Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom Republike Srpske

Ovim zakonom ure đuju se uslovi, postupak, organi nadležni za otkrivanje, oduzimanje i
upravljanje imovinom koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela.

(1) Oduzimanje imovine koja je proistekla izvršenjem krivi čnog djela primjenjuje se za
krivična djela propisana Krivi čnim zakonikom Republike Srpske (u daljem tekstu: Krivi čni
zakonik):
1) protiv života i tijela:
1. teško ubistvo (član 125. stav 2),
2. otmica (član 142),
2) protiv sloboda i prava građana:
1. trgovina ljudima ( član 145),
2. trgovina djecom ( član 146),
3. udruživanje radi vršenja krivi čnih djela trgovine ljudima i djecom (član 147),
3) protiv polnog integriteta:
1. navođenje na prostituciju (član 169),
4) protiv seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta:
1. iskorištavanje djece za pornografiju (član 175),
2. iskorištavanje djece za pornografske predstave (član 176),
3. iskorištavanje kompjuterske mreže ili komunikacije drugim tehničkim sredstvima
za izvršenje krivičnih djela seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja djeteta (član 178),
4. navođenje djeteta na prostituciju (član 180),
5) protiv zdravlja ljudi:
1. neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga (član 207),
6) protiv privrede i platnog prometa:
1. nezakonito postupanje u privrednom poslovanju (član 248),

2. zloupotreba položaja odgovornog lica (član 249),
3. oštećenje povjerilaca (član 254),
4. primanje mita u obavljanju privredne djelatnosti (član 256),
5. davanje mita u obavljanju privredne djelatnosti (član 257),
6. pranje novca (član 263),
7. utaja poreza i doprinosa (član 264),
8. nedozvoljena trgovina (član 271),
7) terorizma:
1. finansiranje terorističkih aktivnosti (član 300),
8) protiv službene dužnosti:
1. zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja (član 315),
2. pronevjera (član 316),
3. prevara u službi (član 317),
4. primanje mita (član 319),
5. davanje mita (član 320),
6. trgovina uticajem (član 321),
7. nezakonito davanje pogodnosti privrednim subjektima (član 325),
9) protiv pravnog saobraćaja:
1. falsifikovanje i upotreba hartija od vrijednosti (član 353),
2. falsifikovanje kreditnih kartica i kartica za bezgotovinsko plaćanje (član 354),
3. falsifikovanje znakova za vrijednost (član 355),
4. pravljenje, nabavljanje i davanje drugom sredstava za falsifikovanje (član 356),
10) protiv javnog reda i mira:
1. izra đivanje i nabavljanje oružja i sredst ava namijenjenih za izvršenje krivi čnih
djela (član 360),
2. nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija (član 361),
3. udruživanje radi vršenja krivičnih djela (član 365),
4. izvršenje krivičnog djela u sastavu kriminalnog udruženja (član 366),
11) protiv bezbjednosti kompjuterskih podataka:
1. kompjuterska prevara (član 410),
2. neovlašteno korištenje kompjutera ili kompjuterske mreže (član 413),
12) protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom.
(2) Oduzimanje imovine koja je proistekla izvršenjem krivi čnog djela primjenjuje se i za
druga krivična djela propisana Krivi čnim zakonikom i drugim zakonima, kao i zakonima koji su
prestali da važe, ako je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom, odnosno vrijednost predmeta
krivičnog djela veća od 50.000 KM.

2. Stranke i pojmovi

(1) Stranke u postupku oduzimanja imovine koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela su
javni tužilac i vlasnik.
(2) U postupku iz stava 1. ovog člana mogu se koristiti i dokazi pribavljeni u toku krivičnog
postupka.
(3) Ako oduzimanje imovine koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela nije moguće, javni
tužilac će predložiti da se oduzme druga imovina koja odgovara vrijednosti imovine koja je
proistekla izvršenjem krivičnog djela.
(4) Ako odredbama ovog zakona nije drugačije propisano, shodno se primjenjuju odredbe
Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljem tekstu: Zakon o krivičnom postupku).

(1) Pojedini pojmovi i izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
1) imovinom se smatra dobro svake vrste, materijalno ili nematerijalno, pokretno ili
nepokretno, udjeli u pravnom licu, pravni doku menti ili isprave u bilo kojoj formi kojima se
dokazuje pravo ili interes u odnosu na takvo dobr o, kao i prihod ili druga korist proistekla
neposredno ili posredno iz krivi čnog djela, kao i dobro u koje je ona pretvorena ili sa kojim je
pomiješana,
2) imovinom koja je proistekla izvršenjem krivi čnog djela smatra se imovina vlasnika koja
je u očiglednoj nesrazmjeri sa njegovim zakonitim prihodima,
3) zakoniti prihodi su raspoloživa finansijska sredstva vlasnika imovine za koje je mogu će
utvrditi zakonitost sticanja,
4) vlasnikom se smatra osumnji čeno, optuženo, osuđeno lice, ostavilac, pravni sljedbenik
ili treće lice,
5) ostaviocem se smatra lice protiv koga, usljed smrti krivični postupak nije pokrenut ili je
obustavljen, a u krivičnom postupku koji se vodi protiv drugih lica je utvrđeno da je zajedno sa tim
licima učinio krivično djelo iz člana 2. ovog zakona,
6) pravnim sljedbenikom se smatra nasljednik osuđenog, ostavioca ili njihovih nasljednika,
7) tre ćim licem se smatra fizi čko ili pravno lice na koje je prenesena imovina koja je
proistekla krivičnim djelom,
8) oduzimanjem se smatra privremeno ili trajno oduzimanje imovine koja je proistekla
izvršenjem krivičnog djela.
(2) Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za ozna čavanje muškog ili ženskog roda
podrazumijevaju oba pola.

GLAVA II

NADLEŽNI ORGANI

1. Ministarstvo unutrašnjih poslova

(1) Organi nadležni za otkrivanje, oduzimanje i upravljanje imovinom koja je proistekla
izvršenjem krivičnog djela su:
1) javno tužilaštvo,
2) sud,
3) Ministarstvo unutrašnjih poslova,
4) Agencija za upravljanje oduzetom imovinom (u daljem tekstu: Agencija).
(2) Nadležnost javnog tužioca i suda u postupku iz stava 1. ovog člana određuje se prema
nadležnosti suda za krivično djelo iz kojeg potiče imovina.

(1) Otkrivanje imovine koja je proistekla izvršenjem krivi čnog djela vrši nadležna
organizaciona Jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: Jedinica), koja vrši i druge
poslove u skladu s ovim zakonom.
(2) Poslove iz stava 1. ovog člana Jedinica vrši po službenoj dužnosti ili po odluci nadležnog
javnog tužilaštva i suda.

2. Agencija za upravljanje oduzetom imovinom

(1) Poslove iz svoje nadležnosti Agencija vr ši po službenoj dužnosti ili po odluci javnog
tužilaštva i suda.
(2) Ministarstva, republičke uprave, republičke upravne organizacije, organi jedinica lokalne
samouprave, pravna lica čiji je osnivač Republika Srpska ili jedinica lokalne samouprave, ustanove,
javna preduze ća i drugi oblici organizovanja utvr đeni zakonom, a koji obavljaju javnu službu,
privredna društva, te drugi organi i organizacije , dužni su da Jedinici i Agenciji pružaju pomo ć i
dostavljaju sve podatake koji su potrebni za obavljanje poslova iz njihove nadležnosti.
(3) Zaposlenima u Agenciji koji obavljaju pos love u vezi sa upravljanjem oduzetom
imovinom izdaje se legitimacija.
(4) Sadržaj i izgled legitimacije utvr đuje se pravilnikom koji d onosi ministar pravde (u
daljem tekstu: ministar), na prijedlog Agencije.

(1) Agencija upravlja:
1) privremeno i trajno oduzetom imovinom koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela,
2) oduzetim predmetima i sredstvima nastalim izvršenjem krivi čnog djela, u skladu sa
članom 82. Krivičnog zakonika,
3) oduzetom imovinskom koristi, prihodima ili drugom koristi nastalom iz imovinske
koristi pribavljenom krivičnim djelom, u skladu sa čl. 83. do 85. Krivičnog zakonika,
4) imovinom datom na ime jemstva u krivi čnom postupku i na ime jemstva, u skladu sa
članom 27. ovog zakona,
5) oduzetim predmetima i imovinskom koristi pribavljenim izvršenjem prekršaja,
6) privremeno i trajno oduzetom imovinom po osnovu odluka suda Bosne i Hercegovine,
sudova Federacije Bosne i Hercegovine i sudova Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine,
7) imovinom čije je raspolaganje ograni čeno, u skladu sa odlukama Ujedinjenih nacija i
drugih međunarodnih organizacija, čiji je član Republika Srpska i Bosna i Hercegovina,
8) privremeno i trajno oduzetom imovinom od inostranog organa, a po molbi tog organa
za pružanje međunarodne pravne pomoći, u smislu odredaba ovog zakona.
(2) Upravljanje oduzetom imovinom obuhvata preuzimanje oduzete imovine, skladištenje
i čuvanje, procjenu vrijednosti oduzete imovine, prodaju i upravljanje dobijenim sredstvima u
skladu sa zakonom, donošenje odluka o upravljanju hartijama od vrijednosti i udjelima u
privrednim društvima, davanje u zakup, davanje na korištenje, uništenje oduzete imovine, vraćanje
oduzete imovine i druge poslove u skladu sa ovim zakonom.
(3) Agencija vodi evidencije o imovini kojom upravlja i o sudskim postupcima u kojima je
odlučivano o takvoj imovini, vrši obradu i praćenje podataka o oduzetoj imovini kojom upravlja u
svrhu analiza u oblasti primjene zakona, u čestvuje u pružanju me đunarodne pravne pomo ći,
učestvuje u obuci državnih službenika u vezi sa upravljanjem oduzetom imovinom i obavlja druge
poslove u skladu sa ovim zakonom.

