Zakon o krivičnom postupku Brčko Distrikt, Bosna i Hercegovina

Ovim zakonom utvrđuju se pravila krivičnog postupka po kojima su dužni da postupaju Osnovni
sud i Apelacioni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud i
Apelacioni sud), Tužilaštvo Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem te kstu: Tužilaštvo) i
ostali učesnici u krivičnom postupku predviđeni ovim zakonom, kada postupaju u krivičnim
stvarima.
Princip zakonitosti

(1) Pravila utvrđena ovim zakonom trebaju osigurati da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu
krivičnog d jela izrekne krivična sankcija pod uslovima propisanim u Krivičnom zakonu Brčko
distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Krivični zakon) i u drugim zakonima u kojima su
propisana krivična djela i u zakonom propisanom postupku.
(2) Osumnjičeni ili optuženi može biti ograničen u svojoj slobodi i pravima samo pod uslovima
koje propisuje ovaj zakon.
(3) Krivičnu sankciju može učiniocu krivičnog djela izreći samo nadležan sud u postupku koji je
sproveden po ovom zakonu, ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano.
Pretpostavka nevinosti i in dubio pro reo

(1) Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova
krivica.
(2) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog dje la ili od kojih zavisi
primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva, sud rješava presudom na način koji je povoljniji
za optuženog.
Ne bis in idem

Niko ne može biti ponovo suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena
pravosnažna sudska odluka.
Pravo lica lišenog slobode

(1) Lice lišeno slobode mora se na maternjem jeziku ili jeziku koji razumije odmah obavijestiti o
razlozima lišenja slobode i istovremeno poučiti da nije dužno dati iskaz, niti odgovarati na
postavljena pitanja, da ima pravo uzeti branioca kojeg može sam izabrati, kao i o tome da ima
pravo da njegova porodica, konzularni službenik strane države čiji je državljanin ili drugo lice koje
on odredi budu obaviješteni o njegovom lišenju slobode.
(2) Licu koje je lišeno slobode postavit će se branilac na njegov zahtjev ako zbog svog imovnog
stanja ne može snositi troškove odbrane.
Prava osumnjičenog, odnosno optuženog

(1) Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o
osnovama sumnje protiv njega i da njegov iskaz može biti korišten kao dokaz u daljnjem toku
postupka.
(2) Osumnjičenom, odnosno optuženom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i
dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.
(3) Osumnjičeni, odnosno optuženi nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na
postavljena pitanja.
Pravo na odbranu

(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branioca
koga sam izabere.
(2) Ako osumnjičeni, odnosno optuženi sam ne uzme branioca, postavit će mu se branilac kad je
to određeno ovim zakonom.
(3) Osumnjičenom, odnosno optuženom se mora obezbijediti dovoljno vremena za pripremanje
odbrane.
Jezik i pismo

(1) U krivičnom postupku u ravnopravnoj upotrebi su bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik,
a službena pisma su latinica i ćirilica.
(2) Krivični postupak se vodi na jednom od jezika iz stava 1 ovog člana, a u postupku se koristi
jedno od pisama iz stava 1 ovog člana.
(3) Stranke, svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo služiti se maternjim jezikom ili
jezikom koji razumiju. Ako lice ne razumije jedan od službenih jezika Bosne i Hercegovine,
osigurat će se usmeno prevođenje onoga što on, odnosno drugi iznose, kao i isprava i drugog
pisanog dokaznog materijala.
(4) O pravima iz stava 3 ovog člana poučit će se prije prvog ispitivanja lica iz stava 3 ovog člana
koja se tih prava mogu odreći ako znaju jezik na kome se vodi postupak. U zapisniku će se
zabilježiti da je data pouka i izjava učesnika na datu pouku.
(5) Prevođenje obavlja sudski tumač.
Upućivanje i dostavljanje pismena

(1) Pozive, odluke i druga pismena upućuje sud i drugi organi koji učestvuju u postupku na
službenim jezicima iz člana 8 stava 1 ovog zakona.
(2) Podnesci se dostavljaju sudu i drugim organima koji učestvuju u postupku na službenim
jezicima iz člana 8 stava 1 ovog zakona.
(3) Licu koje je lišeno slobode ili se nalazi u pritvoru, na izdržavanju kazne ili na obaveznom
psihijatrijskom liječenju, odnosno obaveznom liječenju od zavisnosti, dostavit će se i prevod
pismena iz stavova 1 i 2 ovog člana, na maternjem jeziku ili jeziku koji razumije.
Zakonitost dokaza

(1) Zabranjeno je od osumnjičenog, optuženog ili bilo koga drugog lica koje učestvuje u postupku
iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu.
(2) Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i
sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima, niti na dokazima koji su pribavljeni
povredama ovog zakona.
(3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2
ovog člana.
Pravo na odštetu i rehabilitaciju

Lice koje je neopravdano osuđeno za krivično djelo ili je bez osnova lišeno slobode ima pravo na
rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava, kao i druga prava utvrđena
zakonom.
Pouka o pravima

Osumnjičenog, odnosno optuženog ili drugo lice koje učestvuje u postupku koje bi iz neznanja
moglo da propusti neku radnju u postupku, ili se iz neznanja ne bi koristilo svojim pravima, sud,
tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku će poučiti o pravima koja im po ovom zakonu
pripadaju i o posljedicama propuštanja radnje.
Pravo na suđenje bez odlaganja

(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden
pred sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.
(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava
koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
(3) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme.
Jednakost u postupanju i pravedno suđenje

(1) Sud je dužan da stranke i branioca tretira na jednak način i da svakoj od strana pruži jednake
mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnom pretresu.
(2) Sud, tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom da ispituju
i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one koje im idu u
korist.
(3) Pravila utvrđena ovim zakonom treba da osiguraju da se osumnjičenom odnosno optuženom
omogući pravedno suđenje.
Slobodna ocjena dokaza

(1) Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju
postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim
pravilima.
Princip akuzatornosti i teret dokazivanja

(1) Krivični postupak se može pokrenuti i sprovesti samo po zahtjevu tužioca.
(2) Tužilac je dužan da dokaže krivicu optuženog.
Princip legaliteta krivičnog gonjenja

Tužilac je dužan da preduzme krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo,
osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Posljedice pokretanja postupka

Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih
prava, ove posljedice, ako ovim zakonom nije drugačije određeno, nastupaju potvrđivanjem
optužnice. Ako se radi o krivičnim djelima s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili
novčanom kaznom kao glavnom kaznom, ove posljedice nastupaju od dana kad je donesena
osuđujuća presuda, bez obzira je li postala pravosnažna.
Prethodna pitanja

(1) Ako primjena krivičnog zakona zavisi od prethodne odluke o kakvom pravnom pitanju za čije
je odlučivanje nadležan sud u kojem drugom postupku ili neki drugi organ, sud kad sudi u
krivičnom predmetu može sam da odluči i o tom pitanju po odredbama koje važe za dokazivanje
u krivičnom postupku. Odluka suda o ovom pravnom pitanju ima učinak samo u krivičnom
predmetu koji ovaj sud raspravlja.
(2) Ako je o takvom prethodnom pitanju već donio odluku sud u kojem drugom postupku ili neki
drugi organ, takva odluka ne veže sud u pogledu ocjene je li učinjeno određeno krivično djelo.

GLAVA II

ZNAČENJE IZRAZA
Osnovni pojmovi

Osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno, pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu
imaju sljedeće značenje:
a) "Osumnjičeni" je lice za koje postoje osnovi sumnje da je počinilo krivično djelo,
b) "Optuženi" je lice protiv kojega je jedna ili više tačaka u optužnici potvrđena,
c) "Osuđeni" je lice za koje je pravosnažnom odlukom utvrđeno da je krivično odgovorno za
određeno krivično djelo,
d) "Sudija za prethodni postupak" je sudija koji u toku istrage postupa u slučajevima kada je to
propisano ovim zakonom,
e) "Sudija za prethodno saslušanje" je sudija koji nakon podizanja optužnice postupa u
slučajevima kada je to propisano ovim zakonom i koji ima ovlaštenja koja pripadaju sudiji za
prethodni postupak,
f) "Stranke" su tužilac i osumnjičeni, odnosno optuženi,
g) "Ovlašteno službeno lice" je ono lice koje ima odgovarajuća ovlaštenja unutar policijskih
organa Bosne i Hercegovine, uključujući Državnu agenciju za istrage i zaštitu i Državnu graničnu
službu, policijskih organa Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine, sudske i finansijske policije, kao i carinskih organa, poreznih organa i
organa vojne policije. Pod ovlaštenim službenim licima smatraju se i stručni saradnici odnosno
istražitelji Tužilaštva BiH, kao i Tužilaštva Brčko distrikta BiH, koji rade po ovlaštenjima tužioca,
h) "Oštećeni" je lice kojemu je lično ili imovinsko pravo krivičnim djelom povrijeđeno ili
ugroženo,
i) "Pravna lica"" su lica koja su kao takva definisana u KZ Brčko distrikta BiH, uključujući:
korporacije, preduzeća, udruženja, firme i partnerstva i druga privredna društva,
j) "Istraga" obuhvata aktivnosti preduzete od strane tužioca ili ovlaštenog službenog lica u skladu
s ovim zakonom, uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza,
k) "Unakrsno ispitivanje" je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke, odnosno branioca, koja nije
pozvala svjedoka, odnosno vještaka,
l) "Direktno ispitivanje" je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke, odnosno branioca, koja je
pozvala svjedoka, odnosno vještaka,
m) "Osnovana sumnja" je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na
zaključak da je izvršeno krivično djelo,
n) "Zabilješke" i "spisi" su slova, riječi ili brojke ili njihov ekvivalent, zapisane rukopisom,
otkucane pisaćom mašinom, odštampane, fotokopirane, fotografirane, zabilježene magnetskim
impulsima, mehanički ili elektronski ili nekim drugim oblikom sakupljanja podataka,
o) "Fotografije" su fotografski, digitalni i rendgenski snimci, video trake i filmovi,
p) "Original" je sam spis ili snimak ili sličan ekvivalent kojim se ostvaruje isto dejstvo od strane
lica koje ga piše, snima ili izdaje. "Original" fotografija uključuje negativ i sve kopije. Ako su
podaci pohranjeni u kompjuteru ili sličnom uređaju za automatsku obradu podataka, original je i
svaki odštampani primjerak ili okom vidljivi pohranjeni podatak,
r) "Kopija" je preslikavanje originala ili matrice, uključujući uvećanja i umanjenja, mehaničkim ili
elektronskim presnimavanjem, hemijskom reprodukcijom ili nekom drugom ekvivalentnom
tehnikom kojom se precizno reprodukuje original,
s) "Telekomunikacijska adresa" je svaki telefonski broj, linijski ili mobilni ili e-mail ili internet
adresa koju posjeduje ili koristi određeno lice.
t) "Supružnik" i "vanbračni partner" su ona lica koja taj status imaju prema porodičnom pravu,
u) "Kompjuterski sistem" je svaka naprava ili grupa međusobno spojenih ili povezanih naprava,
od kojih jedna ili više njih na osnovu programa automatski obrađuju podatke,
v) "Kompjuterski podaci" su svako iskazivanje činjenica, informacija ili koncepata u obliku
prikladnom za obradu u kompjuterskom sistemu, uključujući i program koji je u stanju
prouzrokovati da kompjuterski sistem izvrši određenu funkciju.

