Zakon o obaveznim osiguranjima u saobraćaju RS

Ovim zakonom uređuju se obavezna osiguranja u saobraćaju u Republici Srpskoj.
Vrste obaveznog osiguranja u saobraćaju

Vrste obaveznog osiguranja u saobraćaju u smislu ovog zakona su:
1) osiguranje putnika u javnom prevozu od posljedica nesrećnog slučaja, osim putnika u vazdušnom
saobraćaju,
2) osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licima (u daljem tekstu:
osiguranje od autoodgovornosti),
3) osiguranje vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licima i
putnicima i
4) osiguranje vlasnika plovila na motorni pogon od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim
licima.
Primjena drugih zakona

(1) Na ugovore o obaveznom osiguranju u saobraćaju primjenjuju se odredbe propisa kojima se
uređuju obligacioni odnosi, odnosno opšti i posebni uslovi u pojedinim vrstama osiguranja, ako
ovim zakonom nije utvrđeno drugačije.
(2) Na poslovanje i vršenje nadzora nad poslovanjem društava za osiguranje koja su dobila dozvolu
za obavljanje vrste osiguranja iz člana 2. ovog zakona primjenjuju se odredbe propisa kojima se
uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje, ako ovim zakonom nije utvrđeno drugačije.
Definicije

(1) Pojedini pojmovi, u smislu ovog zakona, imaju sljedeće značenje:
1) štetni događaj je osigurani slučaj u kojem je šteta nastala zbog upotrebe prevoznog sredstva;
2) osiguranik je lice čija se odgovornost pokriva u skladu sa odredbama ovog zakona;
3) odgovorno društvo za osiguranje je društvo za osiguranje s kojim je vlasnik prevoznog sredstva,
kojim je prouzrokovana šteta, zaključio ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu
prouzrokovanu trećim licima;
4) prevozno sredstvo je vozilo, vazduhoplov, plovilo na motorni pogon i drugo prevozno sredstvo
za koje postoji obaveza registrovanja u skladu sa posebnim zakonima;
5) vozač je lice koje upravlja prevoznim sredstvom;
6) korisnik prevoznog sredstva je fizičko ili pravno lice koje uz saglasnost vlasnika kao ovlašćeni
držalac koristi prevozno sredstvo;
7) vozilo je svako prevozno sredstvo kojim se vrši prevoz lica i stvari u drumskom saobraćaju, a koje
se pokreće snagom sopstvenog motora, kao i priključno vozilo, a u vozila se ne ubrajaju pokretne
stolice sa motorom za nemoćna lica i vozila koja se kreću po šinama;
8) saobraćajna nezgoda je događaj u kome je šteta nastala zbog upotrebe prevoznog sredstva;
9) oštećeno lice je lice koje ima pravo na naknadu štete u skladu sa ovim zakonom;
10) osigurana suma je iznos do kojeg je osigurana odgovornost osiguranika, posebno za štete na
stvarima, a posebno za štete na licima i predstavlja maksimalnu obavezu društva za osiguranje po
jednom štetnom događaju;
11) zelena karta je međunarodna potvrda o postojanju osiguranja od autoodgovornosti, koja važi na
teritoriji država članica Sistema zelene karte, a koju, po ovlašćenju Savjeta biroa, izdaje Biro zel ene
karte u Bosni i Hercegovini;
12) teritorija država članica Sistema zelene karte je teritorija država potpisnica Kritskog sporazuma;
13) Kritski sporazum je sporazum kojim se uređuju međusobni odnosi između nacionalnih biroa
osiguranja država članica Sistema zelene karte;
14) Multilateralni sporazum je sporazum između nacionalnih biroa osiguranja država članica
Evropskog ekonomskog prostora i drugih pridruženih država, po kojem se službena registarska
tablica države članice u kojoj se vozilo uobičajeno n alazi smatra dokazom o postojanju pokrića za
štete prouzrokovane upotrebom vozila;
15) teritorija na kojoj se vozilo uobičajeno nalazi označava teritoriju države:
1. čiju registarsku tablicu vozilo nosi, bez obzira na to da li su tablice stalne ili privremene,
2. u kojoj su izdate tablice osiguranja ili znak prepoznavanja, sličan registarskoj tablici koju vozilo
nosi, u slučaju kada registracija za neku vrstu vozila nije obavezna,
3. u kojoj vlasnik vozila ima prebivalište, u slučajevima kada za neku vrstu vozila nisu potrebne
registarske tablice, tablice osiguranja ili neki drugi znak prepoznavanja sličan registarskoj tablici,
4. u kojoj se štetni događaj desio, a vozilo kojim je prouzrokovana šteta nema nikakvu registarsku
tablicu ili nema odgovarajuću registarsku tablicu;
16) Zaštitni fond Republike Srpske (u daljem tekstu: Zaštitni fond) je pravno lice osnovano
Zakonom o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od
odgovornosti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 17/05), nadležno da u Republici Srpskoj
pokriva štete koje ne mogu biti nadoknađene obaveznim osiguranjem;
17) Biro zelene karte u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Biro zelene karte BiH) je profesionalna
asocijacija društava za osiguranje u Bosni i H ercegovini, osnovana u skladu sa Preporukom broj 5,
koju je 25. januara 1949. godine usvojio Potkomitet za drumski prevoz Komiteta za kopneni prevoz
Komisije za privredu Ujedinjenih nacija za Evropu;
18) ECAA sporazum (engl. European Common Aviation Area A greement) je multilateralni
sporazum o uspostavljanju evropske zajedničke vazduhoplovne oblasti;
19) Konvencija o međunarodnom civilnom vazduhoplovstvu je međunarodni sporazum, potpisan u
Čikagu 7. decembra 1944. godine, koji sadrži pravila o vazdušnom pro storu, registraciji
vazduhoplova, vazduhoplovnoj sigurnosti, kao i ostala pravila država potpisnica u vezi sa vazdušnim
saobraćajem Čikaška konvencija;
20) let vazduhoplova podrazumijeva:
1. u odnosu na putnika i ručni prtljag vrijeme prevoza putnika vazduhoplovom, uključujući njihovo
ukrcavanje i iskrcavanje,
2. u odnosu na teret i predani prtljag vrijeme prevoza tereta i prtljaga od trenutka predaje tereta ili
prtljaga avio prevozniku do trenutka njihove isporuke ovlašćenom primaocu,
3. u odnosu na treća lica upotrebu vazduhoplova od trenutka davanja snage motorima u svrhu
voženja po površini zemlje ili stvarnog polijetanja do trenutka kada je vazduhoplov na površini
zemlje, a njegovi motori su potpuno zaustavljeni, kao i kretanje vazduhoplova pomo ću vozila za

vuču ili guranje, odnosno pomoću sila koje su tipične za pogon ili uzgon vazduhoplova, posebno
vazdušnim strujama;
21) najviša dopuštena masa vazduhoplova pri uzlijetanju (engl. Maximum Take Off Mass u daljem
tekstu: MTOM) je najviša dopušte na masa vazduhoplova pri uzlijetanju koja odgovara odobrenoj
masi specifičnoj za svaki tip vazduhoplova i koja je utvrđena u uvjerenju o plovidbenosti
vazduhoplova;
22) specijalna prava vučenja (engl. Special Drawing Rights u daljem tekstu: SDR) je obrač unska
jedinica koju određuje Međunarodni monetarni fond.
(2) Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda
podrazumijevaju oba pola.
Obaveza zaključivanja ugovora o obaveznom osiguranju

(1) Vlasnik prevoznog sredstva dužan je da zaključi ugovor o obaveznom osiguranju iz člana 2. t. 2),
3) i 4) ovog zakona prije nego što prevozno sredstvo počne upotrebljavati u saobraćaju i da to
osiguranje obnavlja sve dok je prevozno sredstvo u upotrebi.
(2) Ukoliko vlasnik i korisnik prevoznog sredstva, u smislu propisa o registrovanju prevoznih
sredstava, nisu ista lica, korisnik je dužan da zaključi ugovor o obaveznom osiguranju iz stava 1.
ovog člana.
(3) Nadležni organ za registraciju prevoznih sredstava ne može registrova ti prevozno sredstvo,
odnosno produžiti registraciju bez dokaza o tome da je zaključen ugovor o obaveznom osiguranju.
(4) Odredbe ovog zakona koje se primjenjuju na vlasnika prevoznog sredstva shodno se primjenjuju
i na korisnika prevoznog sredstva.
Izuzeci od obaveze zaključivanja ugovora o obaveznom osiguranju

Odredbe ovog zakona ne odnose se na Oružane snage Bosne i Hercegovine.
Lica čija je odgovornost pokrivena ugovorom o osiguranju

Ugovorom o osiguranju vlasnika prevoznog sredstva od odgovornosti za štetu prouzrokovanu
trećim licima pokrivene su i štete koje prouzrokuje korisnik prevoznog sredstva upotrebom tog
prevoznog sredstva.
Obaveze vozača

(1) Vozač je dužan za vrijeme upotrebe prevoznog sredstva u saobraćaju da ima polisu osiguranja ili
drugi dokaz o zaključenim ugovorima o obaveznim osiguranjima i dužan je dati ih na uvid na zahtjev
ovlašćenog službenog lica.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, vozač vazduhoplova dužan je prije polijetanja vazduhoplova dati
na uvid polisu osiguranja ili drugi dokaz o zaključenim ugovorima o obaveznim osiguranjima, na
zahtjev ovlašćenog službenog lica.
Obaveza dostavljanja podataka o saobraćajnoj nezgodi

Ministarstvo unutrašnjih poslova, sudovi i tužilaštva, fondovi zdravstvenog, penzijskog i invalidskog
osiguranja, zdravstvene ustanove, odnosno drugi organi i organizacije koje raspolažu podacima u
vezi sa saobraćajnom nezgodom, na zahtjev društva za osiguranje, odnosno Zaštitnog fonda i lica iz
Federacije Bosne i Hercegovine koje obavlja funkciju zaštitnog fonda, daju na uvid, odnosno
dostavljaju podatke u vezi sa saobraćajnom nezgodom za potrebe rješavanja konkretnog odštetnog
zahtjeva.
Ugovor o obaveznom osiguranju

