Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH

Primjena pravila krivičnog postupka
Ovim zakonom utvrđuju se pravila krivičnog postupka po kojima su dužni postupati općinski
sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni
sud Federacije ), tužitelj i drugi učesnici u krivičnom postupku predviđeni ovim zakonom, kada
postupaju u krivičnim stvarima.

Princip zakonitosti
(1) Pravila utvrđena ovim zakonom trebaju osigurati da niko nevin ne bude osuđen, a da se
učinitelju izrekne krivičnopravna sankcija pod uvjetima koje predviđa Krivični zakon Federacije
Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: KZFBiH), drugi zakoni Federacije Bosne i Hercegovine (u
daljem tekstu: Federacija), zakoni kantona i zakoni Bosne i Hercegovine u kojima su propisana
krivična djela i na osnovu zakonom propisanog postupka.
(2) Prije donošenja pravomoćne presude osumnjičeni, odnosno optuženi može biti ograničen u
svojoj slobodi i drugim pravima, samo pod uvjetima koje propisuje ovaj zakon.
(3) Krivičnopravnu sankciju može učinitelju krivičnog djela izreći samo nadležan sud, odnosno sud
kome je Sud Bosne i Hercegovine prenio vođenje postupka, u postupku koji je pokrenut i proveden
po ovom zakonu.

Pretpostavka nevinosti i in dubio pro reo
(1) Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom suda ne utvrdi
njegova krivnja.
(2) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili o kojima ovisi
primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva, sud rješava presudom na način koji je povoljniji
za optuženog.

Ne bis in idem
Niko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena
pravomoćna sudska odluka.

Prava osobe lišene slobode
(1) Osoba lišena slobode mora se na maternjem jeziku ili jeziku koji razumije odmah obavijestiti o
razlozima lišenja slobode i istovremeno prije prvog ispitivanja poučiti da nije dužna dati iskaz, niti
odgovarati na postavljena pitanja da ima pravo uzeti branitelj a kojeg može sama izabrati, kao i o
tome da ima pravo da njena obitelj, konzularni službenik strane države čiji je državljanin ili druga
osoba koju ona odredi budu obaviješteni o njenom lišenju slobode.
(2) Osobi koja je lišena slobode postavit će se brani telj na njen zahtjev ako zbog svog imovnog
stanja ne može snositi troškove odbrane.

Prava osumnjičenog, odnosno optuženog
(1) Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o
osnovama sumnje protiv njega i da njegov iskaz može biti korišten kao dokaz u daljnjem toku
postupka.
(2) Osumnjičenom, odnosno optuženom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i
dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.
(3) Osumnjičeni, odnosno optuženi nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena
pitanja.

Pravo na odbranu
(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo braniti se sam ili uz stručnu pomoć branitelja koga
sam izabere.
(2) Ako osumnjičeni, odnosno o ptuženi sam ne uzme branitelja postavit će mu se branitelj po
službenoj dužnosti kad je to određeno ovim zakonom.
(3) Osumnjičenom, odnosno optuženom se mora osigurati dovoljno vremena za pripremanje
odbrane.

Jezik i pismo
U krivičnom postupku u rav nopravnoj su upotrebi bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik, a
službena pisma su latinica i ćirilica.

Pravo na upotrebu jezika i pisma
(1) Krivični postupak se vodi na jednom od jezika iz člana 8. ovog zakona. U postupku se koristi
jedno od pisama iz člana 8. ovog zakona.
(2) Stranke, svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo služiti se maternjim jezikom ili jezikom
koji razumiju. Ako osoba ne razumije jedan od službenih jezika Bosne i Hercegovine, odnosno
Federacije, osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona, odnosno drugi iznose, kao i isprava i
drugog pisanog dokaznog materijala.
(3) O pravima iz stava 2. ovog člana poučit će se prije prvog ispitivanja osobe iz stava 2. ovog člana
koje se tih prava mogu odreći ako znaju jezik na kome se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti
da je data pouka i izjava učesnika na datu pouku.
(4) Prevođenje obavlja sudski tumač.

Upućivanje i dostavljanje pismena
(1) Pozive, odluke i druga pismena upućuje sud i drugi organi koji učestvuju u postupku na jednom
od službenih jezika i pisama iz člana 8. ovog zakona.
(2) Podnesci se dostavljaju sudu i drugim organima koji učestvuju u postupku na jednom od
službenih jezika i pisama iz člana 8. ovog zakona.
(3) Osobi koja je lišena slobode il i se nalazi u pritvoru, na izdržavanju kazne ili na obaveznom
psihijatrijskom liječenju, odnosno obaveznom liječenju od ovisnosti dostavit će se i prijevod
pismena iz st. 1. i 2. ovog člana na maternjem jeziku ili jeziku koji razumije.

Zakonitost dokaza
(1) Zabranjeno je od osumnjičenog, optuženog ili bilo koje druge osobe koja učestvuje u postupku
iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu.
(2) Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i
sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala,
niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.
(3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2.
ovog člana.

Pravo na odštetu i rehabilitaciju

Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode ima pravo na
rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava, kao i druga prava utvrđena zakonom.

Pouka o pravima
Osumnjičenog, odnosno optuženog ili drugu osobu koja učestvuje u postupku koje bi iz neznanja
mogle propustiti neku radnju u postupku, ili se iz neznanja ne bi koristili svojim pravima, sud,
tužitelj i drugi organi koji učestvuju u postupku će poučiti o pravima koja im po ovom zakonu
pripadaju i o posljedicama propuštanja radnje.

Pravo na suđenje bez odlaganja
(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred
sud i da mu bude suđeno bez odlaganja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja
optužnice.
(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava
koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku.
(3) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme.

Jednakost u postupanju
(1) Sud je dužan stranke i branitelje tretirati na jednak način i svakoj strani pružiti jednake
mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnoj raspravi.
(2) Sud, tužitelj i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom da ispituju
i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one koje im idu u
korist.

Slobodna ocjena dokaza
Pravo suda, tužitelja i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje
ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Princip akuzatornosti
Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu nadležnog tužitelja.

Princip legaliteta krivičnog gonjenja
Tužilac je dužan poduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo,
osim ako zakonom nije drugačije propisano.

Posljedice pokretanja postupka
Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava,
ove posljedice, ako ovim zakonom nije drugačije određeno, nastupaju potvrđivanjem optužnice.
Ako se radi o krivičnim djelima s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili novčanom kaznom
kao glavnom kaznom, ove posljedice nastupaju od dana kad je donesena osuđujuća presuda, bez
obzira na to je li postala pravomoćna.

Prethodna pitanja
(1) Ako primjena Krivičnog zakona ovisi od prethodne odluke o kakvom pravnom pitanju za čije
je odlučivanje nadležan sud u kojem drugom postupku ili neki drugi organ, sud kad sudi u
krivičnom predmetu može sam odlučiti i o tom pitanju po odredbama koje važe za dokazivanje u
krivičnom postupku. Odluka suda o ovom pravnom pitanju ima učinak samo u krivičnom
predmetu koji ovaj sud raspravlja.
(2) Ako je o takvom prethodnom pitanju već donio odluku sud u kojem drugom postupku ili neki
drugi organ, takva odluka ne veže sud u pogledu ocjene je li učinjeno određeno krivično djelo.

GLAVA II - ZNAČENJE IZRAZA

Osnovni pojmovi
Osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno, pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu
imaju sljedeće značenje:
a) "osumnjičeni" je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je počinila krivično djelo,
b) "optuženi" je osoba protiv koje je jedna ili više tačaka u optužnici potvrđena,
c) "osuđeni" je osoba za koju je pravomoćnom odlukom utvrđeno da je krivično odgovorna za
određeno krivično djelo,
d) "sudija za prethodni postupak" je sudija koji u toku istrage postupa u slučajevima kada je to
propisano ovim zakonom,
e) "sudija za prethodno saslušanje" je sudija koji nakon podizanja optuženice postupa u
slučajevima kada je to propisano ovim zakonom i koji ima ovlaštenja koja pripadaju sudiji za
prethodni postupak,
f) "stranke" su tužitelj i osumnjičeni, odnosno optuženi,
g) "ovlaštena službena osoba" je ona osoba koja ima odgovarajuća ovlaštenja unutar policijskih
organa Bosne i Hercegovine, uključujući Državnu agenciju za istrage i zaštitu i Državnu graničnu
službu, policijskih organa nadležnih ministarstava unutrašnjih poslova u Federaciji, sudske i
finansijske policije, kao i carinskih organa, poreskih organa i organa vojne policije Bosne i
Hercegovine ili u Federaciji Bosne i Hercegovine. Pod ovlaštenim službenim osobama smatraju
se i stručni saradnici, odnosno istražitelji tužiteljstva koji rade po ovlaštenjima tužitelja,
h) "oštećeni" je osoba kojoj je osobno ili imovinsko pravo krivičnim djelom povrijeđeno ili
ugroženo,
i) "pravne osobe" su osobe koje su kao takve definirane u KZFBiH, uključujući: korporacije,
preduzeća, udruženja i ortakluka i druge pravne osobe,
j) "istraga" obuhvata aktivnosti poduzete od tužitelja ili ovlaštene službene osobe u skladu s ovim
zakonom, uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza,
k) "unakrsno ispitivanje" je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke, odnosno branitelja koja nije
pozvala svjedoka, odnosno vještaka,
l) "direktno ispitivanje" je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke, odnosno branitelja, koja je
pozvala svjedoka, odnosno vještaka,
m) "osnovana sumnja" je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na
zaključak da je izvršeno krivično djelo,
n) "zabilješke" i "spisi" su slova, riječi ili brojke ili njihov ekvivalent zapisane rukopisom,
otkucane pisaćom mašinom, odštampane, fotokopirane, fotografirane, zabilježene magnetskim
impulsima, mehanički ili elektronski ili nekim drugim oblikom sakupljanja podataka,
o) "fotografije" su fotografski, digitalni i rendgenski snimci, videotrake i filmovi,
p) "original" je sam spis ili snimak ili sličan ekvivalent kojim se ostvaruje isto djelovanje od osobe
koja ga piše, snima ili izdaje. "Original" fotografija uključuje negativ i sve kopije. Ako su podaci
pohranjeni u kompjuteru ili sličnom uređaju za automatsku obradu podataka, original je i svaki
odštampani primjerak ili okom vidljivi pohranjeni podatak,
r) "kopija" je preslikavanje originala ili matrice, uključujući uvećanja i umanjenja, mehaničkim ili
elektronskim presnimavanjem, hemijskom reprodukcijom ili nekom drugom ekvivalentnom
tehnikom kojom se precizno reprodukuje original,
s) "telekomunikacijska adresa" je svaki telefonski broj, linijski ili mobilni ili e-mail ili internet
adresa koju posjeduje ili koristi određena osoba,
t) "supružnik" i "vanbračni partner" su one osobe koje takav status imaju prema porodičnom
pravu.
u) "Kompjuterski sistem" je svaka naprava ili skup međusobno spojenih ili povezanih naprava od
kojih jedna ili više njih na osnovu programa automatski obrađuje podatke.
v) "Kompjuterski podaci" označava svako iskazivanje činjenica, informacija ili koncepata u obliku
prikladnom za obradu u kompjuterskom sistemu, uključujući i program koji je u stanju
prouzrokovati da kompjuterski sistem izvrši određenu funkciju.

GLAVA III - PRAVNA POMOĆ I SLUŽBENA SARADNJA

Obaveza pružanja pravne pomoći i službene saradnje
(1) Svi sudovi u Federaciji dužni su da pruže pravnu pomoć sudu koji vodi postupak.
(2) Svi organi vlasti u Federacije dužni su službeno sarađivati sa sudovima, tužiteljem i drugim
organima koji učestvuju u krivičnom postupku.

Pružanje pravne pomoći i službene saradnje
(1) Sud će uputiti zahtjev za pružanje pravne pomoći, odnosno za službenu saradnju nadležnom
sudu odnosno organu vlasti.
(2) Pružanje pravne pomoći i službena saradnja provode se bez naknade.
(3) Stavovi 1. i 2. ovog člana primjenjuju se i na zahtjeve koje je tužitelj uputio prema tužilaštvu ili
drugim organima vlasti u Federaciji.

GLAVA IV - NADLEŽNOST SUDA

Odjeljak 1 - Stvarna nadležnost i sastav suda

Stvarna nadležnost suda
Vrhovni sud Federacije, kantonalni sudovi i općinski sudovi sude u krivičnim stvarima u
granicama svoje stvarne nadležnosti određene zakonom Federacije, odnosno zakonom kantona.

Sastav suda
(1) U prvom stepenu sudi vijeće krivičnog odjeljenja suda sastavljeno od trojice sudija.
(2) Za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do deset godina ili novčanom kaznom kao
glavnom kaznom sudi sudija pojedinac.
(3) U drugom stepenu sudi vijeće apelacionog odjeljenja suda sastavljeno od trojice sudija.
(4) O zahtjevu za ponavljanje postupka odlučuje vijeće krivičnog odjeljenja sastavljeno od trojice
sudija.
(5) Sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, predsjednik suda i predsjednik
vijeća odlučuju u slučajevima predviđenim ovim zakonom.
(6) U vijeću sastavljenom od trojice sudija, sud odlučuje o žalbama protiv rješenja kada je to
određeno ovim zakonom i donosi druge odluke izvan glavnog pretresa.
Odjeljak 2 - Mjesna nadležnost

Forum delicti commissi
(1) Mjesno nadležan je sud na čijem području je krivično djelo izvršeno ili pokušano.
(2) Ako je krivično djelo izvršeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih
područja, ili je neizvjesno na kojem je području izvršeno ili pokušano, nadležan je onaj od tih
sudova koji je prvi potvrdio optužnicu, a ako optužnica nije potvrđena - sud koji je prvi primio
optužnicu na potvrđivanje.

Posebna nadležnost
Ako je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu dok se nalazi u
domaćem pristaništu, nadležan je sud na čijem se području nalazi to pristanište. U ostalim
slučajevima kad je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu,
nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka broda, odnosno vazduhoplova ili
domaće pristanište u kome se brod, odnosno vazduhoplov prvi put zaustavi.

Forum domicilii
(1) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ili ako je to mjesto izvan područja
Federacije, nadležan je sud na čijem području osumnjičeni, odnosno optuženi ima prebivalište ili
boravište.
(2) Ako je sud na čijem području osumnjičeni, odnosno optuženi ima prebivalište ili boravište već
započeo postupak, ostaje nadležan iako se saznalo za mjesto izvršenja krivičnog djela.

Forum deprehensionis
Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela, a niti prebivalište ili boravište osumnjičenog,
odnosno optuženog, ili se oba mjesta nalaze izvan područja Federacije, nadležan je sud na čijem
se području osumnjičeni, odnosno optuženi uhapsi ili se sam prijavi.

Nadležnost s elementom inozemnosti

Ako je neka osoba učinila krivična djela u Federaciji i u inozemstvu, a između tih djela postoji
međusobna veza i isti dokazi, nadležan je sud koji je nadležan za krivično djelo učinjeno u
Federaciji.

Forum ordinatum
Ako se prema odredbama ovog zakona ne može ustanoviti koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni
sud Federacije odredit će jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak.
Odjeljak 3 - Spajanje i razdvajanje postupka

Spajanje postupka
(1) Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela, pa je za neka od tih djela nadležan niži a za
neka viši sud, nadležan je viši sud, a ako su nadležni sudovi iste vrste, nadležan je onaj sud koji je
prvi potvrdio optužnicu, a ako optužnice nisu potvrđene - sud koji je prvi primio optužnicu na
potvrđivanje.
(2) Prema odredbama stava 1. ovog člana, određuje se nadležnost i u slučaju ako je oštećeni
istovremeno učinio krivično djelo prema osumnjičenom, odnosno optuženom.
(3) Za saizvršitelje, po pravilu, nadležan je sud koji je prvi potvrdio optužnicu.
(4) Sud koji je nadležan za izvršitelja krivičnog djela nadležan je, po pravilu, i za saučesnike,
prikrivače, osobe koje su pomogle učinitelju poslije izvršenja krivičnog djela, kao i za osobe koje
nisu prijavile pripremanje krivičnog djela, izvršenje krivičnog djela ili učinitelja.
(5) U svim slučajevima iz st. od 1. do 4. ovog člana, provest će se, po pravilu, jedinstveni
postupak i donijeti jedna presuda.
(6) Sud može odlučiti provesti jedinstveni postupak i donijeti jednu presudu i u slučaju kad je više
osoba optuženo za više krivičnih djela, ali samo ako između izvršenih krivičnih djela postoji
međusobna veza. Ako je za neka od ovih krivičnih djela nadležan viši a za neka niži sud,
jedinstveni postupak može se provesti samo pred višim sudom.
(7) Sud može odlučiti provesti jedinstveni postupak i donijeti jednu presudu ako se pred istim
sudom vode odvojeni postupci protiv iste osobe za više krivičnih djela ili protiv više osoba za isto
krivično djelo.
(8) O spajanju postupka odlučuje sud koji je nadležan za provođenje jedinstvenog postupka.
Protiv rješenja kojim je određeno spajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za spajanje nije
dopuštena žalba.
(9) Po odredbama ovog člana postupit će se i ako jedinstveni postupak treba provesti za više
krivičnih djela za koja su nadležni sudovi u raznim kantonima.

Razdvajanje postupka
(1) Sud koji je po članu 32. ovog zakona nadležan može iz važnih razloga ili iz razloga
cjelishodnosti do završetka glavnog pretresa odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili
protiv pojedinih optuženih razdvoji i posebno dovrši.
(2) Rješenje o razdvajanju postupka donosi sudija, odnosno vijeće po saslušanju stranaka i
branitelja.
(3) Protiv rješenja kojim je određeno razdvajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za
razdvajanje postupka nije dopuštena žalba.
Odjeljak 4 - Prenošenje mjesne nadležnosti

Prenošenje nadležnosti iz pravnih ili stvarnih razloga
(1) Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa, dužan je, po
saslušanju stranaka i branitelja, o tome izvijestiti neposredno viši sud koji će odrediti drugi
stvarno nadležan sud na svom području.
(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dopuštena žalba.

Prenošenje nadležnosti iz važnih razloga
(1) Sud određen zakonom može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležan sud na
svom području, ako postoje važni razlozi.
(2) Vrhovni sud Federacije može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležan sud na
području drugog kantona, ako postoje važni razlozi.
(3) Rješenje u smislu st. 1. i 2. ovog člana, protiv kojeg nije dopuštena žalba, može se donijeti na
prijedlog sudije za prethodni postupak, sudije za prethodno saslušanje, sudije ili predsjednika
vijeća ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca.
Odjeljak 5 - Posljedice nenadležnosti i sukob nadležnosti

Posljedice nenadležnosti
(1) Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost i čim primijeti da nije nadležan
oglasit će se nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja uputit će predmet nadležnom sudu.
(2) Ako u toku glavnog pretresa sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud neće dostaviti
predmet tom sudu, nego će sam provesti postupak i donijeti odluku.
(3) Nakon potvrđivanja optužnice sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim niti stranke mogu
isticati prigovor mjesne nenadležnosti.
(4) Nenadležan sud je dužan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od
odlaganja.

Pokretanje postupka za rješavanje sukoba nadležnosti
(1) Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je
predmet ustupio ili neki drugi sud, pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti.
(2) Kad je povodom žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se ovaj oglasio nenadležnim
odluku donio drugostepeni sud, za tu odluku vezan je u pitanju nadležnosti i sud kome je
predmet ustupljen ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih
sudova.

Rješavanje sukoba nadležnosti
(1) Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud.
(2) Prije nego što donese rješenje povodom sukoba nadležnosti sud će zatražiti mišljenje stranaka
i branioca. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba.
(3) Prilikom odlučivanja o sukobu nadležnosti sud može istovremeno po službenoj dužnosti
donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti ako su ispunjeni uvjeti iz člana 35. ovog zakona.
(4) Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova, svaki od njih je dužan preduzeti one radnje
u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.

GLAVA V - IZUZEĆE

Razlozi za izuzeće
Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost:
a) ako je oštećen krivičnim djelom,
b) ako mu je osumnjičeni, odnosno optuženi, njegov branitelj, tužitelj, oštećeni, njegov zakonski
zastupnik ili punoćnik, bračni odnosno vanbračni drug ili srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo
kojeg stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, a po tazbini do drugog stepena,
c) ako je s osumnjičenim, odnosno optuženim, njegovim braniteljem, tužiteljem ili oštećenim u
odnosu staratelja, staranika, usvojitelja, usvojenika, hranitelja ili hranjenika,
d) ako je u istom krivičnom predmetu učestvovao kao sudija za prethodni postupak, sudija za
prethodno saslušanje ili je postupao kao tužitelj, branitelj, zakonski zastupnik ili punomoćnik
oštećenog ili je saslušan kao svjedok ili kao vještak,
e) ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom, i
f) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost.

Izuzeće po zahtjevu stranke ili branitelja
(1) Izuzeće predsjednika suda i sudije može tražiti stranka ili branitelj.
(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se podnijeti do početka glavnog pretresa, a ako se za
razlog izuzeća iz člana 39. tač. od a) do e) ovog zakona saznalo kasnije, zahtjev se podnosi odmah
po saznanju.
(3) Zahtjev za izuzeće sudije vijeća apelacionog odjeljenja stranka ili branitelj mogu podnijeti u
žalbi ili u odgovoru na žalbu
(4) Stranke ili branitelj mogu tražiti izuzeće samo poimenično određenog sudije, odnosno
predsjednika suda koji postupa u predmetu.
(5) Stranka ili branitelj dužni su u zahtjevu navesti okolnosti i dokaze zbog kojih smatraju da
postoji neki od zakonskih osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu ponovo navoditi razlozi koji
su isticani u zahtjevu za izuzeće koji je ranije odbijen.

Postupak za izuzeće
(1) Čim sazna za postojanje kojeg od razloga za izuzeće iz člana 39. tač. od a) do e) ovog zakona,
sudija je dužan prekinuti svaki rad na tom predmetu i o tome obavijestiti predsjednika suda. Ako
sudija smatra da postoje okolnosti iz člana 39. tačke f) ovog zakona, izvijestit će o tome
predsjednika suda.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, kao i u slučaju kada se radi o izuzeću predsjednika suda - o
njegovom izuzeću i zamjeni odlučuje opća sjednica, odnosno kolegij sudija tog suda.

Odlučivanje po zahtjevu za izuzeće
(1) O zahtjevu za izuzeće iz člana 40. ovog zakona odlučuje opća sjednica odnosno kolegij sudija.
(2) Prije donošenja rješenja o izuzeću pribavit će se izjava sudije, odnosno predsjednika suda, a po
potrebi provest će se i drugi izviđaji.
(3) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće žalba nije dopuštena.
(4) Ako je zahtjev za izuzeće iz člana 39. tačka f) ovog zakona podnesen poslije početka glavnog
pretresa ili ako je postupljeno protivno odredbama člana 40. st. 4. i 5. ovog zakona, zahtjev će se
odbaciti u cjelini, odnosno djelimično. Rješenje kojim se zahtjev odbacuje donosi vijeće. U
donošenju tog rješenja ne može učestvovati sudija čije se izuzeće traži. Protiv rješenja kojim se
zahtjev odbacuje nije dopuštena žalba.

Valjanost radnji poduzetih nakon podnošenja zahtjeva za izuzeće
Kad sudija sazna da je podnesen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je odmah obustaviti svaki rad
na predmetu, a ako se radi o izuzeću iz člana 39. tačka f) ovog zakona, može do donošenja
rješenja o zahtjevu preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.

Izuzeće tužitelja i drugih učesnika u postupku
(1) Odredbe o izuzeću sudije shodno se primjenjuju i na tužitelja i osobe koje su na osnovu
zakona ovlaštene da ga zastupaju u postupku, zapisničare, sudske tumače, stručne osobe, kao i na
vještake ako za njih nije što drugo određeno.
(2) Tužitelj odlučuje o izuzeću osoba koje su na osnovu zakona ovlaštene da ga zastupaju u
krivičnom postupku. O izuzeću tužitelja odlučuje kolegij Tužilaštva.
(3) O izuzeću zapisničara, sudskog tumača, stručne osobe i vještaka odlučuje vijeće, predsjednik
vijeća ili sudija, a do podizanja optužnice tužitelj.
(4) Kada ovlaštene službene osobe preduzimaju istražne radnje na osnovu ovog zakona o
njihovom izuzeću odlučuje tužitelj. Ako prilikom preduzimanja radnje učestvuje zapisničar o
njegovom izuzeću odlučuje službena osoba koja preduzima radnju.

GLAVA VI - TUŽITELJ

Prava i dužnosti
(1) Osnovno pravo i osnovna dužnost tužitelja je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela
koja su u nadležnosti suda.
(2) Tužitelj ima pravo i dužan je da:
a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo preduzme potrebne
mjere u cilju njegovog otkrivanja i provođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i
nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanih za
pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,
b) provede istragu u skladu s ovim zakonom,
c) daje imunitet u skladu sa članom 98. ovog Zakona,
d) zahtijeva dostavljanje informacija od državnih organa, preduzeća, pravnih i fizičkih osoba u
Federaciji,
e) izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim zakonom,
f) naredi ovlaštenoj službenoj osobi da izvrši naredbu izdatu od suda u skladu s ovim zakonom,
g) utvrđuje činjenice potrebne za odlučivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu u skladu sa članom
211. ovog Zakona i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom u skladu sa
članom 413. ovog Zakona,
h) predlaže izdavanje kaznenog naloga u skladu s članom 350. ovog zakona,
i) podiže i zastupa optužnicu pred sudom,
j) podnosi pravne lijekove,
k) obavlja i druge poslove određene zakonom.
(3) U skladu sa st. 1. i 2. ovog člana, svi organi koji učestvuju u istrazi dužni su da o svakoj
poduzetoj radnji obavijeste tužitelja i da postupe po svakom njegovom zahtjevu.

Postupanje pred sudovima
Glavni federalni tužitelj, odnosno tužitelj u kantonu postupa pred sudovima u skladu sa
federalnim, odnosno kantonalnim zakonom.

Preduzimanje radnji
Tužitelj preduzima sve radnje u postupku za koje je po zakonu ovlašten sam ili preko osoba koje
su na osnovu zakona obavezne da postupaju po njegovom zahtjevu u krivičnom postupku.

Mjesna nadležnost tužitelja
Mjesna nadležnost tužitelja određuje se prema odredbama koje važe za nadležnost suda onog
područja za koje je tužitelj imenovan.

Postupanje nenadležnog tužitelja
Kad postoji opasnost od odlaganja radnje u postupku preduzet će i nenadležni tužitelj u kantonu,
ali o tome mora odmah izvijestiti nadležnog tužitelja.

Davanje uputstava
U okviru djelokruga svoga rada glavni federalni tužitelj može u konkretnim predmetima davati
potrebna obavezna uputstva tužiteljstvima u Federaciji.

Sukob nadležnosti
Sukob nadležnosti između tužitelja rješava glavni federalni tužitelj.

Princip mutabiliteta
Tužitelj može odustati od gonjenja do završetka glavnog pretresa, a u postupku pred vijećem
apelacionog odjeljenja - kada je to predviđeno ovim zakonom.

GLAVA VII - BRANITELJ

Pravo na branitelja
(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi može imati branitelja u toku cijelog postupka.
(2) Za branitelja se može uzeti
Federacije Bosne i Hercegovine, pravni zastupnici kantonalnih, kao i federalnih institucija
(zavoda/kancelarija za pravnu pomoć) koji imaju položen pravosudni ispit i najmanje tri godine
radnog iskustva na pravnim poslovima.
(3) Ukoliko osumnjičeni, odnosno optuženi sam ne uzme branitelja, osumnjičenom, odnosno
optuženom, osim ako se on tome izričito ne protivi, mogu branitelja uzeti njegov zakonski
zastupnik, bračni odnosno vanbračni drug, krvni srodnik u pravoj liniji do bilo kog stepena,
usvojitelj, usvojenik, brat, sestra ili hranitelj.
(4) Branitelj mora predati punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja prve radnje u postupku.

Broj branitelja
(1) Više osumnjičenih, odnosno optuženih mogu imati zajedničkog branitelja, osim ako branitelja
postavlja sud, u skladu sa čl. 59. i 60. ovog zakona.
(2) Osumnjičeni, odnosno optuženi može imati više branitelja, ali samo jedan od njih će imati
status glavnog branitelja o čemu će se osumnjičeni, odnosno optuženi izjasniti. Smatra se da je
odbrana osigurana kada u postupku učestvuje jedan od branitelja.

Ko ne može biti branitelj
(1) Branitelj ne može biti oštećeni, bračni odnosno vanbračni drug oštećenog ili tužitelja, niti
njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili
po tazbini do drugog stepena.
(2) Branitelj koji je pozvan ili saslušan kao svjedok ne može biti branitelj u tom predmetu.
(3) Branitelj ne može biti osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili tužitelj.

Isključenje branitelja iz postupka
(1) Razlog za isključenje branitelja iz postupka postoji i u pogledu osobe koja zloupotrebljava
kontakt s osumnjičenim, odnosno optuženim koji je u pritvoru kako bi osumnjičeni, odnosno
optuženi učinio krivično djelo ili ugrozio sigurnost ustanove u kojoj se pritvor izvršava.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, osumnjičeni, odnosno optuženi će se pozvati da u
određenom roku uzme drugog branitelja.
(3) Ako osumnjičeni, odnosno optuženi u slučajevima obavezne odbrane sam ne uzme branitelja
ili branitelja ne angažuju osobe iz člana 53. stava 3. ovog zakona, postupit će se na način
predviđen u članu 59. stav 4. ovog zakona.
(4) U slučaju iz st. 2. i 3. ovog člana, novom branitelju će se ostaviti dovoljno vremena za
pripremu odbrane osumnjičenog, odnosno optuženog.
(5) Za vrijeme trajanja isključenja branitelj ne može braniti osumnjičenog, odnosno optuženog u
drugom postupku. Branitelj ne može braniti druge osumnjičene, odnosno optužene u istom
postupku, kao ni u razdvojenom postupku.

Postupak isključenja branitelja
(1) Odluka o isključenju branitelja donosi se na posebnom saslušanju kome prisustvuju tužitelj,
osumnjičeni, odnosno optuženi, branitelj i predstavnik advokatske komore čiji je branitelj član,
odnosno pravni zastupnici kantonalnih, kao i federalnih institucija (zavodi/kancelarije za pravnu
pomoć) čiji je branitelj zaposlenik.
(2) Postupak isključenja se može provesti i bez branitelja ako je uredno pozvan i ako je u pozivu
za saslušanje bio upozoren da će se postupak voditi i u njegovoj odsutnosti. O saslušanju se
sastavlja zapisnik.

Rješenje o isključenju
(1) Rješenje o isključenju iz člana 57. ovog zakona prije početka glavnog pretresa donosi vijeće
(član 25. stav 6.), a na glavnom pretresu sudija, odnosno vijeće. U postupku pred vijećem

apelacionog odijeljenja rješenje o isključenju branitelja donosi vijeće nadležno za odlučivanje u
apelacionom postupku.
(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana žalba nije dopuštena.
(3) Ako je branitelj isključen iz postupka može mu se narediti da snosi troškove nastale zbog
prekida ili odlaganja postupka.

Kada osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branitelja
(1) Osumnjičeni mora imati branitelja već prilikom prvog ispitivanja ako je nijem ili gluh ili ako je
osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora.
(2) Osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branitelja prilikom izjašnjenja o prijedlogu za
određivanje pritvora, za vrijeme dok pritvor traje.
(3) Nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći deset godina zatvora ili
teža kazna optuženi mora imati branitelja u vrijeme dostavljanja optužnice.
(4) Ako osumnjičeni, odnosno optuženi u slučajevima obavezne odbrane ne uzme sam branitelja,
ili branitelja ne angažuju osobe iz člana 53. stav 3. ovog zakona, branitelja će mu postaviti sudija
za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća. U
ovom slučaju osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo na branitelja do pravomoćnosti presude,
a ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora - i u postupku po pravnom lijeku.
(5) Branitelj će biti postavljen osumnjičenom, odnosno optuženom ako sud utvrdi da je to zbog
složenosti predmeta, mentalnog stanja osumnjičenog, odnosno optuženog ili drugih okolnosti u
interesu pravde.
(6) U slučaju postavljanja branitelja osumnjičeni, odnosno optuženi će se prvo pozvati da sam
izabre branitelja sa predočene liste. Ukoliko osumnjičeni, odnosno optuženi sam ne izabere
branitelja sa predočene liste, branitelja će postaviti sud.

(1) Listu branitelja rješenjem utvrđuje nadležni ministar pravde u saradnji sa nadležnom
advokatskom komorom i institucijama sui generis (zavodi/kancelarije za pravnu pomoć).
(2) Lista branitelja dostavlja se svim sudovima, nadležnom tužilaštvu, te nadležnom ministarstvu
unutrašnjih poslova.

Postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja
(1) Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu, a postupak se vodi za krivično djelo za koje se
može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti,

bez obzira na propisanu kaznu, osumnjičenom, odnosno optuženom će se, na njegov zahtjev,
postaviti branitelj, ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane.
(2) Zahtjev za postavljanje branitelja iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u toku cijelog
krivičnog postupka. Branitelja postavlja sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno
saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća nakon što je osumnjičenom, odnosno optuženom
prvo pružena prilika da sa predočene liste izabere branitelja.
(3) Zahtjev za postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja evidentira se u spisu. Sud će na
osnovu utvrđenog imovnog stanja osumnjičenog odnosno optuženog donijeti odluku o zahtjevu
bez odlaganja.

Pravo branitelja da pregleda spise i dokumentaciju
(1) U toku istrage, branitelj ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u
korist osumnjičenom. Ovo pravo se branitelju može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima
čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage.
(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, tužitelj će istovremeno sa prijedlogom za određivanje
pritvora sudiji za prethodni postupak, odnosno sudiji za prethodno saslušanje dostaviti i dokaze
bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branitelja.
(3) Nakon podizanja optužnice osumnjičeni, odnosno optuženi i branitelj imaju pravo uvida u sve
spise i dokaze.
(4) Sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno vijeće, kao i tužitelj dužni su, kada dođu u
posjed novog dokaza ili bilo koje informacije ili činjenice koja može poslužiti kao dokaz na
suđenju, staviti ih na uvid branitelju, osumnjičenom, odnosno optuženom.
(5) U slučaju iz st. 3. i 4. ovog člana branitelj, osumnjičeni, odnosno optuženi može izvršiti
fotokopiranje svih spisa i dokumenata.

Komunikacija osumnjičenog, odnosno optuženog s braniteljem
(1) Ako se osumnjičeni, odnosno optuženi nalazi u pritvoru ima pravo odmah komunicirati s
braniteljem, usmeno ili pisano.
(2) Tokom razgovora osumnjičeni, odnosno optuženi i branitelj mogu biti promatrani, ali se ne
smije slušati njihov razgovor.

Razrješenje postavljenog branitelja
(1) Umjesto postavljenog branitelja osumnjičeni, odnosno optuženi može sam uzeti drugog
branitelja. U tom slučaju razriješit će se postavljeni branitelj.
(2) Branitelj može tražiti da bude razriješen samo na način predviđen zakonom.
(3) O razrješenju branitelja u slučaju iz st. 1. i 2. ovog člana odlučuje u toku istrage sudija za
prethodni postupak, nakon podizanja optužnice - sudija za prethodno saslušanje, a u toku
glavnog pretresa sudija, odnosno vijeće. Protiv ove odluke nije dopuštena žalba.
(4) Sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno vijeće može, na
traženje osumnjičenog, odnosno optuženog ili uz njegovu saglasnost razriješiti postavljenog
branitelja koji neodgovorno vrši svoju dužnost. Umjesto razriješenog branitelja postavit će se
drugi branitelj. O razrješenju branitelja odmah će se obavijestiti advokatska komora čiji je član.

Preduzimanje radnji od branitelja
(1) Branitelj mora, zastupajući osumnjičenog, odnosno optuženog, preduzimati sve neophodne
radnje u cilju utvrđivanja činjenica, prikupljanja dokaza koji idu u korist osumnjičenog, odnosno
optuženog, kao i zaštite njihovih prava.
(2) Prava i dužnosti branitelja ne prestaju u slučaju opoziva punomoći sve dok sudija, odnosno
vijeće ne razriješi branitelja njegovih prava i dužnosti.

GLAVA VIII - RADNJE DOKAZIVANJA

Odjeljak 1 - Pretresanje stana, prostorija i osoba

Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari
(1) Pretresanje stana i ostalih prostorija osumnjičenog, odnosno optuženog i drugih osoba, kao i
njihovih pokretnih stvari izvan stana može se preduzeti samo onda ako ima dovoljno osnova za
sumnju da se kod njih nalaze učinitelj, saučesnik, tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za
postupak.
(2) Pretresanje pokretnih stvari, u smislu odredbe stava (1) ovog člana, obuhvaća i pretresanje
kompjuterskih sistema, uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka, kao i
mobilnih telefonskih aparata. Osobe koje se koriste ovim uređajima dužne su omogućiti pristup,
predati medij na kojem su pohranjeni podaci, te pružiti potrebna obavještenja za upotrebu tih
uređaja. Osoba koja odbije njihovu predaju može se kazniti prema odredbi člana 79. stav (5) ovog
Zakona.
(3) Pretresanje kompjutera i sličnih uređaja iz stava 2. ovog člana, će se obaviti uz pomoć stručne
osobe.

Pretresanje osobe
(1) Pretresanje osobe može se preduzeti kad je vjerovatno da je ta osoba počinila krivično djelo ili
da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak.
(2) Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola.

Naredba za pretresanje
(1) Sud može izdati naredbu za pretresanje pod uvjetima propisanim ovim zakonom.
(2) Naredbu za pretresanje može izdati sud na zahtjev tužitelja ili na zahtjev ovlaštenih službenih
osoba koje su dobile odobrenje od tužitelja.

Forma zahtjeva za pretresanje
Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti u pisanoj ili usmenoj formi. Ako se
zahtjev podnosi u pisanoj formi mora biti sastavljen, potpisan i ovjeren na način kako je to
određeno u članu 69. stav 1. ovog zakona. Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se
podnijeti u skladu sa članom 70. ovog zakona.

Pisani zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje
(1) Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje mora sadržavati:
a) naziv suda, kao i ime i funkciju podnositelja zahtjeva,
b) činjenice koje ukazuju na vjerovatnost da će se osobe, odnosno tragovi i predmeti navedeni u
članu 65. stav 1. ovog zakona naći na označenom ili opisanom mjestu ili kod određene osobe,
c) zahtjev da sud izda naredbu za pretresanje radi pronalaženja osobe ili oduzimanja predmeta.
(2) U zahtjevu se može predložiti:
a) da se naredba za pretresanje izvrši u bilo koje vrijeme zato što postoji osnovana sumnja da
pretresanje neće moći biti izvršeno u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata, da će se traženi
predmeti skloniti ili uništiti ako se naredba ne izvrši odmah, kao i da će osoba koja se traži
pobjeći ili počiniti drugo krivično djelo ili da može ugroziti sigurnost ovlaštene službene osobe ili
druge osobe ako se naredba ne izvrši odmah ili u vremenskom periodu od 21 sata do 6 sati.
b) da ovlaštena službena osoba izvrši naredbu bez prethodne predaje naredbe ako postoji
osnovana sumnja da se traženi predmeti mogu lahko i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu, da
predaja naredbe može ugroziti sigurnost ovlaštene službene ili druge osobe, kao i da će osoba
koju se traži počiniti drugo krivično djelo ili ugroziti sigurnost ovlaštene službene ili druge osobe.

Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju
(1) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost
od odlaganja. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopćiti neposredno
sudu ili telefonom, ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije.
(2) Kada je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju sud će daljnji tok
razgovora zabilježiti. U slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, zapisnik se u roku
od 24 sata mora dati na prijepis čija će se istovjetnost ovjeriti i čuvati sa originalnim zapisnikom.

Izdavanje naredbe za pretresanje
(1) Ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje
opravdan, može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje.
(2) Kad sudija za prethodni postupak odluči da izda naredbu za pretresanje na osnovu usmenog
zahtjeva, podnositelj takvog zahtjeva sam će sastaviti naredbu u skladu s članom 72. ovog zakona
i pročitat će je u cjelini sudiji za prethodni postupak.

Sadržaj naredbe za pretresanje
Naredba za pretresanje sadrži:
a) naziv suda koji izdaje naredbu, osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu
usmenog zahtjeva i potpis sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu,
b) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva, to će se navesti uz
naznačenje imena sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja,
c) ime, odjel ili rang ovlaštene osobe na koju se naredba odnosi,
d) svrha pretresanja,
e) opis osobe koju treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja,
f) određivanje ili opis mjesta, prostorija ili osoba koje se traže, s navođenjem adrese, vlasništva,
imena ili sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta,
g) uputstvo da se naredba ima izvršiti između 6 sati i 21 sata ili ovlaštenje da se naredba može
izvršiti u bilo koje vrijeme ako to sud izričito odredi,
h) ovlaštenje izvršitelju naredbe da može bez prethodne najave ući u prostorije koje se imaju
pretresti, ako to sud izričito odredi,
i) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja,
j) pouku da osumnjičeni ima pravo obavijestiti branitelja i da se pretresanje može izvršiti i bez
prisustva branitelja, ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti.

Vrijeme izvršenja naredbe za pretresanje
(1) Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe nakon čega
se, bez odlaganja, mora vratiti sudu.
(2) Naredba za pretresanje se može izvršiti bilo kojeg dana u sedmici. Naredba se može izvršiti
samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata, osim ako u naredbi nije izričito dato ovlaštenje
da se može izvršiti u bilo koje doba dana ili noći, u skladu s članom 69. stav 2. ovog zakona.

Postupak izvršenja naredbe za pretresanje
(1) Prije početka pretresanja ovlaštena službena osoba mora dati obavještenje o svojoj funkciji i
razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje će se ili na kojoj će se izvršiti
pretresanje. Ako je nakon toga ovlaštenoj službenoj osobi pristup uskraćen, može upotrijebiti
silu, u skladu sa zakonom.
(2) Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje kojom se određuje pretresanje stana i drugih
prostorija, ovlaštena službena osoba nije dužna obavijestiti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima
pretresanja, već može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su prazni ili ako ovlaštena
službena osoba opravdano smatra da su prazni ili ako je ovlaštena službena osoba naredbom
izričito ovlaštena da uđe bez prethodne najave.
(3) Vlasnik odnosno korisnik stana i drugih prostorija pozvat će se da bude prisutan pretresanju, a
ako je on odsutan - pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili
susjeda. Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvršiti nije prisutna, naredba se ostavlja u
prostoriji gdje se vrši pretresanje, a pretresanje se izvršava i bez njene prisutnosti.
(4) Pretresanju stana, ostalih prostorija ili osobe prisustvuju dva punoljetna građanina kao
svjedoci. Pretresanju osobe prisustvuju svjedoci istog spola. Pretresanje osobe vrši osoba istog
spola. Svjedoci će se prije početka pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši, kao i da
imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore ako smatraju da
sadržaj zapisnika nije tačan.
(5) Prilikom vršenja pretresanja službenih prostorija pozvat će se njihov starješina ili rukovoditelj
da bude prisutan pretresanju.
(6) Ako se pretresanje mora preduzeti u vojnom objektu, pisana naredba o pretresanju dostavlja
se vojnim vlastima, koje će odrediti najmanje jednu vojnu osobu da bude prisutna pretresanju.

Izvršenje naredbe za pretresanje osoba
Prilikom izvršenja naredbe za pretresanje osoba, ovlaštena službena osoba mora dati obavještenje
o svojoj funkciji i predati naredbu za pretresanje osobi na kojoj će se pretresanje izvršiti.
Ovlaštena službena osoba može upotrijebiti silu u skladu sa zakonom.

