Zakon o osiguranju imovine i lica FBiH

Zakon o osiguranju imovine i lica
Na temelju poglavlja IV Odjeljak B, članka 7.a Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim
UKAZ
O PROGLAŠENJU ZAKONA O OSIGURANJU IMOVINE I LICA
Proglašava se Zakon o osiguranju imovine i lica koji je donijela Ustavotvorna skupština
Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici od 16. siječnja 1995. godine.
Broj 01-301/95 03. veljače 1995. godine Sarajevo
Predsjednik Krešimir Zubak, s.r.
(“Službene novine Federacije BiH” br.2/95 od 11.02.1995.godine)
Na temelju poglavlja IV Odjeljak B, članka 7.a (IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine,
donosim
UKAZ
O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O
OSIGURANJU IMOVINE I OSOBA
Proglašava se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i osoba koji je
usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavni čkog doma od 19.prosinca
1997.godine i na sjednici Doma naroda od 20. i 21. siječnja 1998. godine.
Broj 01-011-123/98 24. veljače 1998. godine Sarajevo
Predsjednik Federacije BiH prof.dr. Ejup Ganić, s.r.
(“Službene novine Federacije BiH” br.6/98 od 09.03.1998.godine)

I - TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.
Ovim Zakonom uređuju se uvjeti i na čin obavljanja poslova u društvima koja se bave
osiguranjem imovine i osoba koja se regulišu kroz temeljne odredbe, osnivanje društva za
osiguranje, poslovanje i sredstva društva za osiguranje, potrebna sredstva društva za
osiguranje, nadzor nad poslovanjem društva za osiguranje, obvezna osiguranja, Biro
osiguranja, kaznene, prelazne i završne odredbe.
Članak 2.
Poslovi osiguranja su: zaklju čivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i
osoba; zaklju čivanje i izvršavanje ugovora o suosiguranju i reosiguranju, mjere za

sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaj u osiguranu imovinu i osobe i mjere za
sprečavanje i smanjenje šteta i drugi poslovi osiguranja.
Članak 3.
Pod drugim poslovima osiguranja smatraj u se poslovi posredovanja u ugovaranju
osiguranja, zastupanja u osiguranju, snimanja rizika, snimanja i procjene šteta, prodaje
ostataka osiguranih unuištenih stvari, pružanje pravne pomo ći i drugih intelektualnih i
tehničkih usluga u osiguranju.
Poslove iz stavka 1. ovog članka obavljaju pravne i fizič ke osobe za društvo za
osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora.
Članak 4.
Osiguranje imovine i osoba je dobrovoljno, osim kada je zakonom propisano obvezno
osiguranje.
Imovina i osobe osiguravaju se kod društava za osiguranje koja imaju sjedište u
Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:Federacija).
Vlada Federacije propisuje koja se imovina i osobe i uz koje uvjete mogu osigurati ili
suosigurati kod inozemnog osiguravatelja.
Članak 5.
Društva za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati i povezivati.
Članak 6.
Društvo za osiguranje dužno je da posluje:
1) po ekonomskim načelima i pravilima struke osiguranja i aktuarske struke;
2) u skladu sa zakonom, načelima lojalne tržišne utakmice;
3) dobrim poslovnim običajima i poslovnim moralom.
Bliže odredbe iz stava 1. ovog članka regulišu se Kodeksom ponašanja društava za
osiguranje.
Članak 7.
Višak rizika koji prelazi njegov kapacitet društvo za osiguranje je dužno pokriti
reosiguranjem.
Društvo za osiguranje obvezno je višak rizika koji prelazi njegovu sposobnost nošenja
rizika za vlastiti ra čun podmiriti reosiguranjem kod društv a koja obavljaju poslove aktivnih
reosiguranja u zemlji.

Društvo za osiguranje može se, iznimno re osigurati u inozemstvu ako su uvjeti
inozemnih reosiguravatelja ekono mski povoljniji od uvjeta doma ćeg društva za osiguranje,
ali je društvo za osiguranje obvezno domaćem društvu za reosiguranje ponuditi udio u višku
rizika do visine njegove sposobno sti nošenja rizika za vlastiti ra čun pod uvjetima iz ponude
inozemnog reosiguravatelja.
Članak 8.
Poslove osiguranja obavljaju društva za osiguranje: dioničko društvo za osiguranje i
društvo za uzajamno osiguranje.
Članak 9.
Društvo za osiguranje može obavljati poslov e životnih i ostalih osiguranja, odnosno
reosiguranja.
Poslovi životnih osiguranja razvrstavaju se na osiguranje života i rentno osiguranje.
Poslovi ostalih osiguranja razvrstavaju se na ove skupine osiguranja: osiguranje od nezgode,
zdravstveno osiguranje, osiguranje cestovnih vozila-kasko, osiguranje šinskih vozila-kasko,
osiguranje zračnih letjelica-kasko, osiguranje pomorskog, riječnog i jezerskog kaska,
osiguranje robe u prijevozu, osiguranje imovine od požara i nekih drugih opasnosti, ostala
osiguranja imovine, osiguranje od automobilske odgovornosti, osiguranje od odgovornosti u
zračnom prometu, osiguranje od odgovornosti brodara, ostala osiguranja odgovornosti,
osiguranje kredita, osiguranje jamstva, osiguranje različitih finansijskih gubitaka, osiguranje
pravne zaštite, osiguranje turističkih usluga.
Društvo za osiguranje može obavljati poslove jedne ili više vrsta osiguranja iz st. 2. i
3. ovog članka odnosno reosiguranja.
Društvo za uzajamno osiguranje ne može obavljati poslove reosiguranja.
Članak 10.
Za izdavanje odobrenja za rad društva za osiguranje, osniva se Ured za nadzor
društva za osiguranje u Federaciji (u daljnjem tekstu: Ured za nadzor), koji nadzire da li
društvo za osiguranje posluje sukladno ovom zakonu i drugim propisima
Članak 11.
Poslove utvr đene međ unarodnim sporazumom o osig uranju vlasnika odnosno
korisnika motornih vozila od odgovornosti u prometu i predstavljanje društva za osiguranje
u me đunarodnim institucijama osiguranja obavlja Biro osiguranja Bosne i Hercegovine (u
daljem tekstu: Biro osiguranja).

II - OSNIVANJE DRUŠTVA ZA OSIGURANJE

1. Dioničko društvo za osiguranje
Članak 12.

Dioničko društvo za osiguranje mogu osnovati doma će pravne i fizi čke osobe te
strane osobe zajedno s domaćim, pravnim ili fizičkim osobama.
Ukoliko je ulog stranih, pravnih ili fizi čkih osoba ve ći od 50% temeljnog kapitala, za
osnivanje dioničkog društva za osiguranje potrebna je suglasnost Ministarsva financija.
Članak 13.
Iznos temeljnog kapitala pri osnivanju dioni čkog društva za osiguranje ne može biti
manji od:
1. 1.000.000 KM za poslove životnih osiguranja;
2. 2.000.000 KM za poslove ostalih osiguranja ne uklju čujući poslove životnih
osiguranja;
3. 2.000.000 KM za poslove reosiguranja.
Iznos temeljnog kapitala, do puštanja u opticaj KM, upla ćuje se u DEM ili
protuvrijednosti valute koje se koriste u platnom prometu Federacije po srednjem te čaju koji
utvrđuje i objavljuje nadležna finansijska institucija na dan plaćanja.
Članak 14.
Odobrenje za rad dioničkom društvu za osiguranje izdaje Ured za nadzor.
Zahtjev za izdavanje odobrenja za rad podnose osnivač i ili u njihovo ime osobe ili
osoba koju oni odrede.
Osobe iz stavka 2. ovog članka dužne su uz zahtjev za izdavanje odobrenja Uredu za
nadzor dostaviti:
1. statut društva s potpisima osnivača,
2. dokaz da su osigurana nov čana sredstva u visini iznosa temeljnog kapitala društva
i sredstva za pokriće osnivačkih i drugih troškova za početak rada društva,
3. akte poslovne politike (posebno uvjeta osiguranja i cjenika premija za sve vrste
osiguranja za koje se društvo osniva, tehni čke osnove, tablice maksimalnog
pokrića),
4. poslovni plan društva za naredne tri godine poslovanja,
5. izvještaj o financijskom stanju osniva ča i njihovoj me đusobnoj kapitalskoj i
upravljačkoj povezanosti,
6. strukturu i visinu udjela pojedinačnog dioničara,
7. prijedlog o imenovanju predsjednika organa upravljanja društva,