(1) Dr uštvo za osiguranje dužno je zaključiti ugovor o obaveznom osiguranju u skladu sa ovim
zakonom, uslovima osiguranja i tarifama premija osiguranja.
(2) Društvo za osiguranje ne može odbiti ponudu za zaključivanje ugovora o obaveznom osiguranju
ako osiguranik prihvata uslove pod kojima društvo za osiguranje obavlja tu vrstu osiguranja.
(3) Društvo za osiguranje dužno je upoznati ugovarača osiguranja, odnosno osiguranika sa uslovima
osiguranja, koji su sastavni dio ugovora o obaveznom osiguranju, prije zaključ ivanja ugovora o
obaveznom osiguranju, i uručiti ih ugovaraču osiguranja, odnosno osiguraniku.
(4) Društvo za osiguranje odgovara za štetu do visine osiguranih suma propisanih ovim zakonom ili
do visine ugovorenih osiguranih suma kada su veće od propisanih.
(5) Ako drugačije nije ugovoreno, obaveza društva za osiguranje iz ugovora o obaveznom osiguranju
počinje istekom posljednjeg, tj. 24. časa dana koji je u polisi osiguranja označen kao dan početka
osiguranja, a prestaje istekom posljednjeg, tj. 24. časa dana koji je u polisi osiguranja označen kao
dan isteka trajanja osiguranja.
(6) Ukoliko ugovor o obaveznom osiguranju prestane da važi prije isteka osiguranog perioda,
društvo za osiguranje dužno je odmah po saznanju o tome obavijestiti organ nadležan za registraciju
prevoznog sredstva, odnosno organ nadležan za izdavanje licence za prevoz putnika u javnom
prevozu.
(7) Ugovor o obaveznom osiguranju sačinjava se na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u
Republici Srpskoj.
Teritorijalno važenje ugovora o obaveznom osiguranju

(1) Ugovor o obaveznom osiguranju iz člana 2. t. 1) i 4) ovog zakona pokriva štete nastale na
teritoriji Bosne i Hercegovine.
(2) Ugovor o obaveznom osiguranju iz člana 2. tačka 2) ovog zakona pokriva štete nastale na
teritoriji Bosne i Hercegovine, kao i na teritoriji država članica Sistema zelene karte.
(3) Ugovor o obaveznom osiguranju iz člana 2. tačka 2) ovog zakona pokriva i štete nastale na
teritoriji država potpisnica Multilateralnog sporazuma, u slučaju kada je sa Bosnom i Hercegovinom
potpisan Multilateralni sporazum.
Uslovi osiguranja i tarife premija osiguranja

(1) Društvo za osiguranje koje obavlja vrste osiguranja iz člana 2. ovog zakona dužno je da donese
uslove osiguranja od autoodgovornosti, kao i uslove osiguranja i tarife premija za vrste obaveznih
osiguranja iz člana 2. t. 1), 3) i 4) ovog zakona i dostavi ih Agenciji za osiguranje Republike Srpske (u
daljem tekstu: Agencija) najkasnije osam dana od dana donošenja.
(2) Upravni odbor Agencije donosi zajedničku tarifu premija i cjenovnik za osiguranje od
autoodgovornosti i utvrđuje rok njihove primjene, a koji ne može biti duži od 31. decembra 2026.
godine.
(3) Najkasnije 90 dana prije isteka roka/perioda iz stava 2. ovog člana, društvo za osiguranje dužno
je Agenciji dostaviti, radi davanja saglasnosti, sopstvenu tarifu premija i cjenovnik za osiguranje od
autoodgovornosti.
(4) Agencija izdaje saglasnost iz stava 3. ovog člana ukoliko su tarifa premija i cjenovnik u skladu sa
propisima o osiguranju, aktima Agencije, aktuarskim načelima i pravilima struke.
(5) Upravni odbor Agencije donosi smjernice koje su društva za osiguranje dužna primjenjivati u
izračunavanju tarife premija iz stava 3. ovog člana.
(6) Danom prestanka važenja zajedničke tarife premija i cjenovnika za osiguranje od
autoodgovornosti iz stava 2. ovog člana društvo za osiguranje stiče pravo na primjenu sopstvene
tarife premija i cjenovnika za osiguranje od autoodgovornosti iz stava 3. ovog člana za koju je dobilo
prethodnu saglasnost Agencije.
(7) Uz tarifu premija društvo za osiguranje dužno je Agenciji dostavljati i:
1) tehničke osnove koje upotrebljava pri utvrđivanju tarifa premija i
2) pozitivno mišljenje ovlašćenog aktuara o adekvatnosti tehničkih osnova i premija koje se
izračunavaju za rizike koji se preuzimaju u osiguranju, te o njihovoj mogućnosti za trajno
ispunjavanje svih obaveza društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju, uključujući i formiranje
dovoljnih tehničkih rezervi za osiguranje.
(8) Agencija je nadležna da kao mjere nadzora nalaže izmjene, odnosno dopune uslova osiguranja i
tarifa premija ukoliko utvrdi da oni nisu usaglašeni sa ovim zakonom, aktima Agencije, aktuarskim
načelima i pravilima struke.
(9) Društvo za osiguranje dužno je uslove osiguranja iz stava 1. ovog člana, koji su dostavljeni
Agenciji u okviru obaveze obavještavanja, učiniti javno dostupnim.
Pravo oštećenog lica na neposredno podnošenje odštetnog zahtjeva odgovornom društvu za
osiguranje

(1) Oštećeno lice ima pravo da, na osnovu ugovora o obaveznom osiguranju iz člana 2. ovog zakona,
podnese odštetni zahtjev neposredno odgovornom društvu za osiguranje.
(2) Kada oštećeno lice podnese odštetni zahtjev neposredno odgovornom društvu za osiguranje, u
odgovoru na takav zahtjev, ovo društvo ne može isticati prigovore koje bi, na osnovu zakona ili
ugovora o obaveznom osiguranju, moglo isticati prema licu čija je odgovornost osigurana, zbog
nepostupanja u skladu sa zakonom ili ugovorom o obaveznom osiguranju.
Subrogacijski zahtjevi društva za osiguranje

Društvo za osiguranje koje je, po osnovu ugovora o obaveznom osiguranju, nadoknadilo štetu
oštećenom licu ima pravo tražiti povrat isplaćenih iznosa, stvarnih i opravdanih troškova od
osiguranika, odnosno odgovornog lica samo u slučajevima propisanim ovim zakonom.
Obaveza prikupljanja podataka

(1) Društvo za osiguranje dužno je da prikuplja, obrađuje i čuva lične i druge podatke, te da formira i
vodi bazu podataka o:
1) ugovorima o osiguranju (osiguranicima, osiguranim prevoznim sredstvima i slično),
2) štetnim događajima i
3) procjeni i likvidaciji šteta.
(2) Podaci iz stava 1. ovog člana prikupljaju se, obrađuju, čuvaju i koriste, u skladu sa zakonom
kojim se uređuje zaštita ličnih podataka i propisima o načinu prikupljanja, čuvanja i dostavljanja
podataka iz oblasti osiguranja, propisanih ovim zakonom.
(3) Podaci iz stava 1. ovog člana čuvaju se najmanje sedam godina po isteku ugovora o obaveznom
osiguranju, odnosno po okončanju postupka naknade štete.
(4) Podatke iz stava 1. ovog člana mogu koristiti, bez naknade, i oštećena lica, prilikom podnošenja
odštetnog zahtjeva društvu za osiguranje.
(5) Upravni odbor Agencije donosi akt kojim propisuje sadržaj podataka iz stava 1. ovog člana, kao i
način i rokove njihovog prikupljanja, čuvanja i dostavljanja.

GLAVA II

OSIGURANjE PUTNIKA U JAVNOM PREVOZU OD POSLjEDICA NESREĆNOG
SLUČAJA
Obaveza zaključivanja ugovora o osiguranju

(1) Vlasnik prevoznog sredstava koje se koristi za javni prevoz putnika dužan je zaključiti ugovor o
osiguranju putnika od posljedica nesrećnog slučaja, osim za putnike u vazdušnom saobraćaju.
(2) Ugovor iz stava 1. ovog člana dužni su zaključiti vlasnici:
1) autobusa kojima se vrši javni linijski prevoz u gradskom, prigradskom, republičkom,
međuentitetskom i međunarodnom saobraćaju,
2) autobusa kojima se vrši javni vanlinijski prevoz,
3) taksi vozila,
4) rentakar vozila kada se iznajmljuju sa vozačem,
5) šinskih vozila za prevoz putnika,
6) plovila na motorni pogon kojima se vrši javni prevoz putnika po unutrašnjim vodama, na
redovnim ili vanrednim vožnjama i
7) svih ostalih prevoznih sredstava, bez obzira na vrstu pogona, kojima se uz naplatu prevoze putnici
u javnom prevozu, u skladu sa svojom djelatnošću.
(3) U postupku izdavanja licence za prevoz putnika u javnom prevozu, podnosilac zahtjeva dužan je
nadležnom organu dostaviti dokaz o zaključenom ugovoru iz stava 1. ovog člana i dužan je to
osiguranje obnavljati za vrijeme trajanja licence.
(4) U slučaju da vlasnik prevoznog sredstva i prevoznik nisu ista lica, ugovor iz stava 1. ovog člana
dužan je zaključiti prevoznik.
(5) Vlasnik prevoznog sredstva, odnosno prevoznik dužan je na vidnom mjestu u prevoznom
sredstvu naznačiti podatke o zaključenom ugovoru iz stava 1. ovog člana, a naročito naziv društva za
osiguranje.
Putnici u prevoznom sredstvu

(1) Putnicima se smatraju lica koja se radi putovanja nalaze u jednom od prevoznih sredstava koja se
koriste za prevoz u javnom prevozu, bez obzira na to imaju li voznu kartu ili ne, uključujući i lica
koja imaju pravo na besplatnu vožnju.
(2) Putnicima se smatraju i lica koja se, radi namjeravanog putovanja ili nakon završenog putovanja,
nalaze u krugu stanice ili pristaništa ili u neposrednoj blizini prevoznog sredstva.
(3) Putnicima se ne smatraju lica kojima je prevozno sredstvo mjesto rada i koja su u službi za
vrijeme prevoza.
Osigurane sume

Najniže osigurane sume po jednom putniku na koje se obavezno ugovara osiguranje putnika u
javnom prevozu od posljedica nesrećnog slučaja iznose:
1) za slučaj smrti putnika 9.000 KM,
2) za slučaj trajnog gubitka opšte radne sposobnosti (invaliditeta) putnika 18.000 KM i
3) za slučaj privremene spriječenosti za rad i stvarnih i nužnih troškova liječenja putnika 4.500 KM.
Pravo na osiguranu sumu i pravo na naknadu štete

(1) Putnik kome se dogodi nesrećni slučaj, odnosno korisnik prema uslovima osiguranja ima pravo
da podnese zahtjev za isplatu naknade neposredno društvu za osiguranje sa kojim je zaključen
ugovor o osiguranju iz člana 16. stav 1. ovog zakona.
(2) Pravo na osiguranu sumu iz člana 18. ovog zakona ima putnik, odnosno korisnik osiguranja
nezavisno od toga da li ima pravo na naknadu na osnovu odgovornosti vlasnika prevoznog sredstva
za štetu prouzrokovanu trećim licima.
Naknada štete neosiguranim putnicima

(1) Ako vlasnik prevoznog sredstva nije zaključio ugovor o osiguranju iz člana 16. stav 1. ovog
zakona, a dogodio se nesrećni slučaj, putnik, odnosno korisnik osiguranja može zahtijevati naknadu
štete od Zaštitnog fonda, u iznosima najviše do osiguranih suma iz člana 18. ovog zakona.
(2) Prava iz stava 1. ovog člana ne kumuliraju se sa pravima na naknadu štete koja je prouzrokovana
upotrebom nepoznatog vozila ili upotrebom vozila čiji vlasnik nije zaključio ugovor o osiguranju od
autoodgovornosti.

