka sud ce posebnim rješenjem odluciti o naknadi troškova samo kad pravo na
naknadu troškova ne zavisi o odluci o glavnoj stvari.
(5) U slučaju iz člana 390. ovog zakona, ako povlačenje tužbe ili odustanak od pravnog lijeka nisu
obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon prijema
obavijesti o odustanku, odnosno povlačenju tužbe.

(1) Kad sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlucit će i o troškovima nastalim u postupku u
povodu tog pravnog lijeka.
(2) Kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu,
odlučit će o troškovima cijelog postupka.
(3) Kad se ukine odluka protiv koje je pod nesen pravni lijek i predmet vrati na ponovno su đenje,
ostavit će da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
(4) Sud može postupiti prema odredbi stava 3. ovog člana i kad odluku protiv koje je podnesen
pravni lijek s
amo djelimično ukine.

Odluka o troškovima sadržana u presudi može se napadati samo žalbom na rješenje ako se
istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.

2. Troškovi u postupku za osiguranje dokaza

(1) Troškove postupka za osiguranje dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog
za osiguranje dokaza. Ona je dužna nadoknaditi i troškove protivnoj stranci odnosno postavljenom
privremenom zastupniku.
(2) Te troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parni čnih troškova, prema uspjehu u
parnici.

3. Oslobođenje od plaćanja troškova postupka

(1) Sud će osloboditi plaćanja troškova postupka stranku koja prema svom općem imovnom stanju
ne može podmiriti te troškove bez štete za nužno izdržavanje svoje i svoje porodice.
(2) Oslobo đenje od pla ćanja troškova postupka obuhva ća oslobo đenje od pla ćanja taksa i
oslobođenje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uvi đaja, prevođenja i sudskih
oglasa. Sud može osloboditi stranku plaćanja svih troškova ili jednog dijela troškova postupka.

Pri donošenju odluke o oslobođenju od pla ćanja troškova postupka sud će brižljivo ocijeniti sve
okolnosti, a osobito će uzeti u obzir vrijednost predmeta spora, broj osoba koje stranka izdržava i
prihode koje imaju stranka i članovi njene porodice.

(1) Odluku o oslobo đenju od pla ćanja troškova postupka donosi prvostepeni sud na prijedlog
stranke.
(2) Stranka je dužna uz prijedlog podnijeti dokaze o imovnom stanju.
(3) Kad je to potrebno, sud može po službenoj du žnosti pribaviti potrebne podatke i obavijesti o
imovnom stanju stranke koja traži oslobođenje, a može o tome saslušati i protivnu stranku.
(4) Protiv rješenja suda kojim se usvaja prijedlog stranke za oslobo đenje od pla ćanja troškova
postupka nije dopuštena žalba.

Predujam za troškove od čijeg je plaćanja stranka oslobođena isplatit će se i
z sredstava suda.

(1) Rješenje o oslobođenju od plaćanja troškova postupka prvostepeni sud može tokom postupka
ukinuti ako utvrdi da je stranka u stanju podmirivati troškove postupka. Tom prilikom sud će riješiti
hoće li stranka potpuno ili djelimi čno nadoknaditi i one troškove i takse od kojih je prije bila
oslobođena.
(2) U prvom redu imaju se nadoknaditi iz nosi isplaćeni iz sredstava suda.

(1) Takse i troškovi isplaćeni iz sredstava suda čine dio parničnih troškova.
(2) O naknadi tih troškova od strane protivnika stranke koja je oslobo đena plać anja troškova
postupka sud će odlučiti prema odredbama o naknadi troškova.
(3) Takse i troškove ispla ćene iz sredstava suda napla ćuje po službenoj dužnosti prvostepeni sud
od stranke koja je dužna nadoknaditi te troškove.
(4) Ako je protivnik stranke koja je oslobođena plaćanja troškova postupka odlukom suda
obavezan da nadoknadi parni čne troškove, a utvrdi se da on nije u stanju te troškove platiti, sud
može naknadno odrediti da troškove iz stava 1. ovog člana plati u cijelosti ili djelimi čno stranka
koja je oslobođena plaćanja troškova postupka iz onog što joj je dosuđeno. Time se ne dira u pravo
te stranke da za ono što je platila traži naknadu od protivnika.

XXV – NEPOŠTIVANJE SUDA

Sud će u toku postupka kazniti nov čanom kaznom od 100 do 1.0 00 KM stranku, zakonskog
zastupnika, punomoćnika ili umješača koji su svojim parničnim radnjama teže
zloupotrijebili prava priznata ovim zakonom.

