Zakon o liječništvu FBiH,

Ovim zakonom uređuje se pojam, organizacija i uvjeti za obavljanje liječničkog zvanja,
djelovanje liječnika kao osnovnog, samostalnog i odgovornog nosioca zdravstvene djelatnosti
koja je od posebnog interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Federacija) i koja osigurava zdravstvenu zaštitu
svakom pojedincu i cjelokupnom stanovništvu Federacije, kao i prava, obaveze i odgovornosti
liječnika.

Zabranjuje se svaki vid diskriminacije na osnovu rase, boje kože, spola, jezika, religije ili
vjerovanja, političkih i drugih uvjerenja, nacionalnog i socijalnog porijekla prilikom
obavljanja radnji na osnovu ovog zakona i propisa donesenih na osnovu
ovog zakona.
Zabranjuje se diskriminacija liječnika s obzirom na mjesto obavljanja liječničkih djelatnosti
bilo u javnom ili u privatnom zdravstvenom sektoru.

Izrazi koji imaju rodno značenje a koriste se u ovom zakonu i propisima koji se donose na
osnovu ovog zakona obuhvataju na jednak način muški i ženski rod, bez obzira na to jesu li
korišteni u muškom ili ženskom rodu.
Liječničko zvanje i principi obavljanja liječničke djelatnosti

Liječnik je zdravstveni radnik sa završenim medicinskim fakultetom i stečenim nazivom
doktor medicine.
Liječnik je osnovni i mjerodavni nosilac zdravstvene djelatnosti koju obavlja poštujući
posebno sljedeće principe:
1) stalno održavanje i podizanje kvaliteta liječničkih usluga u interesu zdravlja i društvenog
blagostanja stanovništva;
2) održavanje i unapređenje povjerenja između liječnika i pacijenta, te članova njegove
porodice putem jačanja partnerskih odnosa na način i pod uvjetima određenim propisima o

pravima, obavezama i odgovornostima
pacijenata;
3) poštivanje prava pacijenata u skladu sa propisima o pravima, obavezama i odgovornostima
pacijenata;
4) nezavisno i profesionalno djelovanje, te očuvanje i unapređenje slobode i ugleda
liječničkog zvanja;
5) unapređenje dostojanstvenog i odgovornog profesionalnog ponašanja poštivanjem u radu
propisa iz oblasti zdravstva, pravila struke, te kodeksa medicinske
etike i deontologije.

Liječnička djelatnost

Liječnička djelatnost je dio zdravstvene djelatnosti od interesa za Federaciju koja se obavlja
na svim nivoima zdravstvene zaštite u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti.
Svrha liječničke djelatnosti iz stava 1. ovog člana je zaštita zdravlja pojedinca, porodice i
cjelokupnog stanovništva.
Liječnička djelatnost obuhvata:
1. identifikaciju faktora koji mogu ugroziti zdravlje;
2. razumijevanje pacijenta, njegovog znanja i stavova, te pokazivanje empatije prema
pacijentu i njegovoj porodici;
3. pregled kojim se utvrđuje postojanje ili nepostojanje tjelesnih, odnosno psihičkih bolesti,
tjelesnih oštećenja ili anomalija;
4. procjenu stanja iz tačke 1. stav 3. ovog člana pomoću medicinskih dijagnostičkih
instrumenata, postupaka i sredstava;
5. liječenje i rehabilitaciju;
6. sprečavanje bolesti, zdravstveni odgoj i prosvjećivanje sa ciljem jačanja zdravlja
stanovništva;
7. propisivanje lijekova i medicinskih sredstava u skladu sa propisima o lijekovima i
medicinskim sredstvima;
8. mrtvozorništvo i obdukciju umrlih osoba;
9. izdavanje liječničkih uvjerenja, svjedodžbi, potvrda i mišljenja,
10. javno-zdravstvene aktivnosti usmjerene na izučavanje, očuvanje i unapređenje zdravlja
stanovništva, kao i organizaciju i funkcioniranje zdravstvenog sistema, i
11. druge radnje i aktivnosti koje proizlaze iz općih i posebnih propisa.

Način obavljanja liječničke djelatnosti i principi

Liječnička djelatnost organizira se na način da se osigura pristupačna, pravična,
sveobuhvatna, kvalitetna, kontinuirana i efikasna zdravstvena zaštita u skladu sa
teritorijalnom organizacijom zdravstvene zaštite i granicama materijalnih
mogućnosti sistema zdravstvene zaštite.

U procesu donošenja odluka i izbora dijagnostike i odgovarajućeg liječenja, liječnik je
samostalan u postupanju koje se mora zasnivati na naučnim saznanjima i stručno dokazanim
metodama koje odgovaraju savremenom standardu struke.
Liječnik je dužan u obavljanju liječničke djelatnosti posebno:
- poštivati principe obavljanja liječničke djelatnosti,
- suzdržavati se od svake aktivnosti koja nije spojiva sa ugledom, dostojanstvom i
nezavisnošću liječničkog zvanja.

II. ORGANIZACIJA I OBAVLJANJE LIJEČNIČKE DJELATNOSTI

Organizacija i obavljanje liječničke djelatnosti

Liječnička djelatnost se organizira i provodi u zdravstvenim ustanovama, privatnoj praksi, u
zajednici, kao i u ustanovama socijalne zaštite ili ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija.

Ovlaštenje za obavljanje liječničke djelatnosti

Liječničku djelatnost obavlja samo liječnik.

III. UVJETI ZA OBAVLJANJE LIJEČNIČKE DJELATNOSTI I STANDARD

OBRAZOVANJA

Opći uvjeti za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti

Opći uvjeti za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti su:
- diploma jednog od medicinskih fakulteta u Bosni i Hercegovini ili nostrificirana diploma
inozemnog medicinskog fakulteta u skladu sa propisima o visokom obrazovanju,
- položen stručni ispit,
- položen specijalistički ispit, ili subspecijalistički ispit za samostalan rad u pojedinim
specijalističkim, odnosno subspecijalističkim strukama,
- državljanstvo Bosne i Hercegovine,
- licenca izdata od nadležne liječničke komore.