GLAVA III

OSIGURANjE VLASNIKA VOZILA OD ODGOVORNOSTI ZA ŠTETE
PROUZROKOVANE TREĆIM LICIMA
Obaveza zaključivanja ugovora o osiguranju od autoodgovornosti i kvalitativni obim pokrića

(1) Vlasnik vozila dužan je zaključiti ugovor o osiguranju od autoodgovornosti za štetu koju
upotrebom vozila prouzrokuje trećim licima zbog smrti, tjelesne povrede, narušavanja zdravlja (u
daljem tekstu: šteta na licima), uništenja ili oštećenja stvari (u daljem tekstu: šteta na stvarima).
(2) Ugovor o osiguranju od autoodgovornosti pokriva odgovornost vlasnika, odnosno korisnika
vozila prema trećim licima koji imaju zahtjev za naknadu štete od odgovornog lica koje mu štetu
prouzrokuje, u skladu sa odredbama propisa kojima se uređuju obligacioni odnosi.
(3) Ugovorom o osiguranju od autoodgovornosti pokrivene su i štete na licima i štete na stvarima
putnika u vozilu kojim je prouzrokovana šteta.
(4) Ugovorom o osiguranju od autoodgovornosti pokrivene su štete nastale od vozila koja podliježu
obavezi registracije, te su, u skladu sa propisima kojima se uređuje registracija vozila, obavezna imati
saobraćajnu dozvolu, odnosno potvrdu o registraciji.
(5) Ugovorom o osiguranju od autoodgovornosti pokrivena je i šteta na licima i šteta na stvarima
koju pretrpe pješaci, biciklisti i drugi nemotorizovani učesnici saobraćajne nezgode.
(6) Ugovorom o osiguranju od autoodgovornosti pokrivena je i šteta koja je pričinjena trećem licu
usljed pada stvari sa vozila.
(7) U slučaju da su vozilo i priključno vozilo vlasništvo osiguranika čija je odgovornost osigurana
kod različitih društava za osiguranje, društva za osiguranje solidarno odgovaraju za štetu i oštećeno
lice može podnijeti odštetni zahtjev bilo kojem od njih.
Postupak i rokovi za rješavanje odštetnih zahtjeva

(1) Odgovorno društvo za osiguranje dužno je da utvrdi pravni osnov i visinu odštetnog zahtjeva, te
isplati odštetu, uz dostavljanje obrazložene ponude, u roku od 30 dana od dana kada je oštećeno lice
dostavilo sve potrebne dokumente, a najduže do 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
(2) Obrazložena ponuda je pismeni jednostrani akt odgovornog društva za osiguranje, koji sadrži
najmanje podatke o osnovanosti odštetnog zahtjeva, visini odštete, kao i obrazloženje pravnog
osnova i obračuna visine odštete.
(3) Ukoliko se nisu stekli uslovi za davanje obrazložene ponude iz stava 1. ovog člana, društvo za
osiguranje dužno je da, u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećenom licu
uputi obrazloženi odgovor ako:
1) odbija odštetni zahtjev kao neosnovan jer je utvrdilo da, po podnesenom odštetnom zahtjevu, ne
postoji njegova odgovornost i obaveza ili
2) nije u mogućnosti da jasno utvrdi svoju odgovornost ili visinu odštete.
(4) Ukoliko odgovorno društvo za osiguranje ima mogućnost da utvrdi djelimično svoju obavezu, uz
obrazloženi odgovor koji upućuje oštećenom licu, odgovorno društvo za osiguranje dužno je izvršiti
plaćanje utvrđenog dijela svoje obaveze u roku od 15 dana od dana kada je utvrdilo svoju obavezu, a
najduže do 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
(5) U obrazloženoj ponudi i obrazloženom odgovoru, društvo za osiguranje dužno je da oštećeno
lice uputi na pravo ulaganja prigovora društvu za osiguranje, kao i na pravo podnošenja tužbe.
(6) Oštećeno lice ima pravo, uz iznos odštete, i na zakonsku zateznu kamatu počev od prvog dana
nakon isteka roka od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
(7) Ništave su odredbe obrazložene ponude, obrazloženog odgovora ili sporazuma o vansudskom
poravnanju kojim se:
1) određuju duži rokovi od rokova propisanih ovim zakonom,
2) uslovljava isplata odštete potpisivanjem sporazuma o vansudskom poravnanju ili
3) određuje da se oštećeno lice odriče zakonskih prava.
(8) Rok za podnošenje prigovora društvu za osiguranje ne može biti kraći od 15 dana od dana kada
je oštećeno lice primilo obrazloženu ponudu ili obrazloženi odgovor društva za osiguranje.
(9) Rok za rješavanje prigovora je 15 dana od dana podnošenja prigovora oštećenog lica.
(10) U postupku mirnog rješavanja odštetnog zahtjeva u društvu za osiguranje, odgovorno društvo
za osiguranje nije dužno nadoknaditi troškove pravnog i bilo kakvog drugog zastupanja oštećenom
licu.
(11) Oštećeno lice ima pravo da podnese prigovor Ombudsmanu u osiguranju na odluku društva za
osiguranje po podnesenom prigovoru, radi daljeg vansudskog rješavanja spora nastalog povodom
odštetnog zahtjeva.
Prikupljanje dokumenata i dokaza u cilju rješavanja odštetnih zahtjeva

(1) Odgovorno društvo za osiguranje dužno je da, u svrhu obrade i rješavanja odštetnog zahtjeva,
preduzme sve radnje sa ciljem prikupljanja dokumenata i dokaza na osnovu kojih se utvrđuje
odgovornost društva za osiguranje i visina odštete.
(2) Odgovorno društvo za osiguranje dužno je da oštećeno lice koje podnese odštetni zahtjev, bez
odlaganja, pismeno obavijesti o svim dokumentima i dokazima koje je obavezno podnijeti, u cilju
rješavanja odštetnog zahtjeva.
(3) Odgovorno društvo za osiguranje je, pored dokumenata iz stava 2. ovog člana, ovlašćeno da
zahtijeva i dodatne dokumente radi utvrđivanja okolnosti nastanka štetnog događaja, utvrđivanja
pravnog osnova i visine odštete, odnosno radi isplate, ali ne i dokaze koji nemaju uticaja na postupak
rješavanja odštetnog zahtjeva ili koje oštećeno lice nije u mogućnosti da pribavi zbog zakonskih
ograničenja.
(4) Društvo za osiguranje dužno je na zahtjev svog osiguranika izdati potvrdu o toku osiguranja i
eventualno zaprimljenim odštetnim zahtjevima iz osnova osiguranja od autoodgovornosti.
(5) Potvrda iz stava 4. ovog člana izdaje se za period od pet prethodnih godina ugovornog odnosa, a
društvo za osiguranje dužno je potvrdu izdati u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.
(6) Upravni odbor Agencije donosi akt kojim propisuje pravila postupka rješavanja odštetnih
zahtjeva i standarde u komunikaciji društva sa trećim oštećenim licima, podnosiocima odštetnih
zahtjeva.
Tužba protiv društva za osiguranje

(1) Ukoliko društvo za osiguranje ne riješi odštetni zahtjev u roku od 60 dana od dana podnošenja
zahtjeva ili ukoliko oštećeno lice ima druge razloge, može tužbom pokrenuti postupak kod
nadležnog suda protiv odgovornog društva za osiguranje.
(2) Tužba podnesena protiv društva za osiguranje prije isteka roka iz člana 22. stav 1. ovog zakona
smatra se preuranjenom.
(3) Za podnošenje tužbe protiv društva za osiguranje primjenjuju se rokovi zastare, u skladu sa
opštim pravilima odgovornosti za štetu.
Sporazum između društava za osiguranje

(1) Društva za osiguranje mogu zaključiti sporazum u skladu sa kojim odštetni zahtjev oštećenog lica
po osnovu osiguranja od autoodgovornosti može, u ime odgovornog društva za osiguranje,
obrađivati i isplaćivati društvo za osiguranje kod kojeg je oštećeno lice zaključilo ugovor o osiguranju
od autoodgovornosti.
(2) Sporazum iz stava 1. ovog člana ne utiče na prava koja oštećeno lice ima neposredno prema
odgovornom društvu za osiguranje iz čl. 13. i 24. ovog zakona.
(3) Društvo za osiguranje koje, u skladu sa sporazumom iz stava 1. ovog člana, u ime odgovornog
društva za osiguranje, obrađuje i isplaćuje odštetni zahtjev dužno je postupati u skladu sa odredbama
čl. 22. i 23. ovog zakona.