(1) Novča
nom kaznom od 100 do 1.000 KM sud će kazniti osobu koja u podnesku vrije đa sud,
stranku ili drugog sudionika u postupku.
(2) Ako osoba koja sudjeluje u postupku ili osoba koja je kao slušatelj prisutna raspravi vrijeda sud
ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda,
sud će je opomenuti. Ako opomena bude bezuspješna, sud će opomenutu osobu udaljiti iz sudnice
ili kazniti novčanom kaznom od 100 do 1.000 KM, a može je i udaljiti i kazniti novčanom kaznom.
(3) Ako stranka bude udaljena iz sudnice, ročište će se održati i bez njenog prisustva.
(4) Ako iz sudnice bude udaljen punomo ćnik, sud će na zahtjev stranke odložiti ro čište, a ako
stranka nije prisutna na ro čištu, sud će uvijek odložiti ro čište i obavijestiti stranku da je njen
punomočnik udaljen s ročišta zbog narušavanja reda.
(5) Kad sud kazni novčanom kaznom ili udalji iz sudnice advokata ili advokatskog pripravnika kao
punomoćnika, obavijestit ć

(1) Sud će novčanom kaznom od 100 do 1.000 KM kazniti punomoćnika za primanje pismena koji
protivno odredbama člana 352. stav 7. ovog zakona ne obavijesti sud o promjeni adrese.
(2) Sud će na zahtjev stranke narediti punomo ćniku za primanje pismena da nadoknadi troškove
koje je prouzrokovao neopravdanim nedostavljanjem obavijesti o promjeni adrese.

(1) Osobu koja neosnovano odbije primiti pismeno, te osobu koja na koji drugi na čin ometa
dostavu pismena, svjesno onemogu ćavajući ili otežavaju ći primjenu odredaba ovog zakona o
dostavi, sud će kazniti novčanom kaznom od 100 do 1.000 KM.
(2) Sud će na zahtjev stranke narediti osobi iz stava 1. ovog člana, da naknadi troškove što ih je
svojim ponašanjem opisanim u stavu 1. ovog člana prouzrokovala.

(1) Ako svjedok koji je uredno pozvan ne do đe, a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili
opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba da bude saslušan, sud će narediti da se prisilno dovede
i podmiri troškove dovođenja i kazniti ga novčanom kaznom od 100 do 1.000 KM.
(2) Ako svjedok do đe i nakon što je upozoren na posljedice uskrati svjedo čenje ili odgovor na
pojedino pitanje , a sud ocijeni da su razlozi uskra ćivanja neopravdani, kaznit ć e ga nov čanom
kaznom od 100 do 1.000 KM, a ako i poslije toga odbije da svjedoči, može ga zatvoriti. Zatvor traje
sve dok svjedok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo saslušanje ne postane nepotrebno, ali najduže
15 dana.
(3) Sud će na zahtjev stranke narediti svjedoku da nadoknadi troškove što ih je uzrokovao
svojim neopravdanim izostankom odnosno neopravdanim odbijanjem da svjedoci.
(4) Ako svje
dok naknadno opravda svoj izostanak sud će opozvati svoje rješenje o kazni, a može
svjedoka sasvim ili djelimi čno osloboditi naknade troškova. Sud može opozvati svoje rješenje o
kazni i kad svjedok naknadno pristane svjedočiti.

(1) Sud će novčanom kaznom od 100 do 1.000 KM kazniti vještaka koji ne dostavi nalaz i mišljenje
u ostavljenom roku ili ne dode na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda.
(2) Sud će novčanom kaznom iz stava 1. ovog člana, kazniti i vještaka koji bez opravdanog razloga
odbije vještačiti.
(3) Sud će na zahtjev stranke narediti vještaku da na doknadi troškove što ih je uzrokovao svojim
neopravdanim nedostavljanjem nalaza i mi šljenja, neopravdanim izostankom, odnosno
neopravdanim odbijanjem da vještaci.
(4) Rješenje o kazni sud može opozvati uz uvjete iz člana 410. stav 4. ovoga zakona.
(5) Odredbe ovog člana na odgovarajući se način primijenjuju i na tumače.

Ako osoba koja je nov čano kažnjena po odredbama ovog za kona ne plati tu kaznu u odre đenom
roku, ona će se zamijeniti kaznom zatvora, čije trajanje odmjerava sud srazmjerno visini izre čene
kazne u skladu s odredbama krivičnog zakona, ali koje ne može biti duže od 15 dana.