Stranci mogu samostalno obavljati liječničku djelatnost u Federaciji u skladu sa propisima
kojima se uređuje upošljavanje stranaca u Federaciji, propisima o kretanju i boravku stranaca
i azilu, propisima o zdravstvenoj zaštiti, kao i ovim zakonom.
Za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti stranci moraju ispuniti opće uvjete predviđene
članom 10. ovog zakona, izuzev uvjeta iz alineje 2. istog člana ukoliko stranac dolazi iz
zemalja Evropske unije, odnosno zemalja koje imaju bolonjski
sistem obrazovanja i uvjeta iz alineje 4. člana 10. ovog zakona, kao i poseban uvjet o znanju
službenog jezika koji je u upotrebi na teritoriji Federacije.
Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, ukoliko je stranac angažiran na osnovu rada kao
konsultant, rada na realizaciji projekta značajnog za oblast zdravstva u Federaciji, kantonu
odnosno općini, kao i volonterskog rada, a putem tog rada ne
obavlja neposrednu liječničku djelatnost nije dužan ispunjavati uvjet naveden u alineji 5.
člana 10. ovog zakona.

U slučajev
ima angažiranja stranaca-liječnika na osnovu rada kao konsultanta, rada na
realizaciji projekta značajnog za oblast zdravstva u Federaciji, kantonu odnosno općini, kao i

volonterskog rada u skladu sa propisima o kretanju i boravku
stranaca i azilu, propisima o zdravstvenoj zaštiti, kao i ovom zakonu, zdravstvena ustanova,
odnosno pravno lice koje angažira stranca-liječnika prema navedenim osnovima dužno je
pribaviti saglasnost Federalnog ministarstva zdravstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo),
odnosno kantonalnog ministarstva zdravstva (u daljnjem tekstu: kantonalno ministarstvo).
Ministarstvo je zaduženo za rješavanje zahtjeva koji se odnose na davanje saglasnosti za
konsultantski rad stranaca-liječnika u zdravstvenim ustanovama tercijarne zdravstvene zaštite
kao i u slučaju angažiranja stranca-liječnika na realizaciji
projekta značajnog za oblast zdravstva u Federaciji, dok je kantonalno ministarstvo zaduženo
za rješavanje zahtjeva koji se odnose na davanje saglasnosti za konsultantski rad stranaca-liječnika u zdravstvenim ustanovama sekundarne zdravstvene zaštite, angažiranje stranca-liječnika na realizaciji projekta
značajnog za oblast zdravstva u kantonu, odnosno općini, te volonterskog rada u okviru
humanitarne organizacije, udruženja građana ili fondacije.

Zahtjev za izdavanje saglasnosti iz stava 1. člana 12. ovog zakona Ministarstvu, odnosno
kantonalnom ministarstvu podnosi zdravstvena ustanova, odnosno pravno lice koje angažira
stranca-liječnika.
Uz zahtjev iz stava 1. ovog člana prilaže se sljedeća dokumentacija:
- rješenje o registraciji zdravstvene ustanove, odnosno pravnog lica koje angažira stranca-liječnika izdato od nadležnog suda ili nadležnog organa uprave,
- osnov prema kojem se traži angažiranje strancaliječnika,
- dokaz o ispunjavanju općih uvjeta za rad stranca-liječnika utvrđenih članom 11. ovog
zakona,
- u slučaju angažiranja stranca-liječnika kao konsultanta naznačenje stručnih i naučnih
kvalifikacija za obavljanje stručnih poslova koje opravdavaju angažiranje
stranca-liječnika, dostava kopije ugovora ili sporazum
o saradnji između zdravstvene
ustanove, odnosno pravnog lica koje angažira stranca-liječnika i strancaliječnika
koji sadrži podatke o vremenskom periodu na koji se stranac-liječnik angažira, pravima i
obavezama ugovornih strana, dokaz o osiguranju od odgovornosti
za štetu koju bi mogli počiniti stranci-liječnici tokom obavljanja liječničke djelatnosti u
Federaciji, projekta značajnog za oblast zdravstva u Federaciji, kantonu odnosno općini
dokaz da je projekt od značaja za Federaciju, kanton odnosno općinu,
podatke o funkciji u projektu i vremenu angažiranja, dokaz o osiguranju od odgovornosti za
štetu koju bi mogli počiniti stranci-liječnici tokom obavljanja
liječničke djelatnosti u Federaciji, kantonu odnosno općini,
- u slučaju angažiranja stranca-liječnika na osnovu volonterskog rada dokaz o registraciji
humanitarne organizacije, udruženja građana ili fondacije, naznačenje
projekta humanitarne organizacije, udruženja građana ili fondacije na čijoj realizaciji se
angažira stranac-liječnik, dozvolu za realizaciju projekta izdatu
od nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini za humanitarne organizacije, potvrdu o angažiranju
stranca na realizaciji projekta, uz naznaku vrste poslova i
vremena u kojem je potrebno njegovo angažiranje u vidu volonterskog rada.

Na osnovu dokumentiranog zahtjeva iz člana 13. ovog zakona, Ministarstvo, odnosno
kantonalno ministarstvo u roku od sedam dana donosi rješenje kojim se daje saglasnost za
angažiranje stranca-liječnika u slučajevima iz stava 1. ovog člana
ili donosi rješenje kojim se zahtjev odbija ukoliko je neosnovan.
Rješenje Ministarstva iz stava 1. ovog člana je konačno u upravnom postupku i protiv njega
se može pokrenuti upravni spor u skladu sa propisima o upravnim sporovima.
Protiv rješenja kantonalnog ministarstva zdravstva iz stava 1. ovog člana dozvoljena je žalba
Ministarstvu u roku od 15 dana u skladu sa propisima o upravnom postupku.
Rješenje iz stava 1. ovog člana koristi se kao dokaz u reguliranju boravka kod nadležnog
organa u skladu sa propisima o kretanju i boravku stranaca i azilu.