Zapisnik o pretresanju
(1) O svakom pretresanju stana, prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje osoba
kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i osobe čija je prisutnost obavezna. Prilikom vršenja
pretresanja oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom
pretresanja. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju, a to će se
naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti,
odnosno isprave oduzete.
(2) Ako se pri pretresanju stana, prostorije, odnosno osobe nađu predmeti koji nemaju veze s
krivičnim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje, ali upućuju na drugo krivično djelo,
oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti, a o oduzimanju će se odmah izdati potvrda. O
tome će se obavijestiti tužitelj. Ti će se predmeti odmah vratiti ako tužitelj ustanovi da nema
osnova za pokretanje krivičnog postupka, a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se
ti predmeti imali oduzeti.
(3) Predmeti upotrijebljeni kod pretresanja kompjutera i sličnih uređaja za automatsku obradu
podataka vratit će se nakon pretresanja njihovim korisnicima, ako nisu potrebni za daljnje
vođenje krivičnog postupka. Osobni podaci pribavljeni pretresanjem mogu se koristiti samo u
svrhe krivičnog postupka i izbrisat će se, bez odlaganja, kad ta svrha prestane.

Oduzimanje predmeta na osnovu naredbe za pretresanje
(1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlaštena
službena osoba će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv suda
koji je izdao naredbu.
(2) Ako je predmet privremeno oduzet od određene osobe, takva potvrda mora se uručiti toj
osobi. Ako je predmet privremeno oduzet iz stana ili prostorije, takva potvrda mora se uručiti
vlasniku, stanaru ili korisniku.
(3) Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlaštena službena osoba
mora, bez odlaganja, vratiti sudu naredbu i predati predmete i spisak oduzetih predmeta.
(4) Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje, sud će zadržati predmete
pod nadzorom suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja
zahtjeva za izdavanje naredbe ili pod nadzorom ovlaštenog izvršitelja naredbe.

Pretresanje bez naredbe i svjedoka
(1) Ovlaštena službena osoba može ući u stan i druge prostorije bez naredbe i bez svjedoka i, po
potrebi, izvršiti pretresanje ako stanar tog stana to želi, ako neko zove u pomoć, ako je potrebno
uhvatiti učinitelja krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi sigurnosti ljudi i imovine, ako se u
stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda ima pritvoriti ili prinudno dovesti
ili koja se tu sklonila od gonjenja.
(2) Ovlaštena službena osoba može pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti
svjedoka:
a) pri izvršenju naredbe o dovođenju,
b) prilikom lišenja slobode,
c) ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oružje,
d) ako postoji sumnja da će sakriti, uništiti ili riješiti se predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i
upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku.
(3) Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje i bez prisustva svjedoka ovlaštena
službena osoba mora odmah podnijeti pisani izvještaj tužitelju koji će o tome obavijestiti sudiju za
prethodni postupak. Izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe i svjedoka.
Odjeljak 2 - Privremeno oduzimanje predmeta i imovine

Naredba za oduzimanje predmeta
(1) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom
postupku privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje.
(2) Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud, na prijedlog tužitelja ili na prijedlog ovlaštene
službene osobe koja je dobila odobrenje od tužitelja.
(3) Naredba za privremeno oduzimanje predmeta sadrži: naziv suda, pravni osnov za privremeno
oduzimanje predmeta, naznaka predmeta koji podliježu oduzimanju, ime osobe od koje se
oduzimaju predmeti, mjesto oduzimanja predmeta i rok u kojem se predmeti trebaju oduzeti.
(4) Oduzimanje predmeta vrši ovlaštena službena osoba na osnovu izdate naredbe.
(5) Ko drži takve predmete, dužan ih je predati po naredbi suda. Osoba koja ih odbije predati
može se kazniti do 50.000 KM, a u slučaju daljnjeg odbijanja - može se zatvoriti. Zatvor traje do
predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka, a najduže 90 dana. Na isti način postupit će
se prema službenoj ili odgovornoj osobi u državnom organu ili pravnoj osobi.
(6) Odredbe stava 5. ovog člana odnose se i na podatke pohranjene u kompjuteru ili sličnim
uređajima za automatsku obradu podataka. Pri njihovom pribavljanju posebno će se voditi računa
o propisima koji se odnose na čuvanje tajnosti određenih podataka.
(7) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće.
Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja.
(8) Pri oduzimanju predmeta naznačit će se gdje su pronađeni i opisat će se, a, po potrebi, i na
drugi način osigurati utvrđivanje njihove istovjetnosti. Za oduzete predmete izdat će se potvrda.
(9) Mjere iz st. 5. i 6. ovog člana ne mogu se primijeniti prema osumnjičenom, odnosno
optuženom niti osobama koje su oslobođene dužnosti svjedočenja.

Privremeno oduzimanje predmeta bez naredbe
(1) Predmeti iz člana 79. stav 1. ovog zakona mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda
ukoliko postoji opasnost od odlaganja. Ukoliko se osoba koja se pretresa izričito usprotivi
oduzimanju predmeta, tužitelj će u roku od 72 sata od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev
sudiji za prethodni postupak za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta.
(2) Ukoliko sudija za prethodni postupak odbije zahtjev tužitelja, oduzeti predmeti se ne mogu
koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. Privremeno oduzeti predmeti će se odmah vratiti osobi
od koje su oduzeti.

Privremeno oduzimanje pisama, telegram i drugih pošiljki
(1) Privremeno se mogu oduzeti pisma, telegrami i druge pošiljke upućene osumnjičenom,
odnosno optuženom ili one koje on odašilje, a koje se nalaze kod preduzeća i osoba koje vrše
poslove pošte i telekomunikacija.
(2) Pošiljke iz stava 1. ovog člana mogu se privremeno oduzeti ako postoje okolnosti zbog kojih
se s osnovom može očekivati da će ove pošiljke poslužiti kao dokaz u postupku.
(3) Naredbu za privremeno oduzimanje pošiljki iz stava 1. ovog člana izdaje sudija za prethodni
postupak, na prijedlog tužitelja.
(4) Naredbu za privremeno oduzimanje pošiljki može izdati i tužitelj ako postoji opasnost od
odlaganja, s tim da o njenom potvrđivanju odlučuje sudija u roku od 72 sata od privremenog
oduzimanja pošiljki.
(5) Ukoliko naredba ne bude potvrđena u smislu stava 4. ovog člana te pošiljke se ne mogu
koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.
(6) Mjere preduzete u skladu s ovim članom ne mogu se primjenjivati na pisma, telegrame i druge
pošiljke razmijenjene između osumnjičenog, odnosno optuženog i njegovog branitelja.
(7) Naredba iz stava 3. ovog člana sadrži: podatke o osumnjičenom, odnosno optuženom na
kojeg se naredba odnosi, način izvršenja naredbe i vrijeme trajanja mjere, te preduzeće koje će
izvršiti naređenu mjeru. Preduzete mjere mogu trajati najduže tri mjeseca, a iz važnih razloga
sudija za prethodni postupak može produžiti trajanje ovih mjera za još tri mjeseca, s tim da će se
preduzete mjere ukinuti čim prestanu razlozi za njihovo daljnje preduzimanje.
(8) Ukoliko to interesi postupka dopuštaju, o preduzetim mjerama iz stava 1. ovog člana
obavijestit će se osumnjičeni, odnosno optuženi protiv koga su primijenjene te mjere.
(9) Izdate pošiljke otvara tužitelj u prisutnosti dva svjedoka. Pri otvaranju će se paziti da se ne
povrijedi pečat, a omoti i adresa će se sačuvati. O otvaranju će se sastaviti zapisnik.
(10) Sadržaj pošiljke ili dijela pošiljke će se saopćiti osumnjičenom, odnosno optuženom,
odnosno osobi kojoj je upućena, a dio pošiljke ili pošiljka predat će se toj osobi, osim ako,

izuzetno, tužitelj smatra da bi to imalo štetne posljedice za uspješno vođenje krivičnog postupka.
Ako je osumnjičeni, odnosno optuženi odsutan, o upućenoj pošiljci obavijestit će se članovi
njegove obitelji. Ako osumnjičeni, odnosno optuženi nakon toga ne zatraži predaju pošiljke,
pošiljka će se vratiti pošiljatelju.

Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije
(1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije, u zapisniku će se popisati
privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda.
(2) Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć, predmeti i dokumentacija će se staviti u
omot i zapečatiti.
(3) Predmet koji je oduzet od fizičke odnosno pravne osobe ne može se prodati, pokloniti ili na
drugi način njim raspolagati.

Pravo žalbe
(1) Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe.
(2) Žalba iz stava 1. ovog člana ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije.
(3) Protiv odluke suda kojom se vraćaju oduzeti predmeti ili dokumentacija tužitelj ima pravo
podnijeti žalbu.

Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije
Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način
osigurava njihovo čuvanje.

Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije
(1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije čiji popis nije moguć,
zbog čega su stavljeni u poseban omot i zapečaćeni, vrši tužilac ili ovlaštena službena osoba na
osnovu pismenog odobrenja koje je izdao tužilac.
(2) Osoba od koje su predmeti i dokumentacija oduzeti pozvat će se da prisustvuje otvaranju
omota. Ako se ne odazove pozivu ili je odsutna, omot će se otvoriti, a predmeti i dokumentacija
pregledati i popisati u njenoj odsutnosti.
(3) Prilikom pregleda predmeta i dokumentacije mora se paziti da njihov sadržaj ne saznaju
neovlaštene osobe. O otvaranju omota sastavit će se zapisnik.

Naredba banci ili drugoj pravnoj osobi
(1) Ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila krivično djelo koje je povezano s
dobivanjem imovinske koristi, sud može, na osnovu prijedloga tužitelja, narediti da banka ili
druga pravna osoba koja vrši finansijsko poslovanje dostavi podatke o bankovnim depozitima i
drugim finansijskim transakcijama i poslovima te osobe, kao i osoba za koje se osnovano vjeruje
da su uključene u te finansijske transakcije ili poslove osumnjičenog, ako bi takvi podaci mogli
biti dokaz u krivičnom postupku.
(2) Sud može, na prijedlog tužitelja, narediti preduzimanje i drugih potrebnih radnji iz člana 130.
ovog zakona kako bi se omogućilo utvrđivanje i pronalaženje nezakonito pribavljene imovine i
prikupljanje dokaza o tome.
(3) U hitnim slučajevima tužitelj može odrediti mjere iz stava 1. ovog člana na osnovu naredbe. O
preduzetim mjerama tužitelj odmah obavještava sud koji može u roku od 72 sata izdati naredbu.
Tužitelj će dobijene podatke zapečatiti dok ne bude izdata sudska naredba. U slučaju da sud ne
izda naredbu, tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja.
(4) Sud može rješenjem narediti pravnoj ili fizičkoj osobi da privremeno obustavi izvršenje
finansijske transakcije za koju postoji sumnja da predstavlja krivično djelo, ili da je namijenjena
učinjenju krivičnog djela, da služi prikrivanju krivičnog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene
krivičnim djelom.
(5) Rješenjem iz stava 4. ovog člana sud će odrediti da se finansijska sredstva namijenjena za
transakciju iz stava 4. ovog člana i gotovinski iznosi novca domaće i strane valute privremeno
oduzmu prema članu 79. stav 1. ovog zakona, pohrane na poseban račun i čuvaju do okončanja
postupka, odnosno dok se ne steknu uvjeti za njihovo vraćanje.
(6) Protiv rješenja iz stava 4. ovog člana žalbu mogu podnijeti tužitelj, vlasnik finansijskih
sredstava ili gotovinskog novca domaće i strane valute, osumnjičeni, odnosno optuženi, kao i
pravna ili fizička osoba iz st. 4. i 5. ovog člana.

Naredba operateru telekomunikacija
(1) Ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila krivično djelo, sud može, na osnovu
prijedloga tužitelja ili na prijedlog ovlaštenih službenih osoba koje su dobile odobrenje od
tužitelja, narediti da operater telekomunikacija ili drugo pravno lice koje vrši pružanje
telekomunikacijskih usluga dostavi podatke o korištenju telekomunikacijskih usluga te osobe, ako
bi takvi podaci mogli biti dokaz u krivičnom postupku ili poslužiti u prikupljanju informacija koje
mogu biti od koristi u krivičnom postupku.
(2) U hitnim slučajevima tužitelj može narediti radnje iz stava (1) ovog člana i dobiveni podaci će
se zapečatiti dok ne bude izdata sudska naredba. O preduzetim mjerama tužitelj odmah
obavještava sudiju za prethodni postupak koji može u roku od 72 sata izdati naredbu. U slučaju

da sudija za prethodni postupak ne izda naredbu, tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog
otvaranja.
(3) Radnje iz stava (1) ovog člana mogu se odrediti prema osobi za koju postoje osnovi sumnje da
počinitelj, odnosno od počinitelja prenosi informacije u vezi sa krivičnim djelom, odnosno da
počinitelj koristi njegovo sredstvo telekomunikacije.
(4) Operateri telekomunikacija ili druga pravna lica koja pružaju telekomunikacijske usluge dužna
su tužitelju i policijskim organima omogućiti provođenje mjera iz stava (1) ovog člana.

Privremeno oduzimanje imovine radi osiguranja
(1) Sud može u bilo koje vrijeme u toku postupka donijeti na prijedlog tužitelja privremenu mjeru
oduzimanja imovine koja se ima oduzeti po KZFBiH, mjeru zaplijene ili drugu neophodnu
privremenu mjeru kako bi se spriječilo korištenje, otuđenje ili raspolaganje tom imovinom.
(2) Ovlaštena službena osoba može, kada postoji opasnost od odlaganja, privremeno oduzeti
imovinu iz stava 1. ovog člana, zaplijeniti imovinu ili preduzeti druge neophodne privremene
mjere kako bi se spriječilo bilo kakvo korištenje, otuđenje ili raspolaganje tom imovinom. O
preduzetim mjerama ovlaštena službena osoba mora odmah obavijestiti tužitelja, a o preduzetim
mjerama odlučuje sudija za prethodni postupak u roku od 72 sata.
(3) U slučaju da uskrati odobrenje, preduzete mjere će se obustaviti, a oduzeti predmeti i imovina
će biti odmah vraćeni osobi od koje su oduzeti.

Vraćanje privremeno oduzetih predmeta
(1) Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti vratit će se vlasniku, odnosno
držatelju kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s članom
79. ovog zakona, a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje (član 412.).
(2) O zahtjevu za vraćanje privremeno oduzetih predmeta sud je dužan odlučiti, nakon izjašnjenja
tužitelja i to u roku od najkasnije 15 dana.
Odjeljak 3 - Postupak sa sumnjivim stvarima

Oglašavanje sumnjivih stvari
(1) Nađe li se kod osumnjičenog, odnosno optuženog tuđa stvar, a ne zna se čija je, organ koji
vodi postupak opisat će tu stvar i opis objaviti na oglasnoj tabli općine na čijem području
osumnjičeni, odnosno optuženi ima prebivalište i na čijem je području krivično djelo učinjeno. U
oglasu će se pozvati vlasnik da se javi organu koji vodi postupak u roku od jedne godine od dana

objavljivanja oglasa jer će se inače stvar prodati. Novac dobijen prodajom je prihod budžeta
Federacije.
(2) Ako se radi o stvarima veće vrijednosti objavljivanje se može izvršiti i putem dnevnog lista.
(3) Ako je stvar podložna kvarenju ili je njeno čuvanje vezano sa znatnim troškovima, ona će se
prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak, a novac predati na čuvanje u sudski depozit.
(4) Po odredbi stava 3. ovog člana postupit će se i kad stvar pripada odbjeglom ili nepoznatom
učinitelju krivičnog djela.

Odlučivanje o sumnjivim stvarima
(1) Ako se u toku od jedne godine niko ne javi za stvari ili za novac dobijen od prodaje stvari,
donijet će se rješenje da stvar postaje vlasništvo Federacije odnosno da je novac prihod budžeta
Federacije.
(2) Vlasnik stvari ima pravo da u parnici traži povraćaj stvari ili novca dobijenog od prodaje
stvari. Zastarijevanje ovog prava počinje teći od dana objavljivanja oglasa.
Odjeljak 4 - Ispitivanje osumnjičenog

Osnovne odredbe o ispitivanju
(1) Ispitivanje osumnjičenog u istrazi vrši tužitelj ili ovlaštena službena osoba.
(2) Ispitivanje treba vršiti tako da se u punoj mjeri poštuje ličnost osumnjičenog. Prilikom
ispitivanja osumnjičenog ne smije se upotrijebiti sila, prijetnja, prevara, narkotici ili druga
sredstava koja mogu uticati na slobodu odlučivanja i izražavanja volje prilikom davanja izjave ili
priznanja.
(3) Ako je postupljeno protivno odredbi stava (2) ovog člana, na iskazu osumnjičenog ne može se
zasnivati sudska odluka.

Pouka osumnjičenom o njegovim pravima
(1) Kad se osumnjičeni prvi put ispituje pitat će se za ime i prezime, nadimak, ako ga ima, ime i
prezime roditelja, djevojačko obiteljsko ime majke, gdje je rođen, gdje stanuje, dan, mjesec i
godina rođenja, koje je narodnosti i čiji je državljanin, jedinstveni matični broj građana
državljanina Bosne i Hercegovine, čime se zanima, kakve su mu obiteljske prilike, je li pismen,
kakve je škole završio, je li, gdje i kad služio vojsku odnosno ima li čin rezervnog vojnog
starješine, vodi li se u vojnoj evidenciji i kod kojeg organa nadležnog za poslove odbrane, je li
odlikovan, kakvog je imovnog stanja, je li, kad i zašto osuđivan, je li i kad je izrečenu kaznu
izdržao, da li se protiv njega vodi postupak za koje drugo krivično djelo, a ako je maloljetan, ko
mu je zakonski zastupnik. Osumnjičeni će se poučiti da je dužan odazvati se pozivu i odmah

saopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promjeni boravište, a upozorit će se i na posljedice
ako po tome ne postupi.
(2) Na početku ispitivanja osumnjičenom će se saopćiti za koje krivično djelo se tereti i osnove
sumnje protiv njega, a poučit će se i o sljedećim pravima:
a) da nije dužan iznijeti svoju odbranu, niti odgovarati na postavljena pitanja,
b) da može uzeti branitelja po svom izboru koji može biti prisutan njegovom ispitivanju, kao i da
ima pravo na branitelja bez naknade u slučajevima predviđenim ovim zakonom,
c) da se može izjasniti o djelu koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu
idu u korist i ako to učini u prisustvu branitelja da je takav njegov iskaz dopušten kao dokaz na
glavnoj raspravi i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan i korišten na glavnoj raspravi,
d) da ima pravo u toku istrage razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete koji mu idu u
korist, osim ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj
istrage,
e) da ima pravo na besplatne usluge prevoditelja ako ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi
prilikom ispitivanja.
(3) Osumnjičeni se može dobrovoljno odreći prava navedenih u stavu 2. ovog člana, ali njegovo
ispitivanje ne može započeti ukoliko se i dok se njegova izjava o odricanju ne zabilježi u zapisnik i
dok ne bude potpisana od osumnjičenog. Osumnjičeni se ni pod kojim okolnostima ne može
odreći prava na prisustvo branitelja, ako je njegova odbrana obavezna u skladu s ovim zakonom.
(4) U slučaju da se osumnjičeni odrekao prava da uzme branitelja, a kasnije izrazi želju da uzme
branitelja, ispitivanje će se odmah prekinuti i ponovo će se nastaviti kada osumnjičeni dobije
branitelja ili mu se branitelj postavi ili ako osumnjičeni izrazi želju da nastavi da odgovara na
pitanja.
(5) Ako se osumnjičeni dobrovoljno odrekne prava da ne odgovara na postavljena pitanja mora
mu se i u tom slučaju omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji mu idu u korist.
(6) Ako je postupljeno protivno odredbama ovoga člana, na iskazu osumnjičenog ne može se
zasnivati sudska odluka.

Način ispitivanja osumnjičenog
(1) O svakom ispitivanju osumnjičenog sačinjava se zapisnik. Bitni dijelovi iskaza unijet će se
doslovno u zapisnik. Nakon što je zapisnik sačinjen, osumnjičenom će se pročitati zapisnik i
predati kopija zapisnika.
(2) Ispitivanje osumnjičenog, po pravilu, se snima na audio ili videotraku, pod sljedećim uvjetima:
a) da je osumnjičeni obaviješten na jeziku koji govori i razumije da se ispitivanje snima na audio ili
videotraku,
b) u slučaju prekida ispitivanja, razlog i vrijeme prekida će se naznačiti u snimku, kao i vrijeme
nastavljanja i zaključenja ispitivanja,
c) na kraju ispitivanja osumnjičeni će dobiti mogućnost da pojasni sve što je rekao i da doda sve
što želi,
d) zapis s trake će se prepisati nakon završetka ispitivanja, a kopija prijepisa uručit će se
osumnjičenom zajedno s kopijom snimljene trake ili ako je korištena aparatura za istovremeno
pravljenje većeg broja snimaka, uručit će mu se jedna od originalno snimljenih traka,
e) pošto se napravi kopija originalne trake u svrhu prijepisa, originalno snimljena traka ili jedna od
originalno snimljenih traka će se zapečatiti u prisustvu osumnjičenog, s ovjerom potpisa organa
krivičnog postupka i osumnjičenog.

Ispitivanje preko tumača
Ispitivanje osumnjičenog obavit će se preko tumača u slučajevima iz člana 101. ovog zakona.
Odjeljak 5 - Saslušanje svjedoka

Poziv za saslušanje svjedoka
(1) Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da će svojim iskazom moći dati obavijesti o
krivičnom djelu, učinitelju i o drugim važnim okolnostima.
(2) Poziv za svjedočenje dostavlja tužitelj, odnosno sud. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe
koja nije navršila šesnaest godina života vrši se preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika,
osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili drugih okolnosti.
(3) Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu
se saslušati u svom stanu, bolnici ili na drugom mjestu.
(4) U pozivu se svjedok obavještava da se poziva u svojstvu svjedoka, o mjestu i vremenu kada se
treba odazvati pozivu, kao i o posljedicama neodazivanja pozivu.
(5) Ukoliko se svjedok ne odazove pozivu, niti svoj izostanak opravda sud može izreći novčanu
kaznu do 5.000 KM ili narediti prinudno dovođenje.
(6) Naredbu za dovođenje svjedoka izvršava sudska policija. Izuzetno, naredbu može izdati i
tužitelj ukoliko uredno pozvani svjedok ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, s tim da ovu
naredbu mora odobriti sudija za prethodni postupak u roku od 24 sata od izdavanja naredbe.
(7) Ukoliko svjedok, koji je upozoren na posljedice, bez zakonskih razloga odbije da svjedoči, sud
može, na prijedlog tužitelja, donijeti rješenje o kažnjavanju svjedoka novčanom kaznom do
30.000 KM. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje.
(8) O žalbi protiv rješenja iz st. (5) i (7) ovog člana odlučuje vijeće (član 25. stav 6).

Osobe koje ne mogu biti saslušane kao svjedoci
(1) Ne može se saslušati kao svjedok:
a) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne, vojne ili službene tajne dok
je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti,
b) branitelj osumnjičenog, odnosno optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u
svojstvu branitelja,
c) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski
službenik, odnosno ispovjednik, novinar u svrhu zaštite izvora informacija, advokat, bilježnik,
liječnik, babica i dr.), osim ako je oslobođena te dužnosti posebnim propisom ili izjavom osobe u
čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne,
d) maloljetna osoba koja, s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti značaj
prava da ne mora svjedočiti.
(2) Ako je kao svjedok saslušana osoba koja može odbiti svjedočenje, a nije na to upozorena ili se
nije izričito odrekla tog prava ili to upozorenje i odricanje nije uneseno u zapisnik, na takvom
iskazu se ne može zasnivati sudska odluka.

Osobe koje mogu odbiti svjedočenje
(1) Svjedočenje mogu odbiti:
a) bračni, odnosno vanbračni drug osumnjičenog, odnosno optuženog,
b) roditelj ili dijete, usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog odnosno optuženog,
c) (brisano)
(2) Organ koji vodi postupak dužan je da osobe iz stava 1. ovog člana, prije njihovog saslušanja ili
čim sazna za njihov odnos prema osumnjičenom, odnosno optuženom upozori da mogu odbiti
svjedočenje. Upozorenje i odgovor se unose u zapisnik.
(3) Osoba koja može odbiti svjedočenje prema jednom od osumnjičenih, odnosno optuženih
može odbiti svjedočenje i prema ostalim osumnjičenim, odnosno optuženim ako se njen iskaz
prema prirodi stvari ne može ograničiti samo na ostale osumnjičene, odnosno optužene.
(4) Ako je kao svjedok saslušana osoba koja može odbiti svjedočenje ili je saslušana osoba koja
nije upozorena da može odbiti svjedočenje ili to upozorenje nije uneseno u zapisnik, na takvom
iskazu se ne može zasnivati sudska odluka.

Pravo svjedoka da ne odgovara na pojedina pitanja
(1) Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja kada je vjerovatno da će ga odgovor na
ta pitanja izložiti krivičnom gonjenju.
(2) Svjedok koji koristi pravo iz stava (1) ovog člana, odgovorit će na ta pitanja ako nadležni
glavni tužilac pismeno izjavi da neće poduzeti krivično gonjenje svjedoka za radnje koje svjedok
navede u svome iskazu. Primjerak pismene izjave glavnog tužioca uručit će se svjedoku.
(3) Izjavu iz stava (2) ovog člana glavni tužilac može dati pod uvjetom da je iskaz svjedoka važan
za dokazivanje da je druga osoba počinila krivično djelo iz stava (4) ovog člana.
(4) Izjavu iz stava (2) ovog člana glavni tužilac može dati u postupku koji se vodi zbog slijedećih
krivičnih djela iz KZ FBiH:
a) krivičnih djela protiv ustavnog poretka Federacije,
b) krivičnih djela terorizma,
c) krivičnih djela: Ubistvo (član 166.), Sprečavanje povratka izbjeglice ili raseljene osobe (član
178.), Protupravno lišenje slobode (član 179. st. 2. i 3.), Otmica (član 180.), Iznuđivanje iskaza
(član 181. stav 2.), Silovanje (član 203.), Spolni odnošaj s nemoćnom osobom (član 204.), Spolni
odnošaj s djetetom (član 207.), Trgovina ljudima (član 210a.), Iskorišćavanje djeteta ili
maloljetnika radi pornografije (član 211.), Nasilje u porodici (član 222. st. 5. i 6.), Nedozvoljeno
presađivanje dijelova ljudskog tijela (član 231. stav 7.), Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u
promet opojnih droga (član 238.), Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga (član
239. stav 2.), Pranje novca (član 272.), Porezna utaja (član 273.), Iznuda (član 295. stav 3.), Ucjena
(član 296. stav 2.), Paljevina (član 301. stav 2.), Onečišćenje okoliša (član 303. st. 4. i 5.),
Izazivanje šumskog požara (član 317. stav 2.), Organizirani kriminal (član 342.), Pomoć učinitelju
poslije učinjenog krivičnog djela (član 346. stav 3.), Primanje dara i drugih oblika koristi (član 380.
stav 1.), Davanje dara i drugih oblika koristi (član 381. stav 1.), Primanje nagrade ili drugog oblika
koristi za trgovinu uticajem (član 382.), Davanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu
uticajem (član 382a. stav 1.) Zloupotreba položaja ili ovlašćenja (član 383.), Pronevjera u službi
(član 384.), Prijevara u službi (član 385.), Protuzakonito oslobođenje osobe lišene slobode (član
391.), Računalna prijevara (član 395. st. 1, 2. i 3.),
d) druga krivična djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora,
e) kada se krivični postupak vodi za krivična djela u odnosu na koja je Zakonom o krivičnom
postupku Bosne i Hercegovine predviđena mogućnost davanja imuniteta svjedoku, a Sud Bosne i
Hercegovine je prenio vođenje postupka na sud u Federaciji.
(5) U izjavi iz stava (2) ovog člana će se naznačiti da se ona odnosi samo na radnje svjedoka koje
čine krivično djelo s propisanom manjom kaznom od kazne koja je propisana za krivično djelo u
odnosu na koje se daje iskaz ili povodom kojeg se vodi postupak i da se ne može odnositi na
krivična djela za koja je propisana kazna zatvora od najmanje deset godina.
(6) Sud će rješenjem utvrditi da li je izjava glavnog tužioca iz stava (2) ovog člana u skladu sa st.
(4) i (5) ovog člana i odrediti advokata za savjetnika svjedoku za vrijeme saslušanja.
(7) Nakon što sud donese rješenje iz stava (6) ovog člana glavni tužilac će pozvati svjedoka da da
svoj iskaz. Prije saslušanja svjedok će dati pismenu izjavu da će kao svjedok u krivičnom

postupku dati istinit iskaz i da neće prešutjeti ništa što mu je poznato o krivičnom djelu o kojem
daje iskaz i njegovom učiniocu.
(8) Nakon što svjedok da iskaz glavni tužilac donijet će rješenje o imunitetu svjedoka za krivično
djelo koje proizilazi iz iskaza svjedoka datog u skladu sa stavom (2) ovog člana. U rješenju će biti
naveden činjenični opis i pravna kvalifikacija krivičnog djela za koja se neće poduzeti krivično
gonjenje svjedoka.
(9) Ako svjedok u toku krivičnog postupka ne postupi u skladu sa stavom (7) ovog člana, glavni
tužilac donijet će obrazloženo rješenje, kojim se uskraćuje svjedoku davanje imuniteta za krivično
djelo na koje se odnosio iskaz svjedoka iz stava (2) ovog člana. Tužilac će uskratiti imunitet i u
slučaju da se radnje koje je svjedok naveo u svom iskazu odnose na krivična djela za koja se ne
može dati imunitet u smislu st. (4) i (5) ovog člana. U tim slučajevima, iskaz svjedoka sa
odgovorima na pitanja iz stava (1) ovog člana izdvojit će se iz spisa predmeta i čuvati odvojeno, te
se ne može koristiti u krivičnom postupku protiv svjedoka.
(10) U slučaju da glavni tužilac ne donese rješenje iz stava (8) ovog člana iskaz svjedoka sa
odgovorima na pitanja iz stava (1) ovog člana izdvojit će se iz spisa predmeta i čuvati odvojeno, te
se ne može koristiti u krivičnom postupku protiv svjedoka.
(11) Protiv svjedoka iz stava (2) ovog člana može se poduzeti krivično gonjenje za krivično djelo
davanja lažnog iskaza.

Način saslušanja, suočenje i prepoznavanje
(1) Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i u odsustvu drugih svjedoka.
(2) U toku postupka svjedok se može suočiti s drugim svjedocima i osumnjičenim, odnosno
optuženim ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica.
(3) Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet tražit će se od njega prvo da
ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju, pa će mu se tek poslije pokazati radi
prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama, odnosno ako je to moguće -
zajedno s predmetima iste vrste.
(4) Ako prepoznavanje nije moguće u skladu sa stavom (3) ovog člana, prepoznavanje će se
izvršiti na osnovu prepoznavanja fotografija te osobe ili predmeta postavljenih među
fotografijama svjedoku nepoznatih osoba ili predmeta iste vrste.

Tok saslušanja svjedoka
(1) Svjedok je dužan odgovore davati usmeno.
(2) Svjedok će se prethodno opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a
zatim će se upozoriti da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo. Svjedok će se i upozoriti
da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u članu 98. stav (1) ovog Zakona i ovo upozorenje
će se unijeti u zapisnik.
(3) Poslije toga svjedok će se pitati za ime i prezime, ime oca ili majke, zanimanje, boravište,
mjesto i godinu rođenja i njegov odnos s osumnjičenim, odnosno optuženim i ostećenim.
Svjedok će se upozoriti da je dužan da o promjeni adrese ili boravišta obavijestiti tužitelja,
odnosno sud.
(4) Prilikom saslušanja maloljetne osobe, naročito ako je ona oštećena krivičnim djelom, postupit
će se obazrivo da saslušanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika. Saslušanje
maloljetne osobe izvršit će se uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe.
(5) Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom seksualnom životu prije
izvršenog krivičnog djela, a ako je takvo ispitivanje obavljeno - na takvom iskazu ne može se
zasnivati sudska odluka.
(6) S obzirom na životnu dob, tjelesno i duševno stanje ili druge opravdane interese svjedok se
može saslušati putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka na način da mu stranke i branitelj
mogu postavljati pitanja bez prisustva u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Za potrebe takvog
ispitivanja može se odrediti stručna osoba.
(7) Poslije općih pitanja svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a zatim će
mu se postavljati pitanja radi provjeravanja, dopune i razjašnjenja. Prilikom saslušanja svjedoka
nije dopušteno služiti se obmanom niti postavljati takva pitanja u kojima je već sadržano kako bi
trebalo odgovoriti.
(8) Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči.
(9) Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Suočeni će
se o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu ponaosob saslušati i njihov će
se odgovor unijeti u zapisnik. Istodobno se mogu suočiti samo dva svjedoka.
(10) Oštećeni koji se saslušava kao svjedok pitat će se da li želi da u krivičnom postupku ostvaruje
imovinskopravni zahtjev.

Saslušanje svjedoka preko tumača
(1) Ako je svjedok gluh ili nijem njegovo saslušanje vrši se preko tumača.
(2) Ako je svjedok gluh, postavit će mu se pitanja pismeno, a ako je nijem, pozvat će se da pisano
odgovara. Ako se saslušanje ne može obaviti na ovaj način pozvat će se kao tumač osoba koja se
s svjedokom može sporazumjeti.
(3) Ako tumač nije ranije zaklet, položit će zakletvu da će vjerno prenijeti pitanja koja se svjedoku
upućuju i izjave koje on bude davao.

Zakletva, odnosno izjava svjedoka
(1) Ako su ispunjeni uvjeti za saslušanje, sud može zahtijevati od svjedoka da prije svjedočenja
položi zakletvu, odnosno da izjavu.
(2) Prije glavnog pretresa svjedok može položiti zakletvu, odnosno dati izjavu samo ako postoji
bojazan da zbog bolesti ili zbog drugih razloga neće moći doći na glavni pretres. Zakletva se
polaže, odnosno izjava se daje pred sudijom, odnosno predsjednikom vijeća. Razlog zbog kojeg je
položena zakletva, odnosno data izjava navest će se u zapisniku.
(3) Tekst zakletve, odnosno izjave glasi: " Zaklinjem se - izjavljujem da ću o svemu što pred
sudom budem pitan govoriti istinu i da ništa od onoga što mi je poznato neću prešutjeti."
(4) Svjedok zakletvu polaže, odnosno izjavu daje usmeno, čitanjem njenog teksta ili potvrdnim
odgovorom nakon saslušanog sadržaja teksta zakletve, odnosno izjave koju je pročitao sudija,
odnosno predsjednik vijeća. Nijemi svjedoci koji znaju da čitaju i pišu potpisuju tekst zakletve,
odnosno izjave, a gluhi ili nijemi svjedoci koji ne znaju ni da čitaju ni da pišu - zaklinju se,
odnosno daju izjavu uz pomoć tumača.
(5) Odbijanje i razlozi odbijanja svjedoka da položi zakletvu, odnosno da izjavu unijet će se u
zapisnik.

Osobe koje ne polažu zakletvu, odnosno ne daju izjavu
Ne smiju se zaklinjati, odnosno davati izjavu osobe koje nisu punoljetne u trenutku saslušanja, za
koje je dokazano ili za koje postoji osnovana sumnja da su učinile ili učestvovale u krivičnom
djelu zbog koga se saslušavaju ili koje zbog duševnog stanja ne mogu da shvate značaj zakletve,
odnosno izjave.

Snimanje saslušanja svjedoka audio ili audiovizuelnim sredstvima
Saslušanje svjedoka se može snimati audio ili audiovizuelnim sredstvima u svim fazama postupka.
Saslušanje se mora snimiti u slučajevima kada se radi o maloljetnim osobama koje nisu navršile
šesnaest godina života i koje su oštećene krivičnim djelom, kao i ako postoje osnove za bojazan
da se svjedok neće moći saslušati na glavnom pretresu.

Zaštićeni svjedok
Na položaj zaštićenog svjedoka u postupku pred sudom, primjenjuju se odredbe posebnog
zakona.
Odjeljak 6 - Uviđaj i rekonstrukcija

Preduzimanje uviđaja
Uviđaj se preduzima kada je za utvrđivanje neke važne činjenice u postupku potrebno
neposredno opažanje.

Rekonstrukcija događaja
(1) Radi provjeravanja izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su od značaja za razjašnjenje
stvari organ koji vodi postupak može odrediti rekonstrukciju događaja koja se vrši tako što se
ponavljaju radnje ili situacije u uvjetima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj desio.
Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjičenih, odnosno optuženih radnje ili situacije
različito prikazane rekonstrukcija događaja će se, po pravilu, posebno izvršiti sa svakim od njih.
(2) Rekonstrukcija se ne smije vršiti na način kojim se vrijeđa javni red i moral ili se dovodi u
opasnost život ili zdravlje ljudi.
(3) Prilikom rekonstrukcije mogu se, po potrebi, ponovno izvesti pojedini dokazi.

Pomoć vještaka i stručne osobe
(1) Uviđaj i rekonstrukcija događaja vrše se uz pomoć stručne osobe kriminalističko-tehničke ili
druge struke koja će pomoći u pronalaženju, osiguranju ili opisivanju tragova, izvršiti potrebna
mjerenja i snimanja, sačiniti skicu i fotodokumentaciju ili prikupiti i druge podatke.
(2) Na uviđaj ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak ako bi njegova prisutnost bila od koristi
za davanje nalaza i mišljenja.
Odjeljak 7 - Vještačenje

Određivanje vještačenja
Vještačenje se određuje kada za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i
mišljenje osoba koje raspolažu potrebnim stručnim znanjem. Ako naučno, tehničko, ili druga
stručna znanja mogu pomoći sudu da ocijeni dokaze ili razjasni sporne činjenice, vještak kao
posebna vrsta svjedoka može svjedočiti davanjem nalaza o činjenicama i mišljenja koje sadrži
ocjenu o činjenicama.

Naredba o vještačenju
(1) Pisanu naredbu za vještačenje izdaje tužitelj ili sud. U naredbi će se navesti činjenice o kojima
se vrši vještačenje.
(2) Ako za određenu vrstu vještačenja postoji stručna ustanova ili se vještačenje može izvesti u
okviru državnog organa, takva vještačenja, a posebno složenija, povjerit će se, po pravilu, takvoj
ustanovi, odnosno organu. U tom slučaju ta ustanova, odnosno organ određuje jednog ili više
stručnjaka koji će izvršiti vještačenje.

Dužnosti vještaka kojeg je odredio tužitelj, odnosno sud
Osoba koju tužitelj, odnosno sud odredi za vještaka dužna je tužitelju, odnosno sudu dostaviti
svoj izvještaj koji sadrži sljedeće: dokaze koje je pregledao, obavljene testove, nalaz i mišljenje do
kojeg je došao i sve druge relevantne podatke koje vještak smatra potrebnim za pravednu i
objektivnu analizu. Vještak će detaljno obrazložiti kako je došao do određenog mišljenja.

Ko ne može biti vještak
(1) Za vještaka se ne može odrediti osoba koja ne može biti saslušana kao svjedok (član 96.) ili
osoba koja je oslobođena od dužnosti svjedočenja (član 97.), kao ni osoba prema kojoj je krivično
djelo učinjeno, a ako je takva osoba određena - na njenom nalazu i mišljenju ne može se zasnivati
sudska odluka.
(2) Razlog za izuzeće vještaka (član 44.) postoji i za osobu koja je zajedno s osumnjičenim,
odnosno optuženim ili oštećenim u radnom odnosu u istom organu, preduzeću ili drugoj pravnoj
osobi ili kod samostalnog privrednika (obrtnik), kao i za osobu koja je u radnom odnosu kod
oštećenog ili osumnjičenog, odnosno optuženog.
(3) Za vještaka se neće uzeti osoba koja je saslušana kao svjedok.

Postupak vještačenja
(1) Vještačenjem rukovodi organ koji je naredio vještačenje. Prije početka vještačenja pozvat će se
vještak da predmet vještačenja pažljivo razmotri, da tačno navede sve što zapazi i utvrdi i da svoje
mišljenje iznese nepristrasno i u skladu s pravilima nauke i vještine. Posebno će se upozoriti da je
lažno vještačenje krivično djelo.
(2) Prilikom davanja nalaza i mišljenja o predmetu koji se pregleda, vještak će se oslanjati na
dokaze na koje su mu ukazale ovlaštene službene osobe, tužitelj ili sud. Vještak može svjedočiti
samo o činjenicama koje proizlaze iz njegovog neposrednog saznanja, osim ako se prilikom
pripreme svog nalaza i mišljenja nije koristio informacijama na koje bi se opravdano oslanjali
ostali stručnjaci iste struke.
(3) Vještaku se mogu davati razjašnjenja, a može mu se dopustiti i da razmatra spise. Vještak
može predložiti da se izvedu dokazi ili pribave predmeti i podaci koji su od važnosti za davanje
njegovog nalaza i mišljenja. Ako prisustvuje uviđaju, rekonstrukciji događaja ili drugoj istražnoj
radnji vještak može predložiti da se razjasne pojedine okolnosti ili da se osobi koja se saslušava
postave pojedina pitanja.

Pregledanje predmeta vještačenja
(1) Vještak pregleda predmete vještačenja na mjestu gdje se oni nalaze osim ako su za vještačenje
potrebna dugotrajna ispitivanja ili ako se ispitivanja vrše u ustanovi, odnosno organu ili ako to
zahtijevaju razlozi morala.
(2) Ako je u okviru vještačenja potrebno izvršiti analizu neke materije, vještaku će se, ako je to
moguće, staviti na raspolaganje samo dio te materije, a ostatak će se u potrebnoj količini sačuvati
za slučaj naknadnih analiza.

Dostavljanje nalaza i mišljenja
Vještak dostavlja nalaz i mišljenje, kao i radni materijal, skice i zabilješke organu koji ga je
odredio.

Vještačenje u stručnoj ustanovi ili državnom organu
(1) Ako se vještačenje povjerava stručnoj ustanovi, odnosno organu, tužitelj, odnosno sud će
upozoriti tu ustanovu ili organ koji vrši vještačenje da u davanju nalaza i mišljenja ne može
učestvovati osoba iz člana 112. ovog zakona ili osoba za koju postoje razlozi za izuzeće od
vještačenja predviđeni u ovom zakonu, a bit će upozoren i na posljedice davanja lažnog nalaza i
mišljenja.
(2) Stručnoj ustanovi, odnosno državnom organu stavit će se na raspolaganje materijal potreban
za vještačenje, a ako je potrebno, postupit će se u skladu s postupkom određenim odredbom
člana 113. ovog zakona.
(3) Pisani nalaz i mišljenje osoba koje su izvršile vještačenje dostavlja stručna ustanova, odnosno
državni organ.

Pregled, obdukcija i ekshumacija tijela
(1) Pregled i obdukcija leša preduzet će se uvijek kad u nekom smrtnom slučaju postoji sumnja da
je smrt uzrokovana krivičnim djelom ili u vezi sa počinjenjem krivičnog djela. Ako je leš već
zakopan, odredit će se ekshumacija u cilju njegovog pregleda i obdukcije.
(2) Pri pregledu i obdukciji leša poduzet će se potrebne mjere da se ustanovi identitet leša i u tom
cilju posebno će se opisati podaci o vanjskim i unutarnjim tjelesnim osobinama leša.

Pregled i obdukcija leša izvan specijalizirane medicinske ustanove
(1) Specijalizirana medicinska ustanova vrši pregled i obdukciju leša.
(2) Kad se vještačenje ne vrši u specijaliziranoj medicinskoj ustanovi, pregled i obdukciju leša vrši
liječnik specijalista sudske medicine. Tim vještačenjem upravlja tužitelj o čemu vodi zapisnik.
Sastavni dio zapisnika je nalaz i mišljenje vještaka.
(3) Za vještaka se ne može odrediti liječnik koji je liječio umrlog. Međutim, liječnik koji je liječio
umrlog može se saslušati kao svjedok, radi davanja razjašnjenja o toku i okolnostima bolesti
umrlog.