GLAVA III

POSTUPAK ZA ODUZIMANJE IMOVINE

1. Finansijska istraga

(1) Finansijska istraga (u daljem tekstu: istraga) pokre će se protiv vlasnika imovine kada
postoje osnovi sumnje da ima imovinu koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela.
(2) U istrazi se prikupljaju dokazi o imovini i zakonitim prihodima koje je vlasnik imovine
stekao, na činu i troškovima života vlasnika imovine, dokazi o imovini koju je naslijedio pravni
sljedbenik, odnosno dokazi o imovini i naknadi za koju je imovina prenesena na treće lice.
(3) Javni tužilac će završiti istragu kada utvrdi da je stanje stvari dovoljno razriješeno
podnošenjem zahtjeva za trajno oduzimanje imov ine ili naredbom obustaviti istragu ako se ne
utvrdi da postoje uslovi za podnošenje zahtjeva za trajno oduzimanje imovine.

(1) Dužnost svih učesnika istrage je da postupaju sa naročitom hitnošću.
(2) Podaci u vezi sa istragom povjerljivi su i predstavljaju tajne podatke odre đene u skladu
sa zakonom kojim se uređuje tajnost podataka.
(3) Osim službenih lica, podatke iz stava 2. ovog člana ne mogu odavati ni druga lica kojima
podaci postanu dostupni.
(4) Službeno lice je dužno da drugo lice obavijesti da ovi podaci predstavljaju tajne podatke.

(1) Istraga se pokreće naredbom javnog tužioca.
(2) Istragom rukovodi javni tužilac.
(3) Na zahtjev javnog tužioca ili po službenoj dužnosti, a pod nadzorom javnog tužioca,
dokaze iz člana 9. stav 2. ovog zakona prikuplja Jedinica.

(1) Pretresanje stana, ostalih pr ostorija i pokretnih stvari vlas nika ili drugih lica može se
preduzeti ako postoji dovoljno osnova za sumnju da će se pronaći dokazi iz člana 9. stav 2. ovog
zakona.
(2) Pretresanje vlasnika ili drugih lica mo že se preduzeti kada je vjerovatno da će se
pretresanjem pronaći dokazi iz člana 9. stav 2. ovog zakona.

(1) Predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz iz člana 9. stav 2. ovog zakona privremeno će
se oduzeti u skladu sa odredbama Zakona o krivi čnom postupku, na osnovu naredbe suda, a po
prijedlogu javnog tužioca.
(2) Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu se, u skladu sa Zakonom o krivi čnom postupku,
privremeno oduzeti i bez naredbe suda, ukoliko postoji opasnost od odgađanja.
(3) Ministarstva, republičke uprave, republičke upravne organizacije, organi jedinica lokalne
samouprave, pravna lica čiji je osnivač Republika Srpska ili jedinica lokalne samouprave, ustanove,
javna preduze ća i drugi oblici organizovanja utvr đeni zakonom, a koji obavljaju javnu službu,
privredna društva, te drugi organi i orga nizacije, dužni su da Jedinici omogu će uvid, pristup i
preuzimanje podataka iz njihovih elektronskih baza , kao i uvid i dostavu evidencija, dokumenata,
podataka i drugih predmeta.
(4) Uvid i dostava iz stava 3. ovog člana ne može se uskratiti pozivanjem na obavezu
čuvanja poslovne, službene, državne, odnosno vojne tajne.

(1) Na obrazloženi zahtjev javnog tužioca, sud će narediti bankarskoj ili drugoj finansijskoj
organizaciji da Jedinici dostavi podatke o stanju poslovnih i ličnih računa i sefova vlasnika imovine,
kao i da omogući uvid u sefove.
(2) Naredbom iz stava 1. ovog člana, sud može odobriti Jedinici da vrši automatsku obradu
podataka o stanju poslovnih i ličnih računa i sefova vlasnika imovine.

2. Privremeno oduzimanje imovine

(1) Kada postoji opasnost da bi kasnije oduzimanje imovine koja je proistekla izvršenjem
krivičnog djela bilo otežano ili onemogu ćeno, javni tužilac može podnijeti zahtjev za privremeno
oduzimanje imovine.
(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana sadrži:
1) podatke o vlasniku imovine,
2) opis i zakonski naziv krivičnog djela,
3) označenje imovine koju treba oduzeti,
4) dokaze o imovini,
5) okolnosti iz kojih proizlazi osnovana sum nja da je imovina proistekla izvršenjem
krivičnog djela,
6) razloge koji opravdavaju potrebu za privremenim oduzimanjem imovine.
(3) Zahtjev iz stava 1. ovog člana dostavlja se bez odgađanja vlasniku sa poukom da u roku
od 15 dana od dana prijema zahtjeva može do staviti odgovor na zahtjev sa dokazima o na činu
sticanja imovine.
(4) O zahtjevu iz stava 1. ovog člana, u zavisnosti od faze postupka, odlučuje:
1) sudija za prethodni postupak,
2) sudija za prethodno saslušanje,
3) sudija, odnosno predsjednik vije ća prvostepenog suda pred kojim se održava glavni
pretres ili sudija, odnosno predsjednik vijeća koje je donijelo prvostepenu presudu.

(1) Odmah po prijemu odgovora vlasnika na zahtjev javnog tužioca, odnosno kada
protekne rok od 15 dana za dost avljanje odgovora, sud zakazuje ro čište, na koje poziva vlasnika,
njegovog branioca, odnosno punomoćnika i javnog tužioca.
(2) Poziv se dostavlja na adresu, odnosno sjedište lica iz stava 1. ovog člana, uz upozorenje
da će se ročište održati i u slučaju njihovog nedolaska.

(1) Ročište iz člana 16. stav 1. ovog zakona održaće se u roku od osam dana od dana prijema
odgovora na zahtjev javnog tužioca, odnosno kada protekne rok u kome se odgovor može dati.
(2) Početo ročište dovršiće se, po pravilu, bez prekidanja ili odgađanja.
(3) Na ro čištu javni tužilac iznosi dokaze o imovini koju vlasnik posjeduje, okolnosti o
osnovanoj sumnji da je imovina koja je proistekla izvršenjem krivi čnog djela i okolnosti koje
ukazuju na opasnost da bi njeno kasnije oduzimanje bilo otežano ili onemogućeno.
(4) Vlasnik i njegov branilac, odnosno punomoćnik iznose dokaze o neosnovanosti navoda
javnog tužioca ili o zakonitom porijeklu imovine.

(1) Po okončanju ročišta sud donosi rješenje kojim usvaja ili odbija zahtjev za privremeno
oduzimanje imovine.
(2) Rješenje o privremenom oduzimanju imov ine koja je proistekla izvršenjem krivi čnog
djela sadrži:
1) podatke o vlasniku,
2) opis i zakonski naziv krivičnog djela,
3) podatke o imovini koja se oduzima,
4) okolnosti iz kojih proizlazi osnovana sum nja da je imovina proistekla izvršenjem
krivičnog djela,
5) razloge koji opravdavaju potrebu za priv remenim oduzimanjem imovine i vrijeme na
koje se oduzima,
6) zabilježbu privremenog oduzimanja imovin e u javnom registru o nepokretnostima i o
stvarnim pravima na njima (u daljem tekstu: javni registar) ili registrima, koje vode sudovi i drugi
organi, odnosno druga pravna lica.
(3) Sud rješenjem odre đuje privremeno oduzimanje imovine, ako su ispunjeni sljede ći
uslovi:
1) postoji osnovana sumnja da je fizi čko ili pravno lice izvršilo krivi čno djelo iz člana 2.
ovog zakona,
2) postoji osnovana sumnja da je imovina vlasnika proistekla izvršenjem krivičnog djela,
3) postoje razlozi koji opravdavaju potrebu za privremenim oduzimanjem iz člana 15. stav
1. ovog zakona.
(4) Ako nisu ispunjeni uslovi iz stava 3. ovog člana, sud će rješenjem odbiti zahtjev.
(5) Sud rješenjem može odrediti da se privremeno oduzimanje ne odnosi na imovinu koju
treba izuzeti primjenom pravila o zaštiti savjesnog st icaoca, a vlasniku može ostaviti na korištenje
dio privremeno oduzete imovine ako bi njenim oduzimanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje
vlasnika ili lica koja je on dužan da po zakonu izdržava.
(6) Rješenje iz stava 1. ovog člana sud dostavlja vlasniku, braniocu, odnosno punomoćniku,
javnom tužiocu, Jedinici i Agenciji.
(7) Sud ne može privremeno oduzeti imovinu ko ja je izuzeta od izvršenja u skladu sa
Zakonom o izvršnom postupku.