8. broj i kvalifikacijsku strukturu kadrova potrebnih za početak rada društva,
9. prijedlog za imenovanje upravitelja matemati čke rezerve, ako će
se društvo za osiguranje baviti poslovima osiguranja života.
Članak 15.
Poslovni plan sadrži osobito: o čekivani premijski prihod, oč ekivane štete, troškove
provođenja osiguranja i oč ekivanu dobit i druge podatke koji dokazuju trajnu mogu ćnost
podmirivanju budućih obveza.
Članak 16.
Ured za nadzor dužan je u roku 60 dana od dana podnošenja zahtjeva i dokaza iz
stavka 3. č lanka 14. donijeti rješenje kojim odlu čuje o zahtjevu ili traži ispravku ili dopunu
zahtjeva iz članka 14. ovog zakona.
Rješenje kojim se izdaje odobrenje za rad društvu ujedno je i davanje suglasnosti
Ureda za nadzor na sve akte iz stavka 3. članka 14. na temelju kojih se izdaje odobrenje.
Rješenje Ureda za nadzor iz stavka 1. ovog članka konačno je i protiv njega se može
pokrenuti upravni spor.
2. Društvo za uzajamno osiguranje
Članak 17.
Društvo za uzajamno osiguranje je društvo u kojem članovi uplatom uloga
(doprinosa) međ usobno jam če da ć e se na na čelima uzajamnosti i solidarnosti pokriti štete
nastale ostvarenjem ugovorenih rizika.
Društvo za uzajamno osiguranje ne posluje ra di stjecanja dobiti nego se sredstva
prikupljaju ulogom samo u onom opsegu ko ji je potreban za ispunjenje obveza prema
osiguranicima i za stvaranje rezervi sigurnosti.
O sredstvima društva odlučuju osiguranici koji sami upravljaju društvom.
Članak 18.
Društvo za uzajamno osiguranje mogu osnovati domać e pravne i fizi čke osobe, a
postupak osnivanja je kao kod dioničkog društva za osiguranje.
Za osnivanje društva za uzajamno osiguranj e potrebno je da ugovor o uzajamnom
osiguranju od istih rizika sklopi najmanje 250 osoba.
Članak 19.
Društvo za uzajamno osiguranje može se osnovati kao društvo za uzajamno
osiguranje s neograni čenim ulogom ili kao društvo za uzajamno osiguranje s ograni čenim
ulogom.

Društvo za uzajamno osiguranje s neograni čenim ulogom može od svakog
osiguranika zahtijevati uplatu dodatnog uloga potrebnog za namirenje nepokrivenih šteta,
bez ograničenja.
Društvo za uzajamno osiguranje s ograni čenim ulogom može od svakog osiguranika
zahtijevati da plati dodatni ulog koji nije ve ći od njegovog prethodno upla ćenog cijelog
uloga, ako su štete i ostali rashodi ve ći od prethodno upla ćenog uloga i ostalih prihoda
društva.
Članak 20.
Za osnivanje društva za uzaj amno osiguranje s neograni čenim ulogom članova
osnivači moraju uplatiti najmanje 30%, a ako se društvo osniva s ograni čenim ulogom
članova najmanje 50% iznosa temeljnog kapitala iz članka 13. ovog zakona, zavisno da li se
društvo osniva za obavljanje jedne ili više vrsta osiguranja.
Članak 21.
Ugovor o osnivanju društva mora sadržavati:
1. imena odnosno tvrtke osnivača,
2. tvrtku, sjedište i djelatnost društva,
3. iznos temeljnog kapitala društva,
4. visinu pojedinačnog osnivačkog uloga,
5. broj pojedinačnih osnivačkih uloga koje osnivači upisuju,
6. odredbe o na činu, uvjetima i rokovima uplate osniva čkih i eventualnih kasnijih
uloga te vraćanju uplaćenih osnivačkih uloga s kamatom,
7. upravljanju i vođenju poslova društva,
8. način formiranja i uporabe fondova i rezervi,
9. odredbe o posljedicama promjene statuta, op ćih uvjeta osiguranja i odluke o
prestanku rada društva na sklopljene ugovore osiguranja,
10. poslovanju društva,
11. način na koji č lanovi društva jam če pojedinom članu za štetu i na čin kako se
postaje ili prestaje članom društva,
12. te druga pitanja znač ajna za osnivanje i poslovanje društva za uzajamno
osiguranje.
Članak 22.

Statutom društva određuje se osobito:
1. način utvrđivanja, uvjeti i rokovi uplate uloga,
2. pravo na naknadu štete,
3. odredbe o neograničenom odnosno ograničenom ulogu,
4. obveza uplate dodatnog uloga za pokri će gubitka ili mogu ćnost da se gubitak
društva pokrije smanjenjem naknade svim članovima,
5. uvjeti i na čin raspodjele dobiti (vra ćanje dijela uloga ili njegovog prijenosa u
narednu godinu odnosno u rezerve sigurnosti),
6. odredbe o početku i prestanku članstva u društvu,
7. prava i obveze članova koji istupe iz članstva.
Članak 23.
Osnivači društva za uzajamno osiguranje odno sno osoba ili osobe koje oni ovlaste
podnose Uredu za nadzor zahtjev za izdavanje dozvole za osnivanje društva za uzajamno
osiguranje.
Uz zahtjev za izdavanje dozvole iz stavka 1. ovog članka osnivač i društva za
uzajamno osiguranje dužni su dostaviti dokaze o ispunjavanju uvjeta za osnivanje društva
za uzajamno osiguranje, i to:
1. ugovor o osnivanju društva za uzajamno osiguranje,
2. statut društva za uzajamno osiguranje,
3. dokaz o uplati sredstava temeljnog kapitala.
Članak 24.
Ured za nadzor dužan je donijeti rješenje kojim odlučuje o zahtjevu iz članka 23. ovog
zakona u roku 60 dana od podnošenja zahtjeva i dokaza iz članka 23. ovog zakona.
Rješenje Ureda za nadzor iz stavka 1. ovog članka konačno je i protiv njega se može
voditi upravni spor.
Članak 25.
Društvo za uzajamno osiguranje je pravna osoba s pravima, obvezama i
odgovornostima utvđenim ovim zakonom i ugovorom o osnivanju.
Članak 26.
Društvom za uzajamno osiguranje upravljaju članovi.

Organi upravljanja, sastav i na čin rada organa društva za uzajamno osiguranje
utvrđuje se statutom društva zavisno o uloženom ulogu.
Na upravljanje društvom odgovaraju će se primjenjuju propisi o društvu s
ograničenom odgovornošću.

III - POSLOVANJE I SREDSTVA DRUŠTVA ZA OSIGURANJE

Članak 27.
Poslove osiguranja i reosiguranja društvo za osiguranje obavlja u svoje ime i za svoj
račun.
Poslove osiguranja iz članka 2. ovog zakona društvo za osiguranje može obavljati i u
svoje ime, a za račun drugih osoba ili u ime i za račun drugih osoba ili može posredovati kod
tih poslova.
Članak 28.
Za obveze iz ugovora o osiguranju i ugov ora o reosiguranju društvo za osiguranje
odgovara svim sredstvima.
Za ukupni iznos naknade nastalih šteta i ostalih obveza društva za uzajamno
osiguranje koje se ne mogu namiriti iz sredstava društva jam če osiguranici svojim
sredstvima sukladno ugovoru o osnivanju društva.
Članak 29.
Sredstva s kojima društvo za osiguranje po sluje su: sredstva temeljnog kapitala,
premija osiguranja, sredstva tehni čke rezerve, sredstva preventive, rezerve sigurnosti,
sredstva poslovnog fonda i ostala sredstva društva.
Članak 30.
Premija za osiguranje sastoji se od funkcio nalne premije i dijela premije za obavljanje
djelatnosti osiguranja.
Funkcionalna premija sadrži tehni čku premiju, a može sadr žavati dio za preventivu,
ako je on uračunat u premiju.
Tehnička premija je dio premije namijenjen ispunjavanju obveza iz osiguranja.
Iz sredstava tehni čke premije-ostalih osiguranja društva za osiguranje i društva za
reosiguranje ne mogu se podmirivati troškovi za provedbu osiguranja.
Sredstva tehničke premije-životnih osiguranja mogu se u prvim godinama osiguranja
koristiti za pokriće troškova zaključivanja ugovora o osiguranju u omjeru koji utvrdi Ured za
nadzor.
Članak 31.