(1) Društva za osiguranje i filijale društava za osiguranje iz Federacije Bosne i Hercegovine koje u
Republici Srpskoj obavljaju vrstu osiguranja od autoodgovornosti dužna su da 1% bruto premije
ostvarene iz ove vrste osiguranja kvartalno uplaćuju na račun javnih prihoda Republike Srpske kao
dio preventive za realizaciju projekata unapređenja bezbjednosti saobraćaja utvrđenih Strategijom
bezbjednosti saobraćaja na putevima Republike Srpske.
(2) Društva za osiguranje i filijale društava za osiguranje iz Federacije Bosne i Hercegovine obavezu
iz stava (1) izvršavaće u periodu od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(3) Sredstva iz stava (1) ovog člana koristiće se u skladu sa zakonom kojim se uređuje bezbjednost
saobraćaja na putevima.
Lica koja nemaju pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja od autoodgovornosti

(1) Ugovor o osiguranju od autoodgovornosti ne pokriva odgovornost prevoznika za stvari koje je
primio na prevoz.
(2) Pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja od autoodgovornosti nema:
1) vozač vozila kojim je prouzrokovana šteta;
2) vlasnik, suvlasnik, te svaki korisnik vozila kojim je prouzrokovana šteta, koji nije bio vozač vozila
čijom upotrebom je prouzrokovana šteta, i to na naknadu štete na stvarima;
3) srodnik i druga fizička lica, za duševne boli zbog smrti ili tjelesne povrede vozača koji je
ouzrokovao štetu;
4) putnik koji je dobrovoljno ušao u vozilo kojim je prouzrokovana šteta, a kojim je upravljao
neovlašćeni vozač ili vozač pod dejstvom alkohola ili opojnih droga, ako odgovorno društvo za
osiguranje dokaže da je ta okolnost putniku trebalo da bude poznata;
5) oštećeno lice kome je prouzrokovana šteta zbog:
1. upotrebe vozila na sportskim priredbama koje se održavaju na drumu ili dijelu druma zatvorenom
za saobraćaj drugim vozačima, a kojima je cilj postizanje najveće ili najveće prosječne brzine,
odnosno na vježbama za te priredbe,
2. neposrednog ili posrednog djelovanja nuklearne energije ili zračenja nastala za vrijeme prevoza
nuklearnih ili drugih radioaktivnih materijala,
3. rata, pobune ili terorističkih aktivnosti i
4. upotrebe vozila koje je bilo mobilisano, od trenutka preuzimanja od strane nadležnih organa do
trenutka vraćanja vozila vlasniku.
(3) Neovlašćenim vozačem, u smislu ovog zakona, smatra se lice koje je u vrijeme štetnog događaja
koristilo vozilo bez saglasnosti vlasnika, a nije kod njega zaposleno kao vozač, nije ni član njegovog
domaćinstva, niti mu je vlasnik vozilo predao u posjed.
Pravo društva za osiguranje na subrogaciju

(1) Društvo za osiguranje, koje je oštećenom licu nadoknadilo štetu, ima pravo na naknadu
isplaćenog iznosa štete i stvarnih i opravdanih troškova od lica odgovornog za štetu u slučajevima
ako je:
1) vozač koristio vozilo u svrhu za koju nije namijenjeno,
2) vozač koristio vozilo, a nije stekao odgovarajuću vozačku dozvolu, osim ako je to kandidat koji se
obučava za polaganje vozačkog ispita za vozača, uz poštivanje svih propisa kojim se uređuje obuka
za vozača,
3) vozač koristio vozilo za vrijeme trajanja izrečenih mjera bezbjednosti, odnosno zaštitnih mjera u
saobraćaju (potpuna ili djelimična zabrana upravljanja vozilom i slično),
4) vozač upravljao vozilom pod uticajem alkohola iznad propisane granice, opojnih droga,
psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, odbio je alko test, odnosno test na prisustvo
opojnih droga, psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari,
5) vozač upotrebom vozila prouzrokovao štetu namjerno,
6) vozač pobjegao sa mjesta štetnog događaja i
7) vozač počinio prekršaj nasilničke vožnje u skladu sa propisima o bezbjednosti saobraćaja na
putevima.
(2) Pravo društva za osiguranje iz stava 1. ovog člana nema uticaj na pravo oštećenog lica na
naknadu štete od odgovornog društva za osiguranje.
(3) U pogledu obima prava za naknadu iz stava 1. ovog člana, društvo za osiguranje koje je
oštećenom licu nadoknadilo štetu ima pravo na naknadu:
1) u slučajevima iz stava 1. t. 1), 2), 3), 4) i 6) ovog člana, najviše do iznosa 12 prosječnih neto plata u
Republici Srpskoj,
2) u slučaju iz stava 1. t. 5) i 7) ovog člana, u cijelosti.
(4) Bježanjem sa mjesta štetnog događaja u smislu stava 1. tačka 6) ovog člana ne smatra se
opravdano napuštanje mjesta štetnog događaja.
Naknada štete prouzrokovana od neovlašćenog vozača

(1) Ako je štetu prouzrokovao neovlašćeni vozač, oštećeno lice može podnijeti odštetni zahtjev
društvu za osiguranje, osim u slučaju iz člana 27. stav 2. tačka 4) ovog zakona.
(2) Društvo za osiguranje, koje je oštećenom licu isplatilo štetu koju je prouzrokovao neovlašćeni
vozač, ima pravo na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete i stvarnih i opravdanih troškova od
lica koje je odgovorno za štetu.
Obaveza društva za osiguranje i osigurana suma

(1) Osigurane sume na koje se obavezno ugovora osiguranje od autoodgovornosti ne mogu biti
manje od iznosa:
1) u slučaju štete na licima, 1.000.000 KM po jednom štetnom događaju, bez obzira na broj
oštećenih lica u istoj nezgodi,
2) u slučaju štete na stvarima, 350.000 KM po jednom štetnom događaju, bez obzira na broj
odštetnih zahtjeva proizašlih iz iste nezgode.
(2) Osigurana suma iz stava 1. tačka 1) ovog člana, nakon isteka perioda od godinu dana od dana
stupanja na snagu ovog zakona, ne može biti manja od 1.500.000 KM po jednom štetnom događaju,
bez obzira na broj oštećenih lica u istoj nezgodi.
(3) Osigurane sume na koje se obavezno ugovora osiguranje od autoodgovornosti, nakon isteka
perioda od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, ne mogu biti manje od iznosa:
1) u slučaju štete na licima, 2.000.000 KM po jednom štetnom događaju, bez obzira na broj
oštećenih lica u istoj nezgodi,
2) u slučaju štete na stvarima, 400.000 KM po jednom štetnom događaju, bez obzira na broj
odštetnih zahtjeva proizašlih iz iste nezgode.
(4) Ako po jednom štetnom događaju postoji više odštetnih zahtjeva, zbog čega ukupna naknada
prelazi iznose iz stava 1, odnosno st. 2. i 3. ovog člana, iznosi naknada se srazmjerno smanjuju.
(5) Ako odgovorno društvo za osiguranje isplati podnosiocu zahtjeva iznos veći od iznosa na koji
ima pravo s obzirom na srazmjerno smanjenje naknade, jer nije znalo za ostala lica koja imaju prava
na naknadu, to društvo za osiguranje i dalje ima obavezu prema tim drugim licima samo do ukupnog
iznosa navedenog u stavu 1, odnosno u st. 2. i 3. ovog člana.
(6) Društvo za osiguranje odgovorno je za naknadu štete koju upotrebom vozila registrovanog u
Republici Srpskoj pretrpe treća lica u Federaciji Bosne i Hercegovine do iznosa osiguranih suma iz
stava 1, odnosno st. 2. i 3. ovog člana.
(7) Odgovorno društvo za osiguranje dužno je štetu koja je upotrebom vozila prouzrokovana u
državama članicama Sistema zelene karte, a koja je viša od iznosa iz stava 1, odnosno st. 2. i 3. ovog
člana, nadoknaditi do iznosa određenog propisima o obaveznom osiguranju države u kojoj je šteta
nastala.
Regresni zahtjev

(1) Društvo za osiguranje dužno je Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske nadoknaditi
stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o
osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stava 1. ovog člana smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi
oštećenog lica u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju.
(3) Društvo za osiguranje nije dužno da nadoknadi troškove iz stava 2. ovog člana koje je Fond
zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju,
naplatio od oštećenog lica.
Promjena vlasnika vozila

(1) Ako se za vrijeme trajanja osiguranja promijeni vlasnik vozila, novi vlasnik vozila dužan je da
zaključi ugovor o osiguranju svoje odgovornosti za upotrebu vozila na kojem je stekao vlasništvo.
(2) Osiguranik koji otuđi svoje vozilo dužan je da o tome obavijesti društvo za osiguranje kod kojeg
je osigurana njegova odgovornost za upotrebu vozila koje je otuđeno.
(3) Ugovor o osiguranju od autoodgovornosti zaključen sa prethodnim vlasnikom prestaje da važi u
trenutku kada je novi vlasnik vozila zaključio ugovor o osiguranju od autoodgovornosti na svoje
ime.
(4) Prestankom važenja ugovora iz stava 3. ovog člana, osiguranik, prethodni vlasnik vozila, ima
pravo na povrat dijela premije za neiskorišćeni period pokrića, pod uslovom da je postupio u skladu
sa obavezom iz stava 2. ovog člana.
(5) Izuzetno od stava 3. ovog člana, ugovor o osiguranju od autoodgovornosti zaključen sa
prethodnim vlasnikom ostaje na snazi do isteka trajanja osiguranja, ukoliko novi vlasnik, u tom roku,
nije zaključio ugovor o osiguranju od autoodgovornosti na svoje ime, u tom slučaju se po samom
zakonu smatra da su prava i obaveze, kao i odgovornost za upotrebu vozila, prenesena na novog
vlasnika vozila danom zaključenja ugovora o prenosu vlasništva na vozilu.
Naknada štete koja je prouzrokovana upotrebom nepoznatog vozila ili upotrebom vozila čiji vlasnik
nije zaključio ugovor o osiguranju od autoodgovornosti

Oštećeno lice kome je na teritoriji Republike Srpske prouzrokovana šteta upotrebom nepoznatog
vozila ili upotrebom vozila čiji vlasnik nije zaključio ugovor o osiguranju od autoodgovornosti
podnosi odštetni zahtjev Zaštitnom fondu.
Međunarodna potvrda o osiguranju od autoodgovornosti za vozila inostrane registracije

(1) Vozač koji je vozilom inostrane registracije prešao granicu Bosne i Hercegovine na teritoriji
Republike Srpske dužan je imati i, na zahtjev ovlašćenog lica u Republici Srpskoj, dati na uvid
međunarodnu potvrdu o postojanju osiguranja od autoodgovornosti važeću na teritoriji država
članica Sistema zelene karte ili polisu osiguranja od autoodgovornosti zaključenu na granici.
(2) Međunarodnom potvrdom o osiguranju od autoodgovornosti smatra se i registarska oznaka koju
nosi vozilo koje se uobičajeno nalazi na teritoriji država potpisnica Multilateralnog sporazuma, pod
uslovom da je sa Bosnom i Hercegovinom potpisan Multilateralni sporazum.
Granično osiguranje

Vozač vozila inostrane registracije koji ne posjeduje međunarodnu potvrdu o osiguranju od
autoodgovornosti iz člana 34. ovog zakona ne može upotrebljavati vozilo na teritoriji Republike
Srpske ako ne posjeduje polisu osiguranja od autoodgovornosti zaključenu na granici, čiji period
važenja ne može biti kraći od sedam niti duži od 90 dana.
Pravo na naknadu štete

