Zakon o parničnom postupku Federacije BiH

Ovim
zakonom se određuju pravila postupka na osnovu kojih općinski sudovi, kantonalni
sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i He rcegovine (u daljem
tekstu: Vrhovni sud
Federacije) raspravljaju i odlu čuju u građ
anskopravnim sporovima ako posebnim
zakonom nije drugačije određeno.

(1) U parni čnom postupku sud odlu čuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u
postupku.
(2) Sud u postupku prim
jenjuje materijalno pr avo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za
navode stranaka u pogledu materijalnog prava.

(1) Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile tokom
postupka.
(2) Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima.

Sud odlu
čuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na osnovu usme ne, neposredne i javne
rasprave.

Svaka stranka ima pravo da se izjasni o prije dlozima i zahtjevima protivne stranke. Sa
mo
kad je to ovim zakonom određeno, sud je ovlašten odluč iti o zahtjevu o kojem protivnoj
stranci nije bila data mogučnost izjašnjavanja.

1 Integralni tekst sadrži tekst Zakona o parni čnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj
53/03), koji je stupio na snagu 5.11.2003. godine i zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parni čnom
postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 73/05, 19/06).
Integralni tekst se koristi samo za internu upotrebu i na isti se prilikom službene upotrebe ne može
pozivati.

U parničnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski
jezik, a službena pism
a su latinica i čirilica.

(1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje z
ahtjeve i izvoditi
dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
(2) Sud je ovlašten utvrditi i činjenice koje strank
e nisu iznijele, ako iz rezultata rasprave
i dokazivanja proizilazi da st ranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu
raspolagati (član 3. stav 2.).

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlu čuje sud na osn
ovu slobodne ocjene dokaza.
Sud će savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno.

Stranke su dužne pred sudom govoriti istinu i savj esno se koristiti pravima koja su im

priznata ovim zakonom.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovla čenja i sa što manje troškova, te
onem
ogučiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Prvostepeni postupak ć e se, u pravilu, sastojati od dva ro čišta – jednog pripremnog
ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.

(1) Kad odluka suda zavisi o rješavanju nekog prethodnog pitanja koje se odnosi na to da
li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi
nadležni organ (prethodno pita nje), sud može sam riješiti to pitanje, ako posebni
m
propisima nije drugačije određeno.
(2) Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni u činak samo
u parnici u kojoj je to
pitanje riješeno.
(3) U parni čnom postupku sud je u pogledu postojanja krivi čnog djela i krivi čne
odgovornosti učinitelja vezan za pravomo ćnu presudu krivi čnog suda kojom se optuženi

oglašava krivim.

(1) U prvostepenom postupku i postupku po pr ijedlogu za ponavljanje postupka, sudi
sudija pojedinac.
(2) U prvostepenom postupku, u sporovima male vrijednosti, može postupati i odlu čivati
stručni saradnik.
(3) Stručni saradnik, u postupcim
a iz stava (2) ovog člana, može preduzimati sve radnje
za koje je ovim
Zakonom predviđeno da ih preduzima sudija pojedinac.
(4) U drugostepenom postupku i postupku odlu čivanja po reviziji, sudi vije će od trojice
sudija.

Ako za pojedine radnje nije zakonom
odreden oblik u kome se mogu poduzeti, stranke
poduzimaju parni
čne radnje pismeno izvan ročišta ili usmeno na ročištu.

II - NADLEŽNOST SUDA

1. Zajedničke odredbe

(1) Poslije prijema tužbe sud ocjenjuje da li je nadležan.
(2) Prilikom ocjenjivanja nadležnosti, sud će uzeti u obzir navode u tužbi i činjenice koje
su sudu poznate.
(3) Ako se u toku postupka prom
ijene okolnosti na kojima je zasnovana nadležnost suda,
sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tu
žbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog
tih promjena bio nadležan drugi sud.

(1) Sud u toku cijelog postupka, po službenoj dužnosti pazi da li rješavanje spora spada u
sudsku nadležnost.
(2) Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješ avanje spora nije nad
ležan sud nego neki
drugi organ vlasti, oglasit ce se nenadl ežnim, ukinuti provedene radnje u postupku i
odbaciti tužbu.
(3) Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Federaciji
Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), po službenoj dužnosti ce se prog
lasiti
nenadležnim, ukinut ce provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

(1) Svaki sud tokom cijelog postupka, po sl užbenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu
nadležnost.
(2) Ako je tuženi ve ć dao odgovor na tužbu, viši sud pr vog stepena se ne može
ni u
povodu prigovora, ni po službenoj dužnosti oglas iti stvarno nenadležnim za predmete iz
nadležnosti nižeg suda prvog stepena.

(1) Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parni čni postupak
ako utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima vanparni čnog postupka. Nakon
pravom
oćnosti rješenja postupak će se nastaviti po pravilima vanparni čnog postupka
prednadležnim sudom.
(2) Radnje koje je proveo parnični sud, kao što su uvidaj, vještačenje, saslušanje svjedoka
i drugo, i odluke koje je donio taj sud, nisu bez važnosti zato što su poduzete u parničnom
postupku.

(1) Sud se može u povodu prigovora tuženog proglasiti mjesno nenadležnim
ako je
prigovor podnesen najkasnije u odgovoru na tužbu.
(2) Sud se može proglasiti po službenoj duž nosti mjesno nenadležnim
samo kad postoji
isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, ali najkasnije do podnošenja odgovora
na tužbu.

(1) Nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim
, sud će bez odlaganja, a
najkasnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu.
(2) Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastavit će postupak kao da je kod
njega bio pokrenut.
(3) Parni čne radnje nenadležnog suda, kao što su uvi đaj, vješta čenje, saslušavanje
svjedoka i dr
ugo nisu bez važnosti zato što ih je poduzeo nenadležan sud.

(1) Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom sm
atra da je nadležan sud koji mu
je predmet ustupio ili neki drugi sud, dostavit će, u roku od tri dana, predmet sudu koji
treba riješiti taj sukob nadležnosti, osim
ako nade da mu je predmet ustupljen zbog o čite

pogreške, a trebalo je da bude ustupljen kojem drugom sudu, u kom će slucaju predmet
ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio.
(2) Kad je u povodu žalbe protiv odluke prvo stepenog suda kojom se taj sud oglasio
m
jesno nenadležnim odluku donio drugostepeni sud, za tu je odluku vezan u vezi s
nadležnošću i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostepeni sud koji je odluku
donio nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.
(3) Odluka drugostepenog suda o stvarnoj nenadležnosti prvostepenog suda vezuje svaki
sud kome se kasnije isti predmet ustupi, ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje
sukoba nadležnosti izmedu tih sudova.

(1) Sukob nadležnosti izm
edu općinskih sudova istog kantona rješava kantonalni sud.
(2) Sukob nadležnosti izmedu op ćinskog suda i kantonalnog suda s podru čja istog
kantona rješava Vrhovni sud Federacije.
(3) Sukob nadležnosti izm
edu op ćinskih sudova s podru čja dva ili više kantona rje šava
Vrhovni sud Federacije.
(4) Sukob nadležnosti izmedu op ćinskog suda jednog kantona s kantonalnim sudom
drugog kantona, kao i sukob nadležnosti kantonalnih sudova rješava Vrhovni sud
Federacije.
(5) Sukob nadležnosti V
rhovnog suda Federacije i općinskog, odnosno kantonalnog suda,
rješava Vrhovni sud Federacije, u općoj sjednici.

(1) Dok se ne riješi sukob nadležnosti, s ud kome je predmet ustupljen dužan je
poduzim
ati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode.
(2) Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dopuštena žalba.

Svaki sud obavlja radnje u postupku na svom podru čju, ali ako postoji opasnost od
odgode, sud će poduzeti izvršenje pojedinačnih radnji i na području drugog suda. O tome
će se obavijestiti sud na čijem
ce se području poduzeti radnja.

2. Nadležnost sudova u sporovima s međunarodnim elementom

U pogledu nadležnosti sudova u Federaciji u postupcima u kojima je stranka stranac koji

uživa pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, strana država ili međunarodna organizacija,
važe pravila međunarodnog prava.

(1) Sud u Federaciji nadležan je za su đenje kad je njegova nadležnost u sporu s
međunarodnim
elementom izričito odredena zakonom Bosne i Hercegovine ili Federacije
ili međunarodnim ugovorom.
(2) Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nem
a izričite odredbe o nadležnosti suda u
Federaciji za odredenu vrstu sporova, sud u Federaciji nadležan je za su đenje u toj vrsti
sporova i kad njegova nadležnost proizi lazi iz odredaba ovog zakona o mj
esnoj
nadležnosti.

3. Stvarna nadležnost

U parničnom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određen
e ovim
ili drugim zakonom Federacije, odnosno zakonom kantona.

4.
Mjesna nadležnost
a) Opća mjesna nadležnost

(1) Ako zakonom nije odre đena isklju čiva m
jesna nadležnost nekog drugog suda, za
suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženog.
(2) U slu čajevima predvi đenim
u ovom zakonu za su đenje je osim suda op će mjesne
nadležnosti nadležan i drugi određeni sud.

(1) Za su đenje je op će mj
esno nadležan sud na č ijem području tuženi ima prebivalište,
ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Ako tuženi nema prebivalište, op će mjesno je nadležan sud na cijem podru
čju tuženi
ima boravište.
(3) Ako tuženi pored prebivališta ima i boravište u nekom drugom m
jestu, a prema
okolnostima može se pretpostaviti da će tu boraviti najmanje godinu dana od dana
podnošenja tužbe, opće mjesno je nadležan i sud boravišta tuženog.

(1) Za su đenje u sporovima protiv Federacije, kantona, grada i op ćine , op će mjesno je
nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište njihovog zakonodavnog tijela, odnosno
vijeća.
(2) Za suđenje u sporovima protiv ostalih pravnih osoba, op će m jesno je nadležan sud na
čijem se području nalazi njihovo sjedište.

Za suđenje u sporovima
protiv državljanina Federacije i Bosne i Hercegovine koji stalno
živi u inostranstvu, op će mjesno je nadležan sud njegovo g posljednjeg prebivališta u
Federaciji.
b) Izberiva mjesna nadležnost

Nadležnost u sporovima za naknadu štete

(1) Za su đenje u sporovima o vanugovornoj odgovor nosti za štetu, osim
suda op će
mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja po činjena ili sud
na čijem je području štetna posljedica nastupila.
(2) Ako je šteta nastala zbog smrti ili teške tj elesne ozljede,
nadležan je, pored suda iz
stava 1. ovog člana, i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.
(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog clana primijenjivat će se i u sporovima protiv društva za
osiguranje radi naknade štete tre čim
osobama na osnovu propisa o neposrednoj
odgovornosti društava za osigur anje, a odredba stava 1. ovog člana i u sporovima o
regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika.

Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na osnovu jemstva proizvodaca

Za suđ
enje u sporovim a za zaštitu prava na osnovu pismenog jemstva protiv proizvođača
koji je jemstvo dao, nadležan je, osim suda op će mjesne nadležnosti za tuženog, i sud
op
će mjesne nadležnosti za prodavca koji je pri prodaji stvari uru čio kupcu pismeno
jemstvo proizvođača.

Nadležnost u sporovima za zakonsko izdržavanje

Za su đenje u sporovima za zakonsko izdržavanje, ako je tužilac osoba koja traži
izdržavanje, nadležan je pored suda op će mjesne nadležnosti i sud na čijem podru čju
tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

Nadležnost u bračnim sporovima

Za suđenje u sporovima
radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja braka
ili razvoda braka (brač ni sporovi), nadležan je, pored suda op će mjesne nadležnosti i sud
na čijem
su podrucju bracni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.

Nadležnost u sporovima o utvrdivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva

U sporovima radi utvrdi vanja ili osporavanja ocinstv
a ili materinstva, ako je tužilac
dijete, nadležan je pored suda op će mjesne nadležnosti i sud na čijem podru čju tužilac
ima prebivalište, odnosno boravište.

Nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica p ravne osobe

Za su đenje u sporovima protiv pravne osobe ko ja ima poslovnu jedinicu izvan sjedišta,
ako spor proizilazi iz pravnog odnosa te jedinice, pored suda op će mjesne nadležnosti
nadležan je i sud na cijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa

Dok ostavinski postupak nije pravomo ćno završen, za su đenje u sporovima
iz
nasljednopravnih odnosa, te sporovima o potraživanjima vjerovnika prema ostaviocu,
pored suda opće mjesne nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem se području nalazi
sud koji provodi ostavinski postupak.

Nadležnost po mjestu plaćanja

Za su đenje u sporovima imatelja m jenice ili čeka protiv potpisnika nadležan je, pored
suda opće mjesne nadležnosti, i sud mjesta plaćanja.

Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa

Ako je u sporu iz radnog odnos a tužilac zaposlenik, za su đenje je nadležan, pored suda
koji je op će mjesno nadležan za tu
ženog, i sud na č ijem se podru čju rad obavlja ili se
obavljao, odnosno sud na čijem bi se podru čju rad morao obavljati, te sud na čijem je
području zasnovan radni odnos.

Nadležnost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima

Za sporove zbog smetanja posjeda n
a pokretnim stvarima nadležan je, pored suda opće
mjesne nadležnosti, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.
c) Isključiva mjesna nadl ežnost

Nadležnost u sporovima o nekretninama

(1) Za su đenje u sporovima o pravu vlasništva i o drugim
stvarnim pravima na
nekretninama, u sporovima zbog smetanja pos jeda na nekretnini, te u sporovima iz
zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini, ili iz ugovora o korištenju stana ili poslovnih
prostorija, isključivo je nadležan sud na cijem se podrucju nalazi nekretnina.
(2) Ako nekretnina leži na podrucju više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.

Nadlež
nost u sporovima o zrakoplovu i brodu

Kad je za su đenje u sporovima
o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na
zrakoplovima, odnosno brodovima, kao i sporov ima iz zakupnih odnosa na zrakoplovu i
brodu, nadležni sud u Federaciji, isklju čivo je mjesno nadležan sud na čijem se području
vodi registar u koji je zrakoplov, odnosno brod upisan.

Kad je za su đenje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima, odnosno
zrakoplovima iz člana 43. ovog zakona nadležan sud u Federaciji, mjesno je nadležan,
pored suda na čijem se području vodi registar u koji je brod, odnosno zrakoplov upisan, i
sud na čijem se području dogodilo smetanje.

Nadležnost za sporove u izvršnom i stečajnom postupku

Za su đenje u sporovima
koji nastaju u toku i u povodu sudskog ili administrativnog
izvršnog postupka, odnosno u toku i u povodu ste čajnog postupka, mjesno je isklju čivo
nadležan sud na č ijem se podru čju nalazi sud koji pr ovodi izvršni ili steč ajni postupak,
odnosno sud na čijem se području provodi administrativno izvršenje.
d) Supsidijarna nadležnost

Nadležnost za suparničare

Ako je jednom tužbom tuženo više os oba u svojstvu materijalnih suparni
čara (član 362.
stav 1. tačka 1.), a za njih ne postoji mjesna nadlež nost istog suda, nadležan je sud koji je
mjesno nadležan za jednog od tuženih.

Nadležnost za osobe za koje ne postoji opća mjesna nadležnost u Federaciji

(1) Tužba o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe za koju ne postoji op ća mjesna
nadležnost u Federaciji, može se podnijeti svakom
sudu u Federaciji na čijem se području
nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tužbom traži.
(2) Ako nadležnost suda u Federaciji postoji zato što je obaveza nastala za vrijeme
boravka tuženog u Federaciji, mjesno je nadležan sud na čijem
je podru čju obaveza
nastala.
(3) U sporovima protiv osoba za koje u Federaciji ne postoji op ća mjesna nadležnost, za
obaveze koje treba ispu
niti u Federaciji, tužba se može podnijeti sudu na čijem području
tu obavezu treba ispuniti.

Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupništvo strane osobe u Federaciji

U sporovima protiv pravne osobe koja ima sjedište u inostranstvu, u pogledu obaveza
koje su zasnovane u F
ederaciji ili im se u njoj ima udovoljiti, tu žba se može podnijeti
sudu u Federaciji na čijem se podru čju nalazi njeno stalno zastupništvo za Bosnu i
Hercegovinu, odnosno Federaciju ili sjedište organa kome je povjereno da obavlja njene
poslove.
e) Određivanje mjesne nadležnosti od višeg suda

Ako nadležni sud zbog izuze ća sudija ne može postupati, obavijestit će o tome
neposredno viši sud, koji ce odrediti da u tom predm
etu postupa drugi stvarno nadležan
sud sa njegovog područja.

(1) Kantonalni sud može, na prijedlog stranke ili nadležnog općinskog suda, odrediti da u
pojedinom predm
etu postupa drugi stvarno nadležan op ćinski sud s njegovog podru čja,
ako je o čito da će se tako lakše prov
esti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani
razlozi.
(2) Vrhovni sud Federacije može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u
pojedinom predmetu postupa stvarno
nadležan sud u drugom kantonu ako je oč ito da će
se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.

Ako je za su đenje nadl
ežan sud u Federaciji, ali se prema odredbama ovog zakona ne
može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Federacije ć e, na prijedlog
stranke, odrediti koji će stvarno nadležan sud biti mjesno nadležan.
f) Sporazum o mjesnoj nadležnosti

(1) Ako zakonom nije odredena isklju čiva nadležnost nekog suda , stranke se mogu
sporazumjeti da im
u prvom stepenu sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uslov da je taj
sud stvarno nadležan.
(2) Ako je zakonom određeno da su za suđenje u odre đenom sporu m
jesno nadležna dva
ili više sudova u Federaciji, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi
jedan od tih sudova ili neki drugi stvarno nadležni sud.
(3) Sporazum iz stava 2. ovog člana važi samo ako je pism eno sastavljen, ako su ga
potpisale sve stranke i ako se tice odredenog spora ili više sporova koji svi proistjeću i
z
određenog pravnog odnosa.
(4) Ispravu o sporazumu tužilac mora priložiti uz tužbu.
(5) Ako tužba nije podnesena sudu na koji upu čuje sporazum o mj
esnoj nadležnosti
tuženi može zahtijevati da se predmet ustupi tom sudu.
(6) Zahtjev iz stava 5. ovog člana tuženi može podnijeti najkasnije u odgovoru na tužbu,
uz prilaganje isprave o sporazumu.

Dio drugi
TOK POSTUPKA
A. POSTUPAK PRE
D PRVOSTEPENIM SUDOM

III – T U Ž B A

1. Tužba i njen sadržaj

(1) Parnični postupak se pokreće tužbom.
(2) Tužba mo
ra sadržavati:
1) osnovu za nadležnost suda,
2) odreden zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (tužbeni zahtjev),
3) činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev,
4) dokaze ko
jima se utvrđuju te činjenice,
5) naznaku vrijednosti spora,
6) pravni osnov tužbenog zahtjeva i
7) druge podatke koje u skladu s odredbam
a člana 334. ovog zakona mora imati svaki
podnesak.
(3) Sud nije vezan za pr
avni osnov tužbenog zahtjeva.
(4) Sud će postupiti po tužbi i kad tužilac nije naveo pravni osnov tužbenog zahtjeva.

2. Tužba za utvrđenje

(1) Tužilac može u tužbi traži ti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje
nekog prava ili p
ravnog odnosa, ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave.
(2) Takva se tužba može podici kad je to posebnim propisima predviđeno ili, kad tužilac
ima pravni interes da sud utvrdi posto janje, odnosno nepostojanje nekog prava ili
pravnog odnosaili istinitost, odno sno neistinitost neke isprav e prije dospjelosti zahtjeva
za činidbu iz istog odnosa.
(3) Ako odluka o sporu zavisi o tome postoji li ili ne postoji neki pravni odnos koji je
tokom parnice postao sporan, tužilac m
ože pored postojeceg zahtjev a istaknuti i tužbeni
zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim
parnica teće nadležan za takav zahtjev.
(4) Isticanje zahtjeva pr ema odredbi stava 3. ovog člana ne čće se sm
atrati preinakom
tužbe.

3. Isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi

(1) U jednoj tužbi tužilac mo že istaknuti više zahtjeva pro tiv istog tuženog kad su svi
zahtjevi povezani istom
činjenicnom i pravnom osnovom.
(2) Ako zahtjevi nisu povezani istom činjenićnom i pravnom osnovo m, oni se mogu
istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženog samo kad je isti sud stvarno nadležan za
svaki od tih
zahtjeva i kad je za sve zahtjeve od redena ista vrsta pos tupka, a sud ocijeni
da isticanje takvih tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi doprinosi ekonomičnosti postupka.
(3) Ako sud, u slučaju iz stava 2. ovog člana, ocijen
i da isticanje više tužbenih zahtjeva u
jednoj tužbi ne doprinosi ekonomi čnosti postupka, najkasnije na pripremnom ro čištu
donijet će rješenje o razdvajanju postupaka.
(4) Tužilac može u jednoj tužb i istaknuti dva ili više tužb enih zahtjeva koji su u
međusobnoj vezi i tražiti da sud usvoji slijedeci od tih zahtjeva ako nade da onaj koji je u
tužbi istaknut ispred njega nije osnovan.
(5) Zahtjevi se m
ogu, prema stavu 4. ovog člana, istaknuti u jednoj tužbi samo ako je sud
stvarno nadl
ežan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve odre đena ista
vrsta postupka.

4. Preinaka tužbe

(1) Preinaka tužbe jeste promjena istovjetnosti zahtjeva, povečanje postojećeg ili isticanje
drugog zahtjeva uz postojeći.
(2) Tužba nije preinacena a ko je tužilac prom
ijenio pr avnu osnovu tužbenog zahtjeva,
ako je smanjio tužben
i zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode.

(1) Tužilac može preina ćiti tužbu najkasnije do zaklju čenja pripremnog ro čišta ili do
početka glavne rasprave, ako pripremno ročište nije održano.
(2) Nakon održavanja pripremnog ro čišta, a najkasnije do zaklju čenja glavne rasprave,
sud može dopustiti preinaku tužbe samo ako oc
ijeni da preinaka nije usmjerena na
odugovlačenje postupka i ako tuženi pristaje na preinaku.
(3) Smatrat će se da postoji pristanak tuženog na preinaku tužbe ako se on upusti u
raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga
protivio preinaci.
(4) Sud će, u sluč aju iz stava 2. ovog č lana, dopustiti preinaku tužbe i kad se tuženi
protiv
i preinaći, ako su ispunjeni svi slijedeći uvjeti:
1) tužilac bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinaćiti ranije ;
2) tuženi je u moguč nosti da raspravlja po preina ćenoj tužbi bez odlaganja glavne
rasprave.
(5) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba.

(1) Tužilac može, u ro
ku iz člana 57. ovog zakona, svoju tužbu preina čiti i tako da
um
jesto prvobitnog tuženog tuži drugu osobu.
(2) Za preinaku tužbe prema stavu 1. ovog člana potreban je pristanak osobe koja treba da
stupi u parnicu umjesto prvobitnog tuženog. Ako se prvobitni tuženi ve ć upustio u
raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i njegov pristanak.
(3) Osoba koja stupa u parnicu um
jesto prvobitnog tuženog mora primiti parnicu u onom
stanju u kojem se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.

5. Povlačenje tužbe

(1) Tužilac može povu ći tužbu bez pristanka tuženog prije nego što je tužba dostavljena
tuženom. Tužba se mo
že povu ći i nakon dostave tuženom, sve do zaklju čenja glavne
rasprave, ako tuženi na to pristane. Ako se tuženi u roku od osam dana od dana obavijesti
o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.
(2) Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovo podnijeti.

6. Postojanje parnice

(1) Parnica pocinje teći dostavom tužbe tuženom.
(2) U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila tokom
postupka, parnica počinje teći od
trenutka kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka.
(3) Dok parnica te će, ne m
ože se u pogledu istog zah tjeva pokrenuti nova parnica me du
istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.
(4) Ako medu istim strankama ve ć te će druga parnica o istom zahtjevu
pred sudom u
Bosni i Hercegovini, stranke su o tome dužne obavijestiti sud.
(5) Sud će tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti teće li već druga parnica o
istom zahtjevu m
edu istim strankama pred sudom u Bosni i Hercegovini.

(1) Ako koja od stranaka otudi stvar ili pravo o kojem te će parnica, to ne sprje čava da se
parnica medu istim
strankama dovrši.
(2) Osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem te će parnica može stupiti u parnicu
um
jesto tužioca, odnosno tuženog, samo ako na to pristanu obje stranke.

IV – PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE

1. Opće odredbe

(1) Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
(2) Te priprem
e obuhvataju prethodno ispiti vanje tužbe, dostavu tužbe na obavezni
odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.

U toku priprema
nja glavne rasprave stranke mogu upu čivati podneske u kojima će
navesti činjenice na ko
jima zasnivaju svoje zah tjeve, te predložiti dokaze kojima se
utvrđuju te činjenice.

(1) Sud u toku pripremanja glavne rasprave donosi odluke o upravljanju postupkom u
skladu s odredbama
ovog zakona.
(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

Sud može u toku pripremanja glavne raspra ve donijeti presudu na osnovu priznanja,
presudu na osnovu odricanja i p
resudu zbog propuš tanja, te primiti na zapisnik nagodbu
stranaka.

2. Prethodno ispitivanje i dostava tužbe

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana
53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se ti ću sposobnosti
tužioca ili tuženog da budu st ranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog
zastupanja stranke, ili nedosta ci koji se odnose na ovlašte nje zastupnika da pokrene
parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud
će radi otklanjanja tih nedostataka poduzeti
potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.

(1) Nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako
utvrdi:
1) da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost;
2) da je tužba podnesena neblagovrem eno, ako je posebnim propisima odre đen rok za
podnošenje tužbe;
3) da o istom zahtjevu već teće parnica;
4) da je stvar pravomočno presu
đena;
5) da je o predm
etu spora sklopljena sudska nagodba;
6) da se tužilac pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva;
7) da ne postoji pravni interes tužioca za podnošenje tužbe za utvrđenje; ili
8) da tužilac u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostatke iz člana 66. ovog zakona.
(2) Sud donosi rješenje kojim
se sud oglašava nenadležnim i predmet ustupa drugom
sudu, ako utvrdi:
1) da nije mjesno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu; ili
2) da nije stvarno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu.

Ako smatra da nema dovoljno činjenica za donošenje odluke o pitanju koje se postavilo u
toku prethodnog ispitivanja tužbe, sud ć e o tom pitanju odluku donijeti naknadno, čim
bude raspolagao sa dovoljno činjenic
a.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema
ispravne i potpune tužbe u sudu.