Sredstva tehničke rezerve društva za osiguranje čine:prijenosne premije i rezervirane
štete, matemati čka rezerva osiguranja života, rezerviranje za povrate premija ovisne i
neovisne o rezultatu, propisano rezerviranje za kolebanje šteta, ostala osigurateljno-tehni čka
rezerviranja i neosigurateljno-tehnička rezerviranja.
Članak 32.
Sredstva osiguranja života društvo za osiguranje dužno je voditi na posebnom
računu i ona se ne mogu koristiti niti se nad njima može provoditi prisilno izvršenje za
pokrivanje obveze društva za osiguranje koje ne proizlaze iz osiguranja života.
Sredstva osiguranja života imaju karakter štednje.
Članak 33.
Iz sredstava osiguranja života društvo za osiguranje dužno je oblikovati matemati čku
rezervu osiguranja života.
Matematička rezerva osiguranja života jest razlika izme đu sadašnje vrijednosti svih
budućih obveza osiguratelja po ugovorima iz osiguranja života i sadašnje vrijednosti svih
budućih obveza ugovaratelja osiguranja po tim ugovorima.
Pod osiguranjem života u smislu ovog zak ona smatraju se sve vrste ugovora o
osiguranju osoba kod kojih se kumuliraju sredstva štednje ili sredstva za pokri će povećanih
rizika u kasnijim godinama osiguranja (mirovinsko osiguranje, osiguranje invalidskih renti i
sl.)
Članak 34.
Društvo za osiguranje koje se bavi osiguranjem života dužno je pri osnivanju donijeti
akt o oblikovanju, vođenju i korištenju matematičke rezerve.
Članak 35.
Prihodi društva za osiguranje jesu: premije osiguranja, ispravljene za iznose
prijenosnih premija i premija predanih u reos iguranje, potom premije aktivnih poslova
suosiguranja i reosiguranja, ostali prihodi poslova osiguranja, prihodi od sudjelujuć ih
interesa i ostalih ulaganja, ostali poslovni prihodi i vanredni prihodi.
Članak 36.
Pod rashodima društva za osiguranje u smi slu ovog zakona podrazumijevaju se
troškovi za štete po osnovu osiguranja, suosig uranja, ugovorenih svota, ispravljeni za udio
reosiguravatelja u štetama, rashodi za preven tivu, ostali troškovi poslovanja osiguranja,
troškovi za provedbu djelatnosti osiguranja i reosiguranja i izvanredni troškovi.
Troškovi iz stava 1. ovog člana uređuju se na temelju ugovora, odnosno op ćeg akta
društva za osiguranje.

Troškovima za štete smatraju se i troškovi njihovih utvr đivanja i procjenjivanja,
troškovi po osnovi zahtjeva za naknad u, sudski troškovi, troškovi vješta čenja te drugi
troškovi u vezi s obračunom i isplatom šteta.
Članak 37.
Rashodima društva za osiguranje smatraju se i:
1. izdvajanja iz premije osiguranja u matemati čku rezervu životnih i drugih vrsta
osiguranja ako se za njih koriste sli čne tablice vjerojatnosti i obra čuni koji vrijede za
životna osiguranja,
2. izdvajanja krajem obračunskog razdoblja koja se odnose na: vrijeme trajanja osiguranja
odnosno reosiguranja u idućem razdoblju (prijenosne premije); nastale, a nenamirene
obveze po osnovi osiguranja odnosno reosigur anja (rezervirane štete), rezervacije za
masovne i katastrofalne štete u dužem razdoblju kao i rezerve za rente za osiguranja
odgovornosti i nezgode, rezerve za povrate premije ovisne i neovisne o rezultatu
poslovanja, rezerve propisane za kolebanje šteta i ostale osigurateljsko-tehni čke
rezerve.

Pod nastalim a nenamirenim obvezama razu mijevaju se i neprijavljene štete, č iji se
iznos utvrđuje na način predviđen općim aktom društva za osiguranje.
Način obračunavanja i visina dijela premije osig uranja odnosno reosiguranja koja se
izdvaja na ime prijenosnih premija, rezerviranih šteta i rezervacije za masovne katastrofalne
štete te nač in obra čunavanja matemati čke rezerve ure đuje se opć im aktom društva za
osiguranje u skladu s mjerilima o izdavanju dijela premije za tehni čke rezerve koje utvrdi
Ured za nadzor u skladu sa mjerilima.

Članak 38.
Dio prihoda iz poslovanja društva za osiguranje koji po godišnjem obra čunu
preostane poslije podmirenja rashoda, iskazuje se kao ostvarena dobit.
Dobit iz stavka 1. ovog članka, na temelju odluke nadležnog organa društva za
osiguranje, koristi se za:
1. pokriće gubitaka iz prethodne godine,
2. izdvajanje u rezerve sigurnosti,
3. isplatu dijela dobiti dioni čarima odnosno ulagač ima i djelatnicima društva, a kod
društva za uzajamno osiguranje-članovima (osiguranicima) povrat dijela uloga,
4. izdvajanje u druge rezerve društva,
5. izdavanje za udio u dobiti ugovorenih svota osiguranja života,
6. zadržanu dobit.

Članak 39.
Društvo za osiguranje obvezno je u rezerv e sigurnosti izdvojiti najmanje 1/3 od
ostvarene dobiti iskazane po godišnjem obra čunu ako se dobit ne koristi za pokri će gubitaka
iz prethodnih godina.
Društvo za osiguranje koje je formiralo reze rve sigurnosti najmanje u visini polovine
od ostvarene prosje čne premije osiguranja u posljedne dvije godine,pri čemu se premija iz
prethodne godine uveć ava indeksom porasta cijana na malo ra čunajući i godinu za koju se
raspoređuje ostvarena dobit, nije obvezno izdvojiti iz dobiti u rezerve sigurnosti.
Članak 40.
Ako prihod društva za osiguranje po godišnjem obra čunu nije dovoljan za pokri će
rashoda, društvo za osiguranje iskazuje gubitak iz poslovanja.
Članak 41.
Gubitak iz članka 40. ovog zakona društvo za osiguranje pokriva iz:
1. zadržane dobiti,
2. dodatnog uloga (uloga osiguranika kod društva za uzajamno osiguranje),
3. rezerve sigurnosti,
4. poslovnog fonda u dijelu koji se odnosi na nov čana sredstva i sredstva u
plasmanima čiji rok vračanja ističe do dana podnošenja godišnjeg obračuna,
5. fonda preventive ako nadležni organ društva donese takvu odluku,
6. ostale rezerve.
Ako društvo za osiguranje nastali gubitak u cijelosti ne namiri na na čin iz stavka 1.
ovog članka za nepokriveni dio gubitka smanjuje se temeljni kapital.
Članak 42.
Društvo za osiguranje dužno je sastavljati financijska izvješ ća o poslovanju i objaviti
osnovne podatke iz bilance koje utvrdi Ured za nadzor.
Članak 43.
Društvo za osiguranje dužno je, u toku idu će poslovne godine namiriti nepokriveni
gubitak iz prethodne godine, te nadoknaditi sr edstva garancijskog kapitala, ako su ta
sredstva korištena za pokri će gubitka i smanjena ispod visine iznosa utvrđ enih člankom 13.
ovog zakona.
Članak 44.