GLAVA III

PRAVNA POMOĆ I SLUŽBENA SARADNJA
Obaveza pružanja pravne pomoći i službena saradnja

(1) Osnovni sud i Apelacioni sud dužni su da pruže pravnu pomoć sudu BiH, sudovima u
Federaciji Bosne i Hercegovine i sudovima u Republici Srpskoj.
(2) Svi organi vlasti u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine dužni su službeno da sarađuju sa
sudovima, tužiocem i drugim organima koji učestvuju u krivičnom postupku.
Pružanje pomoći

(1) Osnovni sud ili Apelacioni sud će uputiti zahtjev za pravnu pomoć, odnosno za službenu
radnju nadležnom sudu, odnosno organu vlasti.
(2) Pružanje pravne pomoći i službene radnje sprovode se bez naknade.
(3) Stavovi 1 i 2 ovog člana primjenjuju se i na zahtjeve koje je tužilac uputio prema tužilaštvu i
drugim organima vlasti.

GLAVA IV

NADLEŽNOST SUDA

Odjeljak 1 - Stvarna i mjesna nadležnost suda
Stvarna nadležnost i sastav suda

(1) Osnovni sud i Apelacioni sud sude u krivičnim predmetima u granicama svoje stvarne
nadležnosti određene zakonom.
(2) Osnovni sud, u prvom stepenu, sudi u vijeću sastavljenom od trojice sudija, a sudija pojedinac
sudi za krivična djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do
deset godina.
(3) Apelacioni sud, u drugom i trećem stepenu odlučuje o žalbama protiv rješenja i presuda
Osnovnog suda i vanrednim pravnim lijekovima protiv pravosnažnih sudskih odluka, u vijeću
sastavljenom od trojice sudija.
(4) U postupku odlučivanja po vanrednim pravnim lijekovima neće učestvovati sudija koji je
učestvovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom.
(5) Opšta sjednica suda, predsjednik suda, sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno
saslušanje i predsjednik vijeća, odlučuju u slučajevima određenim ovim zakonom.
Mjesna nadležnost suda

(1) Osnovni sud i Apelacioni sud su nadležni da sude za svako krivično djelo učinjeno ili
pokušano na teritoriji Brčko distrikta BiH.
(2) Sporazumom sa entitetima riješit će se svi drugi oblici mjesne nadležnosti.
Odjeljak 2 - Spajanje i razdvajanje postupka
Spajanje postupka

(1) Sud će, po pravilu, odlučiti da se sprovede jedinstveni postupak i donese jedna presuda u
slučaju kada je isto lice optuženo za više krivičnih djela ili kada je više lica učestvovalo u izvršenju
istog krivičnog djela.
(2) Sud može odlučiti da provede jedinstveni postupak i donijeti jednu presudu i u slučaju kad je
više lica optuženo za više krivičnih djela, ali samo ako između izvršenih krivičnih djela postoji
međusobna veza.
(3) Sud može odlučiti da provede jedinstveni postupak i donijeti jednu presudu ako se vode
odvojeni postupci protiv istog lica za više krivičnih djela ili protiv više lica za isto krivično djelo.
(4) O spajanju postupka odlučuje rješenjem sudija, odnosno vijeće. Protiv rješenja kojim je
određeno spajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za spajanje - nije dopuštena žalba.
Razdvajanje postupka

(1) Sud može iz važnih razloga ili iz razloga cjelishodnosti do završetka glavnog pretresa odlučiti
da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih optuženih razdvoji i posebno dovrši.
(2) Rješenje o razdvajanju postupka donosi sudija, odnosno vijeće, po saslušanju stranaka i
branioca.
(3) Protiv rješenja kojim je određeno razdvajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za
razdvajanje postupka nije dopuštena žalba.

Odjeljak 3 - Prenošenje mjesne nadležnosti
Prenošenje nadležnosti

(1) Kad je nadležan sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa ili postoje drugi važni
razlozi, sud određen zakonom može za vođenje postupka da odredi drugi stvarno nadležan sud
na svom području.
(2) Rješenje iz stava 1 ovog člana može se donijeti na prijedlog nadležnog sudije ili vijeća, ili na
prijedlog jedne od stranaka, ili branioca.
(3) Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba.
Posljedice nenadležnosti

(1) Sud je dužan da pazi na svoju nadležnost i čim primijeti da nije nadležan da se oglasi
nenadležnim i po pravosnažnosti rješenja ustupiti predmet nadležnom sudu, ali je dužan da
preduzme one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.
(2) Nakon potvrđivanja optužnice, sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim niti stranke mogu
isticati prigovor mjesne nenadležnosti.

GLAVA V

IZUZEĆE
Razlozi za izuzeće

Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost:
a) ako je oštećen krivičnim djelom;
b) ako mu je osumnjičeni, odnosno optuženi, njegov branilac, tužilac, oštećeni, njegov zakonski
zastupnik ili opunomoćenik, bračni, odnosno vanbračni drug ili srodnik po krvi u pravoj liniji do
bilo kojeg stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, a po tazbini do drugog stepena;
c) ako je sa osumnjičenim, odnosno optuženim, njegovim braniocem, tužiocem ili oštećenim u
odnosu staralaca, staranika, usvojioca, usvojenika, hranioca ili hranjenika;
d) ako je u istom krivičnom predmetu učestvovao kao sudija za prethodni postupak, sudija za
prethodno saslušanje ili je postupao kao tužilac, branilac, zakonski zastupnik ili opunomoćenik
oštećenog ili je saslušan kao svjedok ili kao vještak;
e) ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom;
f) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost.
Izuzeće po zahtjevu stranke ili branioca

(1) Izuzeće predsjednika i sudije Osnovnog suda i Apelacionog suda može tražiti stranka ili
branilac.
(2) Zahtjev iz stava 1 ovog člana može se podnijeti do početka glavnog pretresa, a ako se za
razlog izuzeća iz člana 29 tački od a) do e) ovog zakona saznalo kasnije, zahtjev se podnosi
odmah po saznanju.
(3) Zahtjev za izuzeće predsjednika i sudije Apelacionog suda stranka ili branilac mogu podnijeti u
žalbi ili u odgovoru na žalbu.
(4) Stranke ili branilac mogu tražiti izuzeće samo poimenično određenog sudije koji postupa u
predmetu.
(5) Stranka ili branilac dužni su u zahtjevu navesti okolnosti zbog kojih smatraju da postoji neki
od zakonskih osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu ponovo navoditi razlozi koji su isticani u
zahtjevu za izuzeće koji je ranije odbijen.
Postupak za izuzeće

(1) Čim sazna za postojanje kojeg od razloga za izuzeće iz člana 29 tački od a) do e) ovog zakona,
sudija je dužan da prekine svaki rad na tom predmetu i o tome obavijesti predsjednika suda. Ako
sudija smatra da postoje okolnosti iz člana 29 tačke f ovog zakona, izvijestit će o tome
predsjednika suda.
Odlučivanje po zahtjevu za izuzeće

(1) O zahtjevu za izuzeće sudije Osnovnog suda odlučuje predsjednik Osnovnog suda, a o
njegovom izuzeću predsjednik Apelacionog suda.
(2) O zahtjevu za izuzeće sudije Apelacionog suda odlučuje predsjednik Apelacionog suda, a o
njegovom izuzeću opšta sjednica suda.
(3) Prije donošenja rješenja o izuzeću pribavit će se izjava sudije, odnosno predsjednika suda, a po
potrebi sprovest će se i drugi izviđaji.
(4) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće žalba nije dopuštena, ali se rješenje
kojim se zahtjev za izuzeće odbija može pobijati žalbom na presudu.
(5) Ako je zahtjev za izuzeće iz člana 29 tačke f) ovog zakona podnesen poslije početka glavnog
pretresa ili ako je postupljeno protivno odredbama člana 30 stavova 4 i 5 ovog zakona, zahtjev će

se odbaciti u cjelini, odnosno djelimično. Protiv rješenja kojim se zahtjev odbacuje nije dopuštena
žalba.
Valjanost radnji preduzetih nakon podnošenja zahtjeva za izuzeće

Kad sudija sazna da je podnesen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je odmah da obustavi svaki
rad na predmetu i ne može potpisati ni jednu sudsku odluku iz člana 163 ovog zakona (presuda,
rješenje, naredba), a ako se radi o izuzeću iz člana 29 tačke f) ovog zakona, može do donošenja
rješenja o zahtjevu preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.
Izuzeće tužioca i drugih učesnika u postupku

(1) Glavni tužilac odlučuje o izuzeću zamjenika glavnog tužioca i tužilaca. O izuzeću glavnog
tužioca odlučuje kolegij Tužilaštva.
(2) Tužilac odlučuje o izuzeću lica koja su na osnovu zakona ovlaštena da ga zastupaju u
krivičnom postupku. O izuzeću tužioca odlučuje kolegij Tužilaštva.
(3) O izuzeću zapisničara, sudskog tumača, stručnog lica i vještaka odlučuje vijeće, predsjednik
vijeća ili sudija, a do podizanja optužnice glavni tužilac.
(4) Kada ovlaštena službena lica preduzimaju istražne radnje na osnovu ovog zakona, o njihovom
izuzeću odlučuje glavni tužilac. Ako prilikom preduzimanja radnje učestvuje zapisničar, o
njegovom izuzeću odlučuje službeno lice koje preduzima radnju.

GLAVA VI

TUŽILAC
Prava i dužnosti

(1) Osnovno pravo i osnovna dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinilaca krivičnih djela
koja su u nadležnosti suda.
(2) Tužilac ima pravo i dužan je da:
a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme
potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog,
rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih lica
vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,
b) sprovede istragu u skladu s ovim zakonom,
c) daje imunitet u skladu s članom 84 ovog zakona,
d) zahtijeva dostavljanje informacija od strane državnih organa, preduzeća, pravnih i fizičkih lica
u Bosni i Hercegovini,
e) izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim zakonom,
f) naredi ovlaštenom službenom licu da izvrši naredbu izdatu od strane suda u skladu s ovim
zakonom,
g) utvrđuje činjenice potrebne za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu u skladu s članom
197 ovog zakona i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom u skladu s
članom 392 ovog zakona,
h) predlaže izdavanje kaznenog naloga u skladu s članom 334 ovog zakona,
i) podiže i zastupa optužnicu pred sudom,
j) podnosi pravne lijekove,
k) obavlja i druge poslove određene zakonom.
(3) U skladu sa stavovima 1 i 2 ovog člana, svi organi koji učestvuju u istrazi dužni su da o svakoj
preduzetoj radnji obavijeste tužioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu.
Preduzimanje radnji

Tužilac preduzima sve radnje u postupku za koje je po zakonu ovlašten sam ili preko lica koja su
na osnovu zakona obavezna da postupaju po njegovom zahtjevu u krivičnom postupku.
Davanje uputstava

Za ostvarivanje svojih prava i dužnosti, tužilac može u konkretnim predmetima koji su u
nadležnosti suda davati potrebna uputstva ovlaštenim službenim licima.
Princip mutabiliteta

Tužilac može da odustane od gonjenja do završetka glavnog pretresa, a u postupku pred
Apelacionim sudom, kada je to predviđeno ovim zakonom.