3. Odgovor na tužbu
a) Odgovor na tužbu i njegov sadržaj

(1) Nakon prijema tužbe sa prilozima, tužen i je dužan najkasnije u roku od 30 dana
dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu.
(2) Prilikom dostavljanja tužbe tuženom,
sud će pou čiti tuženog o obavezi iz st ava 1.
ovog člana, o tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama
nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku.

(1) U odgovoru na tužbu, tuženi će istaći moguće procesne prigovore i izjasn
iti se da li
priznaje ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev, te navest i i druge podatke koje u skladu
s odredbama člana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak.
(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgo vor na tužbu mora sadržati i razloge iz
kojih se tu
žbeni zahtjev osporava, cinjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode,
dokaze kojima se utvrduju te činjenice, te pravni osnov za navode tuženog.

Kad je u ovom zakonu predvi đeno da stranka može staviti odre đen prigovor ili prijedlog
ili podu
zeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženi ne upusti u raspravljanje o glavnoj
stvari, takav prigovor odnosno prijedlog mo že se staviti dok sud ne primi odgovor na
tužbu.

Kad utvrdi da je odgovor na tužb u nerazumljiv
ili nepotpun, sud ć e radi otklanjanja tih
nedostataka postupiti u skladu s odredbom člana 336. ovog zakona.
b) Protivtužba i odgovor na protivtužbu

(1) Tuženi može u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ro čištu, podnijeti
protivtužbu, ako je zahtjev protivtužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi
mogu prebiti, ili ako se protivtužbom traži utvr đenje nekog prava ili pravnog odnosa o
čijem postojanju ili nepostojanju zavisi u cijelosti ili djelimi čno odluka o tužbenom
zahtjevu.
(2) Nakon održavanja pripremnog ro čišta, protivtužba se mož
e podnijeti samo ako tuženi
na to pristane i ako sud ocijeni da pod nošenje protivtužbe nije usmjereno na
odugovlačenje postupka.
(3) Protivtužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protivtužbe stvarno nadležan viši
sud.
(4) Odredbe ovog zakona o tužbi i odgovoru na tužbu na odgovaraju ći na
ćin se
primjenjuju i na protivtužbu i odgovor na protivtužbu, ako ovim zakonom nije drugačije
određeno.

4. Pripremno ročište
a) Opće odredbe

(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati
pripremno ročište.
(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tuž bu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje
presude zbog propuštanja, sud će zakazati priprem
no ro čište nakon proteka roka za
podnošenje odgovora na tužbu.
(3) Datum održavanja pripremnog ro čišta sud će, u pravilu, odredit i uz prethodnu
konsultaciju sa strankama.
(4) Priprem
no ro čište od ržat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana
prijema u sudu pismenog odgovora na tuž bu, odnosno od dana proteka roka za
podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tu ženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana
od dana prijema odgovora na protivtužbu.

Održavanje pripremnog ro čišta je obavezno, osim u slu čajevima u kojim
a sud, nakon
ispitivanja tužbe i odgovora na tužbu, utvrdi da među strankama nema spornih č injenica
ili da zbog jednostavnosti spora održavanje pripremnog ročišta nije potrebno.

U pozivu za pripremno ro čište sud će obavijestiti stranke o posljedicam a izostanka s
pripremnog rocišta, kao i o tome da su dužne najkasnije na pripremnom ro čištu iznijeti
sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti sve dokaze koje žele izvesti
u toku postupka, te na pripremno rocište do nijeti sve isprave i predmete koje žele
upotrijebiti kao dokaz.

(1) Pripremno ročište pocinje tako što tužilac ukratko izlaže tužbu, a zatim tuženi ukratko
izlaže odgovor na tužbu.
(2) Kad je potrebno, sud će zatražiti od stranaka razjašnjenje u vezi s njihovim navodima

ili prijedlozima.

(1) Nakon izlaganja tužbe i odgovo ra na tužbu, raspravljat će se o pitanjima koja se
odnose na smetnje za daljni tok postupka. O tim se pitanjim
a mogu na pripremnom
ročištu izvoditi dokazi kad je to potrebno.
(2) Sud će, po prigovoru stranke ili po služ
benoj dužnosti, postupiti u skladu sa
odredbama člana 67. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.
(3) Ako sud ne usvoji prigovor da postoji koja od smetnji za vo đenje postupka, odluku
prigovoru donijet će zajedno s odlukom
o glavnoj stvari.
(4) Protiv odluke iz stava 3. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

U daljem toku pripremnog ro čišta, raspravljat će se o prijedlozim
a stranaka i činjeničnim
navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge.

(1) Sud će prema rezultatima rasprav
ljanja na pripremnom ro čištu odlučiti o čemu će se
raspravljati i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi.
(2) Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke sud će odbiti i u rješenju
naznačiti razlog odbijanja.
(3) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.
(4) Sud nije u daljnjem toku parnice vezan za svoja prijašnja rješenja iz ovog člana.

(1) Ako sud, na prijedlog stranke, odredi izvo đenje dokaza vješta če njem, uvijek ć e
odrediti rok u kojem vještak treba pripremiti i dostaviti svoj nalaz i mišljenje.
(2) Pri odredivanju ovog roka sud ce voditi ra cuna o tome da pismeni nalaz i m
išljenje
mora dostaviti strankama najkasnije osam dana prije održavanja ro čišta za glavnu
raspravu.

(1) Ako pred istim sudom te će više parnica izmedu istih osoba ili u kojim je ista os
oba
protivnik raznih tužilaca ili raznih tuženih, sud može, uz saglasnost stranaka, rješenjem
spojiti sve te pa rnice radi zajedni čkog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje
ili smanjili troškovi. Za sve spojene parnice sud će donijeti zajedničku presudu.
(2) Sud može, uz saglasnost stranaka, odred iti da se odvojeno raspravlja o pojedinim
zahtjevim
a iz iste tužbe, te će nakon završetka odvojenog raspravljanja donijeti posebne
odluke o tim zahtjevima.
(3) Rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana mogu se, u pravilu, donijeti najkasnije na
priprem
nom ročištu ili do pocetka glavne rasprave, ako pripremno ročište nije održano.
(4) Protiv rješenja iz st. 1 i 2. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

(1) Ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatrat će s
e
da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijev a da se ročište održi.
(2) Ako na pripremno ročište ne dode uredno obaviješten tuženi, ročište ce se održati bez
njegovog prisustva.

Na pripremn
om ročištu sud ima u pogledu upravljanja postupkom sva ovlaštenja koja im a
i na glavnoj raspravi.
b) Medijacija i sudska nagodba

(1) Najkasnije na pripremnom ro čištu, sud može, ukoliko ocijeni da je to svrsishodno s

obzirom na prirodu spora i dr uge okolnosti, predložiti stra nkama da spor riješe u
postupku medijacije, kako je predviđeno posebnim zakonom.
(2) Takav prijedlog mogu staviti i stranke sporazumno do zaključenja glavne rasprave.

Stranke mogu zaklju čiti nagodbu o predmetu spora u toku cijelog postupka (sudska
nagodba).

(1) Sud će, na na
ćin koji ne ugrožava njegovu nepristrasnost, na pripremnom ročištu, kao
i u toku cijelog postupka, nastojati da stranke zaključe sudsku nagodbu.
(2) U cilju doprinošen
ja nagodbi sud može, kada ocijeni da je to osnovano, strankama
predložiti kako da se nagode, vodeć i računa o željama
stranaka, prirodi spora, odnosima
medu strankama i drugim okolnostima.

(1) Sudska nagodba se može odnositi na cijeli tužbeni zahtjev ili na jedan njegov dio.
(2) Pred sudom
se ne može zaklju čiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne
mogu raspolagati (
član 3. stav 2.).
(3) Kada sud donese rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka, zastat će s postupkom
dok to rješenje ne postane pravomoćno.

(1) Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik.
(2) Nagodba je zaključena kad stranke potpišu zapisnik.
(3) Nagodba sadrži i sporazu m o troškovima
. Ako stranke ne postignu sporazum o
troškovima, mogu se dogovoriti da odluku o troškovima donese sud.
(4) Sud će strankama izdati ovjeren prepis zapisnika u koji je unesena nagodba.

Sudska nagodba im
a snagu izvršnog naslova.

(1) Sudska nagodba može se pobijati samo tužbom.
(2) Sudska nagodba se može pobijati ako je zaključena u zabludi ili pod uticajem prinude
ili prevare.
(3) Tužba iz stava 1. ovog člana se može podnijeti u roku od tri mjeseca o
d dana saznanja
za razloge pobijanja, a najkasnije u roku od pet godina od dana zakljucenja sudske
nagodbe.

Sud će u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti da li se vodi parnica o
predmetu o kojem je ra
nije bila zaklju čena sudska nagodba i ako utvrdi da se parnica
vodi o predmetu o kojem je zaključena sudska nagodba, odbacit će tužbu.
c) Zakazivanje ročišta za glavnu rasp ravu

(1) Na pripremnom ročištu sud će rješenjem odrediti:
1) dan i sat održavanja glavne rasprave;
2) pitanja o kojima ce se raspravljati na glavnoj raspravi;
3) dokaze k
oji će se izvesti na glavn oj raspravi;
4) osobe koje će biti pozvane na glavnu raspravu.
(2) Glavna rasprava ć e se, u pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana
održavanja priprem
nog ročišta.
(3) Sud može odrediti da se glavna rasprava održi odmah nakon pripremnog ročišta.
(4) Ako se procjenjuje da će glavna rasprava traj ati duže od jednog dana, ro čište će biti
zakazano za onoliko dana uzastopno koliko je neophodno da se rasprava održi u
kontinuitetu.

Sa sadržajem rješenja iz stava 1. člana 94. ovog zakona upoznat će se prisutna stranka, te
joj se neće dostavljati rješenje, niti poziv za glavnu raspravu. Sud će obavijestiti prisutnu
stranku i o posljedicam
a izostanka sa rocišta za glavnu raspravu.

(1) Sud će na ro čište za glavnu raspravu pozvati stra nke koje nisu bile prisutne na
pripremnom ro čištu, kao i svjedoke i vještake koje je na priprem
nom ro čištu odlu čio
pozvati.
(2) U pozivu za glavnu raspravu, sud će obavijestiti pozvane o posljedi
cama izostanka sa
ročišta.
(3) Stranci koja nije bila prisutna na pripremnom ro čištu uz poziv za glavnu raspravu
dostavlja se ovjeren prepis rješenja iz stava 1.člana 94. ovog zakona.

V – GLAVNA RASPRAVA

1. Tok glavne rasprave

(1) Sudija otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja
(2) Nakon toga, sudija utvr
đuje jesu li došle sve pozvane osobe, pa ako nisu, provjerava
jesu li odsutne osobe uredno pozvane i imaju li opravdan razlog za izostanak.
(3) Ako tužilac bez opravda nog razloga ne dode na ro čište za glavnu raspravu, a bio je
uredno pozvan, s
matrat će se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ro čištu
upusti u raspravljanje.
(4) Ako na rocište za gla vnu raspravu bez opravdanog razloga ne dode tuženi, a bio je
uredno pozvan, rasprava ce se održati bez njegovog prisustva.

(1) Sud će prvo, po prigovoru stranke ili po sl užbenoj dužnosti, utvrditi postoje li
procesne sm
etnje za dalje postupanje i postupiti u skladu s odredbama
člana 67. ovog
zakona, ako odredbama ovog zakona nije drugačije predviđeno.
(2) Ako sud ne usvoji prigovor iz stava 1. ovog č lana, bez obzira da li je o njemu
raspravljano odvojeno od glavne stvari ili zajedno s njom
, odluku o prigovoru donijet će
zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
(3) Protiv rješenja kojim se odbijaju prigovori stranaka iz stava 1. ovog člana nije
dopuštena posebna žalba.

(1) Glavna rasprava se odvija slijedećim
redom:
1) Tužilac ukratko izlaže sva b itn
a pitanj a iz tužbe, uklju čujući izvo đenje dokaza
čitanjem isprava;
2) Tuženi ukratko izlaže odgovor na tužbu i daje odgovor na bitne navode tužioca iz
tačke 1. ovog stava;
3) Ako je stavljen prijedlog za izvo đenje dokaza saslušan jem st ranaka, saslušavaju se
stranke, i to prvo tužilac, a zatim tuženi;
4) Saslušavaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tužioca, a zatim svjedoci tuženog;
5) Izvode se ostali dokazi, uključujući i vještačenje;
6) Nakon izvođenja svih dokaza, obje stranke, po čevši od tužioca, imaju pravo da se
obrate sudu završnim izlaganjem, kojim se rezimiraju pravni i činjenični aspekti
predmeta;
7) Sud može dopustiti tužiocu da se ukratko izjasni na završno izlaganje tuženog;
8) Ako je tužiocu dopušteno da se izjasni na završno izlaganje tuženog, i tuženi će imati
pravo da se ukratko izjasni na konačne navode tužioca.
(2) Izuzetno, sud može odrediti redoslijed odvijanj a glavne rasprave druga čiji od
redoslijeda predvidenog u stavu 1. ovog člana.

(1) Sud će voditi računa da se glavna rasprava odvija na pravilan način, bez nepotrebnih
odlaganja, te da se raspravlja sam
o o pitanjima bitnim za donošenje odluke.
(2) Sudija se u toku glavne rasprave brine o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu
suda.
(3) Sud će kazniti osobe koje narušava ju red u sudnici ili vrije đ
aju dostojanstvo suda i
drugih sudionika u postupku u skladu sa odredbama
ovog zakona o nepoštivanju suda.

Postupak na glavnoj raspravi odvija se usme
no, a dokazi se izvode neposredno pred
sudom, ukoliko nije drugacije predviđeno ovim zakonom.

(1) Svaka stranka treba u svojim izlaganjima iznijeti sve činjenice po
trebne za
obrazloženje svojih prijedloga, ponuditi dokaze potrebne za utvrđivanje svojih navoda, te
se izjasniti o navodima i ponuđenim dokazima protivne stranke.
(2) Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove činjeni
ce i predlagati nove dokaze
samo ako u čine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogu čnosti iznijeti
odnosno predložiti na pripremnom ročištu.

Stranke iznose i svoja pravna shvacanja koja se odnose na predmet spora.

(1) Priliko
m izvo đenja dokaza saslušanjem stranaka, stranku prvo ispituje njen
punomoćnik, a nakon toga suprotna stranka.
(2) Ako stranka koja se saslušava nema punomoćnika, najprije je ispituje sud.

Stranke ispituju svjedoke i vještake. Sudija prvo daje rije č stranci koja je pr edložila
svjedoka ili vještaka, zatim suprotnoj stra ni, a zatim, ukoliko je potrebno, ponovo stranci
koja ih je predložila.

Sudija može postavljati pitanja strankama, svjedocima ili vještacima u svakoj fazi
saslušanja.

(1) Sud će odbiti provođenje procesnih radnji koje nisu bitne za postupak.
(2) Sud neć e dopustiti postavljanje pitanja u kojim
a je sadržano kako na njih treba
odgovoriti.
(3) Sud ne
će dopustiti pitanja koja su nebitna za predme t i pitanja na koja je već dovoljno
odgovoreno.
(4) Na zahtjev stranke, u zapisnik će se unijeti pitanja koja sud nije dopustio.
(5) Sud neće dopustiti vrijedanje i uznemiravanje st
ranaka, svjedoka i vještaka za vrijeme
ispitivanja.

(1) Saslušani svjedoci i vještaci ostaju u sudnici, ako im sud to naloži.
(2) Ako stranka to zahtijeva, a svjedok je još uvijek prisutan, sud može odlu čiti da
svjedoka koji je ve ć saslušan na istom
ročištu za glavnu raspravu još jednom pozove na
ponovno saslušanje.

(1) Sud nije vezan za svo
je rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom .
(2) Protiv rješenja koja se odnose na rukovo đenje raspravom nije dopuštena posebna
žalba.

Nakon što budu okonč ane sve faze glavne rasprav
e i predmet bude sprem an za
presuđenje, sud će proglasiti da je glavna rasprava zaključena.

2. Odgoda, odlaganje i nastavak ročišta

(1) Sud može odgoditi zakazano rocište za glavnu raspravu prije njegovog održavanja,
ako utvrdi da nisu ispunjene zakonske pret postavke za njegovo održav anje ili da dokazi
čije je izvođenje odredeno neće biti pribav
ljeni do ročišta. (odgoda ročišta).
(2) Sud je dužan, najkasnije osam dana prije održavanja ro čišta, pr
ovjeriti da li su
ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana.
(3) Kad odgodi ro čište, sud će o vremenu održavanja novog roč išta odm
ah obavijestiti
sve pozvane.

(1) Sud može, na prijedlog stranke, odložiti zapo četo ročište (odlaganje ro čiš
ta) samo iz
slijedećih razloga:
1) ako bez krivnje stranke koja predlaže odlaganje ro čišta na ro čištu nije mogu će izvesti
neki od dok
aza čije je izvodenje određeno, a koji je važan za pravilno donošenje odluke;
2) ako obje stranke predlažu odlaganje radi pokušaja mirnog rješenja spora ili zaključenj a
sudske nagodbe.
(2) Stranka može samo jednom tražiti odlaganje ročišta iz istog razloga.
(3) Kad se ro čište odloži, sud će prisutnim
a odmah saop čiti mjesto i vrijeme novog
ročišta. Sud nije dužan o mjestu i vremenu novog roč išta obavijestiti stranku koja nije
bila prisutna na odloženom rocištu, a bila je uredno obaviještena.

Ako na ročištu nije moguće izvesti neki od dokaza čije je izvođenje odre
đeno, sud može
odlučiti da se rasprava nastavi, s tim da se naknadno, na novom ročištu, izvede samo taj
dokaz, i iznesu navodi u vezi s njim.

Na novom ro čištu zakazanom nakon odlaganja rasprave, radnje koje su ve ć provedene
ponovo se provode samo ako se ro čište dr
ži pred novim sudijom ili ako sud smatra da je
to neophodno za pravilno donošenje presude.

(1) Ročište za glavnu raspravu se ne može odgoditi niti odložiti na neodređeno vrijeme
(2) Ro
čište za glavnu raspravu ne može se odgoditi ili odložiti duže od 30 dana, osim
slučaju iz člana 129. ovog zakona.
(3) Sudija je o svakoj odgodi, odnosno odlaganju ro čišta dužan obavijestiti predsjednika
suda. Predsjednik suda vodi evid enciju o odgodama i odlaganjim
a ro čišta za svakog
sudiju pojedinačno.
(4) Prilikom odgode, odnosno odlaganja ročišta sud će datum održavanja novog ročišta, u
pravilu, odrediti uz
prethodnu konsultaciju sa strankama.
(5) Kada odgodi ili odloži rocište, sud je dužan poduzeti sve radnje koje mu stoje na
raspolag
anju kako bi se do slijede čeg ro čišta otklonili uzroci koji su doveli do odgode
odnosno odlaganja, te kako bi se na tom ročištu rasprava mogla zaključiti.
(6) Protiv rješenja suda kojim se odgada ili odlaže ročište ili rješenja ko
jim se odbijaju
prijedlozi stranaka za odgodu, odnosno odlaganje ročišta, nije dopuštena posebna žalba.

Ako se zapoleto rolište ne može okon čati u toku istog dana sud će odrediti nastavak
ročišta za slijedeci radni dan (nastavak ročišta).

Odredbe
čl. 111., 112., 115. i 116. ovog zakona, na odgovarajući se naćin primijenjuju na
pripremno ročište.

3. Javnost glavne rasprave

(1) Glavna rasprava je javna.
(2) Raspravi m
ogu prisustvovati samo punoljetne osobe.
(3) Osobe koje su prisutne raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe.
(4) Odredba stava 3. ovog člana ne odnosi se na pripadnike policije, ako je nošenje oružja
neophodno za vršenje njihove dužnosti.

(1) Sud može iskljuciti javnos t za cijelu glav
nu raspravu ili jedan njen dio ako to
zahtijevaju interesi cuvanj a službene, poslovne ili osobne tajne, zaštita interesa
maloljetnika, interesi javnog reda ili razlozi morala.
(2) Sud može isklju čiti javnost i kada se mjeram
a za održavanje reda predvi đenim u
ovom zakonu ne bi moglo osigurati nesmetano održavanje rasprave.

(1) Isklju čenje javnosti ne odnosi se na stra nke, njihove zakonske zastupnike,
punom
oćnike i umješače i Ombudsmene Federacije .
(2) Sud može dopustiti da glavnoj rasp ravi na kojoj je javnost isklju čena budu prisutne
pojedine službene osobe, kao i nau čni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu
službu, odnosno naučnu ili javnu djelatnost.
(3) Sud će upozoriti osobe koje budu prisutne raspravi na kojoj je javnost isključena da su
dužne kao tajnu čuvati ono što su na raspravi saznale, a što nije ve ć poznato javnosti, i
upozoriti ih na posljedice odavanja tajne.

(1) O isklju čenju javnosti odlu čuje sud rješenjem koje mo
ra biti obrazloženo i javno
objavljeno.
(2) Protiv rješenja o isključenju javnosti nije dopuštena posebna žalba.

Odredbe o javnosti na glavnoj raspravi na odgovaraju ći će se na ćin primjenjivati i na
priprem
nom ro čištu, na ro čištu izvan glavne rasprave pred sudom, te na ro čištu pred
zamoljenim sudom.

VI – DOKAZI I IZVOÐENJE DOKAZA

1. Opće odredbe

(1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
(2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrd
iti činjenice na osnovu kojih ć e donijeti
odluku.

Sud će naložiti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za don
ošenje odluke, a
koje stranke nisu predložile, ako utvrdi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima
kojima ne mogu raspolagati u smislu člana 3. stav 2. ovog zakona.

(1) Ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom tokom parnice.
(2) Ako stranka porekne činjenice koje je priznala, sud će ocijen
iti da li će te činjenice
sm
atrati priznatim ili osporenim.
(3) Činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se
može
dokazivati da te činjenice ne postoje, ako zakonom nije što drugo određeno.
(4) Ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate.

Ako sud na osnovu ocjene izvede nih dokaza ne može sa sigurnoš ću utvrditi neku
činjenicu, o postojanju te činjenice z
aključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Ako se utvrdi da stranci pripad a pravo na naknadu štete, na nov čani iznos ili na
zam
jenjive stvari, ali se tačna visina iznosa odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi
se mogla utvrditi samo s nesrazmjernim teškocama, sud će o tome odlu čiti prema svojoj
ocjeni.

(1) Dokazi se izvode na glavnoj raspravi.
(2) Na prijedlog stranke, podnesen najkasnije na pripremnom ročištu, sud može odlu čiti
da se odre đeni dokazi izvedu pred drugim sudom (zamoljeni sud). U tom slu čaju
zapisnici o izvedenim dokazima pročitat će se na glavnoj raspravi.
(3) Kad sud donese odluku iz stava 2. ovog člana, u zamolnici za izvo đ
enje dokaza
ukratko će opisati predmet spora, izložiti stanje parnice i odrediti koji će se dokazi
izvesti, uz naznaku o kojim okolnostima treba osobito voditi računa.
(4) O ročištu za izvođen
je dokaza pred zamoljenim sudom obavijestit će se stranke.
(5) Sudija zamoljenog suda ima pri izvo đenju d
okaza sva ovlaštenja koja ima sudija kad
se dokazi izvode na glavnoj raspravi.
(6) Protiv rješenja suda kojim se odreduje izvo đenje dokaza pred zam
oljenim sudom nije
dopuštena posebna žalba.

(1) Ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne može izvesti u rokovima predvi đenim
ovim zakonom, sud rješenjem može odrediti duži rok za izvođenje dokaza.
(2) Kad odre đeni rok protekne, rasprava će se provesti bez obz ira na to što određ
eni
dokaz nije izveden.

2. Uviđaj

(1) Uviđaj se poduzima kad je za utvrdivanje neke činjenice ili za razjašnj
enje neke
okolnosti potrebno neposredno opažanje suda.
(2) Uviđaj se može obavljati i uz sudjelovanje vještaka.

Ako u postupku treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka, kod treć e
osobe, kod organa vlasti ili kod pravne osobe kojoj je povjereno vršenje javnog
ovlaštenja, na odgovarajući će se naćin pr
imjeniti odredbe čl. 134. do 136. ovog zakona o
pribavljanju isprava od ovih organa ili pravnih osoba.

3. Isprave

(1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ vlasti u granicama svoje nadležnosti,
te isprava k
oju je u takvom obliku izdala pravna osoba u vršenj u javnog ovlaštenja koje
joj je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu (javna isprava), dokazuje
istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.
(2) Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu
dokazne snage izjednačene s javnim ispravam
a.
(3) Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je
isprava nepravilno sastavljena.
(4) Ako se posum
nja u autentičnost isprave, stran ka može tražiti da sud traži da se o tome
izjasni organ, odnosno pravna osoba od kojega bi ona trebalo da potječe.

Ako međunarodnim ugovorom nije što drugo odre đeno, inostrane javne isprave koje su
propisno ovjerene imaju, uz uslov u zajamnosti, istu dokaznu snagu kao i doma će javne
isprave.

(1) Stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda.
(2) Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjereni prijevod.
(3) Ako se isprava nalazi kod organa vlasti ili pravne osobe kojoj je povjereno vršenje
javnog ovlaštenja, a sama stranka ne m
ože isposlovati da se isprava preda ili pokaže, sud
će po prijedlogu stranke narediti tom organu, odnosno osobi, da ispravu dostave sudu.