Izvještaj o pregledu i obdukciji
(1) Vještak sudske medicine će u svom nalazu i mišljenju navesti uzrok i vrijeme kada je smrt
nastupila.
(2) Ako je na lešu nađena bilo kakva povreda utvrdit će se da li je tu povredu nanio ko drugi i ako
jeste, čime, na koji način, koliko vremena prije nego što je smrt nastupila i da li je ona
prouzrokovala smrt. Ako je na lešu nađeno više povreda utvrdit će se da li je svaka povreda
nanesena istim sredstvom i koja je povreda prouzrokovala smrt, a ako je više smrtonosnih
povreda, koja je od njih ili koje od njih su svojim zajedničkim djelovanjem bile uzrok smrti.
(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana naročito će se utvrditi da li je smrt prouzrokovana samom
vrstom i općom prirodom povrede ili zbog osobnog svojstva ili naročitog stanja organizma
povrijeđenog ili zbog slučajnih okolnosti ili okolnosti pod kojim je povreda nanijeta.
(4) Vještak je dužan da obrati pažnju na nađeni biološki materijal (krv, pljuvačka, sperma, urin i
dr.) i da ga opiše i sačuva za biološko vještačenje - ako ono bude određeno.

Pregled i obdukcija začetka i novorođenčeta
(1) Pri pregledu i obdukciji začetka treba posebno utvrditi njegovu starost, sposobnost za
vanmaterični život i uzrok smrti.
(2) Pri pregledu i obdukciji leša novorođenčeta posebno će se utvrditi da li je rođeno živo ili
mrtvo, da li je bilo sposobno za život, koliko je dugo živjelo, kao i vrijeme i uzrok smrti.

Toksikološko ispitivanje
(1) Ako postoji sumnja o trovanju, sumnjive materije koje su nađene u lešu ili na drugom mjestu
će se uputiti na vještačenje ustanovi ili državnom organu koji vrše toksikološka ispitivanja.
(2) Pri pregledu sumnjivih materija posebno će se utvrditi vrsta, količina i djelovanje nađenog
otrova, a ako se radi o pregledu materija uzetih iz leša, po mogućnosti i količina upotrijebljenog
otrova.

Vještačenje tjelesnih povreda
(1) Vještačenje tjelesnih povreda vrši se, po pravilu, pregledom povrijeđenog, a ako to nije
moguće ili nije potrebno - na osnovu medicinske dokumentacije ili drugih podataka u spisima.
(2) Pošto tačno opiše povrede vještak će dati mišljenje, naročito o vrsti i težini svake pojedine
povrede i njihovom ukupnom djelovanju, s obzirom na njihovu prirodu ili posebne okolnosti
slučaja, kakvo djelovanje te povrede obično proizvode, a kakvo su u konkretnom slučaju
proizvele i čime su povrede nanesene i na koji način.

Tjelesni pregled i druge radnje
(1) Tjelesni pregled poduzet će se i bez pristanka osumnjičenog, odnosno optuženog ako je
potrebno da se utvrde činjenice važne za krivični postupak. Tjelesni pregled drugih osoba može
se bez njihovog pristanka preduzeti samo onda ako se mora utvrditi da li se na njihovom tijelu
nalazi određen trag ili posljedica krivičnog djela.
(2) Uzimanje krvi i druge liječničke radnje koje se po pravilima medicinske nauke preduzimaju
radi analize i utvrđivanja drugih važnih činjenica za krivični postupak, mogu se preduzeti i bez
pristanka osobe koja se pregleda - ako zbog toga ne bi nastupila kakva šteta po njeno zdravlje.
(3) Preduzimanje tjelesnog pregleda osumnjičenog, odnosno optuženog i druge radnje u vezi s
tim naređuje sud, a ako postoji opasnost od odlaganja - tužitelj.
(4) Nije dopušteno da se prema osumnjičenom, odnosno optuženom ili svjedoku primijene
medicinske intervencije ili da im se daju takva sredstva kojima bi se uticalo na njihovu volju pri
davanju iskaza.
(5) Ako je postupljeno protivno odredbama ovoga člana na tako pribavljenom dokazu ne može
se zasnivati sudska odluka.

Psihijatrijsko vještačenje
(1) Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost osumnjičenog, odnosno
optuženog, ili da je osumnjičeni, odnosno optuženi učinio krivično djelo zbog ovisnosti od
alkohola ili opojnih droga, ili da zbog duševnih smetnji nije sposoban učestvovati u postupku,
odredit će se psihijatrijsko vještačenje.
(2) Ako se u toku istrage osumnjičeni dobrovoljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi
vještačenja ili ako je prema mišljenju vještaka potrebno duže posmatranje, osumnjičeni će se
poslati na psihijatrijski pregled, odnosno na posmatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.
Rješenje o tome donosi sudija za prethodni postupak na prijedlog tužitelja. Posmatranje ne može
trajati duže od dva mjeseca.
(3) Ako vještaci ustanove da je duševno stanje osumnjičenog, odnosno optuženog poremećeno
utvrdit će prirodu, vrstu, stepen i trajnost poremećenosti i dati svoje mišljenje o tome kakav je
uticaj takvo duševno stanje imalo i kakav još ima na shvatanje i postupke osumnjičenog, odnosno
optuženog, kao i da li je i u kojoj mjeri poremećaj duševnog stanja postojao u vrijeme učinjenja
krivičnog djela.
(4) Ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje osumnjičeni, odnosno optuženi koji se nalazi u
pritvoru, sudija će obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je određen pritvor da bi se
preduzele mjere potrebne za osiguranje svrhe pritvora.
(5) Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunat će se osumnjičenom, odnosno
optuženom u pritvor, odnosno u kaznu, ako bude izrečena.

Vještačenje poslovnih knjiga
(1) Kad je potrebno da se preduzme vještačenje poslovnih knjiga, organ pred kojim se vodi
postupak dužan je vještacima naznačiti u kom pravcu i u kom opsegu treba vršiti vještačenje i
koje činjenice i okolnosti treba utvrditi.
(2) Ako je za preduzimanje vještačenja poslovnih knjiga preduzeća, drugih pravnih osoba ili
samostalnog privrednika nužno da se prethodno sredi njihovo knjigovodstvo, troškovi oko
sređivanja knjigovodstva padaju na njihov teret.
(3) Naredbu o sređivanju knjigovodstva donosi organ koji vodi postupak, na osnovu
obrazloženog pisanog izvještaja vještaka kojem je naređeno vještačenje poslovnih knjiga. U
naredbi će se naznačiti i iznos koji je pravna osoba, odnosno samostalni privrednik dužan položiti
organu koji vodi postupak kao predujam za troškove oko sređivanja knjigovodstva.
(4) Naplata troškova, ukoliko njihov iznos nije bio predujmljen, vrši se u korist organa koji je
unaprijed isplatio troškove i nagradu vještacima.

Analize dezoksiribonukleinske kiseline
Analizu dezoksiribonukleinske kiseline (u daljem tekstu: DNK) može vršiti isključivo ustanova
specijalizirana za ovu vrstu vještačenja.

Kada se vrši analiza DNK
Analiza DNK može se vršiti ukoliko je to neophodno potrebno za određivanje identiteta ili
činjenice da li otkriveni tragovi materija potiču od osumnjičenog, odnosno optuženog ili
oštećenog.

Korištenje rezultata analize DNK u drugim krivičnim postupcima
U cilju utvrđivanja identiteta osumnjičenog, odnosno optuženog s njegovog tijela mogu se uzeti
ćelije radi analize DNK. Podaci dobijeni na ovaj način mogu se koristiti i u drugim krivičnim
postupcima protiv iste osobe.

Registar izvršenih analiza DNK i zaštita podataka
(1) Sve izvršene analize DNK vode se u posebnom registru u federalnom ministarstvu
nadležnom za zdravstvo, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Federalni ministar pravde donosi Pravilnik o načinu prikupljanja i uzimanju uzoraka biološkog
materijala za potrebe DNK analize u krivičnom postupku, o načinu pakiranja prikupljenog
biološkog materijala, čuvanja, obrade i pohrane uzoraka i dobivenih rezultata DNK analize u
Federaciji.
(3) Zaštita podataka dobijenih analizama iz stava 1. ovog člana uređuje se posebnim zakonom.

GLAVA IX - POSEBNE ISTRAŽNE RADNJE

Vrste posebnih istražnih radnji i uvjeti za njihovu primjenu
(1) Protiv osobe za koju postoje osnovi sumnje da je sama ili s drugim osobama učestvovala ili
učestvuje u učinjenju krivičnog djela iz člana 131. ovog zakona mogu se odrediti posebne istražne
radnje ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s
nesrazmjernim teškoćama.
(2) Istražne radnje iz stava 1. ovog člana su:
a) nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija,
b) pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka,
c) nadzor i tehničko snimanje prostorija,
d) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta, koji stoje u vezi sa
njima,
e) korištenje prikrivenih istražitelja i korištenje informatora,
f) simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine,
g) nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela.
(3) Istražne radnje iz stava 2. tačke a) ovog člana mogu se odrediti i prema osobi za koju postoje
osnovi sumnje da učinitelju, odnosno od učinitelja krivičnog djela iz člana 131. ovog zakona
prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom, odnosno da učinitelj koristi njeno sredstvo
telekomunikacije.
(4) Na razgovore osobe iz stava 1. ovog člana i njenog branitelja shodno se primjenjuju odredbe
o komunikaciji osumnjičenog i branitelja.
(5) Pri izvršavanju istražnih radnji iz stava 2. tač. e) i f) ovog člana, policijski organi ili druge
osobe ne smiju preduzimati aktivnosti koje predstavljaju podstrekavanje na učinjenje krivičnog

djela. Ako su takve aktivnosti preduzete, ta okolnost isključuje krivično gonjenje podstrekavane
osobe za krivično djelo izvršeno u vezi s ovim radnjama.
(6) Prikriveni istražitelj je posebno obučena ovlaštena osoba koja istražuje pod izmijenjenim
identitetom. Prikriveni istražitelj smije pod svojim izmijenjenim identitetom učestvovati u
pravnom prometu. Ukoliko je to nužno za formiranje i održavanje tog identiteta mogu se izraditi,
izmijeniti ili koristiti odgovarajući dokumenti.

Krivična djela za koja se mogu odrediti posebne istražne radnje
Posebne istražne radnje iz člana 130. stav (2) ovog zakona mogu se odrediti za krivična djela:
a) Unošenje opasnih materija u Federaciju (član 160.), Izazivanje narodnosne, rasne i vjerske
mržnje, razdora ili netrpeljivosti (član 163.), Protupravno lišenje slobode (član 179.), Neovlašćeno
prisluškivanje i zvučno snimanje (član 188.), Neovlašćeno optičko snimanje (član 189.), Povreda
slobode odlučivanja birača (član 195.), Oduzimanje djeteta ili maloljetnika (član 217.),
Nedozvoljeno presađivanje dijelova ljudskog tijela (član 231.), Oštećenje, uništenje i nedozvoljeni
izvoz spomenika kulture i zaštićenih objekata prirode (član 321.), Nedozvoljeno obavljanje
istraživačkih radova i prisvajanje spomenika kulture (član 322.), Udruživanje radi činjenja
krivičnih djela (član 340.), Prinuda prema osobi koja vrši pravosudnu funkciju (član 359a.),
Uništenje ili prikrivanje arhivske građe (član 368.), Davanje dara i drugih oblika koristi (član 381.),
Oštećenje računalnih podataka i programa (član 393.), Računalno krivotvorenje (član 394.),
Računalna prijevara (član 395.), Ometanje rada sustava i mreže elektronske obrade podataka (član
396.), Neovlašćeni pristup zaštićenom sustavu i mreži elektronske obrade podataka (član 397.).
b) za druga krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora pet godina ili teža kazna.

Nadležnost za određivanje i trajanje istražnih radnji
(1) Istražne radnje iz člana 130. stav 2. ovog zakona određuje naredbom sudija za prethodni
postupak, na obrazloženi prijedlog tužitelja koji sadrži: podatke o osobi protiv koje se radnja
preduzima, osnove sumnje iz člana 130. stava 1. ili 3. ovog zakona, razloge za njeno preduzimanje
i ostale bitne okolnosti koje zahtijevaju preduzimanje radnji, navođenje radnje koja se zahtijeva i
način njenog izvođenja, obim i trajanje radnje. Naredba sadrži iste podatke kao i prijedlog
tužitelja, kao i utvrđivanje trajanja naređene radnje.
(2) Izuzetno, ako se pisana naredba ne može dobiti na vrijeme i ako postoji opasnost od
odlaganja može se započeti s izvršavanjem mjere iz člana 130. ovog zakona i na osnovu usmene
naredbe sudije za prethodni postupak. Pisana naredba sudije za prethodni postupak mora biti
pribavljena u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe.
(3) Posebne istražne radnje iz člana 130. stav (2) tač. a) do d) i tačka g) ovog zakona, mogu trajati
najduže do jednog mjeseca, a ako one daju rezultate i postoji razlog da se nastavi sa njihovim
provođenjem radi prikupljanja dokaza, mogu se na obrazložen prijedlog tužioca produžiti za još
jedan mjesec, s tim da mjere iz tač. a) do c) stav (2) člana 130. ovog zakona mogu trajati ukupno
najduže šest mjeseci za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora preko pet godina ili
teža kazna, a za ostala krivična djela najduže četiri mjeseca. Mjere iz tač. d) i g) stav (2) člana 130.

ovog zakona mogu trajati ukupno najduže tri mjeseca za krivična djela za koja se može izreći
kazna zatvora preko pet godina ili teža kazna, a za ostala krivična djela najduže dva mjeseca.
Izuzetno, u odnosu na krivično djelo organiziranog kriminala i krivična djela terorizma posebne
istražne radnje iz člana 130. stav (2) tač. a) do d) i tačka g) ovog zakona, ako one daju rezultate i
postoji razlog da se nastavi sa njihovim provođenjem radi prikupljanja dokaza, mogu se na
obrazložen prijedlog tužioca produžiti još do tri mjeseca. Prijedlog za radnju iz člana 130. stav (2)
tačka f) ovog zakona se može odnositi samo na jednokratni akt, a zahtjev za svaku narednu
radnju protiv iste osobe mora sadržavati razloge koji opravdavaju njenu upotrebu.
(4) Naredba sudije za prethodni postupak, kao i prijedlog tužitelja iz stava 1. ovog člana čuvaju se
u posebnom omotu. Tužitelj i sudija za prethodni postupak će sastavljanjem ili prijepisom
zapisnika bez navođenja osobnih podataka prikrivenog istražitelja i informatora ili na drugi
odgovarajući način, spriječiti da neovlaštene osobe, osumnjičeni i njegov branitelj otkriju identitet
prikrivenog istražitelja i informatora.
(5) Sudija za prethodni postupak mora pisanom naredbom, bez odlaganja, obustaviti izvršenje
poduzetih radnji ako su prestali razlozi zbog kojih su radnje određene.
(6) Naredbu iz stava 1. ovog člana izvršava policijski organ. Preduzeća koja vrše prijenos
informacija dužna su tužitelju i policijskim organima omogućiti provođenje mjera iz člana 130.
stav 2. tačke a) ovog zakona.

Materijal dobijen preduzimanjem radnji i obavještavanje o preduzetim radnjama
(1) Po prestanku radnji iz člana 130. ovog zakona policijski organi moraju sve informacije,
podatke i predmete dobijene preduzetim radnjama, kao i izvještaj o tome predati tužitelju.
Tužitelj je dužan dostaviti sudiji za prethodni postupak pisani izvještaj o preduzetim radnjama.
Na osnovu podnesenog izvještaja sudija za prethodni postupak provjerava da li je postupljeno po
njegovoj naredbi.
(2) Ako tužitelj odustane od krivičnog gonjenja, odnosno ako informacije i podaci pribavljeni
naređenim radnjama nisu potrebni za krivični postupak, uništit će se pod nadzorom sudije za
prethodni postupak koji će o tome sastaviti posebni zapisnik. O preduzimanju radnji, razlozima
za njihovo preduzimanje, informaciji da dobiveni materijal nije bio osnov za krivično gonjenje i
da je uništen, pisano se obavještava osoba protiv koje je neka od radnji iz člana 130. stava 2. ovog
zakona bila preduzeta.
(3) Sudija za prethodni postupak će, bez odlaganja, a nakon preduzimanja radnji iz člana 130.
ovog zakona, obavijestiti osobu protiv koje je radnja bila preduzeta. Osoba protiv koje je mjera
bila preduzeta može od suda zatražiti ispitivanje zakonitosti naredbe i načina na koji je provedena
mjera.
(4) Podaci i informacije dobijeni preduzimanjem mjera iz stava 2. član 130. ovog zakona čuvaju se
dok se čuva sudski spis.

Slučajni nalazi

Ne mogu se koristiti kao dokaz informacije i podaci dobijeni preduzimanjem radnji iz člana 130.
ovog zakona ako se ne odnose na krivično djelo iz člana 131. ovog zakona.

Postupanje bez sudske naredbe ili izvan njezinog okvira
Ako su radnje iz člana 130. ovog zakona preduzete bez naredbe sudije za prethodni postupak ili u
suprotnosti s njom, sud na pribavljenim podacima ili dokazima ne može zasnivati svoju odluku.

Korištenje dokaza pribavljenih posebnim radnjama
Tehničke snimke, isprave i predmeti pribavljeni pod uvjetima i na način propisan ovim zakonom
mogu se koristiti kao dokazi u krivičnom postupku. Prikriveni istražitelj i informator iz člana 130.
stava 2. tačke e) ovog zakona, kao i osobe koje su provele istražne radnje iz člana 130. stava 2.
tačke f) ovog zakona mogu se saslušati kao svjedoci, ili kao zaštićeni svjedoci o toku provođenja
radnji ili o drugim važnim okolnostima.

GLAVA X - MJERE ZA OSIGURANJE PRISUSTVA OSUMNJIČENOG, ODNOSNO

OPTUŽENOG I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA
Odjeljak 1 - Zajednička odredba

Vrste mjera
(1) Mjere koje se mogu preduzeti prema optuženom za osiguranje njegove prisutnosti i za
uspješno vođenje krivičnog postupka jesu poziv, dovođenje, zabrana napuštanja boravišta,
jamstvo i pritvor.
(2) Prilikom odlučivanja koju će od navedenih mjera primijeniti, nadležni organ pridržavat će se
uvjeta određenih za primjenu pojedinih mjera, vodeći računa da se ne primjenjuje teža mjera ako
se ista svrha može postići blažom mjerom.
(3) Ove mjere ukinut će se i po službenoj dužnosti odmah kad prestanu razlozi koji su ih izazvali,
odnosno zamijenit će se drugom blažom mjerom kad za to nastupe uvjeti.
(4) Odredbe ove glave shodno se primjenjuju i na osumnjičenog.
Odjeljak 2 - Poziv

Dostavljanje i sadržaj poziva
(1) Prisutnost optuženog pri izvršenju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim
pozivanjem.
(2) Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva koji sadrži: naziv organa koji
poziva, ime i prezime optuženog, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, mjesto gdje
optuženi ima da dođe, dan i sat kad treba da dođe, označenje da se poziva u svojstvu optuženog i
upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden, da je dužan odmah obavijestiti
tužitelja, odnosno sud o promjeni adrese, kao i o namjeri da promjeni boravište i službeni pečat i
potpis tužitelja, odnosno sudije koji poziva.
(3) Kad se optuženi prvi put poziva poučit će se u pozivu o pravu da uzme branitelja i da branitelj
može biti prisutan njegovom saslušanju.
(4) Kad se osumnjičeni prvi put poziva, poučit će se u pozivu o njegovim pravima u skladu s
članom 92. ovog zakona. Do podizanja optužnice poziv osumnjičenom upućuje tužitelj.
(5) Ako optuženi nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge neotklonjive smetnje,
ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do zgrade suda ili drugog
mjesta gdje se radnja preduzima.
Odjeljak 3 - Dovođenje

Naredba za dovođenje
(1) Naredbu da se optuženi dovede može izdati sud ako je donijeto rješenje o pritvoru ili ako
uredno pozvani optuženi ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, ili ako se nije moglo izvršiti
uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženi izbjegava prijem
poziva.
(2) Izuzetno, u hitnim slučajevima, naredbu iz stava 1. ovog člana može izdati i tužitelj ukoliko
uredno pozvani osumnjičeni ne dođe, a svoj izostanak ne opravda.
(3) Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija.
(4) Naredba za dovođenje izdaje se pisano. Naredba sadržava: ime i prezime optuženog koji se
ima dovesti, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, uz navođenje odredbe krivičnog
zakona, razlog zbog kojeg se naređuje dovođenje, službeni pečat i potpis sudije koji naređuje
dovođenje.
(5) Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu optuženom i poziva ga da pođe s
njom. Ako optuženi to odbije, dovest će ga prinudno.
Odjeljak 4 - Mjere zabrane

Mjere zabrane
(1) Ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni ili optuženi mogao pobjeći, sakriti se,
otići u nepoznato mjesto ili u inozemstvo, sud može, obrazloženim rješenjem, zabraniti
osumnjičenom ili optuženom da napusti boravište.
(2) U okolnostima iz stava (1) ovog člana sud može, bilo kao dodatnu mjeru uz zabranu
napuštanja boravišta bilo kao zasebnu mjeru, narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz
zabranu izdavanja novih putnih isprava, kao i zabranu korištenja osobne karte za prelazak
državne granice Bosne i Hercegovine (zabrana putovanja).

Ostale mjere zabrane
(1) Kada okolnosti slučaja na to ukazuju sud može izreći jednu ili više sljedećih mjera zabrane:
a) zabranu preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti,
b) zabranu posjećivanja određenih mjesta ili područja,
c) zabranu sastajanja sa određenim osobama,
d) naredbu da se povremeno javlja određenom državnom tijelu i
e) privremeno oduzimanje vozačke dozvole.
(2) Mjere zabrane iz stava (1) ovog člana mogu biti izrečene uz zabranu napuštanja boravišta kao i
uz zabranu putovanja iz člana 140. ovog Zakona, ili kao zasebne mjere.

Izricanje mjera zabrane
(1) Sud može izreći zabranu napuštanja boravišta, zabranu putovanja i ostale mjere zabrane
obrazloženim rješenjem na prijedlog stranke ili branitelja.
(2) Kada odlučuje o pritvoru sud može izreći zabranu napuštanja boravišta, zabranu putovanja i
ostale mjere zabrane po službenoj dužnosti, umjesto određivanja ili produženja pritvora.
(3) Osumnjičeni ili optuženi će se u rješenju o izricanju mjera zabrane upozoriti da mu se može
odrediti pritvor ako prekrši obavezu iz izrečene mjere.
(4) U toku istrage mjere zabrane određuje i ukida sudija za prethodni postupak nakon podizanja
optužnice - sudija za prethodno saslušanje, a nakon dostavljanja predmeta sudiji odnosno vijeću u
svrhu zakazivanja glavne rasprave - taj sudija odnosno predsjednik vijeća.
(5) Mjere zabrane mogu trajati dok za to postoji potreba, a najduže do pravosnažnosti presude
ako toj osobi nije izrečena kazna zatvora i najkasnije do upućivanja na izdržavanje kazne ako je
toj osobi izrečena kazna zatvora. Zabrana putovanja može također trajati dok izrečena novčana
kazna nije plaćena u potpunosti i/ili dok se u potpunosti ne izvrši odluka o imovinsko-pravnom
zahtjevu i/ili o oduzimanju imovinske koristi.
(6) Sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje ili sudija, odnosno predsjednik
vijeća dužni su svaka dva mjeseca ispitati da li je primijenjena mjera još potrebna.
(7) Protiv rješenja kojim se određuju, produžavaju ili ukidaju mjere zabrane stranka, odnosno
branitelj može podnijeti žalbu, a tužitelj i protiv rješenja kojim je njegov prijedlog za primjenu
mjere odbijen. O žalbi odlučuje vijeće iz člana 25. stav (6) ovog Zakona u roku od tri dana od
dana prij?ma žalbe. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Sadržaj mjera zabrane
(1) U rješenju kojim izriče mjeru zabrane napuštanja boravišta za osumnjičenog ili optuženog sud
će odrediti mjesto u kojem osumnjičeni ili optuženi mora boraviti dok traje ova mjera, kao i
granice van kojih se osumnjičeni ili optuženi ne smije udaljavati. To mjesto može biti ograničeno
na dom osumnjičenog ili optuženog.
(2) U rješenju kojim izriče mjeru zabrane putovanja sud će narediti privremeno oduzimanje
putnih isprava uz zabranu izdavanja novih putnih isprava, kao i izvršenje zabrane korištenja
osobne iskaznice za prelazak državne granice Bosne i Hercegovine. Rješenje će sadržavati osobne
podatke osumnjičenog ili optuženog, a po potrebi može sadržavati i ostale podatke.
(3) U rješenju kojim izriče mjeru zabrane posjećivanja određenih mjesta ili područja sud će
odrediti mjesto i područje te udaljenost ispod koje im se osumnjičeni ili optuženi ne smije
približiti.
(4) U rješenju kojim izriče mjeru zabrane sastajanja sa određenim osobama sud će odrediti
razdaljinu ispod koje se osumnjičeni ili optuženi ne smije približiti određenoj osobi.
(5) U rješenju kojim izriče mjeru povremenog javljanja određenom tijelu sud će odrediti službenu
osobu kojoj se osumnjičeni ili optuženi mora javljati, rok u kojem se mora javljati i način vođenja
evidencije o javljanju osumnjičenog ili optuženog.
(6) U rješenju kojim izriče mjeru privremenog oduzimanja vozačke dozvole sud će navesti
kategorije za koje će vozačka dozvola biti suspendirana. Rješenje će sadržavati osobne podatke
osumnjičenog ili optuženog, a, prema potrebi, može sadržavati i ostale podatke.

Ograničenja u pogledu sadržaja mjera zabrane
(1) Mjerama zabrane ne može se ograničiti pravo osumnjičenog ili optuženog da komunicira sa
svojim braniteljem u Bosni i Hercegovini.
(2) Mjerama zabrane ne može se ograničiti pravo osumnjičenog ili optuženog da živi u svom
domu u Bosni i Hercegovini, da se neometano viđa sa članovima porodice i bliskim srodnicima ili
samo u Bosni i Hercegovini ili samo na mjestu određenom u zabrani napuštanja boravišta, osim
kada se postupak vodi zbog krivičnog djela učinjenog na štetu člana porodice ili bliskih srodnika,
niti se može ograničiti pravo osumnjičenog ili optuženog da obavlja svoju profesionalnu
djelatnost, osim ako se postupak vodi zbog krivičnog djela učinjenog u vezi sa obavljanjem te
djelatnosti.

Izvršenje mjera zabrane
(1) Rješenje kojim se izriče mjera zabrane napuštanja boravišta dostavlja se i organu koji izvršava
mjeru.
(2) Rješenje kojim se izriče mjera zabrane putovanja dostavlja se i graničnoj policiji, a privremeno
oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih putnih isprava, kao i izvršenje zabrane
korištenja osobne iskaznice za prelazak državne granice unijet će se u Glavni centar za obradu
podataka.
(3) Mjere zabrane napuštanja boravišta, zabrane putovanja, zabrane posjećivanja određenog
mjesta ili područja, zabrane sastajanja sa određenim osobama i privremenog oduzimanja vozačke
dozvole izvršava policijski organ.
(4) Mjeru obaveze osumnjičenog ili optuženog da se povremeno javlja određenom organu
izvršava policijski organ ili organ kojem se osumnjičeni ili optuženi mora javljati.

Provjera mjera zabrane i obaveza obavještavanja
(1) Sud može u svako doba naložiti provjeru mjera zabrane i zatražiti izvještaj od organa
nadležnog za njihovo izvršenje. Taj organ je dužan bez odlaganja izvještaj dostaviti sudu.
(2) Ako osumnjičeni ili optuženi ne ispunjava obaveze naložene izrečenom mjerom, organ koji
izvršava mjeru o tome obavještava sud, a sud mu zbog toga može izreći dodatnu mjeru zabrane ili
odrediti pritvor.

Posebna odredba o zabrani putovanja
(1) Izuzetno, u hitnim slučajevima, a posebno u slučajevima u kojima se radi o krivičnom djelu za
koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, tužitelj može izdati naredbu o
privremenom oduzimanju putnih isprava i osobne iskaznice uz zabranu izdavanja novih
dokumenata koji se mogu koristiti za prelazak državne granice.
(2) Tužitelj može izdati naredbu iz stava (1) ovoga člana kada izdaje naredbu o provođenju
istrage, kada saslušava osumnjičenog ili kada izdaje naredbu za dovođenje prema članu 139. stav
(2) ovog Zakona, ili kad god je potrebno hitno postupanje radi efikasnog vođenja postupka do
početka glavne rasprave.
(3) U toku istrage tužitelj odmah obavještava sudiju za prethodni postupak, a nakon podizanja
optužnice - sudiju za prethodno saslušanje, a nakon što se predmet uputi sudiji ili vijeću s ciljem
zakazivanja glavne rasprave - tog sudiju ili predsjedavajućeg sudiju, koji će odlučiti o naredbi u
roku od 72 sata. U slučaju da sudija ne izda naredbu, putne isprave i osobna iskaznica bit će
vraćeni.
(4) Naredbu o privremenom oduzimanju putnih isprava i osobne iskaznice uz zabranu izdavanja
novih dokumenata koji se mogu koristiti za prelazak državne granice izvršava policijski organ, a

može je izvršiti i sudska policija. Ako osumnjičeni ili optuženi odbije predati putne isprave i
osobnu iskaznicu, naredba će se prisilno izvršiti.
(5) Osumnjičenom ili optuženom bit će izdata potvrda o oduzetim dokumentima. Za osobnu
iskaznicu osumnjičenom ili optuženom bit će izdata posebna potvrda ili karta koja zamjenjuje
osobnu iskaznicu u svakom pogledu, ali koja se ne može koristiti za prelazak državne granice.
Odjeljak 5 - Jamstvo

Uvjeti za određivanje jamstva
Optuženi kojem se pritvor ima odrediti ili mu je pritvor već određen samo zbog bojazni da će
pobjeći, može se ostaviti na slobodi, odnosno može se pustiti na slobodu ako on osobno ili ko
drugi za njega pruži jamstvo da do kraja krivičnog postupka neće pobjeći, a sam optuženi obeća
da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.

Sadržaj jamstva
(1) Jamstvo uvijek glasi na novčani iznos koji se određuje, s obzirom na težinu krivičnog djela,
osobne i obiteljske prilike optuženog i imovno stanje osobe koja daje jamstvo.
(2) Jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, papira od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih
pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lahko mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za
iznos jamstva na nepokretna dobra osobe koja daje jamstvo ili u osobnoj obavezi jednog ili više
građana da će u slučaju bjekstva optuženog platiti utvrđeni iznos jamstva.
(3) Osoba koja daje jamstvo mora dostaviti dokaze o svom imovnom stanju, porijeklu imovine,
vlasništvu i posjedu nad imovinom koja se daje kao jamstvo.
(4) Ako optuženi pobjegne, rješenjem će se odrediti da je vrijednost data kao jamstvo prihod
budžeta Federacije.

Prestanak jamstva
(1) Optuženom će se i pored datog jamstva odrediti pritvor ako na uredan poziv ne dođe a
izostanak ne opravda, ako se sprema za bjekstvo ili ako se protiv njega, pošto je ostavljen na
slobodi, pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana jamstvo se ukida. Položeni novčani iznos, dragocjenosti, papiri
od vrijednosti ili druge pokretne stvari vraćaju se, a hipoteka se skida. Na isti način se postupa i
kad se krivični postupak pravomoćno dovrši rješenjem o obustavi postupka ili presudom.
(3) Ako je presudom izrečena kazna zatvora jamstvo se ukida tek kad osuđeni počne izdržavati
kaznu.

Rješenje o jamstvu
U toku istrage rješenje o jamstvu i o njegovom ukidanju donosi sudija za prethodni postupak,
poslije podizanja optužnice - sudija za prethodno saslušanje, a nakon dostavljanja predmeta sudiji,
odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa taj sudija, odnosno predsjednik vijeća.
Rješenje kojim se određuje jamstvo i rješenje kojim se jamstvo ukida donosi se po saslušanju
tužitelja.
Odjeljak 5a. - Kućni pritvor sa elektronskim nadzorom

Uvjeti za određivanje kućnog pritvora sa elektronskim nadzorom
(1) Kućni pritvor sa elektronskim nadzorom može se, na obrazloženi prijedlog tužioca, odrediti
prema osumnjičenom, odnosno optuženom, ako postoji osnovana sumnja da je učinio krivično
djelo i jedan ili više razloga iz člana 146. stav (1) tač. a), c) i d) ovog zakona ukoliko se svrha koja
se želi postići određivanjem odnosno produženjem pritvora može ostvariti primjenom kućnog
pritvora sa elektronskim nadzorom.
(2) Prijedlog tužioca iz stava (1) ovog člana mora sadržavati i podatke o tehničkoj izvodljivosti
primjene mjere kućnog pritvora sa elektronskim nadzorom.
(3) Sud može odrediti kućni pritvor sa elektronskim nadzorom i kada odlučuje o prijedlogu
tužioca za određivanje ili produženje pritvora, ako su ispunjeni uvjeti iz st. (1) i (2) ovog člana.
(4) Kućni pritvor sa elektronskim nadzorom može se odrediti nakon što sud prethodno sasluša
osumnjičenog odnosno optuženog na okolnosti razloga zbog kojih se predlaže ova mjera.
(5) Kućni pritvor sa elektronskim nadzorom sastoji se u zabrani osumnjičenom odnosno
optuženom da bez odobrenja napusti prostorije u kojima boravi i kad je to potrebno u
određivanju uvjeta pod kojima će boraviti u prostorijama kao što su zabrana kontakata sa
određenim osobama. Prilikom određivanja kućnog pritvora sa elektronskim nadzorom
osumnjičeni odnosno optuženi će se upozoriti da u slučaju kršenja određenih obaveza mu se
može odrediti pritvor.
(6) Na kontakte osumnjičenog odnosno optuženog i njegovog branioca ne primjenjuje se
odredba stava (5) ovog člana.
(7) Izuzetno od stava (5) ovog člana osumnjičeni odnosno optuženi može i bez odobrenja
napustiti prostoriju ako je to neophodno radi hitne medicinske intervencije u odnosu na njega ili
osoba sa kojima živi u prostoriji odnosno radi izbjegavanja ili sprečavanja ozbiljne opasnosti po
život ili zdravlje ljudi odnosno imovinu većih razmjera. Osumnjičeni odnosno optuženi je dužan
da o napuštanju prostorije u kojoj boravi, razlozima za to, kao i mjestu na kojem se trenutno
nalazi odmah obavijesti sud ili tužioca.
(8) Kućni pritvor sa elektronskim nadzorom ne može se odrediti osumnjičenom odnosno
optuženom za kojeg postoji osnovana sumnja da je učinio krivična djela protiv braka, porodice i
omladine prema osobama koje žive sa njim u istom domaćinstvu.
(9) Vrijeme provedeno u kućnom pritvoru sa elektronskim nadzorom uračunat će se
osumnjičenom odnosno optuženom u pritvor odnosno u kaznu ako bude izrečena.

Određivanje kućnog pritvora sa elektronskim nadzorom
(1) Na određivanje i produženje kućnog pritvora sa elektronskim nadzorom i njegovo trajanje u
toku istrage shodno se primjenjuju odredbe čl. 148. i 149. ovog zakona.
(2) Na određivanje i produženje kućnog pritvora sa elektronskim nadzorom i njegovo trajanje
nakon potvrđivanja optužnice shodno se primjenjuju odredbe člana 151. ovog zakona.
(3) Na određivanje i produženje kućnog pritvora sa elektronskim nadzorom i njegovo trajanje
nakon izricanja presude shodno se primjenjuju odredbe člana 152. ovog zakona.

Ukidanje kućnog pritvora sa elektronskim nadzorom
(1) Trajanje kućnog pritvora sa elektronskim nadzorom mora biti svedeno na najkraće nužno
vrijeme.
(2) U toku cijelog postupka kućni pritvor sa elektronskim nadzorom će se ukinuti čim prestanu
razlozi na osnovu kojih je određen.
(3) Po prijedlogu osumnjičenog odnosno optuženog ili branioca za ukidanje kućnog pritvora sa
elektronskim nadzorom, koji je zasnovan na novim činjenicama sud će održati ročište o čemu će
obavijestiti stranke i branioca. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obavješteni ne
spriječava održavanje ročišta. Protiv rješenja o odbijanju prijedloga za ukidanje kućnog pritvora sa
elektronskim nadzorom nije dopuštena žalba.

Žalba protiv rješenja o određivanju, produženju i ukidanju kućnog pritvora sa elektronskim
nadzorom
(1) Protiv rješenja kojim se određuje, produžava ili ukida mjera kućnog pritvora sa elektronskim
nadzorom stranke i branilac mogu izjaviti žalbu, a tužilac može izjaviti žalbu i protiv rješenja
kojim je odbijen prijedlog za određivanje mjere.
(2) Na rokove i nadležnost za odlučivanje o žalbi shodno se primjenjuju odredbe čl. 148. do 152.
ovog zakona.
(3) Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Izvršenje kućnog pritvora sa elektronskim nadzorom
(1) Postavljanje i uklanjanje opreme za elektronski nadzor vrši stručna osoba nadležne ustanove.
(2) Stručna osoba iz stava (1) ovog člana dužna je osumnjičenom odnosno optuženom dati
uputstva o načinu rada opreme.
(3) Stručna osoba iz stava (1) ovog člana rukuje opremom kojom se daljinski prati kretanje
osumnjičenog odnosno optuženog i o svakom kršenju obaveza od strane osumnjičenog odnosno
optuženog dužna je bez odlaganja obavijestiti sud i tužioca.
(4) Elektronski nadzor obavlja ustanova nadležna za izvršenje kazne zatvora ili druga ustanova
određena posebnim zakonom.
(5) Rješenje o određivanju, produženju ili ukidanju kućnog pritvora sa elektronskim nadzorom se
bez odlaganja dostavlja policijskom organu nadležnom za područje na kojem se izvršava mjera
koji je ovlašten vršiti neposrednu provjeru izvršavanja obaveza određenih kućnim pritvorom sa
elektronskim nadzorom. Ako osumnjičeni ili optuženi ne ispunjava naložene obaveze, nadležni
policijski organ je dužan o tome odmah obavijestiti tužioca i sud.
(6) Sud može u svako doba naložiti provjeru mjere kućnog pritvora sa elektronskim nadzorom i
zatražiti izvještaj od policijskog organa iz stava (5) ovog člana.
(7) Federalni ministar pravde će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona
donijeti Pravilnik o načinu provođenja kućnog pritvora sa elektronskim nadzorom.
(8) Ukoliko Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine nije
drugačije određeno, troškove izvršenja mjere kućnog pritvora sa elektronskim nadzorom snosi
kanton.
Odjeljak 6 - Pritvor

Određivanje pritvora
(1) Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uvjetima propisanim u ovom Zakonu i samo
ako se isti cilj ne može ostvariti drugom mjerom.
(2) Pritvor određuje ili produžuje rješenjem sud na prijedlog tužitelja a nakon što sud prethodno
sasluša osumnjičenog odnosno optuženog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže,
osim u slučaju iz člana 146. stav (1) tačka a) ovog Zakona.
(3) Tužitelj je dužan sudu podnijeti obrazložen prijedlog za produženje pritvora najkasnije pet
dana prije isteka roka iz rješenja o pritvoru. Sud odmah dostavlja prijedlog osumnjičenom,
odnosno optuženom i njegovom branitelju.
(4) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Ako se osumnjičeni, odnosno
optuženi nalazi u pritvoru, dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa
koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju sa posebnom hitnošću.
(5) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen,
a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu. Po prijedlogu optuženog ili branitelja za ukidanje
pritvora koji je zasnovan na novim činjenicama sud će održati ročište odnosno sjednicu vijeća o
čemu će obavijestiti stranke i branitelja. Nedolazak stranaka i branitelja koji su uredno

obaviješteni ne sprečava održavanje ročišta, odnosno sjednice vijeća. Protiv rješenja o odbijanju
prijedloga za ukidanje pritvora žalba nije dozvoljena.

Razlozi za pritvor
(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo pritvor joj se može
odrediti:
a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,
b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove
važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak
uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,
c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti
pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se
izreći kazna zatvora najmanje od tri godine ili teža kazna,
d) u vanrednim okolnostima, ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora
deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško, s obzirom na način izvršenja ili posljedice
krivičnog djela, ako bi puštanjem na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog
reda.
(2) U slučaju iz stava 1. tačke b) ovog člana, pritvor će se ukinuti čim se osiguraju dokazi zbog
kojih je pritvor određen.

Opće pravo zadržavanja
Osobu zatečenu na učinjenju krivičnog djela svako može zadržati. Osoba koja je zadržana mora
se odmah predati sudu, tužitelju ili najbližem policijskom organu, a ako se to ne može učiniti
mora se odmah obavijestiti jedan od tih organa.

Nadležnost za određivanje pritvora
(1) Pritvor se određuje rješenjem suda, a na prijedlog tužitelja.
(2) Rješenje o pritvoru sadrži: ime i prezime osobe koja se lišava slobode, krivično djelo koje joj
se stavlja na teret, zakonski osnov za pritvor, obrazloženje, pouku o pravu na žalbu, službeni
pečat i potpis sudije koji određuje pritvor.
(3) Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u času pritvaranja. U spisima se mora
naznačiti sat lišenja slobode i sat predaje rješenja.
(4) Protiv rješenja o pritvoru pritvorena osoba može podnijeti žalbu vijeću (član 25. stav 6.) u
roku od 24 sata od prijema rješenja. Ako se pritvorena osoba prvi put ispituje po isteku ovog

roka, može podnijeti žalbu prilikom tog ispitivanja. Žalba s prijepisom zapisnika o ispitivanju, ako
je pritvorena osoba ispitana i dokazima na kojima se zasniva rješenje o pritvoru kao i rješenje o
pritvoru dostavljaju se odmah vijeću. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(5) U slučaju iz stava (4) ovog člana vijeće koje odlučuje o žalbi dužno je donijeti odluku u roku
od 48 sati.

Trajanje pritvora u istrazi
(1) Prije donošenja rješenja o određivanju pritvora sudija za prethodni postupak će preispitati
osnovanost zahtjeva za određivanje pritvora. Po rješenju sudije za prethodni postupak pritvor
može trajati najduže mjesec dana od dana lišenja slobode. Poslije tog roka osumnjičeni se može
zadržati u pritvoru samo na osnovu rješenja o produženju pritvora.
(2) Pritvor se odlukom vijeća (član 25. stav 6.), po obrazloženom prijedlogu tužitelja, može
produžiti za najviše dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava
izvršenje rješenja.
(3) Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža
kazna i ako postoje naročito važni razlozi, vijeće iz stava 2. ovog člana može, po obrazloženom
prijedlogu tužitelja, produžiti pritvor za još najviše tri mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je
žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.
(4) Izuzetno i u izrazito složenom predmetu vezano za krivično djelo za koje je propisana kazna
dugotrajnog zatvora, pritvor se može ponovo produžiti za još najviše tri (3) mjeseca nakon
produžetka pritvora iz stava 3. ovog člana. Pritvor se može produžiti dva puta uzastopno, po
obrazloženom prijedlogu tužioca za svako produženje, koji treba da sadrži izjavu kolegija
tužilaštva o potrebnim mjerama da bi se istraga okončala (Član 240. stav 2.). Žalba protiv rješenja
vijeća iz stava 2. ovog člana o produženju pritvora ne zadržava izvršenje rješenja.
(5) Ako se do isteka rokova iz st. od 1. do 4. ovog člana ne potvrdi optužnica, osumnjičeni će se
pustiti na slobodu.