GLAVA VII

BRANILAC
Pravo na branioca

(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi može imati branioca u toku cijelog postupka.
(2) Za branioca se može uzeti advokat pod uslovima koji su propisani zakonom.
(3) Ukoliko osumnjičeni, odnosno optuženi sam ne uzme branioca, osumnjičenom, odnosno
optuženom, osim ako se on tome izričito ne protivi, mogu branioca uzeti njegov zakonski
zastupnik, bračni, odnosno vanbračni drug, krvni srodnik u pravoj liniji do bilo kog stepena,
usvojilac, usvojenik, brat, sestra ili hranilac.
(4) Branilac mora da preda punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja prve radnje u
postupku.
Broj branilaca

(1) Više osumnjičenih, odnosno optuženih mogu imati zajedničkog branioca, osim ako branioca
postavlja sud u skladu s članovima 45 i 46 ovog zakona.
(2) Osumnjičeni, odnosno optuženi može imati više branilaca, ali samo jedan od njih će imati
status glavnog branioca, o čemu će se osumnjičeni, odnosno optuženi izjasniti. Smatra se da je
odbrana obezbijeđena kada u postupku učestvuje jedan od branilaca.
Ko ne može biti branilac

(1) Branilac ne može biti oštećeni, bračni, odnosno vanbračni drug oštećenog ili tužioca, niti
njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili
po tazbini do drugog stepena.
(2) Branilac koji je pozvan kao svjedok, ne može biti branilac u tom predmetu.
(3) Branilac ne može biti lice koje je u istom predmetu postupalo kao sudija ili tužilac.
Isključenje branioca iz postupka

(1) Razlog za isključenje branioca postoji i u pogledu lica koje zloupotrebljava kontakt sa
osumnjičenim, odnosno optuženim koji je u pritvoru kako bi osumnjičeni, odnosno optuženi
počinio krivično djelo ili ugrozio bezbjednost ustanove u kojoj se pritvor izvršava.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana osumnjičeni, odnosno optuženi će se pozvati da u određenom
roku uzme drugog branioca.
(3) Ako osumnjičeni, odnosno optuženi u slučajevima obavezne odbrane sam ne uzme branioca
ili branioca ne angažuju lica iz člana 39 stava 3 ovog zakona, postupit će se na način predviđen u
članu 45 stavu 4 ovog zakona.
(4) U slučaju iz stavova 2 i 3 ovog člana, novom braniocu će se ostaviti dovoljno vremena za
pripremu odbrane osumnjičenog, odnosno optuženog.
(5) Za vrijeme trajanja isključenja, branilac ne može braniti osumnjičenog, odnosno optuženog u
drugom postupku. Branilac ne može braniti druge osumnjičene, odnosno optužene u istom
postupku, kao ni u razdvojenom postupku.
Postupak isključenja branioca

(1) Odluka o isključenju branioca donosi se na posebnom saslušanju kome prisustvuju tužilac,
osumnjičeni, odnosno optuženi, branilac i predstavnik advokatske komore čiji je branilac član.
(2) Postupak isključenja se može sprovesti i bez branioca ako je uredno pozvan i ako je u pozivu
za saslušanje bio upozoren da će se postupak voditi i u njegovoj odsutnosti. O saslušanju se
sastavlja zapisnik.
Rješenje o isključenju

(1) Rješenje o isključenju iz člana 43 ovog zakona prije početka glavnog pretresa donosi sudija za
prethodni postupak, odnosno sudija za prethodno saslušanje, a na glavnom pretresu sudija,
odnosno vijeće. U postupku pred Apelacionim sudom rješenje o isključenju branioca donosi
vijeće.
(2) Protiv rješenja iz stava 1 ovog člana žalba nije dopuštena.
(3) Ako je branilac isključen iz postupka, može mu se narediti da snosi troškove nastale zbog
prekida ili odlaganja postupka.
Kada osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branioca

(1) Osumnjičeni mora imati branioca već prilikom prvog ispitivanja ako je nijem ili gluh ili ako je
osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora.
(2) Osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branioca prilikom izjašnjenja o prijedlogu za
određivanje pritvora, za vrijeme dok pritvor traje.
(3) Nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći deset godina zatvora ili
teža kazna, optuženi mora imati branioca u vrijeme dostavljanja optužnice.
(4) Ako osumnjičeni, odnosno optuženi u slučajevima obavezne odbrane ne uzme sam branioca,
ili branioca ne angažuju lica iz člana 39 stava 3 ovog zakona, branioca će mu postaviti sudija za
prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća. U ovom
slučaju, osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo na branioca do pravosnažnosti presude, a ako
je izrečena kazna dugotrajnog zatvora - i u postupku po pravnom lijeku.
(5) Branilac će biti postavljen osumnjičenom, odnosno optuženom ako sud utvrdi da je to zbog
složenosti predmeta, mentalnog stanja osumnjičenog, odnosno optuženog ili drugih okolnosti u
interesu pravde.
(6) U slučaju postavljanja branioca, osumnjičeni, odnosno optuženi će se prvo pozvati da sam
izabere branioca sa predočene liste. Ukoliko osumnjičeni, odnosno optuženi sam ne izabere
branioca sa predočene liste, branioca će postaviti sud.
Postavljanje branioca zbog slabog imovnog stanja

(1) Kad ne postoje uslovi za obaveznu odbranu, a postupak se vodi za krivično djelo za koje se
može izreći kazna zatvora ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti bez obzira na propisanu
kaznu, osumnjičenom, odnosno optuženom će se, na njegov zahtjev, postaviti branilac iz
Kancelarije za pravnu pomoć Brčko distrikta BiH ili reda advokata, ako prema svom imovnom
stanju ne može snositi troškove odbrane.
(2) Kriterije za određivanje prava na postavljenog branioca utvrđuje predsjednik Osnovnog suda.
(3) Zahtjev za postavljanje branioca iz stava 1 ovog člana može se podnijeti u toku cijelog
krivičnog postupka. Branioca postavlja sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno
saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća nakon što je osumnjičenom, odnosno optuženom
prvo pružena prilika da sa predočene liste izabere branioca.
(4) Ako se naknadno utvrdi da imovno stanje osumnjičenog odnosno optuženog ne ispunjava
kriterije, sud može odlučiti da se nadoknade troškovi odbrane.
(5) Zahtjev za postavljanje branioca zbog slabog imovinskog stanja evidentira se u spisu. Sud će
na osnovu utvrđenog imovinskog stanja osumnjičenog, odnosno optuženog donijeti odluku o
zahtjevu bez odlaganja.
Pravo branioca da pregleda spise i dokumentaciju

(1) U toku istrage, branilac ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u
korist osumnjičenom. Ovo pravo se braniocu može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima
čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage.
(2) Izuzetno od stava 1 ovog člana, tužilac će istovremeno sa prijedlogom za određivanje pritvora
sudiji za prethodni postupak, odnosno sudiji za prethodno saslušanje dostaviti i dokaze bitne za
procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branioca.
(3) Nakon podizanja optužnice, osumnjičeni, optuženi, odnosno branilac imaju pravo uvida u sve
spise i dokaze.
(4) Sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno vijeće kao i tužilac dužni su, kada dođu u
posjed novog dokaza ili bilo koje informacije ili činjenice koja može poslužiti kao dokaz na
suđenju, staviti ih na uvid braniocu, osumnjičenom, odnosno optuženom.
(5) U slučaju iz stavova 3 i 4 ovog člana, branilac, osumnjičeni, odnosno optuženi može izvršiti
fotokopiranje svih spisa i dokumenata.
Komunikacija osumnjičenog, odnosno optuženog s braniocem

(1) Ako se osumnjičeni, odnosno optuženi nalazi u pritvoru, ima pravo odmah da komunicira s
braniocem, usmeno ili pismeno.
(2) Tokom razgovora osumnjičeni, odnosno optuženi i branilac mogu biti posmatrani, ali se ne
smije slušati njihov razgovor.
Razrješenje postavljenog branioca

(1) Umjesto postavljenog branioca, osumnjičeni, odnosno optuženi može sam uzeti drugog
branioca. U tom slučaju razriješit će se postavljeni branilac.
(2) Branilac može da traži da bude razriješen samo na način predviđen zakonom.
(3) O razrješenju branioca u slučaju iz stavova 1 i 2 ovog člana odlučuje u toku istrage sudija za
prethodni postupak, nakon podizanja optužnice - sudija za prethodno saslušanje, a u toku
glavnog pretresa sudija, odnosno vijeće. Protiv ove odluke nije dopuštena žalba.
(4) Sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno vijeće može, na
traženje osumnjičenog, odnosno optuženog ili uz njegovu saglasnost razriješiti postavljenog
branioca koji neodgovorno vrši svoju dužnost. Umjesto razriješenog branioca postavit će se drugi
branilac. O razrješenju branioca odmah će se obavijestiti advokatska komora čiji je član.
Preduzimanje radnji od strane branioca

(1) Branilac mora, zastupajući osumnjičenog, odnosno optuženog, preduzimati sve neophodne
radnje u cilju utvrđivanja činjenica, prikupljanja dokaza koji idu u korist osumnjičenog, odnosno
optuženog, kao i zaštite njihovih prava.
(2) Prava i dužnosti branioca ne prestaju u slučaju opoziva punomoći, sve dok sudija, odnosno
vijeće ne razriješi branioca njegovih prava i dužnosti.

GLAVA VIII

RADNJE DOKAZIVANJA

Odjeljak 1 - Pretresanje stana, prostorija i lica
Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari

(1) Pretresanje stana i ostalih prostorija osumnjičenog, odnosno optuženog i drugih lica, kao i
njihovih pokretnih stvari izvan stana može se preduzeti samo onda ako ima dovoljno osnova za
sumnju da se kod njih nalaze učinilac, saučesnik, tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za
postupak.
(2) Pretresanje pokretnih stvari, u smislu odredbe stava 1 ovog člana, obuhvata i pretresanje
kompjuterskih sistema, uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka, kao i
mobilnih telefonskih aparata. Lica koja se koriste ovim uređajima dužna su da omoguće pristup,
da predaju medij na kojem su pohranjeni podaci, te pruže potrebna obavještenja za upotrebu tih
uređaja. Lice koje odbije njihovu predaju može se kazniti prema odredbi člana 65 stava 5 ovog
zakona.
(3) Pretresanje kompjutera i sličnih uređaja iz stava 2 ovog člana može se preduzeti uz pomoć
stručnog lica.
Pretresanje lica

(1) Pretresanje lica može se preduzeti kad je vjerovatno da je to lice počinilo krivično djelo ili da
će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak.
(2) Pretresanje lica obavlja lice istog spola.
Naredba za pretresanje

(1) Sud može da izda naredbu za pretresanje pod uslovima propisanim ovim zakonom.
(2) Naredbu za pretresanje može da izda sud na zahtjev tužioca ili na zahtjev ovlaštenih službenih
lica koja su dobila odobrenje od tužioca.
Forma zahtjeva za pretresanje

Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može da se podnese u pismenoj ili usmenoj formi.
Ako se zahtjev podnosi u pismenoj formi, mora biti sastavljen, potpisan i ovjeren na način kako
je to određeno u članu 55 stavu 1 ovog zakona. Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može
se podnijeti u skladu s članom 56 ovog zakona.
Sadržaj zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje

(1) Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje mora sadržavati:
a) naziv suda, kao i ime i funkciju podnosioca zahtjeva;
b) činjenice koje ukazuju na vjerovatnost da će se lica, odnosno tragovi i predmeti navedeni u
članu 51 stavu 1 ovog zakona naći na označenom ili opisanom mjestu ili kod određenog lica;
c) zahtjev da sud izda naredbu za pretresanje radi pronalaženja lica ili oduzimanja predmeta.
(2) U zahtjevu se može predložiti:
a) da se naredba za pretresanje izvrši u bilo koje vrijeme zato što postoji osnovana sumnja da
pretresanje neće moći biti izvršeno u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sat, da će se traženi
predmeti skloniti ili uništiti ako se naredba ne izvrši odmah, kao i da će lice koje se traži pobjeći ili
počiniti drugo krivično djelo ili da može ugroziti bezbjednost ovlaštenog službenog lica ili drugog
lica ako se naredba ne izvrši odmah ili u vremenskom periodu od 21 sat do 6 sati;
b) da ovlašteno službeno lice izvrši naredbu bez prethodne predaje naredbe ako postoji osnovana
sumnja da se traženi predmeti mogu lako i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu, da predaja
naredbe može ugroziti bezbjednost ovlaštenog službenog ili drugog lica kao i da će lice koje se
traži počiniti drugo krivično djelo ili ugroziti bezbjednost ovlaštenog službenog ili drugog lica.
Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje

(1) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost
od odlaganja. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopštiti sudu i
telefonom, radiovezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije.
(2) Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, sud će daljnji tok
razgovora zabilježiti. U slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, zapisnik se u roku
od 24 sata mora dati na prepis čija će se istovjetnost ovjeriti i čuvati sa originalnim zapisnikom.
Izdavanje naredbe za pretresanje

(1) Ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje
opravdan, odobrit će zahtjev i izdati naredbu za pretresanje.
(2) Kad sud odluči da izda naredbu za pretresanje na osnovu usmenog zahtjeva, podnosilac
takvog zahtjeva sam će sastaviti naredbu u skladu s članom 58 ovog zakona i pročitat će je u
cjelini sudiji za prethodni postupak.
Sadržaj naredbe za pretresanje

Naredba za pretresanje sadrži:
a) naziv suda koji izdaje naredbu, osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu
usmenog zahtjeva i potpis sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu;
b) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva, to će se navesti uz
naznačenje imena sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja;
c) ime, odjeljenje ili rang ovlaštenog lica na koje se naredba odnosi;
d) svrha pretresanja;
e) opis lica koje treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja;
f) određivanje ili opis mjesta, prostorija ili lica koje se traži, s navođenjem adrese, vlasništva,
imena ili sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta;
g) uputstvo da se naredba ima izvršiti između 6 sati i 21 sat ili ovlaštenje da se naredba može
izvršiti u bilo koje vrijeme ako to sud izričito odredi;
h) ovlaštenje izvršiocu naredbe da može bez prethodne najave ući u prostorije koje se imaju
pretresti ako to sud izričito odredi;
i) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja;
j) pouku da osumnjičeni ima pravo da obavijesti branioca i da se pretresanje može izvršiti i bez
prisustva branioca ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti.
Vrijeme izvršenja naredbe za pretresanje

(1) Naredba za pretresanje mora da se izvrši najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe, nakon čega
se, bez odlaganja, mora vratiti sudu.
(2) Naredba za pretresanje se može izvršiti bilo kojeg dana u sedmici. Naredba se može izvršiti
samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sat, osim ako u naredbi nije izričito dato ovlaštenje
da se može izvršiti u bilo koje doba dana ili noći, u skladu s članom 55 stavom 2 ovog zakona.
Postupak izvršenja naredbe za pretresanje

(1) Prije početka pretresanja ovlašteno službeno lice mora dati obavještenje o svojoj funkciji i
razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje licu kod kojega će se ili na kojemu će se izvršiti
pretresanje. Ako je nakon toga ovlaštenom službenom licu pristup uskraćen, može upotrijebiti
silu u skladu sa zakonom.
(2) Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje kojom se određuje pretresanje stana i drugih
prostorija, ovlašteno službeno lice nije dužno da obavijesti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima
pretresanja, već može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su prazni ili ako ovlašteno
službeno lice opravdano smatra da su prazni ili ako je ovlašteno službeno lice naredbom izričito
ovlašteno da uđe bez prethodne najave.
(3) Korisnik stana i drugih prostorija pozvat će se da bude prisutan pretresanju, a ako je on
odsutan - pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili komšija.

Ukoliko lice kod kojega se pretresanje ima izvršiti nije prisutno, naredba se ostavlja u prostoriji
gdje se vrši pretresanje, a pretresanje se izvršava i bez njegove prisutnosti.
(4) Pretresanju stana, ostalih prostorija ili lica prisustvuju dva punoljetna građanina kao svjedoci.
Pretresanju lica prisustvuju svjedoci istog spola. Svjedoci će se prije početka pretresanja upozoriti
da paze kako se pretresanje vrši, kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju
stave svoje prigovore, ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan.
(5) Prilikom vršenja pretresanja službenih prostorija pozvat će se njihov starješina ili rukovodilac
da bude prisutan pretresanju.
(6) Ako se pretresanje mora preduzeti u vojnom objektu, pismena naredba o pretresanju dostavlja
se vojnim vlastima, koje će odrediti najmanje jedno vojno lice da bude prisutno pretresanju.
Obaveze i ovlaštenja ovlaštenog službenog lica

Prilikom izvršenja naredbe za pretresanje lica, ovlašteno službeno lice mora dati obavještenje o
svojoj funkciji i predati naredbu za pretresanje licu na kome će se pretresanje izvršiti. Ovlašteno
službeno lice može da upotrijebi silu u skladu sa zakonom.
Zapisnik o pretresanju

(1) O svakom pretresanju stana, prostorije ili lica sastavit će se zapisnik koji potpisuje lice kod
koga se ili na kome se vrši pretresanje i lica čija je prisutnost obavezna. Prilikom vršenja
pretresanja oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom
pretresanja. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koji se oduzimaju, a to će se
naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti licu kome su predmeti,
odnosno isprave oduzete.
(2) Ako se pri pretresanju stana, prostorije, odnosno lica nađu predmeti koji nemaju veze s
krivičnim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje, ali upućuju na drugo krivično djelo,
oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti, a o oduzimanju će se odmah izdati potvrda. O
tome će se obavijestiti tužilac. Ti će se predmeti odmah vratiti ako tužilac ustanovi da nema
osnova za pokretanje krivičnog postupka, a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se
ti predmeti imali oduzeti.
(3) Predmeti upotrijebljeni kod pretresanja kompjutera i sličnih uređaja za automatsku obradu
podataka vratit će se nakon pretresanja njihovim korisnicima, ako nisu potrebni za daljnje
vođenje krivičnog postupka. Lični podaci pribavljeni pretresanjem mogu se koristiti samo u svrhe
krivičnog postupka i izbrisat će se, bez odlaganja, kad ta svrha prestane.
Oduzimanje predmeta na osnovu naredbe za pretresanje

(1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlašteno
službeno lice će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv suda koji
je izdao naredbu.
(2) Ako je predmet privremeno oduzet od određenog lica, potvrda iz stava 1 ovog člana mora se
uručiti tom licu. Ako je predmet privremeno oduzet iz stana ili prostorije, takva potvrda mora se
uručiti vlasniku, stanaru ili korisniku.
(3) Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlašteno službeno lice mora,
bez odlaganja, da vrati sudu naredbu i preda predmete i spisak oduzetih predmeta.
(4) Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje, sud će zadržati predmete
pod nadzorom suda do dalje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnosioca
zahtjeva za izdavanje naredbe ili pod nadzorom ovlaštenog izvršioca naredbe.
Pretresanje bez naredbe i svjedoka

(1) Ovlašteno službeno lice može ući u stan i druge prostorije bez naredbe i bez svjedoka i, po
potrebi, izvršiti pretresanje ako stanar tog stana to želi, ako neko zove u pomoć, ako je potrebno
uhvatiti učinioca krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi bezbjednosti ljudi i imovine, ako se
u stanu ili drugoj prostoriji nalazi lice koje se po naredbi suda ima pritvoriti ili prinudno dovesti ili
koja se tu sklonila od gonjenja.
(2) Ovlašteno službeno lice može pretresti lice bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti
svjedoka:
a) pri izvršenju naredbe o dovođenju,
b) prilikom lišenja slobode,
c) ako postoji sumnja da to lice posjeduje vatreno ili hladno oružje,
d) ako postoji sumnja da će sakriti, uništiti ili riješiti se predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i
upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku.
(3) Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje i bez prisustva svjedoka, ovlašteno
službeno lice mora odmah podnijeti izvještaj tužiocu, koji će o tome obavijestiti sudiju za
prethodni postupak. Izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe i svjedoka.
Odjeljak 2 - Privremeno oduzimanje predmeta i imovine
Naredba za oduzimanje predmeta

(1) Predmeti koji se po KZ Brčko distrikta BiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u
krivičnom postupku privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se obezbijediti
njihovo čuvanje.
(2) Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud, na prijedlog tužioca ili na prijedlog ovlaštenog
službeno lica koje je dobilo odobrenje od tužioca.
(3) Naredba za privremeno oduzimanje predmeta sadrži: naziv suda, pravni osnov za privremeno
oduzimanje predmeta, naznaka predmeta koji podliježu oduzimanju, ime lica od kojeg se
oduzimaju predmeti, mjesto oduzimanja predmeta i rok u kojem se predmeti trebaju oduzeti.
(4) Oduzimanje predmeta vrši ovlašteno službeno lice na osnovu izdate naredbe.
(5) Ko drži takve predmete, dužan ih je predati po naredbi suda. Lice koje ih odbije predati, može
se kazniti do 50.000 KM, a u slučaju daljnjeg odbijanja - može se zatvoriti. Zatvor traje do predaje
predmeta ili do završetka krivičnog postupka, a najduže 90 dana. Na isti način postupit će se
prema službenom ili odgovornom licu u državnom organu ili pravnom licu.
(6) Odredbe stava 5 ovog člana odnose se i na podatke pohranjene u kompjuteru ili sličnim
uređajima za automatsku obradu podataka. Pri njihovom pribavljanju posebno će se voditi računa
o propisima koji se odnose na čuvanje tajnosti određenih podataka.
(7) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće.
Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja.
(8) Pri oduzimanju predmeta naznačit će se gdje su pronađeni i opisat će se, a, po potrebi, i na
drugi način osigurati utvrđivanje njihove istovjetnosti. Za oduzete predmete izdat će se potvrda.
(9) Mjere iz stavova 5 i 6 ovog člana ne mogu se primijeniti prema osumnjičenom, odnosno
optuženom niti licima koja su oslobođena dužnosti svjedočenja.
Privremeno oduzimanje predmeta bez naredbe

(1) Predmeti iz člana 65 stava 1 ovog zakona mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda
ukoliko postoji opasnost od odlaganja. Ukoliko se lice koje se pretresa izričito usprotivi
oduzimanju predmeta, tužilac će u roku od 72 sata od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev
sudiji za prethodni postupak za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta.
(2) Ukoliko sudija za prethodni postupak odbije zahtjev tužioca, oduzeti predmeti se ne mogu
koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. Privremeno oduzeti predmeti će se odmah vratiti licu
od kojega su oduzeti.
Privremeno oduzimanje pisama, telegrama i drugih pošiljki