(1) Oštećeno lice kojem je u Republici Srpskoj prouzrokovana šteta upotrebom vozila inostrane
registracije iz zemlje članice Sistema zelene karte ili zemlje potpisnice Multilateralnog sporazuma
podnosi odštetni zahtjev putem Biroa zelene karte BiH.
(2) Za naknadu štete koja je na teritoriji Republike Srpske prouzrokovana upotrebom vozila
inostrane registracije za koje vlasnik nema važeći ugovor o osiguranju od autoodgovornosti
primjenjuju se odredbe člana 33. ovog zakona.
(3) Zaštitni fond, pod uslovom da je Bosna i Hercegovina u režimu Multilateralnog sporazuma, te da
je Zaštitni fond zaključio odgovarajuće bilateralne sporazume sa nadležnim tijelima za naknadu šteta
koje ne mogu biti nadoknađene obaveznim osiguranjem one države na čijoj teritoriji se vozilo
uobičajeno nalazi, ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa štete, stvarnih i opravdanih troškova od
tih tijela.
Obrazac evropskog izvještaja o saobraćajnoj nezgodi

(1) Društvo za osiguranje dužno je osiguraniku, uz polisu osiguranja od autoodgovornosti, uručiti
obrazac evropskog izvještaja o saobraćajnoj nezgodi.
(2) Obrazac evropskog izvještaja o saobraćajnoj nezgodi može biti korišćen u postupku rješavanja
odštetnog zahtjeva kao dokaz nastupanja štetnog događaja, u slučaju manje materijalne štete, pod
uslovom da je uredno i potpuno popunjen, te da su uz to priložene fotografije oštećenja na vozilima
i mjesta štetnog događaja.
(3) Pod manjom materijalnom štetom iz stava 2. ovog člana smatra se šteta na vozilu koja ne prelazi
iznos od 500 KM.
Informativni centar

(1) Informativni centar se uspostavlja u okviru Agencije radi efikasnog i brzog rješavanja odštetnih
zahtjeva na osnovu šteta nastalih u saobraćajnim nezgodama upotrebom vozila.
(2) Informativni centar:
1) vodi registar podataka i koordinira prikupljanje podataka u skladu sa odredbama ovog zakona i
aktima Agencije,
2) omogućava uvid u podatke iz registra iz tačke 1) ovog stava i
3) pruža podršku oštećenim licima u pribavljanju podataka iz registra iz tačke 1) ovog stava.

Registar podataka Informativnog centra

(1) Registar iz člana 38. stav 2. tačka 1) ovog zakona sadrži podatke o:
1) registarskim oznakama vozila registrovanih u Republici Srpskoj,
2) brojevima polisa osiguranja od autoodgovornosti za vozila iz tačke 1) ovog stava,
3) periodu važenja osiguravajućeg pokrića na osnovu ugovora o osiguranju od autoodgovornosti,
odnosno datumu prestanka važenja ugovora, ako je prestao važiti prije isteka ugovora o osiguranju
od autoodgovornosti,
4) poslovnom imenu i sjedištu društva za osiguranje koje pruža osiguravajuće pokriće na osnovu
ugovora o osiguranju od autoodgovornosti,
5) imenu i prezimenu, datumu i mjestu rođenja i adresi, odnosno poslovnom imenu i sjedištu
osiguranika,
6) izdatim zelenim kartama,
7) vlasnicima vozila koja su izuzeta od obaveze osiguranja od autoodgovornosti, kao i nazivu organa
ili tijela odgovornog za naknadu štete oštećenom licu,
8) datumu i mjestu saobraćajne nezgode i
9) nazivu i adresi tijela odgovornog za štete koje je prouzrokovalo vozilo čiji vlasnik nije zaključio
ugovor o osiguranju od autoodgovornosti ili nepoznato vozilo.
(2) Upravni odbor Agencije donosi akt o sadržaju, načinu prikupljanja, vođenja i pristupu podacima
iz registra Informativnog centra.
Prikupljanje podataka

(1) Podaci iz člana 39. stav 1. ovog zakona prikupljaju se od društava za osiguranje, filijala društava
za osiguranje koje posluju u Republici Srpskoj i nadležnog organa za registraciju vozila i vođenje
evidencija o saobraćajnim nezgodama u Republici Srpskoj.
(2) Društva za osiguranje dužna su da podatke iz člana 39. stav 1. t. 2), 3), 4), 5) i 6) ovog zakona
dostavljaju Agenciji prema sadržaju, na način i u rokovima koje propiše Agencija.
(3) Način prikupljanja i dostavljanja podataka iz člana 39. stav 1. t. 1) i 8) ovog zakona Agenciji od
nadležnog organa za registraciju vozila i vođenje evidencija o saobraćajnim nezgodama u Republici
Srpskoj vrši se na osnovu prethodno usaglašene procedure i sačinjenog protokola.
(4) Zaštita ličnih podataka iz registra podataka Informativnog centra vrši se u skladu sa propisima
kojima se uređuje zaštita ličnih podataka.
Čuvanje podataka

Podatke iz člana 39. stav 1. t. 1), 2), 3), 4), 5), 6), 8) i 9) ovog zakona Informativni centar čuva
najmanje sedam godina od dana odjave vozila ili prestanka važenja ugovora o osiguranju od
autoodgovornosti.
Saradnja sa drugim informativnim centrima

Radi pružanja podrške zainteresovanim licima u pribavljanju podataka, Informativni centar sarađuje
sa informativnim centrom Federacije Bosne i Hercegovine, informativnim centrima država članica
Evropske unije i drugih država.
Djelokrug i nadležnost Informativnog centra

(1) Informativni centar dužan je da oštećenim licima sedam godina od dana saobraćajne nezgode iz
svog ili iz registra informativnog centra Federacije Bosne i Hercegovine, informativnog centra
države članice Evropske unije ili druge države sa kojima ima saradnju omogući uvid u sljedeće
podatke:
1) naziv i adresu odgovornog društva za osiguranje,
2) broj polise osiguranja društva iz tačke 1) ovog stava i
3) ime i prezime, odnosno naziv, te adresu ovlašćenog predstavnika za obradu odštetnih zahtjeva na
osnovu osiguranja od autoodgovornosti u Bosni i Hercegovini kojeg je imenovalo društvo za
osiguranje države članice Evropske unije i koji pruža osiguravajuće pokriće na osnovu polise
osiguranja vozila kojim je saobraćajna nezgoda prouzrokovana.
(2) Informativni centar, na zahtjev oštećenog lica, prikuplja podatke o imenu i prezimenu, odnosno
nazivu, te adresi vlasnika, vozača ili evidentiranog korisnika vozila ako je oštećeno lice iskazalo
pravni interes za prikupljanje takve informacije.
(3) Podatke iz stava 2. ovog člana Informativni centar prikuplja od društava za osiguranje ili od
nadležnog organa za registraciju vozila i vođenje evidencija o saobraćajnim nezgodama u Republici
Srpskoj.
(4) Informativni centar pribavlja za oštećeno lice podatke o imenu i prezimenu, odnosno nazivu, te
adresi lica koje mu garantuje za štetu prouzrokovanu vozilom koje je izuzeto od obaveze
zaključivanja ugovora o osiguranju od autoodgovornosti.

GLAVA IV

OSIGURANjE VLASNIKA VAZDUHOPLOVA OD ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU
PROUZROKOVANU TREĆIM LICIMA I PUTNICIMA
Obaveza zaključivanja ugovora o osiguranju

(1) Vlasnik vazduhoplova dužan je zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu
prouzrokovanu trećim licima i putnicima, u skladu sa odredbama ovog zakona, propisima kojima se
uređuje vazduhoplovstvo u Bosni i Hercegovini i propisima koji važe u ECAA.
(2) U postupku izdavanja dozvola kojima se odobrava obavljanje različitih komercijalnih i
nekomercijalnih djelatnosti u vazdušnom saobraćaju, koje se izdaju u skladu sa propisima o
vazdušnom saobraćaju, podnosilac zahtjeva dužan je nadležnom organu dostaviti dokaz o
zaključenom ugovoru o obaveznom osiguranju iz člana 2. tačka 3) ovog zakona.
(3) Ugovorom o obaveznom osiguranju iz stava 1. ovog člana pokrivene su:
1) štete na licima i štete na stvarima prouzrokovane trećim licima za vrijeme leta vazduhoplova,
2) štete na licima koje pretrpi putnik za vrijeme leta vazduhoplova,
3) štete na stvarima zbog gubitka, odnosno oštećenja ličnih stvari putnika koje se nalaze u kabini
vazduhoplova i
4) štete na stvarima zbog gubitka, odnosno oštećenja tereta i predatog prtljaga.
(4) Ugovorom o obaveznom osiguranju iz stava 1. ovog člana nisu pokriveni putnici i članovi letačke
i kabinske posade vazduhoplova, koji su na dužnosti za vrijeme leta vazduhoplova.
(5) Putnik iz stava 1. ovog člana je svako lice koje se prevozi vazduhoplovom uz saglasnost vlasnika
vazduhoplova, osim članova letačke i kabinske posade vazduhoplova koji su na dužnosti za vrijeme
leta vazduhoplova.
(6) Ugovor o osiguranju iz stava 1. ovog člana ne pokriva štete iz stava 3. t. 3) i 4) ovog člana ako se
vazduhoplov ne koristi u komercijalne svrhe.
(7) Ugovorom o osiguranju iz stava 1. ovog člana pokrivene su i štete zbog rizika rata, terorističkih
aktivnosti, otmice, sabotaže, nezakonitog prisvajanja vazduhoplova i pobune.
(8) Izuzetno od stava 7. ovog člana, ugovor o osiguranju iz stava 1. ovog člana ne pokriva štete zbog
rizika rata i terorizma za:
1) državne vazduhoplove definisane u skladu sa Čikaškom konvencijom;
2) vazduhoplovne modele kojima MTOM iznosi do 20 kg;
3) letjelice koje polijeću s nogu pilota (uključujući motorne paraglajdere i zmajeve);
4) vezane balone;
5) papirne zmajeve;
6) padobrane (uključujući vučene padobrane);
7) vazduhoplove, uključujući jedrilice, kojima MTOM iznosi do 500 kg, i mikrolake vazduhoplove
koji se:
1. koriste u nekomercijalne svrhe ili
2. koriste za obuku vozača vazduhoplova lokalno, koji ne uključuju prelazak državne granice.
Osigurane sume