(1) Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud
može tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok.
(2) Stranka ne m
ože uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu
ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je rije č o ispravi koju je po zakonu dužna predati
ili pokazati, ili ako se isprava s ob
zirom na njen sadržaj smatra zajedni čkom za obje
strane.
(3) U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje drugih isprava na odgovaraju ći će se
naćin primjenjiva
ti odredbe čl. 139. i 140. ovog zakona.
(4) Kad stranka koja je pozvana da podnese is pravu porice da se isprava kod nje nalazi,
mogu se radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokazi.
(5) Sud će, s obzirom na sve okolnosti, cijeniti od kakvog je znač aja što stranka koja drži
ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim
joj se nalaže da podnese ispravu ili porič e
da se isprava kod nje nalazi.
(6) Protiv odluke suda iz stava 1. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

(1) Sud može, na prijedlog stranke, narediti tre ćoj osobi da podnese ispravu samo ka
d je
ona po zakonu dužna pokazati je ili je podnijeti ili kad je riječ o ispravi koja je po svojem
sadržaju zajednička za tu osobu i stranku koja se poziva na ispravu.
(2) Prije nego što donese odluku kojom tre ćoj osobi nareduje da podnese ispravu, sud će
pozvati treću osobu da se o tome izjasni.
(3) Kad tre ća osoba pori će svoju dužnost da podnese ispr avu koja se kod nje nalazi, sud
će riješiti je li treća osoba dužna podnijeti ispravu.
(4) Kad tre ća osoba pori će da se isprava nalazi kod nje, mogu se radi utvr đivan
ja te
činjenice izvoditi dokazi.
(5) Pravomo čno rješenje o dužnosti treć e osobe da podnese ispravu može se izvršiti
prema pravilim
a izvršnog postupka. Sud ć e ovo rješenje po službe noj dužnosti dostaviti
nadležnom izvršnom sudu radi prinudnog izvršenja.
(6) Tre ća osoba ima pravo na naknadu opravdani h troškova koje je imala u vezi s
podnošenjem isprava. Odredbe člana 146. ovog zakona na odgovaraju ći će se na ćin
prim
jenjivati i u tom slučaju.

4. Svjedoci

(1) Svaka osoba koja se poziva kao svjedok dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim
zakonom nije drugačije određeno, dužna je i svjedo
čiti.
(2) Kao svjedoci mogu se saslušati samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o
činjenicama koje se dokazuju.
(3) Stranka koja pr
edlaže da se odredena osoba saslu ša kao svjedok mora prije toga
naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti njeno ime i prezime i boravište.

Ne može se saslušati kao svjedok osoba koj a bi svojim iskazom povrijedila dužnost

čuvanja službene ili vojne tajne, dok je nadležan organ ne oslobodi te dužnosti.

(1) Svjedok može uskratiti svjedocenje:
1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;
2) o onome o č emu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku
ispovjedala;
3) o činjenicam
a koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog
poziva ili ne
ke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se
saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti.
(2) Sud će upozoriti te osobe da u sluč ajevima navedenim
u stavu 1. ovog člana mogu
uskratiti davanje iskaza.

(1) Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta
pitanja izložio opasnosti od krivi čnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj
liniji do bilo kojeg stepena, a u pobo čnoj liniji do treceg stepena zaklju čno, svoga
bra
čnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stepena zaklju čno i onda kad je brak
prestao, osobu s kojom živi u vanbra čnoj zajednici ili njene srodnike do drugog stepena
zakljucno, te svog staraoca ili staranika, usvojitelja ili usvojenika.
(2) Sud će upozoriti svjedoka da može
uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje.

(1) Opravdanost razloga za uskra čivanje svjedo čenja ili odgovora na pojedina pi
tanja
ocjenjuje sud pred kojim svjedok treba svjedočiti, nakon što se o tome izjasne stranke.
(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana stranke nemaju pravo na posebnu žalbu.
(3) Svjedok m
ože rješenje iz stava 1. ovog člana pobijati u žalbi protiv rješenja o
novčanoj kazni ili o zatvoru zbog toga što je uskratio svjedo čenje ili odgovor na pojedino
pitanj
e.

(1) Svjedoci se pozivaju dostavom pismenog po ziva u kojem se navodi ime i prezim
e i
ime jednog roditelja pozvanog, vrijeme i mj esto dolaska, predmet u vezi s kojim se
poziva i naznaka da se poziva kao svjedok. U pozivu će se svjedok upozoriti na
posljedice neopravdanog izostanka predvi đene odredbama člana 410. ovog zakona i na
pravo na naknadu troškova iz člana 146. ovog zakona.
(2) Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti il i teških tjelesnih ma na ne mogu odazvati
pozivu mo
gu se saslušati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave.

(1) Svjedoci se saslušavaju pojedina čno i bez prisustva svjedoka koji će se kasn
ije
saslušavati. Svjedok je dužan odgovore davati usmeno.
(2) Svjedok ć e se najprije opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne sm
ije ništa
prešutjeti, a nakon toga će se upozorit i na posljedice davanja lažnog iskaza.
(3) Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, i
me jednog roditelja, boravište, mjesto i
datum rođenja, godine života i njegov odnos sa strankama.

(1) Poslije op ćih pitanja, svjedoka isp ituje stranka koja ga je predložila, a nakon toga
suprotna stranka.
(2) Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku.
(3) Svjedok ce se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o čemu svjedoci.

(1) Svjedok koji ne zna jezik na kom
e se vodi postupak saslušat će se preko tumača.
(2) Ako je svjedok gluh, postavljat će mu se pitanja pism
eno, a ako je nijem pozvat će se
da pismeno odgovara. Ako se saslušanje ne može obaviti na taj na ćin, pozvat ć e se kao
tumač osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti.
(3) Sud će tuma ča upozoriti na dužnost vjernog pre nošenja pitanja koja se svjedoku
postavljaju i izjava koje svjedok bude davao.

(1) Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, te
na naknadu izm
akle zarade, nastalih usljed njegove obaveze da svjedoči.
(2) Svjedok mora zahtijevati naknadu odmah nakon saslušanja, inače gubi pravo na nju.
Sud je dužan na to upozoriti svjedoka.
(3) U rješenju kojim
se odmjeravaju troškovi svjedoka, sud će odrediti da se odre đeni
iznos isplati iz položenog predujma
, a ako predujam nije položen, naredit će stranci da
određeni iznos plati svjedoku u roku od osam dana. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava
izvršenje rješenja.

5. Vještaci

Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvo đenje dokaza vješta čenjem kada je radi
utvrđenja ili razjašnjen
ja odre đene činjenice potrebno struč no znanje kojim sud ne
raspolaže.

(1) Stranka koja predlaže vješta čenje dužna je u prijedlogu nazna čiti predm
et i obim
vještačenja, te predložiti osobu koja će obaviti vještačenje.
(2) Protivna stranka ce se iz jasniti o predloženom vještaku , kao i o predmetu i obimu
vještačenja.
(3) Ako stranke ne postignu sporazum o osobi koja treba biti odredena za vještaka i
predmetu i obimu
vještačenja, odluku o tome će donijeti sud.

(1) Vještačenje obavlja jedan vještak.
(2) Sud može na prijedlog stranke odrediti više vještaka za različite
vrste vještačenja.
(3) Vještaci se odre đuju prvenstveno iz reda imenova
nih sudskih vještaka za odre đenu
vrstu vještačenja.
(4) Složenija vješta čenja povjerit će se prvenstveno stru čnim ustanovama
kao što su
bolnice, hemijski laboratoriji, fakulteti i slično.
(5) Ako postoje ustanove za odre đene vrste vješta čenja, kao što su vješta čenje lažnog
novca, rukopisa, daktiloskopsko vješta čenje i sli čno, takva vješta čenja povjerit će se u
prvom
redu tim ustanovama.

Izvođenje dokaza vještačenjem određ
uje sud rješenjem koje sadrži:
1) ime i prezime i zanimanje vještaka,
2) predmet spora,
3) obim i predmet vještačenja,
4) rok za podnošenje pismenog nalaza i mišljenja.

(1) Vještak se uvijek poziva na ročište za glavnu raspravu.
(2) Prepis rješenja iz člana 150. ovog zakona dostavlja se vještaku zajedno sa pozivom na
ročište za glavnu raspravu.
(3) U pozivu će sud upozoriti vještaka da svoje mišljenje m
ora iznijeti savjesno i u skladu
s pravilima nauke i vještine i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja nalaza i
mišljenja u ostavljenom roku, odno sno neopravdanog izostanka sa ro čišta i pravu na
nagradu i naknadu troškova.

(1) Vještaci su dužni odazvati se pozivu suda i iznijeti svo
j nalaz i mišljenje.
(2) Sud će vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vješta čenja iz razloga iz ko jih
svjedok može uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.
(3) Sud može vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vješta čenja i iz drugih
opravdanih razloga. Oslobo đenje od dužnosti vješta čen
ja može tražiti i ovlašteni
zaposlenik organa ili pravne osobe u kojoj vještak radi.

(1) Vještak će biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti iz
uzet sudija, ali se izuzetno za
vještaka može uzeti i osoba koja je ranije bila saslušana kao svjedok.
(2) Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzece vještaka čim sazna da postoji razlog za
izuzeće, a n
ajkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem.
(3) U zahtjevu za izuze će vještaka stranka je dužna navesti okolnosti na kojima temelji

svoj zahtjev za izuzeće.
(4) O zahtjevu za izuzeće odlučuje sud.
(5) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzece nije dopuštena posebna
žalba.
(6) Ako je
stranka saznala za razlog za izuze će poslije obavljenog vještačenj a i prigovara
vještačenju iz tog razloga, sud ce postupi ti kao da je zahtjev za izuze će stavljen prije
obavljenog vještačenja.

(1) Vještak svoj pismeni nalaz i mišljenje uvijek dostavlja sudu prije rasprave, ukoliko
sud ne odredi drugačije.
(2) Vještak mora uvijek obrazlo
žiti svoje m išljenje.

(1) Ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku, sud će, nakon proteka
roka koji strankam
a ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti drugog vještaka.
(2) Ako vještak dostavi nala z ili miš
ljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrje čni sami
sebi ili izvedenim okolnostima, sud ć e pozvati vještaka da ih dopuni, odnosno ispravi, i
odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja.
(3) Ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, sud
ce, uz prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka.

Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i mišlje nje vještaka najkasnije osam dana prije
ročišta za glavnu raspravu.

(1) Ročište za glavnu raspravu će se održati i ako vještak ne pristupi na glavnu raspravu.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, sud m
ože na prijedlog stranke odložiti raspravu i
zakazati novo ro čište na koje
će ponovo pozvati vještaka, ako utvrdi da je njegovo
prisustvo na raspravi neophodno radi razjašnjenja ili dopune nalaza i mišljenja.

Sud će vještaku dopustiti da razmatra spise, kao i da postavlja pitanja strankam
a i drugim
vještacima u vezi predmeta vještačenja.

Protiv rješenja suda iz cl. 148., 150., 152. i 155. ovog zakona, nije dopuštena žalba.

Vještak im
a pravo na naknadu putnih tr oškova, troškova za prehranu i preno ćište i
troškova vještačenja, te pravo na razumnu nagradu za obavljeno vještačenje
.

Ako odredbama ovog zakona nije drugačije odredeno, na izvođenje dokaza vještačenjem
na odgovarajući naćin se primijenjuju odredbe o saslušanju svjedoka.

Odredbe člana 148. stav 1., č lana 149. stav 3., č lana 151. st. 1. i 3, i cl. 152., 153. i 159.
ovog zakona na odgovarajući se na
čin primjenjuju i na tumače.

6. Saslušanje stranaka

Na prijedlog stranke, sud će odrediti izvođenje do
kaza saslušanjem stranaka.

Sud će odlučiti da se sasluša samo jedna stranka, ako druga stranka uskrati davanje iskaza
ili s
e ne odazove pozivu suda.

(1) Za stranku koja nema parnicnu sposobnost saslušat će se njen zakonski zastupnik. Sud
može odlučiti da se umje
sto ili pored zakonskog zas tupnika, sasluša sama stranka, ako je
njeno saslušanje moguće.
(2) Za pravnu osobu saslušat ć e se osoba koja je zakonom ili pravilima
pravne osobe
određena da je zastupa.

(1) Poziv na ro čište dostavit će se punomo ćniku stranke, koji je dužan o tome
stranku
obavijestiti, odnosno, ako stranka nema punomoć nika, stranci ili osobi koja će se za
stranku saslušati.
(2) U pozivu ce se naznaciti da će se na ro čištu izvoditi dokaz sasluš anjem stranaka i da
će stranka koja dođ
e na ročište biti saslušana u odsutnosti druge stranke.

Ne mogu se primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu
suda radi sasl
ušanja niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza.

Odredbe o izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka primjenjivat će se i pri izvo đenju
dokaza saslu
šanjem stranaka, ako za saslušanje stranaka nije što drugo propisano.

7. Osiguranje dokaza

(1) Ako postoji opravdana bojazan da se dokaz neće moći izvesti ili d
a će njegovo kasnije
izvođenje biti otežano, može se to kom, a i prije pokretanja pa rnice predložiti da se taj
dokaz izvede.
(2) Osiguranje dokaza može se tražiti i t okom postupka po prijedlogu
za ponavljanje
postupka.

(1) Ako je prijedlog za osiguran je dokaza stavljen tokom parni čnog postupka, za
postupanje je nadležan sud pred kojim je postupak u toku.
(2) Kad se traži osiguranje dokaza prije pokretanja postupka, te u izuzetnim slu čajevima,
ako je postupak ve ć u toku, nadležan je niži sud prvog stepena na čijem se podru čju
nalaze s
tvari koje treba razgledati odnosno sud na čijem području boravi osoba koju treba
saslušati.

U podnesku kojim se traži osiguranje dokaza predlagac je dužan navesti činjenice ko
je se
imaju dokazati, dokaze koje treba izvesti i razl oge iz kojih smatra da se kasnije dokaz
neće moći izvesti ili da će njegovo izvodenje biti otežano. U podnesku treba navesti ime i
prezime protivnika, osim ako iz okolnosti proistjeće da on nije poznat.

(1) Podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza sud će dostaviti
protivniku, ako je poznat, ostavljajući mu odgovarajući rok za odgovor.
(2) Izu
zetno, ako postoji opasnost za osiguranje dokaza, sud će o prijedlogu odlučiti i bez
prethodnog izjašnjenja protivnika.
(3) U rješenju kojim s
e usvaja prij edlog sud ce odrediti rocišt e za izvo đenje dokaza,
navesti će činjenice o kojima će se izvoditi dokazi, te dokaze koji će se izvesti.
(4) Ako protivniku nije prije bio dostavljen podnesak u koje m je stavljen prijed log za
osiguranje dokaza, on ce mu se dostaviti zajedno s rješenjem suda kojim se usvaja
prijedlog za osiguranje dokaza.
(5) Protivniku koji je nepoznat ili je nepo znato njegovo boravište sud može radi
sudjelovanja na rocištu
za izvodenje dokaza, postaviti privremenog zastupnika ( član
296.). O tom postavljanju nije potrebno izdati oglas.
(6) Sud može u izuzetnim slučajevima odrediti da izvo
đenje dokaza započne i prije nego
što se rješenje kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza dostavi protivniku.
(7) Protiv rješenja suda kojim se usvaja prijedlog za osiguran je dokaza, te protiv rješenja
kojim se odlu čuje da izvodenje dokaza zapo čne prije nego što se rješenje dostavi
protivniku, nije dopuštena žalba.

(1) Ako su dokazi izvedeni prije nego što je postupak pokrenut, zapisnik o izvo đenju
dokaza čuvat će se kod suda pred kojim su dokazi izvedeni.
(2) Ako je postupak u toku, a osiguranje dokaza nije izveo s ud koji vodi postupak,
zapisn
ik
će se dostaviti tome sudu.

VII – SUDSKE ODLUKE

1. Zajedničke odredbe

Sud donosi odluke na ročištu ili van ročišta.

(1) Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja.
(2) O tužbenom zahtjev
u sud odlu čuje presudom, a u postupku zbog smetanja posjeda
rješenjem
.
(3) O svim drugim pitanjima sud odlučuje rješenjem.
(4) Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.

2. Presuda
a) Opće odredbe

(1) Presudom sud odlučuje o zahtjevu
koji se tiče glavne stvari i sporednih potraživanja.
(2) Ako postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjev
ima odlučiti jednom presudom.

(1) Sud može naložiti tuženom da obavi odre đenu činidbu samo ako je ona dospjela do
zaključenja glavne rasprave.
(2) Ako sud usvoji zahtjev za izdr
žavanje, može obavezati tuženog i na činidbe koje nisu
dospjele.
(3) Presuda kojom se tuženi obvezuje da preda ili preuzme stvari date u najam ili zakup
može se donijeti i prije prestanka tih odnosa.

Ako je tužilac u tužbi tražio da mu se dosudi odre đena st
var, a istovremeno je u tužbi ili
do zaklju čenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto stvari primiti odre đeni
novčani iznos, sud će, ako usvoji tužbeni zahtjev, izre ći u presudi da se tuženi može
osloboditi davanja stvari, ako plati taj novčani iznos.

(1) Kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odredit će se i rok u kojem je
tu činidbu dužna izvršiti.
(2) Ako posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe je 30 dana,
ali za činidbe koje se ne sastoje u nov čanom davanju sud m
ože odrediti duži rok. U
mjenčnim i čekovnim sporovima taj je rok 15 dana.
(3) Rok za izvršenje činidbe pocinje te
ći prvog dana nakon donošenja presude, odnosno,
ako se presuda dostavlja u skladu s odredba ma ovog zakona o dostavi, prvog dana nakon
dostave prepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje.
b) Presuda na osnovu priznanja

(1) Ako tuženi do zaklju čenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg
raspravljanja donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev (presuda na osnovu
priznanja).
(2) Sud ne
će donijeti presudu na osnovu priznanj a i kad je udovoljeno potrebnim
uvjetima, ako nade da je rijec o zahtj evu kojim stranke ne m
ogu raspolagati (član 3. stav
2.).
(3) Donošenje presude na osnovu priznanja odgodit će se ako je potrebno da se o
okolnostima iz stava 2. ovog člana, prije toga pribave obavijesti.
(4) Priznanje tužbenog zahtjeva, na ro čištu ili u pismenom podnesku, tuženi m
ože i bez
pristanka tužioca opozvati do donošenja presude.
c) Presuda na osnovu odricanja

(1) Ako se tužilac do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez

daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na osnovu
odricanja).
(2) Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženog.
(3) Tužilac može do donošenja presude, na ro čištu ili u pisanom podnesku, opozvati
odricanje od tužbenog zahtjeva bez pristanka tuženog.
d) Presuda zbog propušt anja

(1) Kad tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužilac predložio donošenje
presude zbog propuštanja, ne dostavi pism eni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud
će donijeti presudu kojom
se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), osim ako
je tužbeni zahtjev očigledno neosnovan.
(2) Tužbeni zahtjev je ocigledno neosnovan:
1) ako je tužbeni zahtjev ocigledno protivan cinjenicama navedenim u tužbi;
2) ako su činjenice na ko
jima se temelji tužbeni zahtjev u očiglednoj protivnosti s
dokazima koje je sam tužilac predložio ili s činjenicama koje su opcepoznate.
(3) Ako je zahtjev o čigledno neosnovan, sud će donijeti presudu kojom se
odbija tužbeni
zahtjev.
(4) Presuda zbog propuštanja ne će se donijeti o zahtjevu ili dije
lu zahtjeva kojim stranke
ne mogu raspolagati.

(1) Protiv presude zbog propuštanja nije dopuštena žalba, ali tuženi može podnijeti
prijedlog za povrat u prijašnje stanje u skladu s odredbama
ovog zakona.
(2) Blagovremeno podnesen prijedlog iz stava 1. ovog člana, sprečava da presuda zbog
propuštanja postane pravomoćna.
(3) Ako prijedlogu tuženog iz stava 1. ovog člana bude udovoljeno, tuženi će podmiriti
sve opravdane troškove postupka koji su nastali do donošenja presude zbog propuštanja.
e) Donošenje, pismena izrada i dostava presude

(1) Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od
dana zaključenja glavne rasprave.
(2) Ukoliko sudija prekora či rok iz stava 1. ovog člana, dužan je u pismenoj formi
izvijestiti predsjednika suda o razlozima prekoračenja.

(1) Nakon zaklju čenja glavne rasprave, sud će prisutne stranke ob avijestiti o datumu
donošenja presude. Ako jedna od stranaka n ije prisustvovala gl
avnoj raspravi, sud će je
pismeno obavijestiti o datumu donošenja presude.
(2) Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomoćnici, su dužni sami preuzeti presudu u
zgradi suda, te im
sud ne će dostavljati presudu u skla du s odredbama ovog zakona o
dostavi.
(3) Ako su stranke bile uredno obaviještene o datumu donošenja presude, rok za žalbu
protiv presude počinje teći prvog narednog dana nakon donošenja presude.

(1) U izuzetnim okolnostim
a, sud može na zahtjev stranke odluciti da se dostava presude
izvrši na način predviđ
en odredbama ovog zakona o dostavi.
(2) Stranci koja nije bila uredno obavije štena o datumu donošenja presude, sud će u

svakom slučaju dostaviti presudu u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi.

Presuda zbog propuštanja i presuda drugostepe nog suda donesena bez rasprave, dostavlja
se strankama u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavi.

U slu čaju iz člana 184. stav 2. ovog zakona, sud će čim
bude saznao da će do ći do
odgode datuma
donošenja presude o tome obavijestiti stranke, nakon čega će strankama
presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi.

U slu čajevima iz čl. 186., 187. i 188. ovog zakona, rok za podnošenje pravnog lijek
a
počinje teći prvog narednog dana nakon dostave prepisa presude.

Izvornik presude potpisuje sudija.

(1) Pismeno izradena presuda mora imati uvod, izreku, obrazloženje i uputstvo o pravu
na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude.
(2) Uvod presude sadrži: naziv suda, ime i pr ezime sudije, ime i prezime i prebivalište,
odnosno boravište stranaka,
njihovih zastupnika i punomo ćnika, kratku oznaku predmeta
spora i njegovu vrijednost, dan zaklju čenja glavne rasprave, n aznaku stranaka, njihovih
zastupnika i punomoć nika koji su toj raspravi bili prisutni, te dan kad je presuda
donesena.
(3) Izreka presude sadrži odluku o usvajanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tić u
glavne stvari i sporednih traženja, te odl uku o postojanj
u ili nepostojanju potraživanja
istaknutog radi prebijanja.
(4) U obrazloženju sud ce izložiti: zahtjeve stranaka i njihove navode o činjenicama na
kojima se ti zahtjevi zasnivaju,
dokaze i ocje nu dokaza, kao i propise na kojima je sud
zasnovao presudu.
(5) U obrazloženju presude zbog propuštanja, presude na osnovu priznanja ili presude na
osnovu odricanja, iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih presuda.
f) Dopunska presuda

(1) Ako je sud propustio da odlu či o dijelu zah
tjeva ili o svim zahtjevima o kojima se
mora odlučiti presudom, a koji su ve ć raspravljeni, stranka može u roku od 30 dana od
prijema presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni.
(2) Neblagovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu presude odbacit će odnosno
odbiti sud bez održav
anja ročišta.

Kad sud nade da je prijedlog za dopunu presude osnovan, bez ponovnog otvaranja glavne
rasprave donijet će, u roku od osam dana, presudu o zah tjevu koji nije riješen (dopunska
presuda).

(1) Ako je uz prijedlog za dopunu presude podnese na i žalba protiv presude, prvostepeni
sud će zastati s dostavom te žalbe drugoste penom sudu dok se ne donese odluka o
prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za žalbu protiv te odluke.
(2) Ako protiv odluke o dopuni presude bud e podnesena žalba, ta žalba zajedno sa
žalbom
protiv prvobitne presude dostavit će se drugostepenom sudu.
(3) Ako se prvostepena presuda pobija žalbo m samo z ato što prvostepeni sud nije
presudom odlu čio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se
smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda.
g) Ispravljanje presude

(1) Pogreške u imenima i brojevima, i druge o čite pogreške u pisanju i ra čunanju,
nedostatke u obliku i nesaglasnost pr episa presu
de s izvornikom ispravit će sud u svako
doba.
(2) Ispravljanje će se obaviti posebn
im rješenjem i unijeti na kraju izvornika, a strankama
će se dostaviti prepis rješenja.
(3) Ako izmedu izvornika i pr episa presude postoji nesaglas nost u pogledu neke odluke
sadržane u
izreci presude, strankama ce se dostaviti ispravljeni prepis presude s
naznakom da se tim prepisom presude zamje njuje prijašnji prepis presude. U takvom
slučaju rok za izjavljivanje pr avnog lijeka u pogledu ispr avljenog dijela presude te će od
dana dostave ispravljenog prepisa presude.
(4) O ispravljanju presude sud može odlučiti bez saslušanja stranaka.
h) Pravomoćnost presude

(1) Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna.
(2) Sud tokom cijelog postupka po službe noj dužnosti pazi je li stvar pravomo ćno
presuđena, i ako utvrdi da je parnic a pokrenuta o zahtjevu o kojem
u je ve ć pravomoćno
odluceno odbacit će tužbu.
(3) Ako je u presudi odlu čeno o potraživanju koje je tu ženi istakao prigovorom radi
prebijanja, od
luka o postojanju ili nepostojanju toga potraživanja postaje pravomoćna.

(1) Sud je vezan za svoju presudu čim je donesena.
(2) Presuda prema strankama ima u činak od dana donošenja, a u slu čajevima u kojim
a
strankama prema odredbama ovog zakona pres udu dostavlja sud – od dana kada im je
dostavljena.

3. Rješenje

(1) Sva rješenja koja se donose na ročištu objavljuje sudija.
(2) Rješenje koje je na ro čištu objavljeno dos
tavit ce se strankama u ovjerenom prepisu
samo ako je protiv toga rješenja dopuštena posebna žalba, ili ako se na temelju rješenja
može odmah tražiti izvršenje, ili ako to zahtijeva upravljanje parnicom.
(3) Sud je vezan za svoja rješenja ako se ona ne odnose na upravljanje parnicom
ili ako
ovim zakonom nije što drugo određeno.
(4) Kad se rješenje ne dostavlja pismeno, ono prema strankam
a ima u činak čim je
objavljeno.

Rješenja koja sud donosi izvan ro čišta saop ćavaju se strankama dostavom
ovjerenog
prepisa rješenja.

(1) Rješenje mora biti obrazloženo ako se n jime odbija prijedlog st ranke ili ako se njime
rješava o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u
drugim slučajevima kad je to potrebno.
(2) Pismeni sastav rješenja treba sadržavati uvijek uvod i izreku, a obrazloženje samo ako
prem
a stavu 1. ovog člana rješenje mora biti obrazloženo.

Rješenja o kaznam
a izrečenim prem a odredbama ovog zakona izvršavaju se po službenoj
dužnosti.

(1) Odredbe člana 179., cl. 190. do 195. i člana 197. stav 2. ovog zakona na odgovaraju ći
naćin će se primjenjivati i na rješenja.
(2) Odredb
e čl. 184. do 186. i cl. 188. i 189. ovog zakona na odgovaraju ći na čin će se
prim
jenjivati i na rješenja iz člana 198. stav 2. ovog zakona.

B. POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA

VIII - REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Žalba protiv presude

a ) Pravo na žalbu

(1) Protiv presude donesene u prvom stepenu stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 30
dana od dana donošenja presude, odnosno, a ko se presuda dostavlja u skladu s
odredbama ovog zakona o dostavi, 30 dana na kon dostave prepisa presude, ako u ovom

zakonu nije odreden drugi rok. U mjenicnim i čekovnim sporovima taj rok je 15 dana.
(2) Blagovremeno podnesena žalba sprije čava da presuda p
ostane pravomo ćna u dijelu
koji se pobija žalbom.
(3) O žalbi protiv presude odlučuje drugostepeni sud.

(1) Stranka se može odreći prava na žalbu od trenutka prijema presude.
(2) Do donošenja odluke drugostepe nog suda stranka m
ože odustati od ve ć podnesene
žalbe.
(3) Odricanje ili odustanak od žalbe ne može se opozvati.
b) Sadržaj žalbe

Žalba mora sadržati:
1) označenje presude protiv koje se izjavljuje ža
lba;
2) izjavu da se presuda pobija u cjelini ili u određenom dijelu;
3) razlog žalbe;
4) potpis podnositelja žalbe.

(1) Ako žalba ne sadrži podatke iz člana 205. ovog zakona (n epotpuna žalba),
prvostepeni sud će rješenjem
protiv kojeg nije dopuštena žalba pozvati žalitelja da u roku
od osam dana dopuni ili ispravi žalbu.
(2) Ako žalitelj u roku iz stava 1. ovog člana ne postupi po traženju suda, sud će
rješenjem odbaciti žalbu kao nepotpunu.

(1) U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim
ako žalitelj
pruži dokaze da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja
glavne rasprave.
(2) Poziv
ajući se na nove činjenice, žalite lj je dužan navesti dokaze kojima bi se te
činjenice utvrdile, a predlažuci nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim
dokazima treba utvrditi.
(3) Prigovor zastare i prigovor radi prebijan ja koji nisu izneseni pred prvostepenim
sudom ne mogu se iznos
iti u žalbi.
(4) Ako su zbog iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza uzrokovani
troškovi u postupku u povodu žalbe, te ce troškove neovisno o ishodu spora podmirivati
ona stranka koja je iznijela nove činjenice, odnosno predložila nove dokaze.
c) Razlozi zbog kojih se presuda može pobijati

(1) Presuda se može pobijati:
1) zbog povrede odredaba parničnog postupka;
2) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjenićnog stanja;
3) zbog pogrešne primjene m
aterijalnog prava.
(2) Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se pobijati zbog
povrede odredaba parni čnog postupka ili zbog toga što je izjava o prizna
nju, odnosno o
odricanju data u zabludi ili pod uticajem prisile ili prevare.

Povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili
je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona
, a to je bilo od uticaja na donošenje
zakonite i pravilne presude.

(1) Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenicno stanje postoji kad je sud neku odlu čnu
činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio.
(2) Nepotpuno utvr đeno činjenično stanje postoji i kad na to upu ćuju nove č injenice ili
novi dokazi.

Pogrešna primjena materijalnog prava pos toji kad sud nije primijenio odredbu
materijalnog prava koju je trebao
primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno
primijenio.
d) Postupak po žalbi

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka
za sud i protivnu stranku.

(1) Neblagovrem
enu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu, odbacit ce rješenjem prvostepeni
sud bez održavanja rocišta.
(2) Žalba je nebla govremena ako je podnesena nakon
proteka zakonskog roka za njeno
podnošenje.
(3) Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje
žalbe, ili osoba koje se odrekla ili je odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela
žalbu nema
pravnog interesa za podnošenje žalbe.

(1) Primjerak blagovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostepeni sud
protivnoj stranci odmah, a najkasnije u r oku od osam dana od da na prijem
a žalbe.
Protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tome sudu
odgovor na žalbu.
(2) Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostepeni sud žalitelju odm
ah, a najkasnije
u roku od osam dana od prijema odgovora na žalbu.
(3) Neblagovremeno podnesen odgovor na žalbu neće se uzeti u razmatranje.
(4) Podnesci primljeni nakon prijem
a odgovor a na žalbu ili nakon pr oteka roka za
odgovor na žalbu ne će se uzimati u razmatranje, os im ukoliko sud od stranke izri čito
zatraži dodatno izjašnjenje.

(1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu,
prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je pod nesen, sa svim spisima dostaviti
drugostepenom
sudu najkasnije u roku od osam dana.
(2) Ako žalitelj tvrdi da su u prvostepenom postupku povrije đene odredbe parni čnog
postupka, sudija prvostepenog suda dat će objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se tiču
tih povreda, a prem
a potrebi će provjeriti istinitost tih navoda u žalbi.

(1) Kad spisi po žalbi stignu drugostepenom sudu, odreduje se sudija izvjestitelj.
(2) Sudija izvjestitelj može, prema potrebi, od prvostepenog suda pribaviti izvještaj o
povredama odredaba parni čnog postupka i zatražiti da se radi utvr đivan
ja tih povreda
provedu provjere.

(1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
(2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijen i da je radi pravilnog utvr đivanja
činjenicnog stanja potrebno pred
drugostepenim sudom utvrditi nove č injenice ili izvesti
nove dokaze ili ponovo izvesti ve ć izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog
povrede odredaba parni čnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati
raspravu pred drugostepenim sudom.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeca, odnosno raspravu, u roku od 45 dana
nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud ce donijeti odluku u r oku od 30 dana od dana održavanja sjednice
vijeća na kojoj je odlu čeno o žalbi, odnosno, ako je održa na rasprava, u roku od 30 dana
od dana zaključenja rasprave.

(1) Na raspravu se pozivaju stranke odnosno njihovi zakons
ki zastupnici ili punom očnici,
a i oni svjedoci i vještaci za koje sud odlući da se saslušaju.
(2) Ako sa rasprave izosta ne žalitelj, rasprava se
neće održati, a odluka će se donijeti na
osnovu navoda žalbe i odgovora na žalbu.
(3) Ako sa rasprave izostane stranka koja nije žalitelj, sud će raspravl
jati o žalbi i donijeti
odluku.
(4) U pozivu za raspravu stranka će biti upozorena na posljedice nedolaska na raspravu.

(1) Rasprava pred drugostepenim sudom po činje kratki m izlaganjem izvjestitelja o stanju
predmeta, bez iznošenja njegovog mišljenja o osnovanosti žalbe.
(2) Nakon toga procitat će se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a prema
potrebi i zapisnik o gl avnoj raspravi pred prvostepenim sudom. Zatim
ć e žalitelj
obrazložiti svoju žalbu, a protivna stranka odgovor na žalbu.

Ako u č l. 217. do 219. ovog zakona nije što drugo odre đeno, odredbe ovog zakona o
glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom
na odgovaraju ći na ćin se primijenjuju i na
raspravu pred drugostepenim sudom.
e) Granice ispitivanja prvostepene presude

Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom
,
u granicama razloga na vedenih u žalbi, paze ći po službenoj dužnosti na primjenu
materijalnog prava i povrede odredaba parni čnog postupka koje se odnose na strana čku
sposobnost i zastupanje.
f) Odluke drugostepenog suda o žalbi

(1) Odluke drugostepenog suda donose se nakon vijećanja glasanjem
.
(2) U prostoriji u kojoj se vijeća i glasa mogu biti prisutni samo članovi vijeća zapisn
ičar.
Kad treba donijeti odluku o je dnostavnijim pitanjima, vije će može odluku donijeti i u
samom zasjedanju.

(1) Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem
i glasa pos ljednji. On se brine da
se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.
(2) Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova.
(3) Članovi vijeća ne mo
gu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća.
(4) Član vijeća koji je pri glasanju o kojem ra
nijem pitanju ostao u manjini ne može se
suzdržati od glasanja o pitanju o kojem se ima kasnije odlučiti.
(5) Ako se u vezi pojedinih pitanja o kojima se odlučuje glasovi podijele na više različitih
mišljenja, tako da nijedno od njih nema večinu, razdvojit ć e se pitanja i glasanje će se
ponavljati sve dok se ne postigne ve ćina. Ako se u pogledu visine nov čanog iznosa ili
količine glasovi podijele na više od dva m
išljenja, ponovo će se raspravljati o razlozima
za svako mišljenje. Ako se i nakon toga ne može posti ći većina, glasovi dati za najve ći
nočani iznos ili koli činu dodat će se glasovima datim za najbliži manji nov čani iznos ili
količinu dok se ne postigne većina.

Drugostepeni sud može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:
1) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu;
2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu;
3) ukinuti prvostepenu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno su
đenje;
4) ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu, ili
5) preinačiti prvostepenu presudu.

Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će drugostepeni sud
rješenjem, ako to nije učinio prvostepeni sud.

Drugostepeni sud
će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvo stepenu
presudu kad ustanovi da ne posto je razlozi zbog kojih se pr esuda pobija, a ni razlozi na
koje pazi po službenoj dužnosti.

(1) Drugostepeni sud ce u sjednici vije ća ili na osnovu održane rasprave rješenjem
ukinuti prvostepenu presudu i predmet vrati ti istom prvostepenom sudu radi održavanja
nove glavne rasprave, ako utvrdi da postoji jedan od slijedećih razloga iznesenih u žalbi:
1) ako je protivno odredbam
a ovog zakona sud donio presudu na osnovu priznanja ili
presudu na osnovu odricanja;
2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana

mogućnost da raspravlja pred sudom, a to je postupanje bilo od uticaja na donošenje
zakonite i pravilne presude;
3) ako je sud donio presudu bez glavne rasprave;
4) ako je presudu donio sudija koji se po zakonu mora izuzeti.
(2) Ako drugostepeni sud utvrdi da je u postupku pred prvostepenim sudom odlu čeno o
zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti ili o zahtjevu o kom
e već teče parnica ili o kojem
je već prije pravomo čno presu đeno ili koga se tužilac odrekao ili o kojem je ve ć
zaključena sudska nagodba, ukinut će prvostepenu presudu i odbaciti tužbu.
(3) Ako drugostepeni sud utvrdi da je u prvostepenom postupku kao tužilac ili tuženi
sudjelovala osoba koja ne m
ože biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koja je
pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parni čno nesposobnu stranku nije
zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomo ćnik stranke
nije imao potrebna ovlaštenja za vo đenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u
postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje poje dinih radnji u postupku nije bilo
naknadno odobreno, s obzirom na prirodu povrede ukinut će prvostepenu presudu i vratiti
predmet nadležnom prvostepenom sudu ili će ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti
tužbu.
(4) Kad drugostepeni sud ukine presudu prvos tepenog suda i predmet vrati istom
sudu na
ponovno suđenje, može narediti da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom.
(5) U obrazloženju rješenja kojim se prvoste pena presuda ukida treba navesti koje su
odredbe parničnog postupka povrijeđene i u čemu se povrede sastoje.

Prvostepeni sud je dužan, odm
ah po prijemu rješenja drugostepenog suda, odrediti
pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, koje će se održati najkasnije u roku od 30
dana od dana prijema
rješenja drugostepenog suda, te izvesti sve parni čne radnje i
raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rješenju.

Drugostepeni sud ć e, u sjednici vije ća ili na osnovu održane rasprave, presudom
preinačiti prvostepenu presudu, ako utvr di da postoji jedan od slijede čih razloga
iznesenih u žalbi:
1) ako je utvrdio da postoji povreda odredaba parni čnog postupka, osim u slu čajevima iz
člana 227. ovog zakona;
2) ako je u sjednici vije ća drugačijom ocjenom isprava i po sredno izvedenih dokaza već
izvedenih pred prvostepenim sudom utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u
prvostepenoj presudi;
3) ako je nakon održane rasprave, na osnovu novih dokaza ili ponovnog izvođenja ve ć
izveden
ih dokaza, utvrdio druga čije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj
presudi;
4) ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvr đ
eno, ali da je
prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo;
5) ako je utvrdio da je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zah tjev.

Drugostepeni sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila, ako je samo
ona podnijela žalbu.

U obrazloženju presude, odnosno rješenja, drugostepeni sud će ocijeniti žalbene navode
koji su od odlučnog značaja.

Drugostepeni sud dostavit će svoju odluku strankama i drugi
m zainteresovanim osobama,
kao i sudu prvog stepena.

2. Žalba protiv rješenja

(1) Protiv rješenja prvostepenog suda dopuštena je žalba, ako u ovom zakonu nije
određeno da žalba nije dopuštena.
(2) Ako ovaj zakon izricito odre đ
uje da posebna žalba n ije dopuštena, rješenje
prvostepenog suda može
se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.

(1) Blagovremeno podnesena žalba zadržava iz vršenje rješenja, ak o ovim zakonom nije
drugačije propisano.
(2) Rješenje protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba može se odmah izvršiti.

Rješavajući o žalbi drugostepeni sud m
ože:
1) odbaciti žalbu kao nebl
agovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu;
2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostepenog suda;
3) uvažiti žalbu i rješenje preina čiti ili ukinuti, te prema pot rebi predm
et vratiti na
ponovni postupak.

U postupku po žalbi protiv rješenja na odgovaraju ći će se nač in prim
jenjivati odredbe
ovog zakona koje važe za žalbu protiv presude, osim odredaba o održavanju rasprave
pred drugostepenim sudom.

IX - VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Revizija

(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu
u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
(2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravom
oćne presude ne
prelazi 10.000 konvertibilnih ma
raka.
(3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetim
a, ako
ocijeni da bi odlu čivanje po reviziji bilo od zna čaja za primjenu prava u drugim
slučajevima.

O reviziji odlučuje Vrhovni sud Federacije.

Podnesena revizija ne zadržava izvršenje pravomoćne presude protiv koje je izjavljena.

(1) Revizija se može izjaviti:
1) zbog povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. ovog zakona koja je u činjena
u postupku pred drugostepenim
sudom;
2) zbog pogrešne primjene materijalnog prava;
3) zbog prekorač enja tužbenog zahtjeva, ako je ta povreda u činjena u postupku pred
drugostepenim sudom.
(2) Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvr đenog činjeničnog
stanja.

Revizijski sud ispituje pobijanu presudu sam
o u onom dijelu u kojemu se ona pobija
revizijom, u granicam
a razloga navedenih u reviziji, paze ći po službenoj dužnosti na
primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parni čnog postupka koje se odnose na
stranačku sposobnost i zastupanje.

Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni
odnose na povrede odredaba parni čnog postupka koje su u činjene u postupku pred
drugostepenim sudom.

Revizija se podnosi sudu koji je izreka o prvostepenu presudu, u dovoljnom broju
primjeraka za sud i protivnu stranku.

Neblagovrem
enu ili nepotpunu reviziju, odbacit će rješenjem prvostepeni sud, bez
održavan
ja ročišta.

(1) Primjerak blagovremene i pot pune revizije prvostepeni sud će dostaviti protivnoj
stranci.
(2) U roku od osam dana od dana dostave revizije protivna st ranka mo
že podnijeti sudu
odgovor na reviziju.
(3) Nakon prijema odgovora na reviziju ili nakon proteka roka za odgovor, prvostepeni
sud dostavit će reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima,

revizijskom sudu.
(4) Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se i drugostepenom sudu.

O reviziji revizijski sud odlučuje bez rasprav
e.

(1) Nedopuštenu reviziju odbacit će revizijski sud rješenjem, kao i neblagovremenu ili
nepotpunu reviziju, ako to, u granicam
a svojih ovlaštenja, nije učinio prvostepeni sud.
(2) Revizija je nedopuštena ako ju je izja vila osoba koja nije ovlaštena na podnošenje
revizije, ili osoba koja je odustala od revizije, ili ako osoba koj a je izjavila reviziju nema
pravni in
teres za podnošenje revizije ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv
koje se po zakonu ne može podnijeti.

Revizijski sud će presudom odbiti reviziju kao neos novanu, ako utvrdi da ne postoje
razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

(1) Ako utvrdi da postoji povreda odredaba parni čnog postupka zbog koje se revizija
može izjaviti, osim povreda odredenih u st. 2. i 3. ovog člana, revizijski sud će, s obzirom
na prirodu povrede, presudom prei
načiti presudu drugostepenog suda ili rješenjem
ukinuti u cijelosti ili djelimično presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno
suđenje istom ili drugom vijeću drugostepenog suda, odnosno drugom nadležnom sudu.
(2) Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom odlu čeno o zahtjevu
koji nije u sudskoj nadležnosti i li o kojem je vec prije pravomo ćno presudeno ili koga se
tužilac odre
kao ili o kojem je ve ć zaklju čena sudska nagodba, revizijski sud će ukinuti
rješenjem donesene odluke i odbaciti tužbu.
(3) Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim
sudom, kao tužilac ili tuženi
sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koja je
pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parni čno nesposobnu stranku nije
zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakons ki zastupnik odnosno punomocnik stranke
nije imao potrebna ovlaštenja za vo đenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako
vodenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno
odobreno, revizijski sud će s obzirom na prirodu povrede, postupiti prema odredbama st.
1. ili 2. ovog člana.

(1) Ako revizijski sud utvrdi da je mate rijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će
usvojiti reviziju i pre
inačiti pobijanu presudu.
(2) Ako revizijski sud ustanovi da je zbog pogr ešne primjene materijalnog prava ili zbog
povrede pravila postupka činjen
ično stanje nepotpuno utvr đeno i da zbog toga nema
uvjeta za preinaku pobijane presude, rješenjem ć e usvojiti reviziju, uki nuti u cijelosti ili
djelimično presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno su đenje istom ili
drugom vijeću drugostepenog suda.

Ako utvrdi da je pravomo ćnom presudom donesenom
u drugom stepenu prekorač en
tužbeni zahtjev, revizijski sud će presudom preinačiti pobijanu presudu.

Revizijski sud dostavlja svoje odluke st rankama, kao i prvostepenom
i drugostepenom
sudu.

Ako u č l. 237. do 252. ovog zakona nije što drugo odre đeno, u postupku povodom
revizije na odgovaraju ći će se na čin primjenjivati odredbe ovog zakona o žalbi protiv
presude, osim odredaba o održavanju ra
sprave pred drugostepenim sudom.

(1) Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak
pravomo
ćno završen.
(2) Revizija protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dopuštena u sporovima
u kojima ne
bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude.
(3) Revizija je uvijek dopuštena protiv rj ešenja drugostepenog suda kojim se podnesena
žalba odbacuje, odnosno kojim se potvrđ
uje rješenje prvostepenog suda o odbacivanju
revizije.
(4) U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovaraju ći nač in će se
primjenjivati odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.

2. Ponavljanje postupka

Postupak koji je odlukom
suda pravomo ćno završen može se na prijedlog stranke
ponoviti:
1) ako je pri donošenju odluke sudjelovao sudija koji je po zakonu morao biti izuzet;
2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogu ćnost da raspravlja pred
sudom;
3) ako je u postupku kao tužila c ili tuženi sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u
postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupa la ovlaštena osoba, ili ako
parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik
odnosno punomo
ćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vo đenje parnice, ili za
pojedine radnje u postupku, ako vo đenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u
postupku nije bilo naknadno odobreno;
4) ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je
krivotvorena
ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj;
5) ako je do odluke suda došlo zbog krivi čnog djela sudije, zakonskog zastupnika ili
punomoćnika stranke, protivne st
ranke ili koje treće osobe;
6) ako stranka sazna za nove činjenice ili nade ili stekne mogu ćnost da upotrijebi nove
dokaze na osnovu kojih
je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te
činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

(1) Iz razloga navedenih u članu 255. ta č. 1. do 3. ovog zakona, ne može se zahtijevati
ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku.
(2) Zbog okolnosti navedenih u članu 255. tač. 1 i 6. ovog zakona, ponavljanje postupka
može se dopustiti samo a
ko stranka bez svoje krivnje nije mogla te okolnosti iznijeti prije
nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

(1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, i to:
1) u sluč aju iz člana 255. ta čka 1. ovog zakona od dana kad je stranka saznala za ta
razlog;
2) u slučaju iz člana 255. tacka 2. ovog zakona od dana kad je odluka dostavljena stranci;
3) u slu čaju
iz č lana 255. ta čka 3. ovog zakona, ako je u po stupku kao tužilac ili tuženi
sudjelovala osoba koja ne m
ože biti stranka u postupku - od dana kad je odluka
dostavljena toj osobi; ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili
ako parni čno nesposobnu stranku nije zastupao za konski zastupnik - od dana kad je
odluka dostavljena stranci odnosno nje nom zakonskom zastupniku, ako zakonski
zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice
ili za pojedine radnje u postupku - od dana kad je stranka saznala za taj razlog;
4) u slučajevima iz člana 255. tač. 4. i 5. ovog zakona - od dana kad je stranka saznala za
pravomo
ćnu presudu u krivičnom postupku, a ako se krivi čni postupak ne može provesti,
onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se
postupak ne može pokrenuti;
5) u sluč aju iz č lana 255. ta čka 6. ovog zakona - od dana kad je stranka mogla iznijeti
sudu nove
činjenice, odnosno nova dokazna sredstva.
(2) Ako bi rok određen u stavu 1. ovog člana počeo teći prije nego što je odluka postala
pravomo
ćna, taj će se rok rač unati od pravomo ćnosti odluke ako protiv nje nije bio
izjavljen pravni lijek, odnosno od dostave pravomo ćne odluke višeg suda izre čene u
posljednjem stepenu.
(3) Nakon što protekne rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravomo čna,
prijedlog za ponavljanje postupka ne može se
podnijeti, osim ako se ponavljanje traži iz
razloga navedenih u članu 255. tač. 2. i 3. ovog zakona.

O prijedlogu za ponavljanje postupka odlu čuje drugostepeni sud, i to sudija pojedinac
koji nije sudjelovao u donošenju drugostepene odluke u prijašnjem postupku.

(1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek su du koji je donio odluku u
prvom stepenu.
(2) U prijedlogu se posebno moraju nave sti zakonska osnova po kojoj se traži

ponavljanje, okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i
dokazi kojim
a se potkrepljuju navodi predlaga ča, te u činiti vjerovatnim da bi u
ponovljenom postupku mogla za predlagača biti donesena povoljnija odluka.

(1) Neblagovremene, nepotpune ili nedopušte ne prijedloge za ponavljanje postupka
odbacit će rješenjem prvostepeni sud bez održavanja ročišta.
(2) Ako prvostepeni sud ne odbaci prijedlog, dostavit će primjerak prijedloga protivnoj
stranci koja ima pravo da u roku od 15 dana odgovori na prijedlog.

Nakon prijem
a odgovora na prijedlog ili nakon proteka roka za davanje odgovora,
prvostepeni sud će prijedlog i odgovor na prijedlog, ako je podnesen, sa svim spisima

dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana.

(1) Drugostepeni sud odlu čuje o prijedlogu za ponavlja nje postupka u pravilu bez
održavanja rasprave.
(2) Ako sud ocijeni da je održav anje rasprave neophodno, postupit će u skladu s
odredbama čl. 218. do 220. ovog zakona.

(1) Nakon što drugostepeni sud donese odluku o prijedlogu, sudu prvog stepena vraća sve
spise s dovoljnim
brojem ovjerenih prepisa svoje odluke.
(2) U rješenju kojim se dopuš ta ponavljanje postupka izre ći će se da se ukida odluka
donesena u prijašnjem
postupku.
(3) Protiv rješenja drugostepenog suda kojim se usvaja prijedlog za ponavljanje postupka

žalba nije dopuštena.
(4) Žalba protiv rješenja drugostepenog suda kojim se odbija prijedlog za ponavljanje
postupka podnosi se istom sudu, koji o žalbi odlucuje u vijeću tr
ojice sudija.

(1) U ponovnom postupku pred prvostepenim s udom ne može postupa ti sudija koji je
odlučivao u prijašnjem postupku.
(2) Prvostepeni sud će odrediti priprem
no ro čište odma h po prijemu rješenja
drugostepenog suda, a najkasnije u roku od osam dana.

3. Odnos izmedu prijedloga za ponavljanje postupka i reviz ije

(1) Ako u roku za izjavljivanje revizije stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka
samo iz razloga iz ko
jih se može izjaviti i revizija, smatrat će se da je stranka izjavila
reviziju.
(2) Ako stranka izjavi reviz iju iz razloga što je u pr vostepenom ili drugostepenom
postupku odlu čeno o zahtjevu o kojem je ve ć prije pravom
oćno presuđ eno ili koga se
tužilac već odrekao ili o kojem je sklopljena sudska nagodba, i istovremeno ili nakon
toga podnese prijedlog za ponavljanje pos tupka iz bilo koj eg razloga iz člana 255. ovog
zakona, sud će prekinuti postupak u povodu prijed loga za ponavljanje postupka do
završetka postupka po reviziji.
(3) Ako stranka izjavi reviziju iz bilo kojeg razloga, osim iz razloga navedenih u stavu 2.
ovog člana, i istovrem
eno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz
razloga iz člana 255. stav 1. ta č. 4. i 5. ovog zakona, koji su potkrijepljeni pravomo ćnom
presudom donesenom u krivič nom postupku, sud će prekinuti postupak po reviziji do
završetka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka.
(4) U svim ostalim slu čajevima u kojima stranka izjav
i reviziju i istovremeno ili nakon
toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka, sud ć e odluciti koji će postupak
nastaviti, a koji prekinuti, uzimaju ći u obzir sve okolnosti, a osobit o razloge zbog kojih
su oba pravna lijeka podnesena i dokaze, koje su stranke predložile.

(1) Odredbe člana 265. st. 1. i 3. ovog zakona, primijenit ć e se i kad je stranka najprije
podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, a nakon toga izjavila reviziju.
(2) U svim ostalim
slu čajevima u kojima stranka podn ese prijedlog za ponavljanje
postupka i nakon toga iz javi reviziju, sud će, u p
ravilu, prekinuti postupak po reviziji do
završetka postupka u povodu prijedloga za pona vljanje postupka, osim ako ustanovi da
postoje ozbiljni razlozi da postupi drugačije.