(1) Žalba protiv rješenja iz čl. 406., 407., člana 408. stav 1., člana 410. stav 1. i člana 411.
stav 1. ovog zakona ne odlaže izvršenje rješenja.
(2) Žalba protiv rješenja iz člana 410. stav 2. i člana 411. stav 2. ne zadržava izvršenje rješenja, osim
ako se u toj žalbi pobija i odluka suda ko jom nisu usvojeni razlozi svjedoka za uskra čivanje
svjedočenja ili odgovora na pojedino pitanje, odnosno razlozi vještaka za uskračivanje vještačenja.

XXVI - PRAVNA POMOĆ

(1) Sudovi u Federaciji dužni su u parni čnom postupku pružati pravnu pomo ć svim sudovima u
Bosni i Hercegovini.
(2) Ako zamoljeni sud nije nadležan da obavi radnju za koju je zamoljen, ustupit ć e molbu
nadležnom sudu, odnosno drugom organu vlasti i o tome obavijestiti sud od koga je primio molbu,
a ako mu nadležni sud, odnosno organ vlasti nije poznat, vratit će molbu sudu koji je podnio molbu.
(3) Ako u jednom mjestu postoji više sudova stvarno nadležnih za davanje pravne pomoći, molba
za davanje pravne pomoći može se podnijeti bilo kojem od tih sudova.

(1) Sudovi će ukazivati
pravnu pomo ć inostranim sudovima u sluč ajevima predvi đenim
međunarođnim ugovorom, kao i kad postoji uzajamnost u ukazivanju pravne pomo ći. U slu čaju
sumnje o postojanju uzajamnosti objašnjenje daje Federalno ministarstvo pravde.
(2) Sud će uskratiti pravnu pomo ć inostranom sudu ako se traži izvršenje radnje koja je protivna
javnom poretku Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije. U takvom će slučaju sud nadležan za
davanje pravne pomoči po službenoj dužnosti dostaviti predmet Vrhovnom sudu Federacije, radi
donošenja konačne odluke.
(3) Odredbe člana 414. st. 2. i 3. ovog zakona važe i za postupanje s molbom inostranog suda.

Sudovi ukazuju pravnu pomo ć inostranim sudovima na na čin predviden u doma čem zakonu.
Radnja koja je predmet molbe inostranog suda može se obaviti i na na čin koji zahtijeva inostrani
sud, ako takav postupak nije protivan javnom poretku Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije.

Ako medunarođnim ugovorom nije što drugo odre đeno, sudovi će uzimati u postupak molbe za
pravnu pomo č inostranih sudova samo ako su molba i prilozi sastavljeni na jeziku u službenoj
upotrebi u Federaciji, ili ako je priložen ovjereni prijevod na tom jeziku.

Ako medunarođnim ugovorom nije što drugo odre đeno, molbe sudova iz Federacije za pravnu
pomoć dostavljaju se inostranim sudovima diplomat skim putem preko organa uprave nadležnog
za inostrane poslove Bosne i Hercegovine. Molbe i prilozi moraju biti sastavljeni na jeziku
zamoljene države ili uz njih mora biti priložen njihov ovjereni prijevod na tom jeziku.

Dio peti

POSEBNI POSTUPCI
XXVII - POSTUPAK U PARNICAMA IZ RADNIH ODNOSA

Ako u glavi XXVII ovog zakona ne postoje posebne odredbe, u parnicama iz radnih odnosa
primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek
obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Sud će u presudi kojom nalaže izvršenje neke činidbe odrediti rok od 15 dana za njeno izvršenje.

Rok za podnošenje žalbe na presudu odnosno rješenje iz radnih odnosa je 15 dana.

XXVIII - POSTUPAK U PARNICAMA ZBOG SMETANJA POSJEDA

Ako u glavi XXVIII ovog zakona ne postoje posebne odredbe, u parnicama zbog smetanja posjeda
primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

Pri određiva
nju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud ce uvijek obraćati
osobitu pažnju na potrebu hitnog rješav anja prema prirodi svakoga pojedinog slu čaja. Pri tome,
sud može odrediti i rokove kra će od onih predvi đenih odredbama ovog zakona o redovnom
postupku.

Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograni čit će se samo na raspravljanje i dokazivanje
činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isklju čeno je raspravljanje o pravu na
posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

(1) Rok za udovoljenje dužnostima koje su naložene strankama sud će odrediti prema okolnostima
pojedinog slučaja.
(2) Rok za podnošenje žalbe je 15 dana.
(3) U izuzetnim okolnostima sud može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(4) Protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije dopuštena.