Ministarstvo i kantonalna ministarstva vode evidenciju izdatih saglasnosti za angažiranje
stranaca-liječnika u Federaciji po osnovima iz člana 12. stav 1. ovog zakona.

Nadležna zdravstvena inspekcija kontrolira rad angažiranih stranaca-liječnika u Federaciji i
poduzima mjere u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti, kao i propisima o inspekcijama
u Federaciji.

Standard obrazovanja

Liječnici stiču obrazovanje na medicinskom fakultetu u skladu sa propisima iz oblasti
obrazovanja i zdravstvene zaštite.

Liječnici su dužni nakon završenog obrazovanja na medicinskom fakultetu obaviti
pripravnički staž i položiti stručni ispit u skladu sa posebnim propisima o zdravstvenoj zaštiti.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, liječnici koji su završili medicinski fakultet po bolonjskom
procesu odmah nakon završenog obrazovanja mogu pristupiti polaganju stručnog ispita u
skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti.
Pripravnički staž i položen stručni ispit u inozemstvu priznaju se na način i po postupku
utvrđenim posebnim propisima o zdravstvenoj zaštiti.

Licenca

Liječnici se nakon položenog stručnog ispita obavezno upisuju kod nadležne liječničke
komore u registar zdravstvenih radnika i time stiču pravo na izdavanje licence.
Licencom iz stava 1. ovog člana liječnici stiču pravo samostalnog obavljanja poslova u svojoj
struci.
Licenca se obnavlja periodično u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti i propisima
liječničke komore.

Liječnik samostalno obavlja poslove svoje profesije samo u okviru svog stručnog naziva
određenog licencom izdatom od nadležne komore.
Izuzetno, i ako nema licencu liječnik može obavljati svoju djelatnost u sljedećim slučajevima:
- u društveno kriznim situacijama ili u drugim vanrednim okolnostima kada je njeno
djelovanje neophodno jer je pružanje redovne zdravstvene zaštite
onemogućeno, i
- u hitnim slučajevima kad bi izostanak hitne intervencije i pomoći trajno ugrozio zdravlje ili
život pacijenta.

Nadležna liječnička komora oduzima liječniku licencu u slučajevima utvrđenim posebnim
propisima o zdravstvenoj zaštiti, kao i statutom nadležne liječničke komore.

Specijalizacija i kontinuirano stručno usavršavanje

Liječnik ima pravo na specijalizaciju u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti.
Specijalizacija iz stava 1. ovog člana predstavlja poseban vid organiziranog stručnog
usavršavanja sa ciljem osposobljavanja za obavljanje poslova i zadataka iz pojedinih
užih oblasti medicine.

Na specijalizacije liječnika shodno se primjenjuju propisi o zdravstvenoj zaštiti.

Specijalizacije koje su obavljene u inozemstvu priznaju se na način i po postupku utvrđenom
posebnim propisom federalnog ministra koji se donosi na osnovu propisa o zdravstvenoj
zaštiti.

Strani državljani sa završenim medicinskim fakultetom mogu specijalizirati pod uvjetima i na
način utvrđen za specijalizaciju stranih državljana u skladu sa propisima o zdravstvenoj
zaštiti.

Liječnici imaju pravo i obavezu kontinuiranog i trajnog stručnog usavršavanja radi održavanja
i unapređenja kvaliteta zdravstvene zaštite.

Kontinuirano i trajno stručno usavršavanje iz stava 1. ovog člana obavlja se putem različitih
oblika stručnog usavršavanja, a sa ciljem osiguranja i trajnog poboljšanja sigurnosti i kvaliteta
zdravstvenih usluga koje liječnici organiziraju i pružaju u okviru
svog stručnog naziva.
Plan kontinuiranog usavršavanja liječnika svake kalendarske godine donosi zdravstvena
ustanova, odnosno privatna praksa u skladu sa registriranom djelatnošću, kao i prioritetima
razvoja i dio je plana kontinuiranog stručnog usavršavanja svih
zdravstvenih radnika u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti. Zdravstvene ustanove i
zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu osiguravaju uposlenim liječnicima
kontinuirano i trajno stručno usavršavanje u skladu sa planom
iz stava 3. ovog člana, kao i raspoloživim finansijskim sredstvima za ove namjene u toku
poslovne godine.

Liječnik je dužan usvajati i širiti svoja znanja, vještine i stavove iz metoda i tehnika
poboljšanja sigurnosti i kvaliteta zdravstvene zaštite u skladu sa odredbama ovog zakona, kao
i propisima o zdravstvenoj zaštiti.

Prestanak prava na obavljanje liječničke djelatnosti

Liječniku prestaje pravo na samostalno obavljanje liječničke djelatnosti ako:
1) izgubi bh. državljanstvo;
2) izgubi poslovnu sposobnost;
3) postane trajno zdravstveno nesposoban za obavljanje liječničke djelatnosti;
4) izrečena mu je mjera zabrane obavljanja liječničke djelatnosti;
5) disciplinskom mjerom izrečenom od nadležne liječničke komore izgubio je licencu, a time
i pravo na samostalno obavljanje liječničke djelatnosti.
Izuzetno, strancu koji obavlja liječničku djelatnost na teritoriji Federacije prestaje pravo
obavljanja liječničke djelatnosti u slučajevim
a navedenim u stavu 1. tač. 2), 3), 4) i 5), kao i u
slučaju gubljenja radne dozvole izdate stranom državljaninu, te ukinutog boravka u Federaciji
u skladu sa propisima o kretanju i boravku stranaca i azilu.