(1) Protiv rješenja iz člana 18. stav 1. ovog zakona, može se izjaviti žalba u roku od osam
dana od dana dostavljanja rješenja, koja ne odgađa izvršenje rješenja.
(2) O žalbi protiv rješenja odlučuje vanpretresno vijeće nadležnog suda.
(3) Odluku o žalbi sud će donijeti u roku od 15 dana od dana prijema spisa na odlučivanje.
(4) Sprovođenje rješenja o privremenom oduzimanju imovine, radi predaje Agenciji, vrše
policijski službenici Jedinice ili drugi nadležni orga ni prema vrsti imovine koja se oduzima, a koji
su određeni zakonom.
(5) Sprovođenje rješenja o privremenom oduzimanju imovine, a koje se odnosi na hartije
od vrijednosti vrši Centralni re gistar hartija od vrijednosti, od nosno nadležni registarski sud za
udjele u privrednim društvima.

(1) Rješenje o privremenom oduzimanju imov ine koja je proistekla izvršenjem krivi čnog
djela prestaje da važi ako:
1) javni tužilac ne podnese zahtjev za traj no oduzimanje u roku od godinu dana od
pravosnažnog okončanja krivičnog postupka,
2) rješenje o privremenom oduzimanju imovine bude pravosnažno ukinuto prije isteka roka
iz tačke 1) ovog stava,
3) rješenje o privremenom oduzimanju im ovine bude zamijenjeno nekom od mjera
obezbjeđenja.
(2) Privremeno oduzimanje imovine koja je proistekla izvršenjem krivi čnog djela traje
najduže dok sud ne odluči o zahtjevu za trajno oduzimanje imovine.
(3) Ako javni tužilac ne podnese zahtjev za trajno oduzimanje imovine u roku propisanom
u članu 36. stav 1. ovog zakona, sud po službenoj dužnosti donosi rješenje kojim se ukida
privremeno oduzimanje imovine, te vraća imovinu vlasniku.
(4) Sud rješenje dostavlja vlasniku, njegovom braniocu, odnosno punomo ćniku, javnom
tužiocu, Jedinici, Agenciji ili drugom organu nadležnom za njegovo izvršenje.
(5) Do podnošenja zahtjeva za trajno oduzimanje imovine, kontrolu opravdanosti
privremenog oduzimanja imovine sud vrši po is teku svakih šest mjeseci od dana donošenja
posljednjeg rješenja i može privremeno oduzim anje ukinuti ili zamijeniti nekom od mjera
obezbjeđenja.
(6) Žalba protiv rješenja iz stava 3. ovog člana ne odgađa izvršenje rješenja.

(1) Ako je upravljanje privremeno oduz etom imovinom otežano ili prouzrokuje
nesrazmjerno visoke troškove, sud može na obrazlo žen prijedlog javnog tužioca, a na inicijativu
Agencije, preispitati odluku o privremenom oduzim anju imovine koja je proistekla izvršenjem
krivičnog djela i zamijeniti je nekom od mjera obezbjeđenja iz člana 22. stav 1. ovog zakona.
(2) Prije donošenja odluke iz stava 1. ovog člana sud može zakazati ro čište da bi se
preispitala odluka o odre đivanju privremenog oduzimanja imovin e koja je proistekla izvršenjem
krivičnog djela.
(3) Na ro čište iz stava 2. ovog člana pozva će se lica iz člana 16. ovog zakona, kao i
predstavnik Agencije, a nedolazak uredno pozvanih lica ne sprečava održavanje ročišta.
(4) Rješenje o mjeri obezbjeđenja iz stava 1. ovog člana sud će donijeti ako se utvrdi da je
prijedlog javnog tužioca opravdan i da se to m mjerom može obezbijediti trajno oduzimanje
imovine.
(5) Protiv rješenja o odbijanju prijedloga ja vnog tužioca za preispitivanje odluke o
određivanju privremenog oduzimanja imovine koja je proistekla izvršenjem krivi čnog djela, žalba
nije dozvoljena.
(6) Javni tužilac ne može na osnovu istih činjenica podnijeti novi prijedlog.

3. Privremene mjere obezbje đenja oduzimanja imovine koja je proistekla izvršenjem
krivičnog djela

Ako postoji opasnost da će vlasnik raspolagati imovinom za koju postoje osnovi sumnje
da je proistekla izvršenjem krivi čnog djela, javni tužilac može prije, nakon pokretanja i nakon
završetka krivičnog postupka, ali najkasnije u roku od godinu dana od pravosnažnog okon čanja
krivičnog postupka, predložiti izricanje privremene mjere obezbjeđenja, i to:
1) zabrana otu đenja i optere ćenja nepokretnosti ili stvarnih prava upisanih na
nepokretnosti, uz zabilježbu zabrane u javnom registru,
2) zabrana vlasniku ili drugom licu na kojeg je imovina prenesena da je otu đi, sakrije,
optereti ili raspolaže pokretnom imovinom,
3) zabrana dužniku vlasnika ili drugog lica na koje je imovina prenesena da dobrovoljno
ispuni svoju obavezu, te zabrana vlasniku ili drugom licu na koje je imovina prenesena da primi
ispunjenje te obaveze, odnosno da raspolaže svojim potraživanjima,
4) nalog banci ili drugoj finansijskoj organiza ciji i drugom pravnom licu da vlasniku ili
drugom licu na koje je imovina prenesena ili tre ćem licu na osnovu naloga vlasnika ili drugog lica
na koje je imovina prenesena, izvrši isplatu novčanih sredstava sa njihovog računa u vrijednosti za
koju je određena privremena mjera obezbjeđenja,
5) zabrana otuđenja i opterećenja hartija od vrijednosti, udjela u fondovima ili poslovnog
udjela uz zabilježbu zabrane kod Centralnog regi stra hartija od vrijednos ti, registra poslovnih

subjekata, zabranom korištenja ili raspolaganja pravima po osnovu takvih hartija od vrijednosti,
udjela u fondovima ili poslovnih udjela,
6) zabrana dužniku vlasnika ili drugog lica na koje je imovina prenesena da vlasniku ili
drugom licu na koje je imovina prenesena preda stvari, prenese pravo ili obavi drugu nov čanu
transakciju.

(1) O prijedlogu javnog tužioca za određivanje privremene mjere obezbjeđenja iz člana 22.
ovog zakona, rješenjem odlučuje sud koji je nadležan za suđenje u krivičnom postupku za krivično
djelo iz kojeg je proistekla imovina koja je predmet obezbjeđenja.
(2) O prijedlogu iz stava 1. ovog člana, zavisno od faze postupke odlučuje:
1) sudija za prethodni postupak,
2) sudija za prethodno saslušanje,
3) sudija, odnosno predsjednik vije ća prvostepenog suda pred kojim se održava glavni
pretres ili sudija, odnosno predsjednik vijeća koje je donijelo prvostepenu presudu.

(1) Protiv rješenja iz člana 23. stav 1. ovog zakona mo že se izjaviti žalba vanpretresnom
vijeću u roku od tri dana od dana prijema, koja ne odgađa izvršenje rješenja.
(2) Rješenje iz člana 23. stav 1. ovog zakona dostavlja se vlasniku, njegovom braniocu,
odnosno punomo ćniku, javnom tužiocu, Jedinici, Agenciji ili drugom organu nadležnom za
njegovo izvršenje, odmah, a najkasnije prvog radnog dana nakon donošenja rješenja.
(3) Izvršenje rješenja sprovodi sud, Jedinica ili drugi nadležni organi određeni zakonom.

(1) Ako je mjeru obezbjeđenja potrebno upisati u javne registre ili registre koje vode sudovi
i drugi organi, odnosno druga pravna lica (u daljem tekstu: registar), odluka suda sadrži i nalog za
upis mjere obezbjeđenja u javne registre ili registre.
(2) Ako je mjeru obezbjeđenja potrebno brisati iz javnih registara ili registara, odluka suda
sadrži i nalog za brisanje mjere obezbjeđenja u javnim registrima ili registrima.

Pravni posao, kojim vlasnik nakon upisa mjere obezbje đenja u javni registar ili registar
raspolaže stvarima ili pravom koje je predmet mjere obezbjeđenja, ne proizvodi pravno dejstvo.

(1) Privremena mjera obezbje đenja može se ukinuti ili zamijeniti drugom mjerom prije
isteka vremena na koje je određena ili prije isteka roka iz člana 36. stav 1. ovog zakona, ako sud na
prijedlog vlasnika utvrdi da nije potrebna ili da se obezbjeđenje može postići drugom privremenom
mjerom, te ako vlasnik ili treće lice položi jemstvo.
(2) Jemstvo se uvijek daje u gotovom novcu, a izuzetno u stvarima ili pravima koja se, po
ocjeni suda, mogu unovčiti u kratkom roku.
(3) Ako je mjera obezbje đenja određena na vrijeme koje je kra će od roka iz člana 36. stav
1. ovog zakona, javni tužilac može predložiti da se trajanje mjere obezbjeđenja produži.
(4) Na postupak prestanka, ukidanja, produženja, zamjene ili odre đivanja dodatne mjere
obezbjeđenja primjenjuju se odredbe člana 20. ovog zakona.