Ukidanje pritvora
(1) U toku istrage, a prije isteka roka trajanja pritvora, sudija za prethodni postupak može
rješenjem ukinuti pritvor po prethodnom saslušanju tužitelja. Protiv tog rješenja tužitelj može
podnijeti žalbu vijeću iz člana 25. stav 6. ovog zakona koje je dužno donijeti odluku u roku od 48
sati.
(2) (brisano)

Pritvor nakon potvrđivanja optužnice
(1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola
opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja
o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati
najduže:
a) jednu godinu u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina;
b) jednu godinu i šest mjeseci u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do
deset godina;
c) dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali
ne i kazna dugotrajnog zatvora;
d) tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.
(3) Ako za vrijeme iz stava 2. ovog člana ne bude izrečena prvostepena presuda, pritvor će se
ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.
st. (4) i (5) (brisano)

Pritvor nakon izricanja presude
(1) Kada izrekne presudu na kaznu zatvora, sud može optuženom odrediti odnosno produžiti
pritvor, ako je to neophodno radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka, uzimajući u obzir sve
okolnosti vezane za izvršenje krivičnog djela, odnosno ličnost počinioca. U ovim slučajevima
donosi se posebno rješenje, a žalba protiv rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(2) Pritvor će se ukinuti ako je optuženi oslobođen od optužbe ili je optužba odbijena osim iz
razloga nenadležnosti suda ili ako je oglašen krivim, a oslobođen od kazne ili je osuđen ili je
izrečena sudska opomena samo na novčanu kaznu ili je uvjetno osuđen ili je izrečena sudska
opomena ili je zbog uračunavanja pritvora kaznu već izdržao.
(3) Poslije izricanja prvostepene presude pritvor može trajati najduže još devet mjeseci. Izuzetno,
u složenim predmetima i iz važnih razloga odlukom vijeća pritvor se može produžiti za još
najduže šest mjeseci. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se
prvostepena presuda preinačuje ili potvrđuje, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.
Ako u roku od devet mjeseci bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda
ukida, pritvor može trajati najduže još jednu godinu od izricanja drugostepene odluke.
(4) Na zahtjev optuženog, koji se poslije izricanja kazne zatvora nalazi u pritvoru, sudija, odnosno
predsjednik vijeća može optuženog rješenjem uputiti u ustanovu za izdržavanje kazne i prije
pravomoćnosti presude.
(5) Pritvor se uvijek ukida istekom izrečene kazne.
(6) Optuženi koji se nalazi u pritvoru a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora je postala
pravomoćna, ostat će u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne, a najduže do isteka trajanja
izrečene kazne.

Lišenje slobode i zadržavanje
(1) Policijski organ može osobi oduzeti slobodu ako postoje osnovi sumnje da je ta osoba
počinila krivično djelo i ako postoji bilo koji razlog predviđen u članu 146. ovog Zakona, ali je
policijski organ dužan takvu osobu bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata sprovesti
tužitelju. Prilikom dovođenja policijski organ obavijestit će tužitelja o razlozima i vremenu
oduzimanja slobode. Upotreba sile prilikom dovođenja dopuštena je u skladu sa zakonom.
(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, kada se radi o krivičnim djelima terorizma osoba se mora
sprovesti tužitelju najkasnije u roku od 72 sata.
(3) Osoba kojoj je oduzeta sloboda mora biti poučena u skladu sa članom 5. ovog Zakona.
(4) Ako osoba kojoj je oduzeta sloboda ne bude sprovedena tužitelju u roku iz st. (1) i (2) ovog
člana, pustit će se na slobodu.
(5) Tužitelj je dužan osobu kojoj je oduzeta sloboda ispitati bez odlaganja, a najkasnije u roku od
24 sata i u tom roku odlučiti da li će se osoba kojoj je oduzeta sloboda pustiti na slobodu ili će
dostaviti obrazloženi prijedlog za određivanje pritvora osiguravajući izvođenje osobe pred sudiju
za prethodni postupak.
(6) Sudija za prethodni postupak će odmah, a najkasnije u roku od 24 sata donijeti odluku o
prijedlogu za određivanje pritvora.
(7) Ako sudija za prethodni postupak ne prihvati prijedlog za određivanje pritvora, donijet će
rješenje kojim se prijedlog odbija i osoba odmah pušta na slobodu. Tužitelj može uložiti žalbu na
rješenje sudije za prethodni postupak, ali žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(8) Protiv rješenja kojim se određuje pritvor pritvorena osoba može podnijeti žalbu koja ne
zadržava izvršenje rješenja.
(9) U slučaju iz st. (7) i (8) ovog člana o žalbi odlučuje vijeće iz člana 25. stav (6) ovog Zakona
koje je dužno donijeti odluku u roku od 48 sati od prijema žalbe u sud.
Odjeljak 7 - Izvršenje pritvora i postupanje s pritvorenicima

Opće odredbe
Pritvor se izvršava u ustanovama koje za tu namjenu odredi federalni ministar pravde. Na
poslovima izvršavanja pritvora mogu raditi samo oni uposlenici Federalnog ministarstva pravde
koji imaju potrebna znanja i vještine i stručnu spremu predviđenu propisima.

Prava i slobode pritvorenika i podaci o pritvorenicima
(1) Pritvor se izvršava na način da se ne vrijeđa osobu i dostojanstvo pritvorenika. Ovlaštene
osobe sudske policije i straže ustanove pri izvršavanju pritvora smiju upotrijebiti prinudna
sredstva samo u slučajevima određenim zakonom.
(2) Prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha
radi kojeg je određen pritvor, spriječi bjekstvo pritvorenika, spriječi počinjenje krivičnog djela i
otkloni opasnost po život i zdravlje ljudi.
(3) Uprava ustanove prikuplja, obrađuje i pohranjuje podatke o pritvorenicima koji se odnose na
identitet pritvorenika i njihovo psihofizičko stanje, trajanje, produženje i ukidanje pritvora, rad
pritvorenika, ponašanje pritvorenika i izrečene disciplinske mjere i slično.
(4) Evidenciju o pritvorenicima vodi Federalno ministarstvo pravde.

Smještaj pritvorenika
Pritvorenici se smještaju u prostorije odgovarajuće veličine koje udovoljavaju potrebnim
zdravstvenim uvjetima. U istu prostoriju ne smiju biti smještene osobe različita spola. U pravilu,
pritvorenici se neće smjestiti u istu prostoriju s osobama koje izdržavaju kaznu zatvora.
Pritvorenik se neće smjestiti zajedno s osobama koje bi na njega mogle štetno djelovati ili s
osobama s kojima bi druženje moglo štetno uticati na vođenje postupka.

Posebna prava pritvorenika
(1) Pritvorenici imaju pravo na osmosatni neprekidni odmor u vremenu od 24 sata. Njima će se
osigurati kretanje na otvorenom prostoru najmanje dva sata dnevno.
(2) Pritvorenik smije kod sebe imati predmete za osobnu upotrebu, higijenske potrepštine, o
svom trošku nabavljati knjige, novine i drugu štampu, te imati druge predmete u količini i veličini
koja ne ometa boravak u prostoriji i ne remeti kućni red. Prilikom prijema u pritvor od
pritvorenika će se prilikom osobne pretrage oduzeti predmeti u vezi s krivičnim djelom, a ostali
predmeti koje pritvorenik ne smije imati u pritvoru prema njegovoj će se uputi pohraniti i čuvati
ili predati osobi koju odredi pritvorenik.

Pravo na komunikaciju pritvorenika sa vanjskim svijetom i braniteljem
(1) Po odobrenju sudije za prethodni postupak, odnosno sudije za prethodno saslušanje i pod
njegovim nadzorom ili nadzorom osobe koju on odredi, pritvorenika imaju pravo posjećivati, u
okviru kućnog reda, bračni, odnosno vanbračni drug i njegovi srodnici, a na njegov zahtjev
liječnik i druge osobe. Pojedine posjete se mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati šteta za
vođenje postupka.
(2) Sudija za prethodni postupak, odnosno sudija za prethodno saslušanje će odobriti
konzularnom službeniku strane zemlje posjetu pritvoreniku koji je državljanin te zemlje, u skladu
s kućnim redom pritvora.
(3) Pritvorenik smije održavati povjerljivu prepisku sa bilo kojom drugom osobom. Izuzetno, ako
to zahtijevaju interesi postupka sud može donijeti rješenje o nadzoru takve povjerljive prepiske ili
rješenje kojim se zabranjuje takva povjerljiva prepiska. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba
koja ne zadržava izvršenje rješenja. Pritvoreniku se ne može zabraniti slanje molbi, pritužbi i
žalbi.
(4) Pritvorenik ne može koristiti mobitel, ali ima pravo, u skladu s kućnim redom a pod
nadzorom uprave pritvora, o svom trošku obavljati telefonske razgovore. Uprava pritvora u tu
svrhu pritvorenicima osigurava potreban broj javnih telefonskih priključaka. Sudija za prethodni
postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija ili predsjednik vijeća mogu zbog razloga
sigurnosti ili postojanja nekog od razloga iz člana 146. stava 1. tačke od a) do c) ovog zakona,
rješenjem ograničiti ili zabraniti pritvoreniku korištenje telefona.
(5) Pritvorenik ima pravo slobodne i neometane veze s braniteljem.

Disciplinski prijestupi pritvorenika
(1) Za disciplinske prijestupe pritvorenika sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno
saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća može, na prijedlog upravnika ustanove, izreći
disciplinsku kaznu ograničenja posjeta i dopisivanja. To se ograničenje ne odnosi na veze
pritvorenika s braniteljem ili susrete s konzularnim službenikom.
(2) Disciplinski prestupi su sve teže povrede koje se odnose na:
a) fizičke napade na druge pritvorenike, uposlenike ili službene osobe, odnosno njihovo
vrijeđanje,
b) izrađivanje, primanje, unošenje, krijumčarenje predmeta za napad ili bjekstvo,
c) unošenje u ustanovu ili pripremanje u ustanovi opojnih sredstava ili alkohola,
d) povrede propisa o sigurnosti na radu, protivpožarnoj zaštiti, kao i sprečavanju posljedica
prirodnih nepogoda,
e) namjerno prouzrokovanje veće materijalne štete,
f) nedolično ponašanje pred drugim pritvorenicima ili službenim osobama.
(3) Protiv rješenja o disciplinskoj kazni dopuštena je žalba vijeću iz člana 25. stav 6. ovog zakona
u roku od 24 sata. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(4) O primjeni prinudnih mjera prema pritvoreniku uprava ustanove će, bez odlaganja, izvijestiti
sud.

Nadzor nad izvršenjem pritvora
(1) Nadzor nad izvršenjem pritvora obavlja predsjednik suda.
(2) Predsjednik suda ili sudija kojeg on odredi dužan je najmanje jednom u 15 dana obići
pritvorenike i ako nađe da je potrebno, i bez prisutnosti sudskog policajca, obavijestiti se kako se
pritvorenici hrane, kako zadovoljavaju ostale potrebe i kako se s njima postupa. Predsjednik suda,
odnosno sudija kojeg on odredi dužan je preduzeti potrebne mjere da se otklone nepravilnosti
uočene pri obilasku ustanove. Predsjednik suda ne može odrediti da sudija za prethodni
postupak, odnosno sudija za prethodno saslušanje umjesto njega obavlja nadzor nad
izvršavanjem pritvora.
(3) Predsjednik suda, sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje ili sudija,
odnosno predsjednik vijeća, neovisno o nadzoru iz stava 2. ovog člana, mogu u svako doba
obilaziti pritvorenike, s njima razgovarati i od njih primati pritužbe.

Kućni red u ustanovama za izdržavanje pritvora
Federalni ministar pravde propisat će kućni red u ustanovama za izdržavanje pritvora kojim će se
pobliže urediti izvršavanje pritvora u skladu s odredbama ovog zakona.

GLAVA XI - PODNESCI I ZAPISNICI

Podnošenje i ispravljanje podnesaka
(1) Optužnica, prijedlozi, pravni lijekovi i druge izjave i saopćenja podnose se pisano ili se daju
usmeno na zapisnik.
(2) Podnesci iz stava 1. ovog člana moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se
po njima moglo postupiti.
(3) Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno, sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv
ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati pozvati da podnesak ispravi,
odnosno dopuni, a ako on to ne učini u određenom roku sud će podnesak odbaciti.
(4) U pozivu za ispravku, odnosno dopunu podneska podnositelj će se upozoriti na posljedice
propuštanja.

Dostavljanje podnesaka protivnoj stranci
(1) Podnesci koji se po ovom zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom
broju primjeraka za sud i drugu stranku.
(2) Ako podnesci iz stava 1. ovog člana nisu predati sudu u dovoljnom broju primjeraka, sud će
pozvati podnositelja da u određenom roku preda dovoljan broj primjeraka. Ako podnositelj ne
postupi po pozivu suda, sud će potrebne primjerke prepisati ili kopirati o trošku podnositelja.

Kažnjavanje osoba koje vrijeđaju sud
Sud će kazniti novčanom kaznom do 5.000 KM, tužitelja, branitelja, punomoćnika, zakonskog
zastupnika i oštećenog koji u podnesku ili u usmenoj riječi vrijeđa sud. Protiv rješenja o
kažnjavanju dopuštena je žalba. O kažnjavanju tužitelja izvještava se Visoko sudsko i tužilačko
vijeće Bosne i Hercegovine, a o kažnjavanju branitelja izvještava se nadležna advokatska komora.

Obaveza sastavljanja zapisnika
(1) O svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastavit će se zapisnik istovremeno kad
se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda neposredno poslije toga.
(2) Zapisnik piše zapisničar. Samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe ili se radnja
preduzima van službenih prostorija organa, a zapisničar se ne može osigurati, zapisnik može
pisati osoba koja preduzima radnju.
(3) Kad zapisnik piše zapisničar, zapisnik se sastavlja na taj način što osoba koja preduzima
radnju kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik.
(4) Osobi koja se saslušava dopustit će se da sama kazuje odgovore u zapisnik. Ovo pravo joj se
može uskratiti u slučaju zloupotrebe.

Sadržaj zapisnika
(1) Zapisnik sadrži: naziv organa pred kojim se obavlja radnja, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i
sat kad je radnja započeta i završena, imena i prezimena prisutnih osoba i u kojem svojstvu radnji
prisustvuju, kao i naznačenje krivičnog predmeta po kojem se preduzima radnja.
(2) Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o toku i sadržaju preduzete radnje. U zapisnik se
doslovno unose postavljena pitanja i dati odgovori. Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti
predmeti ili spisi, to će se naznačiti u zapisniku, a oduzete stvari će se priključiti zapisniku ili će se
navesti gdje se nalaze na čuvanju.
(3) Prilikom preduzimanja radnji kao što je uviđaj, pretresanje stana ili osoba ili prepoznavanje
osoba ili predmeta, u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni, s obzirom na prirodu takve
radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (opis, mjere i veličina predmeta ili
tragova, stavljanje oznake na predmetima i dr.), a ako su napravljene skice, crteži, planovi,
fotografije, filmski snimci i slično to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku.

Vođenje zapisnika
(1) Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa izbrisati, dodati ili mijenjati.
Precrtana mjesta moraju ostati čitka.
(2) Sva preinačenja, ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju biti ovjereni od osoba
koje potpisuju zapisnik.

Čitanje i potpisivanje zapisnika
(1) Osobe koje se saslušavaju, kao i osumnjičeni, odnosno optuženi, branitelj i oštećeni imaju
pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. Na to je dužna da ih upozori osoba koja
preduzima radnju, a u zapisniku će se naznačiti da li je upozorenje učinjeno i da li je zapisnik
pročitan. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku.
(2) Zapisnik potpisuje saslušana osoba. Ako se zapisnik sastoji od više listova saslušana osoba
potpisuje svaki list.
(3) Na kraju zapisnika potpisat će se tumač, ako ga je bilo, svjedoci čija je prisutnost obavezna pri
preduzimanju istražnih radnji, a pri pretresanju i osoba koja se pretresa ili čiji se stan pretresa.
Ako zapisnik ne piše zapisničar, zapisnik potpisuju osobe koje su prisutne radnji. Ako takvih
osoba nema ili nisu u stanju shvatiti sadržaj zapisnika, zapisnik potpisuju dva svjedoka, osim ako
nije moguće osigurati njihovu prisutnost.
(4) Nepismena osoba umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke, a zapisničar će ispod
otiska upisati njeno ime i prezime. Ako se usljed nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta
stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke, u zapisniku će se naznačiti od kojeg je
prsta i s koje ruke uzet otisak.
(5) Ako saslušana osoba odbije da potpiše zapisnik ili da stavi otisak prsta, zabilježit će se to u
zapisniku i navest će se razlog odbijanja.
(6) Ako saslušana osoba nema obje ruke pročitat će zapisnik, a ako je nepismena - zapisnik će joj
se pročitati i to će se zabilježiti u zapisniku.
(7) Ako se radnja nije mogla obaviti bez prekida u zapisniku će se naznačiti dan i sat kad je nastao
prekid, kao i dan i sat kad se radnja nastavlja.
(8) Ako je bilo prigovora u pogledu sadržaja zapisnika navest će se u zapisniku i ti prigovori.
(9) Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je preduzela radnju i zapisničar.

Snimanje audio ili audiovizuelnim sredstvima
(1) Sve preduzete radnje u toku krivičnog postupka, u pravilu, snimaju se uređajem za audio ili
audiovizuelno snimanje. Tužitelj ili ovlaštena službena osoba će o tome prethodno obavijestiti

osobu koja se ispituje, odnosno saslušava i poučiti je da ima pravo da zatraži reprodukovanje
snimka kako bi provjerila svoju izjavu.
(2) Snimak mora sadržavati podatke iz člana 166. stav 1. ovog zakona, podatke potrebne za
identificiranje osobe čija se izjava snima i podatak u kojem svojstvu ta osoba daje izjavu. Kad se
snimaju izjave više osoba, mora se osigurati da se iz snimke može jasno razaznati ko je dao izjavu.
(3) Na zahtjev saslušane osobe snimka će se odmah reproducirati, a ispravke ili objašnjenja te
osobe će se snimiti.
(4) U zapisnik o istražnoj radnji unijet će se da je izvršeno snimanje, ko je snimanje izvršio, da je
osoba koja se saslušava prethodno obaviještena o snimanju, da je snimka reproducirana i gdje se
snimak čuva ako nije priložena spisima predmeta.
(5) Tužitelj može odrediti da se snimak u cjelini ili djelimično prepiše. Tužitelj će prijepis
pregledati, ovjeriti i priključiti zapisniku o preduzimanju istražne radnje.
(6) Snimka čuva se do vremena do kojeg se čuva i krivični spis.
(7) Tužitelj može dopustiti da osobe koje imaju opravdan interes pomoću uređaja za
audiovizuelno snimanje snime izvođenje istražne radnje..
(8) Snimci iz st. od (1) do (7) ovog člana ne mogu se javno prikazivati, bez pismenog odobrenja
stranaka i učesnika snimljene radnje.

Shodna primjena drugih odredbi ovog zakona
Za zapisnik o glavnom pretresu važe i odredbe čl. 268. i 269. ovog zakona.

Zapisnik o vijećanju i glasanju
(1) O vijećanju i glasanju sastavit će se poseban zapisnik.
(2) Zapisnik o vijećanju i glasanju sudskog vijeća sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena.
(3) Zapisnik o vijećanju i glasanju potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Odvojena mišljenja
priključit će se ovom zapisniku ako nisu unesena u zapisnik.
(4) Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. Ovaj zapisnik može razgledati
samo vijeće apelacionog odjeljenja kad rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju dužno je da
zapisnik ponovno zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledalo zapisnik.

GLAVA XII - ROKOVI

Rokovi predaje podnesaka
(1) Rokovi predviđeni ovim zakonom ne mogu se produžavati, osim kada to ovaj zakon izričito
dopušta. Ako je u pitanju rok koji je ovim zakonom određen radi zaštite prava odbrane i drugih
procesnih prava osumnjičenog, odnosno optuženog, taj rok se može skratiti ako to zahtijeva
osumnjičeni, odnosno optuženi pisano ili usmeno na zapisnik pred sudom.
(2) Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije nego što rok istekne
predata onom ko je ovlašten da je primi.
(3) Kad je izjava upućena preko pošte preporučenom pošiljkom, telegrafom ili drugim
telekomunikacijskim sredstvom, dan slanja ili predaje pošti smatra se kao dan predaje onome
kome je upućena.
(4) Osumnjičeni, odnosno optuženi koji se nalazi u pritvoru može izjavu koja je vezana za rok
dati i na zapisnik kod suda ili je predati upravi zatvora, a osoba koja se nalazi na izdržavanju
kazne ili se nalazi u nekoj ustanovi radi primjene mjere sigurnosti ili odgojne mjere može takvu
izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smještena. Dan kad je sastavljen takav zapisnik, odnosno
kad je izjava predata upravi ustanove smatra se kao dan predaje organu koji je nadležan da je
primi.
(5) Ako je podnesak koji je vezan za rok zbog neznanja ili očigledne omaške podnositelja predat
ili upućen nenadležnom sudu prije isteka roka, pa sudu stigne poslije isteka roka smatrat će se da
je na vrijeme podnesen.

Računanje rokova
(1) Rokovi se određuju na sate, dane, mjesece i godine.
(2) Sat ili dan kad je dostavljanje ili saopćenje izvršeno, odnosno u koji pada događaj od kada
treba računati trajanje roka, ne uračunava se u rok već se za početak roka uzima prvi naredni sat,
odnosno dan. U jedan dan računa se 24 sata, a mjesec se računa po kalendarskom vremenu.
(3) Rokovi određeni po mjesecima, odnosno godinama završavaju se protekom onog dana
posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako
nema toga dana u posljednjem mjesecu rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.
(4) Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u subotu ili u nedjelju ili u neki drugi dan
kada državni organ ne radi, rok ističe protekom prvog narednog radnog dana.

Uvjeti za povraćaj u pređašnje stanje
(1) Optuženom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu žalbe na presudu ili na rješenje o
primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, sud će dopustiti
povraćaj u pređašnje stanje radi podnošenja žalbe ako u roku od osam dana od dana prestanka
uzroka zbog kojeg je propustio rok podnese molbu za povraćaj u pređašnje stanje i ako
istovremeno s molbom preda i žalbu.
(2) Poslije proteka roka od tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u
pređašnje stanje.

Odlučivanje o povraćaju u pređašnje stanje
(1) O povraćaju u pređašnje stanje odlučuje sudija, odnosno predsjednik vijeća koje je donijelo
presudu ili rješenje koje se pobija žalbom.
(2) Protiv rješenja kojim se dopušta povraćaj u pređašnje stanje nije dopuštena žalba.

Posljedice podnošenja molbe za povraćaj u pređašnje stanje
Molba za povraćaj u pređašnje stanje ne zadržava, po pravilu, izvršenje presude, odnosno rješenja
o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, ali sud može
odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke po molbi.

GLAVA XIII - DONOŠENJE I SAOPĆAVANJE ODLUKA

Vrste odluka
(1) U krivičnom postupku odluke se donose u obliku presude, rješenja i naredbe.
(2) Presudu donosi samo sud, a rješenje i naredbu donose i drugi organi koji učestvuju u
krivičnom postupku.

Odlučivanje u sjednici o vijećanju i glasanju
(1) Odluke vijeća donose se poslije usmenog vijećanja i glasanja. Odluka je donesena kad je za nju
glasala većina članova vijeća.
(2) Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. On je dužan da se stara
da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.
(3) Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podijele na više različitih
mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, razdvojit će se pitanjima i glasanje će se ponavljati
dok se ne postigne većina. Ako se na taj način ne postigne većina, odluka će se donijeti tako što
će se glasovi koji su najnepovoljniji za optuženog pribrojiti glasovima koji su od ovih manje
nepovoljni, sve dok se ne postigne potrebna većina.
(4) Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća, ali član
vijeća koji je glasao da se optuženi oslobodi ili da se presuda ukine i ostao u manjini, nije dužan
glasati o sankciji. Ako ne glasa, uzet će se kao da je pristao na glas koji je za optuženog
najpovoljniji.

Način glasanja
(1) Pri odlučivanju prvo se glasa je li sud nadležan, kao i o drugim prethodnim pitanjima. Kad se
donese odluka o prethodnim pitanjima prelazi se na odlučivanje o glavnoj stvari.
(2) Pri odlučivanju o glavnoj stvari prvo će se glasati je li optuženi učinio krivično djelo i je li
krivično odgovoran, a zatim će se glasati o kazni, drugim krivičnopravnim sankcijama,
troškovima krivičnog postupka, imovinsko- pravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima
treba donijeti odluku.
(3) Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela, glasat će se o krivičnoj odgovornosti i kazni
za svako od tih djela, a zatim o jedinstvenoj kazni za sva djela.

Tajno zasjedanje
(1) Vijećanje i glasanje obavlja se u tajnom zasjedanju.
(2) U prostoriji u kojoj se obavlja vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i
zapisničar.

Saopćavanje odluka
(1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, odluke se saopćavaju osobama usmenim
objavljivanjem ako su prisutne, a dostavljanjem ovjerenog prijepisa odluke, ako su odsutne.
(2) Ako je odluka usmeno saopćena, to će se naznačiti u zapisniku i u spisu, a osoba kojoj je
saopćenje učinjeno - potvrdit će to svojim potpisom. Ako osoba izjavi da se neće žaliti, ovjereni
prijepis usmeno saopćene odluke neće joj se dostaviti, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
(3) Prijepisi odluka protiv kojih je dopuštena žalba dostavljaju se s uputstvom o pravu na žalbu.

GLAVA XIV - DOSTAVLJANJE PISMENA

Način dostavljanja
(1) Pismena se dostavljaju, po pravilu, preko pošte. Dostavljanje se može obavljati i preko
službene osobe organa koji je odluku donio ili neposredno kod tog organa.
(2) Poziv za glavni pretres ili druge pozive sud može i usmeno saopćiti osobi koja se nalazi pred
sudom, uz pouku o posljedicama nedolaska. Usmeno pozivanje zabilježit će se u zapisniku koji će
pozvana osoba potpisati, osim ako je to pozivanje zabilježeno u zapisniku o glavnom pretresu.
Smatra se da je time izvršeno punovažno dostavljanje.

Osobno dostavljanje
Pismeno za koje je u ovom zakonu određeno da se ima osobno dostaviti predaje se neposredno
osobi kojoj je upućeno. Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne na
mjestu gdje se dostavljanje ima izvršiti, dostavljač će se obavijestiti kad i na kom mjestu može tu
osobu da zatekne i ostavit će kod jedne od osoba iz člana 184. ovog zakona pismenu obavijest da
radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu ili na svom radnom mjestu. Ako i
poslije ovog dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno dostavlja, postupit će po odredbi člana
184. stava 1. ovog zakona. Time se smatra da je dostavljanje izvršeno.

Posredno dostavljanje
(1) Pismena za koja u ovom zakonu nije određeno da se moraju osobno dostaviti dostavljaju se
također osobno, ali takva pismena u slučaju da se primatelj ne zatekne u stanu ili na radnom
mjestu mogu se predati kome od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan da primi
pismeno. Ako se oni ne zateknu u stanu pismeno se predaje susjedu, ako on na to pristane. Ako
se dostavljanje obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se
tamo ne zatekne, pismeno se može uručiti osobi ovlaštenoj za prijem pošte koja je dužna primiti
pismeno ili osobi koja je zaposlena na istom mjestu, ako ona pristane primiti pismeno.
(2) Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno dostavlja odsutna i da joj osoba iz stava 1. ovog
člana zbog toga ne može pismeno na vrijeme predati, pismeno će se vratiti uz naznačenje gdje se
odsutni nalazi.

Sadržaj osobnog dostavljanja
(1) Osumnjičenom, odnosno optuženom će se osobno dostaviti poziv za prvo ispitivanje u
istrazi, poziv za glavni pretres i poziv za pretres za izricanje krivično-pravne sankcije.
(2) Optuženom koji nema branitelja, osobno će se dostaviti optužnica, presuda i druge odluke od
čijeg dostavljanja teče rok za žalbu, kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora.
Po zahtjevu optuženog, presuda i druge odluke dostavit će se osobi koju on odredi.
(3) Ako optuženom koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna
zatvora, a dostavljanje se ne može izvršiti na njegovu dosadašnju adresu, sud će optuženom
postaviti branitelja po službenoj dužnosti koji će vršiti ovu dužnost dok se ne sazna nova adresa
optuženog. Postavljenom branitelju će se odrediti potreban rok za upoznavanje sa spisom, a
poslije toga će se presuda dostaviti postavljenom branitelju i postupak nastaviti. Ako je u pitanju
koja druga odluka od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu ili žalba protivne stranke koja se
dostavlja radi odgovora ta će se odluka, odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. Po proteku
roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje.
(4) Ako optuženi ima branitelja, optužnica i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu,
kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovara, dostavit će se branitelju i optuženom
po odredbama člana 184. ovog zakona. U tom slučaju, rok za izjavu pravnog lijeka, odnosno

odgovora na žalbu teče od dana dostavljanja pismena optuženom ili branitelju. Ako se
optuženom ne može dostaviti odluka, odnosno žalba zato što nije prijavio promjenu adrese ta će
se odluka, odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. Po proteku roka od osam dana od dana
isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje.
(5) Ako se pismeno dostavlja branitelju optuženog, a on ima više branitelja, dovoljno je da se
pismeno dostavi jednom od njih.

Dostavnica
(1) Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavljač. Primatelj će na
dostavnici sam naznačiti dan prijema.
(2) Ako je primatelj nepismen ili nije u stanju da se potpiše dostavljač će ga potpisati, naznačiti
dan prijema i staviti napomenu zašto je potpisao primatelja.
(3) (brisano)

Odbijanje prijema pismena
Kad primatelj ili odrasli član njegovog domaćinstva odbije da primi pismeno dostavljač će
zabilježiti na dostavnici dan, sat i razlog odbijanja prijema, a pismeno će ostaviti u stanu
primatelja ili u prostoriji gdje je on zaposlen. Time je dostavljanje izvršeno.

Posebni slučajevi dostavljanja
(1) Osobama lišenim slobode dostavljanje se vrši u sudu ili preko uprave ustanove u kojoj su
smještene.
(2) Osobama koje uživaju pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, ako međunarodni ugovori šta
drugo ne određuju, dostavljanje se izvršava preko nadležnog ministarstva Bosne i Hercegovine.
(3) Dostavljanje državljanima Bosne i Hercegovine koji se nalaze u inozemstvu izvršava se
posredstvom diplomatskog ili konzularnog predstavništva Bosne i Hercegovine u stranoj državi,
pod uvjetom da se strana država ne protivi takvom načinu dostavljanja i da osoba kojoj se
dostavljanje obavlja dobrovoljno pristaje da primi pismeno. Ovlašteni zaposlenik diplomatskog ili
konzular- nog predstavništva potpisuje dostavnicu kao dostavljač ako je pismeno uručeno u
samom predstavništvu, a ako je pismeno dostavljeno poštom - potvrđuje to na dostavnici.

Dostavljanje tužitelju
(1) Tužitelju se odluke i druga pismena ili obavještenja dostavljaju predajom pisarnici tužilastva.
(2) Kad se vrši dostavljanje odluka kod kojih od dana dostavljanja teče rok kao dan dostavljanja
smatra se dan predaje pismena pisarnici tužilaštva.

Shodna primjena odredbi drugog zakona
U slučajevima koji nisu predviđeni ovim zakonom dostavljanje se vrši po odredbama koje važe za
parnični postupak pred sudom.

Obavještavanje telegramom ili telefonom
(1) Osobe koje učestvuju u postupku, osim optuženog, mogu se o pozivu za glavni pretres ili
drugom pozivu, kao i o odluci o odlaganju glavnog pretresa ili drugih zakazanih radnji,
obavijestiti telegramom ili telefonom ako se prema okolnostima može pretpostaviti da će
obavijest izvršenu na taj način primiti osoba kojoj je upućena.
(2) O pozivanju ili obavještavanju o odlukama koje je izvršeno na način iz stava 1. ovog člana,
sastavit će se na spisu službena zabilješka.
(3) Prema osobi koja je obaviještena, odnosno kojoj je odluka upućena na način iz stava 1. ovog
člana mogu nastupiti štetne posljedice predviđene za propuštanje samo ako se utvrdi da je ona
blagovremeno primila poziv, odnosno odluku i da je bila poučena o posljedicama propuštanja.

GLAVA XV - IZVRŠENJE ODLUKA

Pravomoćnost odluka
(1) Presuda postaje pravomoćna kad se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena.
(2) Pravomoćna presuda izvršava se kad je izvršeno njeno dostavljanje i kada za izvršenje ne
postoje zakonske smetnje. Ako nije podnesena žalba ili su se stranke odrekle ili odustale od žalbe,
presuda je izvršna istekom roka za žalbu, odnosno od dana odricanja ili odustanka od podnesene
žalbe.
(3) Za izvršenje pravomoćnih presuda nadležan je sud.
(4) Ako je vojni starješina osuđen na kaznu sud će ovjereni prijepis pravomoćne presude dostaviti
organu nadležnom za poslove odbrane u kojem se osuđeni vodi u evidenciji.

Nemogućnost naplate novčane kazne
Ako se novčana kazna propisana u ovom zakonu ne plati u određenom roku, sud će postupiti na
način propisan u KZFBiH.

Izvršenje odluke o troškovima postupka i o oduzimanju predmeta
(1) Izvršenje presude u pogledu troškova krivičnog postupka, oduzimanja imovinske koristi i
imovinskopravnih zahtjeva obavlja sud po odredbama koje važe za izvršni postupak i koje se
primjenjuju u mjestu gdje se odluka ima izvršiti.
(2) Prinudna naplata troškova krivičnog postupka u korist budžeta Federacije vrši se po službenoj
dužnosti. Troškovi prinudne naplate prethodno se isplaćuju iz sredstava suda.
(3) Ako je u presudi izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta sud će odlučiti hoće li se
takvi predmeti prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak ili će se predati
kriminalističkom muzeju ili drugoj ustanovi ili će se uništiti. Novac dobijen prodajom predmeta
prihod je budžeta Federacije.
(4) Odredba stava 3. ovog člana shodno se primjenjuje i kad se donese odluka o oduzimanju
predmeta na osnovu člana 412. ovog zakona.
(5) Pravomoćna odluka o oduzimanju predmeta može se van slučaja ponavljanja krivičnog
postupka izmijeniti u parničnom postupku ako se pojavi spor o vlasništvu oduzetih predmeta.

Izvršnost odluka
(1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, rješenje se izvršava kad postane pravomoćno.
Naredba se izvršava odmah ako organ koji je naredbu izdao ne naredi drugačije.
(2) Pravomoćnost rješenja nastupa kad se ono ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije
dopuštena.
(3) Rješenje i naredbu, ako nije drugačije određeno, objavljuje organ koji je tu odluku donio. Ako
je sud rješenjem odlučio o troškovima krivičnog postupka, naplata tih troškova vrši se po
odredbama člana 194. st. 1. i 2. ovog zakona.

Sumnja u dopuštenost izvršenja
(1) Ako se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke ili o računanju kazne ili ako u
pravomoćnoj presudi nije odlučeno o uračunavanju pritvora ili ranije izdržane kazne ili
uračunavanje nije pravilno obavljeno, o tome će odlučiti posebnim rješenjem sudija, odnosno
predsjednik vijeća koje je sudilo u prvom stepenu. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja, osim ako
sud ne odredi drugačije.
(2) Ako se pojavi sumnja o tumačenju sudske odluke, o tome odlučuje sudija, odnosno vijeće koje
je donijelo pravomoćnu odluku.

Pravomoćnost odluke o imovinskopravnom zahtjevu
Kad je odluka kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu postala pravomoćna, oštećenom
će se na njegov zahtjev izdati ovjeren prijepis odluke s naznačenjem da je odluka izvršna.

Propisi o krivičnoj evidenciji
Propise o krivičnoj evidenciji donosi federalni ministar unutrašnjih poslova uz saglasnosti s
federalnim ministrom pravde.

GLAVA XVI - TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA

Vrste troškova
(1) Troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka od njegovog
pokretanja do njegovog završetka.
(2) Troškovi krivičnog postupka obuhvataju:
a) troškove za svjedoke, vještake, tumače i stručne osobe i troškove uviđaja,
b) podvozne troškove osumnjičenog, odnosno optuženog,
c) izdatke za dovođenje osumnjičenog, odnosno optuženog ili osobe lišene slobode,
d) podvozne i putne troškove službenih osoba,
e) troškove liječenja osumnjičenog, odnosno optuženog dok se nalazi u pritvoru, kao i troškove
porođaja, osim troškova koji se isplaćuju iz fonda za zdravstveno osiguranje,
f) troškove tehničkog pregleda vozila, analize krvi i prijevoza leša do mjesta obdukcije,
g) paušalni iznos,
h) nagradu i nužne izdatke branitelja,
i) nužne izdatke oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika, kao i nagradu i nužne izdatke
njegovog punomoćnika,
(3) Paušalni iznos utvrđuje se u okviru iznosa određenih odgovarajućim propisom, s obzirom na
trajanje i složenost postupka i imovno stanje osobe obavezne da plati ovaj iznos.
(4) Troškovi iz stava 2. tač. od a) do f) ovog člana i nužni izdaci postavljenog branitelja isplaćuju
se unaprijed iz sredstava tužilaštva, odnosno suda, a naplaćuju se kasnije od osoba koje su dužne
da ih naknade po odredbama ovog zakona. Organ koji vodi krivični postupak dužan je da sve
troškove koji su unaprijed uplaćeni unese u popis koji se prilaže spisu.
(5) Troškovi prevođenja na jezik stranke, svjedoka ili drugih osoba koje učestvuju u krivičnom
postupku a koji nastaju primjenom odredbi ovog zakona neće se naplaćivati od osoba koje su po
odredbama ovog zakona dužne da naknade troškove krivičnog postupka.

Odluka o troškovima
(1) U svakoj presudi i rješenju kojim se obustavlja krivični postupak odlučit će se ko snosi
troškove postupka i koliko oni iznose.
(2) Ako nedostaju podaci o visini troškova, sud će donijeti posebno rješenje o visini troškova kad
se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku od
šest mjeseci od dana dostavljanja pravomoćne presude ili rješenja o obustavi krivičnog postupka
osobi koja ima pravo da postavi takav zahtjev.
(3) Kad je odluka o troškovima sadržana u posebnom rješenju o žalbi protiv tog rješenja odlučuje
vijeće apelacionog odjeljenja.

Ostali troškovi
(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi, branitelj, zakonski zastupnik, svjedok, vještak, prevoditelj i
stručna osoba, bez obzira na ishod krivičnog postupka, snose troškove svog dovođenja,
odgađanja istražne radnje ili glavnog pretresa i ostale troškove postupka koje su prouzrokovali
svojom krivnjom, kao i odgovarajući dio paušalnog iznosa.
(2) O troškovima iz stava 1. ovog člana donosi se posebno rješenje, osim ako se o troškovima
koje snosi optuženi rješava u odluci o glavnoj stvari.

Troškovi postupka kad se optuženi oglasi krivim
(1) Kad sud optuženog oglasi krivim izreći će u presudi da je dužan da naknadi troškove
krivičnog postupka.
(2) Osoba koja je optužena za više krivičnih djela neće se osuditi na naknadu troškova u pogledu
djela za koja je oslobođena optužbe ukoliko se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova.
(3) U presudi kojom je više optuženih oglašeno krivim sud će odrediti koliki će dio troškova
snositi svaki od njih, a ako to nije moguće osudit će sve optužene da solidarno snose troškove.
Plaćanje paušalnog iznosa odredit će se za svakog optuženog posebno.
(4) U odluci kojom rješava o troškovima, sud može osloboditi optuženog dužnosti da naknadi u
cjelini ili djelimično troškove krivičnog postupka iz člana 199. stava 2. tač. od a) do h) ovog
zakona, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje optuženog ili osobe koju
je on dužan da izdržava. Ako se ove okolnosti utvrde nakon donošenja odluke o troškovima,
sudija može izdati posebno rješenje kojim oslobađa optuženog dužnosti naknade troškova
krivičnog postupka.

Troškovi postupka u slučaju obustave postupka, oslobađajuće ili odbijajuće presude
(1) Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se optuženi oslobađa
optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi
krivičnog postupka iz člana 199. stav 2. tač. od a) do f) ovog zakona, kao i nužni izdaci optuženog
i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret budžetskih sredstava, osim u slučajevima
određenim u stavu 2. ovog člana.
(2) Osoba koja je svjesno podnijela lažnu prijavu snosit će troškove krivičnog postupka.
(3) Kad sud odbije optužbu zbog nenadležnosti odluku o troškovima donijet će nadležni sud.
(4) Ako zahtjev za naknadu nužnih izdataka i nagrade iz stava 1. ovog člana ne bude usvojen ili
sud o njemu ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, optuženi i
branitelj imaju pravo da potraživanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Federacije.

Nagrada i nužni izdaci branitelja i punomoćnika oštećenog
Nagradu i nužne izdatke branitelja i punomoćnika oštećenog dužna je platiti zastupana osoba, bez
obzira na to ko je po odluci suda dužan snositi troškove krivičnog postupka, osim ako po
odredbama ovog zakona nagrada i nužni izdaci branitelja i punomoćnika oštećenog padaju na
teret sredstava suda. Ako je osumnjičenom, odnosno optuženom bio postavljen branitelj, a
plaćanjem nagrade i nužnih izdataka bi bilo dovedeno u pitanje njegovo izdržavanje ili
izdržavanje osoba koje je obavezan izdržavati, nagrada i nužni izdaci branitelja i punomoćnika
oštećenog isplatit će se iz sredstava suda.

Troškovi postupka po pravnim lijekovima
O dužnosti plaćanja troškova u postupku po pravnim lijekovima odlučuje se u skladu s
odredbama čl. od 199. do 204. ovog zakona.

Posebni propisi o naknadi troškova
Detaljnije propise o naknadi troškova krivičnog postupka i visini paušalnog iznosa donosi
federalni ministar pravde.

GLAVA XVII - IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI

Predmet imovinskopravnog zahtjeva
(1) Imovinskopravni zahtjev koji je nastao usljed učinjenja krivičnog djela raspravit će se na
prijedlog ovlaštene osobe u krivičnom postupku ako se time ne bi znatno odugovlačio ovaj
postupak.
(2) Imovinskopravni zahtjev može se odnositi na naknadu štete, povrat stvari ili poništavanje
određenog pravnog posla.

Podnošenje prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva
(1) Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku može podnijeti
osoba koja je ovlaštena da takav zahtjev ostvaruje u parničnom postupku.
(2) Ako je usljed krivičnog djela oštećena imovina Federacije, organ ovlašten zakonom da se stara
o zaštiti te imovine može u krivičnom postupku učestvovati u skladu s ovlaštenjima koja ima na
osnovu tog zakona.

Postupak za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva
(1) Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku podnosi tužitelju,
odnosno sudu.
(2) Prijedlog se može podnijeti najkasnije do završetka glavnog pretresa, odnosno pretresa za
izricanje krivičnopravne sankcije pred sudom.
(3) Osoba ovlaštena na podnošenje prijedloga dužna je da određeno označi svoj zahtjev i da
podnese dokaze.
(4) Ako ovlaštena osoba nije podnijela prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u
krivičnom postupku do potvrđivanja optužnice, bit će obaviještena da taj prijedlog može
podnijeti do završetka glavnog pretresa, odnosno pretresa za izricanje krivičnopravne sankcije.
Ako su usljed krivičnog djela oštećena sredstva Federacije, a prijedlog nije podnesen, sud će o
tome obavijestiti organ iz člana 208. stav 2. ovog zakona.
(5) Ako ovlaštena osoba ne podnese imovinskopravni zahtjev do završetka glavnog pretresa ili
ako predloži upućivanje na parnični postupak, a podaci krivičnog postupka pružaju pouzdan
osnov za potpuno ili djelimično rješenje imovinskopravnog zahtjeva, sud će u osuđujućoj presudi
odlučiti da se optuženom izrekne mjera oduzimanja imovinske koristi.

Odustajanje od prijedloga
(1) Ovlaštena osoba može do završetka glavnog pretresa, odnosno pretresa za izricanje
krivičnopravne sankcije odustati od prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u
krivičnom postupku i ostvarivati ga u parničnom postupku. U slučaju odustajanja od prijedloga
takav prijedlog se ne može ponovo podnijeti, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Ako je imovinskopravni zahtjev poslije podnesenog prijedloga a prije završetka pretresa za
određivanje sankcije prešao na drugu osobu po pravilima imovinskog prava, pozvat će se ta
osoba da se izjasni da li ostaje kod prijedloga. Ako se uredno pozvani ne odazove smatra se da je
odustao od prijedloga.