(1) Rješenje iz člana 265. ovog zakona donosi prvoste peni sud ako prijedlog za
ponavljanje postupka stigne prvostepenom sudu prije nego što je predme
t u povodu
revizije upučen revizijskom sudu. Ako prijedlog za pona vljanje postupka stigne pošto je
predmet u povodu revizije upu čen revizijskom sudu, rješenje iz člana 265. ovog zakona,
donosi revizijski sud.
(2) Rješenje iz člana 266. ovog zakona donosi prvostepeni sud, osim ako je predme
t, u
vrijeme kad revizija sti gne prvostepenim sudu, u povodu prijedloga za ponavljanje
postupka upučen višem sudu radi donošenja odluke, u kojem slu čaju rješenje donosi viši
sud.
(3) Protiv rješenja suda iz st. 1. i 2. ovog člana nije dopuštena žalba.

Dio treći

X - SUDSKE MJERE OSIGURANJA

(1) Za odluč ivanje o prijedlogu za osiguranje, uklju čujući i osiguranje na imovini
protivnika osiguranja koja se nalazi izva n Federacije odnosno Bosne i Hercegovine, koji
je podnesen prije pokretanja parni čnog postupka kao i u toku tog postupka nadležan je
sud koji postupa po tužbenom zahtjevu. Odluku o mj
eri osiguranja donosi sud koji
postupa u prvom stepenu, a neposredno viši sud kada je prijed log za njeno donošenje
podnesen nakon dostave predmeta tome sudu radi odlučivanja o pravnom lijeku.
(2) Nakon pravomo čnosti odluke o tužbenom zahtjevu, o prijedlogu za osiguranje
odlučuje sud koji bi bi
o nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u prvom stepenu.

(1) Mjera osiguranja može se odrediti:
1) ako predlagač osiguranja učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava, i
2) ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja m
ogao sprije čiti ili
znatno otežati ostvarenje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti,
opteretiti ili na drugi na čin njom raspolagati odnosno promijeniti postojeć e stanje stvari
ili na neki drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja.
(2) Ako druga čije nije zakonom odre đeno, sud će odrediti m
jeru osiguranja samo pod
uslovom da predlaga č osiguranja, u roku ko ji odredi sud, prema odredbama zakona o
izvršnom postupku, da jemstvo za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati
određivanjem i provođenjem mjere osiguranja. Ako predlagač osiguranja ne da jemstvo u
određenom roku, sud će odbiti prijedlog za odre đivanje mjere osiguranja. Na njegov

zahtjev, sud može osloboditi predlaga ča osiguranja od obaveze davanja jemstva ako sud
utvrdi da on nije u finansijskoj mogućnosti da jemstvo da.
(3) Bosna i Hercegovina, njeni entiteti, Br čko Distrikt BiH, kantoni, grad i op ćine su
izuzeti od obaveze iz stava 2. ovog člana.

Jem
stvo iz člana 269. ovog zakona se vrać a u roku od osam dana od dana prestanka
važenja mj
ere osiguranja. Ukoliko u međuvremenu protivnik osiguranja podnese tužbu za
naknadu štete, nadležni sud za postupanje u tom predmetu će odlu čiti o važenju
određenog jem
stva.

(1) Radi osiguranja novčanog potraživanja mogu se odrediti slijedeće mj
ere:
1) zabrana protivniku osiguranja da otu đi, sakrije, opteret i ili rasp olaže odre đenom
imovinom u vrijednosti koja je dovoljna za osiguranje potraživanja predlaga ča
osiguranja. Ova zabrana će se zabilježiti u odgovarajučim javnim registrima;
2) čuvanje imovine na koju se odnosi zabrana iz ta čke 1. ovog stava i to pologanjem u
depozit suda ako je to moguće ili predajom u pos
jed trećoj osobi;
3) zabrana dužniku protivnika osiguranja da isplati protivniku osiguranja potraživanje ili
da mu preda stvar, kao i zabrana protivniku osiguranja da prim
i stvar, da naplati
potraživanje i da njime raspolaže. Ova zabrana se može izre ći i svakoj dr ugoj osobi od
koje protivnik osiguranja može zahtijevati isplatu ili predaju stvari.
4) predbilježba založnog prava na nekretni ni protivnika osiguranja ili na pravu
uknjiženom na nekretnini do vrijednosti dosu đenog glavnog potraživanja sa kama
tama i
troškovima.
(2) Mjera iz stava 1. ta čka 4. ovog č lana mo
že se odrediti samo ukoliko o potraživanju
povjerioca već postoji odluka suda koja nije postala izvršna.
(3) Rješenja o odre đivanju mj
era osiguranja iz stava 1. ovog člana, dostavljaju se
protivniku osiguranja, dužniku protivni ka osiguranja, ako je potrebno, i odgovaraju čim
javnim registrima. Mjera osiguranja sm atra se provedenom dostavom protivniku
osiguranja ili dužniku protivnika osigur anja, ako mu se do stavlja, ili odgovaraju čem
javnom registru, ovisno o tome koji je od ova tri datuma prijema raniji po vremenu.
(4) Na podru čju gdje ne postoje zemljišne knjige, mj
ere osiguranja iz ovog člana će se
provesti primjenom odgovarajućih pravila izvršnog postupka.

(1) Radi osiguranja potraživanja koje je upravljeno na određenu stvar ili njen dio mogu se
odrediti slije
deće mjere osiguran ja:
1) zabrana protivniku osiguranja otu đenja, sakrivanja, optere ćenja ili raspolaganja
imovinom na koju je upravlje no potraživanje. Ako se imovina nalazi u Bosni i
Hercegovini, ova zabrana će se zabilježiti u odgovarajućim javnim registrima;
2) čuvanje imovine na koju se odnosi zabrana iz ta čke 1. ovog stava i to pologanjem u
depozit suda, ako je to moguće, ili predajom u posjed trećoj
osobi;
3) zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu im ovini na
koju je upravljeno potraživanje ili nal og protivniku osiguranja da obavi odre đene radnje
potrebne da bi se sačuvala imovina ili da bi se održalo postojeće stanje stvari;
4) ovlaštenje predlagaču osiguranja da poduzme odredene aktivnosti.
(2) Odredbe st. 3. i 4. člana 271. ovog zakona prim
ijenjuju se i u slu čaju osiguranja
potraživanja upravljenih na određenu stvar ili jedan njen dio.
(3) Mjere osiguranja iz ovog član
a ne smiju u cije losti obuhvatiti zahtjev koji se njima
obezbjeđuje.

(1) Radi osiguranja drugih prava ili od
ržavanja postoječeg stanja, mogu se izreći slijedeće
mjere osiguranja:
1) zabrana protivniku osiguranja da poduzima odre đene aktivnosti ili nalog da poduzm
e
određene aktivnosti u cilju održavanja postoje ćeg stanja ili sprje čavanja nastanka štete
suprotnoj stranci;
2) ovlaštenje predlagaču osiguranja da poduzme određ
ene aktivnosti;
3) povjeravanje odre đene imovine protivnika osiguranja tre ćoj osobi na čuvanje i
staran
je;
4) odlaganje postupka izvršenja po prijedlogu tre ćih osoba, pod uslovima predvi đenim
zakonom
kojim se ureduje izvršni postupak; i
5) druge mjere koje sud odredi kao neophodne za osiguranje tužbenog zahtjeva
predlagača osiguranja.
(2) Odredba člana 271. stav 3. na odgovarajući način se primjenjuje i na mj
ere osiguranja
iz stava 1. ovog člana.

(1) Protivnik osiguranja koji postupi s uprotno odluci suda o zabrani da otu đi, sakrije,
optereti ili raspolaže imovinom
odgovoran je po pravilima gra đanskog prava. Nakon
zabilježbe zabrane, sve dok takva zabrana traje, nije mogu ć upis u registar bilo kakvih
promjena prava nastalih na osnovu dobrovoljnog raspolaganja protivnika osiguranja.
(2) Otuđenje ili optere čenje suprotno nalogu suda o zabrani da otu đi, sa
krije, optereti ili
raspolaže imovinom nema pravni u činak prema predlagač u, osim ako ima mjesta
primjeni pravila o zaštiti savjesnog sticaoca.
(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana, na odgovarajuci na čin se primijenjuju i u slu čaju
postupanja osoba suprotno odluci suda o određivanju drugih mjera osiguranja.
(4) Mjerom osiguranja ne sti če se založno pravo, osim u slu čaju opravdanja predbilježbe
založnog prava iz tačke 4. stava 1. člana 271. ovog zakona.

Sud m
ože, s obzirom na okolnosti slu čaja, o drediti više mjera osiguranja, ako je to
potrebno.

(1) Mjera osiguranja može se predložiti pr ije pokretanja i tokom sudskog postupka te
nakon završetka tog postupka, sve dok izvršenje ne bude provedeno.
(2) Prijedlo
g se podnosi u pismenoj formi. Ako je vezan za parnič ni postupak koji je u
toku, prijedlog se može iznijeti i usmeno na ročištu.
(3) U prijedlogu za određ
ivanje mj ere osiguranja predlagač osiguranja mora istaći zahtjev
u kojem će označiti potraživanje čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži, sredstva
i predmet mjera osiguranja. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se zasniva
tužbeni zahtjev, te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlaga č
osiguranja dužan je dokaze, ako je to moguće, priložiti uz prijedlog.
(4) Na usmeno podneseni prijedlog za odre đivanje mj
era osiguranja na odgovaraju ći
način se primijenjuju odredbe stava 3. ovog člana.

(1) Osim u slu čajevima određenim
ovim zakonom, mjera osigur anja ne može se odrediti
ako protivnik osiguran ja nije imao mogu ćnost da se o prijedlogu za njeno odre đivanje
izjasni.
(2) Prijedlog za odre đivanje mjere osiguranja sud zajedno sa prilozim
a dostavlja
protivniku osiguranja uz obavijest da pr otivnik osiguranja može podnijeti pismeni
odgovor na prijedlog za određivanje mjere osiguranja u roku od osam dana.

(1) Na prijedlog predlaga ča osiguranja, istaknut sa prijedlogom za odre đivan
je mjere
osiguranja, sud može odrediti privre menu mjeru osigur anja bez prethodnog
obavještavanja i saslušanja pro tivnika osiguranja ako predlaga č osiguranja u čini
vjerovatnim da je mjera osiguranja osnovana i hitna i da bi se druga čijim postupanjem
izgubila svrha mjere osiguranja.
(2) Sud dostavlja odluku iz stava 1. ovog člana protivniku osiguranja odmah. Protivnik
osiguranja u roku od tri dana u svom odgovoru može osporiti razloge za odre đivanje
privremene mjere osiguranja, nakon čega sud mora zakazati ro čište u naredna tri dana.
Odgovor protivnika osiguranja mora biti obrazložen.
(3) Nakon održanog ro čišta iz stava 2. ovog člana, sud ć e posebnim rješenjem
ukinuti
rješenje o određivanju privremene mjere ili zamijeniti to rješenje novim rješenjem o
određivanju mjere osiguranja, u skladu sa članom 279. ovog zakona. Protiv novog
rješenja o određivanju mjere osiguranja dopuš tena je žalba u skladu s članom 282. ovog
zakona.

(1) U rješenju o određivan
ju mjere osiguranja sud će odrediti vrstu mjere, sredstva kojima
će se ona prinudno ostvariti i predme t mjere osiguranja , uz odgovaraju ču primjenu
pravila sudskog izvršnog postupka. Sud će po službenoj dužnosti dostaviti rješenje o
određivanju mjeren osiguranja nadležnom izvršnom sudu radi njenog prinudnog
provođenja i odgovarajučim javnim registrima radi upisa.
(2) Ako je radi ostvarenja na loga ili zabrane k
oji su izre čeni u rješenju o odre đivanju
mjere osiguranja potrebno izmijeniti sredstva ili predmete osiguranja predlaga č
osiguranja može predložiti tu izmjenu u istom postupku, na osnovu ve ć izrečenih naloga
ili zabrana.
(3) Rješenje o odre đivan
ju mjere osiguranja ima u činak rješenja o izvršenju iz zakona o
izvršnom postupku. Mjera osiguranja obavezuje stranke u postupku, kao i osobe koje su u
vezi s njima, nakon što prime obavijest o izdavanju mjere osiguranja .
(4) Rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana, moraju biti obrazložena.
(5) U slučaju određivanja mj
ere osiguranja po službenoj dužnosti, sud će na odgovarajući
način primijeniti odredbe ovog člana.

(1) Kada je mjera osiguranja odre đena prije podnošenja tužbe, odlukom o odre đ
ivanju
mjere osiguranja odredit će se rok ne duži od 30 dana u kojem predlagač osiguranja mora
podnijeti tužbu.
(2) Predlagač osiguranja podnosi sudu dokaz da je pokrenuo postupak u skladu sa stavom
1. ovog član
a.

(1) Izrečena m
jera osiguranja ostaje na snazi do naredne odluke suda o m jeri osiguranja.
(2) Ukoliko tužbeni zahtjev nije usvojen prvostepenom presudom, nadležni sud može
mjeru osiguranja ostaviti na snazi dok odluka o tužbenom zahtjevu ne postane
pravosnažna.
(3) Izre čena mjera osig
uranja ostaje na snaz i najduže do isteka roka od 30 dana po
nastupanju uslova za prinudno izvršenje.
(4) Mjeru osiguranja upisanu u javne knjige sud briše po službenoj dužnosti.

(1) Protiv prvostepenog rješenja o mjeri osiguranja m
ože se izjaviti žalba u roku od osam
dana od dana dostavljanja rješenja.
(2) Žalba se dostavlja protivniku osigur anja koji može u roku od tri dana od njenog
prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu.
(3) O ž
albi odluč uje drugostepeni sud u roku od 15 dana od dana dostavljanja
prvostepenom sudu odgovora na žalbu ili isteka roka za pod
nošenje odgovora na žalbu.
(4) Žalba ne odlaže izvršenje rješenja iz stava 1. ovog člana.
(5) Žalba protiv rješenja o odre đivanju mj
ere osiguranja koje je u prvom stepenu izdao
kantonalni sud ili Vrhovni sud Federacije, nije dopuštena.
(6) Žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri osiguranja nije dopuštena.

(1) Ako su izre čene mj
ere određene članom 271. stav 1. ta č. 1. i 2. i članom 272. stav 1.
tač. 1. i 2. ovog zakona, sud će na prijedlog protiv nika osiguranja ili č uvara odrediti
prodaju pokretnih stvari koje su podložne brzom kvarenju ili ako postoji opasnost od
znatnog pada cijene tih stvari.
(2) Prodaja stvari iz stava 1. ovog člana, obavit će se po pravilima o izvršenju na
pokretnim stvarim
a.
(3) Ako je određena mjera osiguranja iz člana 271. stav 1. ta čka 3. ovog zakona, sud
može, na prijedlog predlaga ča osiguranja ili protivni
ka osiguranja, odrediti da se na
predlagača osiguranja prenese pravo na ispunjenje potraživanja, u slučaju u kojem postoji
opasnost da se to potraživanje, zbog zakašnjenja u njegovu ostvarenju, ne će moć i
realizovati ili da će se izgubiti pravo na regres prema trečim osobama.
(4) Iznos koji se dobije prodajom pokret nih stvari ili naplatom potraživanja čuvat će se u
sudskom de
pozitu dok se ne obustavi mjera osiguranja ili dok predlagač osiguranja ne
predloži izvršenje, a najduže 30 dana pošto potraživanje postane izvršno. Druge koristi

dobivene ostvarenjem potraživanja položit će se u sudski depozit ako je to mogu će, ili će
se na koji drugi na čin odrediti njihovo čuvanje do obustave mjere osiguranja, odnosno
dok predlaga č osiguranja ne predloži izvršenje, ali najduže 30 dana pošto po traživanje
postane izvršno.

(1) Predlagač osiguranja može u prijedlogu za odre đivanje m jere osiguranja ili naknadno
izjaviti da se, umjesto mjere osig uranja, zadovoljava davanjem odre đenog jemstva od
strane protivnika osiguranja.
(2) Davanje jemstva umjesto mjere osiguranja može se odrediti i na prijedlog protivnika
osiguranja ukoliko se sa tim prijedlogom saglasi predlagač osiguranja.

(1) Ako predlagač osiguranja u roku određenim rješen
jem o određivanju mjere osiguranja
ne podnese dokaz iz člana 280. ovog zakona, sud će obustaviti postupak i ukinuti
provedene radnje.
(2) Na prijedlog protivnika osiguranja postupak će se obustaviti i ukinuti provedene
radnje, ako su se okolnosti zbog kojih je mjera odre đ
ena kasnije promijenile tako da više
nije potrebna.
(3) Sud će na prijedlog protivnika osiguranja obustaviti postupak i ukinuti provedene
radnje i u slijedećim slučajevima:
1) ako protivnik osiguranja položi sudu dužni iznos potraživanja koje se obezbje đ
uje , s
kamatama i troškovima;
2) ako protivnik osiguranja uč ini vjerovatnim da je potraživanje u vrijeme donoš
enja
rješenja o određivanju mjere osiguranja već bilo naplaćeno ili dovoljno obezbijeđeno;
3) ako je pravomoćno utvrđeno da potraživanje nije nastalo ili da je prestalo.
(4) U slu čajevima iz st. 1. i 3. ta č. 2. i 3. ovog člana, troškove prouzrokovane
određ
ivanjem i provođenjem mjere osiguranja predlaga č osiguranja dužan je nadoknaditi
protivniku osiguranja.

(1) Troškove nastale u toku postupka os iguranja prethodno podmiruje predlaga č
osiguranja.
(2) Ako je prijedlog za odre đivanje m
jere osiguranja podnesen tokom parni čnog ili
drugog sudskog postupka, sud nadležan za odlu čivanje o tužbenom ili drugom zahtjevu
će odlučiti ko podmiruje troškove izdavanja i provodenja mjera osiguranja.

Predlagač osiguranja ima po opštim pravilim a imovinskog prava pravo na naknadu štete
koja mu je nanesena nepostupanjem osoba ko je su bile dužne postupi ti po rješenju o
određivanju mjere osiguranja.

Protivnik osiguranja ima po opštim pravilima imovinskog prava prema predlaga ču
osiguranja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena mj
erom osiguranja za koju je
utvrđeno da je bila neosnovana ili koju predlagač osiguranja nije opravdao.

Potraživanja naknade štete iz čl. 287. i 288. ovog zakona zastarjevaju u roku od godinu
dana od prestanka važenja rješenja kojim je mj
era osiguranja izrečena.

Mjere osiguranja provodi sud koji bi bio nadležan za provođenje izvršenja pravomoćne
presude.

Dio
četvrti

OPĆE ODREDBE

XI - STRANKE I NJIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI

(1) Stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba.
(2) Posebnim propisima može se odrediti ko može biti stranka u postupku osim fizi čkih i
pravnih osoba.
(3) Parni čni sud može, izuzetno, s pravnim u činkom
u odre đenoj parnici, priznati
svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju strana čku sposobnost prema
odredbama st. 1. i 2. ovog člana, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini
udovoljavaju bitnim uslovima za sticanje strana čke sposobnosti, a osobito ako raspolažu
imovinom na kojoj se može provesti izvršenje.
(4) Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana, kojim se priznaje svojstvo stranke u parnici nije
dopuštena posebna žalba.

(1) Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sa
ma obavljati radnje u postupku
(parnična sposobnost).
(2) Punoljetna osoba kojoj je djelimič no ograni čena poslovna sposobnost parni čno je
sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti.
(3) Maloljetnik koji nije stek ao potpunu poslovnu sposobnost parni čno je sposoban u
granicam
a u kojima m
u se priznaje poslovna sposobnost.

(1) Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik.
(2) Zakonski zastupnik odre đuje se zakonom ili akto
m nadležnog organa vlasti
donesenim na osnovu zakona.
(3) U toku cijelog postupka sud ć e, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se
pojavljuje kao stranka u postupku biti stranka u postupku i je li parni čno sposobna,
zastupa li parnič no nesposobnu stranku njen zakonski zastupnik i im
a li zakonski
zastupnik posebna ovlaštenja kad su ona potrebna.

(1) Zakonski zastupnik može u ime stranke pod uzimati sve radnje u postupku, ali ako je
za podnošenje ili povla čenje tužbe, za priznanje odnos no za odricanje od tužbenog
zahtjeva, za zaključenje nagodbe ili za poduzima
nje drugih radnji u postupku u posebnim
propisima određeno da zastupnik mora imati pose bna ovlaštenja, on može te radnje
poduzimati samo ako ima takva ovlaštenja.
(2) Osoba koja se pojavljuje kao zakonski zastupnik dužna je na zahtjev suda dokazati da
je zakonski zastupnik. Kad je za poduziman je odredenih radnji u postupku potrebno
posebno ovlaštenj
e, zakonski zastupnik dužan je dokazati da ima takvo ovlaštenje.
(3) Kad sud ustanovi da zakonski zastupni k osobe pod starateljstvom ne pokazuje
potrebnu pažnju u zastupanju, obavijestit ce o tome
organ starateljstva. Ako bi zbog
propuštanja zastupnika mogla nastati šteta za osobu pod starateljstvom, sud će zastati s
postupkom i predložiti da se odredi drugi zakonski zastupnik.

(1) Kad sud utvrdi da osoba koja se po
javljuje kao stra nka ne može biti stranka u
postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvat će tužioca da izvrši potrebne
ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom
koja može biti stranka u postupku.
(2) Isto tako, kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski
zastupnik nema posebna ovlaštenja kad su ona
potrebna, zatražit ce da nadležni organ
starateljstva postavi staraoca parni čno nesposobnoj osobi, odnosno pozvat će zakonskog

zastupnika da pribavi posebna ovlaštenja ili će poduzeti druge mjere koje su potrebne da
bi parnično nesposobna strana bila pravilno zastupana.
(3) Sud će odrediti stranci rok za otklanja nje nedostataka iz st. 1. i 2. ovog člana. Dok se
ne otklone ti nedostaci, mogu se u postupku poduzimati samo one radnje zbog čije bi
odgode m
ogle nastati štetne posljedice za stranku.
(4) Ako se nedostaci iz st. 1. i 2. ovog člana ne mogu otkloniti ili ako odre đ
eni rok
bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su
zahvačene tim nedostacima i odbaciti tužbu a ko su nedostaci takve prirode da spre čavaju
daljnje vođenje parnice.
(5) Protiv rješenja kojim se nare đuju mjere za otklanjanje ne dostataka nije dopuštena
žalba.

(1) Ako se tokom
postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak oko
postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili
obje stranke mogle nastat i štetne posljedice, sud će tuženom
postaviti privremenog
zastupnika.
(2) Uz uvjet iz stava 1. ovog člana, sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika
osobito u slučajevim
a:
1) ako tuženi nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika,
2) ako postoje protivni interesi tuženog i njegovog zakonskog zastupnika,
3) ako obje stranke im
aju istog zakonskog zastupnika,
4) ako je boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika,
5) ako se tuženi ili njegov za konski zastupnik, koji nem
aju punomo ćnika u Federaciji,
nalaze u ino
stranstvu, a dostava se nije mogla obaviti.
(3) O postavljanju priv remenog zastupnika, sud će bez o
dgađanja obavijestiti organ
starateljstva, a i stranke kad je to moguće.

(1) Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti
zakonskog zastupnika.
(2) Ta prava i dužnosti privremeni zastupnik obavlja sv e dok se tuženi ili njegov
punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok orga n starateljstva ne obavijesti sud da

je postavio staraoca.

Ako je privremeni zastupnik postavljen tuženom iz razloga navedenih u članu 296. stav

2. ta č. 4. i 5. ovog zakona, sud će u roku od osam dana izdati oglas koji će objaviti u
“Službenim novinama Federacije BiH”, služ benom glasilu kantona i na oglasnoj plo či
suda.

Parnična sposobnost u Federaciji procjenjuje se po zakonim a Federacije.

XII – PUNOMOĆNICI

(1) Stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko punomoćnika.
(2) Stranka koju zastupa punomo ćnik m
ože uvijek do ći pred sud i davati izjave pored
svog punomo
ćnika, ali suprotnu stranu, svjedoke i vj eštake može ispitivati samo preko
punomoćnika, ako je on prisutan na glavnoj raspravi.

(1) Punomoćnik može biti advok
at, advokatsko društvo ili uposlenik službe za besplatnu
pravnu pomoć , kao i, za pravne osobe uposlenik te pravne osobe, a za fizi čke osobe
bračni odnosno vanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi ili po tazbini.
(2) Ako sud utvrdi da punomo ćnik koji je advokat ne obavlja svoju dužnost u skladu sa
ć e o tom
e izvijestiti nadležnu advokatsku komoru, i, ako je to
moguće, stranku koju advokat zastupa.

Radnje u postupku što ih punomoćnik poduzima u granicama
punomoći imaju isti pravni
učinak kao da ih je poduzela sama stranka.

(1) Stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomo ćnika na ro čištu na kome je
ta izjava data.
(2) Ako je punomo ćnik priznao koju činjenicu
na ro čištu na kojem stranka nije bila
prisutna ili je koju činjenicu priznao u podnesku, a strank a to priznanje kasnije izmijeni
ili opozove, sud će cijeniti obje izjave prema članu 125. stav 2. ovog zakona.

Stranka može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo odre
đene radnje ili da poduzima
sve radnje u postupku.

ć za vo đenje parn ice, a nije pobliže odredila
ovlaštenja u punomoć ći:
1) obavljati sve radnje u post upku, a osobito podn ijeti tužbu, povu ći je, dati odgovor na
tužbu, priznati tužbeni zahtjev ili se odre ći tužbenog zahtjeva, zaklju čiti nagodbu,
podnijeti pravni lijek i odre ći se ili odustati od njega, te zahtijevati izdavanje mj
era
osiguranja;
2) stavljati zahtjev za izvršenje ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku, u
povodu takvog zahtjeva;
3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove;
4) pismeno ovlastiti drugog
o pojedinih radnji u postupku,
osim zastupanja na glavnoj raspravi.

ć može, uz izri čito ovlaštenje stranke,
č
pripravnik koji je kod njega zaposlen.

Ako stranka u punom
oći nije pobliže odredila ovlaštenja punomo ćnika, punom oćnik koji
ći obavljati sve radnje u postupku, ali mu je
uvijek potrebno izricito ovlaštenje za povla čenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od
tužbenog zahtjeva, za zaklju čenje nagodbe, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i
za prenošenje punomoći na drugu osobu, te za podnošenje vanrednih pravnih lijekova.