Društvo za osiguranje koje se bavi osiguranjem života utvr đuje posebno dobit
odnosno gubitak za tu vrstu osiguranja.
Društvo za osiguranje koje se bavi posl ovima osiguranja i poslovima reosiguranja
dužno je posebno utvrđ ivati dobit odnosno gubitak iz tih poslova i iskazivati jedinstveni
rezultat.
Članak 45.
Ako se društvo za osiguranje bavi osiguranj em života i drugim vrstama osiguranja i
predstoji mu likvidacija ili ste čaj, a ispunjeni su Zakonom predvi đeni uvjeti za osnivanje
društva za osiguranje života , osiguranici zivota sredstvima tog društva mogu osnovati novo
društvo za osiguranje života.
Ako ne postoje uvjeti iz stavka 1. ovog članka, sva osiguranja života, sa sredstvima,
ustupaju se drugim društvima za osiguranje, ako ih ona prihvate.
U sluč ajevima iz st. 1. i 2. ovog članka ne mijenjaju se preuzete obveze prema
osiguranicima.
Ako ne postoje uvjeti za osnivanje novog društva za osiguranje života, odnosno za
ustupanje ugovora o osiguranju života drugim društvima radi osnivanja novog društva za
osiguranje života ili ustupanja tih osiguranj a drugim društvima za osiguranje, ugovorene
svote osiguranja mogu se smanjiti.
Za donošenje odluke o osnivanju odnosno ustupanju osiguranja iz st. 1. i 2. ovog članka,
osiguranici života osnivaju odbor koji podu zima sve pripremne radnje za osnivanje novog
društva za osiguranje života u skladu s odredbama ovog zakona ili za ustupanje osiguranja
života drugim društvima za osiguranje.
Za osnivanje novog društva za osiguranje života i za smanjenje svota osiguranja
odbor iz stavka 5. ovog članka zatražit će stručno mišljenje Ureda za nadzor.

IV - POTREBNA SREDSTVA DRUŠTVA ZA OSIGURANJE

Članak 46.
Društvo za osiguranje trajno raspolaže garanc ijskim kapitalom dovoljnim da se njime
jamči stalno ispunjenje obveza društva iz ugovora o osguranju.
Garancijski kapital čine:
1. temeljni kapital,
2. rezerve sigurnosti,
3. druge rezerve društva,
4. zadržana dobit i

5. dio dobiti teku će godine-koji se predvi đa za raspored u temeljni kapital rezerve i
zadržanu dobit.
Garancijski kapital iz stavka 2. ovoga članka umanjuje se za ostvareni gubitak iz
poslovanja, za upisani a neuplaćeni temeljni kapital i za vlastite dionice u vlasništvu društva.
Članak 47.
Garancijski kapital mora iznositi najmanje:
a) za osiguranje i reosiguranje života najmanje 3,5% od matemati čke rezerve
osiguranja života i najmanje 5% od sredstava tehni čke premije svih rizika osiguranja života,
za koja se ne obračunava matematička rezerva, s time da se osnovica za obrač un umanjuje za
dio predan u reosiguranje, ali najviše do 15%,
b) za zdravstvena osiguranja najmanje 12% od iznosa tehničke premije,
c) za ostala osiguranja i reosiguranja u iznosu ve ćem koji se dobija primjenom jednog
od ovih kriterija:
- 12% od bruto premije osiguranja, odnosno reosiguranja, umanjenje za poreze i takse
iz premije i za storniranje, odnosno otpisane iznose premija, te za predane premije
suosigurateljima i reosigurateljima, odnosno retrocesionarima, time da umanjenje može
iznositi najviše 50%, a za prekooceanske brod ove, nuklearna postrojenja i odgovornost
brodara i nuklearnog poduzetnika i osiguranje zrakoplovstva s umanjenjem najviše 85%,
- 20% od prosje čnog iznosa šteta koji se dobije na na čin da se bruto isplate za
osigurane doga đaje za protekle tri godine uve ćavaju za bruto rezervu šteta na koncu
protekle godine, i umanje za napla ćene regrese za protekle tri godine i rezervu šteta na
početku tog razdoblja, time da se tako dobiveni iznos množi sa stopom koja se dobiva iz
iznosa isplata za osigurane doga đaje za vlastiti račun i bruto isplata za osigurane doga đaje u
posljednjoj godini. Ako je ovako dobivena stopa manja od 50%, primjenjuje se stopa od 50%.
Pri računanju visine vlastitih sredstava iz alineje druge stavka 1. ovog članka, društvo
za osiguranje revalorizirat će indeksom rasta cijena na malo ispla ćene štete i napla ćene
regrese te rezervu šteta na po četku razdoblja koja služi za izra čunavanje izdvajanja, ako je
porast cijena na malo u jednoj ili obje prethodne godine bio veći od 10%.
Članak 48.
Vlastita sredstva-garancijski kapital ne može u tijeku poslovanja bi ti manji od iznosa
predviđenih u članku 13. ovog zakona.
Članak 49.
Društvo za osiguranje dužno je u poslovanj u voditi brigu o tome da budu uskla đeni
visina vlastitih sredstava iz članka 47. ovog zakona i visina premije osiguranja u
samopridržaju.

Ako se vlastita sredstva smanje za iznos do 25% od u članku 47. ovog zakona
propisanog iznosa, društvo za osiguranje dužno je donijeti program mjera kojim se u roku
od 12 mjeseci uskla đuje poslovanje radi osiguranja propis anog iznosa vlastitih sredstava, a
ako se vlastita sredstva smanje za više od 25% , društvo je dužno uskladiti poslovanje u roku
od 12 mjeseci.
Ako se programom mjera u rokovima iz stavka 2. ovog članka ne osigura iznos
vlastitih sredstava u visini iz članka 47. ovog zakona, društvo za osiguranje dužno je u roku
od idućih tri mjeseca uskladiti opseg premijskog prihoda i visinu premije samopridržaja.
Članak 50.
Društvo za osiguranje drži sredstva na ra čunima i u plasmanima Fede racije i u poslovanju tim
sredstvima dužno je brinuti se o sigurnosti plasma na, odnosno ulaganja, kako ne bi ugrozilo njihovu
vrijednost i vlastitu likvidnost u izvršenju svojih obaveza.
Ulaganje sredstava u nekretnine, opremu i uređ enje poslovnog prostora, vlasni čke uloge u
društvu za osiguranje i druga preduzeća ne može preći 50% garancijskog kapitala društva uvećanog za
izdvojena sredstva amortizacije.
Ulaganje u zajmove osigurane hipotekom upisanom na nekretninama i pokretnim stvarima ili
garancijama na puni iznos zajma s kamatama, koju daje banka Federacije ili županiji-kantonu, ne
mogu preći 40% raspoloživih sredstava društva, time da iznos zajma koji se osigurava hipotekom ne
može prijeći 60% prometne vrijednosti stvari na kojoj je hipoteka upisana.
Ulaganje u dionice i druge utržive vrijednosne papire, kao
obveznice, udjele u investicijskim fondovima i druge instrumente
tržišta novca i kapitala, kojima se trguje na ure đenim tržištima, ne može pre ći 40% raspoloživih
sredstava društva.
Ulaganje u vrijednosne pa pire iz stavka 4. ovog članka kojima se ne trguje na ure đenim
tržištima novca i kapitala ne može preći 10% raspoloživih sredstava društva.
Pojedinačno ulaganje sredstava društva za osiguranje u dionice ili udjele u preduze ća i
zajmove ne može preći 5% raspoloživih sredstava društva.
Akontacije i zajmovi, koje društvo prema opć im uvjetima osiguranja odobrava uz predo čenje
svojih polica, ne mogu preći 10% raspoliživih sredstava društva.
Zajmovi osiguranicima, zanatlijama, poljopriv rednicima ili slobodnim profesijama osiguranih
hipotekom upisanom na nekretninama i pokretnim stvarima ne mogu preći 20% raspoloživih sredstava
društva. Pojedina čno ulaganje društva u ovakve zajmove ne može pre ći 3% raspoloživih sredstava
društva.
Raspoloživim sredstvima za ulaganje u namjene iz stavka 3. do 8. ovog članka smatraju se
sredstva garancijskog kapitala koja nisu uložena u namjene iz stavka 2. ovoga članka, prijenosne
premije, rezerve šteta, ostale osigurateljsko-tehni čke rezerve i neosigurateljsko-tehni čke rezerve
umanjene za obaveze po dugoročnim i kratkoročnim kreditima.
Društvo za osiguranje obvezno je uložiti sredstva matemati čke rezerve životnih osiguranja i
vrijednosne papire Federacije u iznosu od najmanje 30% od ukupnog iznosa matemati čke rezerve, a
preostala sredstva od matematičke rezerve može ulagati:

- u zajmove za čiju glavnicu i kamate garantuje Federacija-županija-kanton do 25% od
stanja matematičke rezerve,
- u nekretnine sa stalnim prihodima do 30% stanja matematičke rezerve,
- u vlasničke vrijednosne papire kojima se trguje na ure đenim tržištima novca i kapitala
do 10% od stanja matemati čke rezerve, pri čemu pojedin čano ulaganje ne smije
premašiti 1% toga stanja,
- u depozite i druga ulaganja u doma će banke do 50% stanja matemati čke rezerve, pri
čemu ulaganje u pojedine banke ne može premašiti 10% toga stanja.
Ostala sredstva osiguranja mogu se bez ograni čenja, pod uvjetom održavanja stalne
likvidnosti, koristiti za odobravanje kredita ba nkama ili pravnim licima koji povrati zajedno
s kamatama moraju biti osigurani odgovarajućim garancijama ili jamstvima.
Ured za nadzor može društvu za osiguranje dozvoliti ulaganja koja prethodno nisu
navedena ili ulaganja za koja nisu ispunjeni uvjeti iz stavka od 2. do 11. ovoga članka ako to
ne ugrožava interese osiguranika.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u skladu s propisima o deviznom poslovanju, društvo za
osiguranje, uz suglasnost Ureda za nad zor, može držati dio sredstava na ra čunima u
inozemstvu.