(1) Privremeno se mogu oduzeti pisma, telegrami i druge pošiljke upućene osumnjičenom,
odnosno optuženom ili one koje on odašilje, a koje se nalaze kod preduzeća i lica koja vrše
poslove pošte i telekomunikacija.
(2) Pošiljke iz stava 1 ovog člana mogu se privremeno oduzeti ako postoje okolnosti zbog kojih
se s osnovom može očekivati da će ove pošiljke poslužiti kao dokaz u postupku.
(3) Naredbu za privremeno oduzimanje pošiljki iz stava 1 ovog člana izdaje sud, na prijedlog
tužioca.
(4) Naredbu za privremeno oduzimanje pošiljki može izdati i tužilac, ako postoji opasnost od
odlaganja, s tim da o njenom potvrđivanju odlučuje sudija za prethodni postupak u roku od 72
sata od privremenog oduzimanja pošiljki.
(5) Ukoliko naredba ne bude potvrđena u smislu stava 4 ovog člana, te pošiljke se ne mogu
koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.
(6) Mjere preduzete u skladu s ovim članom ne mogu se primjenjivati na pisma, telegrame i druge
pošiljke razmijenjene između osumnjičenog, odnosno optuženog i njegovog branioca.
(7) Naredba iz stava 3 ovog člana sadrži: podatke o osumnjičenom, odnosno optuženom na kojeg
se naredba odnosi, način izvršenja naredbe i vrijeme trajanja mjere, te preduzeće koje će izvršiti
naređenu mjeru. Preduzete mjere mogu trajati najduže tri mjeseca, a iz važnih razloga sudija za
prethodni postupak može produžiti trajanje ovih mjera za još tri mjeseca, s tim da će se preduzete
mjere ukinuti čim prestanu razlozi za njihovo daljnje preduzimanje.
(8) Ukoliko to interesi postupka dopuštaju, o preduzetim mjerama iz stava 1 ovog člana
obavijestit će se osumnjičeni, odnosno optuženi protiv koga su primijenjene te mjere.
(9) Izdate pošiljke otvara tužilac u prisutnosti dva svjedoka. Pri otvaranju će se paziti da se ne
povrijedi pečat, a omoti i adresa će se sačuvati. O otvaranju će se sastaviti zapisnik.
(10) Sadržaj pošiljke ili dijela pošiljke će se saopštiti osumnjičenom, odnosno optuženom,
odnosno licu kome je upućena, a dio pošiljke ili pošiljka predat će se tom licu, osim ako, izuzetno,
tužilac smatra da bi to imalo štetne posljedice za uspješno vođenje krivičnog postupka. Ako je
osumnjičeni, odnosno optuženi odsutan, o upućenoj pošiljci obavijestit će se članovi njegove
porodice. Ako osumnjičeni, odnosno optuženi nakon toga ne zatraži predaju pošiljke, pošiljka će
se vratiti pošiljaocu.
Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije

(1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije, u zapisniku će se popisati
privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija, i o tome izdati potvrda.
(2) Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć, predmeti i dokumentacija će se staviti u
omot i zapečatiti. Osoba od koje se privremeno oduzimaju predmeti i dokumentacija može na
omot staviti svoj pečat i potpis.
(3) Predmet koji je oduzet od fizičkog, odnosno pravnog lica ne može se prodati, pokloniti ili na
drugi način njim raspolagati.
Pravo žalbe

(1) Lice od kojega se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe.
(2) Žalba iz stava 1 ovog člana ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije.
(3) Protiv odluke suda kojom se vraćaju oduzeti predmeti ili dokumentacija, tužilac ima pravo da
podnese žalbu.
Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije

Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način
obezbjeđuje njihovo čuvanje.
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije

(1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac.
(2) O otvaranju zapečaćenog omota iz člana 68 stava 2 ovog zakona, tužilac je dužan obavijestiti
lice ili preduzeće od koga su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branioca.
Zapečaćeni omot će se otvoriti, a spisi i isprave pregledati i popisati i u slučaju da se neka od
pozvanih osoba ne odazove.
(3) Pri otvaranju i pregledu oduzetih predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov
sadržaj ne saznaju neovlaštena lica.
Naredba banci ili drugom pravnom licu

(1) Ako postoje osnovi sumnje da je neko lice počinilo krivično djelo koje je povezano s
dobijanjem imovinske koristi, Sud može, na osnovu prijedloga tužioca, narediti da banka ili drugo
pravno lice koje vrši finansijsko poslovanje dostavi podatke o bankovnim depozitima i drugim
finansijskim transakcijama i poslovima tog lica, kao i lica za koja se osnovano vjeruje da su
uključena u te finansijske transakcije ili poslove osumnjičenog, ako bi takvi podaci mogli biti
dokaz u krivičnom postupku.
(2) Sud može, na prijedlog tužioca, narediti preduzimanje i drugih potrebnih radnji iz člana 116
ovog zakona kako bi se omogućilo utvrđivanje i pronalaženje nezakonito pribavljene imovine i
prikupljanje dokaza o tome.
(3) U hitnim slučajevima tužilac može odrediti mjere iz stava 1 ovog člana na osnovu naredbe.
Tužilac će dobijene podatke zapečatiti dok ne bude izdata sudska potvrda. O preduzetim
mjerama, tužilac odmah obavještava sud koji može u roku od 72 sata izdati naredbu. Tužilac će
dobijene podatke zapečatiti dok ne bude izdata sudska naredba. U slučaju da sud ne izda naredbu,
tužilac će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja.
(4) Sud može rješenjem narediti pravnom ili fizičkom licu da privremeno obustavi izvršenje
finansijske transakcije za koju postoji sumnja da predstavlja krivično djelo, ili da je namijenjena
učinjenju krivičnog djela, da služi prikrivanju krivičnog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene
krivičnim djelom.
(5) Rješenjem iz stava 4 ovoga člana sud će odrediti da se finansijska sredstva namijenjena za
transakciju iz stava 4 ovoga člana i gotovinski iznosi novca domaće i strane valute privremeno
oduzmu prema članu 65 stavu 1 ovog zakona, pohrane na poseban račun i čuvaju do okončanja
postupka, odnosno dok se ne steknu uslovi za njihovo vraćanje.
(6) Protiv rješenja iz stava 4 ovoga člana žalbu mogu podnijeti tužilac, vlasnik finansijskih
sredstava ili gotovinskog novca domaće i strane valute, osumnjičeni, odnosno optuženi, kao i
pravno ili fizičko lice iz stavova 4 i 5 ovog člana.
Naredba operateru telekomunikacija

(1) Ako postoje osnovi sumnje da je neko lice počinilo krivično djelo, sud može, na osnovu
prijedloga tužioca ili na prijedlog ovlaštenih službenih lica koja su dobila odobrenje od tužioca,
narediti da operater telekomunikacija ili drugo pravno lice koje vrši pružanje telekomunikacionih
usluga dostavi podatke o korištenju telekomunikacionih usluga tog lica, ako bi takvi podaci mogli
biti dokaz u krivičnom postupku ili poslužiti prikupljanju informacija koje mogu biti od koristi u
krivičnom postupku.
(2) U hitnim slučajevima tužilac može da naredi radnje iz stava 1 ovog člana i dobijeni podaci bit
će zapečaćeni dok ne bude izdata sudska naredba. O preduzetim mjerama tužilac odmah
obavještava sud koji može u roku od 72 sata izdati naredbu. U slučaju da sud ne izda naredbu,
tužilac će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja.
(3) Radnje iz stava 1 ovog člana mogu se odrediti i prema licu za koje postoje osnovi sumnje da
počiniocu, odnosno od počinioca prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom, odnosno da
počinilac koristi njegovo sredstvo telekomunikacije.
(4) Operateri telekomunikacija ili drugo pravno lice koji pružaju telekomunikacione usluge dužni
su tužiocu i ovlaštenim službenim licima omogućiti sprovođenje mjera iz stava 1 ovog člana.
Privremeno oduzimanje imovine radi obezbjeđenja

(1) Sud može u bilo koje vrijeme u toku postupka donijeti na prijedlog tužioca privremenu mjeru
oduzimanja imovine koja se ima oduzeti po KZ Brčko distrikta BiH, mjeru zapljene ili drugu
neophodnu privremenu mjeru kako bi se spriječilo korištenje, otuđenje ili raspolaganje tom
imovinom.
(2) Ovlašteno službeno lice može, kada postoji opasnost od odlaganja, privremeno oduzeti
imovinu iz stava 1 ovog člana, zaplijeniti imovinu ili preduzeti druge neophodne privremene
mjere kako bi se spriječilo bilo kakvo korištenje, otuđenje ili raspolaganje tom imovinom. O
preduzetim mjerama ovlašteno službeno lice mora odmah obavijestiti tužioca, a o preduzetim
mjerama odlučuje sudija za prethodni postupak u roku od 72 sata.
(3) U slučaju da uskrati odobrenje, preduzete mjere će se obustaviti, a oduzeti predmeti i imovina
će biti odmah vraćeni licu od koga su oduzeti.
Vraćanje privremeno oduzetih predmeta

Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti vratit će se vlasniku, odnosno
držaocu, kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s članom
65 ovog zakona, a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje (član 391).
Odjeljak 3 - Postupak sa sumnjivim stvarima
Oglašavanje sumnjivih stvari

(1) Nađe li se kod osumnjičenog, odnosno optuženog tuđa stvar, a ne zna se čija je, organ koji
vodi postupak opisat će tu stvar i opis objaviti na oglasnoj tabli općine na čijem području
osumnjičeni, odnosno optuženi ima prebivalište i na čijem je području krivično djelo učinjeno. U
oglasu će se pozvati vlasnik da se javi organu koji vodi postupak u roku od jedne godine od dana
objavljivanja oglasa, jer će se inače stvar prodati. Novac dobijen prodajom je prihod budžeta
Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
(2) Ako se radi o stvarima veće vrijednosti, objavljivanje se može izvršiti i putem dnevnog lista.
(3) Ako je stvar podložna kvarenju ili je njeno čuvanje vezano za znatne troškove, ona će se
prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak, a novac predati na čuvanje u sudski depozit.
(4) Po odredbi stava 3 ovog člana postupit će se i kad stvar pripada odbjeglom ili nepoznatom
učiniocu krivičnog djela.
Odlučivanje o sumnjivim stvarima

(1) Ako se u toku od jedne godine niko ne javi za stvari ili za novac dobijen od prodaje stvari,
donijet će se rješenje da stvar postaje vlasništvo Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, odnosno da
je novac prihod budžeta Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
(2) Vlasnik stvari ima pravo da u parnici traži povrat stvari ili novca dobijenog od prodaje stvari.
Zastarijevanje ovog prava počinje teći od dana objavljivanja oglasa.
Odjeljak 4 - Ispitivanje osumnjičenog
Osnovne odredbe o ispitivanju

(1) Ispitivanje osumnjičenog u istrazi vrši tužilac ili ovlašteno službeno lice.
(2) Ispitivanje treba vršiti tako da se u punoj mjeri poštuje ličnost osumnjičenog. Prilikom
ispitivanja osumnjičenog ne smije se upotrijebiti sila, prijetnja, prevara, narkotici ili druga
sredstava koja mogu uticati na slobodu odlučivanja i izražavanja volje prilikom davanja izjave ili
priznanja.
(3) Ako je postupljeno protivno odredbi stava 2 ovog člana, na iskazu osumnjičenog ne može se
zasnivati sudska odluka.
Pouka osumnjičenom o njegovim pravima