(1) Stranka izdaje punomoć pismeno ili usmeno na raspr
avni zapisnik.
(2) Stranka koja nije pismena ili nije u stanju potpisati se stavit će na pismenu punomo ć
umjesto potpisa otisak prsta. Ako se u tom
slucaju punomo ć izdaje osobi koja nije
advokat, potrebno je prisustvo dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoći.
(3) Ako posumnja u istinitost pismene punomo ći, sud može rješenjem odrediti da se
podnese ovjerena punomoć. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

(1) Punom
oćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć.
(2) Sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi osoba koja nije
podnijela punomoć, ali će istovremeno narediti toj osobi da naknadno u odre đenom roku
podnese punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parničnih radnji.
(3) Dok ne protekne rok za podnošenje punomoći, sud će odgoditi donošenje odluke. Ako
taj rok bezuspješno protekne, sud će nastaviti postupak, ne uzim
ajući u obzir radnje koje
je obavila osoba bez punomoći.
(4) Sud je dužan tokom cijelog postupka paziti je li oso
ba koja se pojavljuje kao
punomoćnik ovlaštena za zastupanje. Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao
punom
oćnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinut će parnič ne radnje što ih je ta osoba
poduzela, ako te radnje nije stranka naknadno odobrila.

(1) Stranka može punomo ć u svako vrijeme opozvati, a punomo ćnik je m
ože u svako
vrijeme otkazati.
(2) Opozivanje, odnosno otkaz punomo ći mor
a se saop čiti sudu pred kojim se vodi
postupak pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik.
(3) Opozivanje, odnosno otkaz punomo ći važi za protivnu stranku od trenutka kad joj je
saopčen.
(4) Poslije o
tkaza punomoći, punomoćnik je dužan još 15 dana obavljati radnje za osobu
koja mu je izdala punomo ć, ako je potrebno da od nje otkl oni kakvu štetu koja bi u to
vrijem
e mogla nastati.

(1) Ako je punomo ćniku dato ovlaštenje da može obavljati sve radnje u postupku, a
stranka, odnosno njen zakonski zastupnik, umre ili postane poslovno nesposobna ili ako
zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, punomo ćnik je ovlašten i nadalje
poduzim
ati radnje u postupku, ali naslje dnik, odnosno novi zakonski zastupnik, može
opozvati punomoć.
(2) U slu čajevima navedenim u stavu 1. ovog člana, punom
oćniku koji nije advokat
uvijek prestaju ovlaštenja koja se u punomoći moraju izričito navesti ( član 307.).

(1) Prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala.
(2) U slučaju stečaja, punomoć koju je izdao ste
čajni dužnik prestaje kad prema važe ćim
propisima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka.
(3) Izuzetno od odredaba st. 1. i 2. ovog člana, punomoćnik je dužan još 15 dana obavljati
radnje u postupku ako je potrebno da od stranke otkloni štetu.

XIII – JEZIK U POSTUPKU

Pozivi, odluke i druga sudska pismena upu ćuju se strankama i drugim
sudionicima u
postupku na jednom od jezika iz člana 6. ovog zakona.

Stranke i drugi sudionici u postupku pri s udjelovanju u postupku upotrebljavaju jedan od
jezika iz člana 6. ovog zakona.

(1) Stranke
i umješači koji n e poznaju nijedan od jezika iz člana 6. ovog zakona osigurat
će o svom trošku usmeno i pismeno prevođenje procesnih radnji koje poduzimaju, kao i
druga usmena i pismena prevođenja za svoje potrebe.
(2) Stranke i umješaci dužni su osigurati i prevo đenje koje se odnosi na izvođenje dokaza
koje su predložili.
(3) Prevođ
enje obavljaju tuma či.

XIV - VRIJEDNOST SPORA

(1) Tužilac je dužan u tužbi ozna čiti vrijednost predmeta spora, osim u slu čajevim
a u
kojima se vrijednost spora ne može izraziti u novcu.
(2) Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.
(3) Kama
te, ugovorna kazna i ostala spored na tražen ja ne uzimaju se u obzir pri
određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev.

Ako se zahtjev odnosi na budu ća davanja koja se ponavljaju , vrijednost predmeta spora
računa se po njihovom z
biru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vrijeme
od pet godina.

(1) Ako jedna tužba protiv istog tuženog obuhvata više zahtjeva koji se zasnivaju na istoj
činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost se odre
đuje po zbiru vrijednosti svih zahtjeva.
(2) Ako zahtjevi u tužbi proizilaze iz raznih osnova, ili su istaknuti protiv više tuženih,
vrijednost se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Kad se spor vodi o pos
tojanju najamnog ili zakupnog odnosa, ili iz odnosa korištenja
stana, odnosno poslovnih prostorija, vrijednost se ra čuna prema jednogodišnjoj
najam
nini, odnosno zakupnini, osim ako je rije č o najamnom ili zakupnom odnosu
zakljucenom na kraće vrijeme.

Ako se tužbom zahtijeva samo davanje osiguranja odre đenog potraživanja ili
ustanovljenje založnog prava, vrijednost predm
eta spora odre đuje se prema iznosu
potraživanja koje treba osigur ati, ali ako predmet zalog a ima manju vrijednost od
potraživanja koje treba osigurati, kao vrijednost predmeta spora uzet će se vrijednost
predmeta zaloga.

(1) Ako se tužbeni zah tjev ne odnosi na nov čani iznos, ali tužilac u tužbi navede da
pristaje da umjesto udovoljenja tom
zahtjevu primi odre đeni nov čani iznos, kao
vrijednost predmeta spora uzet će se taj iznos.
(2) U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mj
erodavna
je vrijednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naznačio.
(3) Ako je u sluč aju iz stava 2. ovog č lana, tužila
c vrijednost predmeta spora suviše
visoko ili suviše nisko nazna čio, sud će najkasnije na pripremnom ro čištu, a ako
pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi prije po četka rasprave o glavnoj
stvari, brzo i na prikladan na čin provjeriti ta čnost naznač ene vrijednosti, te rješenjem
odrediti vrijednost predmeta spora.
(4) Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

Ako novčani iznos nije izražen u konvertibiln
im markama, već u drugoj valuti, vrijednost
predmeta spora se utvrđuje u konvertibilnim ma rkama, po srednjem kursu odnosne valute
koji je utvrdila nadležna finansijska organizacija u vrijeme podnošenja tužbe.

XV – ROKOVI I ROČIŠTA

1. Rokovi

(1) Ako rok nije određen zakonom, određ uje ga sud s obzirom na okolnosti slučaja.
(2) Rok koji sud odredi izuzetno se može produžiti na prijedlog zainteresovane osobe ako
za to postoje opravdani razlozi.
(3) Prijedlog za produženje roka se mora podnijeti prije proteka roka čije se produženje
traži.
(4) Protiv rješenja o produženju roka nije dopuštena žalba.

(1) Rokovi se računaju n
a dane, m jesece i godine.
(2) Ako je rok odre đen na dane, u rok se ne ura čunava dan kad je dostava ili saop ćenje
obavljeno, odnosno dan u koji pada događ
aj otkad treba ra čunati trajanje roka, ve ć se za
početak roka uzima prvi idući dan.
(3) Rokovi odre đeni na mj
esece, odnosno na godine završavaju se protekom onog dana
posljednjeg mjeseca, odnosno godine, koji po svom broju odgovara danu kad je rok
otpočeo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana
tog mjeseca.
(4) Ako posljednji dan roka pada na državni pr aznik ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad
sud ne radi, rok istječe protekom
prvog idućeg radnog dana.

(1) Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je podnesen u roku a ko je prije nego što
rok protekne predan nadležnom sudu.
(2) Ako je podnesak upu ćen preko pošte preporu čenom pošiljkom ili telegrafski, dan
predaje pošti sm
atra se danom predaje sudu kojem je upu ćen, a ako je podnesak upu ćen
telefaksom, danom predaje smatra se dan prijema telefaksa u sudu.
(3) Ako je podnesak upu ćen elektronskom poštom
, kao vrijeme predaje sudu smatra se
vrijeme koje je naznačeno na verifikaciji kvalifikovanog elektronskog potpisa.
(4) Ako je podnesak upućen telegrafski, a ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu
moglo postupiti, smatrat
će se da je podnesen u roku ako uredan podnesak naknadno

bude predat sudu ili bude upu ćen sudu preporu čenom pošiljkom u roku od tri dana od
dana predaje telegrama pošti.
(5) Za osobe koje se nalaze na obaveznoj voj noj službi u vojsci Federacije, dan predaje
podneska vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi smatra se danom
predaje sudu.
(6) Odredba stava 4. ovog clana odnosi se i na ostale osobe koje se nalaze u službi u
vojnim jedinicam
a odnosno vojnim ustanovama ili štabovima vojske Federacije u
mjestima u kojima ne postoji redovna pošta.
(7) Za osobe lišene slobode dan predaje podneska upravi zatvora, odnosno ustanove za
izvr
šenje krivičnih i prekršajnih sankcija smatra se danom predaje sudu.
(8) Ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upu ćen nenadležnom sudu prije
proteka roka, a stigne nadležnom
sudu nakon proteka roka, smatrat će se da je na vrijeme
podnesen.
(9) Odredbe st.1. do 7. ovog člana primijenjuju se i na rok u kojem se prem
a posebnim
propisima mora podici tužba, te na rok zastare potraživanja ili nekog drugog prava.

2. Ročište

(1) Ročište određuje sud kad je to zakonom
propisano.
(2) Sud će na ročište pozvati stranke i ostale osobe čije se prisustvo sm atra potrebnim.
(3) U pozivu sud će naznačiti mjesto, prostor iju i vrijeme održavanja ro čišta, te navesti
stranke i predmet spora.
(4) Sud će u pozivu osobito upozoriti stranke i ostale sudionike u postupku na zakonske
posljedice izostanka s ročišta.

(1) Ročište se, u pravilu, održava u sudskoj zgradi.
(2) Sud m
ože odlučiti da se ročište održi izvan sudske zgrade kad ustanovi da je to nužno
ili da će se na taj na čin uštedjeti u vremenu ili u tr oškovima postupka. Protiv takvog
rješenja nije dopuštena žalba.

3. Povrat u prijašnje stanje

(1) Ako stranka propusti ro čište ili rok za poduzimanje ne ke radnje u postupku i zbog
toga izgubi pravo na poduzim
anje te radnje, sud će toj stranci na njen prijedlog dopustiti
da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanja
došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći.
(2) Kad se dopusti povrat u prija šnje stanje, parnica se vra ća u ono stanje u kojem se
nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio.

(1) Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod kojeg je trebalo obaviti
propuštenu radnju.
(2) Prijedlog se podnosi u roku od osam dana, ra čunajući od dana kad je prestao razlog
koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnij e saznala za propuštanje – od
dana kad je za to saznala.
(3) Nakon proteka 60 dana od dana propuštanja ne m
ože se tražiti povrat u prijašnje
stanje.
(4) Ako se povrat u prijašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlaga č je dužan
istovrem
eno s podnošenjem prijedloga obaviti i propuštenu radnju.

Ne može se zahtijevati povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje
prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje,
ili ako je propušteno ro čište određeno u
povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

Sud će odmah odlučiti o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i nastaviti postupak.

(1) Neblagovremene i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje, odbacit će sud
rješenjem.
(2) U vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud će zakazati rocište, osim
ako su
činjenice na kojima se prijedlog zasniva općepoznate.

(1) Protiv rješenja kojim se usvaja prijedl og za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena
posebna žalba.
(2) Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za povrat u pr ijašnje stanje nije dopuštena
posebna žalba, osim ukoliko je prijed log podnesen zbog donošenja presude zbog
propuštanja.

XVI – PODNESCI

(1) Tužba, odgovor na tužbu, protivtužba, odgovor na protivtužbu, pravni lijekovi i druge
izjave, prije
dlozi i saopčenja koji se daju izvan rasprave, podnose se pismeno (podnesci).
Uvjet pismene form
e ispunjavaju i podnesci upu čeni telegramom, telefaksom ili
elektronskom poštom. Ovakvi podnesci se sm atraju potpisanim, ako je u njima ozna čen
pošiljalac.
(2) Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u
vezi s njim
a moglo postupiti. Osobito treb aju sadržavati: oznaku suda, ime i prezim e
odnosno naziv pravne osobe, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka,
njihovih zakonskih zastupnika i punomocnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj
izjave i potpis podnositelja.
(3) Ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka mora u podnesku navesti činjenice i dokaze
na kojima zasniva svoj zahtjev.
(4) Podnesci koji se dostavljaju elektronskom
poštom moraju biti ovjeren i kvalifikovanim
elektronskim potpisom.
(5) Podnesci sa prilozima koji se dostavljaju protivnoj stranci, predaju se sudu u
dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

(1) Isprave koje se prilažu podnesku podnose se u izvorniku, prepisu ili fotokopiji.
(2) Ako stranka priloži ispravu u izvorniku,
sud ce takvu ispravu zadržati, a protivnoj
stranci dopustiti da je razgleda. Kad prestane potreba da se takva isprava drži u spisima
predme
ta, vratit će se podnositelju na nje gov zahtjev, ali sud može tražiti od podnositelja
da spisima priloži prepis ili fotokopiju isprave.
(3) Ako je isprava priložena u prepisu ili fotokopiji, sud će na zahtjev protivne stranke
pozvati podnositelja da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dopustiti da
je pregleda. Sud će odrediti rok u kojem se isprava im
a predati odnosno pregledati.
(4) Protiv tih rješenja nije dopuštena žalba.

(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se
po njemu moglo
postupiti, sud će podnositelju vratiti podnesak radi is pravke ili dopune, uz navode šta
treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može

biti duži od osam dana.
(2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku
određenom
za dopunu ili ispravku, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je
prvi put bio podnesen.
(3) Smatrat će se da je podnesak povu čen ako ne bude vra čen sudu u odre đenom roku, a
ako bude vračen bez ispravke odnosno dopune, odbacit će s
e.
(4) Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati
podnositelja da ih u određenom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po tom
nalogu,
sud će podnesak odbaciti.

XVII– DOSTAVA PISMENA

1. Opće odredbe
a) Način dostave pismena

Pismena se dostavljaju preko pošte, preko ovlaštene pravne osobe registrovane za
obavljanje poslova dostavljanja ili preko ovlaštene službene osobe suda.

(1) Kad dostavu treba obaviti osobama ili ustanovama u inostranstvu ili strancima koji
uživaju pravo imuniteta, dostava će se obaviti diplomatskim putem
, ako u
međunarodnom ugovoru ili u ovom zakonu nije što drugo određeno.
(2) Državljanima Bosne i Hercegovine u inostr anstvu dostava se obavlja putem pošte ili
preko nadležnog konzularnog, odnosno diplom atskog predstavništva Bosne i
Hercegovine u toj državi.
b) Dostava fizičkim i pravnim osobam a

(1) Dostava fizi čkim osobama
obavlja se predajom pi smena osobi kojoj se dostava ima
obaviti, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Ako ovim zakonom nije drugacije odred eno, dostava organima vlasti i pravnim
osobama obavlja se pred
ajom pismena osobi ov laštenoj za primanje pismena, ili, ako se
takva osoba ne zatekne u uredu odnosno posl ovnoj prostoriji, zaposleniku koji se tu
zatekne.

(1) Kad stranku zastupa zakonski zastupnik, odnosno punomo ćnik, dostava se obavlja
zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku.
(2) Kad organi vlasti ili pravne osobe za svog punom
oćnika odrede osobu koja je njihov
radnik, dostava se može obaviti i u skladu s odredbom člana 339. stav 2. ovog zakona.
(3) Ako stranka im
a više zakonskih zastupnika, odnosno punomo ćnika, dovoljno je
dostavu obaviti jednom od njih.
(4) Dostava advokatu kao punom
oćniku može se obaviti i predajom pismena osobi koja
je zaposlena u njegovoj advokatskoj kancelariji.

(1) Vojnim osobama, pripadnicima policije i pripadnicima kopnenog, rije čnog,
pom
orskog i vazdušnog prometa dostava se može obaviti i preko njihovog
zapovjedništva, odnosno neposrednog starješine.
(2) Osobama lišenim slobode dostava se obavlja preko uprave zatvora, odnosno uprave
ustanove za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija.

(1) Dostava pravnoj osobi može se obaviti i putem
njene poslovne jedinice, ako spor
proizlazi iz pravnog odnosa te jedinice.
(2) Dostava pravnoj osobi koja ima sjedište u inostranstvu, može se obaviti i putem
njenog zastu
pništva, odnosno predstavništva u Bosni i Hercegovini ili Federaciji
.
c) Vrijeme i mjesto dostave

(1) Dostava se obavlja svakim danom, u bilo koje vrijeme, u stanu ili na radnom mjestu
fi
zičke osobe, u sjedištu organa vlasti, u uredu odnosno poslovnim prostorijama pravne
osobe kojoj se dostava ima obaviti, ili u sudu kad se osoba kojoj se dostava ima obaviti
tamo zatekne.
(2) Dostava se može obaviti na bilo kojem mjestu, ako se obavlja osobnim uru čenjem
pismena osobi kojoj se dostava im
a obaviti.

2. Dostava putem pošte

Dostava putem pošte obavlja se:
1) preporučenom pismonosnom
pošiljkom sa povratnicom, ili
2) običnom pismonosnom pošiljkom, u kojoj se uz pismeno dostavlja i o brazac o potvrdi
prijema, koji osoba kojoj se pismeno dostavlja mora potpisati i vratiti sudu.

3. Dostava preko ovlaštene pravne osobe ili ovlaštene sl užbene osobe suda
a) Dostava fizičkim osobama

(1) Ovlaštena pravna osoba re gistrovana za obavljanje posl ova dostavljanja i ovlaštena
službena osoba suda dostavu fizi čkim osoba
ma, u pravilu obavljaju predajom pismena
osobi kojoj se dostava ima obaviti.
(2) Ako se osoba kojoj se pismeno ima dosta viti ne zatekne u svom stanu, dostava se
obavlja predajom pis
mena kome od njenih odraslih članova domaćinstva koji je dužan
primiti pismeno,a ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati ku ćepazitelju ili
susjedu ako oni na to pristanu.
(3) Ako se dostava obavlja na radnom mj
estu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta
osoba se tu ne zatekne, dostava se može obavi ti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona
pristane da primi pismeno.
(4) Predaja pismena drugoj osobi nije dopuštena ako ona sudjeluje u parnici kao protivnik
osobe kojoj se dostava ima obaviti.
(5) Osobe kojima se prem
a odredbama st. 2. i 3. ovog člana dostava obavi umjesto osobi
kojoj se pism
eno ima dostaviti, dužne su pismeno predati toj osobi, na što će ih dostavljač
i upozoriti prilikom uručenja pismena.
(6) Kad se dostava obavi prema odredbama st. 2. ili 3. ovog člana, osoba kojoj se
pismeno im
alo dostaviti o tome će biti obaviještena slanjem pismene obavijesti preko
pošte, običnom pismonosnom pošiljkom. U pismenoj obavijesti navodi se predmet spora,
vrsta pismena koje se ima dostaviti, datum, sat i mjesto dostave pismena, te ime i prezime
osobe koja je primila pismeno. Obavijest se mora poslati tokom is tog dana ili slijede čeg
radnog dana nakon obavljene dostave.

(1) Ako se pismeno ne može dostaviti na na čin previ đen u članu 345. ovog zakona, a
dostavljač utvrdi da osoba kojoj se pismeno i
ma dostaviti stanuje na adresi na kojoj se

dostava pokušava obaviti, ostavi će u stanu ili u prostorijama gdje ta osoba radi, ili pribiti
na vrata stana ili prostorije, pismenu obavijest da će pismeno biti ostavljeno u sudu i da
ga ta osoba tamo može preuzeti u roku od 15 dana od dana pokušaja dostave. U pismenoj
obavijesti navodi se i predmet spora, vrsta pismena koje se ima dostaviti, datum i sat kada
je obavijest ostavljena, te naziv i adresa suda gdje se pismeno može preuzeti.
(2) Tokom istog dana ili slijede ćeg radnog dana nakon pokušaja dostave iz stava 1. ovog
člana, pismena obavijest sa podaci ma navedenim u tom
stavu posla će se osobi kojoj se
dostava ima obaviti i preko pošte, običnom pismonosnom pošiljkom.
(3) Dostava će se smatrati obavljenom na dan kada osoba kojoj se pisme
no ima dostaviti
preuzme pismeno u sudu, a ako pismeno ne bu de preuzeto, istekom roka iz stava 1. ovog
člana.

(1) Ako se dostavlja tužba, a tuženi kojem se tužba ima dostav
iti se ne zatekne tamo gdje
se dostavljanje ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao
tuženog zate ći, te će mu kod jedne od osoba navedenih u članu 345. st. 2. i 3. ovog
zakona ostaviti, ili, ako to nije mogu će, na vrata stana ili pr ostorije gdje se dostava
obavlja pribiti, pismenu obavijest da radi primanja tužbe bude u odre đeni dan i sat u
svom stanu, odnosno na svom radnom mjestu.
(2) Ako dostavlja č, i nakon što je postupio na na čin predviđen u stavu 1. ovog člana, u
vrijem
e određeno u obavijesti ne zatekne tuženog koj em se tužba ima dostaviti, dostava
će se obaviti prema odredbama čl. 345. i 346. ovog zakona.
(3) Druga pismena, osim tužbe, mogu se dostaviti prema odredbama st. 1. i 2. ovog člana,
ako je to ovim zakonom
izri čito odredeno ili ako sud smatra da je prilikom dostave
potrebna veća opreznost.

(1) Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno ima dostaviti privremeno odsutna i da joj
osobe navedene u članu 345. st. 2. i 3. ovog zakona ne mogu pismeno na vrijem
e predati,
vratit će pismeno sudu uz naznaku gdje se odsutni nalazi, a dostava će ponovo biti
pokušana u odgovarajuće vrijeme.
(2) Ako dostavljač utvrdi da osoba kojoj se pismeno im a dostaviti ne stanuje na adresi na
kojoj se dostava pokušava obaviti , ali istovrem
eno utvrdi ta čnu adresu te osobe, dostava
će se obaviti na naknadno utvr đenoj adresi. Ako dostavljač ne može utvrditi tačnu adresu
osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, pismeno će vratiti sudu, a sud će od stranke, koja je
prvobitno sud obavijestila o adresi te osobe, zatražiti da dostavi tačnu adresu.
(3) Ako je utvrdeno da tuženi kome se dostava ima obaviti ne stanuj
e na adresi svog
posljednjeg poznatog boravišta il i prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno

mjesto se ne mogu utvrditi, dostava pismena ć e se obaviti istovremenim objavljivanjem
pismena na oglasnoj plo či suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se
distribuiraju u Federaciji.
(4) Dostava se smatra obavljenom protekom roka od 15 dana od dana objavljivanja.
(5) U objavi se, osim pismena koje se ima dostaviti, navodi i ime i prezime osobe kojoj se
dostava obavlja, predmet spora i obavijest o tome kada se dostava pism
ena smatra
obavljenom. Prilikom objave u dnevnim novinama , ako je pismeno koje se dostavlja
predugo da bi bilo objavljeno u cjelosti, objavljuje se samo kratak sadržaj pismena.
(6) Osoba kojoj se dostava obavlja, biće obaviještena o objavi slanjem pism
ene obavijesti
preko pošte, obi čnom pismonosnom pošiljkom , na adresu njenog posljednjeg poznatog
boravišta.
(7) Troškove objave u dnevnim novinama predujmljuje tužilac.
b) Dostava pravnim osobama

(1) Ovlaštena pravna osoba re gistrovana za obavljanje posl ova dostavljanja i ovlaštena
službena osoba suda dostavu organima
vlas ti i pravnim osobama u pravilu, obavljaju
predajom pismena jednoj od osoba iz člana 339. stav 2. ovog zakona.
(2) Ako se dostava ne može obaviti prema odredbi stava 1. ovog člana, a dostavlja č
utvrdi da se sjedište organa vlasti odnosno ured ili poslovne pros torije pravne osobe
nalaze na adresi na k
ojoj se dostava pokušava obaviti, na odgovaraju ći nač in se
primjenjuju odredbe člana 346. ovog zakona.
(3) Ako se utvrdi da se ured ili poslovne prostorije pravne osobe ne nalaze na adresi koja
je upisana kao sjedište te pravne osobe u odgovaraju ćem registru pravnih osoba, a njeno
novo sjedište nije poznato, na odgovarajući način se prim
jenjuju odredbe člana 348. st. 3.
do 7. ovog zakona.
c) Odbijanje prijema pismena

Kad osoba kojoj je pismeno upu čeno, odnosno odrasli član njenog domaćinstva, odnosno
ovlaštena os
oba ili zaposlenik organa vlasti ili pravne osobe odbije da primi pismeno,
dostavljač će pismeno ostaviti u prostoriji gdje se dostava obavlja ili ć e ga pribiti na vrata
te prostorije. Na dostavnici će zabilježiti dan, sat i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto
gdje je pismenon ostavljeno, i time se smatra da je dostava obavljena.
d) Dostavnica

(1) Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuju primalac i dostav ljač. Primalac će
na dostavnici čitko, slovima, napisati dan prijema, svoje im e i prezime i u kom svojstvu
prima pismeno.
(2) Ako je primalac nepismen ili se nije u stanju potpis
ati, dostavljač će postupiti kao u
stavu 1. ovog člana, te staviti napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis.
(3) Ako primalac odbije potpisati dostavnicu, dos tavljac ce to zabilježi
ti na dostavnici i
ispisati slovima dan predaje i time se smatra da je dostava obavljena.
(4) Ako je dostava obavljena prema odredbi člana 347. stav 1. ovog zakona, na dostavnici
će se pored potvrde o prijemu pisme
na naznačiti da je prethodila pismena obavijest.
(5) Kad je prema odredbama ovog zakona pisme no predato drugoj osobi, a ne onoj kojoj
se pismeno imalo dostaviti, n
a dostavnici će dostavljač naznačiti odnos tih dviju osoba.
(6) Ako se dostava obavlja prema odredbama člana 346. ovog zakona, dostavlja č će to
naznačiti na dostavnici, kao i dan i sat kada
je dostava pokušana i mjesto gdje je
ostavljena pismena obavijest.
(7) Ako je na dostavnici neta čno ili ne čitko naznač en datum
dostave ili je dostavnica
nestala, dostava se može dokazivati i na drugi način.