V - NADZOR NAD POSLOVANJEM DRUŠTVA ZA OSIGURANJE

Članak 51.
Ured za nadzor iz članka 10. ovog zakona izdaje odobrenja za rad i nadzire da li
društva za osiguranje posluju po ekonomskim načelima i pravilima struke osiguranja.
Ured za nadzor ima svojstvo pravne osobe,koji osniva Vlada Federacije.
Ured za nadzor ima pravo na pečat s grbom Federacije.
Sjedište Ureda je u Sarajevu.
U obavljanju poslova utvrđenih ovim zakonom Ured je samostalan i odgovoran Vladi
Fedearcije.
Sredstva za pokri će troškova financiranja Ureda u visini 10% osiguravaju se u
federacijskom proračunu, a 90% sredstava izdvajaju društva za osiguranje.
Članak 52.
Uredom upravlja Savjet koji ima pet članova koje imenuje i razriješava Vlada
Federacije. na prijedlog federalnog ministra financija.
Članovi Savjeta imenuju se na četiri godine.

Članak 53.
Savjet Ureda donosi statut uz suglasnost Vlade Federacje, donosi godišnji program
rada Ureda i prati njegovo izvršavanje, donosi prora čun prihoda i rashoda Ureda, utvr đuje
visinu sredstava koja izdvajaju društva za osiguranje za financiranje Ureda, daje suglasnost
na izvješ ća koja Ured podnosi Vladi Federacije i odlu čuje o drugim pitanjima utvr đenim
statutom Ureda.
Članak 54.
Radom Ureda rukovodi direktor kojeg imen uje i razriješava Vlada Federacije na
prijedlog ministra financija.
Direktor Ureda imenuje se na četiri godine.
Članak 55.
Direktor rukovodi Uredom, zastupa ga, pr edstavlja i odgovara za njegov rad te u
sklopu prava i dužnosti utvr đenih Zakonom organizira i osigurava zakonito i u činkovito
obavljanje poslova iz djelokruga Ureda, pr edlaže Savjetu donošenje akata iz njegove
nadležnosti i izvršava odluke Savjeta, te obav lja druge poslove koji su mu ovim zakonom,
statutom ili drugim aktom Ureda stavljeni u nadležnost.
Članak 56.
U okviru prava i dužnosti utvrđenim ovim zakonom Ured utvrđuje:
- da li su osigurana vlastita sredstva u godišnjem obra čunu društva za osiguranje
sukladno odredbama čl. 47. i 48. ovog zakona,
- da li je imovina društva uložena u skladu s odredbama članka 50. ovog zakona.
Ured za nadzor daje mišljenje:
-o pravilnicima o na činu utvr đivanja prijenosnih premija i rezerviranih šteta, te o
rezervacijama za masovne i katastrofalne štete i na činu kako su ti pravilnici primjenjeni u
godišnjem obračunu,
- o primjeni čl. 6. i 7. ovog zakona,
- o tehni čkim osnovama, uvjetima osiguranja, tarifama premija, te o pravilniku o
utvrđivanju matemati čke rezerve i njegovoj primjeni kod osiguranja života, kao i kod
mirovinskih osiguranja, invalidskih i bolesni čkih osiguranja (osigur anja s višegodišnjim
trajanjem),
- uvjetima osiguranja i tarifama premija kod svih obveznih osiguranja,
- uvjetima osiguranja kod ostalih vrsta osiguranja osim transportnih i kreditnih
osiguranja,

- ispravnosti godišnjih financijskih izvješća.
Članak 57.
O aktima iz članka 56. društvo za osiguranje dužno je tražiti mišljenje Ureda za
nadzor prilikom osnivanja društva, te prilikom svake izmjene akta.
O primjeni ovih akata, o dovoljnosti vl astitih sredstava i njihovu ulaganju te o
cjelovitoj ispravnosti obračuna, Ured za nadzor daje mišljenje uz svaki godišnji obračun.
Članak 58.
Radi osiguranja podataka za obavljanje nadzora nad osiguranjem, aktuarskih poslova
i izradu tehni čkih osnova i tarifa premija, društvo za osiguranje dužno je Uredu za nadzor
dostavljati statistič ke i druge podatke prema vrstama i grupama osiguranja na na čin koji
odredi Ured.
Članak 59.
Ured za nadzor može prenijeti pojedine posl ove nadzora naza to ovlaštene institucije
i stručne osobe (ovlašteni aktuar, ovlašteni revizor ili druga stručna osoba).
Potanje uvjete za dobivanje ovlaštenja za obavljanje aktuarskih poslova propisuje
ministar financija.
Potvrdu o ispunjavanju uvjeta iz stavka 2.ovoga članka i dozvolu za rad ovlaštenog
aktuara izdaje Ministarstvo financija.
Članak 60.
Ured za nadzor ima pravo u svako doba prov esti kontrolu poslovanja društva za
osiguranje i izdavati naloge radi:
- osiguranja obavljanja djelatnosti na temelju zakonskih odredbi i plana poslovanja;
- uklanjanja posljedica učinjenih na štetu interesa vlasnika polica ili posljedica kojima
su kršene odredbe pravilnog poslovanja.
Ti nalozi uključuju - ovisno o pojedinim slučajevima:
- poduzimanje odre đenih financijskih mjera (npr. iz radu plana solventnosti u svrhu
ponovnog zauzimanja stabilnih pozicija u sluč aju da društvo više ne raspolaže
nenamjenskim sredstvima u iznosu vlastitih sr edstava ili izradu financijskog plana kojim bi
se u kratkom roku osigurala potr ebna vlastita sredstva, ili ograni čenje slobodnog
raspolaganja sredstvima društva);
- sazivanje upravnog odbora društva;
- zahtjev za promjenu poslovno g plana društva, što se tako đer može odnositi i na
postojeće uvjete i cjenike premija.

Članak 61.
Ured za nadzor može u, slu čaju da društvo ne posluje u skladu sa Zakonom ili
pravilima struke:
- ukinuti odobrenje za obavljanje pojedinih vrsta osiguranja ako društvo za osiguranje
više ne ispunjava uvjete pod kojima je izdano odobrenje za rad ili ako do đe do tako
ozbiljnih prekršaja da je takva mjera neizbježna;
- predati zahtjev za otvaranje ste čajnog postupka obzirom na st anje sredstava društva za
osiguranje;
- zahtjevati smanjenje isplate osiguranja i zabraniti plaćanje u svrhu izbjegavanja stečaja;
- zahtjevati promjenu postojećih uvjeta osiguranja, cjenike premija i ostalih akata;
- obustaviti izvršenje odluka i drugih akata dr uštva za koje ocijeni da su u suprotnosti s
propisima i statutom društva,
- zabraniti poslovanje odnosno pokrenuti kazneni postupak za slu čaj nedozvoljenog
nastavljanja poslovanja.
Članak 62.
Ured za nadzor može oduzeti odobrenje za obavljanje pojedinih ili svih vrsta
osiguranja, kad društvo za osiguranje više ne zadovoljava uvjete za dodjelu odobrenja, u
velikoj mjeri krši svoje zakonske obveze ili obveze preuzete planom poslovanja ili ako dođ e
do tako ozbiljnih prekršaja da bi nastavak po slovanja mogao ugroziti interese osiguranika ili
ako društvo posluje protivno vlastitim općim aktima.
Ured za nadzor može oduzeti odobrenje za cjelokupni opseg poslovanja ako društvo
nije u mogu ćnosti u zadanom vremenskom periodu izvršiti mjere predvi đene u planu o
solventnosti ili financijskom planu.
Oduzimanjem odobrenja onemogu ćava se daljnje izdavanje polica i zabranjuje se
povećanje svota i produženje trajanja već izdatih polica.
U sluč aju oduzimanja odobrenja Ured za nadzor poduzima mjere zaštite interesa
osiguranika.Ured za nadzor može ograni čiti ili zabraniti slobodno raspolaganje sredstvima
društva.
Kod društva za uzajamno osiguranje ukidanje odobrenja za obavljanje ukupnog
poslovanja osiguranja ima učinak odluke o prestanku društva.
Ukidanje odobrenja upisuje se u sudskom registru na temelju obavijesti Ureda za
nadzor.
Rješenje o oduzimanju odobrenja, koju donosi Ured za nadzor je kona čno i protiv
njega društvo može voditi upravni spor.