(1) Kad se osumnjičeni prvi put ispituje, pitat će se za ime i prezime, nadimak ako ga ima, ime i
prezime roditelja, djevojačko porodično ime majke, gdje je rođen, gdje stanuje, dan, mjesec i
godina rođenja, koje je narodnosti i čiji je državljanin, jedinstveni matični broj građana
državljanina Bosne i Hercegovine, čime se zanima, kakve su mu porodične prilike, je li pismen,
kakve je škole završio, je li, gdje i kad služio vojsku odnosno ima li čin rezervnog vojnog
starješine, vodi li se u vojnoj evidenciji i kod kojeg organa nadležnog za poslove odbrane, je li
odlikovan, kakvog je imovnog stanja, je li, kad i zašto osuđivan, je li i kad je izrečenu kaznu
izdržao, da li se protiv njega vodi postupak za koje drugo krivično djelo, a ako je maloljetan, ko
mu je zakonski zastupnik. Osumnjičeni će se poučiti da je dužan odazvati se pozivu i odmah
saopštiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promijeni boravište, a upozorit će se i na
posljedice ako po tome ne postupi.
(2) Na početku ispitivanja osumnjičenom će se saopštiti za koje krivično djelo se tereti i osnove
sumnje protiv njega, a poučit će se i o sljedećim pravima:
a) da nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja,
b) da može uzeti branioca po svom izboru koji može biti prisutan njegovom ispitivanju, kao i da
ima pravo na branioca bez naknade u slučajevima predviđenim ovim zakonom,
c) da se može izjasniti o djelu koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu
idu u korist i ako to učini u prisustvu branioca da je takav njegov iskaz dopušten kao dokaz na
glavnom pretresu i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan i korišten na glavnom pretresu,
d) da ima pravo u toku istrage razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete koji mu idu u
korist, osim ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj
istrage,
e) da ima pravo na besplatne usluge prevodioca ako ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi
prilikom ispitivanja.
(3) Osumnjičeni se može dobrovoljno odreći prava navedenih u stavu 2 ovog člana, ali njegovo
ispitivanje ne može započeti ukoliko se i dok se njegova izjava o odricanju ne zabilježi pismeno i
dok ne bude potpisana od strane osumnjičenog. Osumnjičeni se ni pod kojim okolnostima ne
može odreći prava na prisustvo branioca ako je njegova odbrana obavezna u skladu s ovim
zakonom.
(4) U slučaju da se osumnjičeni odrekao prava da uzme branioca, a kasnije izrazi želju da uzme
branioca, ispitivanje će se odmah prekinuti i ponovo će se nastaviti kada osumnjičeni dobije
branioca ili mu se branilac postavi ili ako osumnjičeni izrazi želju da nastavi da odgovara na
pitanja.
(5) Ako se osumnjičeni dobrovoljno odrekne prava da ne odgovara na postavljena pitanja, mora
mu se i u tom slučaju omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji mu idu u korist.
(6) Ako je postupljeno protivno odredbama ovoga člana, na iskazu osumnjičenog ne može se
zasnivati sudska odluka.
Način ispitivanja osumnjičenog

(1) O svakom ispitivanju osumnjičenog sačinjava se zapisnik. Bitni dijelovi iskaza unijet će se
doslovno u zapisnik. Nakon što je zapisnik sačinjen, osumnjičenom će se pročitati zapisnik i
predati kopija zapisnika.
(2) Ispitivanje osumnjičenog u pravilu se snima na audio ili video traku, pod sljedećim uslovima:
a) da je osumnjičeni obaviješten na jeziku koji govori i razumije da se ispitivanje snima na audio ili
video traku;
b) u slučaju prekida ispitivanja, razlog i vrijeme prekida će se naznačiti u snimku, kao i vrijeme
nastavljanja i zaključenja ispitivanja;
c) na kraju ispitivanja osumnjičeni će dobiti mogućnost da pojasni sve što je rekao i da doda sve
što želi;
d) zapis s trake će se prepisati nakon završetka ispitivanja, a kopija prepisa uručit će se
osumnjičenom zajedno s kopijom snimljene trake ili ako je korištena aparatura za istovremeno
pravljenje većeg broja snimaka, uručit će mu se jedna od originalno snimljenih traka;
e) pošto se napravi kopija originalne trake u svrhu prepisa, originalno snimljena traka ili jedna od
originalno snimljenih traka će se zapečatiti u prisustvu osumnjičenog, sa ovjerom potpisa organa
krivičnog postupka i osumnjičenog.
Ispitivanje preko tumača

Ispitivanje osumnjičenog obavit će se preko tumača u slučajevima iz člana 87 ovog zakona.
Odjeljak 5 - Saslušanje svjedoka
Poziv za saslušanje svjedoka

(1) Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da će svojim iskazom moći dati obavijesti o
krivičnom djelu, učiniocu i o drugim važnim okolnostima.
(2) Poziv za svjedočenje dostavlja tužilac, odnosno sud. Pozivanje kao svjedoka maloljetnog lica
koje nije navršilo šesnaest godina života vrši se preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika,
osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili drugih okolnosti.
(3) Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu, mogu
se saslušati u svom stanu, bolnici ili na drugom mjestu.
(4) U pozivu se svjedok obavještava da se poziva u svojstvu svjedoka, o mjestu i vremenu kada se
treba odazvati pozivu, kao i o posljedicama neodazivanja pozivu.
(5) Ukoliko se svjedok ne odazove pozivu, niti svoj izostanak opravda, sud može izreći novčanu
kaznu do 5.000 KM ili narediti prinudno dovođenje.
(6) Naredbu za dovođenje svjedoka izvršava sudska policija. Izuzetno, naredbu može izdati i
tužilac ukoliko uredno pozvani svjedok ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, s tim da ovu
naredbu mora odobriti sudija za prethodni postupak u roku od 24 sata od izdavanja naredbe.
(7) Ukoliko svjedok, koji je upozoren na posljedice, bez zakonskih razloga odbije da svjedoči, sud
može, na prijedlog tužioca, donijeti rješenje o kažnjavanju svjedoka novčanom kaznom do 30.000
KM. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, koja ne zadržava izvršenje.
(8) O žalbi protiv rješenja iz stavova 5 i 7 ovog člana odlučuje Apelacioni sud.
Lica koja ne mogu biti saslušana kao svjedoci

(1) Ne može se saslušati kao svjedok:
a) lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja državne, vojne ili službene tajne, dok
ga nadležni organ ne oslobodi te dužnosti,
b) branilac osumnjičenog, odnosno optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u
svojstvu branioca,
c) lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik,
odnosno ispovjednik, novinar u svrhu zaštite izvora informacija, advokat, bilježnik, ljekar, babica
i dr.), osim ako je oslobođeno te dužnosti posebnim propisom ili izjavom lica u čiju je korist
ustanovljeno čuvanje tajne,
d) maloljetno lice koje s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobno shvatiti značaj
prava da ne mora svjedočiti.
(2) Ako je kao svjedok saslušano lice koje se ne može saslušati kao svjedok, na takvom iskazu
svjedoka ne može se zasnivati sudska odluka.
Lica koja mogu odbiti svjedočenje

(1) Svjedočenje mogu odbiti:
a) bračni, odnosno vanbračni drug osumnjičenog, odnosno optuženog,
b) roditelj ili dijete, usvojilac ili usvojenik osumnjičenog odnosno optuženog.
(2) Organ koji vodi postupak dužan je da lica iz stava 1 ovog člana, prije njihovog saslušanja ili
čim sazna za njihov odnos prema osumnjičenom, odnosno optuženom upozori da mogu odbiti
svjedočenje. Upozorenje i odgovor se unose u zapisnik.
(3) Lice koje može odbiti svjedočenje prema jednom od osumnjičenih, odnosno optuženih, može
odbiti svjedočenje i prema ostalim osumnjičenim, odnosno optuženim, ako se njegov iskaz prema
prirodi stvari ne može ograničiti samo na ostale osumnjičene, odnosno optužene.
(4) Ako je kao svjedok saslušano lice koje može odbiti svjedočenje a nije na to upozoreno ili se
nije izričito odreklo tog prava ili to upozorenje i odricanje nije uneseno u zapisnik, na takvom
iskazu ne može se zasnivati sudska odluka.
Pravo svjedoka da ne odgovara na pojedina pitanja

(1) Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja kada je vjerovatno da će ga odgovor na
ta pitanja izložiti krivičnom gonjenju.
(2) Svjedok koji koristi pravo iz stava 1 ovog člana, odgovorit će na ta pitanja ako glavni tužilac
pismeno izjavi da neće preduzeti krivično gonjenje svjedoka za radnje koje svjedok navede u
svome iskazu. Primjerak pismene izjave glavnog tužioca uručit će se svjedoku.
(3) Izjavu iz stava 2 ovog člana glavni tužilac može dati pod uslovom da je iskaz svjedoka od
važnosti za sprečavanje, otkrivanje i dokazivanje težeg krivičnog djela druge osobe za koje je
propisana kazna zatvora deset i više godina, kao i za krivična djela iz stava 4 ovog člana.
(4) Izjavu iz stava 2 ovog člana glavni tužilac može dati u postupku koji se vodi zbog:
a) krivičnih djela protiv države (glava XV),
b) krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom propisanih
Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine,
c) krivičnih djela terorizma (glava XVIII),
d) krivičnih djela: Protivpravno lišenje slobode (član 176); Otmica (član 177); Spolni odnos s
nemoćnim licem (201 stav 1); Spolni odnos zloupotrebom položaja (202.); Prinuda na spolni
odnos (203), Spolni odnos s djetetom (204 stav 1); Bludne radnje (205 stav 2); Iskorištavanje
djeteta ili maloljetnika radi pornografije (član 208); Pranje novca (član 265); Porezna utaja (član
267); Udruživanje radi počinjenja krivičnih djela (334); Organizovani kriminal (336); Primanje
dara i drugih oblika koristi (član 374); Davanje poklona i drugih oblika koristi (član 375); Primanje
nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem (član 376); Davanje nagrade ili drugog
oblika koristi za trgovinu uticajem (član 376a); Zloupotreba položaja ili ovlaštenja (član 377);
Nezakonito pogodovanje (377a); Pronevjera (član 378); Prevara u službi (član 379);
Protivzakonito oslobođenje lica kome je oduzeta sloboda (član 385); Oštećenje računarskih
podataka i programa (387) i Računarska sabotaža (392).
(5) U izjavi iz stava 2 ovog člana će se naznačiti da se ona odnosi samo na radnje svjedoka koje
čine krivično djelo s propisanom manjom kaznom od kazne koja je propisana za krivično djelo u

odnosu na koje se daje iskaz ili povodom kojeg se vodi postupak i da se ne može odnositi na
krivična djela za koja je propisana kazna zatvora deset godina ili teža kazna.
(6) Sud će rješenjem utvrditi da li je izjava glavnog tužioca iz stava 2 ovog člana u skladu sa
stavovima 3, 4 i 5 ovog člana i odrediti advokata za savjetnika svjedoku za vrijeme saslušanja.
(7) Nakon sto Sud donese rješenje iz stava 6 ovog člana glavni tužilac će pozvati svjedoka da da
svoj iskaz. Prije saslušanja svjedok će dati pismenu izjavu da će kao svjedok, u krivičnom
postupku dati istinit iskaz i da neće prešutjeti ništa što mu je poznato o krivičnom djelu iz stavova
3 i 4 o kojem daje iskaz i njegovom počiniocu. Svjedok će se upozoriti da ako odbije svjedočenje
da će biti krivično gonjen zbog krivičnog djela za koje je dobio imunitet.
(8) Nakon što svjedok da iskaz, Glavni tužilac će donijeti rješenje o imunitetu svjedoka za
krivično djelo koje proizilazi iz iskaza svjedoka datog u skladu sa stavom 2 ovog člana. U rješenju
će biti naveden činjenični opis i pravna kvalifikacija krivičnog djela za koja se neće preduzeti
krivično gonjenje svjedoka.
(9) Ako svjedok, u toku krivičnog postupka, ne postupi u skladu s stavom 7 ovog člana, glavni
tužilac će donijeti rješenje kojim se uskraćuje svjedoku davanje imuniteta za krivično djelo na koje
se odnosio iskaz svjedoka iz stava 2 ovog člana. Tužilac će uskratiti imunitet i u slučaju da se
radnje koje je svjedok naveo u svom iskazu odnose na krivična djela za koja se ne može dati
imunitet u smislu stavova 3, 4 i 5 ovog člana. U tim slučajevima, iskaz svjedoka s odgovorima na
pitanja iz stava 1 ovog člana izdvojit će se iz spisa predmeta i čuvati odvojeno, te se ne može
koristiti u krivičnom postupku protiv svjedoka.
(10) U slučaju da glavni tužilac ne donese rješenje iz stava 8 ovog člana iskaz svjedoka sa
odgovorima na pitanja iz stava 1 ovog člana izdvojit će se iz spisa predmeta i čuvati odvojeno, te
se ne može koristiti u krivičnom postupku protiv svjedoka.
(11) Protiv svjedoka iz stava 2 ovog člana može se preduzeti krivično gonjenje za krivično djelo
davanja lažnog iskaza.
(12) Imovinskopravni zahtjev oštećenog iz krivičnog djela za koje je svjedok dobio imunitet, pada
na teret budžetskih sredstava.
Način saslušanja, suočenje i prepoznavanje