Nedostojnost za obavljanje liječničke djelatnosti

Liječnik koji je pravomoćnom sudskom presudom proglašen krivim za počinjenje krivičnih
djela protiv zdravlja ljudi, krivičnih djela podmićivanja i krivičnih djela protiv službene i
druge odgovornosti utvrđenih krivičnim propisima Federacije može se, s obzirom na važnost i
prirodu ugroženog dobra ili druge posljedice, te s obzirom na okolnosti pod kojima je radnja
izvršena, odnosno propuštena, smatrati nedostojnim za obavljanje liječničke djelatnosti o
čemu odluku donosi nadležna liječnička komora.
Liječniku iz stava 1. ovog člana može biti uskraćeno izdavanje licence, odnosno može mu se
privremeno ili trajno oduzeti licenca.
Ukoliko je liječnik pravomoćnom sudskom presudom proglašen krivim za slična krivična
djela u odnosu na krivična djela iz stava 1. ovog člana, od nadležnih sudova u Bosni i
Hercegovini, odnosno inozemstvu može mu biti uskraćeno izdavanje licence, odnosno može
mu se privremeno ili trajno oduzeti licenca od nadležne liječničke komore u Federaciji.
Nedostojnost za obavljanje liječničke djelatnosti iz st. 1. i 3. ovog člana, kao i u drugim
slučajevima koji ga čine nedostojnim za obavljanje liječničke djelatnosti, te način i postupak
izricanja ove mjere bliže se utvrđuju statutom liječničke komore.

Uvjeti rada liječnika

Na uvjete rada liječnika u vezi sa radom i na osnovu rada primjenjuju se odredbe posebnih
propisa o radu, kao i odredbe kolektivnog ugovora iz oblasti zdravstva, ukoliko ovim
zakonom nije drugačije određeno.

IV. LIJEČNIČKA KOMORA

Radi očuvanja i zaštite interesa svoje profesije, zadovoljavanja svojih stručnih i osobnih
potreba, osiguravanja uvjeta za organiziran nastup prema državnim organima,
udruženjima, zdravstvenim ustanovama, proizvođačima i dobavljačima lijekova i medicinskih
sredstava, kao i zaštiti zdravlja građana, liječnici se obavezno udružuju u liječničke komore
kao strukovna udruženja u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, članstvo u liječničkoj komori dobrovoljno je za liječnike

koji:
- ne obavljaju liječničku djelatnost neposredno (uposleni u organima uprave, u zavodima
zdravstvenog osiguranja, u proizvodnji i prodaji lijekova i medicinskih
sredstava na veliko i dr.),
- obavljaju liječničku djelatnost izvan Federacije,
- su neuposleni,
- u penziji su.

Na organizaciju i djelokrug rada komora iz člana 30. ovog zakona shodno se primjenjuju
propisi o zdravstvenoj zaštiti, ako ovim zakonom nije drugačije određeno, kao i propisi o
ravnopravnosti spolova.

V. PRAVA, OBAVEZE I ODGOVORNOSTI LIJEČNIKA

Prava liječnika

U obavljanju poslova i zadataka liječničke djelatnosti liječnik ima sljedeća prava:
- pravo na rad u skladu sa propisima u oblasti zdravstva i rada, te materijalnim mogućnostima
sistema zdravstvene zaštite,
- pravo učestvovanja, odnosno odbijanja učestvovanja u naučno-istraživačkim projektima,
- pravo odbijanja da uradi poslove i zadatke za koje nije stručno osposobljen, odnosno
poslove i zadatke za koje ne posjeduje licencu,
- pravo na stručno usavršavanje putem specijalizacije, odnosno kontinuirano stručno
usavršavanje koje organizuju nadležne komore i nadležne zdravstvene ustanove u skladu sa
propisima o zdravstvenoj zaštiti,
- pravo na sticanje počasnog naziva primarijus u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti.

Poslodavci u oblasti zdravstva dužni su omogućiti nesmetano ostvarivanje prava liječnika iz
člana 32. ovog zakona na način i pod uvjetima predviđenim propisima o zdravstvenoj zaštiti,
propisima o zdravstvenom osiguranju, propisima o radu,
kao i propisima iz drugih oblasti koji se odnose na obavljanje liječničke djelatnosti.
Korištenje prava iz stava 1. ovog člana uvjetovano je ispunjavanjem obaveza i odgovornosti
liječnika utvrđenih ovim zakonom, kao i propisima iz oblasti zdravstva i propisima iz oblasti
rada.

Obaveze prema pacijentu

Liječnik će smatrati dobrobit pacijenta svojom prvom i osnovnom obavezom.
Liječnik je obavezan svoj posao obavljati stručno i etički, ne iskorištavajući pacijenta niti
emotivno, niti tjelesno, niti materijalno, te poštujući njegova prava utvrđena propisima o
pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata.

Liječnik je obavezan pregled i pružanje liječničke djelatnosti obavljati na način i pod uvjetima
utvrđenim propisima o zdravstvenoj zaštiti, propisima o pravima, obavezama i
odgovornostima pacijenata.
Prilikom pregleda i pružanja liječničke djelatnosti, pri sumnji na zapuštanje i zlostavljanje
djece i maloljetnika, odnosno na nasilje u porodici, liječnik je dužan upozoriti odgovorne
organe obazrivo čuvajući privatnost i interes djeteta, odnosno
žrtve nasilja u porodici, te djelovati u najboljem interesu djeteta, odnosno žrtve nasilja u
porodici.