Članak 63.
Društvo za osiguranje može ustupiti portfe lj drugom društvu za osiguranje ali samo
onda ako ustupa pripadajuća sredstva i obveze.
Društvo za osiguranje može prenijeti svoj portfelj drugom osiguravaju ćem društvu
svojevoljno ili po nalogu Ureda za nadzor u slučaju oduzimanja odobrenja za rad.
Ako društvo za osiguranje ne postupi prema nalogu Ureda za nadzor o ustupanju
portfelja drugom društvu za osiguranje Ured za nadzor može opunomo ćiti posebnog
povjerenika kojem će ustupiti ovlasti nadležnih organa društva.
Kada je ustupanje portfelja provedeno po nalogu Ureda za nadzor, vlasnici polica
nemaju pravo na žalbu.
Članak 63a.
Razlozi za prestanak društva za osiguranje i reosiguranje jesu:
- ako mu bude oduzeto odobrenje za rad,
- ako ne ispunjava uvjete iz čl. 46. i 47. Zakona ili ne postupa na na čin utvrđen člankom
49. Zakona,
- ako se pripoji drugom društvu za osiguranje, spoji s drugim društvom za osiguranje,
ako svojevoljno prenese portfelj na dr ugo društvo za osiguranje ili prema nalogu
Ureda za nadzor,
- ako bude pokrenut ste čajni postupak ili postupak likvidacije, te u drugim slu čajevima
predviđenim zakonom.

Članak 63b.
Prijedlog o otvaranju ste čajnog postupka društva za osiguranje i društva za reosiguranje
podnosi Ured za nadzor ili ovlaštena osoba prema propisima o ste čaju, o čemu prethodno
mora izvijestiti Ured za nadzor.
Na steč aj društva za osiguranje i društva za re osiguranje primjenjuju se propisi o
stečaju ako ovim zakonom nije određeno drukčije.
Članak 63c.
Matematička rezerva životnih osiguranja u stečaju čini posebnu stečajnu masu.
Potraživanja iz ugovora o osiguranju i ukupno stanje sredstava matemati čke rezerve
utvrđuje se na dan uvođenja stečajnog postupka.

Ako se potraživanja iz ugovora o osigur anju ne mogu u cijelosti podmiriti iz
sredstava matematičke rezerve, s njima se postupa kao s drugim potraživanjima iz ugovora o
osiguranju.
Članak 63d.
Potraživanja iz ugovora o osiguranju imaju prednost pred ostalim stečajnim potraživanjima.
Članak 64.
U slu čaju otvaranja postupka likvidacije druš tvo za osiguranje je dužno obustaviti
zaključivanje novih osiguranja.
Ako društvo za osiguranje svojevoljno obustavlja poslovanje ili mu je zabranjen daljni
rad ili mu je oduzeto odobrenje, nadzor se provodi i nad likvidacijom društva i nad gašenjem
postojećih ugovora o osiguranju.
Članak 65.
U sluč aju likvidacije društva za osiguranje, vl asnici i korisnici polica imaju pravo
prvenstva i to:
- u slu čaju svih osobnih osiguranja njih ovo pravo na sredstva raspore đena u tehni čku
rezervu ima prednost pred pravima svih drugih vjerovnika,
- u drugim vrstama osiguranja dio prijenosne premije (što zna či dio koji se odnosi na
period nakon što su ugovori zbog insolventnosti društva prekinuti) i sva potraživanja
koja potje ču iz razdoblja prije proglašenja insolv entnosti prestavljaju dugove prvog
reda.

VI - OBVEZNA OSIGURANJA

Članak 66.
Prema ovom zakonu obvezno se osiguravaju:
1) putnici u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja,
2)vlasnici odnosno korisnici motornih vozila od odgovornosti za štete po činjene
trećim osobama,
3)vlasnici, odnosno korisnici zrakoplova od odgovornosti za štete po činjene tre ćim
osobama,
4) vlasnici, odnosno korisnici brodica na motorni pogon od odgovornosti za štete
počinjene trećim osobama.
Članak 67.

Vlasnici prijevoznih sredst ava na koje se primjenjuju odredbe ovog zakona o
obveznim osiguranjima dužni su sklopiti ug ovor o obveznom osiguranju s ovlaštenim
društvom za osiguranje.
Društvo za osiguranje, kao članovi Biroa osiguranja iz članka 12. ovoga zakona, koji
se bave obveznim osiguranjem, uz prethodno pribavljenu suglasnost Ureda za nadzor, donose
zajedničke uvjete i premijski sustav s jedinstvenim osnovicama dijela premije za naknadu
štete.
Zajedničke uvjete i premijski sustav s jedinstvenim osnovicama dijela premije za
naknadu štete objavljuje Biro osiguranja
Društvo za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka ne može odbiti ponudu za sklapanje
ugovora o osiguranju, ako ponuditelj prihva ća uvjete osiguranja pod kojim se to osiguranje
obavlja.
Članak 68.
Odredbe ovog zakona o obveznim osiguranjima ne odnose se na prijevozna sredstva
oružanih snaga Federacije.
1. Osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja
Članak 69.
Vlasnici odnosno korisnici vozila koja sl uže za prijevoz putnika u javnom prometu
dužni su zaključiti ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja.
Ugovor iz stavka 1.ovog članka dužni su zaključiti vlasnici odnosno korisnici:
1/autobusa kojim se obavlja javni prijevoz u gradskom, me đugradskom i
međunarodnom linijskom i izvanlinijskom prometu,
2/taksi-automobila i rent-a-car vozila kad se iznajmljuju s vozačem,
3/autobusa koji prevoze radnike na posao i s posla,
4/tračnih vozila za prijevoz putnika,
5/autobusa kojima turistička poduzeća prevoze turiste,
6/ svih ostalih prijevoznih sredstava, bez obzira na vrstu pogona, kojima se prevoze
putnici uz naplatu prijevoza u obliku djelatnosti.
Članak 70.
Putnicima se smatraju osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom od prijevoznih
sredstava odre đenih za obavljanje javnog prijevoza, bez obzira da li su ve ć kupile putnu
kartu, a također i osobe koje se nalaze u krugu kolodvora, pristaništa, luke, zrakoplovne luke
ili u neposrednoj blizini prijevoznog sredstva prije ukrcavanja odnosn o nakon iskrcavanja,