(1) Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i u odsustvu drugih svjedoka.
(2) U toku postupka svjedok se može suočiti s drugim svjedocima i osumnjičenim, odnosno
optuženim.
(3) Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok lice ili predmet, tražit će se od njega prvo da
ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju, pa će mu se tek poslije pokazati radi
prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim licima, odnosno ako je to moguće -
zajedno s predmetima iste vrste.
(4) Ako prepoznavanje nije moguće u skladu sa stavom 3 ovog člana, prepoznavanje će se izvršiti
na osnovu prepoznavanja fotografija tog lica ili predmeta postavljenih među fotografijama
svjedoku nepoznatih lica ili predmeta iste vrste.
Tok saslušanja svjedoka

(1) Svjedok je dužan odgovore davati usmeno.
(2) Svjedok će se prethodno opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a
zatim će se upozoriti da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo. Svjedok će se i upozoriti
da nije dužan da odgovara na pitanja predviđena u članu 84 stavu 1 ovog zakona i ovo
upozorenje će se unijeti u zapisnik.
(3) Poslije toga svjedok će se pitati za ime i prezime, ime oca ili majke, zanimanje, boravište,
mjesto i godinu rođenja i njegov odnos s osumnjičenim, odnosno optuženim i oštećenim.
Svjedok će se upozoriti da je dužan da o promjeni adrese ili boravišta obavijestiti tužioca,
odnosno sud.
(4) Prilikom saslušanja maloljetnog lica, naročito ako je ono oštećeno krivičnim djelom, postupit
će se obazrivo, da saslušanje ne bi štetno uticalo na psihičko stanje maloljetnika. Saslušanje
maloljetnog lica izvršit će se uz pomoć pedagoga ili drugog stručnog lica.
(5) Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom seksualnom životu prije
izvršenog krivičnog djela, a ako je takvo ispitivanje obavljeno - na takvom iskazu ne može se
zasnivati sudska odluka.
(6) S obzirom na životnu dob, tjelesno i duševno stanje ili druge opravdane interese, svjedok se
može saslušati putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka na način da mu stranke i branilac
mogu postavljati pitanja bez prisustva u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Za potrebe takvog
ispitivanja može se odrediti stručno lice.
(7) Poslije općih pitanja svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a zatim će
mu se postavljati pitanja radi provjeravanja, dopune i razjašnjenja. Prilikom saslušanja svjedoka
nije dopušteno služiti se obmanom niti postavljati takva pitanja u kojima je već sadržano kako bi
trebalo odgovoriti.
(8) Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči.
(9) Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Suočeni će
se o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu ponaosob saslušati i njihov će
se odgovor unijeti u zapisnik. Istovremeno se mogu suočiti samo dva svjedoka.
(10) Oštećeni koji se saslušava kao svjedok pitat će se da li želi da u krivičnom postupku ostvaruje
imovinskopravni zahtjev.
Saslušanje svjedoka preko tumača

(1) Ako je svjedok gluh ili nijem, njegovo saslušanje vrši se preko tumača.
(2) Ako je svjedok gluh, postavit će mu se pitanja pismeno, a ako je nijem, pozvat će se da
pismeno odgovara. Ako se saslušanje ne može obaviti na ovaj način, pozvat će se kao tumač lice
koje se sa svjedokom može sporazumjeti.
(3) Ako tumač nije ranije zaklet, položit će zakletvu da će vjerno prenijeti pitanja koja se svjedoku
upućuju i izjave koje on bude davao.
Zakletva, odnosno izjava svjedoka

(1) Ako su ispunjeni uslovi za saslušanje, sud može zahtijevati od svjedoka da prije svjedočenja
položi zakletvu, odnosno da izjavu.
(2) Prije glavnog pretresa, svjedok može da položi zakletvu, odnosno da izjavu, samo ako postoji
bojazan da zbog bolesti ili zbog drugih razloga neće moći da dođe na glavni pretres. Zakletva se
polaže, odnosno izjava se daje, pred sudijom, odnosno predsjednikom vijeća. Razlog zbog kojeg
je položena zakletva, odnosno data izjava, navest će se u zapisniku.
(3) Tekst zakletve, odnosno izjave glasi: "Zaklinjem se - izjavljujem, da ću o svemu što pred
sudom budem pitan govoriti istinu i da ništa od onoga što mi je poznato neću prešutjeti."
(4) Svjedok zakletvu polaže, odnosno izjavu daje, usmeno, čitanjem njenog teksta ili potvrdnim
odgovorom nakon saslušanog sadržaja teksta zakletve, odnosno izjave, koju je pročitao sudija,
odnosno predsjednik vijeća. Nijemi svjedoci koji znaju da čitaju i pišu potpisuju tekst zakletve,
odnosno izjave, a gluhi ili nijemi svjedoci koji ne znaju ni da čitaju ni da pišu - zaklinju se,
odnosno daju izjavu uz pomoć tumača.
(5) Odbijanje i razlozi odbijanja svjedoka da položi zakletvu, odnosno da izjavu, unijet će se u
zapisnik.
Lica koja ne polažu zakletvu, odnosno ne daju izjavu

Ne smiju se zaklinjati, odnosno davati izjavu lica koja nisu punoljetna u trenutku saslušanja, za
koja je dokazano ili za koja postoji osnovana sumnja da su učinila ili učestvovala u krivičnom
djelu zbog koga se saslušavaju ili koja zbog duševnog stanja ne mogu da shvate značaj zakletve,
odnosno izjave.
Snimanje saslušanja svjedoka audio ili audio-vizuelnim sredstvima

Saslušanje svjedoka se može snimati audio ili audio-vizuelnim sredstvima u svim fazama
postupka. Saslušanje se mora snimiti u slučajevima kada se radi o maloljetnim licima koja nisu
navršila šesnaest godina života i koja su oštećena krivičnim djelom, kao i ako postoje osnove za
bojazan da se svjedok neće moći saslušati na glavnom pretresu.

Zaštićeni svjedok

Na položaj zaštićenog svjedoka u postupku pred sudom, primjenjuju se odredbe posebnog
zakona.
Odjeljak 6 - Uviđaj i rekonstrukcija
Preduzimanje uviđaja

Uviđaj se preduzima kada je za utvrđivanje neke važne činjenice u postupku potrebno
neposredno opažanje.
Rekonstrukcija događaja

(1) Radi provjeravanja izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su od značaja za razjašnjenje
stvari, organ koji vodi postupak može da odredi rekonstrukciju događaja, koja se vrši tako što se
ponavljaju radnje ili situacije u uslovima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj desio.
Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjičenih, odnosno optuženih radnje ili situacije
različito prikazane, rekonstrukcija događaja će se, po pravilu, posebno izvršiti sa svakim od njih.
(2) Rekonstrukcija se ne smije vršiti na način kojim se vrijeđa javni red i moral ili se dovodi u
opasnost život ili zdravlje ljudi.
(3) Prilikom rekonstrukcije mogu se, po potrebi, ponovno izvesti pojedini dokazi.
Pomoć vještaka i stručnog lica

(1) Uviđaj i rekonstrukcija događaja vrše se uz pomoć stručnog lica kriminalističko-tehničke ili
druge struke, koje će pomoći u pronalaženju, obezbjeđivanju ili opisivanju tragova, izvršiti
potrebna mjerenja i snimanja, sačiniti skicu i fotodokumentaciju ili prikupiti i druge podatke.
(2) Na uviđaj ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak, ako bi njegova prisutnost bila od koristi
za davanje nalaza i mišljenja.
Odjeljak 7 - Vještačenje
Određivanje vještačenja

Vještačenje se određuje kada za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i
mišljenje lica koja raspolažu potrebnim stručnim znanjem. Ako naučno, tehničko, ili druga
stručna znanja mogu pomoći sudu da ocijeni dokaze ili razjasni sporne činjenice, vještak kao

posebna vrsta svjedoka može da svjedoči davanjem nalaza o činjenicama i mišljenja koja sadrže
ocjenu o činjenicama.
Naredba o vještačenju

(1) Pismenu naredbu za vještačenje izdaje tužilac ili sud. U naredbi će se navesti činjenice o
kojima se vrši vještačenje.
(2) Ako za određenu vrstu vještačenja postoji stručna ustanova ili se vještačenje može izvesti u
okviru državnog organa, takva vještačenja, a posebno složenija, povjerit će se, po pravilu, takvoj
ustanovi, odnosno organu. U tom slučaju, ta ustanova, odnosno organ određuje jednog ili više
stručnjaka koji će izvršiti vještačenje.
Dužnosti vještaka kojeg je odredio tužilac, odnosno sud

Lice koje tužilac, odnosno sud odredi za vještaka dužno je tužiocu, odnosno sudu da dostavi svoj
izvještaj koji sadrži sljedeće: dokaze koje je pregledao, obavljene testove, nalaz i mišljenje do
kojeg je došao i sve druge relevantne podatke koje vještak smatra potrebnim za pravednu i
objektivnu analizu. Vještak će detaljno obrazložiti kako je došao do određenog mišljenja.
Ko ne može biti vještak

(1) Za vještaka se ne može odrediti lice koje ne može biti saslušano kao svjedok (član 82) ili lice
koje je oslobođeno od dužnosti svjedočenja (član 83), kao ni lice prema kojemu je krivično djelo
učinjeno, a ako je takvo lice određeno - na njegovom nalazu i mišljenju ne može se zasnivati
sudska odluka.
(2) Razlog za izuzeće vještaka (član 34) postoji i za lice koje je zajedno s osumnjičenim, odnosno
optuženim ili oštećenim u radnom odnosu u istom organu, preduzeću ili drugom pravnom licu ili
kod samostalnog privrednika, kao i za lice koje je u radnom odnosu kod oštećenog ili
osumnjičenog, odnosno optuženog.
(3) Za vještaka se neće uzeti lice koje je saslušano kao svjedok.
Postupak vještačenja

(1) Vještačenjem rukovodi organ koji je naredio vještačenje. Prije početka vještačenja pozvat će se
vještak da predmet vještačenja pažljivo razmotri, da tačno navede sve što zapazi i utvrdi i da svoje
mišljenje iznese nepristrasno i u skladu s pravilima nauke i vještine. Posebno će se upozoriti da je
lažno vještačenje krivično djelo.
(2) Prilikom davanja nalaza i mišljenja o predmetu koji se pregleda, vještak će se oslanjati na
dokaze na koje su mu ukazala ovlaštena službena lica, tužilac ili sud. Vještak može da svjedoči

samo o činjenicama koje proizlaze iz njegovog neposrednog saznanja, osim ako se prilikom
pripreme svog nalaza i mišljenja nije koristio informacijama na koje bi se opravdano oslanjali
ostali stručnjaci iste struke.
(3) Vještaku se mogu davati razjašnjenja, a može mu se dopustiti i da razmatra spise. Vještak
može da predloži da se izvedu dokazi ili pribave predmeti i podaci koji su od važnosti za davanje
njegovog nalaza i mišljenja. Ako prisustvuje uviđaju, rekonstrukciji događaja ili drugoj istražnoj
radnji, vještak može da predloži da se razjasne pojedine okolnosti ili da se licu koje se saslušava
postave pojedina pitanja.
Pregledanje predmeta vještačenja