(1) Privremena mjera obezbje đenja može trajati najduže 60 dana nakon dostavljanja
obavještenja suda vlasniku da je rješen je o trajnom oduzimanju imovine iz člana 43. stav 1. ovog
zakona postalo pravosnažno.
(2) Ako je rješenje iz člana 43. stav 1. ovog zakona pobijano žalbom, rok iz stava 1. ovog
člana teče od dana kada je predlagaču obezbijeđenja dostavljena odluka drugostepenog suda kojom
je potvrđena odluka o trajnom oduzimanju imovine.

(1) Za štetu koja je nastala primjenom privremene mjere obezbjeđenja odgovara Republika
Srpska.
(2) Vlasnik može pokrenuti parni čni postupak za naknadu štete pred nadležnim sudom u
roku od godinu dana, računajući od pravosnažnosti rješenja kojim je odbijen zahtjev javnog tužioca
za trajno oduzimanje imovine.

4. Poseban postupak za oduzimanje imovine

(1) Odredbe ovog zakona primjenjivaće se i kada iz pravnih ili faktičkih razloga nije moguće
vođenje krivičnog postupka prema učiniocu krivičnog djela, i to:
1) ako lice protiv kojeg je pokrenut krivi čni postupak nije sposobno da u čestvuje u
postupku zbog nastupanja duševne bolesti,
2) ako je lice protiv kojeg je pokrenut krivi čni postupak nedostupno organima gonjenja i
sudu,
3) u slučaju smrti lica protiv kojeg je pokrenut krivični postupak.
(2) Postupak iz stava 1. ovog člana pokreće se i vodi po zahtjevu javnog tužioca.
(3) U slučajevima iz stava 1. ovog člana, javni tužilac zahtjevom pokreće poseban postupak
u kojem će prikupiti dokaze i činjenice potrebne radi utvr đenja da li je lice iz stava 1. ovog člana
učinilo protivpravno djelo koje je u zakonu određeno kao krivično djelo i da li je tim djelom steklo
imovinu, te u kojem iznosu.
(4) Nakon podnošenja zahtjeva iz stava 3. ovog člana lice iz stava 1. ovog člana mora imati
branioca.
(5) Ako je imovina koja je proistekla izvrše njem protivpravnog djela prenesena na drugo
lice, to lice (pravni sljedbenik ili tre će lice) u postupku iz stava 1. ovog člana ima položaj stranke i
sva prava koja prema ovom zakonu pripadaju osumnjičenom, odnosno optuženom.

(1) U slučajevima iz člana 30. stav 1. ovog zakona, javni tužilac u zahtjevu predlaže da sud
utvrdi da je lice počinilo protivpravno djelo i da je tim djel om steklo imovinu, te da se ta imovina
oduzme od tog lica ili lica na koje je ona prenesena.
(2) U slučaju da lice iz člana 30. stav 1. tačka 1) ovog zakona nije sposobno da učestvuje u
krivičnom postupku zbog nastupanja duševne bolesti, javni tužilac će prije podnošenja zahtjeva iz
stava 1. ovog člana, u prisustvu vještaka i branioca, pokušati da ispita to lice.
(3) Ako se lice iz člana 30. stav 1. ta čka 1) ovog zakona ne može ispitati, javni tužilac
podnosi zahtjev iz stava 1. ovog člana.
(4) Zahtjev iz stava 1. ovog člana javni tužilac podnosi sudiji za prethodno saslušanje
nadležnog suda, koji će prethodno ispitati postoje li uslovi za odbacivanje, odbijanje ili uslovi za
odobrenje povlačenja zahtjeva odgovarajućom primjenom čl. 243, 247. i 248. Zakona o krivičnom
postupku, i ako postoje, donije će rješenje o odbacivanju ili odbijanju, odnosno odobravanju
povlačenja zahtjeva.
(5) Sud rješenje dostavlja javnom tužiocu, licu iz člana 30. stav 1. ta čka 1) ovog zakona i
braniocu.
(6) Ako ne donese nijedno od navedenih rješenja, sudija za prethodno saslušanje će
proslijediti predmet sudiji, odnosno vijeću kojem je predmet dodijeljen radi zakazivanja ročišta.

(1) O zahtjevu javnog tužioca iz člana 31. stav 1. ovog zakona odlu čuje sud nakon
sprovedenog ročišta.
(2) Sud obavještava o ro čištu zakonskog zastupnika lica iz člana 30. stav 1. ta čka 1) ovog
zakona, a ako ga nema, njegovog bra čnog ili vanbra čnog druga, odnosno najbližeg srodnika,
branioca, te lice na koje je imovina prenesena i lice koje tvrdi da u vezi sa imovinom ima pravo koje
sprečava primjenu odredaba ovog odjeljka Zakona.
(3) Sudija, odnosno predsjednik vijeća, prije ročišta, u prisustvu vještaka, pokušaće da ispita
prisutno lice iz člana 30. stav 1. tačka 1) ovog zakona, radi ocjene njegove sposobnosti da učestvuje
u postupku.
(4) Sud obavještava o vremenu i mjestu ispitivanja javnog tužioca, lica iz člana 30. stav 1.
tačka 1) ovog zakona, branioca i zakonskog zast upnika, odnosno najbližeg srodnika, s tim da će
se ispitivanje obaviti i bez prisustva uredno pozvanog zakonskog zastupnika, odnosno najbližeg
srodnika.
(5) Ako sud nakon ispitivanja vj eštaka utvrdi da je lice iz člana 30. stav 1. ta čka 1) ovog
zakona nesposobno da učestvuje u postupku, ročište će se održati u njegovom odsustvu.
(6) O sposobnosti lica iz člana 30. stav 1. ta čka 1) ovog zakona da u čestvuje u postupku
ispitivaće se vještak koji je obavio pregled tog lica.
(7) Ako lice iz člana 30. stav 1. ovog zakona nije ispitano, smatra će se da je osporilo
osnovanost zahtjeva iz člana 31. stav 1. ovog zakona, a ako je lice ranije ispitano, nakon završetka
dokaznog postupka pročitaće se zapisnici o njegovom ranijem ispitivanju, ako postoje.

(1) Ako je javni tužilac postavio zahtjev iz člana 31. stav 1. ovog zakona, a sud nakon
sprovedenog ročišta utvrdi da je lice iz člana 30. stav 1. tačka 1) ovog zakona počinilo protivpravno
djelo i da je tim djelom steklo imovinu, donosi rješenje kojim se utvrđuje da je lice iz člana 30. stav
1. ta čka 1) ovog zakona po činilo protivpravno djelo i da je tim protivpravnim djelom steklo
imovinu.
(2) U rješenju iz stava 1. ovog člana, sud će:
1) navesti koje stvari ili prava predstavljaju imovinu koja je proistekla protivpravnim djelom,
2) zavisno od okolnosti, naznačiti njihovu novčanu protivvrijednost,
3) utvrditi da su te stvari ili prava postala svojina, odnosno imovina Republike Srpske,
4) naložiti licu iz člana 30. stav 1. ta čka 1) ovog zakona, odnosno drugom licu na koje je
imovina prenesena da Republici Srpskoj preda odre đene stvari, odnosno da na Republiku Srpsku
prenese određena prava, ako ona već nisu prešla na Republiku Srpsku ili da isplati njihovu novčanu
protivvrijednost u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rješenja,
5) odrediti da se u javnim registrima ili re gistrima, izvrši upis prava u korist Republike
Srpske.
(3) Ako sud ne utvrdi da je lice iz člana 30. stav 1. ta čka 1) ovog zakona po činilo
protivpravno djelo i steklo imovinu ili je imovina potpuno obuhva ćena dosu đenim
imovinskopravnim zahtjevom, rješenjem će odbiti zahtjev iz člana 31. stav 1. ovog zakona.

(1) Sud rješenja iz člana 33. st. 1. i 3. ovog zakona dostavlja javnom tužiocu, licu iz člana
30. stav 1. ta čka 1) ovog zakona i njegovom braniocu , te zakonskom zastupniku, a ako ga nema,
bračnom ili vanbra čnom drugu, odnosno najbližem srodniku, te licu na koje je imovina koja je
proistekla protivpravnim djelom prenesena.
(2) Protiv rješenja iz člana 33. stav 1. ovog zakona žalbu mogu izjaviti sva lica koja imaju
pravo na izjavljivanje žalbe protiv presude, u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, u skladu sa
odredbama Zakona o krivičnom postupku.

Odredbe čl. 30. do 35. ovog zakona primjenjivaće se na odgovarajući način i u slučaju kada
lice protiv kojeg je krivični postupak pokrenut nije dostupno, kao i u slučaju smrti lica protiv kojeg
je pokrenut krivični postupak.

5. Trajno oduzimanje imovine

(1) Nakon potvr đivanja optužnice, a najkasnije u roku od godinu dana od pravosnažnog
okonč
anja krivičnog postupka, javni tužilac podnosi zahtjev za trajno oduzimanje imovine koja je
proistekla izvršenjem krivičnog djela.
(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana sadrži:
1) podatke o vlasniku,
2) opis i zakonski naziv krivičnog djela,
3) označenje imovine koju treba oduzeti,
4) dokaze o imovini koju vlasnik posjeduje i zakonitim prihodima,
5) okolnosti koje ukazuju na postojanje očigledne nesrazmjere između imovine i prihoda,
6) razloge koji opravdavaju potrebu za trajnim oduzimanjem imovine.
(3) Zahtjev protiv pravnog sljedbenika sadrži dokaze da je naslijedio imovinu koja je
proistekla izvršenjem krivičnog djela, a zahtjev protiv trećeg lica sadrži i dokaze da je imovina koja
je proistekla izvršenjem krivi čnog djela prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara
stvarnoj vrijednosti u cilju sprečavanja oduzimanja.
(4) O zahtjevu iz stava 1. ovog člana odlučuje nadležni sud.
(5) Postupak za trajno oduzimanje imovine je hitan.