Liječnik je obavezan pacijentu ili osobi koju pacijent odredi dati potrebne informacije i
obavještenja koja su pacijentu potrebna kako bi pacijent donio informiranu odluku da pristane
ili ne pristane na predloženu medicinsku mjeru.
Liječnik je obavezan informacije i obavještenja iz stava 1. ovog člana davati na način i po
postupku utvrđenom
propisima o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata.
Ocijeni li liječnik da su mu tokom liječenja pacijenta potrebni stručni savjeti drugih liječnika,

može zatražiti i mišljenje drugog liječnika, odnosno predložiti sazivanje liječničkog konzilija.
Ukoliko pozvani liječnici za davanje stručnog savjeta iz stava 3. ovog člana odbiju dati traženi
stručni savjet, odnosno odbiju učestvovati u radu liječničkog konzilija, podatak o tome se
upisuje u medicinsku dokumentaciju pacijenta i bez odlaganje se
o tome obavještava direktor zdravstvene ustanove, odnosno nosilac odobrenja za privatnu
praksu kod kojeg je liječnik uposlen.

Ako se pacijent koji je dobro upoznat sa svojim stanjem, a sposoban je samostalno odlučivati
ne ponaša u skladu sa datim uputstvima liječenja i prevencije bolesti, odnosno mjerama
propisane terapije, liječniku je izuzetno dopušteno pacijentu i
odbiti daljnju zdravstvenu zaštitu, izuzev hitne medicinske pomoći i u slučaju pojave zarazne
ili psihičke bolesti kod pacijenta čije bi neliječenje moglo ugroziti zdravlje i život drugih
ljudi, kao i širu društvenu zajednicu u skladu sa propisima o pravima, obavezama i
odgovornostima pacijenata.

Pružanje i uskraćivanje liječničke pomoći

Liječnik je dužan provesti potrebne mjere prevencije, dijagnostike, liječenja, odnosno
rehabilitacije svim pacijentima kojima je on izabrani liječnik ili koji su upućeni od drugog
liječnika radi pružanja zdravstvene zaštite.
U hitnim stanjima liječnik je dužan pružiti pomoć svakom pacijentu, bez odgađanja, a ostale
pacijente dužan je primate prema stepenu medicinskog prioriteta, odnosno prema listi čekanja.
Hitnim stanjima iz stava 2. ovog člana sm atraju se ona stanja kod kojih bi zbog nepružanja
liječničke pomoći mogle nastati trajne štetne posljedice po zdravlje (invalidnost) ili po život
pacijenta.
Liječnik može odbiti pružanje liječničke pomoći pacijentu koji mu prijeti ili je prema njemu,
odnosno drugim zdravstvenim radnicima fizički agresivan, osim u hitnim stanjima.
U slučaju iz stava 4. ovog člana liječnik je dužan pacijentu pružiti neophodnu hitnu liječničku
pomoć, ako mu je osigurana zaštita policije ili neki drugi oblik zaštite.

Liječnik će predlagati i provoditi samo one dijagnostičke postupke koji su nužni za pouzdanu
dijagnozu, te samo ono liječenje koje je u skladu sa provjerenim standardima savremene
medicinske nauke.
U svom postupku sa pacijentom liječnik je obavezan postupati ekonomično, u skladu sa
racionalnom medicinskom praksom: nepotrebne preglede i liječenje neće provoditi, bez obzira
na to ko snosi troškove zdravstvene zaštite za pacijenta.

Liječnik nije odgovoran za neprovođenje postupaka iz člana 39. ovog zakona u slučaju kada,
unatoč primjeni najboljeg znanja i vještina, poslodavac nije osigurao ordinirane lijekove,
sredstva, minimalno potreban pribor ili tehničku opremu u skladu sa minimalnim standardima
za provođenje uspješne liječničke djelatnosti.
U slučaju nemogućnosti provedbe postupka iz stava 1. ovog člana liječnik je obavezan odmah
usmeno i pisano obavijestiti voditelja liječničkog tima, odnosno direktora zdravstvene
ustanove ili nosioca odobrenja za privatnu praksu, ukoliko obavlja liječničku djelatnost kod
nosioca odobrenja za privatnu praksu, kao i pacijenta, odnosno osobu koju pacijent odredi i
članove njegove uže porodice, zakonskog zastupnika ili staratelja, a u skladu sa propisima o
pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata.

Međusobni odnosi liječnika i pacijenata

Svi postupci medicinske prevencije, dijagnostike i liječenja moraju se planirati i provoditi
tako da se očuva ljudsko dostojanstvo, integritet osobe i prava pacijenata u skladu sa
propisima o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, a
posebno pravo na informiranost, obavještenost i učestvovanje u liječenju, kao i pravo na
samoodlučivanje i pristanak.
Liječnik je dužan u odnosu prem
a pacijentima postupati primjenjujući i poštujući odredbe
propisa o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, posebno odredbe o održavanju i
unapređenju povjerenja između liječnika i pacijenta, te članova njegove porodice putem
jačanja partnerskih odnosa.

Liječnička tajna

Sve što sazna o zdravstvenom stanju pacijenta liječnik mora čuvati kao profesionalnu tajnu i
ne smije je odati.
Izuzetno, radi zdravstvene zaštite pacijenta ili njegove okoline liječnik može dati informacije i
obavještenja o zdravstvenom stanju pacijenta uz odobrenje pacijenta, roditelja ili zakonskog
zastupnika za maloljetnog pacijenta, odnosno staratelja za punoljetnog pacijenta lišenog
poslovne sposobnosti na način i pod uvjetima utvrđenim propisima o pravima, obavezama i
odgovornostima pacijenata.
Dužnosti čuvanja profesionalne tajne liječnika primjenjuju se i u slučajevima kada budu
pozvani u svojstvu svjedoka u krivičnom i parničnom postupku, na način i pod uvjetima
predviđenim propisima o krivičnom postupku, kao i propisima o
parničnom postupku.
Na obavezu čuvanja profesionalne tajne iz stava 1. ovog člana primjenjuju se i odredbe
propisa o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata kojima se uređuje pravo pacijenta
na tajnost podataka, kao i propisi nadležne liječničke komore.