Obaveze tužitelja i suda u vezi sa utvrđivanjem činjenica
(1) Tužitelj je dužan prikupiti dokaze o imovinsko-pravnom zahtjevu vezanom za krivično djelo.
(2) Tužitelj, odnosno sud ispitat će osumnjičenog, odnosno optuženog o činjenicama vezanim za
prijedlog ovlaštene osobe.

Odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu
(1) O imovinsko-pravnom zahtjevu odlučuje sud. Sud može predložiti oštećenom i optuženom,
odnosno branitelju provođenje postupka medijacije putem medijatora u skladu sa Zakonom, ako
ocijeni da je imovinsko-pravni zahtjev takav da je svrsishodno uputiti ga na medijaciju. Prijedlog
za upućivanja na medijaciju mogu dati i oštećeni i optuženi, odnosno branitelj do završetka
glavne rasprave.
(2) Sud može predložiti oštećenom i optuženom, odnosno braniocu provođenje postupka
medijacije putem medijatora u skladu s zakonom, ako ocjeni da je imovinskopravni zahtjev takav
da je svrsishodno da ga uputi na medijaciju. Prijedlog za upućivanje na medijaciju mogu dati i
oštećeni i optuženi, odnosno branilac do završetka glavnog pretresa.
(3) U presudi kojom optuženog oglašava krivim sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni
zahtjev u cjelini ili mu može dosuditi imovinskopravni zahtjev djelimično, a za ostatak ga uputiti
na parnični postupak. Ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za potpuno
ni za djelimično presuđenje, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini može
da ostvaruje u parničnom postupku.
(4) Kad sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili
kad rješenjem obustavi krivični postupak, uputit će oštećenog da imovinskopravni zahtjev može
ostvarivati u parničnom postupku.

Odluka o predaji stvari oštećenom
Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povrat stvari, a sud ustanovi da stvar pripada
oštećenom i da se nalazi kod optuženog ili kod nekog od učesnika na glavnom pretresu ili kod
osobe kojoj su oni dali stvar na čuvanje, odredit će u presudi da se stvar preda oštećenom.

Odlučivanje o poništavanju određenog pravnog posla

Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na poništavanje određenog pravnog posla, a sud utvrdi
da je zahtjev osnovan, izreći će u presudi potpuno ili djelimično poništavanje tog pravnog posla, s
posljedicama koje otuda proističu, ne dirajući u prava trećih osoba.

Izmjena odluke o imovinskopravnom zahtjevu
(1) Sud može izmijeniti pravomoćnu presudu koja sadrži odluku o imovinskopravnom zahtjevu
samo povodom ponavljanja krivičnog postupka.
(2) Izvan slučaja iz stava 1. ovog člana osuđeni, odnosno njegovi nasljednici mogu samo u
parničnom postupku zahtijevati da se pravomoćna presuda kojom je odlučeno o
imovinskopravnom zahtjevu izmijeni i to ako postoje uvjeti za ponavljanje postupka odredbama
koje važe za parnični postupak.

Privremene mjere osiguranja
(1) Privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva nastalog usljed učinjenja krivičnog
djela mogu se odrediti u krivičnom postupku po odredbama koje važe za izvršni postupak.
(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana donosi sud. Dopuštena je žalba protiv ovog rješenja o kojoj
odlučuje vijeće iz člana 25. stav 6. ovog zakona. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Vraćanje stvari u toku postupka
(1) Ako je riječ o stvarima koje nesumnjivo pripadaju oštećenom, a ne služe kao dokaz u
krivičnom postupku, te će se stvari predati oštećenom i prije završetka postupka.
(2) Ako se više oštećenih spore o svojini na stvari, uputit će se na parnični postupak, a sud će u
krivičnom postupku odrediti samo čuvanje stvari kao privremenu mjeru osiguranja.
(3) Stvari koje služe kao dokaz oduzet će se privremeno i po završetku postupka vratiti vlasniku.
Ako je ovakva stvar neophodno potrebna vlasniku ona mu se može vratiti i prije završetka
postupka, uz obavezu da je na zahtjev donese.

Mjere osiguranja prema trećim osobama
(1) Ako oštećeni ima zahtjev prema trećoj osobi zbog toga što se kod nje nalaze stvari pribavljene
krivičnim djelom ili zbog toga što je ona usljed krivičnog djela ostvarila imovinsku korist, sud
može u krivičnom postupku, na prijedlog ovlaštene osobe (član 208.) i po odredbama koje važe
za izvršni postupak, odrediti privremene mjere osiguranja i prema toj trećoj osobi. Odredbe člana
216. stav 2. ovog zakona primjenjuju se i u ovom slučaju.
(2) U presudi kojom se optuženi oglašava krivim sud će ili ukinuti mjere iz stava 1. ovog člana,
ako već ranije nisu ukinute ili će oštećenog uputiti na parnični postupak, s tim što će se ove mjere
ukinuti ako parnični postupak ne bude pokrenut u roku koji odredi sud.

GLAVA XVIII - OSTALE ODREDBE

Obustava postupka u slučaju smrti osumnjičenog, odnosno optuženog
Kad se u toku krivičnog postupka ustanovi da je osumnjičeni, odnosno optuženi umro postupak
će se obustaviti.

Postupak u slučaju neuračunljivosti osumnjičenog, odnosno optuženog
Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi u vrijeme učinjenja krivičnog
djela bio neuračunljiv, sud donosi odgovarajuću odluku u skladu s članom 410. ovog zakona.

Duševno oboljenje osumnjičenog, odnosno optuženog u toku postupka
Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi po učinjenom
krivičnom djelu obolio od kakvog duševnog oboljenja, rješenjem će se prekinuti krivični postupak
(član 409.).

Primjena pravila međunarodnog prava
(1) U pogledu isključenja krivičnog gonjenja za strance koji uživaju pravo imuniteta u Bosni i
Hercegovini primjenjuju se pravila međunarodnog prava.
(2) U slučaju sumnje da li se radi o osobama iz stava 1. ovog člana tužitelj, odnosno sud će se za
objašnjenje obratiti Federalnom ministarstvu pravde.

Odobrenje za krivično gonjenje
Kad je zakonom, odnosno drugim općim aktom donesenim na osnovu Ustava ili zakona
propisano da je za krivično gonjenje pojedinih osoba potrebno prethodno odobrenje nadležnog
državnog organa, tužitelj ne može pokrenuti, odnosno nastaviti istragu niti podići optužnicu ako
ne podnese dokaz da je odobrenje dato.

Privremeno oduzimanje vozačke dozvole
(1) Ako se postupak vodi zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog prometa, sud može
osumnjičenom odnosno optuženom oduzeti vozačku dozvolu za vrijeme dok postupak traje.
(2) U hitnim slučajevima tužitelj može odrediti mjeru iz stava 1. ovog člana o čemu odmah
obavještava sudiju za pretodni postupak koji može u roku od 72 sata donijeti rješenje o
privremenom oduzimanju vozačke dozvole. U slučaju da sudija za prethodni postupak ne donese
rješenje o privremenom oduzimanju vozačke dozvole, tužitelj će vozačku dozvolu vratiti
osumnjičenom.
(3) Vozačka dozvola vratit će se osumnjičenom odnosno optuženom i prije završetka krivičnog
postupka ako se može opravdano zaključiti da su prestali razlozi za oduzimanje vozačke dozvole.
(4) Protiv rješenja donesenog u smislu st. 1. i 2. ovog člana dopuštena je žalba koja ne zadržava
izvršenje rješenja.
(5) Vrijeme za koje je vozačka dozvola oduzeta optuženom koji je na slobodi uračunat će se u
izrečenu mjeru sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom.

Posebni uvjeti za krivično gonjenje
(1) U slučaju kada je krivično djelo izvršeno van teritorije Federacije, tužitelj može preduzeti
krivično gonjenje ako je to krivično djelo propisano u zakonu Federacije.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana tužitelj će preduzeti krivično gonjenje samo u slučaju ako je
izvršeno djelo propisano kao krivično djelo i po zakonu države na čijoj je teritoriji krivično djelo
izvršeno. Ni u tom slučaju krivično gonjenje se neće preduzeti ako se po zakonu te države
krivično gonjenje preduzima po zahtjevu oštećenog, a takav zahtjev nije podnesen.
(3) Tužitelj može preduzeti krivično gonjenje, bez obzira na zakon države na čijoj je teritoriji
krivično djelo izvršeno ako se to djelo smatra krivičnim djelom prema pravilima međunarodnog
prava.

Kažnjavanje za odugovlačenje postupka
(1) Sud može u toku postupka kazniti novčanom kaznom do 5.000 KM tužitelja, branitelja,
punomoćnika, zakonskog zastupnika ili oštećenog ako su njihovi postupci očigledno upravljeni
na odugovlačenje krivičnog postupka.
(2) O kažnjavanju tužitelja obavijestit će se Visoko sudsko i tužilačko vijeće Federacije Bosne i
Hercegovine, a o kažnjavanju branitelja obavijestit će se Federalna advokatska komora.

Davanje podataka iz kaznene evidencije
(1) Podaci iz kaznene evidencije mogu se dati sudovima, tužilaštvima i organima unutrašnjih
poslova u vezi s krivičnim postupkom koji se vodi protiv osobe koja je ranije bila osuđivana, kao i

nadležnim organima za izvršenje krivičnopravnih sankcija i nadležnim organima koji učestvuju u
postupku davanja amnestije, pomilovanja ili brisanja osude.
(2) Podaci iz kaznene evidencije mogu se, na obrazloženi zahtjev, dati i državnim organima ako
još traju određene mjere sigurnosti ili pravne posljedice osude.
(3) Građanima se, na njihov zahtjev, mogu davati podaci o njihovoj osuđivanosti ili
neosuđivanosti ako su im ti podaci potrebni radi ostvarivanja njihovih prava.
(4) Niko nema pravo tražiti od građana da podnose dokaze o svojoj osuđivanosti, odnosno
neosuđivanosti.
(5) Odredbe st. od 1. do 4. ovog člana su posebne odredbe koje se odnose i na Zakon o slobodi
pristupa informacijama Federacije Bosne i Hercegovine.

DIO DRUGI - TOK POSTUPKA

Glava XIX - ISTRAGA

Obaveza prijavljivanja krivičnog djela
(1) Službene i odgovorne osobe u svim organima vlasti u Federaciji, javnim preduzećima i
ustanovama i drugim pravnim licima dužne su da prijave krivična djela o kojima su obaviještene
ili za koja saznaju na koji drugi način. U takvim okolnostima, službena ili odgovorna osoba će
preduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi krivičnog djela, predmeti na kojima je ili pomoću kojih je
učinjeno krivično djelo i drugi dokazi o njima i obavijestit će ovlaštenu službenu osobu ili
tužilaštvo bez odlaganja.
(2) Zdravstveni radnici, nastavnici, vaspitači, roditelji, staratelji, usvojitelji i druge osobe koje su
ovlaštene ili dužne da pružaju zaštitu i pomoć maloljetnim osobama, da vrše nadzor, odgajanje i
vaspitavanje maloljetnika, a koji saznaju ili ocijene da postoji sumnja da je maloljetna osoba žrtva
seksualnog, fizičkog ili nekog drugog zlostavljanja, dužni su o toj sumnji odmah obavijestiti
ovlaštenu službenu osobu ili tužitelja.

Prijavljivanje krivičnog djela od građana
(1) Građanin ima pravo prijaviti izvršenje krivičnog djela.
(2) Svako je dužan prijaviti učinjenje krivičnog djela kada neprijavljivanje krivičnog djela
predstavlja krivično djelo.

Podnošenje prijave
(1) Prijava se podnosi tužitelju, pisano ili usmeno.
(2) Ako se prijava podnosi usmeno, osoba koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice
lažnog prijavljivanja. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik, a ako je prijava saopćena
telefonom sačinit će se službena zabilješka.
(3) Ako je prijava podnesena sudu, ovlaštenoj službenoj osobi ili nekom drugom sudu ili tužitelju
u Federaciji oni će tu prijavu primiti i odmah je dostaviti tužitelju.

Naredba o provođenju istrage
(1) Tužitelj naređuje provođenje istrage ako postoji osnovana sumnja da je izvršeno krivično
djelo.
(2) O provođenju istrage donosi se naredba, koja sadrži: podatke o učinitelju krivičnog djela
ukoliko su poznati, opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela, zakonski naziv
krivičnog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za provođenje istrage i postojeće
dokaze. U naredbi tužitelj će navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba
poduzeti.
(3) Tužitelj donosi naredbu da se istraga neće provoditi ako je iz prijave i pratećih spisa očigledno
da prijavljeno djelo nije krivično djelo, ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba
učinila krivično djelo, ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili
pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.
(4) O neprovođenju istrage, kao i o razlozima za to tužitelj će obavijestiti oštećenog i podnositelja
prijave u roku od tri dana. Oštećeni i podnositelj prijave imaju pravo podnijeti pritužbu u roku od
osam dana uredu tužitelja.

Provođenje istrage
(1) U toku provođenja istrage tužitelj može preduzeti sve istražne radnje, uključujući ispitivanje
osumnjičenog i saslušanje oštećenog i svjedoka, vršenje uviđaja i rekonstrukcije događaja,
preduzimanje posebnih mjera koje osiguravaju sigurnost svjedoka i informacija i naređivanje
potrebnih vjestačenja.
(2) O poduzetim istražnim radnjama sastavlja se zapisnik u skladu s ovim zakonom.
(3) Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru naredbu za dovođenje radi ispitivanja izdaje tužitelj i o
tome obavještava sudiju za prethodni postupak.

Nadzor tužitelja nad radom ovlaštenih službenih osoba
(1) Ako postoji osnovana sumnja da je izvršeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora
preko pet godina, ovlaštena službena osoba je dužna odmah obavijestiti tužitelja i pod njegovim

nadzorom preduzeti potrebne mjere da se pronađe učinitelj krivičnog djela, da se spriječi
skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika, da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i
predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi, te da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne
u krivičnom postupku.
(2) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo iz stava 1. ovog člana, ovlaštena
službena osoba dužna je u slučaju opasnosti od odlaganja preduzeti neophodne radnje radi
izvršenja zadataka iz stava 1. ovog člana. Prilikom preduzimanja ovih radnji, ovlaštena službena
osoba dužna je postupati po ovom zakonu. O svemu što je preduzeto ovlaštena službena osoba
dužna je odmah obavijestiti tužitelja i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao
dokaz.
(3) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna
zatvora do pet godina, ovlaštena službena osoba je dužna obavijestiti tužitelja o svim
raspoloživim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzela najkasnije sedam dana od dana
saznanja o postojanju osnovane sumnje da je krivično djelo učinjeno.
(4) (brisano)

Uzimanje izjava i prikupljanje drugih dokaza
(1) Radi izvršenja zadataka iz člana 233. ovog zakona, ovlaštena službena osoba može: prikupljati
potrebne izjave od osoba; izvršiti potreban pregled prijevoznih sredstava, putnika i prtljage;
ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja;
preduzeti potrebne mjere u vezi s utvrđivanjem identiteta osoba i predmeta; raspisati potragu za
osobom i stvarima za kojima se traga; u prisustvu odgovorne osobe pretražiti određene objekte i
prostorije državnih organa, javnih preduzeća i ustanova, obaviti uvid u određenu njihovu
dokumentaciju, kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje
su utvrđene pri preduzimanju pojedinih radnji, kao i o predmetima koji su pronađeni ili oduzeti
sastavit će se zapisnik ili službena zabilješka.
(2) Pri prikupljanju izjava od osoba, ovlaštena službena osoba može izdati pisani poziv osobi da
dođe u službene prostorije, pod uvjetom da se u pozivu naznače razlozi pozivanja. Osoba ne
mora dati nikakvu izjavu ni odgovarati na pitanja koja joj ovlaštena službena osoba postavlja,
osim davanja osobnih podataka, o čemu će je ovlaštena službena osoba poučiti.
(3) Prilikom prikupljanja izjava od osobe ovlaštena službena osoba će postupiti u skladu s članom
92. ovog zakona, odnosno u skladu s članom 100. ovog zakona. U tom slučaju se zapisnici o
prikupljenim izjavama mogu upotrijebiti kao dokazi u krivičnom postupku.
(4) Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji ili mjera iz ovog člana ima pravo da podnese
pritužbu tužitelju u roku od tri dana. Tužitelj će provjeriti osnovanost pritužbe i ako utvrdi da su
se u preduzetim radnjama ili mjerama stekla obilježja krivičnog djela ili povreda radne obaveze
postupit će prema pritužbi u skladu sa zakonom.
(5) Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni, ovlaštena službena osoba sastavlja
izvještaj. Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti, skice, fotografije, pribavljeni izvještaji, spisi o
preduzetim radnjama i mjerama, službene zabilješke, izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni
za uspješno vođenje postupka, uključujući sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom.

Ako ovlaštena službena osoba poslije podnošenja izvještaja sazna za nove činjenice, dokaze ili
tragove krivičnog djela, dužna je prikupljati potrebna obavještenja i izvještaj o tome kao dopunu
prethodnog izvještaja odmah predati tužitelju.
(6) Tužitelj može prikupljati izjave i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi
otkrivanja drugih krivičnih djela iste osobe, njezinih saučesnika ili krivičnih djela drugih učinitelja.

Zadržavanje na mjestu učinjenja krivičnog djela
(1) Ovlaštena službena osoba ima pravo da osobe zatečene na mjestu učinjenja krivičnog djela
zadrži radi prikupljanja izjava ako te osobe mogu dati obavještenja važna za krivični postupak i o
tome je dužna obavjestiti tužitelja. Zadržavanje tih osoba na mjestu učinjenja krivičnog djela ne
može trajati duže od šest sati.
(2) Ovlaštena službena osoba, može fotografirati i uzimati otiske prstiju osobe za koju postoje
osnovi sumnje da je učinila krivično djelo. Kada to doprinosi efikasnosti postupka, ovlaštena
službena osoba može javno objaviti fotografiju te osobe, ali samo po odobrenju tužitelja.
(3) Ako je potrebno da se utvrdi od koga potiču otisci prstiju na pojedinim predmetima, ovlaštena
službena osoba može uzimati otiske prstiju od osoba za koje postoji vjerovatnoća da su mogle
doći u dodir s tim predmetima.
(4) Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu
tužitelju.

Uviđaj i vještačenje
Ovlaštena službena osoba, nakon obavještavanja tužitelja, dužna je izvršiti uviđaj i odrediti
potrebna vještačenja, osim pregleda obdukcije i ekshumacije leša. Ako je tužitelj prisutan na licu
mjesta u toku vršenja uviđaja od ovlaštenih službenih osoba, može tražiti da ovlaštena službena
osoba izvrši određene radnje koje on smatra neophodnim. Sve radnje preduzete tokom uviđaja
moraju se dokumentovati i detaljno obrazložiti kako u zapisniku, tako i u posebnom službenom
izvještaju.

Pregled, obdukcija i ekshumacija
Ukoliko postoji sumnja ili je očigledno da je smrt prouzrokovana krivičnim djelom ili je u vezi s
učinjenjem krivičnog djela, tužitelj će narediti izvođenje pregleda i obdukcije. Ako je leš već
zakopan odredit će se ekshumacija u cilju pregleda i obdukcije o čemu će tužitelj zatražiti naredbu
od suda.

Sudsko osiguranje dokaza
(1) Kada je u interesu pravde da se svjedok sasluša kako bi se njegov iskaz koristio na glavnom
pretresu zato što postoji mogućnost da neće biti dostupan sudu za vrijeme suđenja, sudija za
prethodni postupak može, na prijedlog stranaka ili branitelja, narediti da se izjava tog svjedoka
uzme na posebnom saslušanju. Saslušanje će se provesti u skladu sa članom 277. ovog zakona.
(2) Prije upotrebe izjave svjedoka iz stava 1. ovog člana stranka, odnosno branitelj koji traži da se
izjava uzme u obzir kao dokaz na glavnom pretresu mora dokazati da je, i pored svih uloženih
napora da se osigura prisustvo svjedoka na glavnom pretresu, svjedok ostao nedostupan.
(3) Ukoliko stranke ili branitelj smatraju da će doći do nestanka određenog dokaza, odnosno do
nemogućnosti izvođenja takvog dokaza na glavnom pretresu, predložit će sudiji za prethodni
postupak preduzimanje neophodne radnje u cilju osiguranja dokaza. Ako sudija za prethodni
postupak prihvati prijedlog o preduzimanju radnje dokazivanja obavijestit će o tome stranke i
branitelja.
(4) Ako sudija za prethodni postupak odbije prijedlog iz st.1. i 3. ovog člana donijet će rješenje
protiv kojeg se može izjaviti žalba vijeću iz člana 25. stav 6. ovog zakona.

Obustava istrage
(1) Tužitelj će naredbom obustaviti istragu ukoliko se ustanovi da:
a) djelo koje je počinio osumnjičeni nije krivično djelo,
b) postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost osumnjičenog osim u slučaju iz člana
220. ovog Zakona,
c) nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni počinio krivično djelo,
d) djelo je obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarom, ili postoje druge smetnje koje
isključuju krivično gonjenje.
(2) O obustavi istrage kao i o razlozima za obustavu istrage tužitelj će u pisanoj formi obavijestiti
oštećenog koji ima prava predviđena u članu 231. ovog Zakona kao i osumnjičenog, ako je
ispitan, i osobu koja je prijavila krivično djelo.
(3) Tužitelj u slučajevima iz stava (1) tačka c) ovog člana može ponovo otvoriti istragu ako se
dobiju nove činjenice i okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je osumnjičeni
počinio krivično djelo.

Okončanje istrage
(1) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići
optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.
(2) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage,
tužilac će obavijestiti glavnog tužioca o razlozima neokončanja istrage. Glavni tužilac će odrediti

novi rok za okončanje istrage koji ne može biti duži od šest mjeseci, odnosno koji ne moze biti
duzi od jedne godine za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od 10
godina ili teža kazna, te naložiti poduzimanje potrebnih mjera da bi se istraga okončala.
(3) Ukoliko istragu nije bilo moguće završiti u roku iz stava (2) ovog člana, tužilac će o razlozima
zbog kojih istraga nije završena, u roku od osam dana obavijestiti glavnog tužioca, osumnjičenog i
oštećenog.
(4) Osumnjičeni i oštećeni mogu u roku od 15 dana od dana dostavljanja obavijesti iz stava (3)
ovog člana podnijeti pritužbu glavnom tužiocu zbog trajanja postupka. Ukoliko glavni tužilac
utvrdi da je pritužba osnovana, odrediće novi rok u kojem se, ukoliko postoje procesne
pretpostav e, istraga mora okončati, o čemu će obavijestiti podnosioca pritužbe.
(5) Optužnica se ne može podići ako osumnjičeni nije bio ispitan.

GLAVA XX - POSTUPAK OPTUŽIVANJA

Podizanje optužnice
(1) Kad u toku istrage tužilac nađe da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja
da je osumnjičeni učinio krivično djelo, pripremit ce 'uputit! optužnicu sudiji za prethodno
saslušanje u roku od 30 dana od dana kada je okončanje istrage zabilježeno u spisu.
(2) Ukoliko tužilac ne uputi optužnicu u roku iz stava (1) ovog člana, dužan je u roku od osam
dana o razlozima nepodizanja optužnice obavijestiti glavnog tužioca koji će poduzeti mjere da
tužilac u roku koji ne moze biti duzi od 30 dana podigne optužnicu. O određivanju dodatnog
roka obavjestit ce se osumnjičeni i oštećeni.
(3) Ako tužilac u roku iz stava (2) ovog člana ne podigne optužnicu obavijestiti će o tome glavnog
tužioca, te osumnjičenog i oštećenog koji imaju pravo u roku od osam dana od isteka tog roka
podnijeti pritužbu glavnom tužiocu. Glavni tužilac će tužiocu izdati obavezujuće uputstvo da u
određenom roku koji ne može biti duži od 30 dana podigne optužnicu.
(4) Nakon podizanja optužnice, osumnjičeni, odnosno optuženi i branilac, imaju pravo uvida u
sve spise i dokaze.
(5) Nakon podizanja optužnice, stranke ili branilac mogu predlagati sudiji za prethodno saslušanje
poduzimanje radnji u skladu s članom 238. ovog zakona.

Sadržaj optužnice
(1) Optužnica sadrži:
a) naziv suda,
b) ime i prezime osumnjičenog s osobnim podacima,
c) opis djela iz kog proizlaze zakonska obilježja krivičnog djela, vrijeme i mjesto učinjenja
krivičnog djela, predmet na kome je i sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo, kao i ostale
okolnosti potrebne da se krivično djelo što preciznije odredi,
d) zakonski naziv krivičnog djela s navođenjem odredbe krivičnog zakona,
e) prijedlog o dokazima koje treba izvesti, uz naznačenje svjedoka i vještaka ili pseudonima
zaštićenih svjedoka spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe kao dokaz,
f) rezultat istrage,
g) dokaze koji potkrjepljuju navode optužnice.
(2) Jednom optužnicom može se obuhvatiti više krivičnih djela ili više osumnjičenih.
(3) Ako se osumnjičeni nalazi na slobodi u optužnici se može predložiti da se odredi pritvor, a
ako se nalazi u pritvoru može se predložiti da se pritvor produži ili da se pusti na slobodu.

Odlučivanje o optužnici
(1) Odmah po prijemu optužnice sudija za prethodno saslušanje ispitat će da li je sud nadležan,
postoje li okolnosti iz člana 239. stav (1) tačka d) ovog Zakona, te je li optužnica propisno
sastavljena (Član 242. ovog Zakona). Ukoliko sud nađe da optužnica nije propisno sastavljena
postupit će se u skladu sa članom 162. st. (3) i (4) ovog Zakona.
(2) Sudija za prethodno saslušanje može potvrditi ili odbiti sve ili pojedine tačke optužnice u roku
od osam dana, a u složenim predmetima u roku od 15 dana od dana prijema optužnice. Ukoliko
odbije sve ili pojedine tačke optužnice, sudija za prethodno saslušanje donosi rješenje koje se
dostavlja tužitelju. Protiv ovog rješenja žalba se podnosi u roku od 24 sata. O žalbi odlučuje
vijeće iz člana 25. stav (6) ovog Zakona u roku od 72 sata.
(3) Prilikom potvrđivanja optužnice sudija za prethodno saslušanje proučava svaku tačku
optužnice i dokaze koje mu je dostavio tužitelj kako bi utvrdio postojanje osnovane sumnje.
(4) Pošto se potvrde pojedine ili sve tačke optužnice osumnjičeni dobiva status optuženog. Sudija
za prethodno saslušanje dostavlja optužnicu optuženom i njegovom branitelju.
(5) Sudija za prethodno saslušanje dostavit će optužnicu optuženom koji je na slobodi bez
odlaganja, a ako se nalazi u pritvoru u roku od 24 sata po potvrđivanju optužnice. Sudija za
prethodno saslušanje obavijestit će optuženog da u roku od 15 dana od dana dostavljanja
optužnice ima pravo na podnošenje prethodnih prigovora, da će ročište o izjašnjenju o krivnji biti
zakazano odmah nakon donošenja odluke o prethodnim prigovorima, odnosno po isteku roka za
ulaganje prethodnih prigovora, te da može navesti prijedloge dokaza koje namjerava izvesti na
glavnoj raspravi.
(6) Nakon odbijanja svih ili pojedinih tačaka u optužnici tužitelj može podnijeti novu ili
izmijenjenu optužnicu koja će biti zasnovana na novim dokazima. Nova odnosno izmijenjena
optužnica podnosi se na potvrđivanje.

Izjašnjenje o krivnji
(1) Izjavu o krivnji optuženi daje sudiji za prethodno saslušanje u prisustvu tužitelja i branitelja.
Prije izjave o priznanju krivnje optuženi će se upoznati sa svim mogućim posljedicama priznanja
krivnje u smislu člana 245. stav (1) ovog Zakona. U slučaju da optuženi nema branitelja, sudija za
prethodno saslušanje provjerit će da li optuženi razumije posljedice izjašnjavanja o krivnji, kao i
da li postoje uvjeti za postavljanje branitelja u skladu sa članom 59. stav (5), odnosno članom 60.
ovog Zakona. Izjava o krivnji i datim upozorenjima unosi se u zapisnik. Ukoliko se optuženi ne
izjasni o krivnji sudija za prethodno saslušanje će po službenoj dužnosti unijeti u zapisnik da
optuženi poriče krivnju.
(2) Ako se optuženi izjasni da je kriv, sudija za prethodno saslušanje uputit će predmet sudiji,
odnosno vijeću zbog zakazivanja ročišta na kojem će se utvrditi postojanje uvjeta iz člana 245.
ovog Zakona.
(3) Ukoliko se optuženi proglasi krivim nakon završetka glavne rasprave ili promijeni svoju
prvobitnu izjavu o poricanju krivnje i naknadno prizna krivnju, njegova izjava o poricanju krivnje
neće biti uzeta u obzir kod odmjeravanja sankcije.
(4) Nakon unošenja izjave o poricanju krivnje u zapisnik, sudija za prethodno saslušanje
proslijedit će predmet sudiji, odnosno vijeću kojem je predmet dodijeljen u cilju zakazivanja
glavne rasprave, a dokaze koji potkrjepljuju navode optužnice vraća tužitelju. Glavna rasprava bit
će zakazana u roku od 30 dana od dana izjašnjavanja o krivnji. Izuzetno, rok se može produžiti za
još 30 dana.

Razmatranje izjave o priznanju krivnje
(1) Prilikom razmatranja izjave o priznanju krivnje sud provjerava:
a) da li je do izjave o priznanju krivnje došlo dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem,
b) da li je optuženi upozoren i da li je razumio da se izjavom o priznanju krivnje odriče prava na
suđenje,
c) da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog,
d) da li je optuženi upoznat i da li je razumio moguće posljedice vezane uz imovinsko-pravni
zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom,
e) da li je optuženi upoznat sa odlukom o naknadi troškova krivičnog postupka i sa pravom da
bude oslobođen naknade u slučaju iz člana 202. stav (4) ovog Zakona.
(2) Ako sud prihvati izjavu o priznanju krivnje, izjava optuženog će se unijeti u zapisnik i nastaviti
sa raspravom za izricanje krivičnopravne sankcije.
(3) Ako sud odbaci izjavu o priznanju krivnje, to će saopćiti strankama i branitelju i konstatovati
u zapisniku. Izjava o priznanju krivnje ne može se koristiti kao dokaz u daljnjem toku krivičnog
postupka.

Pregovaranje o krivnji
(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi i njegov branitelj mogu do završetka glavne rasprave,
odnosno rasprave pred žalbenim vijećem pregovarati sa tužiteljem o uvjetima priznavanja krivnje
za djelo za koje se osumnjičeni, odnosno optuženi tereti.
(2) Sporazum o priznanju krivnje ne može se zaključiti ako se optuženi na ročištu za izjašnjenje o
krivnji izjasnio da je kriv.
(3) Prilikom pregovaranja sa osumnjičenim, odnosno optuženim i braniteljem opriznanju krivnje
u skladu sa stavom (1) ovog člana, tužitelj može predložiti izricanje kazne ispod zakonom
određenog minimuma kazne zatvora za to krivično djelo, odnosno blažu sankciju za
osumnjičenog, odnosno optuženog u skladu sa krivičnim zakonom.
(4) Sporazum o priznanju krivnje sačinjava se u pisanom obliku i uz optužnicu se dostavlja sudiji
za prethodno saslušanje, sudiji, odnosno vijeću. Nakon potvrđivanja optužnice sporazum o
priznanju krivnje razmatra i izriče krivičnopravnu sankciju predviđenu sporazumom sudija za
prethodno saslušanje sve do dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeću radi zakazivanja glavne
rasprave. Nakon dostavljanja predmeta radi zakazivanja glavne rasprave o sporazumu odlučuje
sudija, odnosno vijeće.
(5) Sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno vijeće sporazum mogu prihvatiti ili odbaciti.
(6) Prilikom razmatranja sporazuma o priznanju krivnje sud provjerava:
a) da li je do sporazuma o priznanju krivnje došlo dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem, kao i
nakon upoznavanja sa mogućim posljedicama, uključujući i posljedice vezane uz imovinsko-pravni zahtjev, oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i troškove krivičnog
postupka,
b) da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog,
c) da li optuženi razumije da se sporazumom o priznanju krivnje odriče prava na suđenje i da ne
može uložiti žalbu na krivičnopravnu sankciju koja će mu se izreći,
d) da li je izrečena krivičnopravna sankcija u skladu sa stavom (3) ovog člana,
e) da li je oštećenom pružena mogućnost da se pred tužiteljem izjasni o imovinsko-pravnom
zahtjevu.
(7) Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivnje, izjava optuženog će se unijeti u zapisnik i
nastaviti sa raspravom za izricanje krivičnopravne sankcije predviđene sporazumom.
(8) Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivnje, to će saopćiti strankama i branitelju i
konstatovati u zapisniku. Istovremeno će se odrediti datum održavanja glavne rasprave. Glavna

rasprava će se zakazati u roku od 30 dana. Priznanje iz ovog sporazuma ne može se koristiti kao
dokaz u krivičnom postupku.
(9) O rezultatima pregovaranja o krivnji sud će obavijestiti oštećenog.

Povlačenje optužnice
(1) Tužitelj može povući optužnicu, bez prethodnog odobrenja, do njenog potvrđivanja, a nakon
toga, pa do početka glavnog pretresa - samo uz odobrenje sudije za prethodno saslušanje.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana postupak se obustavlja rješenjem, a o čemu se odmah
obavještavaju osumnjičeni, odnosno optuženi i branitelj, kao i oštećeni.

Razlozi za prigovor i odluka o prigovoru
(1) Prethodnim prigovorima se:
a) osporava nadležnost,
b) ističu okolnosti iz člana 239. stav (1) tačka d) ovog Zakona,
c) ukazuje na formalne nedostatke u optužnici,
d) osporava zakonitost dokaza,
e) zahtijeva spajanje ili razdvajanje postupka,
f) osporava odluka o odbijanju zahtjeva za postavljanje branitelja na osnovu člana 60. stav (1)
ovog Zakona.
(2) Ukoliko sudija za prethodno saslušanje usvoji prigovor iz stava (1) tačka d) ovog člana odlučit
će da se takav dokaz izdvoji iz spisa i vrati tužitelju.
(3) O prethodnim prigovorima odlučuje sudija za prethodno saslušanje koji ne može učestvovati
u suđenju u roku od osam dana. Protiv rješenja kojim se odlučuje o prethodnim prigovorima
žalba nije dopuštena.
(4) Ako sudija za prethodno saslušanje povodom podnesenog prigovora utvrdi da su razlozi zbog
kojih je donio odluku u korist optuženika od koristi i za kojeg od suoptuženika koji nisu podnijeli
prethodne prigovore ili ih nisu podnijeli u tom pravcu, postupit će po službenoj dužnosti kao da
ti prigovori postoje.

Predraspravno ročište

Tokom priprema za glavnu raspravu sudija ili predsjednik vijeća može održati ročište sa
strankama i braniteljem da bi se razmotrila pitanja koja su relevantna za glavnu raspravu.

GLAVA XXI - GLAVNI PRETRES

Odjeljak 1 - Javnost glavnog pretresa

Opća javnost
(1) Glavni pretres je javan.
(2) Glavnom pretresu mogu prisustvovati samo punoljetne osobe.
(3) Osobe koje su prisutne na glavnom pretresu ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe, osim
djelatnika sudske policije i osoba kojima to dozvoli sudija, odnosno predsjednik vijeća.

Isključenje javnosti
Od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavnog pretresa sudija, odnosno vijeće može u svako
doba, po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranaka i branitelja, ali uvijek po njihovom
saslušanju, isključiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio, ako je to u interesu državne
sigurnosti ili ako je to potrebno radi čuvanja državne, vojne, službene ili važne poslovne tajne,
čuvanja javnog reda, zaštite morala u demokratskom društvu, osobnog i intimnog žvota
optuženog ili oštećenog ili zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka.

Na koga se ne odnosi isključenje javnosti
(1) Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, branitelja, oštećenog, zakonskog zastupnika i
punomoćnika.
(2) Sudija, odnosno vijeće može dopustiti da glavnom pretresu na kome je javnost isključena
budu prisutne službene osobe, naučni i javni radnici, a na zahtjev optuženog može to dopustiti i
njegovom bračnom, odnosno izvanbračnom drugu i bliskim srodnicima.
(3) Sudija, odnosno vijeće će upozoriti osobe koje su prisutne glavnom pretresu na kome je
javnost isključena da su dužne da kao tajnu čuvaju sve ono što su na pretresu saznale i da
neovlašteno odavanje tajne predstavlja krivično djelo.

Odluka o isključenju javnosti
(1) Odluku o isključenju javnosti donosi sudija, odnosno vijeće rješenjem koje mora biti
obrazloženo i javno objavljeno.
(2) Rješenje o isključenju javnosti može se pobijati samo u žalbi na presudu.
Odjeljak 2 - Rukovođenje glavnim pretresom

Obavezno prisustvo na glavnom pretresu
(1) Sudija, odnosno članovi vijeća i zapisničar moraju biti neprekidno prisutni na glavnom
pretresu.
(2) Ako je u izgledu da će glavni pretres trajati duže, predsjednik vijeća može zatražiti od
predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija da prisustvuju glavnom pretresu kako bi
zamijenili članove vijeća u slučaju njihove sprječenosti.

Obaveze sudije, odnosno predsjednika vijeća
(1) Sudija, odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom.
(2) Dužnost sudije, odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano pretresanje predmeta, i
otklanjanje svega što odugovlači postupak, a ne doprinosi razjašnjenju stvari.
(3) Ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano, o prijedlozima stranaka i branitelja odlučuje
sudija, odnosno predsjednik vijeća.
(4) Odluke sudije, odnosno predsjednika vijeća se uvijek objavljuju i s kratkim obrazloženjem
razmatranih činjenica, unose u zapisnik o glavnom pretresu.

Redoslijed radnji glavnog pretresa
Glavni pretres teče redom koji je određen u ovom zakonu, ali sudija, odnosno predsjednik vijeća
može odrediti da se odstupi od redovnog toka raspravljanja zbog posebnih okolnosti, a naročito
zbog broja optuženih, broja krivičnih djela i obima dokaznog materijala. U zapisnik o glavnom
pretresu unijet će se razlozi zašto se glavni pretres ne održava prema zakonom utvrđenom
redoslijedu.

Dužnost sudije, odnosno predsjednika vijeća
(1) Dužnost sudije, odnosno predsjednika vijeća je da se stara o održavanju reda u sudnici i
dostojanstvu suda. Sudija, odnosno predsjednik vijeća može odmah poslije otvaranja zasjedanja
upozoriti osobe koje su prisutne na glavnom pretresu da se pristojno ponašaju i da ne ometaju

rad suda. Sudija, odnosno predsjednik vijeća može odrediti pretresanje osoba koje su prisutne na
glavnom pretresu.
(2) Sudija, odnosno predsjednik vijeća može narediti da se sa zasjedanja udalje sve osobe koje kao
slušatelji prisustvuju glavnom pretresu, ako su se mjere za održavanje reda predviđene u ovom
zakonu pokazale neefikasnim za osiguranje neometanog održavanja glavnog pretresa.
(3) U sudnici je zabranjeno filmsko ili televizijsko snimanje. Izuzetno, predsjednik suda može
odobriti takvo snimanje na glavnom pretresu. Ako je snimanje odobreno, sudija, odnosno
predsjednik vijeća može na glavnom pretresu, iz opravdanih razloga, odlučiti da se pojedini
dijelovi glavnog pretresa ne snimaju.

Kažnjavanje zbog narušavanja reda i procesne discipline
(1) Sudija, odnosno predsjednik vijeća može udaljiti osobu iz sudnice da bi se zaštitilo pravo na
pravedno i javno suđenje odnosno održalo dostojanstveno i neometano suđenje.
(2) Sudija, odnosno predsjednik vijeća može narediti da se optuženi udalji iz sudnice za određeni
vremenski period ukoliko optuženi i nakon upozorenja nastavi s nedoličnim ponašanjem zbog
kojeg je opravdano njegovo udaljenje iz sudnice. U tom vremenskom periodu sudija, odnosno
predsjednik vijeća može nastaviti postupak, ukoliko optuženi ima branitelja.
(3) Ako tužitelj, branitelj, oštećeni, zakonski zastupnik, punomoćnik oštećenog, svjedok, vještak,
tumač ili druga osoba koja prisustvuje glavnom pretresu ometa red ili se ne pokorava naređenjima
sudije, odnosno predsjednika vijeća za održavanje reda - sudija, odnosno predsjednik vijeća će ga
upozoriti. Ako upozorenje bude bezuspješno sudija, odnosno predsjednik vijeća može narediti da
se osoba udalji iz sudnice i kazni novčanom kaznom do 10.000 KM. Ako tužitelj ili branitelj budu
udaljeni iz sudnice sudija, odnosno predsjednik vijeća će obavijestiti Visoko sudsko i tužilačko
vijeće Federacije Bosne i Hercegovine ili Federalnu advokatsku komoru čiji je branitelj član - radi
preduzimanja daljnjih mjera.
(4) Branitelju ili punomoćniku oštećenog koji, nakon što je kažnjen, produži da narušava red,
sudija, odnosno predsjednik vijeća može uskratiti daljnje zastupanje na glavnom pretresu i kazniti
ga novčanom kaznom do 30.000 KM. Rješenje o tome, s obrazloženjem, unosi se u zapisnik o
glavnom pretresu. Protiv ovog rješenja dopuštena je posebna žalba. Glavni pretres će se prekinuti
ili odložiti, dok optuženi ne uzme drugog branitelja i ne pripremi za odbranu.

Davanje lažnog iskaza od svjedoka ili vještaka
Ako postoji osnovana sumnja da je svjedok ili vještak na glavnom pretresu dao lažni iskaz, sudija,
odnosno predsjednik vijeća može narediti da se sačini poseban prijepis zapisnika o iskazu
svjedoka ili vještaka koji će se dostaviti tužitelju.
Odjeljak 3 - Pretpostavke za održavanje glavnog pretresa

Otvaranje zasjedanja
Sudija, odnosno predsjednik vijeća otvara zasjedanje, objavljuje predmet glavnog pretresa i sastav
vijeća. Zatim će sudija, odnosno predsjednik vijeća utvrditi da li su prisutne sve pozvane osobe, a
ako nisu, provjerit će da li su im pozivi dostavljeni i da li su svoj izostanak opravdale.

Nedolazak tužitelja, odnosno osobe koja ga zamjenjuje na glavni pretres
(1) Ako tužitelj ili osoba koja ga zamjenjuje i koja je uredno pozvana ne dođe na glavni pretres,
glavni pretres će se odložiti. Sudija, odnosno predsjednik vijeća pozvat će tužitelja, odnosno
osobu koja ga zamjenjuje da iznese razloge svog nedolaska. Na osnovu izjave sudija će utvrditi da
li treba biti kažnjen kaznom iz stava 2. ovog člana. Ako se tužitelj, odnosno osoba koja ga
zamjenjuje kažnjava, o tome obavještava Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine.
(2) Sudija, odnosno predsjednik vijeća može kazniti novčanom kaznom do 5.000 KM tužitelja,
odnosno osobu koja ga zamjenjuje i koja se na uredan poziv suda za glavni pretres nije odazvala i
nije opravdala svoj izostanak.

Nedolazak optuženog na glavni pretres
(1) Ako je optuženi uredno pozvan, a na glavni pretres ne dođe niti svoj izostanak opravda sudija,
odnosno predsjednik vijeća će odložiti glavni pretres i narediti da se optuženi na idući glavni
pretres prinudno dovede. Ako do privođenja optuženi opravda izostanak, sudija odnosno
predsjednik vijeća će opozvati naredbu o prinudnom dovođenju.
(2) Ako optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres i ako
prinudnom dovođenje nije uspjelo sudija, odnosno predsjednik vijeća može optuženom odrediti
pritvor.
(3) Protiv rješenja o određivanju pritvora dopuštena je žalba koja ne odlaže njegovo izvršenje.
(4) Ako ne bude ranije ukinut pritvor traje do objavljivanja presude a najduže 30 dana.

Zabrana suđenja u odsustvu
Optuženom se ne može suditi u odsustvu.