(1) Najniža osigurana suma po jednom štetnom događaju određena ugovorom o osiguranju iz člana
44. stav 1. ovog zakona iznosi:
1) za štete trećim licima:
1. za letjelice koje polijeću s nogu pilota 10.000 SDR protivvrijednost izražena u konvertibilnim
markama (KM),
2. za slobodne balone sa posadom 20.000 SDR protivvrijednost izražena u KM,
3. za vazduhoplove kojima MTOM iznosi:
do 500 kg, 750.000 SDR protivvrijednost izražena u KM,
od 501 kg do 1000 kg, 1.500.000 SDR protivvrijednost izražena u KM,
od 1001 kg do 2700 kg, 3.000.000 SDR protivvrijednost izražena u KM,
od 2701 kg do 6000 kg, 7.000.000 SDR protivvrijednost izražena u KM,
od 6001 kg do 12.000 kg, 18.000.000 SDR protivvrijednost izražena u KM,

od 12.001 kg do 25.000 kg, 80.000.000 SDR protivvrijednost izražena u KM,
od 25.001 kg do 50.000 kg, 150.000.000 SDR protivvrijednost izražena u KM,
od 50.001 kg do 200.000 kg, 300.000.000 SDR protivvrijednost izražena u KM,
od 200.001 kg do 500.000 kg, 500.000.000 SDR protivvrijednost izražena u KM,
iznad 500.001 kg do 700.000.000 SDR protivvrijednost izražena u KM;
2) za pojedinog putnika 250.000 SDR protivvrijednost izražena u KM;
3) za lične stvari putnika koje se nalaze u kabini vazduhoplova 1131 SDR protivvrijednost izražena
u KM;
4) za teret i predani prtljag po 1 kg iznosi 19 SDR protivvrijednost izražena u KM.
(2) Izuzetno od stava 1. tačka 2) ovog člana, najniža osigurana suma po jednom štetnom događaju za
vazduhoplove kojima MTOM iznosi 2700 kg ili manje, a koji se ne koristi u komercijalne svrhe, za
pojedinog putnika iznosi 100.000 SDR protivvrijednost izražena u KM.
(3) Izuzetno od stava 1. ovog člana, za vazduhoplove koji se ne koriste u komercijalne svrhe,
odnosno koji se koriste za obuku vozača vazduhoplova, sportsko i amatersko letenje i koji se koriste
samo za let unutar vazdušnog prostora Bosne i Hercegovine najniža osigurana suma po jednom
štetnom događaju ne može biti niža od:
1) 8000 SDR protivvrijednost izražena u KM, za vazduhoplove kojima MTOM iznosi do 200 kg,
2) 25.000 SDR protivvrijednost izražena u KM, za vazduhoplove kojima MTOM iznosi od 201 kg
do 500 kg,
3) 50.000 SDR protivvrijednost izražena u KM, za vazduhoplove kojima MTOM iznosi od 501 kg
do 1000 kg,
4) 80.000 SDR protivvrijednost izražena u KM, za vazduhoplove kojima MTOM iznosi od 1001 kg
do 2700 kg.
Shodna primjena odredaba

Na pitanja odgovornosti vlasnika vazduhoplova za štetu koju prouzrokuje trećim licima i putnicima,
a koja nisu uređena odredbama ovog poglavlja, shodno se primjenjuju odredbe iz poglavlja III ovog
zakona, kao i odredbe propisa kojima se uređuje vazduhoplovstvo u Bosni i Hercegovini.

GLAVA V

OSIGURANjE VLASNIKA PLOVILA NA MOTORNI POGON OD ODGOVORNOSTI ZA
ŠTETU PROUZROKOVANU TREĆIM LICIMA
Obaveza zaključivanja ugovora o osiguranju

(1) Vlasnik plovila na motorni pogon, snage motora veće od 3,7 kW, koja se u skladu sa propisima o
registraciji plovila upisuju u odgovarajući registar, dužan je zaključiti ugovor o osiguranju od
odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licima zbog smrti, tjelesne povrede ili narušavanja
zdravlja.
(2) Ugovorom o obaveznom osiguranju iz stava 1. ovog člana nisu pokrivena lica koja se prevoze,
kao i članovi posade koji upravljaju plovilom na motorni pogon.
(3) Vlasnik inostranog plovila koje je ušlo u unutrašnje vode Republike Srpske dužan je imati važeći
ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete iz stava 1. ovog člana, osim ako ne postoje druge
odgovarajuće garancije za naknadu štete ili ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.
Osigurana suma

Najniža osigurana suma po jednom štetnom događaju određena ugovorom o osiguranju iz člana 47.
stav 1. ovog zakona iznosi 210.000 KM.
Shodna primjena odredaba

Na pitanja odgovornosti vlasnika plovila na motorni pogon za štetu koju prouzrokuje trećim licima
koja nisu uređena odredbama ovog poglavlja shodno se primjenjuju odredbe iz poglavlja III ovog
zakona i odredbe propisa kojima se uređuje unutrašnja plovidba u Republici Srpskoj.

GLAVA VI

ZAŠTITNI FOND REPUBLIKE SRPSKE
Zaštitni fond Republike Srpske

(1) Zaštitni fond je pravno lice sa sjedištem u Banjoj Luci, nadležno da pokriva štete koje ne mogu
biti nadoknađene obaveznim osiguranjem, kao i da obavlja druge poslove u skladu sa zakonom.
(2) Nadzor nad poslovanjem Zaštitnog fonda vrši Agencija.
(3) Organi Zaštitnog fonda su Skupština članova, Upravni odbor i direktor.
(4) Zaštitni fond ima statut kojim se uređuju:
1) organizacija i način poslovanja,
2) upravljanje i rukovođenje,
3) finansiranje i finansijsko poslovanje i
4) druga pitanja u vezi sa poslovanjem Zaštitnog fonda.
(5) Agencija daje prethodnu saglasnost na statut Zaštitnog fonda, kao i na njegove izmjene i dopune.
(6) U vršenju nadzora nad poslovanjem Zaštitnog fonda shodno se primjenjuju odredbe propisa
kojima se uređuju osnivanje i poslovanje društava za osiguranje koje se odnose na regulatorne
ciljeve, opšta ovlašćenja Agencije, pravila postupka i mjere nadzora.
Obaveze Zaštitnog fonda

(1) Zaštitni fond dužan je da izvršava obavezu naknade štete trećem oštećenom licu nastale na
teritoriji Republike Srpske, na osnovu:
1) šteta na licima, ako ih prouzrokuje nepoznato vozilo,
2) šteta na licima i stvarima, ako ih prouzrokuje vozilo čiji vlasnik nije zaključio ugovor o osiguranju
od autoodgovornosti,
3) osiguranih suma putnicima u javnom prevozu, u slučaju da nije zaključen ugovor iz člana 2. tačka
1) ovog zakona i
4) šteta iz ugovora o obaveznom osiguranju iz člana 2. t. 1) i 2) ovog zakona koje nisu mogle biti
nadoknađene iz stečajne ili likvidacione mase društva za osiguranje.
(2) Izuzetno, u slučaju štete prouzrokovane nepoznatim vozilom, Zaštitni fond će nadoknaditi štetu
na stvarima, ako je nadoknadio štetu zbog smrti ili teške tjelesne povrede nastale u istoj saobraćajnoj
nezgodi, a koje su zahtijevale bolničko liječenje u trajanju od najmanje pet dana, pri čemu oštećeni
snosi učešće u šteti na stvarima u iznosu od 950 KM.
Naknada štete

(1) Naknada štete koju isplaćuje Zaštitni fond iz člana 51. ovog zakona ne može prelaziti iznose
osiguranih suma iz čl. 18. i 30. ovog zakona.
(2) Ako postoji više oštećenih lica i ako ukupna naknada prelazi iznos naveden u čl. 18. i 30. ovog
zakona, iznos naknada se srazmjerno smanjuje.
Primjena pojedinih odredaba ovog zakona na Zaštitni fond

Odredbe čl. 14, 15, 22, 23. i 24. ovog zakona na odgovarajući način primjenjuju se u slučaju kada je
za naknadu štete, u skladu sa odredbama ovog zakona, nadležan Zaštitni fond.
Regresni zahtjevi

(1) Pravna lica koja obavljaju poslove zdravstvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i druga
pravna i fizička lica koja su na bilo koji način neposredno oštećenom licu nadoknadila štetu ili dio
štete, nemaju pravo na povrat isplaćenog iznosa, odnosno ne mogu isticati regresne zahtjeve prema
Zaštitnom fondu.
(2) Zaštitni fond preuzima prava oštećene strane prema pravnim licima koja obavljaju poslove
zdravstvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i drugim pravnim i fizičkim licima do iznosa
koji je Zaštitni fond isplatio oštećenom licu.
(3) Zaštitni fond ima pravo na naknadu od lica koje je odgovorno za štetu, tj. od vozača koji nije bio
osiguran, najviše do iznosa 12 prosječnih neto plata u Republici Srpskoj.
(4) Ako Zaštitni fond isplati štetu koju prouzrokuje nepoznato vozilo, te se naknadno pronađe
odgovorno lice i vozilo čijom je upotrebom prouzrokovana šteta i utvrdi se odgovorno društvo za
osiguranje, Zaštitni fond ima pravo na naknadu do isplaćenog iznosa štete i opravdanih troškova od
odgovornog društva za osiguranje.
(5) U slučaju pronalaska odgovornog lica iz stava 4. ovog člana, Ministarstvo unutrašnjih poslova o
tome obavještava Zaštitni fond.
Centralna elektronska evidencija

(1) Zaštitni fond je dužan da vodi centralnu elektronsku bazu podataka propisanih članom 15. stav 1.
ovog zakona (centralna elektronska evidencija) neophodnih za zaključivanje ugovora o osiguranju,
rješavanju odštetnih zahtjeva i podataka o obračunatoj premiji osiguranja, u skladu sa aktima
Agencije.
(2) Podatke za centralnu elektronsku evidenciju Zaštitni fond prikuplja, obrađuje, čuva i dostavlja u
skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita ličnih podataka i propisima o načinu prikupljanja,
čuvanja i dostavljanja podataka iz oblasti osiguranja, kao i primjenom statističkih standarda
osiguranja.
(3) Podaci za centralnu elektronsku evidenciju prikupljaju se od društava za osiguranje u realnom
vremenu prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju, u skladu sa aktima Agencije a mogu se
prikupljati i iz registara, odnosno evidencija nadležnih organa na osnovu prethodno usaglašenog
protokola i potpisanog sporazuma.
(4) Zaštitni fond i društvo za osiguranje koriste lične podatke o osiguranicima iz centralne
elektronske evidencije isključivo u svrhu za koju su podaci pribavljeni.
(5) Društvo za osiguranje je dužno da propisane podatke dostavlja Zaštitnom fondu prema sadržaju,
na način i u rokovima koje propiše Agencija.
(6) Društvo za osiguranje i Zaštitni fond formiraju i vode baze podataka iz člana 15. ovog zakona
primjenom informacionih sistema koji obezbjeđuju pribavljanje sveobuhvatnih i tačnih podataka, u
skladu sa potrebama i zahtjevima poslovanja, čuvanje i obradu tih podataka, njihovu pravovremenu
dostupnost ovlašćenim korisnicima, visoku pouzdanost i zaštitu podataka od neovlašćenog pristupa,
kontinuitet poslovanja, kao i pouzdanu vezu za razmjenu podataka sa učesnicima u procesu
evidentiranja podataka.
(7) Obaveze formiranja i vođenja baza podataka i njihovog dostavljanja Zaštitnom fondu, kao i
način korišćenja podataka iz centralne elektronske evidencije propisanih ovim članom, primjenjuju
se i na filijale u Republici Srpskoj društava sa sjedištem izvan Republike Srpske.
(8) Podaci iz centralne elektronske evidencije čuvaju se najmanje sedam godina po isteku ugovora o
obaveznom osiguranju, odnosno po okončanju postupka naknade štete.
(9) Zaštitni fond je dužan da Agenciji, Ministarstvu finansija i Udruženju društava za osiguranje
Privredne komore Republike Srpske dostavlja podatke iz centralne elektronske evidencije, na njihov
zahtjev.
(10) Upravni odbor Agencije donosi akt kojim razrađuje sadržaj podataka centralne elektronske
evidencije, način i rokove njihovog prikupljanja, čuvanja, vođenja i dostavljanja, kao i način
pristupanju tim podacima.
Ostali poslovi Zaštitnog fonda