(1) Ako je zahtjev iz člana 36. stav 1. ovog zakona podnesen u toku prvostepenog postupka,
sud poziva vlasnika da se na glavnom pretresu izjasni da li će osporavati zahtjev.
(2) Ako vlasnik ne do đe na glavni pretres ili se ne izja sni o zahtjevu, smatra se da ne
osporava zahtjev.
(3) Ako se vlasnik izjasni da ne osporava zahtjev, odluka o zahtjevu se donosi u presudi, a
ta se odluka može pobijati žalbom na presudu.
(4) Ako se vlasnik izjasni da osporava zahtje v, sud donosi odluku o zahtjevu na glavnom
ročištu u postupku propisanom ovim zakonom.
(5) Ako je zahtjev podnesen nakon pravosnažnog okončanja krivičnog postupka, odluku o
zahtjevu za trajno oduzimanje im ovine sud donosi na glavnom ro čištu u postupku propisanom
ovim zakonom.
(6) Presudu kojom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe, odnosno rješenje
kojim se odbija zahtjev za trajno oduzimanje im ovine, sud dostavlja Poreskoj upravi Republike
Srpske na postupanje u skladu sa važećim propisima.

(1) Prije održavanja glavnog ro čišta, sud u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva
javnog tužioca zakazuje pripremno ročište radi predlaganja dokaza.
(2) Na pripremno ročište sud poziva javnog tužioca, vlasnika, njegovog punomo ćnika, uz
upozorenje da će se ročište održati i u slučaju njihovog nedolaska.
(3) Poziv se dostavlja vlasniku, na adresu koja je poznata sudu, odnosno sjedištu pozvanog
pravnog lica.
(4) Ako je poziv dostavljen neposredno vlasniku ili punomo ćniku, smatra se da je time
dostavljanje vlasniku uredno izvršeno.

(1) Ako se poziv ne može dostaviti na način propisan u članu 38. ovog zakona, sud vlasniku
postavlja punomoćnika po službenoj dužnosti u postupku trajnog oduzimanja imovine.
(2) Vlasniku se poziv za ročište dostavlja osam dana prije održavanja pripremnog ročišta.
(3) Na pripremnom ročištu lica iz člana 38. stav 2. ovog zakona iznose činjenice i predlažu
dokaze na kojima se zasniva ili osporava zahtjev javnog tužioca.

(1) Sud će održati glavno ro čište u roku od tri mjeseca od dana održavanja pripremnog
ročišta.
(2) Glavno ro čište se može odgoditi najduže za još tri mjeseca, ako postoje okolnosti na
osnovu kojih se može zaklju čiti da neki dokazi ne će moći da se pribave u roku iz stava 1. ovog
člana ili ako dokaz treba da se pribavi iz inostranstva.
(3) Po proteku roka od šest mjeseci od dana održavanja pripremnog ročišta, glavno ročište
će se održati bez obzira na to što određeni dokaz nije pribavljen.

(1) Na glavno ročište sud poziva javnog tužioca, vlasnika i njegovog punomoćnika i druga
lica čije prisustvo je potrebno.
(2) Poziv se dostavlja na poznatu adresu, od nosno sjedište pravnog lica, uz upozorenje da
će se ročište održati i u slučaju njihovog nedolaska.
(3) Vlasniku se poziv za ročište dostavlja 15 dana prije održavanja ročišta.
(4) Vlasniku koji nema punomoćnika, a ne dođe na ročište o kojem je uredno obaviješten,
sud postavlja punomoćnika po službenoj dužnosti.
(5) Ako na ročište ne dođe javni tužilac, ročište se odgađa, o čemu se obavještava nadležni
glavni javni tužilac.

(1) Glavno ročište počinje iznošenjem sadržine zahtjeva javnog tužioca.
(2) Početo ročište dovršiće se, po mogućnosti, bez prekidanja i odgađanja.
(3) Ako se zahtjev odnosi na imovinu vlasnika, javni tužilac iznosi dokaze o imovini koju
vlasnik posjeduje, o zakonitim prihodima i okolnostima koje ukazuju na postojanje o čigledne
nesrazmjere između imovine i prihoda vlasnika.
(4) Vlasnik i njegov punomoćnik se izjašnjavaju o navodima javnog tužioca.
(5) Ako se zahtjev odnosi na imovinu pravnog sljedbenika ili trećeg lica, javni tužilac iznosi
dokaze da je pravni sljedbenik naslije dio imovinu proisteklu izvršenjem krivi čnog djela, odnosno
da je imovina, u cilju spre čavanja oduzimanja imovine prenesena na tre će lice bez naknade ili uz
naknadu koja očigledno ne odgovara stvarnoj vrijednosti.
(6) Pravni sljedbenik ili treće lice i njihovi punomoćnici izjašnjavaju se o navodima javnog
tužioca.

(1) Po okon čanju glavnog ro čišta, sud donosi rješenje kojim usvaja ili odbija zahtjev za
trajno oduzimanje imovine.
(2) Rješenje o trajnom oduzimanju imovine sadrži:
1) podatke o vlasniku,
2) opis i zakonski naziv krivičnog djela iz presude,
3) podatke o imovini koja se oduzima, odnosno vrijednost koja se oduzima od vlasnika ako
je raspolagao imovinom koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela u cilju sprečavanja oduzimanja
imovine,
4) nalog za upis prava svojine na Republiku Srpsku u javne registre ili registre,
5) odluku o troškovima upravljanja privremeno oduzetom imovinom, imovinsko-pravnom
zahtjevu oštećenog i troškovima zastupanja.
(3) Sud rješenjem može ostaviti vlasniku dio imovine ako bi bilo dovedeno u pitanje
izdržavanje vlasnika ili lica koje je on po zakonu dužan da izdržava.

(1) Sud rješenje iz člana 43. ovog zakona dostavlja javnom tužiocu, vlasniku, njegovom
punomoćniku, Jedinici i Agenciji.
(2) Nakon pravosnažnosti rješenja iz stava 1. ovog člana, Agencija preduzima mjere za
upravljanje oduzetom imovinom.
(3) Sprovođenje pravosnažnog rješenja, radi pred aje trajno oduzete imovine Agenciji vrše
policijski službenici Jedinice ili drugi organ određen zakonom.

(1) Ako je pravosnažnom presudom donesena odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu
oštećenog, sud u rješenju o trajnom oduzimanju imovine izlu čuje taj iznos iz oduzete imovine, a
ako takva odluka nije donesena, sud može rješenjem izlučiti dio imovine radi namirenja imovinsko-pravnog zahtjeva.
(2) Rješenjem sud može da odluči o imovinsko-pravnom zahtjevu oštećenog čije postojanje
je utvrđeno pravosnažnom presudom.
(3) Ako je rješenjem odlučeno o troškovima upravljanja privremeno oduzetom imovinom
i punomoćnika po službenoj dužnosti, a ne mogu se naplatiti od vlasnika, sud rješenjem o trajnom
oduzimanju imovine izlučuje taj iznos iz oduzete imovine.

(1) Protiv rješenja iz člana 43. ovog zakona, ovlaštena lica mogu izjaviti žalbu u roku od
osam dana od dana dostavljanja rješenja, o kojoj odlučuje nadležni drugostepeni sud.
(2) Žalba odgađa izvršenje rješenja.

(1) Sud može žalbu na rješenje iz člana 46. ovog zakona odba citi kao neblagovremenu ili
nedozvoljenu, odbiti žalbu kao neosnovanu ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i predmet
uputiti na ponovno odlučivanje.
(2) Rješenje postaje pravosnažno kada se više ne može pobijati žal bom ili kada žalba nije
dozvoljena.

(1) Danom otvaranja ste čajnog postupka nad imovinom pravnog lica, odnosno nad
imovinom dužnika pojedinca prema kojem je doneseno pravosnažno rješenje o privremenom
oduzimanju imovine iz člana 18. ovog zakona, odnosno pravosnažno rješenje o mjeri obezbjeđenja

iz člana 22. ovog zakona imovina, odnosno vrijednost imovine koja je proistekla iz krivičnog djela
zadržava se kod diobe u ste čajnom postupku sve do donošenja pravosnažnog rješenja o trajnom
oduzimanju imovine ili do ukidanja rješenja o privremenom oduzimanju imovine, odnosno rješenja
o mjeri obezbjeđenja.
(2) Danom otvaranja ste čajnog postupka nad imovinom pravnog lica, odnosno nad
imovinom dužnika pojedinca prema kojem je doneseno pravosnažno rješenje o trajnom
oduzimanju imovine iz člana 43. ovog zakona, imovina, odnosno vrijednost imovine koja je
proistekla iz krivi čnog djela smatra se dospjelim iznosom na koji postoji izlu čno pravo u korist
Republike Srpske.
(3) Ako je u registru poslovnih subjekata upisana zabilježba privremenog oduzimanja
imovine, odnosno neke od propisanih mjera obezbje đenja, organ koji vodi registar dužan je da, u
slučaju kada je pokrenut stečajni ili likvidacioni postupak, obavijesti Agenciju o toj činjenici, kao i
da dostavi podatke o stečajnom ili likvidacionom upravniku.