koje su imale namjeru putovati odre đenim prijevoznim sredstvom ili su njime putovale,
osim osoba koje su zaposlene na prijevoznom sredstvu.
Putnicima iz stava 1. ovog članka smatraju se i osobe koje imaju pravo na besplatnu
vožnju.
Članak 71.
Najniže visine osiguranih svota, na koje mora biti ugovoreno osiguranje po jednom
putniku u slu čaju smrti ili trajnog invaliditeta utvr đuje na prijedlog Ureda za nadzor Vlada
Federacije.
Članak 72.
Putnik kojeg zadesi nesretni slu čaj, odnosno prema uvjetima osiguranja odre đeni
korisnik u slučaju smrti putnika, ima pravo zahtijevati da društvo za osiguranje kod kojeg je
zaključeno osiguranje neposredno njemu izvrši svoju obvezu iz ugovora o osiguranju.
Ako je za nastalu štetu odgovoran vlasnik odnosno korisnik vozila koji je sklopio
ugovor o osiguranju putnika u javnom saobra ćaju, u naknadu štete koja pripada ošte ćenoj
osobi na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti ne urač unava se iznos koji
pripada oštećenoj osobi po osnovi obveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju
Ako vlasnik odnosno korisnik vozila nije sklopio ugovor o osiguranju putnika prema
odredbama ovog zakona, a dogodio se nesretni sluč aj, putnik odnosno osoba koja bi bila
korisnik osiguranja, da je ugovor o osiguranj u bio sklopljen, može isplatu osigurane svote
zahtijevati od bilo kojeg društva za osiguranje koje na teritoriju Federacije obavlja ovu vrstu
osiguranja.
Društvo za osiguranje kojem se obratila osoba iz stavka 3. ovog članka postupit će
kao da je ugovor o osiguranju bio sklopljen uz osiguranu svotu iz članka 71. ovog zakona.
Društvo za osiguranje iz stavka 3. ovog članka koje je izvršilo isplatu osigurane svote
ima prema vlasniku vozila, odnosno osobi odgovornoj za štetu pravo na regres za ispla ćeni
iznos, kamatu i troškove.
Ako društvo za osiguranje ne može ni u sudskom postupku ni u slu čaju prestanka
društva ostvariti pravo na re gres iz stavka 5. ovog članka, ono ima pravo zahtjev za isplatu
nenadoknađenih iznosa istaknuti prema ostalim dr uštvima za osiguranje koja provode ovu
vrstu osiguranja i to razmjerno premiji ostvar enoj u obveznom osigur anju putnika u javnom
prometu u odnosu na ukupnu premiju na teritoriju Federacije u toj vrsti osiguranja.
U sluč aju prestanka društva za osiguranje, osoba iz stavka 1. ovoga članka može
zahtijevati naknadu od društva za osiguranje iz stavka 3. ovog članka.
2. Osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila
od odgovornosti za štete trećim osobama
Članak 73.

Vlasnik odnosno korisnik motornog vozila i priklju čnog vozila dužan je sklopiti
ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu ko ju uporabom motornog vozila (u daljnjem
tekstu: osiguranje od automobilske odgovornosti) nanese tre ćim osobama zbog smrti,
tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari.
Štetom koja je nanesena uporabom motornog vozila smatra se i šteta koja je treć oj
osobi prouzročena padom stvari s motornog ili priključnog vozila.
Osiguranje od automobilske odgovornosti vlasniku odnosno korisniku motornog
vozila ne pokriva štetu na stvarima koje je prevozio, osim ako te stvari služe za osobnu
upotrebu onih osoba koje su se nalazile u vozilu.
Članak 74.
Motorna i priključna vozila, u smislu ovog zakona, jesu sva vozila na motorni pogon
koja se kre ću javnim putem i ostalima površinama na kojima se odvija promet, a koja
podliježu obvezi registracije po propisima o cestovnom prometu.
Od dužnosti sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti oslobođ eni su vlasnici
odnosno korisnici motornih i priključnih vozila koja se kreću tračnicama.
Registracija motornog vozila i priklju čnog vozila koje podliježe propisima o
registraciji, produženje regist racije i izdavanje probnih plo čica može se obaviti nakon što se
nadležnom organu za registraciju odnosno nadležnom organu za iz davanje probnih plo čica
podnese dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti.
Organizator natjecanja radi postizanja najve će brzine ili najve će prosječ ne brzine
dužan je zaključiti posebno osiguranje od autmobilske odgovornosti.
Članak 75.
Nema pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti za
štete trećim osobama:
1)vozač vozila te njegovi pravni sljedbenici gl ede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede
vozača.
2) vlasnik, suvlasnik,odnosno korisnik vozila u slučaju štete na stvarima.
Članak 76.
Obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od
automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom doga đaju biti veća od iznosa što ga
na prijedlog Ureda za nadzor utvrdi Vlada Fe deracije, ako ugovorom o osiguranju nije
utvrđen veći iznos.
Iznos iz stavka 1. ovog članka posebno se utvrđuje za štetu na osobama, a posebno za
štetu na stvarima.

Ako ima više ošte ćenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz stavka 1. ovog
članka, prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuje.
Društvo za osiguranje koje je isplatilo jednoj ošte ćenoj osobi iznos ve ći od onog koji
joj pripada s obzirom na razmjerno sniženje naknade, jer nije znalo niti moglo znati da
postoje i druge ošteć ene osobe, ostaje u obvezi prema ti m drugim osobama samo do visine
iznosa iz stavka 1. ovog članka.
Članak 77.
Kad pravna osoba koja obavlj a poslove zdravstvenog, invalidskog ili mirovinskog
osiguranja istakne odštetni zahtjev, društvo za osiguranje dužno je u okviru odgovornosti
svojeg osiguranika platiti naknadu u visini troškova lije čenja i drugih nužnih troškova koji
su u činjeni u skladu s propisima o zdravstv enom osiguranju odnosno razmjerni iznos
doprinosa za invalidsko i mirovinsko osiguranje.
Razmjerni iznos doprinosa za miro vinsko i invalidsko osiguranje odre đuje se u
kapitaliziranom iznosu prema preostalom vremenu radnog staža i godina života fizi čke
osobe potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu.
Članak 78.
Ako ošteć ena osoba istakne odštetni zahtjev neposredno prema društvu za
osiguranje, društvo za osiguranje ne može u o dgovoru na takav zahtjev isticati prigovore
koji bi na temelju Zakona ili uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti mogla
istaknuti prema osiguranoj osobi zbog nepridržavanja Zakona ili uvjeta za osiguranje od
automobilske odgovornosti.
Društvo za osiguranje koje nadoknadi štetu oštećenoj osobi a nije bilo u obvezi isplate
prema ovom zakonu ili uvjetima za osiguranje od automobilske odgovornosti, ima pravo
regresa prema osobi koja je odgovorna za štetu i to za ispla ćeni iznos štete, kamatu i
troškove.
Članak 79.
Osiguranjem od automobilske odgovornosti, u skladu s odredbama ovoga zakona,
obuhvaćene su i namjerno prouzro čene te štete što nastanu uporabom vozila kojim je
upravljala osoba koja za to nije bila ovlaštena.
Neovlaštenim korisnikom motornog vozila, u smislu ovog zakona smatra se:
1) osoba koja upravlja motornim vozilom bez odgovarajuće vozačke isprave,
2) osoba koja se bez nadzora ovlaštenog voza ča, instruktora obu čava u upravljanju
motornim vozilom u prometu na cesti,
3) osoba koja bez znanja i odobrenja vlasnika odnosno korisnika motornog vozila
upotrijebi to vozilo,
4) osoba koja na protupravan način dođe u posjed motornog vozila.

Društvo za osiguranje koje nadoknadi štetu iz stavka 1. ovog članka ima pravo
regresa prema osobi koja je odgovorna za štetu, i to za ispla ćeni iznos naknade štete, kamatu
i troškove.
Članak 80.
Ako se za trajanja osiguranja promijeni vlasnik odnosno korisnik motornog vozila,
prava i obveze iz ugovora o osiguranju od au tomobilske odgovornosti prenose se na novog
vlasnika odnosno korisnika i traju do isteka tekućeg razdoblja osiguranja.
Članak 81.
Društvo za osiguranje kod kojeg se vlasnik odnosno korisnik vozila osigurao od
automobilske odgovornosti dužno je štetu koja je uporabom vozila nanesena u zemljama
sustava zelene karte osiguranja, a koja prelazi iznos štete iz članka 76. stavka 1. ovog zakona
nadoknaditi trećoj osobi do visine određene propisima o obveznom osiguranju zemlje u kojoj
je šteta nastala.
Članak 82.
Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik odnosno
korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev jednom od
društva za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske odgovornosti.
Društvo za osiguranje iz stavka 1. ovog članka za isplaćeni iznos štete i trošak obrade
tereti fond za naknadu šteta pri Birou za osiguranje.
Osoba koja nije državljanin Federacije, a kojoj je na teritoriju Federacije nanesena šteta
uporabom vozila čiji se vlasnik odnosno korisnik nije osigurao od automobilske
odgovornosti, ima pravo na naknadu štete po osnovi ovog zakona samo ako po zakonu
države čiji je državljanin, državljani Federacije imaju pravo na naknadu štete nanesene
uporabom neosiguranog vozila.
Biro za osiguranje ima pravo na regres prema osobi koja je odgovorna za štetu i to za
isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove.
Članak 83.
Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog motornog vozila ima
pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili ošte ćenja zdravljai i podnosi
odštetni zahtjev jednom od društava za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske
odgovornosti.
Društvo za osiguranje iz stavka 1. ovog članka za isplaćeni iznos štete i trošak obrade
tereti Garancijski fond pri Birou za osiguranje.
Osoba koja nije državljanin Federacije, a kojoj je na teritoriju Federacije nanesena šteta
uporabom nepoznatog motornog vozila ima pravo na naknadu štete po osnovi ovog zakona,
samo ako po zakonu države čiji je državljanin, državljani Federacije imaju pravo na naknadu
štete nanesene uporabom nepoznatog motornog vozila.