Tužilac gubi pravo da u izvršnom postupku zahtijeva izvršenje rješenja kojim se tuženom po tužbi
zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao izvršenje u roku od 60
dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje.

XXIX– POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI

Ako u glavi XXIX ovog zakona ne postoje posebne odredbe, u postupku u sporovima male
vrijednosti primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

(1) Sporovi male vrijednosti, u smislu odredaba ovog zakona, jesu spor ovi u kojima se tužbeni
zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 5.000 KM.
(2) Sporovima male vrijednosti smatraju se i sp orovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na
potraživanje u novcu, a tužilac je u tužbi nave o da pristaje da umjesto udovoljenja odre đenom
zahtjevu primi odre đeni novčani iznos koji ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana.(član 321. stav
1.).
(3) Sporovima male vrijednosti smatraju se i sp orovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije
novčani iznos, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužilac u tužbi naveo, ne prelazi
iznos iz stava 1. ovog člana. (član 321. stav 2.).

Ne smatraju se sporovi
ma male vrijednosti, u smislu odredaba ovog zakona, sporovi o
nekretninama, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja posjeda.

(1) U postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je posebna žalba samo protiv rješenja
kojim se završava postupak.
(2) Ostala rješenja protiv kojih je po ovom zakonu dopuštena žalba mogu se pobijati samo žalbom
protiv odluke kojom se postupak završava.
(3) Rješenja iz stava 2. ovog člana ne dostavljaju se strankama već se objavljuju na ročištu.

(1) Ako tužilac preinači tužbeni zahtjev tako da vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 5.000
KM, postupak će se dovršiti prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku.
(2) Ako tužilac do zaklju čenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama ovog zakona o
redovnom postupku smanji tužbeni zahtje v tako da više ne prelazi iznos od 5.000 KM daljnji
postupak provest će se prema odredbama ovog zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.

(1) Presuda ili rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog povrede
odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
(2) U presudi odnosno rješenju iz stava 1. ovog člana, sud je dužan navesti razloge iz kojih se može
izjaviti žalba.
(3) Protiv prvostepene presude odnosno rješenja iz stava 1. ovog člana, stranke mogu podnijeti
žalbu u roku od 15 dana.
(4) U postupku u sporovima male vrijednosti, rok iz člana 179. stav 2. i člana 192. stav 1. ovog
zakona, je 15 dana.

XXX – POSTUPAK PRED ARBITRAŽOM

Stranke se mogu sporazumjeti da rješavanje spora povjere arbitraži, osim ako se radi o zahtjevu
kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu člana 3. stav 2. ovog zakona.

(1) Ugovor o arbitraži može se sklopiti u pogledu odre đenog spora i u pogledu buduć ih sporova
koji mogu proizaći iz odre đenog pravnog odnosa. Ugovor o arbi traži pravovaljan je samo ako je
sklopljen u pismenom obliku i ako su ga potpisale sve stranke.
(2) Ugovor o arbitraži sklopljen je u pismenom obliku i kada je sklopljen razmjenom pisama,
telegrama, telexa ili drugih telekom unikacijskih sredstava koja omoguć uju pisani dokaz o
sklopljenom ugovoru.
(3) Ugovor o arbitraži sklopljen je u pismenom obliku i kada je sklopljen razmjenom tužbe u kojoj
tužilac navodi postojanje tog ugovora i odgovora na tužbu u kojem tuženi to ne osporava.
(4) Ugovor o arbitraži može se dokazivati samo ispravama.

Ugovor o arbitraži pravovaljano je sklopljen i ka d je odredba o nadležnosti arbitraže sadržana u
općim uvjetima za sklapanje pravnog posla.

(1) Broj arbitara arbitraže mora biti neparan.
(2) Ako ugovorom stranaka nije određen broj arbitara, svaka stranka postavlja po jednog
arbitra, a oni biraju predsjednika.

(1) Ako su stranke za rješavanje odredenog spor a ugovorile nadležnost arbitraže, sud kojem je
podnesena tužba u istom sporu i medu istim strankama, na prigovor tuženog oglasit će se
nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.
(2) Prigovor iz stava 1. ovog člana, tuženi može staviti najkasnije u odgovoru na tužbu.