GLAVA IV

UPRAVLJANJE ODUZETOM IMOVINOM

1. Postupak upravljanja imovinom

(1) Po preuzimanju oduzete imovine Agencija postupa i upravlja oduzetom imovinom u
skladu sa ovim zakonom i podzakonskim aktima donesenim na osnovu ovog zakona.
(2) Do ukidanja privremenog oduzimanja imovine, odnosno do pravosnažnog okon čanja
postupka za trajno oduzimanje imovine, Agenc ija upravlja oduzetom imovinom sa pažnjom
dobrog domaćina, odnosno dobrog stručnjaka.
(3) Nakon pravosnažnosti rješenja o trajnom oduzimanju imovine, Agencija upravlja
oduzetom imovinom do okončanja postupka raspolaganja imovinom propisanog ovim zakonom.
(4) Na čin obavljanja propisanih poslova upravljanja oduzetom imovinom ure đuje se
pravilnikom, koji donosi ministar, na prijedlog Agencije.

(1) O oduzetoj imovini sačinjava se zapisnik, u koji se unose:
1) podaci o vlasniku:
1. ime i prezime,
2. adresa prebivališta ili boravišta, odnosno sjedište pravnog lica,

3. jedinstveni identifikacioni broj za pravno lice,
4. ime i prezime ovlaštenog zastupnika pravnog lica,
2) podaci o imovini i stanju u kojem je preuzeta,
3) podaci iz člana 43. stav 2. ovog zakona o vrijednosti imovine koja se oduzima,
4) napomena da li se imovina privremeno ili trajno oduzima,
5) da li je privremeno oduzeta imovina povjerena fizičkom ili pravnom licu iz člana 51. stav
3. ovog zakona i drugi podaci.
(2) Ministar, na prijedlog Agencije, propisuje sadržinu i način sačinjavanja zapisnika iz stava
1. ovog člana i sadržinu i način vođenja evidencija o poslovima koje, u skladu sa članom 8. stav 3.
ovog zakona, vrši Agencija.
(3) Prilikom vođenja evidencija, u skladu sa ovim zakonom, Agencija je dužna da postupa
u skladu sa propisom kojim se uređuje zaštita ličnih podataka.

2. Upravljanje privremeno oduzetom imovinom

(1) Troškove čuvanja, održavanja i upravljanja privremeno oduzetom imovinom snosi
Agencija od dana preuzimanja imovine.
(2) Vrsta i na čin utvr đivanja troškova čuvanja, održavanja i upravljanja privremeno
oduzetom imovinom uređuje se pravilnikom, koji donosi ministar, na prijedlog Agencije.
(3) Agencija može privremeno oduzetu im ovinu, na osnovu ugovora kojim se ure đuje
upravljanje imovinom, povjeriti na čuvanje i održavanje fizi čkom ili pravnom licu koje ispunjava
uslove za upravljanje određenom vrstom imovine, zbog:
1) specifičnosti održavanja imovine (letilice, plovila, životinje i dr.),
2) radi očuvanja vrijednosti imovine,
3) sigurosnih razloga,
4) u drugim opravdanim slučajevima.
(4) Nadzor nad sprovođenjem ugovora iz stava 3. ovog člana vrši Agencija.

(1) Privremeno oduzeta nepokretna imovina može se dati u zakup u skladu sa njenom
namjenom.
(2) Ugovor o zakupu zaklju čuje se po tržišnim uslovima sa ve ć postojećim zakupcem ili
vlasnikom imovine, ako zakupac ili vlasnik imovine podnese zahtjev.
(3) U slučaju da nema zakupaca iz stava 2. ovog člana, Agencija može ponudu za davanje
u zakup nepokretnosti javno oglasiti, a ugovor o zakupu će biti zaključen sa najboljim ponuđačem.
(4) U slučaju da Agencija otkaže ugovor o zakupu nepokretnosti, otkaz ugovora se dostavlja
sa zahtjevom da se zakupac iseli i preda nepokretnost Agenciji u stanju u kojem je predata u zakup.
(5) U slučaju da zakupac ne postupi po zahtjevu Agencije iz stava 4. ovog člana po proteku
otkaznog roka, iseljenje zakupca neposredno sp rovodi Agencija, po potrebi, uz asistenciju
policijskih službenika Ministarstva unutrašn jih poslova, a najkasnije u roku od 72 časa od isteka
otkaznog roka.
(6) Novčana sredstva dobijena zakupom uplaćuju se na račun posebnih namjena otvoren u
okviru Trezorskog sistema poslovanja i mogu se koristiti za finansiranje nužnih troškova
održavanja vlasnikove privremeno oduzete pokretne i nepokretne imovine.
(7) Kod vra ćanja privremeno oduzete imovine vlasniku se vra ćaju i sredstva dobijena
zakupom umanjena za iznos koji je utrošen za finans iranje nužnih troškova održavanja iz stava 6.
ovog člana.

(1) U slučaju da se privremeno oduzeta imovina nije mogla dati u zakup u skladu sa članom
52. ovog zakona, Agencija može, na obr azložen zahtjev ministarstava, republi čkih uprava,
republičkih upravnih organizacija, organa jedi nica lokalne samouprave, pravnih lica čiji je osnivač
Republika Srpska ili jedinica lokalne samouprave, ustanova, javnih preduze ća i drugih oblika
organizovanja utvrđenih zakonom, a koji obavljaju javnu službu, privremeno oduzetu nepokretnu
imovinu dati na korištenje bez naknade, radi obavljanja društveno korisnih poslova, a na osnovu
ugovora, kojim se uređuje upravljanje tom imovinom.
(2) Korisnik iz stava 1. ovog člana ima obavezu da se o imovini brine sa pažnjom dobrog
domaćina i da snosi troškove čuvanja i održavanja oduzete imovine.
(3) Nadzor nad korištenjem imovine vrši Agencija.

(1) Privremeno oduzete predmete od istorijske, umjetni čke i nau čne vrijednosti Agencija
predaje na čuvanje ustanovama nadležnim za čuvanje ovih predmeta do isteka roka predvi đenog
za okončanje postupka po zahtjevu za trajno oduzimanje imovine.
(2) Privremeno oduzete devize i efektivni st rani novac, predmete od plemenitih metala,
dragog i poludragog kamenja i bisera, Agencija predaje na čuvanje Trezoru Republike Srpske do
isteka roka predviđenog za okončanje postupka po zahtjevu za trajno oduzimanje imovine.
(3) Privremeno oduzeta nov čana sredstva u doma ćoj valuti čuvaju se na ra čunu posebnih
namjena otvorenom u okviru Trezorskog sistema poslovanja do isteka roka predvi đenog za
okončanje postupka po zahtjevu za trajno oduzimanje imovine.
(4) Za privremeno oduzeto oružje i municiju nadležno je Ministarstvo unutrašnjih poslova,
u skladu sa Zakonom o oružju i municiji.

(1) Upravljanje privremeno oduzetim hartijama od vrijednosti i udjelima u privrednim
društvima vrši se u skladu sa propisima kojima se ure đuju tržište hartija od vrijednosti i privredna
društva.
(2) Kod upravljanja oduzetom imovinom iz stava 1. ovog člana Agencija ima sva prava koja
joj u skladu sa zakonom kojim se ure đuje poslovanje privrednih društava pripadaju po osnovu
udjela i hartija od vrijednosti.
(3) U opravdanim slu čajevima, Agencija može izabrati direktora ili upravni odbor u
privrednom društvu, odnosno povjeriti upravljanje imovine iz stava 1. ovog člana drugom pravnom
licu koje ima dozvolu za obavljanje poslova sa hartijama od vrijednosti.
(4) Dividenda, odnosno dobit koja se ispla ćuje po osnovu hartija od vrijednosti i udjela u
privrednim društvima polaže se na račun posebnih namjena otvoren u okviru Trezorskog sistema
poslovanja, te se mogu koristiti za finansiranje nužnih troškova održavanja privremeno oduzete
vlasnikove pokretne i nepokretne imovine.
(5) Kod vraćanja privremeno oduzete imovine iz stava 1. ovog člana, vlasniku se vra ćaju
sredstva umanjena za iznos koji je utrošen za fi nansiranje nužnih troškova održavanja njegove
imovine iz stava 4. ovog člana.

(1) Ako je vlasniku privremeno oduzeta pokretna i nepokretna imovina, Agencija može, iz
novčanih sredstava, odnosno sredstava dobijenih pr odajom pokretne imovine, da namiri nužne
troškove čuvanja i održavanja vlasnikove nepokretne imovine.
(2) Novčana sredstva iz stava 1. ovog člana polažu se na račun posebnih namjena otvoren
u okviru Trezorskog sistema poslovanja.
(3) Kod vra ćanja privremeno oduzete imovine vlasniku se vra ćaju nov čana sredstva
umanjena za iznos koji je utrošen za finansiranje nužnih troškova čuvanja i održavanja njegove
imovine iz stava 1. ovog člana.