Obaveza prijavljivanja

Liječnik je obavezan podnijeti prijavu policiji ili drugom nadležnom državnom organu kada
tokom obavljanja liječničke djelatnosti posumnja da je smrt ili tjelesna ozljeda pacijenta
nastala nasilnim putem, u skladu sa odredbama propisa o
krivičnom postupku.
Liječnik je prijavu iz stava 1. ovog člana obavezan podnijeti i kada posumnja da:
- djetetu, maloljetnoj, odnosno nemoćnoj osobi zdravstveno stanje je ugroženo zbog grubog
zanemarivanja funkcija zbrinjavanja, odnosno zapuštanja i zlostavljanja
od osobe koja je dužna da se stara o njoj,
- postoje znakovi bilo kojeg vida zlostavljanja od člana porodice ili druge osobe.

Vođenje i čuvanje medicinske dokumentacije

Liječnik je obavezan voditi tačnu, iscrpnu i datiranu medicinsku dokumentaciju u skladu sa
propisima o zdravstvenoj zaštiti, kao i propisima o evidencijama u oblasti zdravstva koja u
svakom trenutku može pružiti dovoljne podatke o zdravstvenom
stanju pacijenta i njegovom liječenju.
Liječnik je obavezan dokumentaciju iz stava 1. ovog člana na zahtjev predočiti ministarstvu
zdravstva, organima državne uprave, zavodima zdravstvenog osiguranja, inspekciji, sudu,
liječničkoj komori u skladu sa posebnim propisima.
Liječnik je obavezan na zahtjev dati na uvid pacijentu svu medicinsku dokumentaciju koja se
odnosi na dijagnostiku i liječenje njegove bolesti, a u skladu sa propisima o pravima,
obavezama i odgovornostima pacijenata kojima se uređuje ostvarivanje
prava pacijenta na uvid u medicinsku dokumentaciju.
Liječnik ili odgovorna osoba zdravstvene ustanove ili drugo pravno lice u okviru kojeg se
obavlja zdravstvena djelatnost, kao i privatna praksa obavezni su čuvati podatke o
ambulantnom liječenju pacijenta deset godina nakon završetka konačnog pružanja usluga, a
nakon tog roka obavezni su postupiti prema propisima o evidencijama u oblasti zdravstva.
Kada ovlaštena osoba u skladu sa posebnim zakonom preuzme medicinsku dokumentaciju
obavezna je izdati liječniku, odgovornoj osobi zdravstvene ustanove, odnosno pravnom licu u
okviru kojeg se obavlja zdravstvena djelatnost službenu potpisanu potvrdu o preuzimanju sa
popisom preuzete dokumentacije.

Liječnička uvjerenja

Liječnik je ovlašten izdavati liječnička uvjerenja samo nakon liječničkog pregleda i uvida u
postojeću medicinsku dokumentaciju osobe za koju se izdaje liječničko uvjerenje i nakon
tačno utvrđenih činjenica koje treba potvrditi u liječničkom uvjerenju, prema svom najboljem
znanju i savjesti.

Prijenos medicinske dokumentacije

U slučaju preseljenja pacijenta, odnosno ako pacijent izabere drugog liječnika, liječnik,
zdravstvena ustanova, odnosno drugo pravno lice u okviru koje se obavlja zdravstvena
djelatnost, k
ao i privatna praksa obavezni su novoizabranom liječniku
predati svu medicinsku dokumentaciju o pacijentu, te u skladu sa propisima o evidencijama u
oblasti zdravstva pohraniti potpisanu izjavu o preuzetoj medicinskoj dokumentaciji.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, u slučaju preseljenja pacijenta u drugi kanton, entitet, Distrikt
Brčko ili u inozemstvo medicinska dokumentacija se predaje pacijentu koji je dužan potpisati
izjavu o preuzimanju medicinske dokumentacije.
Izjava iz stava 2. ovog člana se pohranjuje u arhivu zdravstvene ustanove ili privatne prakse,
te se čuva na način i u rokovima predviđenim propisima o evidencijama u oblasti zdravstva.

Obaveza obavještavanja drugoga liječnika

Kada liječnik upućuje pacijenta drugom liječniku ili u drugu zdravstvenu ustanovu, odnosno
drugo pravno lice u okviru kojeg se obavlja zdravstvena djelatnost ili privatna praksa, a koji
bi zbog svog stanja ili ponašanja mogao ugroziti zdravlje,
odnosno život liječnika, drugih zdravstvenih radnika ili drugih pacijenata, obavezan ih je o
tome blagovremeno obavijestiti telefonom, elektronskim putem ili na drugi odgovarajući
način.

Obaveze liječnika iz posebnih oblasti

Planiranje porodice i regulacija ljudske plodnosti

Obaveza je liječnika da prihvaćene savremene postupke antenatalne i postnatalne zaštite
primjenjuje da bi pomogao planiranje porodice, rađanje, rast i razvoj zdravog djeteta.
U planiranju porodice liječnik će savjetovati prirodne metode planiranja porodice, a zatim one
metode planiranja porodice koje su u skladu sa medicinskim spoznajama i moralnim
stajalištima žene i muškarca.
Metode planiranja porodice zasnovane na medicinski potpomognutoj oplodnji bliže se
uređuju posebnim propisom iz ove oblasti.

Umirući pacijent

Sprečavanje i olakšavanje patnje i boli jedna je od osnovnih obaveza liječnika koja se provodi
na način i pod uvjetima utvrđenim propisima o pravima, obavezama i odgovornostima
pacijenata, kao i propisima o zdravstvenoj zaštiti.