(1) Stranku koja na temelju ugovora o arbitraži treba da postavi arbitra može pozvati protivna
stranka da u roku od 15 dana obavi to postavljanje i da je o tome obavijesti.
(2) Poziv prema stavu 1. ovog člana pravovaljan je samo ako je stranka koja ga upu ćuje postavila
svog arbitra i o tome obavijestila protivnu stranku.
(3) Kad na temelju ugovora o arbitraži postavljanje arbitra treba obaviti treća osoba, svaka stranka
može uputiti poziv iz stava 2. ovog člana toj osobi.
(4) Osoba koja je pozvana da postavi arbitra arbitraže vezana je za postavljanje koje jeobavljeno
čim je to postavljanje saopčeno protivniku, odnosno jednoj od stranaka.

(1) Ako arbitar ne bude na vrijeme postavljen, a iz ugovora ne proizila zi što drugo, arbitra će na
prijedlog stranke postaviti sud.
(2) Ako se arbitri ne mogu složiti o izboru predsj ednika, a iz ugovora ne proizilazi što drugo,
predsjednika ce na prijedlog svakog arbitra ili stranke, postaviti sud.
(3) Za postavljanje arbitra, odnos no predsjednika arbitraže, nadlež an je sud koji bi za spor bio
nadležan u prvom stepenu da nije sklopljen ugovor o arbitraži.
(4) Protiv rješenja suda nije dopuštena žalba.
(5) Stranka koja se ne želi koristiti ovlaštenjem iz stava 1. ili stava 2. ovog člana može tužbom
zahtijevati da sud nadležan za postavljanje proglasi prestanak važenja ugovora o arbitraži.

(1) Osim slučaja iz člana 440. ovog zakona, svaka stranka može tužbom zahtijevati da sud proglasi
prestanak važenja ugovora o arbitraži:
1) ako se stranke ne mogu složiti o izboru arbitara koje one zajednički trebaju postaviti;
2) ako osoba koja je u samom ugovoru o arbi traži postavljena za arbitra arbitraže ne će ili ne
može obavljati tu dužnost.
(2) O zahtjevu odlucuje sud predviđen u članu 440. stav 3. ovog zakona.
(3) Na ročište za raspravljanje po zahtjevu sud će pozvati stranke.

(1) Arbitar arbitraže dužan je da se izuzme kad postoje razlozi za izuzeće iz člana 357. ovog zakona.
Iz istih razloga mogu stranke zahtijevati izuzeće arbitra arbitraže.
(2) Stranka koja je sama ili zajedno s protivnom strankom postavila arbitra može zahtijevati njegovo
izuzeće samo ako je razlog za izuze će nastao ili je stranka za njega saznala nakon što je arbitar
postavljen.
(3) Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, o izuzeću odlučuje sud predviđen u članu
440. stav 3. ovog zakona.

Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, arbitri arbitraže će odrediti postupak pred arbitražom.

(1) Prema svjedocima, strankama i drugim osobama koje sudjeluju u postupku, arbitraža ne može
upotrijebiti prisilna sredstva niti izricati kazne.
(2) Arbitraža može zatražiti od suda mjesno nadležnog za davanje pravne pomoći da se pred njim
izvedu pojedini dokazi koji se pred arbitražom ne mogu izvesti.
(3) Na postupak za izvođenje dokaza primjenjivat će se odredbe ovog zakona o izvođenju dokaza
pred zamoljenim sudom.

Arbitraža može donijeti presudu po pravičnosti samo ako su joj stranke dale takvu ovlast.

(1) Kad se arbitraža sastoji od više od jednog arbitra, presuda se donosi ve ćinom glasova, ako u
ugovoru o arbitraži nije drugačije određeno.
(2) Ako se ne može postići potrebna većina glasova, arbitraža je dužna o tome obavijestiti stranke.
(3) Ako se za slu čaj iz stava 2. ovog člana stranke nisu druga čije sporazumjele, svaka od stranaka
može tužbom zahtijevati da sud predvi đen u članu 440. stav 3. ovog zakona, izrekne prestanak
važenja ugovora o arbitraži.

(1) Presuda arbitraže mora biti obrazložena, ako stranke nisu što drugo ugovorile.
(2) Izvornik presude i sve prepise potpisuju svi arbitr i. Presuda važi i kad koji arbitar uskrati da je
potpiše, ako je presudu potpisala vecćna arbitara i na presudi utvrdila to uskraćivanje potpisa.
(3) Strankama se dostavljaju prepisi presude preko suda predvi đenog u članu 440. stav 3. ovog
zakona.

Izvornik presude i potvrde o obavljenoj dostavi čuvaju se kod suda predviđenog u članu 440. stav
3. ovog zakona.