(1) Agencija može, uz saglasnost suda, koja se donosi u roku od tri dana od dana
podnošenja zahtjeva Agencije za davanje saglasnosti, donijeti odluku da se privremeno oduzeta
pokretna imovina i hartije od vrijednosti prodaju, odnosno povjere odre đenom fizi čkom ili
pravnom licu da sprovede postupak prodaje, u sljedećim slučajevima:
1) ako procijenjeni troškovi čuvanja i održavanja, odnosno upravljanja znatno prevazilaze
vrijednost imovine,
2) ako imovini prijeti opasnost od propadanja ili znatnog gubitka vrijednosti,
3) ako je čuvanje imovine opasno.
(2) Ako je riječ o lakokvarljivoj robi i životinjama, Agencija može bez odgađanja sprovesti
postupak prodaje i bez prethodne saglasnosti suda.

(1) Prodaja privremeno oduzete pokretne imovine iz člana 56. stav 1. i člana 57. stav 1.
ovog zakona vrši se javnom prodajom, koja se oglašava u najmanje jednom dnevnom listu
dostupnom na teritoriji Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine i na internetu.
(2) Javna prodaja se vrši javnim nadmetanjem ili javnim prikupljanjem ponuda.
(3) Lakokvarljiva roba i životinje mogu se prodati neposrednom pogodbom.
(4) Imovina se prodaje po istoj ili višoj cijeni od procijenjene vrijednosti koju je odredila
Agencija, u skladu sa članom 60. ovog zakona.
(5) Ako imovina ne bude prodata nakon dvije javne prodaje, prodaja se može izvršiti
neposrednom pogodbom.
(6) Prodaja hartija od vrijednosti vrši se u skladu sa propisima kojima se ure đuje promet
hartija od vrijednosti.

(1) Privremeno oduzeta pokretna imovina iz člana 57. ovog zakona, koja ne bude prodata,
može biti poklonjena u humanitarne svrhe ili uništena.
(2) Odluku o poklonu imovine iz člana 57. ovog zakona, donosi Vlada Republike Srpske
(u daljem tekstu: Vlada), na prijedlog Agencije.
(3) Odluku o uništenju imovine iz člana 57. ovog zakona, zbog postojanja zdravstvenih,
veterinarskih, fitosanitarnih, sigurnosnih ili drugih razloga propisanih zakonom, donosi Agencija.
(4) Imovina se uništava pod nadzorom Agencije, u skladu s posebnim propisima kojima se
reguliše uništavanje određenih vrsta imovine.
(5) Troškovi uništenja privremeno oduzete pokretne imovine finansiraju se sa ra čuna
posebnih namjena otvorenom u okviru Tr ezorskog sistema poslovanja, a ako nov čana sredstva
koja se nalaze na tom ra čunu nisu dovoljna, razlika se ispla ćuje iz budžeta Republike Srpske, sa
planiranih pozicija Agencije.

(1) Za potrebe upravljanja oduzetom imovinom Agencija vrši procjenu njene vrijednosti
samostalno ili ove poslove može povjeriti drugom stru čnom fizičkom ili pravnom licu na osnovu
ugovora.
(2) U slučaju da Agencija ne može samostalno obaviti procjenu oduzete imovine iz stava 1.
ovog člana, te poslove može povjeriti drugom stru čnom fizi čkom ili pravnom licu sa kojim se
zaključuje ugovor o obavljanju poslova procjene oduzete imovine.

Novčana sredstva dobijena prodajom imovine čuvaju se na ra čunu posebnih namjena
otvorenom u okviru Trezorskog sistema poslovanja do ukidanja privremenog oduzimanja imovine,
odnosno do isteka roka predvi đenog za okon čanje postupka po zahtjevu za trajno oduzimanje
imovine.

(1) Vlasniku privremeno oduzete imovine za koju je u skladu sa ovim zakonom utvr đeno
da ne potiče iz krivičnog djela, bez odgađanja se vraćaju imovina i novčana sredstva dobijena pod
uslovima iz čl. 52, 55, 56. i 57. ovog zakona.
(2) Imovinu i novčana sredstva Agencija vraća po službenoj dužnosti.
(3) Za imovinu sa kojom je postupljeno u skladu sa članom 59. st. 1. i 3. ovog zakona
postupa se u skladu sa članom 63. ovog zakona.

(1) Za štetu koja je nastala kao posljedica pr ivremenog oduzimanja imovine, za koju se
dokaže da nije proistekla iz krivičnog djela, odgovara Republika Srpska.
(2) Vlasnik kome je u skladu sa ovim zakonom vraćena oduzeta imovina i novčana sredstva,
može u roku od 30 dana od dana vra ćanja sredstava podnijeti Agenciji zahtjev za naknadu štete
prouzrokovane privremenim oduzimanjem imovine.
(3) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili Agencija ne donese odluku u roku od
90 dana od dana podnošenja zahtjeva, vlasnik može nadležnom sudu podnijeti tužbu za naknadu
štete, u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku.
(4) Ako je zahtjev samo djelimi čno usvojen, vlasnik može podnijeti tužbu za preostali dio
zahtjeva.

(1) Ako vlasnik, odnosno lice kojem je sudskom odlukom odre đeno vraćanje privremeno
oduzete imovine ne preuzme imovinu u roku od godinu dana od dana urednog dostavljanja
pravosnažne sudske odluke kojom je određeno vraćanje oduzete imovine, sud će rješenjem utvrditi
da imovina postaje svojina Republike Srpske.
(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana donosi sud koji je donio odluku o vra ćanju privremeno
oduzete imovine.
(3) Sa imovinom iz stava 1. ovog člana raspolaže se u skladu sa čl. 65. i 66. ovog zakona.

2. Upravljanje trajno oduzetom imovinom

(1) Imovina koja je trajno oduzeta pravosnažnim sudskim odlukama o oduzimanju imovine,
postaje svojina Republike Srpske, sa kojom raspolaže Vlada, u skladu sa odredbama ovog zakona.
(2) Na osnovu odluke Vlade, trajno oduzete predmete od istorijske, umjetni čke i nau čne
vrijednosti Agencija ustupa bez naknade ustanovama nadležnim za čuvanje takvih predmeta.
(3) Odluku o postupanju sa trajno oduzetim pr edmetima od plemenitih metala, dragog i
poludragog kamenja i bisera donosi Vlada.
(4) Oduzeta novčana sredstva uplaćuju se na odgovarajuće račune javnih prihoda budžeta
Republike Srpske.
(5) Nepokretna imovina koja je oduzeta na osnovu pravosnažne sudske odluke upisuje se
u javni registar, kao svojina Republike Srpske i s njom se postupa u skladu sa odlukom Vlade.
(6) Hartije od vrijednosti upisuju se kod Cent ralnog registra hartija od vrijednosti kao
svojina Republike Srpske i sa njima se postupa u skladu sa odlukom Vlade.
(7) Udjeli u privrednim društvima upisuju se ka o svojina Republike Srpske u registru i sa
njima se postupa u skladu sa odlukom Vlade.

(1) Po odluci Vlade, traj no oduzeta pokretna imovina se prodaje ili se na drugi na čin sa
njom raspolaže.
(2) Imovinom iz stava 1. ovog člana, Vlada može raspolagati u javnom interesu ili u socijalne
svrhe.
(3) Prodaju imovine iz stava 1. ovog člana vrši Agencija, a sredstva dobijena prodajom su
budžetski prihodi Republike Srpske, koji se upla ćuju na ra čun javnih prihoda budžeta Republike
Srpske.
(4) Pokretna imovina trajno oduzeta pravosnažnom sudskom odlukom koja nema
upotrebnu vrijednost ili ne može biti stavljena u promet na tržištu, uništava se.
(5) Imovina se uništava pod nadzorom Agencije, u skladu s posebnim propisima kojima se
reguliše uništavanje određenih vrsta imovine.
(6) Troškovi uništenja trajno oduzete pokretne imovine iz stava 4. ovog člana, finansiraju
se sa računa posebnih namjena otvorenim u okviru Trezorskog sistema poslovanja, a ako novčana
sredstva koja se nalaze na tom ra čunu nisu dovoljna, razlika se ispla ćuje iz budžeta Republike
Srpske, sa planiranih pozicija Agencije.

(1) Po odbitku troškova upravljanja oduzetom imovinom, nov čana sredstva dobijena
prodajom trajno oduzete imovine uplaćuju se na račun javnih prihoda budžeta Republike Srpske i
raspodjeljuju se u skladu sa odlukom Vlade.
(2) Nov čana sredstva od odbitka troškova upravljanja oduzetom imovinom i sredstva
dobijena zakupom privremeno oduzete imovine, od nosno dobijene dividende i dobiti, ostaju na
računu posebnih namjena otvorenom u okviru Trez orskog sistema poslovanja i koriste se za
finansiranje nužnih troškova upravljanja od uzetom imovinom i naknadu štete za privremeno
oduzetu imovinu sa kojom je postupljeno u skladu sa članom 59. st. 1. i 3. ovog zakona.
(3) Ako nov čana sredstva koja se nalaze na ra čunu iz stava 2. ovog člana nisu dovoljna,
razlika se isplaćuje iz budžeta Republike Srpske, sa planiranih pozicija Agencije.

GLAVA V

MEĐUNARODNA SARADNJA

1. Osnovi za međunarodnu saradnju

(1) Me đunarodna saradnja u cilju oduzimanja im ovine koja je proistekla izvršenjem
krivičnog djela ostvaruje se na osnovu međunarodnog ugovora.
(2) Ako me đunarodni ugovor ne postoji ili neka pitanja nisu ure đena me đunarodnim
ugovorom, međunarodna saradnja ostvaruje se na osnovu odredaba ovog zakona.
(3) Na pitanja me đunarodne saradnje koja nisu ure đena ovim zakonom shodno se
primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje međunarodna pravna pomoć u krivičnim stvarima.