Zaštitni fond može da organizuje stručne obuke svojih članova, zastupnika i posrednika u
osiguranju, kao i edukaciju osiguranika i korisnika osiguranja, te da obavlja i druge pomoćne poslove
koji doprinose izvršavanju osnovnih zadataka Zaštitnog fonda.
Članstvo i izvori finansiranja Zaštitnog fonda

(1) Članovi Zaštitnog fonda su sva društva za osiguranje koja u Republici Srpskoj obavljaju vrste
osiguranja iz člana 2. t. 1) i 2) ovog zakona, bez obzira na to da li im je sjedište registrovano u
Republici Srpskoj ili izvan nje.
(2) Izvori finansiranja Zaštitnog fonda su:
1) članarine, iz kojih se finansiraju troškovi poslovanja Zaštitnog fonda (troškovi administracije) i
2) doprinosi, iz kojih se finansira Fond za naknadu šteta za namjenu izvršavanja obaveza iz člana 51.
ovog zakona.
(3) Članarinu iz stava 2. tačka 1) ovog člana dužni su plaćati svi članovi Zaštitnog fonda, u jednakom
iznosu, a visinu godišnje članarine određuje Upravni odbor Zaštitnog fonda, svake poslovne godine,
u skladu sa projekcijom troškova administracije Zaštitnog fonda, uz prethodnu saglasnost Agencije.
(4) Doprinose iz stava 2. tačka 2) ovog člana dužni su plaćati svi članovi Zaštitnog fonda, a koji su
zasnovani na procentu fakturisanih godišnjih premija osiguranja od autoodgovornosti i premija za
osiguranje putnika u javnom prevozu.
(5) Visina i rokovi za uplatu doprinosa iz stava 2. tačka 2) ovog člana određuju se godišnje, odlukom
Upravnog odbora Agencije, koja se objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srpske”.
(6) Upravni odbor Agencije ovlašćen je da visinu već utvrđenih doprinosa iz stava 5. ovog člana
mijenja i prilagođava potrebama Zaštitnog fonda, u cilju obezbjeđenja ostvarivanja funkcija
Zaštitnog fonda iz člana 51. ovog zakona.
(7) Članovima koji tekuće finansijske godine dobiju dozvolu za rad u vrsti osiguranja putnika u
javnom prevozu ili u vrsti osiguranja od autoodgovornosti Agencija određuje paušalni iznos kao prvi
doprinos u Zaštitni fond.
Upravljanje sredstvima Zaštitnog fonda

(1) Zaštitni fond dužan je da odvojeno planira i knjigovodstveno evidentira prihode, rashode i
sredstva potrebna za:
1) troškove administracije Zaštitnog fonda i
2) izvršavanje obaveza Zaštitnog fonda prema oštećenim licima, u skladu sa ovim zakonom.
(2) Zaštitni fond dužan je da vodi i evidentira podatke o štetama i o tome izvještava Agenciju.
(3) Zaštitni fond dužan je da Agenciji dostavi nerevidirane godišnje finansijske izvještaje do kraja
februara tekuće godine za prethodnu godinu, a polugodišnje finansijske izvještaje najkasnije do 31.
jula tekuće godine.
(4) Zaštitni fond dužan je da Agenciji dostavi revidirane godišnje finansijske izvještaje za prethodnu
godinu, zajedno sa izvještajem ovlašćenog revizora i godišnjim izvještajem o poslovanju, najkasnije
do 30. aprila tekuće godine.
(5) Zaštitni fond dužan je da Agenciji dostavlja izvještaj sa podacima o uplaćenim članarinama i
doprinosima u Fond za naknadu šteta, najkasnije do 30. novembra tekuće godine.
(6) Upravni odbor Agencije donosi akt kojim se propisuju pravila poslovanja i izvještavanja
Zaštitnog fonda.
Skupština Zaštitnog fonda

(1) Skupštinu Zaštitnog fonda čine ovlašćena lica članova Zaštitnog fonda.
(2) Skupština Zaštitnog fonda donosi odluke dvotrećinskom većinom ukupnog broja glasova
članova Zaštitnog fonda.
(3) Skupština Zaštitnog fonda:
1) donosi statut i druge opšte akte od značaja za poslovanje,
2) donosi finansijski plan i usvaja finansijske izvještaje,
3) imenuje i razrješava članove Upravnog odbora Zaštitnog fonda i
4) odlučuje o ugovaranju osiguranja Zaštitnog fonda, kojim se pokriva nesolventnost njenih članova
u pogledu izvršavanja njihovih obaveza prema Zaštitnom fondu.
(4) Odlukom Upravnog odbora Agencije određuje se broj glasova koji svaki od članova ima u
Skupštini Zaštitnog fonda u srazmjeri sa visinom uplaćenih doprinosa svakog od članova Zaštitnog
fonda u prethodnoj godini.
(5) Odluka iz stava 4. ovog člana objavljuje se u “Službenom glasniku Republike Srpske”.
(6) Svaki član Skupštine Zaštitnog fonda ima jedan glas na svakih 4.000 KM fakturisane premije za
vrste osiguranja na osnovu kojih društva za osiguranje uplaćuju doprinose.
(7) Članovi Skupštine Zaštitnog fonda koji imaju premiju manju od 4.000 KM imaju pravo na jedan
glas.
Upravni odbor Zaštitnog fonda

(1) Zaštitnim fondom upravlja Upravni odbor, koji se imenuje na period od četiri godine.
(2) Upravni odbor Zaštitnog fonda ima pet članova.
(3) Jedan član Upravnog odbora Zaštitnog fonda imenuje se iz reda zaposlenih u Ministarstvu
finansija, a četiri člana imenuju se na prijedlog društava za osiguranje iz društava za osiguranje ili iz
reda stručnjaka iz oblasti privrednog prava, osiguranja ili finansija, nezavisnih od društava za
osiguranje.
Direktor Zaštitnog fonda

(1) Direktor Zaštitnog fonda smatra se licem na značajnom položaju, u skladu sa zakonom kojim se
uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje.
(2) Direktor Zaštitnog fonda organizuje rad i rukovodi poslovanjem, predstavlja i zastupa Zaštitni
fond, izvršava odluke Upravnog odbora i odgovara za zakonit rad Zaštitnog fonda.
(3) Direktor Zaštitnog fonda imenuje se na period od četiri godine.
(4) Na postupak i uslove za izbor i imenovanje direktora Zaštitnog fonda shodno se primjenjuju
odredbe propisa kojima se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje koje se odnose na
lica na značajnom položaju u društvu za osiguranje.
(5) Upravni odbor Zaštitnog fonda, po prethodno pribavljenoj saglasnosti Agencije, imenuje
direktora Zaštitnog fonda.
(6) Lice imenovano za direktora Zaštitnog fonda, a za čije imenovanje nije pribavljena saglasnost iz
stava 5. ovog člana, ne može vršiti funkciju direktora Zaštitnog fonda.
Uslovi za imenovanje člana Upravnog odbora Zaštitnog fonda

Za člana Upravnog odbora Zaštitnog fonda može biti imenovano lice koje:
1) ima visoku stručnu spremu VII stepena ili najmanje 240 ECTS bodova i najmanje tri godine
radnog iskustva u oblasti osiguranja,
2) nije pravosnažno osuđeno za krivična djela protiv imovine, krivična djela protiv privrede i platnog
prometa ili bilo koje drugo krivično djelo propisano zakonom u vezi sa obavljanjem njihove
profesionalne djelatnosti i
3) u posljednjih pet godina nije bilo član upravnog odbora ili organa koji vrši nadzor u društvu za
osiguranje nad kojim je otvoren ili sproveden postupak likvidacije ili stečaja.

GLAVA VII

NADZOR I KAZNENE ODREDBE
Nadzor

(1) Nadzor nad primjenom odredaba ovog zakona i akata donesenih na osnovu ovog zakona, u
dijelu koji se odnosi na društva za osiguranje, filijale društava za osiguranje iz Federacije Bosne i
Hercegovine koje obavljaju djelatnost na teritoriji Republike Srpske i Zaštitni fond, vrši Agencija.
(2) Upravni nadzor nad sprovođenjem drugih odredaba ovog zakona koje se odnose na obavezna
osiguranja u saobraćaju u okviru svoje nadležnosti vrše nadležni republički organi uprave.
(3) Inspekcijski nadzor nad primjenom odredaba zakona nad kojima upravni nadzor vrše organi iz
stava 2. ovog člana vrši Republička uprava za inspekcijske poslove, posredstvom nadležnog
republičkog inspektorata i inspektora u jedinicama lokalne samouprave, zavisno od djelatnosti,
odnosno vrste saobraćaja u kojim se vrši nadzor.
Mjera nadzora

(1) Ako Agencija u nadzoru utvrdi da društvo za osiguranje obračunava i naplaćuje premiju
osiguranja od autoodgovornosti suprotno važećim tarifama premija, može tom društvu za osiguranje
privremeno zabraniti zaključivanje ugovora o osiguranju od autoodgovornosti, a u skladu sa
zakonom kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje.
(2) Kršenjem važećih tarifa premija iz stava 1. ovog člana smatraće se i povrat novca i druga
posredna ili neposredna davanja osiguraniku u vezi sa zaključenim ugovorom o osiguranju i
naplaćenom premijom.
(3) Mjera nadzora iz stava 1. ovog člana može se izreći u trajanju od 30 do 180 dana.
(4) O izrečenoj mjeri nadzora iz stava 1. ovog člana obavještava se nadležni organ za registraciju
vozila i vođenje evidencija o saobraćajnim nezgodama u Republici Srpskoj.
(5) Ako član Zaštitnog fonda ne poštuje odredbe člana 55. ovog zakona, Agencija oduzima dozvolu
za rad u vrsti osiguranja putnika u javnom prevozu, odnosno u vrsti osiguranja od autoodgovornosti.
(6) U slučaju oduzimanja dozvole iz stava 5. ovog člana, nova dozvola tom društvu za osiguranje
može se izdati nakon isteka jedne godine od dana oduzimanja dozvole i nakon izvršavanja obaveza
zbog kojih je dozvola oduzeta.
Prekršaji