(1) Presuda arbitraže ima prema strankama snagu pravomoć ne presude, ako ugovorom nije
predviđena mogućnost pobijanja presude pred arbitražom višeg stupnja.
(2) Na zahtjev stranke sud predviđen u članu 440. stav 3. ovog zakona, stavit će na prepisu presude
potvrdu o pravomoćnosti i izvršnosti.

(1) Presuda arbitraže može se poništiti po tužbi stranke.
(2) Za rješavanje o tužbi nadležan je sud predviđen u članu 440. stav 3. ovog zakona.

Poništaj presude arbitraže može se zahtijevati:
1) ako uopće nije skloplje
n ugovor o arbitraži ili ako taj ugovor nije pravovaljan;
2) ako je u pogledu sastava arbitraže ili u vezi s odlučivanjem povrijeđena koja odredba ovog zakona
ili ugovora o arbitraži;
3) ako presuda nije obrazložena prema članu 447. stav 1. ovog zak ona ili ako izvornik i prepisi
presude nisu potpisani na način određen u članu 447. stav 2. ovog zakona;
4) ako je arbitraža prekoračila granicu svog zadatka;
5) ako je izreka presude nerazumljiva ili je sama sebi protivrječna;
6) ako je presuda arbitraže u protivnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine ili Ustavom Federacije
Bosne i Hercegovine;
7) ako postoji koji od razloga za ponavljanje postupka iz člana 255. ovog zakona.

(1) Tužba za poništaj presude arbitraže može se podnijeti nadležnom sudu u roku od 30 dana.
(2) Ako se poništaj presude zahtijeva iz razloga navedenih u članu 451. tač. 1. do 6. ovog
zakona, rok za tužbu se računa od dana kada je presuda dostavljena stranci, a ako je stranka zarazlog
saznala kasnije, rok se računa od dana saznanja.
(3) U pogledu računanja roka, kad se poništaj zahtijeva iz razloga navedenog u članu 451.
tacka 7. ovog zakona, primjenjivat će se odgovarajuće odredbe člana 257. st. 1. i 2. ovog zakona.
(4) Nakon proteka jedne godine od pravomoćnosti presude arbitraže ne može sezahtijevati poništaj
presude.

Stranke se ne mogu sporazumno odreći primjene odredbi člana 442. st. 1. i 2., člana 447. st. 2. i 3.
i čl. 450. do 452. ovog zakona.

XXXa. - TUŽBA ZA ZAŠTITU KOLEKTIVNIH INTERESA

(1) Udruženja, tijela, ustanove ili druge organizacije osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu
svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvr đenih kolektivnih
interesa i prava gra đana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izri čito predviđeno i
uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava)
protiv fizi čkog ili pravnog lica koje obavljanjem odre đene djelatnosti ili uop ćeno radom,

postupanjem, uklju čujući i propuštanjem, teže povrje đuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne
interese i prava.
(2) Interesi iz stava 1. ovog člana mogu biti interesi koji se tiču čovjekove okoline i životne sredine,
zatim moralni, etni čki, potroša čki, antidiskriminacijski i drugi interesi koji su zakonom
zagarantovani i koji moraju biti teže povrije đeni ili ozbiljno ugroženi djelatnošću, odnosno uopće
postupanjem lica protiv kojeg se tužba podnosi.
(3) U parnicama po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa primjenjivat će se ostale odredbe ovog
zakona, ukoliko ovim članom i čl. od 453b. do 453h. ovog zakona ne postoji posebna odredba.
(4) Ukoliko je nekim posebnim zakonom, kojim je propisano pravo na podnošenje tužbe za zaštitu

kolektivnih interesa, predvi đeno nešto drugo, odredbe ovog člana i č l. od 453b. do 453h. ovog
zakona neće se primjenjivati.