Ako se prona đe vozilo čijom je uporabom nanesena šteta, Biro za osiguranje ima
pravo na regres preme društvu kod kojeg je sklopljeno osiguranje od automobilske
odgovornosti i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove.
Članak 84.
Štete isplaćene na osnovu članka 72. stavak 3. i čl. 82, 83, 89. i 96. Zakona snose sva
društva osiguranja koja obav ljaju poslove osiguranja od automobilske odgovornosti
srazmjerno premiji u toj vrsti osiguranja.
Međusobni obračun svih isplaćenih šteta obavlja se putem fonda za naknadu šteta pri
Birou osiguranja.
Članak 85.
Osoba koja motornim vozilom inozemne regist racije ulazi na teritorij Federacije mora
imati valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od auto mobilske odgovornosti koja vrijedi
za teritorij Federacije ili neki drugi dokaz o po stojanju takvog osiguranja, koja pokriva štete
najmanje do iznosa iz članka 76. stavka 1. ovog zakona.
Granična policija dužna je kontrolirati da li je ud ovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovog
članka.
Članak 86.
Međunarodnim ispravama i dokazima iz članka 85. stavka 1. ovog zakona smatraju
se oni dokumenti čiju valjanost priznaje Biro za osiguranje.
Priznavanje valjanosti me đunarodnih isprava i dokaza Biro za osiguranje obavlja
unaprijed, obavješćivanjem MUP-a.
Priznavanje valjanosti me đunarodnih isprava i dokaza uklju čuje i garantiranje Biroa
za osiguranje za obveze utemeljene tim ispravama i dokazima, do iznosa iz članka 76. stavak
1. ovog zakona.
Članak 87.
Osobe koje nemaju valjanu me đunarodnu ispravu ili dokaz iz članka 85. stavak 1.
ovog zakona moraju na granici sklopiti s doma ćim društvom za osiguranje ugovor o
osiguranju od automobilske odgovornosti koji vrijedi na teritoriju Federacije.
Članak 88.
Oštećena osoba, kojoj je šteta nanesena uporabom vozila s inozemnom registracijom
za koje vozilo postoji valjana me đunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od
automobilske odgovornosti iz članka 85. stavka l. ovog zakona, podnosi odštetni zahtjev
Birou za osiguranje.
Obradu i isplatu ovih šteta Biro za osiguranje može povjeriti svojim članovima ili
specijaliziranim organizacijama za obradu naved enih šteta, koji su dužni odštetni zahtjev
obraditi i likvidirati u skladu s međunarodnim sporazumima o osiguranju motornih vozila.

Članak 89.
Štetu nanesenu uporabom vozila inozemne re gistracije koje je osigurano kod društva
za osiguranje iz članka 87. ovog zakona, nadoknađ uje to društvo prema odredbama ovog
zakona koje važe za vozila registracije Federacije.
Članak 90.
Za naknadu štete koja je nanesena uporabom vozila inozemne registracije koje nema
valjanu me đunarodnu ispravu ili dokaz o osiguranju od automobilske odgovornosti važe
odredbe iz članka 82. ovog zakona.
Članak 91.
Vlasnik odnosno voza č motornog vozila mora na zahtjev ovlaštene osobe
Ministarstva unutarnjih poslova dati na uvid važe ću policu osiguranja od automobilske
odgovornosti kao i Europsko izvješće o nezgodi.
Članak 92.
Društvo za osiguranje dužno je uz po licu za osiguranje od automobilske
odgovornosti izdati Europsko izvješće o nezgodi.
Sudionici saobra ćajne nezgode popunjavaju i potpisuju te me đusobno razmjenjuju
Evropsko izvješć e o nezgodi. Uredno ispunjeno Evropsko izvješć e o nezgodi može se
koristiti kao odštetni zahtjev ili prijava štete po osnovu osiguranja od automobilske
odgovornosti.
Organi unutarnjih poslova kao i pravosudni i drugi organi koji vode postupak o
prometnim nezgodama dužni su na zahtjev osiguravaju ćeg društva pružiti podatke o
prometnoj nezgodi.
3. Osiguranje vlasnika odnosno korisnika zrakoplova od odgovornosti za štete
nanesene trećim osobama
Članak 93.
Vlasnik, odnosno korisnik zrakoplova dužan je osigurati se od odgovornosti za štete
koje zrakoplov može nanijeti trećim osobama.
Osobe koje se prevoze zrakoplovom ne smatraju se tre ćim osobama u smislu ovoga
zakona.
Za inozemni zrakoplov koji ulazi u zra čni prostor Federacije mora postojati
osiguranje od odgovornosti za štete iz stavka 1. ovog članka, ako nije pruženo drugo
osiguranje za naknadu štete ili ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.
Članak 94.

Obveza društva za osiguranje za naknadu štete, prema ovom članku, ograni čena je
iznosom koji utvr đuje Vlada Federacije na prijedlog Ureda za nadzor, ako ugovorom o
osiguranju nije predviđen veći iznos.
Obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi članka 93. ovog zakona
ograničena je iznosom iz stavka 1. ovog članka, ako ugovorom o osiguranju nije predvi đen
veći iznos.
Ako šteta nastane upotrebom nepoznatog, neosiguranog ili inozemnog zrakoplova,
primjenjuju se odredbe ovoga zakona koje se odnose na naknadu štete koju je prouzro čilo
nepoznato, neosigurano ili inozemno motorno vozilo.
4. Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika brodice na motorni pogon od odgovornosti
za štete nanesene trećim osobama
Članak 95.
Vlasnik, odnosno korisnik brodice na motorni pogon registrirane za šport i razonodu,
upisanoj u o čevidnik brodica dužan je osigurati se od odgovornosti za štete koju brodica na
motorni pogon može nanijeti tre ćim osobama zbog tjelesne ozljede, ošte ćenja zdravlja ili
smrti.
Osobe koje se prevoze brodicom na motorni pogon iz stavka 1. ovoga članka ne
smatraju se trećim osobama u smislu ovoga zakona.
Za brodicu na motorni pogom upisanu u str ani upisnik brodica koja ulazi u obalno
more Federacije ili unutrašnje plovne putove mora postojati osiguranje od odgovornosti za
štete iz stavka 1. ovoga članka, ako nije pruženo drugo odgovaraju će osiguranje za naknadu
štete ili ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.
Od dužnosti sklapanja ugovora o osiguranj u od odgovornosti kod registracije,
odnosno produženja registracije brodice na motorni pogon, oslobo đeni su vlasnici brodica
upisanih u očevidnik brodica na motorni pogon čija snaga motora ne prelazi 15 kW.
Obveza društva za osiguranje za naknadu šteta po osnovi ovoga članka ograničena je
iznosom koji utvr đuje Vlada Federacije na prijedlog Ureda za nadzor, ako ugovorom o
osiguranju nije predviđen veći iznos.
Odredbe ovog zakona koje se odnose na osiguranje vlasnika, odnosno korisnika od
odgovornosti za štete tre ćim osobama, ako je štetu prouzro čilo nepoznato, neosigurano ili
strano motorno vozilo odgovaraju će se primjenjuju i na odgovornost za naknadu štete
prouzročene uporabom nepoznate, neosigurane ili strane brodice na motorni pogon.