Nedolazak branitelja na glavni pretres
(1) Ako branitelj koji je uredno pozvan ne dođe ili bez odobrenja napusti glavnu raspravu na
glavni pretres, glavni pretres će se odložiti. Sudija, odnosno predsjednik vijeća pozvat će branitelja
da objasni razloge svog nedolaska ili napuštanja glavne rasprave. Na osnovu izjave branitelja

sudija, odnosno predsjednik vijeća će utvrditi da li branitelj treba biti kažnjen. Kada se branitelj u
ovakvim slučajevima kažnjava, obavještava se advokatska komora čiji je on član.
(2) Sudija, odnosno predsjednik vijeća može kazniti novčanom kaznom do 5.000 KM branitelja
koji se nije odazvao na uredan poziv suda za glavni pretres i nije opravdao svoj izostanak ili
napuštanje glavne rasprave.
(3) Ako je optuženom određen novi branitelj ili je izabrao novog branitelja, glavni pretres će biti
odložen. Sudija, odnosno predsjednik vijeća će dati novom branitelju dovoljno vremena za
pripremu odbrane, a taj vremenski period ne može biti kraći od 15 dana ako se radi o krivičnom
djelu s propisanom kaznom zatvora deset godina ili težom kaznom, osim ako se optuženi ne
odrekne ovog prava, a sudija, odnosno predsjednik vijeća se uvjeri da kraće vrijeme za pripremu
odbrane neće uticati na pravo optuženog na pravedno suđenje.

Nedolazak svjedoka ili vještaka na glavni pretres
(1) Ako je svjedok ili vještak uredno pozvan, a na glavni pretres ne dođe niti svoj izostanak
opravda sudija, odnosno predsjednik vijeća može narediti prinudno dovođenje svjedoka ili
vještaka.
(2) Svjedoka ili vještaka koji je uredno pozvan, a izostanak nije opravdao, sudija, odnosno
predsjednik vijeća može kazniti novčanom kaznom do 5.000 KM.
(3) U slučaju iz stava 1. ovog člana sudija, odnosno predsjednik vijeća će odlučiti da li glavni
pretres treba odložiti.
Odjeljak 4 - Odlaganje i prekidanje glavnog pretresa

Razlozi za odlaganje glavnog pretresa
(1) Na zahtjev stranaka ili branitelja glavni pretres se može odložiti rješenjem sudije, odnosno
predsjednika vijeća ako treba pribaviti nove dokaze ili ako je optuženi nakon izvršenog krivičnog
djela nesposoban da prisustvuje glavnom pretresu ili ako postoje druge smetnje da se glavni
pretres uspješno provede.
(2) Rješenje kojim se odlaže glavni pretres unijeće se u zapisnik i, po mogućnosti, odrediti će se
dan i sat nastavka glavnog pretresa. Sudija, odnosno predsjednik vijeća će također narediti
osiguranje dokaza koji se mogu izgubiti ili uništiti zbog odlaganja glavnog pretresa.
(3) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana nije dopuštena žalba.

Nastavljanje odloženog glavnog pretresa
(1) Ako se glavna rasprava koja je bila odložena drži pred istim sudijom, odnosno vijećem,
rasprava će se nastaviti, a sudija, odnosno predsjednik vijeća će ukratko iznijeti tok ranije glavne
rasprave. Sudija, odnosno predsjednik vijeća može odrediti da glavna rasprava počne iznova.
(2) Glavna rasprava koja je odložena mora iznova početi ako se izmijenio sastav vijeća ili ako je
odlaganje trajalo duže od 30 dana, ali uz saglasnost stranaka i branitelja vijeće može odlučiti da se
u ovakvom slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviđaj, nego da se
koriste iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijoj glavnoj raspravi, odnosno da se koristi zapisnik o
uviđaju.
(3) Ako se glavna rasprava drži pred drugim sudijom, odnosno predsjednikom vijeća - glavna
rasprava mora iznova početi i svi dokazi se moraju ponovno izvesti. Izuzetno, ako se rasprava
drži pred drugim predsjednikom vijeća, uz saglasnost stranaka i branitelja, vijeće može odlučiti da
se ranije izvedeni dokazi neće ponovo izvoditi.
(4) U slučaju iz st. (2) i (3) ovog člana sudija, odnosno vijeće može bez saglasnosti stranaka i
branitelja, a po njihovom saslušanju, odlučiti da se iskazi svjedoka i vještaka dati u ranijoj raspravi
koriste kao dokaz ukoliko su svjedoci ili vještaci umrli, duševno oboljeli, ili se ne mogu pronaći, ili
je njihov dolazak pred sud nemoguć ili je znatno otežan iz drugih razloga.

Prekid glavnog pretresa
(1) Osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom sudija, odnosno predsjednik vijeća može
prekinuti glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog vremena ili da bi se neki dokaz
pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremanja optužbe ili odbrane.
(2) Prekinuti glavni pretres nastavlja se uvijek pred istim sudijom, odnosno vijećem.
(3) Ako se glavni pretres ne može nastaviti pred istim sudijom, odnosno vijećem ili ako je prekid
glavnog pretresa trajao duže od 8 dana postupit će se po odredbama člana 266. ovog zakona.
Odjeljak 5 - Zapisnik o glavnom pretresu

Način vođenja zapisnika
(1) O radu na glavnoj raspravi vodi se zapisnik. Ako je glavna rasprava snimana u skladu sa
članom 169. ovog Zakona, prijepis preduzete radnje će se na opravdan zahtjev stranaka i
branitelja dostaviti strankama i branitelju najkasnije u roku od tri dana od preduzete radnje na
glavnoj raspravi. O opravdanosti zahtjeva odlučuje sudija, odnosno predsjednik vijeća.
(2) Sudija, odnosno predsjednik vijeća može narediti da se određeni dio zapisnika pročita ili
reprodukuje, a pročitat će ga ili reprodukovati uvijek ako to zahtijevaju stranke, branitelj ili osoba
čija se izjava unosi u zapisnik.

Unošenje izreke presude u zapisnik
(1) U zapisnik o glavnom pretresu unosi se potpuna izreka presude, uz naznačenje da li je presuda
javno objavljena. Izreka presude unijeta u zapisnik o glavnom pretresu predstavlja izvornik.
(2) Ako je doneseno rješenje o pritvoru i ono se unosi u zapisnik o glavnom pretresu.

Čuvanje materijalnih dokaza
(1) U posebnoj prostoriji suda se pohranjuju i čuvaju materijalni dokazi prikupljeni u toku
krivičnog postupka. Sudija, odnosno predsjednik vijeća može u bilo koje vrijeme izdati naredbu
koja se odnosi na kontrolu i raspolaganje materijalnim dokazima.
(2) Federalni ministar pravde donijet će propise kojima će odrediti način i uvjete pod kojima se
čuvaju materijalni dokazi iz stava 1. ovog člana.
Odjeljak 6 - Početak glavnog pretresa

Ulazak sudije, odnosno vijeća u sudnicu
(1) Prilikom ulaska sudije ili vijeća u sudnicu i prilikom njihovog izlaska iz sudnice svi prisutni, na
poziv ovlaštene osobe, treba da ustanu.
(2) Stranke i drugi učesnici postupka dužni su da ustanu kad se obraćaju sudu, osim ako za to
postoje opravdane prepreke.

Uvjeti za održavanje glavnog pretresa
Kada sudija, odnosno predsjednik vijeća utvrdi prisustvo svih pozvanih osoba na glavnom
pretresu ili kada odluči da se glavni pretres održi bez prisustva određenih pozvanih osoba ili je
odlučivanje o ovim stvarima odloženo, pozvat će optuženog i uzeti od njega osobne podatke radi
utvrđivanja identiteta.

Utvrđivanje identiteta optuženog i davanje uputa
(1) Sudija, odnosno predsjednik vijeća uzima od optuženog osobne podatke (član 92.) da bi
utvrdio njegov identitet.
(2) Nakon utvrđivanja identiteta optuženog sudija, odnosno predsjednik vijeća će upitati stranke i
branitelja da li imaju primjedbe na sastav vijeća i nadležnost suda.
(3) Nakon utvrđivanja identiteta optuženog sudija, odnosno predsjednik vijeća će uputiti svjedoke
i vještake u prostoriju van sudnice za njih određenu, gdje će čekati dok budu pozvani da svjedoče.
Sudija, odnosno predsjednik vijeća će upozoriti svjedoke da dok čekaju o svojim iskazima ne
razgovaraju s drugim svjedocima. Na prijedlog tužitelja, optuženog ili branitelja sudija, odnosno

predsjednik vijeća će odobriti onim vještacima na koje se prijedlog odnosi da prisustvuju toku
pretresa u sudnici.
(4) Ukoliko je prisutan oštećeni, ali još nije podnio imovinskopravni zahtjev, sudija, odnosno
predsjednik vijeća će ga poučiti da može podnijeti taj zahtjev do zaključenja glavnog pretresa.
(5) Sudija, odnosno predsjednik vijeća može preduzeti neophodne mjere radi sprečavanja
međusobnog komuniciranja svjedoka, vještaka i stranaka.

Pouke optuženom
(1) Sudija, odnosno predsjednik vijeća će upozoriti optuženog na potrebu pažljivog praćenja toka
pretresa i poučit će ga da može iznositi činjenice i predlagati dokaze u svoju korist, da može
postavljati pitanja saoptuženom, svjedocima i vještacima i da može davati obrazloženja u vezi s
njihovim iskazima.
(2) Sudija, odnosno predsjednik vijeća poučit će optuženog da može dati iskaz u toku dokaznog
postupka u svojstvu svjedoka i ako odluči da da takav iskaz bit će podvrgnut direktnom i
unakrsnom ispitivanju u smislu člana 277. ovog Zakona, odnosno opomenut i upozoren u smislu
člana 100. ovog zakona. U tom slučaju optuženi kao svjedok ne polaže zakletvu odnosno ne daje
izjavu. Sud će omogućiti da se u vezi sa tim svojim pravom optuženi prethodno konsultuje sa
braniteljem, a ukoliko nema branitelja sud će pažljivo ispitati da li mu je branitelj nužan.

Čitanje optužnice i uvodna izlaganja
(1) Glavni pretres počinje čitanjem optužnice. Optužnicu čita tužitelj.
(2) Nakon čitanja optužnice sudija, odnosno predsjednik vijeća upitat će optuženog da li je
razumio njene navode. Ako sudija, odnosno predsjednik vijeća ustanovi da optuženi nije razumio
optužnicu, ukratko će je izložiti optuženom na način koji mu je razumljiv. Nakon toga tužitelj će
ukratko iznijeti dokaze na kojima zasniva optužnicu.
(3) Optuženi i njegov branitelj mogu nakon toga izložiti koncept odbrane.
Odjeljak 7 - Dokazni postupak

Izvođenje dokaza
(1) Stranka i branitelj imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze.
(2) Osim ako sudija, odnosno predsjednik vijeća u interesu pravde ne odredi drugačije, dokazi se
na glavnom pretresu izvode sljedećim redom:
a) dokazi optužbe,
b) dokazi odbrane,
c) okazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika),
d) dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje (duplika),
e) dokazi čije je izvođenje naložio sudija, odnosno vijeće,
f) sve dokaze relevantne za izricanje krivično-pravnih sankcija.
(3) Prilikom izvođenja dokaza dozvoljeno je direktno, unakrsno i dodatno ispitivanje. Direktno
ispitivanje obavlja strana koja poziva svjedoka, ali sudija, odnosno vijeće može u svakom trenutku
postaviti pitanje svjedoku.

Direktno, unakrsno i dodatno ispitivanje svjedoka
(1) Dozvoljeno je ispitivanje svjedoka od stranke, odnosno branitelja koji je pozvao svjedoka
(direktno ispitivanje), zatim ispitivanje tog svjedoka od suprotne stranke, odnosno branitelja
(unakrsno ispitivanje) i ponovno ispitivanje svjedoka od stranke, odnosno branitelja koji ga je
pozvao. Svjedoka ispituje stranka koja ga je pozvala, ali sudija, odnosno predsjednik i članovi
vijeća mogu u svakoj fazi ispitivanja postaviti svjedoku odgovarajuće pitanje. Pitanja svjedoku od
suprotne stranke ograničavaju se na pitanja koja su prethodno postavljena tokom ispitivanja
svjedoka od stranke koja je pozvala svjedoka i pitanja u korist vlastitih tvrđenja. Pitanja na
ponovnom ispitivanju svjedoka od stranke koja ga je pozvala ograničavaju se i odnose na pitanja
postavljena tokom ispitivanja svjedoka od suprotne stranke. Nakon što svjedok bude ispitan
sudija, odnosno predsjednik i članovi vijeća mu mogu postavljati pitanja.
(2) Pitanja koja navode na odgovor koji se želi čuti ne mogu se postavljati pri direktnom
ispitivanju, osim u slučaju potrebe razjašnjenja izjave svjedoka. Po pravilu, pitanja koja navode na
odgovor koji se želi čuti - dopuštena su samo prilikom unakrsnog ispitivanja. Kada stranka
pozove svjedoka suprotne stranke ili kada svjedok pokazuje odbojan stav ili ne želi da sarađuje
sudija, odnosno predsjednik vijeća može dozvoliti upotrebu pitanja koja navode na odgovor koji
se želi čuti.
(3) Sudija, odnosno predsjednik vijeća će u odgovarajućoj mjeri kontrolisati način i redoslijed
ispitivanja svjedoka i izvođenja dokaza, vodeći računa da ispitivanje i izvođenje dokaza bude
efikasno za utvrđivanje istine, da se izbjegne nepotrebno gubljenje vremena i zaštite svjedoci od
uznemiravanja i zbunjivanja.
(4) Prilikom izvođenja dokaza iz člana 276. stav 2. tačka e) ovog zakona sud će ispitati svjedoka, a
nakon toga dozvolit će strankama i branitelju da postavljaju pitanja.

Pravo suda da ne dopusti pitanje ili dokaz
(1) Sudija, odnosno predsjednik vijeća će zabraniti pitanje i odgovor na pitanje koje je već
postavljeno - ako je to pitanje po njegovoj ocjeni nedopušteno ili nevažno za predmet.
(2) Ako sudija, odnosno predsjednik vijeća zaključi da okolnosti koje stranka i branitelj želi da
dokaže nemaju značaja za predmet ili da je ponuđeni dokaz nepotreban ili da je prilikom
ispitivanja propušteno da se svjedok ispita na okolnosti na koje je ponovno predloženo njegovo
ispitivanje, odbit će izvođenje takvog dokaza.

Posebna pravila o dokazima u slučajevima seksualnih delikata
(1) Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom spolnom životu prije
počinjenog krivičnog djela koje je predmet postupka. Niti jedan dokaz koji se iznosi da bi
pokazao ranije spolno iskustvo, ponašanje ili spolnu orijentaciju oštećenog neće se prihvatiti.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana može se u postupku koristiti dokaz da sperma, medicinska
dokumentacija o povredama ili drugi materijalni dokazi potiču od druge osobe, a ne od
optuženog.
(3) U slučajevima učinjenja krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih
međunarodnim pravom, pristanak žrtve se ne može upotrijebiti u prilog odbrane optuženog.
(4) Prije prihvatanja dokaza u skladu s ovim članom obavit će se odgovarajuće saslušanje s koga je
isključena javnost.
(5) Zahtjev, prateća dokumentacija i zapisnik sa saslušanja čuvaju se zapečaćeni u posebnom
omotu, osim ako sud ne odredi drugačije.

Posljedice priznanja optuženog
Ako je priznanje optuženog na glavnom pretresu potpuno i u skladu s prije izvedenim dokazima,
u dokaznom postupku izvest će se samo oni dokazi koji se odnose na odluku o krivičnopravnoj
sankciji.

Polaganje zakletve, odnosno davanje izjave
(1) Svi svjedoci polažu zakletvu ili daju izjavu prije svjedočenja koja zamjenjuje zakletvu.
(2)Tekst zakletve, odnosno izjave glasi: "Zaklinjem se - izjavljujem da ću o svemu što pred sudom
budem pitan govoriti istinu i da ništa od onog što mi je poznato neću prešutjeti.
(3) Nijemi svjedoci koji znaju čitati i pisati daju zakletvu odnosno izjavu potpisivanjem teksta
zakletve, odnosno izjave, a gluhi svjedoci čitaju tekst zakletve, odnosno izjave. Ako gluhi ili nijemi
svjedoci ne znaju čitati i pisati, zakletva, odnosno izjava se daje preko tumača.

Zaštita svjedoka od vrijeđanja, prijetnji i napada
(1) Sudija, odnosno predsjednik vijeća dužan je zaštititi svjedoka od vrijeđanja, prijetnje i napada.
(2) Sudija, odnosno predsjednik vijeća će upozoriti ili novčano kazniti učesnika u postupku ili bilo
koju drugu osobu koja vrijeđa, prijeti ili dovodi u opasnost sigurnost svjedoka pred sudom. U
slučaju novčanog kažnjavanja primijenjuje se odredba člana 257. ovog zakona.
(3) U slučaju ozbiljne prijetnje svjedoku sudija, odnosno predsjednik vijeća će obavijestiti tužitelja
radi preduzimanja krivičnog gonjenja.
(4) Na prijedlog stranke ili branitelja sudija, odnosno predsjednik vijeća naredit će policijskim
organima preduzimanje mjera neophodnih za zaštitu svjedoka.

Kažnjavanje za odbijanje svjedočenja
(1) Ako svjedok odbije svjedočiti bez opravdanog razloga i nakon upozorenja na posljedice može
biti kažnjen novčanom kaznom do 30.000,00 KM.
(2) Ako i poslije toga odbije svjedočiti, može se zatvoriti. Zatvor traje dok svjedok ne pristane
svjedočiti, ili dok njegovo svjedočenje ne postane nepotrebno, ili dok se krivični postupak ne
završi, ali najduže 30 dana.
(3) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili naređen zatvor uvijek odlučuje
vijeće iz člana 25. stav (6) ovog Zakona. Žalba protiv rješenja o novčanoj kazni i zatvoru ne
zadržava izvršenje rješenja.

Angažovanje vještaka
(1) Vještaka mogu angažovati stranke, branitelj i sud.
(2) Troškove vještaka iz stava 1. ovog člana snosi onaj koji ga je angažovao.

Ispitivanje vještaka
(1) Prije ispitivanja vještaka, sudija, odnosno predsjednik vijeća opomenut će ga i na njegovu
dužnost da iznese nalaz i mišljenje na najbolji mogući način i u skladu s vještinom i pravilima
struke i upozorit će ga da davanje lažnog iskaza o nalazu i mišljenju predstavlja krivično djelo.
(2) Vještak će položiti zakletvu, odnosno dati izjavu prije svjedočenja.
(3) Zakletva, odnosno izjava se daje usmeno.
(4) Tekst zakletve, odnosno izjave glasi: "Zaklinjem se čašću-izjavljujem da ću govoriti istinu i da
ću tačno i potpuno iznijeti svoj nalaz i mišljenje."
(5) Pisani nalaz i mišljenje vještaka bit će prihvaćen kao dokazni materijal samo ukoliko je taj
vještak svjedočio na pretresu.

Otpuštanje svjedoka i vještaka
(1) Saslušani svjedoci i vještaci ostat će ispred sudnice ukoliko ih sudija, odnosno predsjednik
vijeća potpuno ne otpusti nakon ispitivanja od stranaka i branitelja, odnosno suda.
(2) Na prijedlog stranke ili branitelja ili po službenoj dužnosti, sudija, odnosno predsjednik vijeća
može narediti da ispitani svjedoci i vještaci napuste sudnicu i da budu naknadno pozvani i
ponovno ispitani u prisustvu ili odsustvu ostalih svjedoka i vještaka.

Saslušanje van sudnice
(1) Ako se u toku suđenja sazna da svjedok ili vještak nije u mogućnosti da dođe pred sud, ili da
bi njegov dolazak bio povezan s nesrazmjernim teškoćama, sudija, odnosno predsjednik vijeća
može narediti da se svjedok, odnosno vještak ispita van sudnice - ukoliko njegovo svjedočenje
smatra važnim. Sudija, odnosno predsjednik vijeća, stranke i branitelj će prisustvovati ispitivanju,
a ispitivanje će se provesti u skladu s članom 277. ovog zakona.
(2) Ako sudija, odnosno predsjednik vijeća nađe da je to neophodno, ispitivanje svjedoka se može
izvršiti prilikom rekonstrukcije događaja van sudnice. Sudija, odnosno predsjednik vijeća, stranke
i branitelj će biti prisutne na rekonstrukciji, a ispitivanje će se provesti u skladu s članom 277.
ovog zakona.
(3) Stranke, branitelj i oštećeni uvijek se pozivaju da prisustvuju ispitivanju svjedoka ili izvođenju
rekonstrukcije. Saslušanje će se provesti kao da se izvodi na glavnoj raspravi u skladu sa članom
277. ovog Zakona.
(4) Ako sudija, odnosno predsjednik vijeća nađe da je to neophodno, na ispitivanje maloljetnika
kao svjedoka shodno se primjenjuju odredbe člana 100. stava 6. i člana 104. ovog zakona.

Izuzeci od neposrednog provođenja dokaza
(1) Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnoj raspravi i mogu biti korišteni prilikom
direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje,
nakon čega se prilažu kao dokazni materijal ili za dodatno ispitivanje. U ovom slučaju osobi će se
dati mogućnost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije,
odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitane
osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć, ili
je znatno otežan iz važnih uzroka ili ako bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnoj
raspravi.
(3) Ako se tokom glavne rasprave optuženi koristi pravom da nije dužan iznijeti svoju odbranu ili
odgovarati na postavljena pitanja, zapisnik o iskazu optuženog koji je dat u istrazi može se, prema
odluci sudije odnosno vijeća, pročitati i koristiti kao dokaz na glavnoj raspravi i priložiti kao
dokazni materijal samo ako je optuženi prilikom saslušanja u istrazi bio upozoren u skladu sa
članom 92. stav (2) tačka c) ovog Zakona.

Zapisnici o dokaznom materijalu
(1) Zapisnik o uviđaju na licu mjesta, o pretresanju stana ili osoba, o oduzimanju stvari, knjiga,
zapisnika i ostalih dokaza iznijet će se na glavnom pretresu da bi se utvrdio njihov sadržaj, a po
ocjeni sudije, odnosno predsjednika vijeća njihov sadržaj se može ukratko unijeti u zapisnik o
glavnom pretresu.
(2) Za provjeru vjerodostojnosti pismena, zapisa ili fotografije, potrebni su originalno pismeno,
zapis ili fotografija, osim ako nije drugačije propisano ovim zakonom.
(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana može se koristiti kao dokaz i ovjerena kopija originala, kao i
kopija koja je potvrđena kao neizmjenjena u odnosu na original.
(4) Dokazni materijal iz stava 1. ovog člana se čita ukoliko se stranke i branitelj drugačije ne
dogovore.

Izmjena optužbe
Ako tužitelj ocijeni da izvedeni dokazi ukazuju da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u
optužnici on može do okončanja dokaznog postupka izmijeniti optužnicu. Radi pripremanja
odbrane glavni pretres se može odgoditi. U ovom slučaju ne vrši se potvrđivanje optužnice.

Dopuna dokaznog postupka
(1) Nakon izvođenja dokaza sudija, odnosno predsjednik vijeća će upitati stranke i branitelja da li
imaju još neki dokazni prijedlog.
(2) Ukoliko stranke i branitelj nemaju nove dokazne prijedloge ili prijedlozi budu odbijeni sudija,
odnosno predsjednik vijeća će objaviti da je dokazni postupak završen.

Završna riječ
(1) Nakon završetka dokaznog postupka sudija, odnosno predsjednik vijeća će pozvati tužitelja,
oštećenog, branitelja i optuženog radi davanja završne riječi. Posljednja riječ uvijek pripada
optuženom.
(2) Ako optužnicu zastupa više tužitelja ili optuženi ima više od jednog branitelja svi mogu dati
završnu riječ, ali se njihova izlaganja ne mogu ponavljati.

Završetak glavnog pretresa
Nakon završnih riječi sudija, odnosno predsjednik vijeća objavljuje da je glavni pretres završen, a
sud se povlači na vijećanje i glasanje radi donošenja presude.

GLAVA XXII - PRESUDA

Odjeljak 1 - Izricanje presude

Izricanje i objavljivanje presude
Presuda se izriče i objavljuje u ime Federacije Bosne i Hercegovine.

Vezanost presude za optužbu
(1) Presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet
optužbe sadržane u potvrđenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici.
(2) Sud nije vezan za prijedloge tužitelja u pogledu pravne ocjene djela.

Dokazi na kojima se zasniva presuda
(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.
(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na
osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana.
Odjeljak 2 - Vrste presuda

Meritorne i procesne presude
(1) Presudom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ili se oglašava krivim.
(2) Ako optužba obuhvata više krivičnih dijela u presudi će se izreći da li se i za koje djelo
optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ili se oglašava krivim.

Presuda kojom se optužba odbija
Presudu kojom se optužba odbija sud će izreći:
a) ako za presuđenje sud nije stvarno nadležan,
b) ako je tužitelj od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optužnice,
c) ako nije bilo potrebnog odobrenja ili ako je nadležni državni organ odustao od odobrenja,
d) ako je optuženi za isto djelo već pravomoćno osuđen, oslobođen od optužbe ili je postupak
protiv njega rješenjem pravomoćno obustavljen, a ne radi se o rješenju o obustavljanju postupka
iz člana 342. ovog zakona,
e) ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja ili se krivično gonjenje
ne može preduzeti zbog zastarjelosti ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično
gonjenje.

Presuda kojom se optuženi oslobađa od optužbe
Presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe sud će izreći:
a) ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao krivično djelo,
b) ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost optuženog,
c) ako nije dokazano da je optuženi učinio krivično djelo za koje se optužuje.

Presuda kojom se optuženi oglašava krivim
(1) U presudi kojom se optuženi oglašava krivim, sud će izreći:
a) za koje se krivično djelo optuženik oglašava krivim, uz navođenje činjenica i okolnosti koje
čine obilježja krivičnog djela, kao i onih od kojih ovisi primjena određene odredbe Krivičnog
zakona,
b) zakonski naziv krivičnog djela i koje su odredbe Krivičnog zakona primijenjene,
c) kakva se kazna izriče optuženom ili se po odredbama Krivičnog zakona oslobađa od kazne,
d) odluku o uvjetnoj osudi,
e) odluku o mjerama sigurnosti, o oduzimanju imovinske koristi i odluku o vraćanju predmeta
(član 88.) ako predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku, odnosno držatelju,
f) odluku o uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne,
g) odluku o troškovima krivičnog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu, kao i o tome da se
pravomoćna presuda ima objaviti putem sredstava javnog informiranja.
(2) Ako je optuženom izrečena novčana kazna u presudi će se odrediti rok u kojem se novčana
kazna ima platiti i način zamjene izvršenja novčane kazne u slučaju da se novčana kazna ne plati.
Odjeljak 3 - Objavljivanje presude

Vrijeme i mjesto objavljivanja presude
(1) Pošto je presuda izrečena sud će je odmah objaviti. Ako sud nije u mogućnosti da istog dana
po završetku glavnog pretresa izrekne presudu, odložit će objavljivanje presude najviše za tri dana
i odredit će vrijeme i mjesto objavljivanja presude.
(2) Sud će u prisutnosti stranaka, branitelja, zakonskih zastupnika i punomoćnika javno pročitati
izreku i priopćiti ukratko razloge presude.
(3) Objavljivanje presude će se izvršiti i kad stranka, branitelj, zakonski zastupnik ili punomoćnik
nije prisutan. Sud može odlučiti da optuženom koji je odsutan, presudu usmeno priopći sudija,
odnosno predsjednik vijeća ili da mu se presuda samo dostavi.
(4) Ako je javnost na glavnom pretresu bila isključena, izreka presude će se uvijek pročitati u
javnom zasjedanju. Vijeće će odlučiti hoće li i koliko isključiti javnost prilikom objavljivanja
razloga presude.
(5) Svi prisutni saslušat će čitanje izreke presude stojeći.

Pritvor nakon izricanja presude
Za određivanje, produženje ili ukidanje pritvora poslije objavljivanja presude primjenjivat će se
odredba člana 152. ovog zakona.

Pouka o pravu na žalbu i druga upozorenja
(1) Po objavljivanju presude sudija odnosno predsjednik vijeća će poučiti optuženog i oštećenog
o pravu na žalbu, kao i o pravu na odgovor na žalbu.
(2) Ako je optuženom izrečena uvjetna osuda, upozorit će ga sudija, odnosno predsjednik vijeća
na značaj uvjetne osude i na uvjete kojih se mora pridržavati.
(3) Sudija, odnosno predsjednik vijeća će upozoriti optuženog da do pravomoćnog okončanja
postupka obavijesti sud o svakoj promjeni adrese.
Odjeljak 4 - Pisana izrada i dostavljanje presude

Pisana izrada presude
(1) Presuda koja je objavljena mora se pisano izraditi u roku od 15 dana po objavljivanju, a u
složenim stvarima, izuzetno u roku od 30 dana. Ako presuda nije izrađena u tim rokovima sudija,
odnosno predsjednik vijeća je dužan obavijestiti predsjednika suda zbog čega to nije učinjeno.
Predsjednik suda će, po potrebi, poduzeti mjere da se presuda što prije izradi.
(2) Presudu potpisuju sudija, odnosno predsjednik vijeća i zapisničar.
(3) Ovjereni prijepis presude dostavit će se tužitelju i oštećenom, a optuženom i branitelju
saglasno članu 185. ovog zakona. Ako se optuženi nalazi u pritvoru, ovjereni prijepisi presude
moraju biti dostavljeni u rokovima iz stava 1. ovog člana.
(4) Optuženom i oštećenom dostavit će se i pouka o pravu na žalbu.
(5) Ovjereni prijepis presude sud će s poukom o pravu na žalbu dostaviti osobi čiji je predmet
oduzet tom presudom, kao i pravnoj osobi kojoj je izrečeno oduzimanje imovinske koristi.
Pravomoćna presuda će se dostaviti oštećenom.

Sadržaj presude
(1) Pisano izrađena presuda mora potpuno odgovarati presudi koja je objavljena. Presuda mora
imati uvod, izreku i obrazloženje.
(2) Uvod presude sadrži: naznačenje da se presuda izriče u ime Federacije Bosne i Hercegovine,
naziv suda, ime i prezime predsjednika i članova vijeća i zapisničara, ime i prezime optuženog,
krivično djelo za koje je optužen i da li je bio prisutan na glavnom pretresu, dan glavnog pretresa
i da li je glavni pretres bio javan, ime i prezime tužitelja, branitelja, zakonskog zastupnika i
punomoćnika koji su bili prisutni na glavnom pretresu i dan objavljivanja izrečene presude.
(3) Izreka presude sadrži osobne podatke o optuženom i odluku kojom se optuženi oglašava
krivim za krivično djelo za koje je optužen ili kojom se oslobađa od optužbe za to djelo ili kojom
se optužba odbija.
(4) Ako je optuženi oglašen krivim, izreka presude mora obuhvatiti potrebne podatke iz člana
300. ovog zakona, a ako je oslobođen od optužbe ili je optužba odbijena, izreka presude mora
obuhvatiti opis djela za koje je optužen i odluku o troškovima krivičnog postupka i
imovinskopravnom zahtjevu, ako je bio postavljen.
(5) U slučaju sticaja krivičnih djela sud će u izreku presude unijeti kazne utvrđene za svako
pojedinačno krivično djelo, a zatim jedinstvenu kaznu koja je izrečena za sva djela u sticaju.
(6) U obrazloženju presude sud će iznijeti razloge za svaku tačku presude.
(7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili
nedokazane, dajući naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, iz kojih razloga nije
uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno

svjedok ili vještak čiji je iskaz pročitan, kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih
pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li postoji krivično djelo i krivična odgovornost optuženog i
pri primjenjivanju određenih odredaba Krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo.
(8) Ako je optuženom izrečena kazna, u obrazloženju će se navesti koje je okolnosti sud uzeo u
obzir pri odmjeravanju kazne. Sud će posebno obrazložiti kojim se razlozima rukovodio pri
odluci da kaznu treba ublažiti ili optuženog osloboditi od kazne ili izreći uvjetnu osudu ili da
treba izreći mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi.
(9) Ako se optuženi oslobađa od optužbe u obrazloženju će se naročito navesti iz kojih se razloga
iz člana 299. ovog zakona to čini.
(10) U obrazloženju presude kojom se optužba odbija sud se neće upuštati u ocjenu glavne stvari,
nego će se ograničiti samo na razloge za odbijanje optužbe.

Ispravke u presudi
(1) Pogreške u imenima i brojevima, kao i druge očigledne pogreške u pisanju i računanju,
nedostatke u obliku i nesaglasnosti pisano izrađene presude s izvornikom ispravit će, posebnim
rješenjem, sudija, odnosno predsjednik vijeća na zahtjev stranke i branitelja ili po službenoj
dužnosti.
(2) Ako postoji nesaglasnost između pisano izrađene presude i njenog izvornika u pogledu
podataka iz člana 300. stav 1. tač. od a) do e) i tačke g) ovog zakona, rješenje o ispravci dostavit
će se osobama iz člana 303. ovog zakona. U tom slučaju rok za žalbu protiv presude teče od dana
dostavljanja tog rješenja, protiv koga posebna žalba nije dopuštena.

GLAVA XXIII - REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

Odjeljak 1 - Žalba na prvostepenu presudu

Pravo na žalbu i rok
(1) Protiv presude donesene u prvom stepenu može se podnijeti žalba drugostepenom sudu u
roku od 15 dana od dana dostavljanja prijepisa presude.
(2) U složenim stvarima, na zahtijev stranaka i branitelja, sud može produžiti rok za žalbu najduže
za 15 dana.
(3) Do odluke suda o zahtjevu iz stava 2. ovog člana ne teče rok za žalbu.
(4) Blagovremeno podnesena žalba odlaže izvršenje presude.

Subjekti žalbe
(1) Žalbu mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećeni.
(2) U korist optuženog žalbu mogu podnijeti zakonski zastupnik, bračni, odnosno vanbračni drug
optuženog, roditelj ili dijete i usvojitelj odnosno usvojenik. Rok za žalbu i u tom slučaju teče od
dana kad je optuženom ili njegovom branitelju dostavljen prijepis presude.
(3) Tužitelj može podnijeti žalbu kako na štetu tako i u korist optuženog.
(4) Oštećeni može pobijati presudu samo zbog odluke suda o troškovima krivičnog postupka i
odluke o imovinskopravnom zahtjevu.
(5) Žalbu može podnijeti i osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist
pribavljena krivičnim djelom .
(6) Branitelj i osobe iz stava 2. ovog člana mogu podnijeti žalbu i bez naročitog ovlaštenja
optuženog, ali ne i protiv njegove volje - osim ako je optuženom izrečena kazna dugotrajnog
zatvora.

Odricanje i odustajanje od žalbe
(1) Optuženi se može odreći prava na žalbu samo nakon što mu je presuda dostavljena. Optuženi
se i prije toga može odreći prava na žalbu ako se tužitelj odrekao prava na žalbu, osim ako bi
optuženi po presudi imao da izdržava kaznu zatvora. Do donošenja odluke vijeća apelacionog
odjeljenja optuženi može odustati od već podnesene žalbe.
(2) Tužitelj se može odreći prava na žalbu od trenutka objavljivanja presude pa do isteka roka za
podnošenje žalbe, a može do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja odustati od već
podnesene žalbe.
(3) Odricanje i odustajanje od žalbe ne može se opozvati.

Sadržaj žalbe i otklanjanje nedostataka žalbe
(1) Žalba treba sadržavati:
a) označenje presude protiv koje se podnosi žalba (naziv suda, broj i datum presude),
b) osnov za pobijanje presude,
c) obrazloženje žalbe,
d) prijedlog da se pobijena presuda potpuno ili djelimično ukine ili preinači,
e) potpis osobe koja podnosi žalbu.
(2) Ako je žalbu podnio optuženi ili druga osoba iz člana 308. stav 2. ovog zakona, a optuženi
nema branitelja ili ako je žalbu podnio oštećeni koji nema punomoćnika, a žalba nije sastavljena u

skladu s odredbama stava 1. ovog člana, sud će pozvati žalitelja da u određenom roku dopuni
žalbu pisanim podneskom ili usmeno na zapisniku kod suda. Ako žalitelj ne postupi po ovom
pozivu sud će odbaciti žalbu ako ne sadrži podatke iz stava 1. tačke b), c) i e) ovog člana, a ako
žalba ne sadrži podatak iz stava 1. tačke a) ovog člana - odbacit će je ako se ne može utvrditi na
koju se presudu odnosi. Ako je žalba podnesena u korist optuženog, dostavit će se apelacionom
odjeljenju ako se može utvrditi na koju se presudu odnosi, a odbacit će se ako se to ne može
utvrditi.
(3) Ako je žalbu podnio oštećeni koji ima punomoćnika ili tužitelj, a žalba ne sadrži podatke iz
stava 1. tačke b), c) i e) ovog člana ili ako žalba ne sadrži podatak iz stava 1. tačke a) ovog člana, a
ne može se utvrditi na koju se presudu odnosi žalba će se odbaciti. Žalba s ovim nedostacima
podnesena u korist optuženog koji ima branitelja dostavit će se apelacionom odjeljenju ako se
može utvrditi na koju se presudu odnosi, a odbacit će se ako se to ne može utvrditi.
(4) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu
mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. Žalitelj je dužan navesti razloge zašto ih ranije nije
iznio. Pozivajući se na nove činjenice, žalitelj je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice
imale dokazati, a pozivajući se na nove dokaze - dužan je navesti činjenice koje pomoću tih
dokaza želi dokazati.

Žalbeni osnovi
Presuda se može pobijati:
a) zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka,
b) zbog povrede Krivičnog zakona,
c) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,
d) zbog odluke o krivičnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima
krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o objavljivanju presude
putem sredstava javnog informiranja.

Bitne povrede odredaba krivičnog postupka
(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:
a) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude učestvovao sudija koji nije
učestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja,
b) ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti,
c) ako je glavni pretres održan bez osobe čija je prisutnost na glavnom pretresu po zakonu
obavezna ili ako je optuženom, branitelju, ili oštećenom protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno
da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa,
d) ako je povrijeđeno pravo na odbranu,
e) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnom pretresu,
f) ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa,
g) ako je sud donio presudu, a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno odbio optužbu zbog
stvarne nenadležnosti,
h) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe;
i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnivati
presuda,
j) ako je optužba prekoračena,
k) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda
uopće ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.
(2) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako sud ili u toku glavnog pretresa
prilikom donošenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog
zakona, a to je bilo ili je moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

Povrede Krivičnog zakona
Povreda Krivičnog zakona postoji ako je Krivični zakon povrijeđen u pitanju:
a) da li je djelo za koje se optuženi goni krivično djelo,
b) postoje li okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost,
c) postoje li okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, a naročito da li je nastupila zastarjelost
krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno usljed amnestije ili pomilovanja ili je stvar već
pravomoćno presuđena,
d) da li je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može
primijeniti,
e) da li je odlukom o kazni ili uvjetnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri sigurnosti ili o
oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu,
f) da li su pravilno primijenjene odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne.

Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje
(1) Presuda se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kad je
sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio.
(2) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi
dokazi.

Odluke o krivičnopravnoj sankciji, troškovima postupka, imovinskopravnom zahtjevu i
objavljivanju presude
(1) Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi kad tom odlukom nije
prekoračeno zakonsko ovlaštenje, ali sud nije pravilno odmjerio kaznu, s obzirom na okolnosti
koje utiču da kazna bude veća ili manja i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio
odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, ili o uvjetnoj osudi, iako su za to postojali
zakonski uvjeti.
(2) Odluka o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati ako ne postoji
povreda zakona iz člana 313. tačke e) ovog zakona, ali je sud nepravilno donio ovu odluku ili nije
izrekao mjeru sigurnosti, odnosno oduzimanje imovinske koristi, iako su za to postojali zakonski
uvjeti. Iz istih razloga može se pobijati odluka o troškovima krivičnog postupka.
(3) Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju presude putem sredstava
javnog informiranja može se pobijati kad je sud o ovim pitanjima donio odluku protivno
zakonskim odredbama.

Podnošenje žalbe
(1) Žalba se podnosi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i
branitelja - radi davanja odgovora.
(2) Neblagovremenu (član 326.), nedopuštenu (član 327.) i izjavljenu od neovlaštene osobe (član
308.) žalbu odbacit će rješenjem sudija, odnosno predsjednik vijeća.

Odgovor na žalbu
Primjerak žalbe dostavlja se protivnoj stranci i branitelju (član 185.) koji mogu u roku od osam
dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu. Žalba i odgovor na žalbu, sa svim spisima
i prijepisom zapisnika sa glavne rasprave dostavlja se apelacionom odjeljenju.

Sudija izvjestitelj
(1) Kad spis po žalbi stigne apelacionom sudu, predsjednik apelacionog suda dostavlja spis
predsjedniku apelacionog vijeća koji određuje sudiju izvjestitelja.
(2) Sudija izvjestitelj može, po potrebi, od sudije, odnosno predsjednika vijeća koje je donijelo
pobijenu presudu pribaviti izvještaj o povredama odredaba krivičnog postupka, a može i

provjeriti navode žalbe u pogledu novih dokaza i novih činjenica ili pribaviti potrebne izvještaje ili
spise.
(3) Kada sudija izvjestitelj pripremi spis, predsjednik vijeća će zakazati sjednicu vijeća.

Sjednica Vijeća
(1) O sjednici Vijeća bit će obaviješteni tužilac, optuženi, njegov branilac, oštećeni, osoba od koje
je oduzet predmet i osoba od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom, koji
su u žalbi ili odgovoru na žalbu tražili da budu obaviješteni o sjednici Vijeća.
(2) Ako se optuženi nalazi u pritvoru ili na izdržavanju kazne, a tražio je da o sjednici Vijeća bude
obaviješten, osigurat će se njegova prisutnost, a tužilac i branilac će u tom slučaju uvijek biti
obaviješteni o sjednici Vijeća.
(3) Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprečava održavanje sjednice
Vijeća.
(4) Na sjednici Vijeća javnost se može isključiti samo pod uvjetima određenim ovim zakonom (čl.
od 250. do 252.).
(5) Sjednica Vijeća počinje izlaganjem podnosioca žalbe, a nakon toga druga stranka izlaže
odgovor na žalbu. Vijeće može od stranaka i branioca koji prisustvuju sjednici zatražiti potrebno
objašnjenje u vezi sa žalbom i odgovorom na žalbu. Stranke i branilac mogu predložiti da se
pročitaju pojedini spisi i mogu, po dopuštenju predsjednika Vijeća, dati potrebna objašnjenja za
svoje stavove iz žalbe, odnosno odgovora na žalbu ne ponavljajući ono što je sadržano u
objašnjenjima.
(6) Zapisnik o sjednici Vijeća priključuje se spisima.
(7) Rješenja iz čl. 326. i 327. ovog zakona mogu se donijeti i bez obavještavanja stranaka i
branioca o sjednici Vijeća.
(8) U slučaju kada subjekti žalbe iz stava 1. ovog člana nisu tražili da budu obaviješteni o sjednici
Vijeća drugostepenog suda, sjednica će se održati bez njihovog prisustva.

Odlučivanje u sjednici vijeća ili pretresu
(1) Drugostepeni sud donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa.
(2) Na pisanu izradu odluke donesene u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa
primjenjuju se rokovi iz člana 304. stav (1) ovog zakona.

Granice ispitivanja presude

Drugostepeni sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija žalbom, a po službenoj
dužnosti da li je na štetu optuženog povrijeđen Krivični zakon.

Zabrana reformatio in peius
Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu.

Prošireno djelovanje žalbe
Žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede Krivičnog
zakona podnesena u korist optuženog sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji
i o oduzimanju imovinske koristi (član 315.).

Beneficium cohaesionis
Ako drugostepeni sud povodom ma čije žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u
korist optuženog od koristi i za kojeg od saoptuženih koji nije podnio žalbu ili je nije podnio u
tom pravcu, postupit će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji.