4. Promjena adrese

(1) Ako stranka ili njen zast upnik u toku postupka ili prije isteka roka od šest mjeseci
nakon pravomo
ćnog okonč anja postupka promijene adresu na koju se dostava obavlja,
dužni su o tome odmah obavijestiti sud.
(2) Ako protiv pravomo čne odluke, unutar roka iz stava 1. ovog člana bude izjavljena
revizija, taj se rok produžav a sve dok ne istekne šest mjeseci od dostave stranci odluke
povodom
revizije kojom se revizija odbacuje ili odbija ili pobijana odluka preinačuje.
(3) Ako je pr otiv pravomo ćne odluke unutar roka iz stava 1. ovog člana, podnesen
prijedlog za ponavljanje postupka, taj se rok produžava do is teka roka od šest m
jeseci
nakon pravomo ćnosti prvostepene odluke u tom postupku protiv kojeg nije izjavljena
žalba, odnosno do isteka roka od šest mjeseci od dostave stranci odluke o žalbi kojom se
postupak za ponavljanje postupka pravomoćno završava.
(4) Ako povodom vanrednog pravnog lijeka pravomo ćna odluka bude ukinuta i predmet

vračen na ponovno suđenje, smatrat će se da rok iz stava 1. ovog clana, nije ni počeo teći.
(5) Ako stranka ili njen zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, sud će
odrediti da se daljnje dostave u parnici oba vljaju objavljivanjem pismena na oglasnoj
ploči suda,sve dok stranka ili njen zastupnik ne obavijeste sud o svojoj novoj adresi.
(6) Dostava iz stava 5. ovog clana sm
atra se obavljenom nakon proteka 15 dana od dana
objavljivanja pismena na oglasnoj ploči suda.
(7) Kad punom
ocnik za primanje pismena do isteka rokova iz st. 1. do 3. ovog člana
promijeni svoju adresu, a o tome
ne obavije sti sud, sud ce stranci na njen trošak
imenovati zastupnika za primanje pismena preko kojeg će obavljati sve dostave, dok ne
primi obavijest stranke o postavljanju novog punomoćnika.

5. Punomoćnik i zastupnik z a primanje pismena

(1) Tužilac ili njegov zastupnik koji se nalaze u inostranstvu, a nemaju punom
oćnika u
Bosni i Hercegovini, dužni su ve ć prilikom podnošenja tužbe imenovati punomo ćnika za
primanje pismena u Bosni i Hercegovini. Ako oni tako ne postupe, sud će ih pozvati da u
određenom roku imenuju punomo ćnika za primanje pism ena, uz upozorenje da će u
suprotnom sud tužbu odbaciti.
(2) Tuženog ili njegovog zastupnika koji se nalaze u inostranstvu, a nemaju punom oćnika
u Bosni i Hercegovini, sud će već prilikom dostave prvog pismena pozvati da u
primjerenom roku postave punomo ćnika za primanje pismena u Bosni i Hercegovini, uz
upozorenje da će u suprotnom sud tuženom na njegov trošak postaviti zastupnika za
primanje pismena i preko toga zastupni ka obavijestiti tuže nog odnosno njegovog
zastupnika o tom postavljanju.
(3) Stranci koja opozove punomo ć punomoćniku za primanje pism
ena i istovremeno ne
postavi drugog takvog punomoćnika, sud ce dostavu obavljati objavljivanjem pismena na
oglasnoj plo či suda, sve dok ta stranka ne postavi drugog punomo ćnika za primanje
pism
ena.
(4) Ako punomoćnik za primanje pismena otkaže punom
oć, a stranka ne imenuje drugog
takvog punomo ćnika u roku od 30 dana od dana kada je sud obaviješten o otkazu
punomoći, sud ć e stranci na njen trošak imenovati zastupnika za primanje pismena, te
obavljati sve dostave preko imenovanoga zast upnika dok ne primi obavijest stranke o
postavljanju novog punomoćnika.
(5) Sredstva za pokrice troškova postavljenoga zastupnika tuženog za primanje pismena
dužan je p
redujmiti tužilac.

(1) Ako više osoba zajedni čki tuže, a nema ju zajedni čkog zakonskog zastupnika,
odnosno punomoćnika, sud ih može pozvati da u određenom roku imenuju zajedni čkog
punomoćnika za primanje pismena. Ako sami tužioci u ostavljenom roku ne imenuju
takvog punomo čnika, sud ć e jednog od njih odrediti za zajedni čkog punomoć nika za
primanje pismena i o tome obavijestiti stranke.
(2) Odredbe stava 1. ovog člana prim
jenjivat će se i kad je više osoba tuženo, kao
jedinstveni suparničari.

6. Dostava od strane stranaka

(1) Dostavu podneska protivnoj strani, osim tužbe, protivtužbe i pravnih lijekova, može
obaviti i sam
a stranka.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, stranka će jedan primjerak dostaviti osobno protivnoj
stranci, odnosno njenom zakonskom
zastupniku, odnosno punomoć niku, a jedan
primjerak će predati sudu uz napomenu i dokaz da je dostava drugoj strani već izvršena.
(3) Na dostavu iz stava 2. ovog č lana na odgovaraju ći način se primjenjuju odredbe čl.

337. do 354. ovog zakona, osim odredbi člana 345. st. 2. do 6., čl. 346. do 348, člana 349.
st. 2. i 3., člana 350. i člana 351. st. 2. do 6. ovog zakona.
(4) Dostava izvršena na način iz stava 2. ovog člana smatra se urednom dostavom .

XVIII – PREGLEDANJE I PREPISIVANJE SPISA

(1) Stranke imaju pravo pregledati i prepisivati sp
ise parnice u kojoj sudjeluju.
(2) Ostalim osobama koje imaju opravdan interes može se dopustiti pregledanje i
prepisivanje pojedin
ih spisa.
(3) Kad je postupak u toku, dopuštenje za pregleda nje i prepisivanje spisa daje sudija, a
kad je postupak završen – predsjednik suda, odnosno zaposlenik u sudu koga odredi
predsjednik suda.

XIX - IZUZEĆE

Sudija ne može suditi:
1) ako je sam stranka, za konski zastupnik ili punomo ćnik stranke, ako je sa strankom u
odnosu suovlaštenika, s
uobveznika ili regresno g obveznika ili ako je u istom predmetu
saslušan ili predložen kao svjedok ili vještak;
2) ako mu je stranka i li zakonski zastupnik ili punomo ćnik stranke srodnik po krvi u
pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobo čnoj liniji do četv
rtog stepena ili mu je bra čni
odnosno vanbra čni drug ili srodnik po tazbini, odnosno srodnik vanbrač nog druga, do
drugog stepena, bez obzira na to jesu li brak odnosno vanbračna zajednica prestali ili ne;
3) ako je staralac, usvojitelj ili usvojen ik stranke, njeno g zakonskog zastupnika ili
punomoćnika;
4) ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili drugog organa;
5) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost.

(1) Stranka podnosi zahtjev za izuze će sudije čim sazna da postoji koji od razloga za
izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave, a ako nije bilo rasprave - do donošenja
odluke.
(2) Stranka može u pravnom
lijeku ili u odgovoru na pravni lijek poimeni čno navesti
sudiju koji ne bi mogao sudjelovati u donošenju odluke zbog razloga iz člana 357. ovog
zakona.
(3) Str
anka može tražiti izuze će samo poim enično odre đenog sudije koji u predmetu
postupa.
(4) Stranka je dužna u zahtje vu navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji neki od
zakonskih osnova za izuzeće.

(1) O zahtjevu za izuzeće sudije odlučuje predsjednik suda.
(2) Ako stranka traži izuze će predsjednika su da, odluku o izuzeć u donosi predsjednik
neposredno višeg suda.
(3) O zahtjevu stranaka za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda Federacije, odlučuje opća
sjednica tog suda.
(4) Prije do
nošenja rješenja o izuze ću uzet ć e se izjava od sudije čije se izuze će traži, a
prema potrebi obavit će se i drugi izviđ
aji.
(5) Protiv rješenja kojim se zahtjev za izuze će usvaja nije dopuštena žalba, a protiv
rješenja kojim se zahtjev odbija, nije dopuštena posebna žalba.

Kad sudija sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće ili čim sazna da postoji neki od
razloga za izuze će iz člana 357. ovog zakona, dužan je odm
ah o tome obavijestiti
predsjednika suda, a postupak nastaviti bez odlaganja do donošenja odluke o izuze ću.
Ako se radi o izuzeć u predsjednika suda, on će sebi odrediti zamjenika iz reda sudija tog
suda, a ako to nije moguće, postupit će po članu 49. ovog zakona.

(1) Odredbe ovog zakona o izuzeću sudija, pr
imjenjivat će se na odgovarajući način i na
zapisničare.
(2) O izuzeću zapisn
ičara odlučuje sudija.

XX – SU

PARNIČARI

(1) Više osoba mogu jednom tužbom tužiti, odnosno biti tuženi (suparničari)
:
1) ako su u pogledu predmeta spora u pra vnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno
obaveze proistiću iz iste činjen
ićne i pravne osnove (materijalni suparničari);
2) ako su predmet spora zahtjevi, odnosno ob aveze iste vrste koji se tem elje na bitno
istovrsnoj činjenićnoj i pravnoj osnovi, te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istog
suda za svaki zahtjev i za svakog tuženog (formalni suparničari);
3) ako je to drugim zakonom određeno.
(2) Do zaključenja priprem
nog ročišta, mo že, uz uvjete iz stava 1. ovog člana, uz tužioca
pristupiti novi tužilac, ili tužba može biti prošir ena na novog tuženog s njegovim
pristankom.
(3) Osoba ko
ja pristupa tužbi, odnosno na koju se tužba proširuje, mora primiti parnicu u
onom stanju u kojem se ona nalazi kad ona u nju stupa.

(1) Tužilac može tužiti dva ili više tuženih i tako što će tražiti da tu žbeni zahtjev bude
usvojen pre
ma slijede čem tuženom u slu čaju da bude odbijen prema onome koji je u
tužbi naveden prije njega.
(2) Na način predviđen u stavu 1. ovog člana tužilac može tužbom obuhvatiti dva ili više
tuženih samo
ako prema svakom od njih isti če isti zahtjev ili ako prema pojedinom od

njih ističe različite zahtjeve koji su u me đusobnoj vezi, te ako je isti sud stvarno i mjesno
nadležan za svaki od zahtjeva.

Osoba koja u cijelosti ili djelimično traži stvar ili pravo o koje m između drugih osoba već
teče parnica, može pred sudom pred kojim ta parnica te če tužiti obje stranke jednom
tužbom, sve dok se postupak pravomoćno ne završi.

Svaki je suparni čar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti
koriste niti štete drugim
suparničarima.

Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak
način prema svim suparni čarim
a (jedinstveni suparni čari) smatraju se oni kao jedna
parnična stranka, tako da ako pojedini suparni čari propuste koju parnič nu radnju uč inak
parničnih radnji koje su poduzeli drugi suparničari proteže se i na one koji te radnje nisu
poduzeli.

Ako rokovi za izvršenje odre đene parnič n
e radnje za pojedine jedinstvene suparni čare
ističu u razno vrijeme, tu parničnu radnju može svaki suparničar poduzeti sve dok ma i za
jednog od njih još teče rok za poduzimanje te radnje.

Svaki suparničar ima pravo podnositi prijedloge koji se tiču toka parnice.

XXI– SUDJELOVANJ

E TREĆIH OSOBA U PARNICI

1. Sudjelovanje umješača

(1) Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja te će m
eđu drugim osobam a jedna od
stranaka uspije, može se pridružiti toj stranci.
(2) Umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravomo ćnosti odluke
o tužbenom zahtjevu, te u toku postupka nastavljenog podnošenjem
vanrednog pravnog
lijeka.
(3) Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročiš tu ili pismenim podneskom.
(4) Podnesak umješa ča dostavlja se objema parni čnim s
trankama, a ako je izjava
umješača data na ročištu, prepis tog dijela zapisnika dostavit će se samo onoj stranci koja
je s ročišta izostala.

(1) Svaka stranka može osporiti umješacu pravo da sudjeluje u postupku i predložiti da se
umješač odbije.
(2) Do p
ravomočnosti rješen ja kojim se odbija sudjelovanje umješa ča, umješač može
sudjelovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti.
(3) Protiv odluke suda kojom se usvaja sudjelovanje umješa ča nije dopuštena posebna
žalba.

(1) Umješa č m
ora prim iti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kad se
umiješa u parnicu. U daljem toku parnice on je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati
sve ostale parni čne radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka
kojoj se pridružio.
(2) Ako je umješac stupio u parnicu do pravomo ćnosti odluke o tužbenom zahtjevu,
ovlašten je podnijeti i vanredni pravni lijek.
(3) Ako umješac podnese pravni lijek, primjerak njegovog podneska dostavit će se i

stranci kojoj se pridružio.
(4) Parnične radnje um
ješača imaju za stranku kojoj se pridružio pravni uči nak ako nisu u
protivnosti s radnjama stranke.
(5) Nakon pristanka svih parničnih stranaka, umješač m
ože stupiti u parnicu kao stranka
umjesto stranke kojoj se pridružio.

2. Obavijest treće osobe o parnici

(1) Ako tužilac ili tuženi treba tre ću osobu obavijestiti o otpo četoj parnici, da bi se time
zasnovalo odre
đeno gra đansko-pravno djelovanje, oni mogu, sve dok se parnica
pravomoćno ne dovrši, to u činiti podneskom preko parni čnog suda, u kojem će navesti
razlog obavijesti i u kakvom se stanju nalazi parnica.
(2) Stranka koja je tre ću osobu obavijestila o parnici ne može zbog toga tražiti prekid
otpočete parnice, produženje rokova, odgodu ili odlaganje ročišta.

XXII– ZAPISNICI

(1) Zapisnik se sastavlja o radnjama poduzetim na ročiš tu.
(2) Zapisnik se sastavlja i o važnijim izjavama ili saop čenjima koje stranke ili drugi
sudionici daju izvan ročišta. O manje važnim
izjavama ili saopčenjima neće se sastavljati
zapisnik nego će se samo staviti službena bilješka u spisu.
(3) Zapisnik piše zapisničar.

(1) U zapisnik se unosi: naziv suda, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad se obavlja
radnja, naznaka predmeta spora i im ena prisutnih stranaka, odnosno tre ćih osoba, i
njihovih zakonskih zastupnika odnosno punom
oćnika.
(2) Zapisnik treba da sadr žava bitne podatke o sadržaju poduzete radnje . U zapisnik o
glavnoj raspravi, osobito će se unijeti: je li rasprava bila javna ili je javnost bila
isključena, sadržaj izjava stranaka, njihovi prijedlozi, dokazi koj e su ponudile, dokazi
koji su izvedeni, uz navođ
enje sadržaja iskaza svjedoka i vještaka, odluke suda donesene
na ročištu, odnosno izvornik odluke nakon zaključenja glavne rasprave.
(3) Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa brisati, dodati ili m
ijenjati.
Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva.

(1) Zapisnik se sastavlja tako da sudija kazuje glasno zapisnič aru št
o će se unijeti u
zapisnik, a po ovlaštenju sudije, stranka ili njen punomo ćnik glasno kazuju što će se
unijeti u zapisnik.
(2) Stranke imaju pravo pro čitati zap
isnik ili zahtijevati da im se pro čita, te staviti svoje
prigovore na sadržaj zapisnika.
(3) To pravo imaju i druge osobe č ija je izjava unesena u zapisnik, u vezi s onim dijelom
zapisnika koji sadrži njihovu izjavu.
(4) Isp
ravci ili dodaci u pogledu sadržaja zapisnika koje treba obaviti u povodu prigo vora
stranaka ili drugih osoba ili po službenoj dužnosti unije t će se na kraju zapisnika. Na
zahtjev tih osoba unijet će se i prigovori koji nisu usvojeni.

(1) Zapisnik potpisuju sudija, zapisni čar, stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili
punomoćnici, kao i tumači.
(2) Svjedok i vještak potpisuju svoj isk az na zapisnik u kad se saslušavaju pred
zam
oljenim sudom
.
(3) Nepismena osoba ili osoba koja se ne može potpisati stavit će na zapisnik otisak prsta,
a zapisn
ičar će ispod otiska upisati njeno ime i prezime.
(4) Ako se koja stranka, njen zakonski zastupnik ili punomo ćnik, svjedok ili vještak
udalji prije potpisivanja zapisnik
a ili ne želi potpisati zapisnik, zabilježit će se to u
zapisnik i navesti razlog koji je iznesen.

(1) Ako se odluka donosi u vije ću, o vijeć anju i glasan
ju sastavlja se poseban zapisnik.
Ako je kod višeg suda u postupku u vezi s pravnim lijekom odluka donesena
jednoglasno, ne će se sastaviti zapisnik, nego će se u izvorniku odluke staviti bilješka o
vijećanju i glasanju.
(2) Zapisnik o vijećanju i glasanju sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena.
(3) Zapisnik potpisuju svi članovi vije ća i zapisni čar.
Zapisnik o vije ćanju i glasanju
zatvorit će se u poseban omot. Taj zapisnik može r azgledati samo viši sud kad rješava o
pravnom lijeku i u tom slučaju zapisnik će se ponovo zatvoriti u poseban omot i na omotu
naznačiti da je zapisnik razgledan.
(4) Bilješku o glasanju potpisuju svi članovi vijeća.

XXIII – PREKID POSTUPKA

Postupak se prekida:
1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punom
oćnika u toj parnici;
2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a
stranka nema punomoćnika u toj parnici;
3) kad stranka koja je pravna osoba pres tane postojati, odnosno kad nadležni organ
pravomoćno odlu
či o zabrani rada;
4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;
5) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu;
6) kad je to drugim zakonom određeno.

(1) Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu prekid postupka sud će odrediti:
1) ako je odlučio da sam
ne rješava o prethodnom pitanju;
2) ako se stranka nalazi na podru čju koje je zbog izvanrednih doga đaja, kao što su
poplave i slično, odsječeno od suda.
(2) Sud m
ože odrediti prekid postupka ako se odluka o tužb enom zahtjevu ne može
donijeti prije nego što bude donesena odluka
u postupku povodom privrednog prestupa ili
u krivičnom postupku.

(1) Za vrijeme trajanja pr ekida postupka prestaju te ći svi rokovi odre đeni za obavljanje
parničnih radnji.
(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u
postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključ enja glavne rasprave, sud može na
osnovu te rasprave donijeti odluku.
(3) Pa
rnične radnje koje je stra nka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema
drugoj stranci nikakav pravni u činak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude
nastavljen.

(1) Postupak koji je preki nut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona
nastavit će se kad nasljednik ili staralac os tavštine, novi zakonski zastupnik, steč ajni
upravitelj ili pravn
i sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog
protivne strane pozove da to učine.
(2) Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. tačka 1. i stav
2. ovog zakona, postupak ć e se nastaviti kad se pravomo čno završi postupak pred sudom
ili d
rugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka
na njegov završetak.
(3) U svim ostalim slucajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke čim
prestanu razlozi prekida.
(4) Rokovi koji su zbog pr ekida postupka prestali te ći počinju za zainteresovanu stranku
teći u cijelosti iznova od dana kada joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.
(5) Stranci koja n ije stavila prijedlog za nastavljanje postupka, rješenje o nastavljanju
postupka dostavlja se prema odredbama
člana 347. ovog zakona.

(1) Žalba protiv rješenja kojim se utvr đuje (č lan 378.) ili odre đ uje ( član 379.) prekid
postupka ne zadržava izvršenje rješenja.
(2) Ako je sud na ro čištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlu čio da se postupak
odmah nastavi, protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

XXIV – T

ROŠKOVI POSTUPKA

1. Parnični troškovi

(1) Parnične troškove čine izdaci učinjeni u toku ili u povodu postupka.
(2) Parnični troškovi obuhva ćaju i nagradu za rad advokata i drugih osoba kojim
a zakon
priznaje pravo na nagradu.

Svaka stranka prethodno sama
podmiruje troškove koje je prouzrokovala svojim
radnjam
a.

(1) Kad stranka predloži izvo đenje dokaza, dužna je po nal ogu suda un
aprijed položiti
iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza.
(2) Kad izvo đenje dokaza predlože obje stranke, sud će odrediti da iznos potreban za
podmi
renje troškova polože obje stranke na jednake dijelove.
(3) Sud će odustati od izvo đenja dokaza ako iznos potreba
n za podmirenje troškova ne
bude položen u roku koji odredi sud.
(4) Izuzetno od odredbe stava 3. ovog člana, ako sud po službenoj dužnosti odredi
izvođenje dokaza rad
i utvrđivanja činjenica u vezi s primjenom člana 3. stav 2. ovog
akona, a stranke ne polože odredeni iznos, predujam troškova za izvođenje dokaza isplatit
će se iz sredstava suda.

(1) Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove.
(2) Ako stranka djelimi čno uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh,
odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj
razmjeran dio troškova.
(3) Sud može odluciti da jedna stranka naknadi sve troškove koje je druga stranka imala,
ako protivna stranka nije uspjela samo u
razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a
zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi.
(4) Prema rezultatu dokazivanja sud će odlučiti hoće li troškove iz člana 385. stav 4. ovog
zakona, podm
iriti jedna ili obadvije stranke ili će ti troškovi pasti na teret troškova suda.

(1) Pri odlu čivanju koji ć e se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo
troškove koji su bili potrebni radi vo đ
enja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni,
te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

će se takvi
troškovi prema tarifi.

Stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je
prouzročila svojom krivnjom ili slu
čajem koji se njoj dogodio.

Ako nije bilo povoda za podnošenje tu žbe, zbog toga što je tuženi ve ć priznao svoju
obavezu i bio je spreman ispuniti, ili zbog drugih razloga, tužilac će nadoknaditi tuženom

parnične troškove.

(1) Tužilac koji povu če tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnič ne troškove,
osim ako je povla
čenje tužbe uslijedilo nakon udovoljenja zahtjevu od tuženog.
(2) Stranka koja odustane od pravnog lijeka dužna je protivnoj stranci nadoknaditi
troškove nastale u povodu pravnog lijeka.

(1) Svaka stranka podmiruje svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom,
a u nagodbi nije drugačije ugovoreno.
(2) Troškovi nagodbe koja je pokušana, ali nije uspjela, ulaze u parnične troškove.

Ako u izlučnoj parnici bude usvojen tužbeni zahtjev za izlučenje stvari, a sud utvrdi da je
tuženi kao vjerovnik u izvršnom postupku imao opravdanih razloga da smatra da ne
postoje prava tre ćih osoba na tim stvarim
a, odredit će da svaka stranka podmiruje svoje
troškove.

(1) Suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove.
(2) Ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u predmetu spora, sud će prem
a
razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara.
(3) Suparnič ari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari, odgovaraju solidarno i za
troškove dosuđene protivnoj strani.
(4) Za troškove prouzrokovane posebnim
parnicnim radnjama pojedinih suparni čara,
ostali suparničari ne odgovaraju.

Kad ombudsman sudjeluje u postupku kao st ranka, on ima pravo na naknadu troškova
prema odredbama
ovog zakona, ali ne i pravo na nagradu.

Odredbe o troškovima primijenjuju se i na stranke koje zast upa pravobranilaštvo.
Nagrada prvobranitelju odre đuje se na teme
lju Zakona o pr avobraniteljstvu Federacije
Bosne i Hercegovine

(1) O naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev strank
e bez raspravljanja.
(2) Stranka je dužna u zahtjevu odredeno na vesti troškove za koje traži naknadu. Zahtjev
za naknadu troškova stranka je dužna stav
iti najkasnije do završetka raspravljanja koje
prethodi odlu čivanju o troškovima, a ako je rije č o donošenju odluke bez prethodnog
raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem
sud treba odluciti.
(3) O zahtjevu za naknadu troškova sud ce odl uciti u presudi ili r
ješenju kojim se
završava postupak pred tim sudom.
(4) U toku postupka sud ce posebnim rješenjem odluciti o naknadi troškova samo kad
pravo na naknadu troškova ne zavisi o odluci o glavnoj stvari.
(5) U slu čaju iz člana 390. ovog zakona, ako povlač enje tu
žbe ili odustanak od pravnog
lijeka nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za na knadu troškova može se staviti u roku od
15 dana nakon prijema obavijesti o odustanku, odnosno povlačenju tužbe.

(1) Kad sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlucit će i o troškovima nastalim u postupku u
povodu tog pravnog lijeka.
(2) Kad sud preina či odluku protiv koje je podnesen prav ni lijek ili ukine tu odluku i
odbaci tužbu, odlučit
će o troškovima
cijelog postupka.
(3) Kad se ukine odluka protiv koje je podne sen pravni lijek i pr edmet vrati na ponovno
suđ
enje, ostavit će da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlu či u
konačnoj odluci.
(4) Sud može postupiti prema odredbi stava 3. ovog člana i kad odluku protiv koje je
podnesen pravni lijek samo djelimično ukine.

Odluka o troškovima
sadržana u presudi može se napadati samo žalbom na rješenje ako
se istovrem
eno ne napada i odluka o glavnoj stvari.

2. Troškovi u postupku za osiguranje dokaza

(1) Troškov
e postupka za osiguranje dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog
za osiguranje dokaza. Ona je dužna nadoknaditi i troško ve protivnoj stranci odnosno
postavljenom privremenom zastupniku.
(2) Te troškove stranka može na knadno ostvarivati kao dio parni čnih troškova, prema
uspjehu u parnici.

3. Oslobođenje od pla
ćanja troškova postupka

(1) Sud će osloboditi pla ćanja troškova postupka stranku koja prema svom op ćem

imovnom stanju ne može podmiriti te troškove bez štete za nužno izdržavanje svoje i
svoje porodice.
(2) Oslobođenje od plaćanja troškova postupka obuhvaća oslobođenje od plaćanja taksa i
oslobođenje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uvi đaja, prevođenja i
sudskih oglasa. Sud može osloboditi stranku pla ćanja svih troškova ili jednog dijela
troškova postupka.

Pri donošenju odluke o oslobo đenju od plać anja troškova postupka sud će brižljivo
ocijeniti sve okolnosti, a osobito će uzeti u obzir vrijednost predm
eta spora, broj osoba
koje stranka izdržava i prihode koje imaju stranka i članovi njene porodice.

(1) Odluku o oslobo đenju od plać anja troškova postupka donosi prvostepeni sud na

prijedlog stranke.
(2) Stranka je dužna uz prijedlog podnijeti dokaze o imovnom stanju.
(3) Kad je to potrebno, sud može po službe noj dužnosti pribaviti potrebne podatke i
obavijesti o imovnom s
tanju stranke koja traži oslobođenje, a može o tome saslušati i
protivnu stranku.
(4) Protiv rješenja suda kojim se usvaja prijedlog stranke za oslobo đenje od plać anja
troškova postupka nije dopuštena žalba.