(1) Podnosilac tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona može, ako posebnim zakonom nije drugačije
propisano, zatražiti:
1) da se utvrdi da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženog, povrijeđeni
ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava lica koje je tužilac ovlašten štititi;
2) da se zabrani poduzimanje radnji kojima se povrjeđuju ili ugrožavaju interesi ili prava lica
koje je tužilac ovlašten štititi, uklju čujući i korištenje odre đenih ugovornih odredaba ili
poslovne prakse;
3) da se tuženom naloži poduzimanje radnji radi otklanjanja nastalih ili mogućih općih štetnih
posljedica nastalih nedozvoljenim postupanjem tuženog, uključujući i uspostavu prijašnjeg
stanja ili stanja koje će po moguć nosti najviše odgovarati tom stanju ili stanju u kojem
moguća povreda zaštićenih kolektivnih interesa ili prava ne bi mogla nastupiti;
4) da se presuda kojom će biti prihvaćen neki od zahtjeva iz tač. od 1. do 3. ovog stava objavi
na trošak tuženog u medijima.
(2) Postupanja tuženog iz stava 1. ta čka 1. ovog člana, kojima mogu biti povrije đeni ili ugroženi
interesi i prava lica koje je tužilac ovlašten štititi, mogu biti i donošenje određenih pravila o uvjetima
i na činu obavljanja djelatnosti tuženog ili odgovaraju ća njegova praksa, izgradnja odre đenih
objekata, propuštanje ugradnje propisanih zaštitnih ili drugih uređaja, imisije i drugo.

Fizička i pravna lica mog
u se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje
iz presude kojom će biti prihvać eni zahtjevi iz tužbe iz č lana 453a. stav 1. ovog zakona da su
određenim postupanjem, uklju čujući i propuštanjem tuženog, povrijeđeni ili ugroženi zakonom
zaštićeni kolektivni interesi i prava lica koje je tužilac ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan
uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se to lice na njih pozvati.

U postupku koji je pokrenut odre đenom tužbom iz člana 453a. stav 1. ovog zakona mogu se kao
umješači sa položajem jedinstvenog suparničara na strani tužioca, ako se on sa tim saglasi, umiješati
i drugi ovlašteni podnosioci takve tužbe. U taj postupak mogu se umiješati kao umješa či i fizička i
pravna lica radi zaštite čijih je kolektivnih interesa tužba iz č lana 453a. stav 1. ovog zakona
podnesena.

O tužbi iz člana 453a. stav 1. ovog zakona u prvom stepenu odlučuje sud opće mjesne nadležnosti
za tuženog ili mjesta na kojem je počinjena radnja kojom se povrjeđuju kolektivni interesi ili prava
radi zaštite kojih je ta tužba podnesena, ako posebnim propisom nije drugačije određeno.

U presudi kojom prihvaća zahtjev iz tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona sud može odlučiti da

žalba ne zadržava izvršenje ili odrediti kra ći rok od propisanog za ispunjenje činidbi koje su
naložene tužbom.

(1) Prije pokretanja ili tokom postupka pokrenutog tužbom iz člana 453a. stav 1. ovog zakona sud
može, na prijedlog tužioca, odrediti sudske mjere osiguranja predviđene ovim zakonom, ako tužilac
učini vjerovatnim:
1) da je tuženi postupao na nač in kojim je povrijedio ili ozbiljno ugrozio kolektivne interese
ili prava čija se zaštita tužbom traži i
2) da je odre đivanje mjere potrebno radi otklanjanja opasnosti nastupanja nenadoknadive
štete ili sprečavanja nasilja.
(2) Sudskom mjerom osiguranja iz stava 1. ovog člana može se zatražiti od suda da privremeno
utvrdi pravila po kojima će tuženi u obavljanju svoje djelatnosti postupiti u skladu sa zatraženom
izmjenom, odnosno dopunom njegovih pravila ili prakse.

(1) Fizi čko ili pravno lice koje obavlja odre đenu djelatnost u vezi sa kojom osobe ovlaštene za
podnošenje tužbe iz č lana 453a. stav 1. ovog zakona iznose tvrdnje da se njome povrje đuju ili
ugrožavaju kolektivni interesi ili prava lica koje je taj podnosilac ovlašten štititi takvom tužbom,
ovlaštena je podnijeti tužbu kojom će zatražiti da se utvrdi da određenim postupanjem, uključujući
i propuštanjima, ne povre đuje, odnosno da ne ugrožava te kolektivne interese ili prava, odnosno
da ih ne povrjeđuje ili ugrožava na nedozvoljen način. Tužilac u toj parnici može zatražiti da osobi
ovlaštenoj za podnošenje tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona zabrani odre đeno ponašanje,
naročito odre đeno istupanje u javnosti, naknadu štete te objavu presude na trošak tuženog u
sredstvima javnog informiranja.
2) Tužbom iz stava 1. ovog č lana tužilac može obuhvatiti kao tužene i osobe koje su ovlaštene
zastupati ovlaštenika za podnošenje tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona ili su članovi njegovih
tijela, ali može i bitne članove koji u njegovo ime istupaju u javnosti.
(3) Tužilac iz stava 1. ovog člana može zahtjeve iz st. 1. i 2. ovog člana istaknuti i protivtužbom u
parnici pokrenutoj protiv njega tužbom iz člana 45
3a. stav 1. ovog zakona.
(4) Tužilac iz stava 1. ovog člana može zatražiti da se podnosilac tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog
zakona i osobe koje su ga ovlaštene zastupati osude na naknadu posebne štete čiju visinu će sud
utvrditi po slobodnoj ocjeni ako se pokaže da je tužba iz člana 453a. stav 1. ovog zakona bila očito
neosnovana i da su vođenjem parnice u povodu te tužbe, a naročito njenim praćenjem u sredstvima
javnog informiranja, teže povrijeđeni ugled i poslovni interesi tog tužioca.