(1) Međunarodna saradnja, u smislu odredaba ovog zakona, obuhvata pružanje pomoći u:
1) pronalaženju imovine koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela,
2) vezi sa mjerama obezbjeđenja,
3) vezi sa privremenim ili trajnim oduzimanje m imovine koja je proistekla izvršenjem
krivičnog djela,
4) upravljanju oduzetom imovinom.
(2) Nadležnost doma ćeg javnog tužilaštva, odnosno suda u postupku me đunarodne
saradnje iz stava 1. ovog člana određuje se shodnom primjenom odgovarajućih zakonskih odredaba
o međunarodnoj pravnoj pomoći i izvršenju međunarodnih ugovora u krivičnopravnim stvarima.

Pretpostavke za pružanje pomoći u smislu člana 69. ovog zakona su:
1) da tražena mjera nije u suprotnosti sa osnovnim načelima domaćeg pravnog poretka,
2) da izvršenje molbe inostranog organa ne bi štetilo suverenitetu, javnom poretku ili
drugim interesima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske,
3) da su u inostranom postupku donošenja odluke o trajnom oduzimanju imovine
zadovoljeni standardi pravičnog suđenja,
4) da izme đu Bosne i Hercegovine, odnosno Repub like Srpske i strane države postoji
reciprocitet.

2. Postupak po molbi za međunarodnu saradnju

(1) Molba inostranog organa za saradnju, u smislu odredaba ovog zakona, dostavlja se
domaćem nadležnom organu, posredstvom Ministarstva pravde Republike Srpske preko
Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine.
(2) Na isti način dostavlja se inostranom organu molba, odnosno odluka domaćih organa.
(3) U hitnim slučajevima, pod uslovom reciprociteta, molba za pronalaženje imovine, mjere
obezbjeđenja, odnosno privremeno oduzimanje imovine može se dostaviti posredstvom Jedinice.

(1) Molba za saradnju, u smislu odredaba ovog zakona, sadrži:
1) naziv organa koji podnosi molbu,
2) podatke o licu na koje se molba odnosi:
1. ime i prezime,
2. datum i mjesto rođenja,
3. državljanstvo,
4. boravište i prebivalište, odnosno podatke o sjedištu pravnog lica,
3) podatke o imovini u vezi sa kojom se traži me đunarodna saradnja i njenoj povezanosti
sa licem iz tačke 2) ovog stava,
4) konkretne radnje koje bi trebalo preduzeti i navo đenje zakonskih odredaba države koja
podnosi molbu, a koje predstavljaju osnov za preduzimanje određenih mjera prinude.
(2) Molba za pronalaženje imovine koja je proistekla izvršenjem krivi čnog djela, pored
podataka iz stava 1. ovog člana, sadrži i okolnosti iz kojih proizlaze osnovi sumnje da je imovina
proistekla izvršenjem krivičnog djela.
(3) Molba za mjeru obezbje đenja, odnosno privremeno oduzimanje imovine koja je
proistekla izvršenjem krivi čnog djela, pored podataka iz stava 1. ovog člana, sadrži i odluku o
pokretanju finansijske istrage ili zahtjev javnog tužioca za pokretanje pos tupka za privremeno
oduzimanje imovine koja je proistekla izvršenjem krivi čnog djela od lica iz stava 1. ta čka 2) ovog
člana.
(4) Molba za trajno oduzimanje imovine koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela, pored
podataka iz stava 1. ovog člana, sadrži i odluku suda o trajnom oduzimanju imovine koja je
proistekla izvršenjem krivičnog djela od lica iz stava 1. tačka 2) ovog člana.

Po prijemu molbe iz člana 72. ovog zakona, javni tužilac, odnosno sud ispituje da li su
ispunjene pretpostavke iz člana 70. ovog zakona.

(1) Nakon donošenja rješenja o usvajanju molbe za pronalaženje imovine koja je proistekla
izvršenjem krivičnog djela, javni tužilac upućuje zahtjev Jedinici da preduzme neophodne radnje u
cilju otkrivanja i pronalaženja imovine.
(2) Postupajući po zahtjevu iz stava 1. ovog člana, Jedinica u skladu sa odredbama čl. 9. do
14. ovog zakona preduzima mjere u cilju pronalaženja i obezbjeđenja dokaza o postojanju, mjestu
ili kretanju, vrsti, pravnom statusu ili vrijednosti imovine koja je proistekla izvršenjem krivi čnog
djela.

(1) Ako molba za mjeru obezbje đenja, privremeno, odnosno trajno oduzimanje imovine
sadrži sve elemente propisane članom 72. ovog zakona, odluku donosi vanpretresno vije će
nadležnog suda.
(2) O sjednici vije ća se obavještava javni tužilac i postavljeni branilac, odnosno
punomoćnik.
(3) Ako postoji opasnost da će lice iz člana 72. stav 1. ta čka 2) ovog zakona raspolagati
imovinom proisteklom izvršenjem krivičnog djela prije nego što bude odlučeno o molbi iz stava 1.
ovog člana, sud može donijeti odluku o mjeri obezbjeđenja imovine, koja važi do donošenja odluke
suda o molbi.

(1) Sud može rješenjem usvojiti ili odbiti molbu iz člana 72. ovog zakona.
(2) Rješenje o privremenom oduzimanju imovine sadrži podatke iz člana 18. ovog zakona,
rješenje o mjeri obezbje đenja iz člana 22. ovog zakona, a rješenje o trajnom oduzimanju imovine
sadrži podatke iz člana 43. ovog zakona.
(3) Rješenje iz stava 2. ovog člana sud će dostaviti javnom tužiocu, postavljenom braniocu,
odnosno punomoćniku, Jedinici i Agenciji.

(1) Protiv rješenja iz člana 76. stav 1. ovog zakona može se izjaviti žalba u roku od osam
dana od dana dostavljanja rješenja.
(2) O žalbi protiv rješenja odlučuje nadležni drugostepeni sud.
(3) Žalba ne odga đa izvršenje rješenja o privremenom oduzimanju imovine, odnosno ne
sprečava Agenciju da preduzme mjere za upravljanje oduzetom imovinom.

(1) Privremeno oduzimanje imovine traje do okon čanja krivi čnog postupka, odnosno
postupka po zahtjevu za trajno oduzimanje imovine u državi koja podnosi molbu.
(2) Ako postupak iz stava 1. ovog člana ne bude okon čan u roku od dvije godine od
donošenja rješenja o privremenom oduzimanju imovine, sud će po službenoj dužnosti ukinuti
privremeno oduzimanje imovine.
(3) Sud svakih šest mjeseci prije isteka roka iz stava 2. ovog člana obavještava inostrani
organ o posljedicama proteka roka.
(4) Izuzetno od stava 2. ovog člana, ako inostrani organ prije isteka roka dostavi potrebne
dokaze, sud može odlučiti da privremeno oduzimanje imovine traje još najduže dvije godine.
(5) Troškove čuvanja i održavanja privremeno oduzete imovine snosi država koja podnosi
molbu.

(1) Rješenje o trajnom oduzimanju imovine postaje pravosnažno kada sud odbije kao
neosnovanu žalbu izjavljenu protiv tog rješenja ili uvaži žalbu izjavljenu protiv rješenja kojim je
odbijen zahtjev za trajno oduzimanje imovine i donese odluku o trajnom oduzimanju imovine.
(2) Trajno oduzetom imovinom koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela raspolaže se u
skladu sa odredbama ovog zakona, osim ako nešto drugo nije utvrđeno međunarodnim ugovorom.

GLAVA VI

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

1. Donošenje podzakonskih akata

(1) Ministar pravde, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, donosi
podzakonske akte:
1) pravilnik o sadržaju i izgledu legitimacije za zaposlene u Agenciji koji obavljaju poslove
u vezi sa upravljanjem oduzetom imovinom (član 7. stav 4),
2) pravilnik o načinu obavljanja poslova upravljanja oduzetom imovinom (član 42. stav 5),
3) pravilnik o sadržini i načinu sačinjavanja zapisnika i sadržini i načinu vođenja evidencija
o poslovima Agencije (član 43. stav 2),
4) pravilnik o vrsti i na činu utvr đivanja troškova čuvanja, održavanja i upravljanja
privremeno oduzetom imovinom (član 44. stav 2).
(2) Agencija će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, na osnovu
pribavljenog mišljenja ministra, uskladiti Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih
mjesta u Agenciji u skladu sa odredbama ovog zakona.

Do donošenja podzakonskih akata iz člana 80. ovog zakona, primjenjivaće se podzakonski
akti doneseni na osnovu ranije važećeg zakona, ukoliko nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

2. Prestanak važenja i stupanje na snagu

Postupci oduzimanja imovine koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela pokrenuti prije
stupanja na snagu ovog zakona okon čaće se po odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme
njihovog pokretanja.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o oduzimanju imovine ste čene
izvršenjem krivičnog djela („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 12/10).

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku
Republike Srpske“.

Broj: 02/1-021-677/18 PREDSJEDNIK
Datum:21. jun 2018. godine NARODNE SKUPŠTINE

Nedeljko Čubrilović