(1) Novčanom kaznom od 2.500 KM kazniće se za prekršaj pravno lice vlasnik prevoznog sredstva
ako upotrebljava prevozno sredstvo u saobraćaju, a ne zaključi ugovor o osiguranju od
autoodgovornosti, odnosno ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim
licima upotrebom plovila na motorni pogon (član 21. stav 1. i član 47. stav 1).
(2) Novčanom kaznom od 500 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorno lice u
pravnom licu.
(3) Novčanom kaznom od 500 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana preduzetnik vlasnik
prevoznog sredstva.
(4) Novčanom kaznom od 300 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana fizičko lice vlasnik
prevoznog sredstva.
(5) Novčanom kaznom od 100 KM kazniće se za prekršaj vozač koji za vrijeme upotrebe prevoznog
sredstva u saobraćaju nema polisu osiguranja ili drugi dokaz o zaključenom ugovoru o obaveznom
osiguranju ili ih na zahtjev ovlašćenog službenog lica ne da na uvid (član 8. stav 1).
(6) Novčanom kaznom od 300 KM kazniće se za prekršaj vozač vozila inostrane registracije ako na
teritoriji Republike Srpske upotrebljava vozilo, a nema ili, na zahtjev ovlašćenog lica u Republici
Srpskoj, ne da na uvid međunarodnu potvrdu o postojanju osiguranja od autoodgovornosti važeću
na teritoriji država članica Sistema zelene karte ili polisu osiguranja od autoodgovornosti zaključenu
na granici (čl. 34. i 35).

(1) Novčanom kaznom od 2.500 KM do 7.500 KM kazniće se za prekršaj pravno lice vlasnik
prevoznog sredstva, odnosno prevoznik koji koristi prevozno sredstvo za javni prevoz putnika, a
nema zaključen ugovor o osiguranju putnika u javnom prevozu od posljedica nesrećnog slučaja (član
16. stav 1).
(2) Novčanom kaznom od 500 KM do 1.500 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana
odgovorno lice u pravnom licu.
(3) Novčanom kaznom od 500 KM do 1.500 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana
preduzetnik vlasnik prevoznog sredstva, odnosno prevoznik.

(1) Novčanom kaznom od 500 KM do 1.500 KM kazniće se za prekršaj pravno lice vlasnik
prevoznog sredstva, odnosno prevoznik koji koristi prevozno sredstvo za javni prevoz putnika ako u
prevoznom sredstvu na vidnom mjestu nije naznačio podatke o zaključenom ugovoru o osiguranju
putnika u javnom prevozu od posljedica nesrećnog slučaja (član 16. stav 5).
(2) Novčanom kaznom od 200 KM do 600 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana
odgovorno lice u pravnom licu.
(3) Novčanom kaznom od 200 KM do 600 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana
preduzetnik vlasnik prevoznog sredstva, odnosno prevoznik.

(1) Novčanom kaznom od 30.000 KM do 90.000 KM kazniće se za prekršaj društvo za osiguranje
ako:
1) zaključi ugovor o obaveznom osiguranju suprotno odredbama ovog zakona, uslovima osiguranja i
tarifama premija osiguranja (član 10. stav 1),
2) odbije ponudu za zaključivanje ugovora o obaveznom osiguranju, a osiguranik prihvata uslove
pod kojima društvo za osiguranje obavlja tu vrstu osiguranja (član 10. stav 2),
3) ugovori osigurane sume niže od propisanih (član 10. stav 4, član 18, član 30. st. 1, 2. i 3, čl. 45. i
48),
4) ne postupi po nalogu Agencije u vezi sa usaglašavanjem uslova osiguranja i tarifa premija sa ovim
zakonom, aktima Agencije, aktuarskim načelima i pravilima struke (član 12. stav 8),
5) ne postupi u skladu sa pravilima postupka i rokovima za rješavanje odštetnog zahtjeva (član 22. st.
1, 3, 4, 5. i 9) i
6) ne izvršava obaveze prema Zaštitnom fondu (član 55. st. 3. i 4).
(2) Novčanom kaznom od 3.000 KM do 9.000 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana
odgovorno lice u društvu za osiguranje.

(1) Novčanom kaznom od 10.000 KM do 30.000 KM kazniće se za prekršaj društvo za osiguranje
ako:
1) kod zaključivanja ugovora o obaveznom osiguranju ne uruči ugovaraču osiguranja, odnosno
osiguraniku uslove osiguranja (član 10. stav 3),
2) ne obavijesti nadležni organ o raskidu ugovora o obaveznom osiguranju prije isteka osiguranog
perioda (član 10. stav 6),
3) ne donese uslove osiguranja i tarife premija za vrste obaveznih osiguranja u saobraćaju ili ih ne
dostavi Agenciji sa propisanom dokumentacijom i u propisanom roku (član 12. st. 1, 3. i 7),
4) ne učini javno dostupnim uslove osiguranja za vrste obaveznih osiguranja u saobraćaju (član 12.
stav 9),
5) ne prikuplja, ne obrađuje i ne čuva lične i druge podatke, te ne formira i ne vodi bazu podataka na
propisan način (član 15),
6) u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva ne postupa na način propisan zakonom i pravilima
postupka rješavanja odštetnih zahtjeva (član 23. st. 1, 2, 4, 5. i 6),
7) ne uplaćuje sredstva u propisanom roku (član 26. stav 1),
8) ne dostavlja podatke Agenciji na propisani način (član 40. stav 2),
9) ne dostavlja podatke Zaštitnom fondu na propisan način (član 54a. st. 5. i 7)
(2) Novčanom kaznom od 1.000 KM do 3.000 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana
odgovorno lice u društvu za osiguranje.

(1) Novčanom kaznom od 500 KM do 1.500 KM kazniće se za prekršaj odgovorno lice u Zaštitnom
fondu ako Zaštitni fond:
1) ne postupi u skladu sa pravilima postupka i rokovima za rješavanje odštetnog zahtjeva (član 22. st.
1, 3, 4, 5. i 9. i član 53),
2) ne uspostavi i ne vodi centralnu elektronsku evidenciju u skladu sa ovim zakonom (član 54a. stav
1),
3) kod planiranja i knjigovodstvenog evidentiranja ne postupi u skladu sa propisanim pravilima (član
56. st. 1. i 6).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 300 KM do 900 KM kazniće se za prekršaj odgovorno lice u
Zaštitnom fondu ako Zaštitni fond:
1) u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva ne postupa na način propisan zakonom i pravilima
postupka rješavanja odštetnih zahtjeva (član 23. st. 1, 2, 4, 5. i 6. i član 53),
2) ne vodi i ne evidentira podatke o šteti i o tome ne izvještava Agenciju (član 56. st. 2. i 6),
3) ne dostavi Agenciji nerevidirane i revidirane finansijske izvještaje u propisanim rokovima (član 56.
st. 3. i 4) i
4) ne dostavi Agenciji izvještaj sa podacima o uplaćenim članarinama i doprinosima u propisanom
roku (član 56. st. 5. i 6).

GLAVA VIII

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Donošenje akata

(1) Društvo za osiguranje će donijeti akte iz člana 12. stav 1. ovog zakona u roku od 90 dana od dana
stupanja na snagu ovog zakona.
(2) Do donošenja akata iz člana 12. stav 1. ovog zakona primjenjuju se o dredbe Odluke o
zajedničkim uslovima za osiguranje vlasnika i korisnika vozila od autoodgovornosti (“Službeni
glasnik Republike Srpske”, broj 115/13) i uslovi osiguranja i tarife premija za vrste obaveznih
osiguranja iz člana 2. t. 1), 3) i 4) ovog zakona, ukoliko nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.
(3) Upravni odbor Agencije će donijeti akt iz člana 12. stav 2. ovog zakona u roku od 30 dana od
dana stupanja na snagu ovog zakona.
(4) Do donošenja akta iz člana 12. stav 2. ovog zakona primjenjuju se odredbe Odluke o zajedničkoj
tarifi premija i cjenovniku za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila u Republici Srpskoj
(“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 115/13), ukoliko nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.
Usklađivanje poslovanja

(1) Društva za osiguranje i Zaštitni fond dužni su uskladiti svoje poslovanje sa odredbama ovog
zakona u roku od 90 dana od dana njegovog stupanja na snagu, izuzev ako odredbama ovog zakona
za pojedina pitanja nije određen drugi rok.
(2) Društvo za osiguranje dužno je formirati bazu podataka iz člana 15. stav 1. ovog zakona u roku
od 120 dana od dana stupanja na snagu akta Upravnog odbora Agencije iz člana 15. stav 5. ovog
zakona.
Usklađivanje poslovanja

Društvo za osiguranje i Zaštitni fond dužni su da usklade svoje poslovanje sa odredbama ovog
zakona u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu akta Upravnog odbora Agencije iz člana
54a. stav 10. ovog zakona.
Primjena akata

(1) Upravni odbor Agencije će donijeti akte propisane ovim zakonom u roku od 90 dana od dana
njegovog stupanja na snagu.
(2) Do donošenja akata iz stava 1. ovog člana primjenjuju se akti koji su važili do dana stupanja na
snagu ovog zakona, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.
(3) Izuzetno od stava 1. ovog člana, Upravni odb or Agencije će donijeti akt iz člana 12. stav 5. ovog
zakona u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Donošenje akata

Upravni odbor Agencije donosi akt iz člana 54a. stav 10. ovog zakona u roku od 90 dana od dana
njegovog stupanja na snagu.
Izvještaj o efektima primjene Zakona

Agencija u okviru izvještaja koje dostavlja Vladi Republike Srpske, odnosno podnosi Narodnoj
skupštini Republike Srpske, u skladu sa z akonom kojim se uređuju njena nadležnost i rad, izvještava
i o efektima primjene člana 12. ovog zakona, kao i o ispunjenosti uslova za utvrđivanje prestanka
obaveze društvu za osiguranje da pribavlja prethodnu saglasnost Agencije na sopstvenu tarifu
premija i cjenovnik za osiguranje od autoodgovornosti propisanu tim članom.
Prestanak važenja

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna
vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br.
17/05, 64/06 i 12/09).
Stupanje na snagu

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike
Srpske”.