Dio šesti

XXXI - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

(1) Ako je prije dana stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom,
daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona.
(2) U predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je ve ć zakazano pripremno ro čište ili ročište za

glavnu raspravu, ali rasprava još uvijek nije otvorena, sud ce opozvati svoje rješenje o određivanju
rocišta i o tome obavijestiti stranke, a tuženog pozvati da dostavi odgovor na tužbu u skladu s
odredbama ovog zakona.
(3) U predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je već otvorena glavna rasprava, sud je dužan na
prvom slijedečem ročištu za glavnu raspravu provesti sve radnje koje bi prema odredbama ovog
zakona bio dužan provesti na pripremnom ročištu. Održavanje tog ročišta imat će, u pogledu prava
i obaveza stranaka, sve pravne posljedice koje,
pripremnog ročišta.
(4) Sud će upozoriti stranke u postupku da nakon održavanja ro čišta iz stava 3. ovog č lana neće
moči poduzimati radnje za koje je odredbama ovog zakona predvi đeno da se mogu poduzeti
najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta.

U predmetima u kojima je do dana stupanja na snagu ovog zakona nastupilo mirovanje postupka,
istekom mirovanja nastupaju pravne posljedice iz člana 201. stav 3. Zakona o parničnom postupku
("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99).

(1) Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak
pred prvostepenim sudom završava, daljnji postupak provest će se prema dosadašnjim propis ima.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, u postupku po pravnim lijekovima u predmetima u
kojima je donesena prvostepena odluka prije stupanja na snagu ovog zakona, umjesto odredbi čl.
344. do 346, čl. 351. do 355. i čl. 377. do 379. Zakona o parni čnom postupku ("Službene novine
Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99) primjenjivat će se odredbe čl. 217. do 220, čl. 227. do 229. i čl.
249. do 251. ovog zakona.
(3) Ako nakon stupanja na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka iz stava
1. ovog člana, daljnji postupak provest će se prema ovom zakonu.

Odredbe člana 86. ovog zakona počet će se primjenjivati nakon stupanja na snagu posebnog zakona
kojim se uređuje postupak medijacije.

(1) Do dana donošenja posebnog zakona sudovi će u parničnom postupku primjenjivati odredbe
čl. 46. do 68 i čl. 79. do 101. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u
određenim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 43/82 i 72/82) preuzetog Uredbom sa zakonskom
snagom o pr
euzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u Bosni i Hercegovini primjenjuju
kao republički propisi ("Službeni list R BiH", broj 2/92).
(2) U odredbama članova navedenih u stavu 1. ovog člana rijeci: “Socijalisti čka Federativna
Republika Jugoslavija” zamjenjuju se riječima “Bosna i Hercegovina” u odgovarajućem padežu.

Danom stupanja na snagu ovog zak ona prestaje važiti Zakon o parni čnom postupku ("Službene
novine FBiH", br. 42/98 i 3/99), osim odredbi čl. 404. do 424. tog zakona, koje će se nastaviti
primjenjivati do donošenja posebnog zakona.

U periodu od tri mjeseca nakon stupanja na snagu ovog zakona, rokovi iz člana 75. stav 4., člana
94. stav 2. i člana 217. stav 3. ovog zakona, mogu se izuzetno produžiti za najduže 30 dana, ako, s
obzirom na postojeći raspored ročišta svakog pojedinačnog sudije, zakazivanje ročišta u navedenim
rokovima ne bi bilo moguće.

(1) Postupci u predmetima u kojima do dana stup anja na snagu ovog zakona ne bude donesena
prvostepena odluka suda provest će se prema odredbama ovog zakona.
(2) Postupci u predmetima u kojima do dana st upanja na snagu ovog zakona bude donesena
prvostepena odluka suda provest će se prema ranije važećim odredbama ovog zakona.

Č lan 462.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenim novinama Federacije”.