Odluke po žalbi
(1) Drugostepeni sud može u sjednici vijeća odbaciti žalbu kao neblagovremenu ili kao
nedopuštenu ili odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu ili uvažiti žalbu i
preinačiti prvostepenu presudu ili uvažiti žalbu, ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti
prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili uvažiti žalbu, ukinuti prvostepenu presudu i odrediti
održavanje pretresa pred drugostepenim sudom.
(2) Pretres pred drugostepenim sudom mora se održati ako je u istom krivičnom predmetu
presuda već jednom bila ukinuta.
(3) O svim žalbama protiv iste presude drugostepeni sud odlučuje jednom odlukom.

Odbacivanje žalbe kao neblagovremene
Žalba će se odbaciti rješenjem kao neblagovremena ako se utvrdi da je podnijeta nakon proteka
zakonskog roka za njeno podnošenje.

Odbacivanje žalbe kao nedopuštene

Žalba će se odbaciti rješenjem kao nedopuštena ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja
nije ovlaštena za podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla prava na žalbu ili ako se utvrdi
odustanak od žalbe ili da je poslije odustajanja ponovno podnesena žalba ili ako žalba po zakonu
nije dopuštena.

Odbijanje žalbe
Drugostepeni sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu kad
utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom.

Preinačenje prvostepene presude
(1) Drugostepeni sud će, uvažavajući žalbu ili po službenoj dužnosti, presudom preinačiti
prvostepenu presudu ako smatra da su odlučne činjenice u prvostepenoj presudi pravilno
utvrđene i da se, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, po pravilnoj primjeni zakona, ima
donijeti drukčija presuda, a prema stanju stvari i u slučaju povrede iz člana 312. stava 1. tač. f), g) i
j) ovog zakona. U ovom slučaju ako drugostepeni sud nađe da je potrebno izreći sudsku
opomenu donijet će rješenje kojim će preinačiti prvostepenu presudu i izreći sudsku opomenu.
(2) Ako su se zbog preinačenja prvostepene presude stekli uvjeti da se odredi, odnosno ukine
pritvor na osnovu člana 152. st. (1) i (2) ovog zakona, drugostepeni sud će o tome donijeti
posebno rješenje. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba trećestepenom vijeću Vrhovnog suda
Federacije. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Ukidanje prvostepene presude
(1) Drugostepeni sud će, uvažavajući žalbu, rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i predmet
vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje, odnosno odrediti održavanje pretresa pred
drugostepenim sudom kada postoje opravdani razlozi da se predmet ne vrati prvostepenom sudu
na ponovno suđenje, ako utvrdi da:
a) postoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka, osim slučajeva iz člana 329. stav (1) ovog
zakona,
b) je potrebno izvesti nove dokaze ili ponoviti već u prvostepenom postupku izvedene dokaze
usljed kojih je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.
(2) Drugostepeni sud može i djelimično ukinuti prvostepenu presudu ako se pojedini dijelovi
presude mogu izdvojiti bez štete za pravilno presuđenje.
(3) Drugostepeni sud može narediti da se novi glavni pretres pred prvostepenim sudom održi
pred drugim sudijom odnosno pred potpuno izmijenjenim vijećem.
(4) Ako je uvaženjem žalbe ukinuta prvostepena presuda, a drugostepeni sud ustanovi da je za
suđenje u prvom stepenu stvarno nadležan, predmet će uputiti vijeću istog suda i o tome
obavijestiti prvostepeni sud.
(5) Ako se optuženi nalazi u pritvoru, drugostepeni sud će ispitati postoje li još razlozi za pritvor i
donijet će rješenje o produženju ili ukidanju pritvora. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba
trećestepenom vijeću Vrhovnog suda Federacije. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Obrazloženje odluke kojom se ukida prvostepena presuda
(1) U obrazloženju odluke kojom se ukida prvostepena presuda, drugostepeni sud će ocijeniti
žalbene navode i iznijeti povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
(2) Kada se prvostepena presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, u
obrazloženju će se navesti koje su odredbe povrijeđene i u čemu se povrede sastoje (Član 312.).
(3) Kada se prvostepena presuda ukida zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja, navest će se u čemu se sastoje nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja, odnosno zašto
su novi dokazi i činjenice važni i od uticaja za donošenje pravilne odluke.

Dostavljanje drugostepene odluke i postupanje prvostepenog suda
(1) Drugostepeni sud će vratiti sve spise sudu prvog stepena sa dovoljnim brojem ovjerenih
prijepisa svoje odluke radi predaje strankama, braniocu i drugim zainteresiranim osobama.
(2) Prvostepeni sud kojem je predmet upućen na suđenje, uzet će za osnovu raniju optužnicu.
Ako je presuda prvostepenog suda djelimično ukinuta prvostepeni sud će za osnovu uzeti samo
onaj dio optužbe koji se odnosi na ukinuti dio presude.
(3) Na novom glavnom pretresu, stranke i branilac mogu isticati nove činjenice i iznositi nove
dokaze.
(4) Prvostepeni sud je dužan da izvede sve procesne radnje i raspravi sva sporna pitanja na koja je
ukazao drugostepeni sud u svojoj odluci. Iskazi saslušanih svjedoka i vještaka i pisani nalaz i
mišljenje bit će prihvaćeni kao dokazi i mogu biti pročitani ili reproducirani ukoliko su ti svjedoci
i vještaci prilikom svjedočenja bili unakrsno ispitani od suprotne stranke ili branioca ili nisu bili
unakrsno ispitani od suprotne stranke ili branioca iako im je to bilo omogućeno, kao i u slučaju
ako je to ovim zakonom drukčije određeno, te ukoliko se radi o dokazima iz člana 276. stav (2)
tačka e) ovog zakona.
(5) Odredba stava (4) ovog člana se ne odnosi na osobe, iz člana 97. ovog zakona, koje mogu
odbiti svjedočenje.
(6) Pri izricanju nove presude prvostepeni sud je vezan zabranom propisanom u članu 322. ovog
zakona.

Pretres pred drugostepenim sudom
(1) Odredbe koje se odnose na glavni pretres u prvostepenom postupku shodno se primjenjuju i
na pretres pred drugostepenim sudom.
(2) Ako drugostepeni sud ustanovi da je potrebno ponovno izvesti već izvedene dokaze u
prvostepenom postupku, iskazi ispitanih svjedoka i vještaka i pisani nalaz i mišljenje bit će
prihvaćeni kao dokazi i mogu biti pročitani ili reproducirani ukoliko su ti svjedoci i vještaci
prilikom svjedočenja bili unakrsno ispitani od suprotne strane ili branitelja, ili nisu bili unakrsno
ispitani od suprotne strane ili branitelja iako im je to bilo omogućeno, kao i u slučaju ako je to
ovim Zakonom drugačije određeno, te ukoliko se radi o dokazima iz člana 276. stav (2) tačka e)
ovog Zakona.
(3) Odredbe stava 2. ovog člana se ne odnose na osobe koje mogu odbiti svjedočenje iz člana 97.
ovog zakona.
(4) Pri izricanju nove presude drugostepeni sud je vezan zabranom iz člana 322. ovog zakona.
Odjeljak 2 - Žalba na drugostepenu presudu

Uvjeti za podnošenje žalbe i postupak po žalbi
(1) Protiv presude vijeća žalbenog odjeljenja dozvoljena je žalba u slučaju ako je:
a) vijeće žalbenog odjeljenja preinačilo prvostepenu presudu kojom je optuženi oslobođen od
optužbe i izreklo presudu kojom se optuženi proglašava krivim;
b) vijeće žalbenog odjeljenja u vezi sa žalbom na oslobađajuću presudu na raspravi donijelo
presudu kojom se optuženi proglašava krivim.
(2) O žalbi protiv drugostepene presude odlučuje Vrhovni sud Federacije u vijeću sastavljenom
od trojice sudija. Pred ovim vijećem ne može se održati pretres.
(3) Odredbe člana 324. ovog Zakona primjenjivat će se i na suoptuženog koji nije izjavio žalbu
protiv drugostepene odluke.
Odjeljak 3 - Žalba na rješenje

Dopuštenost žalbe na rješenje
(1) Protiv rješenja suda donesenog u prvom stepenu stranke, branitelj i osobe čija su prava
povrijeđena mogu podnijeti žalbu uvijek kad u ovom zakonu nije izričito određeno da žalba nije
dopuštena.
(2) Protiv rješenja vijeća donesenog u toku istrage nije dopuštena žalba, ako ovim zakonom nije
drugačije određeno.
(3) Rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude mogu se pobijati samo u
žalbi na presudu.

Opći rok za podnošenje žalbe
(1) Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje.
(2) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, žalba na rješenje podnosi se u roku od tri dana
od dana dostavljanja rješenja.

Suspenzivno djelovanje žalbe
Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno, podnošenjem žalbe na rješenje odlaže se izvršenje
rješenja protiv koga je podnesena žalba.

Odlučivanje o žalbi na rješenje
(1) O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja
višeg suda, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. O žalbi protiv rješenja donesenog u
prvom stepenu pred Vrhovnim sudom Federacije odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja tog suda.
(2) O žalbi protiv rješenja sudije za prethodni postupak, odnosno sudije za prethodno saslušanje
odlučuje vijeće istog suda (član 25. stav 6.), osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(3) Odlučujući o žalbi sud može rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovremenu ili kao
nedopuštenu, odbiti žalbu kao neosnovanu ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i, po
potrebi, predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

Shodna primjena odredbi o žalbi na prvostepenu presudu
Na postupak po žalbi na rješenje shodno se primjenjuju odredbe čl. 308., 310. i čl. 316. stav 2., čl.
318. stav 1. i čl. 321., 322. i 324. ovog zakona.

Shodna primjena odredbi ovog zakona i na druga rješenja
Ako ovim zakonom nije drugačije određeno odredbe čl. 334. i 338. ovog zakona shodno se
primjenjuju i na sva ostala rješenja koja se donose po ovom zakonu.

GLAVA XXIV - VANREDNI PRAVNI LIJEK

Ponavljanje postupka

Opća odredba
Krivični postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom može se
na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u slučajevima i pod uvjetima predviđenim u ovom
zakonu.

Nepravo ponavljanje krivičnog postupka
(1) Pravosnažna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka ako je u dvjema
presudama ili u više presuda protiv istog osuđenika pravosnažno izrečeno više kazni, a nisu
primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju.
(2) U slučaju iz stava (1) ovog člana sud će ovom presudom preinačiti ranije presude u pogledu
odluka o kazni i izreći jedinstvenu kaznu. Za donošenje nove presude nadležan je prvostepeni
sud koji je sudio u stvari u kojoj je izrečena najstrožija vrsta kazne, a kod istovrsnih kazni sud koji
je izrekao najveću kaznu, a ako su kazne jednake sud koji je posljednji izrekao kaznu.
(3) Novu presudu donosi sud na sjednici vijeća na prijedlog tužitelja ili osuđenog, odnosno
branitelja, a po saslušanju protivne stranke.
(4) Ako su u slučaju iz stava (1) ovog člana prilikom izricanja kazne uzete u obzir i presude drugih
sudova, ovjereni prijepis nove pravosnažne presude dostavit će se i tim sudovima.

Nastavljanje krivičnog postupka
Ako je krivični postupak rješenjem pravomoćno obustavljen ili je presudom optužba
pravomoćno odbijena zato što nije bilo potrebnog odobrenja, postupak će se na zahtjev tužitelja
nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke.

Ponavljanje postupka završenog pravomoćnim rješenjem
(1) Ako je izvan slučajeva iz člana 341. ovog zakona krivični postupak pravomoćno obustavljen
prije početka glavnog pretresa, na zahtjev tužitelja može se dopustiti ponavljanje krivičnog
postupka ako se podnesu novi dokazi na osnovu kojih se sud može uvjeriti da su se stekli uvjeti
za ponovno pokretanje krivičnog postupka.
(2) Krivični postupak pravomoćno obustavljen do početka glavnog pretresa može se ponoviti kad
je tužitelj odustao od gonjenja, ako se dokaže da je do odustanka došlo usljed krivičnog djela
zloupotrebe službenog položaja tužitelja. U pogledu dokazivanja krivičnog djela tužitelja
primjenjivat će se odredbe člana 343. stava 2. ovog zakona.

Ponavljanje postupka u korist osuđenog
(1) Krivični postupak završen pravomoćnom presudom može se ponoviti u korist osuđenog:
a) ako se dokaže da je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka, vještaka
ili tumača,
b) ako se dokaže da je do presude došlo usljed krivičnog djela sudije ili osobe koja je vršila
istražne radnje,
c) ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu
mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu, a koji su sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima
podobni da prouzrokuju oslobađanje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem
krivičnom zakonu,
d) ako je neka osoba za isto krivično djelo više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbog
istog djela koje je mogla učiniti samo jedna osoba ili neka od njih,
e) ako se u slučaju osude za produženo krivično djelo ili za drugo krivično djelo koje po zakonu
obuhvaća više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi
koji ukazuju da osuđeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude, a postojanje ovih
činjenica bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne,
f) ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine ili Evropski sud za ljudska prava utvrdi da su u toku
postupka kršena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda zasnovana na tom kršenju, i
g) ako je odlukom Ustavnog suda Federacije ili Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prestao važiti
zakon ili drugi propis na osnovu kojeg je bila donesena pravomoćna osuđujuća presuda.
(2) U slučajevima iz stava 1. tač. a) i b) ovog člana mora se pravomoćnom presudom dokazati da
su navedene osobe oglašene krivim za odnosna krivična djela. Ako se postupak protiv ovih osoba
ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju krivično
gonjenje, činjenice iz stava 1. tač. a) i b) ovog člana mogu se utvrditi i drugim dokazima.

Ponavljanje postupka na štetu optuženog
(1) Krivični postupak se može ponoviti na štetu optuženog ako je presuda kojom se optužba
odbija donesena zbog odustanka tužitelja od optužbe, a dokaže se da je do ovog odustanka došlo
usljed krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužitelja.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana primjenjuju se odredbe člana 343. stav 2. ovog zakona.

Osobe ovlaštene na podnošenje zahtjeva
(1) Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka mogu podnijeti stranke i branitelj, a poslije smrti
osuđenog zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti tužitelj i osobe iz člana 308. stava 2. ovog
zakona.
(2) Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u korist osuđenog može se podnijeti i pošto je
osuđeni izdržao kaznu i, bez obzira na zastarjelost, amnestiju ili pomilovanje.
(3) Ako sud sazna da postoji razlog za ponavljanje krivičnog postupka, obavijestit će o tome
osuđenog, odnosno osobu koja je ovlaštena da u korist osuđenog podnese zahtjev.

Postupanje po zahtjevu
(1) O zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka odlučuje vijeće (član 25. stav 4) suda koji je u
ranijem postupku sudio u prvom stepenu.
(2) U zahtjevu se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu traži ponavljanje i kojim se
dokazima potkrjepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. Ako zahtjev ne sadrži ove podatke,
sud će pozvati podnositelja da u određenom roku zahtjev dopuni.
(3) Prilikom rješavanja o zahtjevu u vijeću neće učestvovati sudija koji je učestvovao u donošenju
presude u ranijem postupku.

Odlučivanje o zahtjevu
(1) Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg postupka
utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba ili da nema zakonskih uvjeta za ponavljanje
postupka ili da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva već bili izneseni u ranijem
zahtjevu za ponavljanje postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda ili da činjenice i
dokazi očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dopusti ponavljanje ili da podnositelj
zahtjeva nije postupio po članu 346. stav 2. ovog zakona.
(2) Ako sud ne odbaci zahtjev dostavit će se prijepis zahtjeva protivnoj stranci koja ima pravo u
roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne
rok za davanje odgovora, predsjednik vijeća odredit će da se izvide činjenice i pribave dokazi na
koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev.
(3) Poslije provedenih izviđaja sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za ponavljanje
postupka na način iz člana 348. stav (2) ovog Zakona.

Dopuštenje za ponavljanje postupka
(1) Sud će, ako ne odredi da se izviđaj dopuni, na osnovu rezultata izviđaja zahtjev uvažiti i
dopustiti ponavljanje krivičnog postupka ili će zahtjev odbiti, ako novi dokazi nisu podobni da
dovedu do ponavljanja krivičnog postupka.
(2) Ako sud nađe da razlozi zbog kojih je dopustio ponavljanje postupka u korist optuženog
postoje i za kojeg od saoptuženih koji nije podnio zahtjev za ponavljanje postupka, postupit će
po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji.
(3) U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka sud će odlučiti da se odmah
zakaže novi glavni pretres.
(4) Ako je zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka podnesen u korist osuđenog, a sud smatra, s
obzirom na podnesene dokaze, da osuđeni može u ponovljenom postupku biti osuđen na takvu
kaznu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu, ili da može biti
oslobođen od optužbe ili da optužba može biti odbijena - odredit će da se izvršenje presude
odloži, odnosno prekine.
(5) Kad rješenje kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka postane pravomoćno, obustavit
će se izvršenje kazne, ali će sud, po prijedlogu tužitelja, odrediti pritvor ako postoje uvjeti iz člana
146. ovog zakona.

Pravila ponovljenog postupka
(1) Na ponovljeni postupak koji se vodi na osnovu rješenja kojim je dopušteno ponavljanje
krivičnog postupka, primijenjuju se iste odredbe kao i na prethodni postupak. U ponovljenom
postupku sud nije vezan za rješenja donesena u prethodnom postupku.
(2) Ako se ponovljeni postupak obustavi do početka glavnog pretresa, sud će rješenjem o
obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu.
(3) Kad sud u ponovljenom postupku donese presudu izreći će da se prethodna presuda
djelimično ili u cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja na snazi. U kaznu koju odredi novom
presudom sud će optuženom uračunati izdržanu kaznu, a ako je ponavljanje određeno samo za
neko od djela za koje je optuženi bio osuđen, sud će izreći novu jedinstvenu kaznu.
(4) Sud je u ponovljenom postupku vezan zabranom iz člana 322. ovog zakona.

DIO TREĆI - POSEBNI POSTUPCI

GLAVA XXV - POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA

Opća odredba
(1) Za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili novčanom kaznom kao
glavnom kaznom, a za koje je prikupio dovoljno dokaza koji pružaju osnov za tvrdnju da je
osumnjičeni učinio krivično djelo, tužitelj može u optužnici zatražiti od suda da izda kazneni
nalog - u kojem će optuženom izreći određenu krivičnopravnu sankciju ili mjeru bez provođenja
glavne rasprave.
(2) Tužitelj može zatražiti izricanje jedne ili više od sljedećih krivičnopravnih sankcija: novčanu
kaznu, uvjetnu osudu, ili mjere sigurnosti: zabranu vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije ili
oduzimanje predmeta, kao i mjeru oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.
(3) Izricanje novčane kazne može se zatražiti u visini koja ne može biti veća od 50.000 KM.

Neprihvatanje zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga
(1) Sudija će odbaciti zahtjev za izdavanje kaznenog naloga ako ustanovi da postoji osnov za
spajanje postupka iz člana 32. ovog zakona, ako se radi o krivičnom djelu za koje se takav zahtjev
ne može postaviti ili ako je tužitelj zatražio izricanje krivičnopravne sankcije ili mjere koja po
zakonu nije dopuštena.
(2) O žalbi tužitelja protiv rješenja o odbačaju odlučuje vijeće iz člana 25. stav 6. ovog zakona u
roku od 48 sati.
(3) Ako sudija smatra da podaci u optužnici ne pružaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog
naloga ili da se prema tim podacima može očekivati izricanje neke druge krivične sankcije ili
mjere, a ne one koju je zatražio tužitelj, postupit će s optužnicom kao da je podnijeta na potvrdu i
postupiti u skladu sa članom 243. ovog Zakona.

Prihvatanje zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga
(1) Ako se složi sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga sudija će potvrditi optužnicu i
zakazati saslušanje optuženog bez odlaganja, a najkasnije u roku od osam dana od dana
potvrđivanja optužnice.
(2) Na saslušanju je potrebno prisustvo stranaka i branitelja. U slučaju njihovog nedolaska
primijenit će se odredbe čl. 260., 261. i 263. ovog Zakona.
(3) Prilikom saslušanja sudija će:
a) utvrditi da li je ispoštovano pravo optuženog da ga zastupa branitelj,
b) utvrditi da li je optuženi razumio optužnicu i zahtjev tužitelja za izricanje krivičnopravne
sankcije ili mjere,
c) pozvati tužitelja da upozna optuženog sa sadržajem dokaza koje je prikupio tužitelj i pozvati ga
na davanje izjave o predočenim dokazima,
d) pozvati optuženog da se izjasni o krivnji,
e) pozvati optuženog da se izjasni o predloženoj krivičnopravnoj sankciji ili mjeri.

Izdavanje kaznenog naloga
(1) Ako optuženi izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optužnicu, sudija će proslijediti optužnicu
zbog zakazivanja glavne rasprave u skladu sa ovim Zakonom. Glavna rasprava bit će zakazana u
roku od 30 dana.
(2) Ako optuženi izjavi da je kriv i da prihvata krivičnopravnu sankciju ili mjeru predloženu u
optužnici, sudija će prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati kazneni nalog u skladu s
optužnicom.

Sadržaj presude kojom se izdaje kazneni nalog i pravo na žalbu
(1) Presuda kojom se izdaje kazneni nalog sadrži podatke iz člana 300. ovog zakona.
(2) U obrazloženju presude iz stava 1. ovog člana ukratko se navode razlozi koji opravdavaju
izricanje presude kojom se izdaje kazneni nalog.
(3) Protiv presude iz stava 1. ovog člana dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana
dostavljanja presude.

Dostavljanje presude kojom se izdaje kazneni nalog
(1) Presuda kojom se izdaje kazneni nalog dostavlja se optuženom, njegovom branitelju i
tužitelju.
(2) Plaćanje novčane kazne prije isteka roka za podnošenje žalbe ne smatra se odricanjem od
prava na žalbu.

GLAVA XXVI - POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE

Izricanje sudske opomene
(1) Sudska opomena izriče se rješenjem.
(2) Ukoliko u ovoj glavi nije nešto drugo predviđeno odredbe ovog zakona, koje se odnose na
presudu kojom se optuženi oglašava krivim, primjenjuju se u skladu sa i na rješenje o sudskoj
opomeni.

Objavljivanje i sadržaj rješenja o sudskoj opomeni
(1) Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po završetku glavnog pretresa s bitnim
razlozima. Tom prilikom predsjednik vijeća upozorit će optuženog da mu se za krivično odjelo
koje je učinio ne izriče kazna jer se očekuje da će i sudska opomena na njega dovoljno uticati da
više ne vrši krivična djela. Ako se rješenje o sudskoj opomeni objavljuje u odsustvu optuženog
sud će ovakvo upozorenje unijeti u obrazloženje rješenja.
(2) U izreci rješenja o sudskoj opomeni, pored osobnih podataka o optuženom, navest će se samo
da se optuženom izriče sudska opomena za djelo koje je predmet optužbe i zakonski naziv
krivičnog djela. Izreka rješenja o sudskoj opomeni obuhvata i potrebne podatke iz člana 300. stav
1. tač. e) i g) ovog zakona.
(3) U obrazloženju rješenja sud će iznijeti kojim se razlozima rukovodio pri izricanju sudske
opomene.

Pobijanje rješenja o sudskoj opomeni
(1) Rješenje o sudskoj opomeni može se pobijati zbog osnova navedenih u članu 311. tač. od a)
do c) ovog zakona, kao i zbog toga što nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske
opomene.
(2) Ako rješenje o sudskoj opomeni sadrži odluku o mjerama sigurnosti, o oduzimanju imovinske
koristi, o troškovima krivičnog postupka ili o imovinskopravnom zahtjevu, ova odluka se može
pobijati iz razloga što sud nije pravilno primijenio mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske
koristi, odnosno što je odluku o troškovima krivičnog postupka ili imovinskopravnom zahtjevu
donio protivno zakonskim odredbama.

Povreda Krivičnog zakona
Povreda Krivičnog zakona u slučaju izricanja sudske opomene postoji, osim po pitanjima
navedenim u članu 313. tač. od a) do d) ovog zakona i kad je odlukom o sudskoj opomeni, mjeri
sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu.

Odluke povodom žalbe
(1) Ako je žalbu protiv rješenja o sudskoj opomeni izjavio tužilac na štetu optuženog,
drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optuženi oglašava krivim i osuđuje na kaznu ili
kojom se izriče uvjetna osuda ako nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice,
ali da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje kazne.
(2) Povodom bilo čije žalbe protiv rješenja o sudskoj opomeni drugostepeni sud može donijeti
presudu kojom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ako nađe da je prvostepeni
sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje
jedne od ovih presuda.

GLAVA XXVII - POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA

Odjeljak 1 - Opće odredbe

Primjena drugih odredbi ovog zakona u postupku prema maloljetnicima
(1) Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema osobama koje su učinile krivično djelo
kao maloljetnici, a u vrijeme pokretanja postupka, odnosno suđenja nisu navršile dvadeset jednu
godinu života. Ostale odredbe ovog zakona primjenjuju se ukoliko nisu u suprotnosti s
odredbama ove glave.
(2) Odredbe čl. od 363. do 365.; čl. od 368. do 371.; čl. 376., 378., 380. i 387. ovog zakona,
primjenjuju se u postupku prema mlađoj punoljetnoj osobi ako se do početka glavnog pretresa
ustanovi da dolazi u obzir da se toj osobi izrekne odgojna mjera u skladu s odredbama KZFBiH,
a do tog vremena ona nije navršila dvadeset jednu godinu života.

Primjena odredbi prema djeci
Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio
četrnaest godina života krivični postupak će se obustaviti i o tome će se obavijestiti organ
starateljstva.

Obazrivo postupanje
(1) Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik, a naročito pri njegovom ispitivanju, svi
koji učestvuju u postupku dužni su postupati obazrivo vodeći računa o duševnoj razvijenosti,
osjetljivosti i osobnim svojstvima maloljetnika, kako vođenje krivičnog postupka ne bi štetno
uticalo na razvoj maloljetnika.
(2) Organi koji učestvuju u postupku sprečavat će pogodnim mjerama svako nedisciplinovano
ponašanje maloljetnika.

Obavezna odbrana
(1) Maloljetnik mora imati branitelja od početka pripremnog postupka.
(2) Ukoliko maloljetnik ne poznaje jezik na kom se vodi krivični postupak, sud će mu odrediti
tumača.
(3) Ako u slučajevima iz stava 1. ovog člana sam maloljetnik, njegov zakonski zastupnik ili
srodnici ne uzmu branitelja, njega će postaviti po službenoj dužnosti sudija za maloljetnike.

Oslobođenje od dužnosti svjedočenja
Od dužnosti svjedočenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti
maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi (član 375.), oslobođeni su samo
roditelj, staratelj, usvojitelj, socijalni radnik, vjerski ispovjednik, odnosno vjerski službenik i
branitelj.

Spajanje i razdvajanje postupka
(1) Kad je maloljetnik učestvovao u učinjenju krivičnog djela zajedno s punoljetnom osobom,
postupak prema njemu će se razdvojiti i provesti po odredbama ove glave.
(2) Postupak prema maloljetniku može se spojiti s postupkom protiv punoljetne osobe i provesti
po općim odredbama ovog zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano
razjašnjenje stvari. Rješenje o tome donosi sudija za maloljetnike, na obrazloženi prijedlog
tužitelja. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba.
(3) Kad se provodi jedinstven postupak za maloljetnika i punoljetne učinitelje, u pogledu
maloljetnika će se uvijek primijeniti odredbe čl. od 363. do 365.; čl. od 368. do 371.; čl. 376., 378.,
380. i 386. ovog zakona kad se na glavnom pretresu razjašnjavaju pitanja koja se odnose na
maloljetnika, kao i čl. 386. i 392. ovog zakona, a ostale odredbe ove glave - ukoliko njihova
primjena nije u suprotnosti s vođenjem spojenog postupka.

Provođenje jedinstvenog postupka
Kad je osoba učinila neko krivično djelo kao maloljetna, a neko kao punoljetna, provest će se
jedinstven postupak po članu 32. ovog zakona pred vijećem koje sudi punoljetnim osobama.

Uloga organa starateljstva
(1) U postupku prema maloljetnicima pored ovlaštenja koja su izričito predviđena u odredbama
ove glave, organ starateljstva ima pravo da se upozna s tokom postupka, da u toku postupka
stavlja prijedloge i da ukazuje na činjenice i dokaze koji su od važnosti za donošenje pravilne
odluke.
(2) O svakom pokretanju postupka prema maloljetniku tužitelj će obavijestiti nadležni organ
starateljstva.

Pozivanje i dostavljanje pismena
(1) Maloljetnik se poziva preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika.
(2) Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vrši se shodno odredbama člana 185. ovog
zakona s tim da se maloljetniku neće dostavljati pismena isticanjem na oglasnoj ploči suda, niti će
se primijeniti odredba člana 181. stav 2. ovog zakona.

Objavljivanje toka krivičnog postupka
(1) Ne smije se objaviti tok krivičnog postupka prema maloljetniku, ni odluka donesena u tom
postupku.
(2) Pravomoćna odluka suda može se objaviti, ali bez navođenja osobnih podataka maloljetnika iz
kojih se može utvrditi njegov identitet.

Dužnost hitnog postupanja
Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku, kao i drugi organi i ustanove od kojih se
traže obavještenja, izvještaji ili mišljenja dužni su najhitnije postupiti - kako bi se postupak što
prije završio.

Sastav suda
(1) U prvom stepenu sudi sudija za maloljetnike koji vodi i pripremni postupak i obavlja i druge
poslove u postupku prema maloljetnicima, u skladu s ovim zakonom.
(2) Vijeće za maloljetnike u sastavu od trojice sudija odlučuje po žalbama protiv odluke sudije za
maloljetnike u slučajevima predviđenim ovim zakonom.
Odjeljak 2 - Pokretanje postupka

Primjena načela oportuniteta
(1) Za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom tužitelj
može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka iako postoje dokazi da je maloljetnik
učinio krivično djelo, ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema
maloljetniku, s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život
maloljetnika i njegova osobna svojstva. Radi utvrđivanja ovih okolnosti tužitelj može zatražiti
obavještenja od roditelja, odnosno staratelja maloljetnika, drugih osoba i ustanova, a kad je to
potrebno može ove osobe i maloljetnika pozvati radi neposrednog obavještavanja. Tužitelj može
zatražiti mišljenje organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku.
(2) Ako za donošenje odluke iz stava 1. ovog člana treba da se ispituju osobna svojstva
maloljetnika tužitelj može, u sporazumu s organom starateljstva, uputiti maloljetnika u
prihvatilište ili u ustanovu za ispitivanje ili vaspitanje, ali najduže na 30 dana.
(3) Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u toku tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva
pokretanje krivičnog postupka za drugo krivično djelo maloljetnika ako s obzirom na težinu tog
krivičnog dijela, kao i na kaznu, odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava, ne bi imalo svrhe
vođenje postupka i izricanje krivičnopravne sankcije za to djelo.
(4) Kad tužitelj u slučajevima iz st.1. i 3. ovog člana nađe da nije cjelishodno da se pokrene
postupak prema maloljetniku, obavijestit će o tome, uz navođenje razloga, organ starateljstva i
oštećenog.

Odgojne preporuke
Prije donošenja odluke hoće li podnijeti zahtjev za pokretanje krivičnog postupka prema
maloljetniku za krivično djelo iz člana 373. stav 1. ovog zakona tužitelj je dužan razmotriti
mogućnost i opravdanost izricanja odgojne preporuke, u skladu s KZ FBiH.
Odjeljak 3 - Pripremni postupak

Odgojne preporuke i zahtjev za pokretanje postupka
(1) Tužitelj podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka sudiji za maloljetnike. Prije
donošenja odluke o tome hoće li se složiti s ovim zahtjevom koji se odnosi na krivična djela iz
člana 374. ovog zakona, sudija za maloljetnike je dužan razmotriti mogućnosti i opravdanost
izricanja odgojne preporuke u skladu s odredbama KZ FBiH. Ako odluči da izrekne odgojnu
preporuku sudija za maloljetnike će odlučiti da se postupak prema maloljetniku ne pokrene.
Protiv rješenja sudije za maloljetnike nije dopuštena žalba.
(2) Izvan slučajeva iz stava 1. ovog člana, ako se sudija za maloljetnike ne složi sa zahtjevom za
pokretanje pripremnog postupka, zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike.
(3) Sudija za maloljetnike može povjeriti policijskim organima da izvrše naredbu o pretresanju
stana i osoba ili o privremenom oduzimanju predmeta na način predviđen ovim zakonom.

Pribavljanje podataka o osobnosti maloljetnika
(1) U pripremnom postupku prema maloljetniku, pored činjenica koje se odnose na krivično
djelo, posebno će se utvrditi godine života maloljetnika, okolnosti potrebne za ocjenu njegove
duševne razvijenosti, ispitat će se sredina u kojoj i prilike pod kojima maloljetnik živi i druge
okolnosti koje se tiču njegove osobe.
(2) Radi utvrđivanja okolnosti iz stava 1. ovog člana sudija za maloljetnike će pribaviti izvještaj i
saslušati osobe koje mogu dati potrebne podatke, izuzev osoba iz člana 365. ovog zakona.
(3) Podatke o osobnosti maloljetnika pribavlja sudija za maloljetnike. Sudija za maloljetnike može
zatražiti da te podatke prikupi određena stručna osoba (socijalni radnik, defektolog, psiholog i
dr.), a može njihovo pribavljanje povjeriti i organu starateljstva.
(4) Kad je za utvrđivanje zdravstvenog stanja maloljetnika, njegove duševne razvijenosti,
psihičkih svojstava ili sklonosti potrebno da maloljetnika pregledaju vještaci, za ovaj pregled
odredit će se liječnici, psiholozi ili pedagozi. Ovakva ispitivanja maloljetnika mogu se obaviti u
zdravstvenoj ili drugoj ustanovi.

Osobe koje prisustvuju radnjama u pripremnom postupku
(1) Sudija za maloljetnike sam određuje način izvođenja pojedinih radnji držeći se odredaba ovog
zakona u onoj mjeri koja osigurava prava maloljetnika na odbranu, prava oštećenog i prikupljanje
dokaza potrebnih za odlučivanje.
(2) Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni tužitelj i branitelj. Ispitivanje maloljetne
osobe, kad je to potrebno, obavit će se uz pomoć pedagoga ili druge stručne osobe. Sudija za
maloljetnike može odobriti da radnjama u pripremnom postupku bude prisutan predstavnik
organa starateljstva i roditelj, odnosno staratelj maloljetnika. Kad su navedene osobe prisutne tim
radnjama mogu stavljati prijedloge i upućivati pitanja osobi koja se ispituje, odnosno saslušava.

Smještaj maloljetnika
(1) Sudija za maloljetnike može narediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka smjesti u
prihvatilište, odgojnu ili sličnu ustanovu, da se stavi pod nadzor organa starateljstva ili da se preda
drugoj obitelji, ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živio ili radi
pružanja pomoći, zaštite ili smještaja maloljetnika.
(2) Troškovi smještaja maloljetnika isplaćuju se unaprijed iz budžetskih sredstava i ulaze u
troškove krivičnog postupka.

Određivanje pritvora
(1) Izuzetno, sudija za maloljetnike može maloljetniku odrediti pritvor kad za to postoje razlozi iz
člana 146. stav 1. tač. od a) do c) ovog zakona.
(2) Na osnovu rješenja o pritvoru koje je donio sudija za maloljetnike, pritvor može trajati
najduže mjesec dana. Vijeće za maloljetnike dužno je obaviti kontrolu neophodnosti pritvora
svakih 15 dana.
(3) Vijeće za maloljetnike može u slučaju postojanja zakonskih razloga produžiti pritvor za još
dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.
(4) Nakon završetka pripremnog postupka, pritvor može da traje najduže još šest
mjeseci.Kontrolu opravdanosti pritvora vrši vijeće za maloljetnike svakih mjesec dana od dana
donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo
izvršenje.

Postupak prema maloljetniku u pritvoru
(1) Maloljetnik izdržava pritvor odvojeno od punoljetnih osoba.
(2) Sudija za maloljetnike ima prema pritvorenim maloljetnicima ista ovlaštenja koja po ovom
zakonu pripadaju sudiji za prethodni postupak, odnosno sudiji za prethodno saslušanje u pogledu
pritvorenika.

Obrazloženi prijedlog
(1) Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na učinjenje krivičnog djela i na osobu
maloljetnika, sudija za maloljetnike dostavlja spise tužitelju koji je dužan u roku od 8 dana
zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili izjaviti da odustaje od postupka i podnijeti
prijedlog za obustavu postupka ili podnijeti obrazloženi prijedlog sudiji za maloljetnike za
izricanje odgojne mjere ili kazne.
(2) Ako tužitelj ne podnese zahtjev da se pripremni postupak dopuni niti stavi obrazloženi
prijedlog sudiji za maloljetnike za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ni u
roku od dva mjeseca od dostave spisa sudije za maloljetnike - smatrat će se da je odustao od
krivičnog gonjenja.
(3) Prijedlog tužitelja sadrži: ime i prezime maloljetnika, njegove godine života, opis djela, dokaze
iz kojih proizlazi da je maloljetnik učinio krivično djelo, obrazloženje koje treba da sadrži ocjenu
duševne razvijenosti maloljetnika i prijedlog da se maloljetnik kazni, odnosno da se prema njemu
izrekne odgojna mjera ili kazna.

Obustava postupka
(1) Ako u toku pripremnog postupka tužitelj nađe da nema osnove za vođenje postupka prema
maloljetniku ili da postoje razlozi iz člana 373. stav 3. ovog zakona, stavit će prijedlog sudiji za
maloljetnike da obustavi postupak. O prijedlogu za obustavljanje postupka tužitelj će obavijestit i
organ starateljstva.
(2) Ako se sudija za maloljetnike ne složi s prijedlogom tužitelja zatražit će da o tome odluči
vijeće za maloljetnike.
(3) Vijeće može obustaviti postupak prema maloljetniku ili odlučiti da se postupak nastavi pred
sudijom za maloljetnike.

Kontrola postupka
Sudija za maloljetnike obavještava predsjednika suda svakih 15 dana koji predmeti maloljetnika
nisu okončani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima postupak još u toku.
Predsjednik suda će, po potrebi, preduzeti mjere da se postupak ubrza.
Odjeljak 4 - Prvostepeni postupak

Zakazivanje ročišta ili glavnog pretresa
(1) Kad primi prijedlog tužitelja sudija za maloljetnike zakazuje ročište ili glavni pretres.
(2) Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po održanom glavnom
pretresu.
(3) Sudija za maloljetnike saopćit će maloljetniku odgojnu mjeru koja mu je izrečena.

Odlučivanje na glavnom pretresu
(1) Kad se odlučuje na osnovu glavnog pretresa, shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona
o rukovođenju glavnim pretresom, o odlaganju i prekidanju glavnog pretresa, o zapisniku i o toku
glavnog pretresa, ali sudija za maloljetnike može odstupiti od ovih pravila ako smatra da njihova
primjena u konkretnom slučaju ne bi bila cjelishodna.
(2) Pored osoba čije je prisustvo obavezno na glavnom pretresu, na glavni pretres pozvat će se i
roditelji maloljetnika, odnosno staratelj i organ starateljstva. Nedolazak roditelja, staratelja ili
predstavnika organa starateljstva ne sprečava sud da održi glavni pretres.
(3) Osim maloljetnika glavnom pretresu mora biti prisutan tužitelj kad je podnio prijedlog iz člana
381. ovog zakona i branitelj.
(4) Odredbe ovog zakona o izmjeni optužbe primjenjivat će se i u postupku prema maloljetniku, s
tim što je sudija za maloljetnike ovlašten da i bez prijedloga tužitelja donese odluku na osnovu
činjeničnog stanja koje je izmijenjeno na glavnom pretresu.
(5) Na ročište će se pozvati tužitelj, maloljetnik, branitelj, roditelj odnosno staratelj maloljetnika, a
o raspravi obavijestit će se i može mu prisustvovati predstavnik centra za socijalni rad. Ovoj
raspravi obavezno prisustvuju tužitelj i branitelj maloljetnika. Ukoliko tužitelj ili branitelj
neopravdano izostanu sa rasprave sudija za maloljetnike o tome obavještava ured tužitelja,
odnosno advokatsku komoru.

Isključenje javnosti
(1) Kad se sudi maloljetniku, javnost je uvijek isključena.
(2) Sudija za maloljetnike može dopustiti da glavnom pretresu budu prisutne osobe koje se bave
zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničkog kriminaliteta, kao i naučnici.
(3) U toku glavnog pretresa sudija za maloljetnike može narediti da se, osim tužitelja, branitelja i
predstavnika organa starateljstva, sa zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe.
(4) Za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka sudija za maloljetnike može narediti
da se maloljetnik udalji sa zasjedanja.

Privremeni smještaj maloljetnika

U toku postupka sudija za maloljetnike može donijeti odluku o privremenom smještaju
maloljetnika (član 378.), a može i ukinuti odluku koja je o tome ranije donesena.

Zakazivanje glavnog pretresa ili održavanje ročišta i donošenje odluke
(1) Sudija za maloljetnike dužan je zakazati glavni pretres ili održati ročište za izricanje odgojne
mjere u roku od osam dana od dana prijema prijedloga tužitelja ili od dana kad je na ročištu
odlučeno da se održi glavni pretres. Za svako produženje ovog roka sudija za maloljetnike mora
imati odobrenje predsjednika suda.
(2) Odlaganje ili prekidanje glavnog pretresa određuje se samo izuzetno. O svakom odlaganju ili
prekidanju glavnog pretresa sudija za maloljetnike obavijestit će predsjednika suda i iznijet će
razloge za odlaganje, odnosno prekidanje.
(3) Sudija za maloljetnike dužan je da pisano izradi presudu, odnosno rješenje u roku od osam
dana, a u posebno složenim slučajevima u roku od 15 dana od dana objavljivanja presude,
odnosno rješenja.

Odluke sudije za maloljetnike
(1) Sudija za maloljetnike nije vezan za prijedlog tužitelja pri odlučivanju hoće li prema
maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru, ali ako je tužitelj odustao od prijedloga
sudija za maloljetnike ne može maloljetniku izreći kaznu nego samo odgojnu mjeru.
(2) Sudija za maloljetnike će rješenjem obustaviti postupak u slučajevima kad sud na osnovu člana
298. tač. od d) do f) ovog zakona donosi presudu kojom se optužba odbija ili kojom se optuženi
oslobađa od optužbe (član 299.), kao i kad sudija nađe da nije cjelishodno izreći maloljetniku ni
odgojnu mjeru, niti kaznu.
(3) Sudija za maloljetnike donosi rješenje i kad izriče odgojnu mjeru maloljetniku. U izreci ovog
rješenja navodi se samo koja se mjera izriče, ali se maloljetnik ne oglašava krivim za krivično djelo
koje mu se stavlja na teret. U obrazloženju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje
opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere.
(4) Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna maloljetničkog zatvora donosi se u obliku iz člana
300. ovog zakona.

Troškovi postupka i imovinskopravni zahtjev
(1) Sudija za maloljetnike može maloljetnika obavezati na plaćanje troškova krivičnog postupka i
na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznu maloljetničkog
zatvora.
(2) Ako je prema maloljetniku izrečena odgojna mjera, troškovi postupka padaju na teret
budžetskih sredstava, a oštećeni se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upućuje na
parnični postupak.
Odjeljak 5 - Pravni lijekovi

Žalba protiv presude i rješenja
(1) Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora, protiv rješenja
kojim je maloljetniku izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavljanju postupka (član 283.
stav 2.) mogu podnijeti žalbu sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude (član 308.) i to
u roku od 8 dana od dana prijema presude, odnosno rješenja.
(2) Branitelj, tužitelj, bračni odnosno vanbračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojitelj,
staratelj, brat, sestra i hranitelj mogu podnijeti žalbu u korist maloljetnika i protiv njegove volje.
(3) Žalba protiv rješenja kojim se izriče odgojna mjera koja se izdržava u ustanovi zadržava
izvršenje rješenja ako sudija za maloljetnike, uz saglasnost s roditeljima maloljetnika i po
saslušanju maloljetnika, ne odluči drugačije.
(4) Na sjednicu vijeća za maloljetnika (član 319.) uvijek će se pozvati maloljetnik i njegov
branitelj. Nedolazak maloljetnika i njegovog branitelja koji su uredno obaviješteni o sjednici - ne
sprečava drugostepeni sud da održi sjednicu.