Predujam
za troškove od č ijeg je plać anja stranka oslobo đe na isplatit će se iz sredstava
suda.

(1) Rješenje o oslobo đenju od pla ćanja troškova postupka pr vostepeni sud mo
že tokom
postupka ukinuti ako utvrdi da je stranka u stanju podmirivati troškove postupka. Tom
prilikom sud će riješiti hoće li stranka potpuno ili djelimi čno nadoknaditi i one troškove i
takse od kojih je prije bila oslobođena.
(2) U prvom redu imaju se nadoknaditi iz nosi isplaćeni iz sr
edstava suda.

(1) Takse i troškovi isplaćeni iz sredstava suda čine dio parničnih troškova.
(2) O naknadi tih troškova od strane protivnika stranke koja je oslobo đena pla ćanja
troškova postupka sud će odlučiti prem
a odredbama o naknadi troškova.
(3) Takse i troškove ispla ćene iz sredstava suda napla ćuje po službenoj dužnosti
prvostepeni sud od stranke koja je dužna nadoknaditi te troškove.
(4) Ako je protivnik stranke koja je oslobođ
ena plaćanja troškova postupka odlukom suda
obavezan da
nadoknadi parni čne troškove, a utvrdi se da on nije u stanju te troškove
platiti, sud može naknadno odrediti da troš
kove iz stava 1. ovog člana plati u cijelosti ili
djelimično stranka koja je oslobođena pla ćanja troškova postupka iz onog što joj je
dosuđeno. Time se ne dira u pravo te stranke da za ono što je platila traži naknadu od
protivnika.

XXV – NEPOŠTIVANJE SUDA

Sud će u toku postupka kazniti nov čanom kaznom od 100 do 1.000 KM stranku,
zakonskog zastupnika, punom
oćnika ili umješača koji su svojim parničnim radnjama teže
zloupotrijebili prava priznata ovim zakonom.

(1) Nov čanom kaznom od 100 do 1.000 KM sud će kazniti osobu koja u podnesku
vrijeđ
a sud, stranku ili drugog sudionika u postupku.
(2) Ako osoba koja sudjeluje u postupku ili osoba koja je kao slušatelj prisutna rasp
ravi
vrijeda sud ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda
za održavanje reda, sud ć e je opomenuti. Ako opomena bude bezuspješna, sud će
opomenutu osobu udaljiti iz sudnice ili kazniti novčanom kaznom od 100 do 1.000 KM, a
može je i udaljiti i kazniti novčanom kaznom.
(3) Ako stranka bude udaljena iz sudnice, ročište će se održati i bez njenog prisustva.
(4) Ako iz sudnice bude udaljen punomo ćnik, sud će na zahtjev stranke odložiti ro čiš
te, a
ako stranka nije prisutna na ro čištu, sud će uvijek odložiti ročište i obavijestiti stranku da
je njen punomočnik udaljen s ročišta zbog narušavanja reda.
(5) Kad sud kazni nov čanom
kazn
pripravnika kao punomoćnika, obavijestit ć

(1) Sud će nov čanom kaznom od 100 do 1.000 KM kazniti punom
oćnika za primanje
pismena koji protivno odredbama člana 352. stav 7. ovog zakona ne obavijesti sud o
promjeni adrese.
(2) Sud će na zahtjev stranke narediti punomoć niku za primanje pismena da nadoknadi
troškove koje je prouzrokovao neopravdanim nedostavljanjem obavijesti o promjeni
adrese.

(1) Osobu koja neosnovano odbije primiti pismeno, te osobu koja na koji drugi na čin
ometa dostavu pism
ena, svjesno onemogu ćavajući ili otežavaju ći primjenu odredaba
ovog zakona o dostavi, sud će kazniti novčanom kaznom od 100 do 1.000 KM.
(2) Sud će na zahtjev stranke naredi ti osobi iz stava 1. ovog člana, da naknadi troškove
što ih je svojim ponašanjem opisanim u stavu 1. ovog člana prouzrokovala.

(1) Ako svjedok koji je uredno pozvan ne do đ
e, a izostanak ne opravda ili se bez
odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mj
esta gdje treba da bude saslušan, sud će
narediti da se prisilno dove de i podmiri troškove dovo đenja i kazniti ga nov čanom
kaznom od 100 do 1.000 KM.
(2) Ako svjedok dođe i nakon što je upozoren na posljedice uskrati svjedo čenje ili
odgovor na pojedino pitanje , a sud ocijeni da su razlozi uskra ćivanja neopravdani, kaznit
će ga nov čanom kaznom
od 100 do 1.000 KM, a ako i poslije toga od bije da svjedo či,
može ga zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane svjedo čiti ili dok njegovo
saslušanje ne postane nepotrebno, ali najduže 15 dana.
(3) Sud će na zahtjev stranke narediti svjedoku da nadoknadi troškove što ih je uzrokovao
svojim neopravdanim
izostankom odnosno neopravdanim odbijanjem da svjedoci.
(4) Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak sud
će opozvati svoje rješenje o kazni,
a može svjedoka sasvim ili djelim
ično osloboditi naknade troškova. Sud može opozvati
svoje rješenje o kazni i kad svjedok naknadno pristane svjedočiti.

(1) Sud će novčanom ka
znom od 100 do 1.000 KM kazniti vještaka koji ne dostavi nalaz
i mišljenje u ostavljenom roku ili ne dode na ro čište iako je uredno pozvan, a izostanak
ne opravda.
(2) Sud će nov čanom kaznom iz stava 1. ovog člana, kazniti i vještaka koji bez
opravdanog razloga odbije vještačiti.
(3) Sud će na zahtjev stranke narediti vještaku da nadoknadi troškove što ih je uzrokovao
svojim
neopravdanim nedostav
ljanjem nalaza i mišljenja, neopravdanim izostankom,
odnosno neopravdanim odbijanjem da vještaci.
(4) Rješenje o kazni sud može opozvati uz uvjete iz člana 410. stav 4. ovoga zakona.
(5) Odredbe ovog člana na odgovarajući se način primijenjuju i na tum ače.

Ako osoba koja je nov čano kažnjena po odredbama ovog zakona ne plati tu kaznu u
odre
đenom roku, ona će se zamijeniti kaznom zatvora, čije trajanje odmjerava sud
srazmjerno visini izre čene kazne u skladu s odredbama krivi čnog zakona, ali koje ne
može biti duže od 15 dana.

(1) Žalba protiv rješenja iz čl. 406., 407., člana 408. stav 1., člana 410. stav 1. i člana 411.
stav 1. ovog zakona ne od
laže izvršenje rješenja.
(2) Žalba protiv rješenja iz člana 410. stav 2. i člana 411. stav 2. ne zadržava izvršenje
rješenja, osim ako se u toj žalbi pobija i odluka suda kojom nisu usvojeni razlozi
svjedoka za uskra čiv
anje svjedo čenja ili odgovora na pojedino pitanje, odnosno razlozi
vještaka za uskračivanje vještačenja.

XXVI - PRAVNA POMOĆ

(1) Sudovi u Federaciji dužni su u parni čnom postupku pružati pravnu pomo ć svim

sudovima u Bosni i Hercegovini.
(2) Ako zamoljeni sud nije nadležan da obavi radnju za koju je zamoljen, ustupit će
molbu nadležnom sudu, odnosno drugom organu vl asti i o tom
e obavijestiti sud od koga
je primio molbu, a ako mu nadležni sud, odnosno organ vlasti nije poznat, vratit će molbu
sudu koji je podnio molbu.
(3) Ako u jednom mjestu postoji više sudova stvarno nadležnih za davanje pravne
pomoći, mol
ba za davanje pravne pomoći može se podnijeti bilo kojem od tih sudova.

(1) Sudovi će ukazivati pravnu pomo ć inostranim sudovim
a u slu čajevima predviđenim
međunarođnim ugovorom, kao i kad postoji uzaj amnost u ukazivanju pravne pomo ći. U
slučaju sumnje o postojanju uzajamnosti objašnjenje daje Federalno ministarstvo pravde.
(2) Sud će uskratiti pravnu pomo ć inostranom sudu ako se tr aži izvršenje radnje koja je
protivna javnom
poretku Bosne i He rcegovine, odnosno Federacije. U takvom će slučaju
sud nadležan za davanje pravne pomo či po službenoj dužnosti dostaviti predmet
Vrhovnom sudu Federacije, radi donošenja konačne odluke.
(3) Odredbe člana 414. st. 2. i 3. ovog zakona važe i za postupanje s mo lbom inostranog
suda.

Sudovi ukazuju pravnu pomoć inostranim sudovima na na čin predviden u doma čem

zakonu. Radnja koja je predmet molbe inos tranog suda može se obaviti i na na čin koji
zahtijeva inostrani sud, ako takav postupak nije protivan javnom poretku Bosne i
Hercegovine, odnosno Federacije.

Ako medunarođnim ugovorom nije što drugo odre
đeno, sudovi ć e uzimati u postupak
molbe za pravnu pomo č inostranih sudova samo ako su molba i prilozi sastavljeni na
jeziku u službenoj upotrebi u Federaciji, ili ako je priložen ovjer eni prijevod na tom
jeziku.

Ako medunarođnim ugovorom nije što drugo odre
đeno, molbe sudova iz Federacije za
pravnu pomoć dostavljaju se inostranim sudovima diplomatskim putem preko organa
uprave nadležnog za inostrane poslove Bosne i Hercegovine. Molbe i prilozi moraju biti
sastavljeni na jeziku zamoljene države ili uz njih mora biti priložen njihov ovjereni
prijevod na tom jeziku.

Dio peti

POSEBNI POSTUPCI
XXVII - POSTUPAK U PARNICAMA IZ RADNIH ODNOSA

Ako u glavi XXVII ovog zakona ne postoje posebne odredbe, u parnicam
a iz radnih
odnosa primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

U postupku u parnicam
a iz radnih odnosa, a osobito pri odre đivanju rokova i ročišta, sud
će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Sud će u presudi kojom nalaže izvršenje neke činidbe odre
diti rok od 15 dana za njeno
izvršenje.

Rok za podnošenje žalbe na presudu odnosno rješenje iz radnih odnosa je 15 dana.

XXVIII - POSTUPAK U PARNICAMA ZBO G SMETANJA POSJEDA

Ako u glavi XXVIII ovog zakona ne postoje posebne odredbe, u parnicama zbog
smetanja posjeda prim
jenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud ce uvijek obraćati
osobitu pažnju na potrebu hitnog rješav
anja prema prirodi svakoga pojedinog slu čaja. Pri
tome, sud može odrediti i rokove kra će od onih predvi đenih odredbam
a ovog zakona o
redovnom postupku.

Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograni čit će se sam
o na raspravljanje i
dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posje da i nastalog smetanja. Isključ eno je
raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj os novi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili
o zahtjevima za naknadu štete.

(1) Rok za udovoljenje dužnostima koje su naložene strankama sud će odrediti prem
a
okolnostima pojedinog slučaja.
(2) Rok za podnošenje žalbe je 15 dana.
(3) U izuzetnim okolnostima sud može odlučiti da žalba ne z
adržava izvršenje rješenja.
(4) Protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije dopuštena.

Tužilac gubi pravo da u izvršnom
postupku zahtijeva izvršenje rješenja kojim se tuženom
po tužbi zbog sm
etanja posjeda nalaže izvršenje odre đene radnje, ako nije zah tijevao
izvršenje u roku od 60 dana nakon prot eka roka koji je rješenjem odre đen za izvršenje te
radnje.

XXIX– POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI

Ako u glavi XXIX ovog zakona ne postoje pos ebne odredbe, u postupku u sporovima
male vrijedn
osti primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

(1) Sporovi male vrijednosti, u smislu odredaba ovog zakona, jesu sporovi u kojima se
tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 3.000 KM.
(2) Sporovim
a male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne
odnosi na potraživanje u novcu, a tužilac je u tužbi naveo da pristaje da um
jesto
udovoljenja odre đenom zahtjevu primi odre đeni nov čani iznos koji ne prelazi iznos iz
stava 1. ovog člana.(član 321. stav 1.).
(3) Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva
nije nov čani iznos, ve ć predaja pok
retne stvari čija vrijednost, koju je tužilac u tužbi
naveo, ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana. (član 321. stav 2.).

Ne smatraju se sporovima male vrijednos ti, u smislu odredaba ovog zakona, sporovi o
nekretninama, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja posjeda.

(1) U postupku u sporovim
a male vrijednosti dopuštena je posebna žalba samo protiv
rješenja kojim se završava postupak.
(2) Ostala rješenja protiv kojih je po ovom zakonu dopuštena žalba mogu se pobijati

samo žalbom protiv odluke kojom se postupak završava.
(3) Rješenja iz stava 2. ovog člana ne dostavljaju se strankama ve ć se objavljuju na
ročiš
tu.

(1) Ako tužilac preina či tužbeni zahtjev tako da vrije dnost predmeta spora prelazi iznos
od 3.000 KM, postupak
će se dovršiti prema odredbama ovog zakona o redovnom
postupku.
(2) Ako tužilac do zaklju čenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama
ovog
zakona o redovnom postupku smanji tužbeni zahtje v tako da više ne prelazi iznos od

3.000 KM daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona o postupku u
sporovima male vrijednosti.

(1) Presuda ili rješenje kojim se završava spor male vrijednosti m ože se pobijati samo
zbog povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
(2) U presudi odnosno rješenju iz stava 1. ovog člana, sud je dužan navesti razloge iz
kojih se može izjaviti žalba.
(3) Protiv prvostepene presude odnosno rješenja iz stava 1. ovog člana, stranke mogu
podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
(4) U postupku u sporovima m
ale vrijednosti, rok iz člana 179. stav 2. i člana 192. stav 1.
ovog zakona, je 15 dana.

XXX – POSTUPAK PRED ARBITRAŽOM

Stranke se mogu sporazumjeti da rješavanje spora pov jere arbitraži, os im ako se radi o
zahtjevu kojim stranke ne m
ogu raspolagati u smislu člana 3. stav 2. ovog zakona.

(1) Ugovor o arbitraži može se sklopiti u pogledu odre đenog spora i u pogledu budu ćih
sporova koji m
ogu proizaći iz određenog pravnog odnosa. Ugovor o arbitraži pravovaljan
je samo ako je sklopljen u pismenom obliku i ako su ga potpisale sve stranke.
(2) Ugovor o arbitraži sklopljen je u pismen om obliku i kada je sklopljen razmjenom
pisam
a, telegrama, telexa ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja omogućuju pisani
dokaz o sklopljenom ugovoru.
(3) Ugovor o arbitraži sklopljen je u pismen om obliku i kada je sklopljen razmjenom
tužbe u kojoj tužilac navodi postojanje tog ugovora i odgovora na tužbu u kojem tuženi to
ne osporava.
(4) Ugovor o arbitraži može se dokazivati sam
o ispravama.

Ugovor o arbitraži pravovaljano je sklopljen i kad je odre dba o nadležnosti arbitraže
sadržana u općim
uvjetima za sklapanje pravnog posla.

(1) Broj arbitara arbitraže mora biti neparan.
(2) Ako ugovorom stranaka nije određen broj arbitara, svaka stranka postavlja po jednog
arbitra, a oni biraju predsjednika.

(1) Ako su stranke za rješavan
je odre denog spora ugovorile nadležnost arbi traže, sud
kojem je podnesena tužba u istom sporu i medu istim strankama, na prigovor tuženog
oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.
(2) Prigovor iz stava 1. ovog člana, tuženi može staviti najkasnije u odgovoru na tužbu.

(1) Stranku koja na tem
elju ugovora o arbitraži treba da postavi arbitra može pozvati
protivna stranka da u roku od 15 dana obavi to postavljanje i da je o tome obavijesti.
(2) Poziv prem
a stavu 1. ovog člana pravovaljan je samo ako je stranka koja ga upu ćuje
postavila svog arbitra i o tome obavijestila protivnu stranku.
(3) Kad na tem
elju ugovora o arbitraži postavljanje arbitra treba obaviti tre ća osoba,
svaka stranka mo
že uputiti poziv iz stava 2. ovog člana toj osobi.
(4) Osoba koja je pozvana da postavi arbi tra arbitraže vezana je za postavljanje koje
jeobavljeno čim je to postavljanje saopčeno protivniku, odnosno jednoj od stranaka.

(1) Ako arbitar ne bude na vrijeme postavljen, a iz ugov ora ne proizilazi što drugo,
arbitra će na prijedlog stranke postaviti sud.
(2) Ako se arbitri ne mogu složiti o izboru predsjednika, a iz ugovora ne proizilazi što
drugo, predsjednika ce na prijedlog svakog arbitra ili stranke, postaviti sud.
(3) Za postavljanj
e arbitra, odnosno predsjedni ka arbitraže, nadležan je sud koji bi za
spor bio nadležan u prvom stepenu da nije sklopljen ugovor o arbitraži.
(4) Protiv rješenja suda nije dopuštena žalba.
(5) Stranka koja se ne želi koristiti ovlaštenjem iz stava 1. ili st
ava 2. ovog člana može
tužbom zahtijevati da sud nadležan za postavljanje proglasi prestanak važenja ugovora o
arbitraži.

(1) Osim slu čaja iz člana 440. ovog zakona, svaka strank a može tužbom zahtijevati da
sud proglasi prestanak važenja ugovora o arbitraži:
1) ako se stranke ne mogu složiti o izboru arbitara koje one zajednički trebaju postaviti;
2) ako osoba koja je u sam
om ugovoru o arbitraži postavljena za arbitra arbitraže ne će ili
ne može obavljati tu dužnost.
(2) O zahtjevu odlucuje sud predviđen u
članu 440. stav 3. ovog zakona.
(3) Na ročište za raspravljanje po zahtjevu sud će pozvati stranke.

(1) Arbitar arbitraže dužan je da se izuzm
e kad postoje razlozi za izuze će iz člana 357.
ovog zakona. Iz istih razloga mogu stranke zahtijevati izuzeće arbitra arbitraže.
(2) Stranka koja je sama ili zajedno s protivnom strankom postavila arbitra može
zahtijevati njegovo izuze će samo ako je razlog za izuze će n
astao ili je stranka za njega
saznala nakon što je arbitar postavljen.
(3) Ako se stranke nisu drugačije sporazumj
ele, o izuzeću odlučuje sud predviđen u članu
440. stav 3. ovog zakona.

Ako se stranke nisu drugač ije sporazumjele, arbitri arbitraže će odrediti postupak pred
arbitražom
.

(1) Prema svjedocima, strankama i drugim osobama koje sudjeluju u postupku, arbitraža
ne može upotrijebiti p
risilna sredstva niti izricati kazne.
(2) Arbitraža može zatražiti od suda mj esno nadležnog za davanje pravne pomo ći da se
pred njim
izvedu pojedini dokazi koji se pred arbitražom ne mogu izvesti.
(3) Na postupak za izvođenje dokaza primjenjivat će se odredbe ovog zakona o izvođ
enju
dokaza pred zamoljenim sudom.

Arbitraža može donijeti presudu po pravičnosti samo ako su joj stranke dale takvu ovlast.

(1) Kad se arbitraža sastoji od više od jednog arbitra, presuda se donosi ve ćinom glasova,
ako u ugovoru o arbitraži nije drugačije određ
eno.
(2) Ako se ne može postići potrebna većina glasova, arbitraža je dužna o tome obavijestit
i
stranke.
(3) Ako se za slu čaj iz stava 2. ovog člana stranke nisu druga čije sporazu
mjele, svaka od
stranaka može tužbom zahtijevati da sud predvi đen u č lanu 440. stav 3. ovog zakona,
izrekne prestanak važenja ugovora o arbitraži.

(1) Presuda arbitraže mora biti obrazložena, ako stranke nisu što drugo ugovorile.
(2) Izvornik presude i sve prep ise potpisuju svi arbitr
i. Presuda važi i kad koji arbitar
uskrati da je potpiše, ako je presudu potpisala vecć na arbitara i na presudi utvrdila to
uskraćivanje potpisa.
(3) Strankama se dostavljaju prepisi presude preko suda predvi đenog u članu 440. stav 3.
ovog zakona.

Izvornik presude i potvrde o obavljenoj dostavi čuvaju se kod suda predvi đenog u članu
440. stav 3. ovog zakona.

(1) Presuda arbitraže ima prema strankam
a snagu pravomo ćne presude, ako ugovorom
nije predviđena mogućnost pobijanja presude pred arbitražom višeg stupnja.
(2) Na zahtjev st
ranke sud predvi đen u č lanu 440. stav 3. ovog zakona, stavit će na
prepisu presude potvrdu o pravom
oćnosti i izvršnosti.

(1) Presuda arbitraže može se poništiti po tužbi stranke.
(2) Za rješavanje o tužbi nadležan je sud predviđen u članu 440. stav 3. ovog zakona.

Poništaj pr
esude arbitraže može se zahtijevati:
1) ako uopće nije sklopljen ugovor o arbitraži ili ako taj ugovor nije pravovaljan;
2) ako je u pogledu sastava arbitraže ili u vezi s odlu čivanjem povrijeđena koja odredba
ovog zakona ili ugovora o arbitraži;
3) ako presuda nije obrazložena prema članu 447. stav 1. ovog zakona ili ako izvornik i
prepisi presude nisu potpisani na način određen u članu 447. stav 2. ovog zakona;
4) ako je arbitraža prekoračila granicu svog zadatka;
5) ako je izreka presude nerazumljiva ili je sama sebi protivrječna;
6) ako je presuda arbitraže u protivnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine ili Ustavo m
Federacije Bosne i Hercegovine;
7) ako postoji koji od razloga za ponavljanje postupka iz člana 255. ovog zakona.

(1) Tužba za poništaj presude arbitraže može se podnijeti nadležnom sudu u roku od 30
dana.
(2) Ako se poništaj presude zahtijeva iz razloga navedenih u članu 451. tač. 1. do 6. ovog
zakona, rok za tužbu se ra čuna od dana kada je presuda dostavljena stranci, a ako je
stranka zarazlog saznala kasnije, rok se računa od dana saznanja.
(3) U pogledu računanja roka, kad se poni
štaj zahtijeva iz razloga navedenog u članu 451.
tacka 7. ovog zakona, primjenjivat će se odgovarajuće odredbe člana 257. st. 1. i 2. ovog
zakona.
(4) Nakon proteka jedne godine od pravom
oćnosti presude arbitraže ne mo že
sezahtijevati poništaj presude.

Stranke se ne mogu sporazumno odreći primjene odredbi člana 442. st. 1. i 2., člana 447.
st. 2. i 3. i čl. 450. do 452. ovog zakona.

Dio šesti

XXXI - PRIJ

ELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

(1) Ako je prije dana stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim
sudom, daljnji postupak provest će se prem
a odredbama ovog zakona.
(2) U predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je ve ć zakazano pripremno ro čište ili
ročište za glavnu raspravu, ali rasprava još uvi jek nije otvorena, sud ce opozvati svoje
rješen
je o određivanju rocišta i o tome obavijestiti stranke, a tuženog pozvati da dostavi
odgovor na tužbu u skladu s odredbama ovog zakona.
(3) U predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je već otvorena glavna rasprava, sud je
dužan na prvom slijede čem ročištu za glavnu raspravu proves ti sve radnje koje bi prema
odredbama ovog zakona bio dužan provesti na pripremnom ro čištu. Održavanje tog
ročišta imat će, u pogledu prava i obaveza stranaka, sve pravne posljedice koje, prema
odredbama ovog zakona, ima održavanje pripremnog ročišta.
(4) Sud će upozoriti stranke u postupku da nakon održavanja ro čišta iz stava 3. ovog
člana neće moči poduzim
ati radnje za koje je odredbama ovog zakona predvi đeno da se
mogu poduzeti najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta.

U predmetima u kojima je do dana stupanja na snagu ovog zakona nastupilo mirovanje
postupka, istekom
mirovanja nast upaju pravne posljedice iz člana 201. stav 3. Zakona o
parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99).

(1) Ako je prije stupanja na snagu ovog za kona donesena prvostepena odluka kojom se
postupak pred prvostepenim
sudom završava, daljnji postupak provest će se prema
dosadašnjim propis ima.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, u postup
ku po pravnim lijekovima u
predmetima u kojima je donesena prvostepena odluka prije stupanja na snagu ovog
zakona, umjesto odredbi č l. 344. do 346, čl. 351. do 355. i čl. 377. do 379. Zakona o
parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99) primjenjivat će
se odredbe čl. 217. do 220, čl. 227. do 229. i čl. 249. do 251. ovog zakona.
(3) Ako nakon stupanja na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka iz stava
1. ovog člana, daljnji postupak provest će se prem
a ovom zakonu.

Odredbe člana 86. ovog zakona po čet će se primjenjivati nakon stupanja na snagu
posebnog zakona kojim se ure
đuje postupak medijacije.

(1) Do dana donošenja posebnog zakona sudovi će u parnič nom postupku prim
jenjivati
odredbe čl. 46. do 68 i čl. 79. do 101. Zakona o rješavan ju sukoba zakona s propisima
drugih zemalja u određenim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 43/82 i 72/82) preuzetog
Uredbom sa zakonskom snagom o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se
u Bosni i Hercegovini primjenjuju kao republi čki propisi ("Službeni list R BiH", broj
2/92).
(2) U odredbama č lanova navedenih u stavu 1. ovog č lana rijeci: “Socijalisti čka
Federativna Republika Jugoslavija” zamjenjuju se rije čima “Bosna i Hercegovina” u
odgovarajućem padežu.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o parni čnom postupku
("Službene novine FBiH", br. 42/98 i 3/99), osim odredbi čl. 404. do 424. tog zakona,
koje će s
e nastaviti primjenjivati do donošenja posebnog zakona.

U periodu od tri mjeseca nakon stupanja na snagu ovog zakona, rokovi iz č lana 75. stav
4., člana 94. stav 2. i člana 217. stav 3. ovog zakona, mogu se izuzetno produžiti za
najduže 30 dana, ako, s obzirom
na postoje ći raspored ro čišta svakog pojedina čnog
sudije, zakazivanje ročišta u navedenim rokovima ne bi bilo moguće.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljiv
anja u "Službenim novinama
Federacije BiH".