Transplantacija tkiva i organa u svrhu liječenja

U slučaju moždane smrti, u skladu sa propisima o transplantaciji organa i tkiva u svrhu
liječenja, liječnik može u okviru pozitivnih propisa održavati život organa i tkiva koji se mogu
iskoristiti radi liječenja drugih pacijenata, odnosno postupati na način i pod uvjetima
utvrđenim tim propisima.

Medicinska i naučna istraživanja

Prilikom obavljanja medicinskih i naučnih istraživanja nad pacijentom, kao i kliničkim
ispitivanjem lijekova i medicinskih sredstava, odnosno uključivanja pacijenta u medicinsku
nastavu, liječnik je obavezan pridržavati se međunarodnih propisa iz te oblasti, propisa o
pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, kao i propisa o lijekovima i medicinskim
sredstvima.
Liječnik koji obavlja istraživanja, odnosno medicinsku nastavu iz stava 1. ovog člana mora
biti stručno obrazovan i osposobljen.

Odnos liječnika prema osobama sa duševnim smetnjama

Liječnik je obavezan u postupanju prema osobama sa duševnim smetnjama čuvati prava ovih
pacijenata u tjelesnom i duševnom pogledu i paziti na njihovo osobno dostojanstvo poštujući
propise o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama.
Odnosi prema drugom liječniku i zdravstvenom osoblju, komori, kao i pojedincima,
ustanovama i privrednim društvima

Liječnik je svojim ponašanjem i postupkom obavezan poštivati čast, dostojanstvo i ugled
drugog liječnika, kao i drugog zdravstvenog osoblja, uvažavajući njihovu stručnost.
U slučaju da drugi liječnik, odnosno drugo zdravstveno osoblje uključeno u tretman pacijenta
zatraži od liječnika stručni savjet i/ili pomoć, bilo direktno ili putem informacionog sistema,
liječnik je obavezan pružiti je u skladu sa svojim najboljim
znanjem i u korist pacijenta.
Saradnike ili drugo zdravstveno osoblje liječnik će upozoravati na učinjene propuste tako da
neće povrijediti njihovo ljudsko dostojanstvo, ali nikada u prisustvu pacijenta ili njegove
porodice.
U slučaju da liječnik dozna o neodgovarajućem postupku kolege u etičkom ili medicinskom
pogledu, o tome neće raspravljati sa pacijentom, sa njegovom porodicom ili drugim
kolegama, a niti će takav postupak otkriti u sredstvima javnog
informiranja, već će svoja saznanja uputiti voditelju liječničkog tima, odnosno direktoru
zdravstvene ustanove, nosiocu odobrenja za privatnu praksu kod kojeg je liječnik uposlen,
nadležnoj liječničkoj komori i njenim organima.
U slučaju iz stava 4. ovog člana obaveza je direktora zdravstvene ustanove, odnosno nosioca
odobrenja za privatnu praksu kod kojeg je liječnik uposlen, te nadležne liječničke kom
ore da
ispitaju sve navode i činjenice prijavljenog slučaja, te
poduzmu mjere u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti, kao i propisima o pravima,
obavezama i odgovornostima pacijenata.
Ukoliko prijavljeni slučaj iz stava 4. ovog člana ima obilježje krivičnog djela ili iziskuje
naplatu materijalne štete na teret liječnika, odnosno zdravstvene ustanove ili privatne prakse,
direktor zdravstvene ustanove, nosilac odobrenja za privatnu
praksu kod kojeg je liječnik uposlen dužni su bez odgađanja obavijestiti nadležne organe u
smislu propisa o krivičnom postupku, odnosno propisa o parničnom postupku.
Nakon provedenog postupka iz st. 4. i 5. ovog člana direktor zdravstvene ustanove, odnosno
nosilac odobrenja za privatnu praksu kod kojeg je liječnik uposlen, te nadležna liječnička
komora dužni su o poduzetim mjerama bez odgađanja
obavijestiti pacijenta, odnosno članove njegove porodice, a najkasnije u roku od sedam dana
od dana poduzetih mjera.

Liječniku nije dozvoljeno sarađivati sa pojedincima, ustanovama ili privrednim društvima koji
zloupotrebljavaju povjerenje javnosti zastupajući neprovjerene stvari i postupke namijenjene
liječenju, čuvanju i unapređenju zdravlja.

Obaveza liječnika u vanrednim situacijama

U slučajevima prirodnih i drugih nesreća kada se proglasi stanje prirodne i druge nesreće od
nadležnog organa općine, kantona, Federacije liječnici su dužni obavljati poslove i zadatke
svog stručnog zvanja izvršavanjem naredbi nadležnih štabova
civilne zaštite, u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti, kao i propisima o zaštiti i
spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća.
U slučajevima većih incidentnih situacija kada još nije proglašeno stanje prirodne i druge
nesreće, liječnici su dužni izvršavati naredbe formiranih kriznih štabova nadležnih
ministarstava zdravstva u skladu sa propisima o zdravstvenoj
zaštiti.
Veća incidentna situacija iz stava 2. ovog člana je bilo koji događaj koji predstavlja ozbiljnu
prijetnju zdravlju ljudi u određenoj zajednici, te uzrokuje ili bi mogao uzrokovati takav broj ili
vrstu žrtava koje nije moguće zbrinuti redovnom
organizacijom rada zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika, a u smislu propisa
o zdravstvenoj zaštiti.

Volonterski rad liječnika

Liječnik može obavljati liječničku djelatnost i bez naplate volonterskim radom u
humanitarnim organizacijama, udruženjima građana i fondacijama.
Obavljanje djelatnosti iz stava 1. ovog člana liječnik m ora prijaviti lije čničkoj komori radi
evidentiranja u registrima i evidencijama liječničke komore.
Ukoliko stranac-liječnik obavlja volonterski rad u humanitarnoj organizaciji, udruženjima
građana ili fondacijama, dužan je ispuniti opće uvjete iz ovog zakona za obavljanje liječničke
djelatnosti, kao i propisa iz zdravstvene zaštite, uvjete
iz propisa o kretanju i boravku stranaca i azilu, što uključuje i pribavljanje saglasnosti od
Ministarstva, a u smislu člana 12. ovog zakona.