Odluke vijeća za maloljetnike i zabrana reformatio in peius
(1) Vijeće za maloljetnike može preinačiti prvostepenu odluku i izreći težu mjeru maloljetniku -
samo ako je to predloženo u žalbi tužitelja.
(2) Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera
vijeće za maloljetnike može tu kaznu, odnosno mjeru izreći samo ako održi pretres. Maloljetnički
zatvor u dužem trajanju ili teža zavodska mjera od one izrečene prvostepenom odlukom, može se
izreći i u sjednici drugostepenog vijeća.

Ponavljanje krivičnog postupka
Odredbe o ponavljanju krivičnog postupka završenog pravomoćnom presudom shodno se
primjenjuju i na ponavljanje postupka završenog pravomoćnim rješenjem o primjeni odgojne
mjere ili o obustavi postupka prema maloljetniku.
Odjeljak 6 - Nadzor suda nad provođenjem mjera

Izvještaj o ponašanju maloljetnika
(1) Uprava ustanove u kojoj se izvršava odgojna mjera prema maloljetniku dužna je da svaka dva
mjeseca dostavi sudu koji je izrekao odgojnu mjeru izvještaj o ponašanju maloljetnika. Sudija za
maloljetnike može i sam obilaziti maloljetnike smještene u ustanovi.
(2) Sudija za maloljetnike može preko organa starateljstva pribaviti obavještenje o izvršenju
ostalih odgojnih mjera, a može odrediti da to učini i određena stručna osoba (socijalni radnik,
defektolog i dr.).
Odjeljak 7 - Izmjena odluke o odgojnoj mjeri i obustava izvršenja

Izmjena odluke i obustava izvršenja
(1) Kad su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za izmjenu odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri,
odluku o izmjeni donosi sudija za maloljetnike koji je donio rješenje o odgojnoj mjeri ako sam
nađe da je to potrebno, ili na prijedlog tužitelja, upravnika ustanove ili organa starateljstva kome
je povjeren nadzor nad maloljetnikom.
(2) Prije donošenja odluke sudija za maloljetnike će saslušati tužitelja, maloljetnika, roditelja ili
staratelja maloljetnika ili druge osobe, a pribavit će i potrebne izvještaje od ustanove u kojoj
maloljetnik izdržava zavodsku mjeru, od organa starateljstva ili drugih organa i ustanova.
(3) Po odredbama st. 1. i 2. ovog člana donosi se i odluka o obustavljanju izvršenja odgojne
mjere.
(4) Odluku o izmjeni odgojne mjere ili o obustavi izvršenja donosi sudija za maloljetnike.

GLAVA XXVIII - POSTUPAK ZA KRIVIČNA DJELA PROTIV PRAVNIH OSOBA

Jedinstvenost postupka
(1) Zbog istog krivičnog djela, protiv pravne osobe se, po pravilu, pokreće i vodi krivični
postupak zajedno s postupkom protiv učinitelja.
(2) Postupak samo protiv pravne osobe se može pokrenuti, odnosno voditi kada protiv učinitelja
krivični postupak nije moguće pokrenuti, odnosno voditi iz zakonom propisanih razloga ili ako je
protiv njega krivični postupak već proveden.
(3) U jedinstvenom postupku se protiv optužene pravne osobe i optuženog podiže jedna
optužnica i izriče jedna presuda.

Cjelishodnost pokretanja krivičnog postupka
Tužitelj može odlučiti da protiv pravne osobe ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka kada
okolnosti slučaja ukazuju da to ne bi bilo cjelishodno jer je doprinos pravne osobe učinjenju
krivičnog djela bio neznatan ili pravna osoba nema imovine ili ima tako malo imovine da ne bi

bila dovoljna ni za pokriće troškova postupka, ili ako je protiv pravne osobe započet stečajni
postupak ili kada je učinitelj krivičnog djela jedini vlasnik pravne osobe protiv kojeg bi se krivični
postupak inače pokrenuo.

Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku
(1) Svaka pravna osoba u krivičnom postupku mora imati svog zastupnika koji je ovlašten za
preduzimanje svih radnji za koje je po ovom zakonu ovlašten osumnjičeni, odnosno optuženi i
osuđeni.
(2) Pravna osoba u krivičnom postupku može imati samo jednog zastupnika.
(3) Sud mora svaki put utvrditi identitet zastupnika pravne osobe i njegovo ovlaštenje za
zastupanje.

Određivanje zastupnika
(1) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku je onaj ko je ovlašten zastupati pravnu osobu
po zakonu, aktu nadležnog državnog organa ili po statutu, aktu o osnivanju ili drugom aktu
pravne osobe.
(2) Zastupnik može ovlastiti za zastupanje nekog drugog. Ovlaštenje mora biti dato pisano ili
usmeno na zapisnik kod suda.
(3) Kada je prije pravomoćnog okončanja krivičnog postupka pravna osoba prestala postojati
zastupnika će mu odrediti sud.

Izuzeće zastupnika
(1) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti osoba koja je pozvana kao
svjedok.
(2) Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku ne može biti osoba protiv koje teče postupak
zbog istog krivičnog djela, osim ako je jedini član pravne osobe.
(3) U slučaju iz st. 1. i 2. ovog člana sud će pozvati pravnu osobu da nadležni organ te pravne
osobe u određenom roku odredi drugog zastupnika i o tome pisano obavijesti sud. U suprotnom
će zastupnika odrediti sud.

Dostavljanje pismena
Pismena, namijenjena pravnoj osobi, dostavljaju se pisarnici pravne osobe i zastupniku.

Troškovi zastupnika
Troškovi zastupnika pravne osobe u krivičnom postupku su troškovi krivičnog postupka.
Troškovi za zastupnika postavljenog na osnovu čl. 399. i 400. ovog zakona unaprijed se isplaćuju
iz sredstava organa koji vodi krivični postupak samo ako pravna osoba nema sredstava.

Branitelj pravne osobe u krivičnom postupku
(1) Pravna osoba može, pored zastupnika, imati branitelja.
(2) Pravna osoba i fizička osoba, kao i osumnjičeni, odnosno optuženi ne mogu imati istog
branitelja.

Sadržaj optužnice
Optužnica protiv pravne osobe u krivičnom postupku, pored sadržaja propisanih ovim zakonom,
sadrži naziv pod kojim pravna osoba, u skladu s propisima, nastupa u pravnom prometu, sjedište
pravne osobe, opis krivičnog djela i osnov odgovornosti pravne osobe.

Saslušanje i završna riječ
(1) Na glavnoj raspravi se prvo saslušava optuženi, a potom zastupnik pravne osobe.
(2) Po završenom dokazanom postupku, kao i završnoj riječi tužitelja i oštećenog, sudija,
odnosno predsjednik vijeća daje riječ branitelju, zatim zastupniku pravne osobe, te branitelju
optuženog i na kraju optuženom.

Presuda pravnoj osobi
Pored sadržaja propisanog u članu 300. ovog zakona pisana presuda pravnoj osobi mora
sadržavati:
a) u uvodu presude - naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom
prometu i sjedište pravne osobe, kao i ime i prezime zastupnika pravne osobe koji je bio prisutan
na glavnom pretresu,
b) u izreci presude - naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima nastupa u pravnom
prometu i sjedište pravne osobe, kao i zakonski propis po kojem je optuženo, po kojem se
oslobađa optužbe za to djelo ili po kojem se optužba odbija.

Mjera osiguranja
(1) Za osiguranje izvršenja kazne, oduzimanja imovine ili oduzimanja imovinske koristi, sud
može, na prijedlog tužitelja, protiv pravne osobe u krivičnom postupku odrediti privremeno
osiguranje. U ovom slučaju shodno se primjenjuju odredbe člana 216. ovog zakona.
(2) Ako postoji opravdana bojazan da će u okviru optužene pravne osobe biti ponovljeno djelo i
da će za njega biti odgovorna pravna osoba ili se s učinjenjem djela prijeti, sud može u istom
postupku, osim mjera iz stava 1. ovog člana, pravnoj osobi zabraniti obavljanje jedne ili više
određenih djelatnosti na određeno vrijeme.
(3) Kada je protiv pravne osobe pokrenut krivični postupak sud može, na prijedlog tužitelja ili po
službenoj dužnosti, zabraniti statusne promjene pravne osobe koje bi za posljedicu imale brisanje
pravne osobe iz sudskog registra. Odluka o ovoj zabrani se upisuje u sudski registar.

Primjena ostalih odredbi ovog zakona
Ako drugačije nije određeno, u krivičnom postupku protiv pravne osobe shodno se primjenjuju
odgovarajuće odredbe ovog zakona, čak i u slučaju ako se postupak vodi samo protiv pravne
osobe.

GLAVA XXIX - POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA SIGURNOSTI, ZA ODUZIMANJE

IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVIČNIM DJELOM I ZA OPOZIVANJE
UVJETNE OSUDE

Prekid postupka u slučaju nastupanja duševne bolesti
(1) Ako je kod optuženog nakon učinjenja krivičnog djela nastupila takva duševna bolest da nije
sposoban učestvovati u postupku, sud će rješenjem, nakon psihijatrijskog vještačenja, prekinuti
postupak i optuženog uputiti organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja.
(2) Kada se zdravstveno stanje optuženog poboljša u mjeri da je sposoban učestvuje u postupku,
krivični postupak će se nastaviti.
(3) Ako tokom prekida postupka nastupi zastara krivičnog gonjenja Vijeće iz člana 25. stav (6)
ovog Zakona donijet će rješenje o obustavi postupka.

Postupak u slučaju neuračunljivosti
(1) Ako je osumnjičeni počinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti i postoje zakonom
određeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja osobe sa težim duševnim smetnjama u
zdravstvenu ustanovu, tužitelj će u optužnici postaviti prijedlog da sud utvrdi da je osumnjičeni
počinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti, te i da mu se privremeno odredi prisilni
smještaj u zdravstvenoj ustanovi uz izvještavanje zdravstvene ustanove.
(2) Protiv osumnjičenog, odnosno optuženog iz stava (1) ovog člana na obrazložen prijedlog
tužitelja može se odrediti pritvor iz razloga iz člana 146. ovog Zakona. Ako je pritvor protiv
osumnjičenog određen ili produžen, izvršava se u zdravstvenoj ustanovi i može trajati dok
postoje razlozi iz člana 146. ovog Zakona, ali ne duže od rokova iz člana 149. i člana 151. st. (2) i
(3) ovog Zakona, odnosno pravosnažnog rješenja o privremenom određivanju prisilnog
smještaja.
(3) Ako sud nakon provedene glavne rasprave utvrdi da je optuženi počinio protivpravno djelo u
stanju neuračunljivosti donijet će presudu kojom se utvrđuje da je optuženi učinio protivpravno
djelo u stanju neuračunljivosti i posebnim rješenjem će mu se privremeno odrediti prisilni
smještaj u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od šest mjeseci. Protiv rješenja dozvoljena je žalba u
roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.
(4) Prema pravosnažnosti rješenja iz stava (3) ovog člana tužitelj će u skladu sa posebnim
zakonom koji regulira pitanja zaštite ovih osoba nadležnom sudu dostaviti obavijest za pokretanje
postupka o prisilnom smještaju teško duševno bolesne osobe u zdravstvenoj ustanovi. Uz ovu
obavijest dostavit će se medicinska dokumentacija i pravosnažno rješenje o privremenom
određivanju prisilnog smještaja u zdravstvenu ustanovu.
(5) Ako u toku glavne rasprave izvedeni dokazi budu ukazivali da je optuženi učinio protivpravno
djelo u stanju uračunljivosti, smanjene uračunljivosti ili bitno smanjene uračunljivostii, tužitelj će
odustati od podnesenih prijedloga iz stava (1) ovog člana, nastaviti postupak i izmijeniti
optužnicu. U slučaju ako se radi o smanjenoj ili bitno smanjenoj uračunljivosti tužitelj može
predložiti izricanje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja koja se izriče uz neku
drugu krivičnopravnu sankciju.
(6) Ako sud utvrdi da optuženi u vrijeme počinjenja djela nije bio u stanju neuračunljivosti, a
tužitelj ne odustane od prijedloga iz stava (1) ovog člana, sud će donijeti presudu kojom se
optužba odbija.
(7) Poslije podnošenja prijedloga iz stava (1) ovog člana osumnjičeni, odnosno optuženi mora
imati branitelja.

Postupak u slučaju obaveznog liječenja od ovisnosti
(1) O primjeni mjere sigurnosti obaveznog liječenja od ovisnosti sud odlučuje pošto pribavi nalaz
i mišljenje vještaka. U svom nalazu i mišljenju vještak treba da se izjasni i o mogućnostima za
liječenje optuženog.
(2) Ako je pri izricanju uvjetne osude učinitelju određeno liječenje na slobodi, a on se nije
podvrgao liječenju ili ga je samovoljno napustio, sud može, po službenoj dužnosti ili na prijedlog
ustanove u kojoj se učinitelj liječio ili je trebao da se liječi, a po saslušanju tužitelja i učinitelja
odrediti opozivanje uvjetne osude ili prinudno izvršenje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od
ovisnosti. Prije donošenja odluke sud će, po potrebi, pribaviti i mišljenje liječnika.

Oduzimanje predmeta
(1) Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti oduzet će se i kad se krivični postupak ne završi
presudom kojom se optuženi proglašava krivim, ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i
interesi morala o čemu se donosi posebno rješenje.
(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana donosi sudija, odnosno vijeće u trenutku kad je postupak
završen, odnosno kad je obustavljen.
(3) Rješenje o oduzimanju predmeta iz stava 1. ovog člana donosi sudija, odnosno vijeće i kad je
u presudi kojom je optuženi proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka.
(4) Ovjereni prijepis rješenja o oduzimanju predmeta dostavit će se vlasniku predmeta ako je
vlasnik poznat.
(5) Protiv rješenja iz st. od 1. do 3. ovog člana vlasnik predmeta ima pravo na žalbu zbog
nepostojanja zakonskog osnova za oduzimanje predmeta.

Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom
(1) Imovinska korist pribavljena krivičnim djelom utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj
dužnosti.
(2) Tužitelj je u toku postupka dužan prikupljati dokaze i izviđati okolnosti koje su od važnosti za
utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.
(3) Ako je oštećeni podnio imovinskopravni zahtjev u pogledu povraćaja predmeta pribavljenih
krivičnim djelom, odnosno u pogledu novčanog iznosa koji odgovara vrijednosti stvari,
imovinska korist će se utvrđivati samo u onom dijelu koji nije obuhvaćen imovinskopravnim
zahtjevom.

Postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom
(1) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, osoba na koju
je imovinska korist prenesena, kao i predstavnik pravne osobe pozvat će se na glavni pretres radi
saslušanja. Pozivom će se upozoriti da će se postupak provesti bez njihove prisutnosti.
(2) Predstavnik pravne osobe saslušat će se na glavnom pretresu poslije optuženog. Na isti način
postupit će se u odnosu na osobu na koju je imovinska korist prenesena, ako nije pozvana kao
svjedok.
(3) Osoba na koju je imovinska korist prenesena, kao i predstavnik pravne osobe ovlašten je da u
vezi s utvrđivanjem imovinske koristi predlaže dokaze i da, po dopuštenju sudije odnosno
predsjednika vijeća, postavlja pitanja optuženom, svjedocima i vještacima.
(4) Isključenje javnosti na glavnom pretresu ne odnosi se na osobu na koju je imovinska korist
prenesena, ni na predstavnika pravne osobe.
(5) Ako sud u toku glavnog pretresa utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi,
prekinut će glavni pretres i pozvat će osobu na koju je imovinska korist prenesena, kao i
predstavnika privrednog društva, odnosno druge pravne osobe.

Utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom
Sud će visinu iznosa imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom utvrditi po slobodnoj ocjeni
ako bi inače njeno utvrđivanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim
odugovlačenjem postupka.

Privremene mjere osiguranja
Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, sud će po
službenoj dužnosti po odredbama koje važe za izvršni postupak odrediti privremene mjere
osiguranja. U takvom slučaju shodno se primjenjuju odredbe člana 216. ovog zakona.

Sadržaj odluke kojom se izriče mjera oduzimanja imovinske koristi
(1) Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom sud može izreći u presudi kojom
se optuženi oglašava krivim i u rješenju o primjeni vaspitne mjere, kao i u postupku iz člana 410.
ovog zakona.
(2) U izreci presude ili rješenja sud će navesti koji se predmet, odnosno novčani iznos oduzima.
(3) Ovjereni prijepis presude, odnosno rješenja dostavlja se i osobi na koju je imovinska korist
prenesena, kao i predstavniku pravne osobe ako je sud izrekao oduzimanje imovinske koristi od
te osobe.

Zahtjev za ponavljanje postupka u pogledu mjere oduzimanja imovinske koristi
Osoba iz člana 414. ovog zakona može podnijeti zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u
pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.

Shodna primjena odredbi ovog zakona o žalbi
Odredbe člana 309. st. 2. i 3. i čl. 317. i 332. ovog zakona shodno se primjenjuju na žalbu protiv
odluke o oduzimanju imovinske koristi.

Shodna primjena ostalih odredbi ovog zakona

Ako odredbama ove glave nije šta drugo predviđeno, u pogledu postupka za primjenu mjera
sigurnosti ili za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, shodno se
primjenjuju ostale odgovarajuće odredbe ovog zakona.

Postupak opozivanja uvjetne osude
(1) Kad je u uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđeni ne vrati imovinsku korist
pribavljenu krivičnim djelom, ne nadoknadi štetu ili ne ispuni druge obaveze, a osuđeni u
određenom roku nije ispunio te obaveze, sud će provesti postupak za opozivanje uvjetne osude
na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti.
(2) Sud je obavezan da zakaže saslušanje radi utvrđivanja činjenica, na koje će pozvati tužitelja,
osuđenog i oštećenog.
(3) Ako sud utvrdi da osuđeni nije ispunio obavezu koja mu je bila određena presudom, donijet
će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti da se utvrđena kazna izvrši ili produžiti
rok za ispunjenje obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom ili osloboditi
osuđenog ispunjenja izrečene obaveze. Ako sud nađe da nema osnove za donošenje koje od tih
odluka, rješenjem će obustaviti postupak za opozivanje uvjetne osude.

GLAVA XXX - POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU OSUDE ILI

PRESTANKU MJERA SIGURNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE

Rješenje o brisanju osude
(1) Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom određenog vremena i pod uvjetom da
osuđeni u tom vremenu ne učini novo krivično djelo, rješenje o brisanju osude donosi po
službenoj dužnosti organ nadležan za vođenje poslova kaznene evidencije.
(2) Prije donošenja rješenja o brisanju osude izvršit će se potrebna provjeravanja, a naročito će se
prikupiti podaci o tome da li je protiv osuđenog u toku krivični postupak za neko novo krivično
djelo učinjeno prije isteka roka predviđenog za brisanje osude.

Prijedlog osuđenog za brisanje osude
(1) Ako nadležni organ ne donese rješenje o brisanju osude, osuđeni može tražiti da se utvrdi da
je brisanje osude nastupilo po zakonu.
(2) Ako nadležni organ ne postupi po zahtjevu osuđenog u roku od 30 dana od dana prijema
zahtjeva, osuđeni može tražiti da sud donese rješenje o brisanju osude.

Sudsko brisanje uvjetne osude

Ako uvjetna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od dana proteka vremena
provjeravanja, sud će donijeti rješenje kojim se utvrđuje brisanje uvjetne osude. Ovo rješenje
dostavit će se osuđenom, tužitelju i organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije.

Postupak brisanja osude na osnovu sudske odluke
(1) Postupak za brisanje osude shodno odredbama KZFBiH na osnovu sudske odluke pokreće se
na molbu osuđenog.
(2) Molba se podnosi sudu.
(3) Sudija koji za to bude određen zakazat će i provesti saslušanje tužitelja i osuđenog.
(4) Sudija može o ponašanju osuđenog zatražiti izveštaj od policijskog organa, a može takav
izveštaj tražiti i od uprave ustanove u kojoj je osuđeni izdržavao kaznu.
(5) Podnositelj molbe i tužitelj mogu podnijeti žalbu protiv odluke suda po molbi za brisanje
osude.
(6) Ako sud odbije molbu zato što osuđeni svojim ponašanjem nije zaslužio brisanje osude,
osuđeni može molbu ponoviti po isteku jedne godine od dana pravomoćnosti rješenja o
odbijanju molbe.

Uvjerenje o kaznenoj evidenciji
U uvjerenju koje se građanima izdaje na osnovu podataka iz krivične evidencije, brisana osuda i
brisane pravne posljedice osude ne smiju se spominjati.

Molba i postupak prestanka mjere sigurnosti
(1) Molba za prestanak primjene mjera sigurnosti propisanih u KZFBiH i drugih mjera
propisanih zakonom podnosi se sudu.
(2) Sudija koji za to bude određen prethodno će ispitati je li proteklo potrebno vrijeme po
zakonu, a zatim će zakazati i provesti saslušanja - radi utvrđivanja činjenica na koje se podnositelj
molbe poziva. Sudija će pozvati tužitelja i podnositelja molbe.
(3) Sudija iz stava 2. ovog člana može zahtijevati izvještaj o ponašanju osuđenog od policijskog
organa, odnosno od ustanove u kojoj je osuđeni izdržao kaznu.
(4) U slučaju odbijanja molbe, nova molba se ne može podnijeti prije isteka roka od jedne godine
od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju ranije molbe.

GLAVA XXXI - POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I

IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA

Opća odredba
Međunarodna krivičnopravna pomoć pruža se po odredbama ovog zakona, ukoliko zakonom
Bosne i Hercegovine ili međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno.

Upućivanje molbe za pravnu pomoć
Molbe suda, odnosno tužitelja za pravnu pomoć u krivičnim predmetima dostavljaju se
inozemnim organima diplomatskim putem, tako što sud, odnosno tužitelj molbe dostavlja
Federalnom ministarstvu pravde koje ih dostavlja nadležnom ministarstvu Bosne i Hercegovine.

Postupanje po molbi inozemnih organa
(1) Kada Federalno ministarstvo pravde primi, putem nadležnog ministarstva Bosne i
Hercegovine, molbu inozemnog organa za pravnu pomoć, dužno je molbu dostaviti nadležnom
tužitelju.
(2) O dopuštenosti i načinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inozemnog organa odlučuje
sud, odnosno tužitelj po zakonima Bosne i Hercegovine i u skladu sa svojom nadležnošću.

Izvršenje presude inozemnog suda
(1) Sud neće postupiti po molbi inozemnog organa kojom se traži izvršenje krivične presude
inozemnog suda.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, sud će izvršiti inozemnu pravomoćnu presudu u
odnosu na sankciju koju je izrekao inozemni sud ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom,
i ako sankciju izrekne i sud prema krivičnom zakonodavstvu Federacije.
(3) Sud donosi presudu u vijeću iz člana 25. stav 6. ovog zakona. O sjednici vijeća obavijestit će se
tužitelj, osuđeni i branitelj.
(4) U izreku presude iz stava 3. ovog člana sud će unijeti potpunu izreku i naziv suda iz inozemne
presude i izreći će sankciju. U obrazloženju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio
prilikom izricanja sankcije.
(5) Protiv presude iz stava 4. ovog člana mogu izjaviti žalbu tužitelj i osuđeni ili njegov branitelj, u
skladu s odredbama ovog zakona.
(6) Ako strani državljanin osuđen od domaćeg suda ili osoba ovlaštena ugovorom podnese molbu
sudu da osuđeni izdržava kaznu u svojoj zemlji, sud će postupiti po međunarodnom ugovoru.

Centralizacija podataka
O krivičnim djelima pravljenja i stavljanja u opticaj krivotvorenog novca, neovlaštene
proizvodnje, prerađivanja i prodaje opojnih droga i otrova, trgovine bijelim robljem, proizvodnje
i rasturanja pornografskih spisa, kao i o drugim krivičnim djelima u pogledu kojih se
međunarodnim ugovorima predviđa centralizacija podataka, sud je dužan - bez odlaganja,
dostaviti, putem Federalnog ministarstva pravde, nadležnom ministarstvu Bosne i Hercegovine
podatke o krivičnom djelu i učinitelju i pravomoćnu presudu. Kad je u pitanju krivično djelo
pranja novca ili se radi o krivičnom djelu u vezi s pranjem novca, podaci se moraju, bez
odlaganja, dostaviti i organu Bosne i Hercegovine nadležnom za sprečavanje pranja novca.

Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi
(1) Ako je na teritoriji Federacije krivično djelo učinio stranac koji ima prebivalište u stranoj
državi, toj državi se mogu, izvan uvjeta za izručenje osumnjičenih odnosno optuženih osoba
predviđenih u Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, ustupiti svi krivični spisi radi
krivičnog gonjenja i suđenja, ako se strana država tome ne protivi.
(2) Ustupanje krivičnog gonjenja i suđenja nije dopušteno ako se njime stranac može izložiti
nepravednom postupku, nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
(3) Prije podizanja optužnice, odluku o ustupanju donosi tužitelj. Nakon podizanja optužnice, a
do ustupanja predmeta sudiji, odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa - odluku
donosi sudija za prethodno saslušanje, na prijedlog tužitelja.
(4) Ako je oštećeni državljanin Bosne i Hercegovine, ustupanje nije dopušteno ako se on tome
protivi, osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinsko- pravnog zahtjeva.

Preuzimanje krivičnog gonjenja od države
(1) Federalno ministarstvo pravde će zahtjev strane države da se u Federaciji preduzme krivično
gonjenje državljanina Bosne i Hercegovine ili osobe koja ima prebivalište u Bosni i Hercegovine
za krivično djelo iz nadležnosti Federacije izvršeno izvan teritorije Bosne i Hercegovine, dostaviti
sa spisima nadležnom tužitelju.
(2) Ako je nadležnom organu strane države podnesen imovinskopravni zahtjev, postupit će se
kao da je taj zahtjev podnesen sudu.
(3) O odluci kojom se odbija da se preduzme krivično gonjenje, kao i o pravnomoćnoj odluci
donesenoj u krivičnom postupku, obavijestit će se, diplomatskim putem, strana država koja je
uputila zahtjev.

GLAVA XXXII - POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE, REHABILITACIJU I

OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I
NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE

Naknada štete zbog neopravdane osude
(1) Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba kojoj je bila pravomoćno izrečena
krivičnopravna sankcija ili koja je oglašena krivom, a oslobođena od kazne, a kasnije je povodom
vanrednog pravnog lijeka ponovljeni postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom
presudom oslobođena od optužbe, ili je optužba odbijena osim u sljedećim slučajevima:
a) ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zbog toga što je u
ponovljenom postupku tužitelj odustao od krivičnog gonjenja, a do odustanka je došlo na osnovu
sporazuma s osumnjičenim, odnosno optuženim,
b) ako je u ponovljenom postupku presudom optužba odbijena zbog nenadležnosti suda, a
ovlašteni tužitelj je preduzeo krivično gonjenje pred nadležnim sudom.
(2) Osuđeni nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način
namjerno prouzrokovao svoju osudu, osim ako je na to bio prinuđen.
(3) U slučaju osude za krivična djela u stjecaju, pravo na naknadu štete može se odnositi i na
pojedina krivična dijela u pogledu kojih su ispunjeni uvjeti za priznanje naknade.

Zastarjelost potraživanja za naknadu štete
(1) Pravo na naknadu štete zastarijeva protekom tri godine od dana pravomoćnosti presude
kojom je optuženi oslobođen od optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti
rješenja tužitelja ili suda kojim je postupak obustavljen, a ako je povodom zahtjeva za podnošenje
vanrednog pravnog lijeka podnesena žalba vijeću apelacionog odjeljenja od dana prijema odluke
tog vijeća.
(2) Prije podnošenja sudu tužbe za naknadu štete, ostećeni je dužan da se svojim zahtjevom
obrati Federalnom ministarstvu pravde radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini
naknade.
(3) U slučaju iz člana 437. stav 1. ovog zakona, o zahtjevu se može rješavati samo ako ovlašteni
tužitelj nije preduzeo gonjenje pred nadležnim sudom u roku od tri mjeseca od dana prijema
pravomoćne presude.

Podnošenje tužbe nadležnom sudu za naknadu štete
(1) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili po njemu Federalno ministarstvo pravde ne
donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, oštećeni može kod nadležnog
suda podnijeti tužbu za naknadu štete.
(2) Ako je postignut sporazum samo u dijelu odštetnog zahtjeva, oštećeni može podnijeti tužbu u
pogledu ostatka zahtjeva.
(3) Tužba za naknadu štete podnosi se protiv Federacije. U slučaju da Federacija naknadi štetu
zbog neosnovanog lišenja slobode ili neopravdane osude ona stiče pravo regresa od kantona čijim
je zakonom osnovan sud koji je donio pravomoćnu presudu, odnosno rješenje.

Pravo nasljednika na naknadu štete
(1) Nasljednici oštećenog nasljeđuju samo pravo oštećene osobe na naknadu imovinske štete.
Ako je oštećeni već podnio zahtjev nasljednici mogu nastaviti postupak samo u granicama već
postavljenog zahtjeva za naknadu imovinske štete.
(2) Nasljednici oštećene osobe mogu poslije njegove smrti nastaviti postupak za naknadu štete,
odnosno pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije isteka roka zastarjelosti a da se
zahtjeva nije odrekla.

Ostale osobe kojima pripada pravo na naknadu štete
(1) Pravo na naknadu štete pripada:
a) osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je postupak
obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe ili je optužba odbijena,
b) osobi koja je izdržavala kaznu lišenja slobode, a povodom ponavljanja krivičnog postupka
izrečena joj je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala ili joj je izrečena
krivičnopravna sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode ili je oglašena krivom a oslobođena od
kazne,
c) osobi koja je usljed pogreške ili nezakonitog rada organa neosnovano lišena slobode ili je
zadržana duže u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne ili mjere,
d) osobi koja je u pritvoru provela duže nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena.
(2) Osobi koja je lišena slobode bez zakonskog osnova pripada pravo na naknadu štete ako joj
nije određen pritvor, niti joj je vrijeme za koje je lišena slobode uračunato u izrečenu kaznu za
krivično djelo ili za prekršaj.
(3) Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzrokovala
lišenje slobode. U slučajevima iz stava 1. tačka a) ovog člana isključeno je pravo na naknadu štete
i ako su postojale okolnosti iz člana 435. stav 1. ili ako je postupak obustavljen na osnovu člana
219. ovog zakona.
(4) U postupku za naknadu štete, u slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana shodno će se primjenjivati
odredbe ove glave.

Naknada štete prouzrokovane sredstvima javnog informiranja

Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode neke osobe
prikazan u sredstvima javnog informiranja i time bio povrijeđen ugled te osobe, sud će, na njen
zahtjev, objaviti u novinama ili drugom sredstvu javnog informiranja saopćenje o odluci iz koje
proizilazi neopravdanost ranije osude, odnosno neosnovanost lišenja slobode. Ako slučaj nije
prikazan u sredstvu javnog informiranja, ovakvo saopćenje će se, na zahtjev te osobe, dostaviti
organu, privrednom društvu ili drugoj pravnoj osobi u kojoj je ta osoba zaposlena, a ako je to za
njenu rehabilitaciju potrebno - političkoj stranci ili udruženju građana.

Osobe kojima pripada pravo podnošenja odštetnog zahtjeva
(1) Poslije smrti osuđene osobe pravo na podnošenje ovog zahtjeva pripada njenom bračnom
odnosno vanbračnom drugu, djeci, roditeljima, braći i sestrama.
(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se podnijeti i ako nije bio podnesen zahtjev za naknadu
štete.
(3) Nezavisno od uvjeta iz člana 435. ovog zakona, zahtjev iz stava 1. ovog člana može se
podnijeti i kad je povodom vanrednog pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela, ako je
usljed pravne kvalifikacije djela u ranijoj presudi bio teže povrijeđen ugled osuđene osobe.
(4) Zahtjev iz st. od 1. do 3. ovog člana podnosi se sudu u roku od šest mjeseci. O zahtjevu
odlučuje vijeće (član 25. stav 6.). Prilikom rješavanja o zahtjevu shodno se primjenjuju odredbe
člana 435 st. 2. i 3. i člana 439. stava 3. ovog zakona.

Rehabilitacija
Sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u
kaznenoj evidenciji. Rješenje se dostavlja organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. O
poništenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije.

Zabrana upotrebe podataka
Osoba koja je na bilo koji način došla do podataka koji se odnose na neopravdanu osudu ili na
neosnovano lišenje slobode, ne smije upotrijebiti te podatke na način koji bi bio od štete za
rehabilitaciju osobe protiv koje je vođen krivični postupak.

Pravo na naknadu štete u vezi sa zaposlenjem
(1) Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode prestao radni odnos
ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja, priznaje se radni staž, odnosno staž osiguranja kao
da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode
staž izgubila. U staž se uračunava i vrijeme nezaposlenosti do koje je došlo zbog neopravdane
osude ili neosnovanog lišenja slobode, a koja nije nastala krivnjom te osobe.
(2) Prilikom svakog rješavanja o pravu na koje utiče dužina radnog staža, odnosno staža
osiguranja, nadležni organ ili pravna osoba uzet će u obzir staž priznat odredbom stava 1. ovog
člana.
(3) Ako organ ili pravna osoba iz stava 2. ovog člana ne uzme u obzir staž priznat odredbom
stava 1. ovog člana, oštećena osoba može zahtijevati da sud utvrdi da je priznavanje ovog
vremena staža nastupilo po zakonu. Tužba se podnosi protiv organa ili pravne osobe koja
osporava priznati staž i protiv Federacije.
(4) Na zahtjev organa ili pravne osobe kod koje se pravo iz stava 2. ovog člana ostvaruje, isplatit
će se iz sredstava budžeta Federacije propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stava 1.
ovog člana staž priznat.
(5) Staž osiguranja priznat odredbom stava 1. ovog člana u cjelini se uračunava u mirovinski staž.

GLAVA XXXIII - POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE

Traženje adrese
Ako se ne zna prebivalište ili boravište osumnjičenog, odnosno optuženog, kad je to po
odredbama ovog zakona neophodno, tužitelj, odnosno sud će zatražiti od policijskih organa da
osumnjičenog, odnosno optuženog potraže i da tužitelja, odnosno sud obavijeste o njegovoj
adresi.

Uvjeti za izdavanje potjernice
(1) Izdavanje potjernice može se narediti kad se osumnjičeni, odnosno optuženi protiv kojeg je
pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora
tri godine ili teža kazna nalazi u bjekstvu, a postoji naredba za njegovo dovođenje ili rješenje o
određivanju pritvora.
(2) Izdavanje potjernice naređuje sud.
(3) Izdavanje potjernice naredit će se i u slučaju bjekstva osuđenog iz ustanove u kojoj izdržava
kaznu, bez obzira na visinu kazne ili bjekstva iz ustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru vezanu
s lišenjem slobode. Naredbu u takvom slučaju izdaje upravnik ustanove.
(4) Naredba suda ili upravnika ustanove za izdavanje potjernice dostavlja se policijskim organima
radi izvršenja.

Izdavanje objave
(1) Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivičnim djelom, ili ove
predmete treba pronaći, a naročito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronađenog

nepoznatnog leša, naredit će se izdavanje objave kojom će se zatražiti da se podaci ili obavještenja
dostave organu koji vodi postupak.
(2) Policijski organi mogu objavljivati i fotografije leševa i nestalih osoba ako postoji osnovana
sumnja da je do smrti, odnosno nestanka tih osoba došlo usljed krivičnog djela.

Povlačenje potjernice ili objave
Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili objave dužan je da je odmah povuče kad se pronađe
tražena osoba ili predmet ili kad nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi
razlozi zbog kojih potjernica ili objava nije više potrebna.

Ko raspisuje potjernicu ili objavu
(1) Potjernicu i objavu raspisuje nadležni policijski organ koga određuje sud u svakom pojedinom
slučaju, odnosno ustanova iz koje je pobjegla osoba na izdržavanju kazne ili zavodske mjere.
(2) Ako je vjerovatno da se osoba za kojom je izdata potjernica nalazi u inozemstvu, nadležno
ministarstvo Bosne i Hercegovine može raspisati međunarodnu potjernicu.

GLAVA XXXIV - NEDOVOLJAN BROJ SUDIJA

Nedovoljan broj sudija
(1) Ako se kod suda koji sudi samo u prvom stepenu zbog nedovoljnog broja sudija ne može
obrazovati vijeće predviđeno u članu 25. stav 5. ovog zakona, poslove iz nadležnosti tog vijeća
obavljat će vijeće neposredno višeg suda, ako odredbama st. 2. i 3. ovog člana nije drugačije
određeno.
(2) Poslije predaje optužnice pritvor određuje ili ukida, po saslušanju tužioca, predsjednik vijeća,
odnosno sudija, a na glavnom pretresu - vijeće.
(3) Sudija prvostepenog suda donosi odluku o zahtjevu za ponavljanje postupka (član 346. stav 1).

GLAVA XXXV - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Računanje rokova
(1) Ako je na dan stupanja na snagu ovog zakona bio u toku neki rok, taj rok će se računati po
odredbama ovog Zakona osim ako je dotadašnji rok duži ili je odredbama ovog člana drugačije
propisano.
(2) Odredbe člana 151. st. 2. i 3. ovog zakona o rokovima trajanja pritvora primjenjuju se u
predmetima započetim nakon stupanja na snagu ovog zakona.

Rješavanje predmeta primljenih u rad
(1) Postupci u krivičnim predmetima primljenim u rad kod sudova do dana stupanja na snagu
ovog zakona nastavit će se po odredbama ovog zakona, osim ako odredbama ovog člana nije
drugačije određeno.
(2) Predmeti istrage iz stava 1. ovog člana dostavit će se tužiocu odmah, a ako je u toku izvršenje
pojedinih istražnih radnji u roku od osam dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(3) Postupci u predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je optužnica stupila na pravnu snagu
nastavit će se po dosadašnjim propisima, osim ako odredbama ove glave nije drukčije određeno.
(4) Predmete iz nadležnosti suda Bosne i Hercegovine primljene u rad kod sudova u Federaciji do
stupanja na snagu ovog zakona u kojima je optužnica stupila na pravnu snagu, dovršit će ti sudovi
po dosadašnjim propisima. Predmete iz nadležnosti suda Bosne i Hercegovine primljene u rad
kod sudova u Federaciji, odnosno tužilaštava i u kojima optužnica nije stupila na pravnu snagu
dovršit će ti sudovi po odredbama ovog zakona, osim ako sud Bosne i Hercegovine po službenoj
dužnosti ili na obrazložen prijedlog stranaka ili branitelja ne odluči da preuzme takav predmet.
(5) Postupke u predmetima u kojima je podnesen optužni prijedlog dovršit će sudovi po
dosadašnjim propisima, osim ako odredbama ove glave nije drugačije određeno.
(6) Predmete primljene u rad kod viših sudova do stupanja na snagu ovog zakona u kojima će
doći do izmjene u pravnoj ocjeni krivičnog djela ili do izmjene stvarne nadležnosti suda dovršit će
ti sudovi.

Prihvatanje prikupljenih dokaza
Ako je sud Bosne i Hercegovine vođenje postupka iz svoje nadležnosti prenio sudu u Federaciji
na čijem je području krivično djelo izvršeno ili pokušano, taj sud će prihvatiti dokaze koji su u
skladu s zakonom prikupljeni u toku istrage i sudskog osiguranja.

Pravo privatnog tužioca i oštećenog kao tužioca
(1) Krivični postupak za krivična djela za koja se do dana stupanja na snagu ovog zakona,
krivično gonjenje preduzelo po privatnoj tužbi iz člana 291. KZ FBiH ("Službene novine
Federacije BiH", br. 43/98, 15/99 i 29/00), ili po optužnici, odnosno optužnom prijedlogu
oštećenog kao tužioca, nastavit će se po dosadašnjim propisima, osim ako odredbama čl. od 451.
do 458. ovog zakona nije drugačije regulirano.
(2) Istragu u predmetima iz stava 1. ovog člana sud će rješenjem prekinuti i o tome u roku od 8
dana obavijestiti oštećenog kao tužioca. Oštećeni ima pravo u roku od 8 dana od kada je primio

izvještaj podnijeti prijedlog uredu tužitelja radi preuzimanja gonjenja. Ako tužitelj ne preuzme
gonjenje u roku od 15 dana od dana podnošenja prijedloga, o tome će obavijestiti sud koji će
postupak rješenjem obustaviti.

Mogućnost suđenja u odsutnosti
(1) Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona doneseno rješenje o suđenju u odsutnosti
postupak će se rješenjem prekinuti. Kad prestanu smetnje koje su prouzrokovale prekid
postupka, postupak će se nastaviti po dosadašnjim propisima.
(2) Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona optuženom suđeno u odsustvu i donesena
presuda, postupak će se dovršiti po dosadašnjim propisima, osim ako odredbama ove glave nije
drugačije propisano.

Rješavanje po žalbi na drugostepenu presudu i po zahtjevu za zaštitu zakonitosti
(1) U postupcima u kojima je do stupanja na snagu ovog zakona izjavljena žalba na presudu
drugostepenog suda ili je bio u toku rok za žalbu na presudu drugostepenog suda i u njemu
izjavljena žalba, postupak će se nastaviti i dovršiti u skladu sa dosadašnjim propisima.
(2) U postupcima u kojima je do stupanja na snagu ovog zakona podnesen zahtjev za zaštitu
zakonitosti ili je bio u toku rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti i u tom roku
izjavljen zahtjev za zaštitu zakonitosti, postupak će se nastaviti i dovršiti u skladu sa dosadašnjim
propisima.
(3) Federalni tužilac može podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti u istom roku koji prema
dosadašnjim propisima važi za osuđenog i njegovog branioca.
(4) Ako se nakon stupanja na snagu ovog zakona povodom žalbe ili izvanrednog pravnog lijeka
ukine presuda, postupak će se nastaviti i dovršiti u skladu sa odredbama člana 452. st. 3. i 5. ovog
zakona.

Donošenje podzakonskih propisa
Podzakonski propisi predviđeni ovim zakonom donijet će se najkasnije u roku od 90 dana od
dana stupanja na snagu ovog zakona.

Prestanak primjene propisa
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o krivičnom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98 i 23/99), osim ako
odredbama čl. od 451. do 457. ovog zakona nije drugačije određeno..

Stupanje na snagu ovog zakona
Ovaj zakon stupa na snagu 1. augusta 2003. godine.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
("Sl. novine FBiH", br. 78/2004)

Ovaj zakon stupa na snagu odmah i objavljuje se u "Službenim novinama Federacije BiH" bez
odlaganja.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
("Sl. novine FBiH", br. 55/2006)

Ovaj Zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama
Federacije BiH".
Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
("Sl. novine FBiH", br. 27/2007)

(Primjena ovog Zakona)
Ovaj Zakon se primjenjuje na sve predmete u kojima pravomoćna presuda nije donesena prije
dana stupanja na snagu ovog zakona.

(Stupanje na snagu ovog Zakona)
Ovaj Zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama
Federacije Bosne i Hercegovine".

Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
("Sl. novine FBiH", br. 9/2009)

Ovlašćuje se Zakonodavno-pravna komisija Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i
Hercegovine i Zakonodavno-pravna komisija Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i
Hercegovine da utvrdi prečišćeni tekst Zakona.

Ovaj Zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama
Federacije BiH".
Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
("Sl. novine FBiH", br. 12/2010)

Odredbe ovog zakona primjenjuju se u svim slučajevima u kojima pravosnažna presuda nije
donesena prije stupanja na snagu ovog zakona.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama
Federacije BiH".
Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
("Sl. novine FBiH", br. 74/2020)

U predmetima u kojima je donesena naredba o provođenju istrage do stupanja na snagu ovog
zakona postupak će se nastaviti po odredbama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06,
27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14).

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama
Federacije BiH" a odredbe čl. 144a., 144b., 144c., 144d. i 144e. počet će se primjenjivati
protekom šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.