VI. KONTROLA SIGURNOSTI I KVALITETA ZDRAVSTVENIH USLUGA

Liječnici su dužni učestvovati u uspostavi, razvijanju i održavanju sistema poboljšanja
kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga, te radu komisija za poboljšanje kvaliteta i sigurnosti
zdravstvenih usluga zdravstvene ustanove, odnosno privatne
prakse u kojoj su uposleni, na osnovu stručnih standarda liječničke djelatnosti, kao i posebnih
propisa o sistemu poboljšanja kvaliteta, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu.

Liječnici su dužni učestvovati i u kontroli kvaliteta liječničke djelatnosti.
Kontrolu kvaliteta iz stava 1. ovog člana provodi liječnik sa dodatnom edukacijom iz oblasti
kontrole kvaliteta.
Edukaciju iz stava 2. ovog člana obavlja Agencija za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu u
Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: AKAZ) u skladu sa posebnim propisom o
sistemu poboljšanja kvaliteta, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu.

Sa ciljem osiguranja sigurnosti i kvaliteta zdravstvenih usluga, liječnička komora sarađuje sa
kantonalnim i federalnim zdravstvenim inspekcijama u oblasti zdravstveno-inspekcijskog
nadzora, AKAZ-om, nadležnim ministarstvima zdravstva,
nadležnim zavodima zdravstvenog osiguranja i to u oblasti obavljanja liječničkog zvanja od
svojih članova.

Obaveza je inspekcija i organa iz člana 59. ovog zakona da uvažavaju stručne stavove i
mišljenja liječničkih komora, kao i liječnika u obavljanju liječničke djelatnosti.

VII. ZDRAVSTVENO-INSPEKCIJSKI NADZOR

Zdravstveno-inspekcijski nadzor nad provođenjem ovog zakona provodi kantonalna i
Federalna zdravstvena inspekcija, u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti, kao i
propisima o inspekcijama u Federaciji.

VIII. KAZNENE ODREDBE

Novčanom kaznom u iznosu od 250,00 KM do 1.500,00 KM bit će kažnjen za prekršaj
liječnik, ako:
1) obavlja liječničku djelatnost izvan obima određenog licencom (član 20. ovog zakona);
2) ne ispunjava obaveze prema pacijentu na način i pod uvjetima propisanim u čl. 34., 35., 36.
i 37. ovog zakona;
3) uskrati liječničku pomoć (član 38. ovog zakona);
4) provodi dijagnostičke postupke suprotno članu 39. ovog zakona;
5) ne poštuje obavezu čuvanja liječničke tajne (član 42. ovog zakona);
6) ne izvrši obavezu prijavljivanja (član 43. ovog zakona);
7) ne vodi i ne čuva medicinsku dokumentaciju u skladu sa članom 44. ovog zakona;
8) izda liječničko uvjerenje suprotno članu 45. ovog zakona;
9) ne preda novoizabranom liječniku svu medicinsku dokumentaciju o pacijentu i pohrani
potpisanu izjavu o preuzetoj medicinskoj dokumentaciji u skladu sa
članom 46. stav 1. ovog zakona;
10) ne ispuni obavezu obavještavanja drugog liječnika iz člana 47. ovog zakona;
11) ne ispunjava obaveze iz posebnih oblasti utvrđenih u čl. od 48. do 56. ovog zakona.

Na liječnika koji počini prekršaj iz člana 62. tač. 2), 5), 7) i 11) ovog zakona, shodno se
prim
jenjuju kaznene odredbe utvrđene propisom o zdravstvenoj zaštiti, a koje uređuju isto
pitanje.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj
zdravstvena ustanova, odnosno drugo pravno lice koje angažira stranca-liječnika, ako ne
postupi u skladu sa članom 12. ovog zakona.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana novčanom kaznom u iznosu od 250,00 KM do 1.800,00
KM bit će kažnjeno odgovorno lice u pravnom licu.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj
zdravstvena ustanova, odnosno drugo pravno lice ako onemogućava nesmetano ostvarivanje
prava liječnika u skladu sa članom 33. ovog zakona.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana bit će kažnjeno novčanom kaznom u iznosu od 250,00 KM
do 1.800,00 KM i odgovorno lice u pravnom licu.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana bit će kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 250,00 KM
do 1.200,00 KM i nosilac odobrenja za privatnu praksu.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj
zdravstvena ustanova, odnosno drugo pravno lice koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ako ne
postupi u skladu sa članom 46. stav 1. ovog zakona.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana bit će kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 250,00 KM
do 1.800,00 KM i odgovorno lice u pravnom licu.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana bit će kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 250,00 KM
do 1.200,00 KM i nosilac odobrenja za privatnu praksu.

IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Na pojam, organizaciju i uvjete obavljanja liječničkog zvanja, te djelovanje liječnika, pored
odredbi ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona shodno se primjenjuju
propisi o zdravstvenoj zaštiti, propisi o zdravstvenom osiguranju,
propisi o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, propisi o lijekovima i

medicinskim sredstvima, propisi o apotekarskoj djelatnosti, propisi o zaštiti stanovništva od
zaraznih bolesti, propisi o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama, propisi o transplantaciji
organa i tkiva u svrhu liječenja, propisi o krvi i
krvnim sastojcima, propisi o sistemu poboljšanja kvaliteta, sigurnosti i o akreditaciji u
zdravstvu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Liječničke komore su obavezne uskladiti statute sa odredbama ovog zakona u roku od šest
mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama
Federacije BiH".

Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH

Radoje Vidović

Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamenta Federacije BiH

Fehim Škaljić