(1) Vještak pregleda predmete vještačenja na mjestu gdje se oni nalaze, osim ako su za vještačenje
potrebna dugotrajna ispitivanja ili ako se ispitivanja vrše u ustanovi, odnosno organu ili ako to
zahtijevaju razlozi morala.
(2) Ako je u okviru vještačenja potrebno izvršiti analizu neke materije, vještaku će se, ako je to
moguće, staviti na raspolaganje samo dio te materije, a ostatak će se u potrebnoj količini sačuvati
za slučaj naknadnih analiza.
Dostavljanje nalaza i mišljenja

Vještak dostavlja nalaz i mišljenje, kao i radni materijal, skice i zabilješke organu koji ga je
odredio.
Vještačenje u stručnoj ustanovi ili državnom organu

(1) Ako se vještačenje povjerava stručnoj ustanovi, odnosno organu, tužilac, odnosno sud će
upozoriti tu ustanovu ili organ koji vrši vještačenje da u davanju nalaza i mišljenja ne može
učestvovati lice iz člana 98 ovog zakona ili lice za koje postoje razlozi za izuzeće od vještačenja
predviđeni u ovom zakonu, a bit će upozoren i na posljedice davanja lažnog nalaza i mišljenja.
(2) Stručnoj ustanovi, odnosno državnom organu stavit će se na raspolaganje materijal potreban
za vještačenje, a ako je potrebno, postupit će se u skladu s postupkom određenim odredbom
člana 99 ovog zakona.
(3) Pismeni nalaz i mišljenje lica koja su izvršila vještačenje dostavlja stručna ustanova, odnosno
državni organ.
Pregled, obdukcija i ekshumacija leša

(1) Pregled i obdukcija leša preduzet će se uvijek kad u nekom smrtnom slučaju postoji sumnja da
je smrt uzrokovana krivičnim djelom ili da je u vezi sa izvršenjem krivičnog djela. Ako je leš već
zakopan, odredit će se ekshumacija u cilju njegovog pregleda i obdukcije.
(2) Pri pregledu i obdukciji leša preduzet će se potrebne mjere da se ustanovi identitet leša i u tom
cilju posebno će se opisati podaci o vanjskim i unutarnjim tjelesnim osobinama leša.
Pregled i obdukcija leša van specijalizovane medicinske ustanove

(1) Specijalizovana medicinska ustanova vrši pregled i obdukciju leša.
(2) Kad se vještačenje ne vrši u specijalizovanoj medicinskoj ustanovi, pregled i obdukciju leša
vrši ljekar specijalist sudske medicine. Tim vještačenjem rukovodi tužilac o čemu vodi zapisnik.
Sastavni dio zapisnika su nalaz i mišljenje vještaka.
(3) Za vještaka se ne može odrediti ljekar koji je liječio umrlog. Međutim, ljekar koji je liječio
umrlog može se saslušati kao svjedok, radi davanja razjašnjenja o toku i okolnostima bolesti
umrlog.
Izvještaj o pregledu i obdukciji

(1) Vještak sudske medicine će u svom nalazu i mišljenju navesti uzrok i vrijeme kada je smrt
nastupila.
(2) Ako je na lešu nađena bilo kakva povreda, utvrdit će se da li je tu povredu nanio ko drugi i
ako jeste, čime, na koji način, koliko vremena prije nego što je smrt nastupila i da li je ona
prouzrokovala smrt. Ako je na lešu nađeno više povreda, utvrdit će se da li je svaka povreda
nanesena istim sredstvom i koja je povreda prouzrokovala smrt, a ako je više smrtonosnih
povreda, koja je od njih ili koje od njih su svojim zajedničkim djelovanjem bile uzrok smrti.
(3) U slučaju iz stava 2 ovog člana naročito će se utvrditi da li je smrt prouzrokovana samom
vrstom i općom prirodom povrede ili zbog ličnog svojstva ili naročitog stanja organizma
povrijeđenog ili zbog slučajnih okolnosti ili okolnosti pod kojima je povreda nanesena.
(4) Vještak je dužan da obrati pažnju na nađeni biološki materijal (krv, pljuvačka, sperma, urin i
dr.) i da ga opiše i sačuva za biološko vještačenje - ako ono bude određeno.
Pregled i obdukcija začetka i novorođenčeta

(1) Pri pregledu i obdukciji začetka treba posebno utvrditi njegovu starost, sposobnost za
vanmaterični život i uzrok smrti.
(2) Pri pregledu i obdukciji leša novorođenčeta, posebno će se utvrditi da li je rođeno živo ili
mrtvo, da li je bilo sposobno za život, koliko je dugo živjelo, kao i vrijeme i uzrok smrti.

Toksikološko ispitivanje

(1) Ako postoji sumnja o trovanju, sumnjive materije koje su nađene u lešu ili na drugom mjestu
će se uputiti na vještačenje ustanovi ili državnom organu koji vrše toksikološka ispitivanja.
(2) Pri pregledu sumnjivih materija posebno će se utvrditi vrsta, količina i djelovanje nađenog
otrova, a ako se radi o pregledu materija uzetih iz leša, po mogućnosti i količina upotrijebljenog
otrova.
Vještačenje tjelesnih povreda

(1) Vještačenje tjelesnih povreda vrši se, po pravilu, pregledom povrijeđenog, a ako to nije
moguće ili nije potrebno - na osnovu medicinske dokumentacije ili drugih podataka u spisima.
(2) Pošto tačno opiše povrede, vještak će dati mišljenje, naročito o vrsti i težini svake pojedine
povrede i njihovom ukupnom djelovanju s obzirom na njihovu prirodu ili posebne okolnosti
slučaja, kakvo djelovanje te povrede obično proizvode, a kakvo su u konkretnom slučaju
proizvele i čime su povrede nanesene i na koji način.
Tjelesni pregled i druge radnje

(1) Tjelesni pregled preduzet će se i bez pristanka osumnjičenog, odnosno optuženog ako je
potrebno da se utvrde činjenice važne za krivični postupak. Tjelesni pregled drugih lica može se
bez njihovog pristanka preduzeti samo onda ako se mora utvrditi da li se na njihovom tijelu nalazi
određen trag ili posljedica krivičnog djela.
(2) Uzimanje krvi i druge ljekarske radnje koje se po pravilima medicinske nauke preduzimaju radi
analize i utvrđivanja drugih važnih činjenica za krivični postupak, mogu se preduzeti i bez
pristanka lica koje se pregleda - ako zbog toga ne bi nastupila kakva šteta po njegovo zdravlje.
(3) Preduzimanje tjelesnog pregleda osumnjičenog, odnosno optuženog i druge radnje u vezi s
tim naređuje sud, a ako postoji opasnost od odlaganja - tužilac.
(4) Nije dopušteno da se prema osumnjičenom, odnosno optuženom ili svjedoku primijene
medicinske intervencije ili da im se daju takva sredstva kojima bi se uticalo na njihovu volju pri
davanju iskaza.
(5) Ako je postupljeno protivno odredbama ovoga člana, na tako pribavljenom dokazu ne može
se zasnivati sudska odluka.
Psihijatrijsko vještačenje

(1) Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost osumnjičenog, odnosno
optuženog, ili da je osumnjičeni, odnosno optuženi učinio krivično djelo zbog zavisnosti od
alkohola ili opojnih droga, ili da zbog duševnih smetnji nije sposoban da učestvuje u postupku,
odredit će se psihijatrijsko vještačenje.
(2) Ako se u toku istrage osumnjičeni dobrovoljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi
vještačenja ili ako je prema mišljenju vještaka potrebno duže posmatranje, osumnjičeni će se
poslati na psihijatrijski pregled, odnosno na posmatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.
Rješenje o tome donosi sudija za prethodni postupak na prijedlog tužioca. Posmatranje ne može
trajati duže od dva mjeseca.
(3) Ako vještaci ustanove da je duševno stanje osumnjičenog, odnosno optuženog poremećeno,
utvrdit će prirodu, vrstu, stepen i trajnost poremećenosti i dati svoje mišljenje o tome kakav je
uticaj takvo duševno stanje imalo i kakav još ima na shvatanje i postupke osumnjičenog, odnosno
optuženog, kao i da li je i u kojoj mjeri poremećaj duševnog stanja postojao u vrijeme učinjenja
krivičnog djela.
(4) Ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje osumnjičeni, odnosno optuženi koji se nalazi u
pritvoru, sudija će obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je određen pritvor, da bi se
preduzele mjere potrebne za obezbjeđenje svrhe pritvora.
(5) Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunat će se osumnjičenom, odnosno
optuženom u pritvor, odnosno u kaznu, ako bude izrečena.
Vještačenje poslovnih knjiga

(1) Kad je potrebno da se preduzme vještačenje poslovnih knjiga, organ pred kojim se vodi
postupak dužan je vještacima da naznači u kom pravcu i u kom obimu treba vršiti vještačenje i
koje činjenice i okolnosti treba utvrditi.
(2) Ako je za preduzimanje vještačenja poslovnih knjiga preduzeća, drugih pravnih lica ili
samostalnog privrednika nužno da se prethodno sredi njihovo knjigovodstvo, troškovi oko
sređivanja knjigovodstva padaju na njihov teret.
(3) Naredbu o sređivanju knjigovodstva donosi organ koji vodi postupak, na osnovu
obrazloženog pismenog izvještaja vještaka kojem je naređeno vještačenje poslovnih knjiga. U
naredbi će se naznačiti i iznos koji je pravno lice, odnosno samostalni privrednik dužan da položi
organu koji vodi postupak kao avans za troškove oko sređivanja knjigovodstva.
(4) Naplata troškova, ukoliko njihov iznos nije bio avansiran, vrši se u korist organa koji je
unaprijed isplatio troškove i nagradu vještacima.
Analize dezoksiribonukleinske kiseline

Analizu dezoksiribonukleinske kiseline (u daljem tekstu: DNK) može vršiti isključivo ustanova
specijalizovana za ovu vrstu vještačenja.

Kada se vrši analiza DNK

Analiza DNK može se vršiti ukoliko je to neophodno potrebno za određivanje identiteta ili
činjenice da li otkriveni tragovi materija potiču od osumnjičenog, odnosno optuženog ili
oštećenog.
Korištenje rezultata analize DNK u drugim krivičnim postupcima

U cilju utvrđivanja identiteta osumnjičenog, odnosno optuženog s njegovog tijela mogu se uzeti
ćelije radi analize DNK. Podaci dobijeni na ovaj način mogu se koristiti i u drugim krivičnim
postupcima protiv istog lica.
Registar izvršenih analiza DNK i zaštita podataka

(1) Sve izvršene analize DNK vode se u posebnom registru pri Odjeljenju za zdravstvo i ostale
usluge Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
(2) Pravosudna Komisija Brčko distrikta BiH donosi Pravilnik o načinu prikupljanja i uzimanja
uzoraka biološkog materijala za potrebe DNK analize u krivičnom postupku, načinu pakovanja
prikupljenog biološkog materijala, čuvanja, obrade i pohranjivanje uzoraka i dobijenih rezultata
DNK analize u Brčko distriktu BiH.
(3) Zaštita podataka dobijenih analizama iz stava 1 ovog člana uređuje se posebnim zakonom.

GLAVA IX

POSEBNE ISTRAŽNE RADNJE
Vrste posebnih istražnih radnji i uslovi za njihovu primjenu

(1) Protiv lica za koje postoje osnovi sumnje da je samo ili s drugim licima učestvovalo ili
učestvuje u učinjenju krivičnog djela iz člana 117 ovog zakona mogu se odrediti posebne istražne
radnje, ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s
nesrazmjernim teškoćama.
(2) Istražne radnje iz stava 1 ovog člana su:
a) nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija,
b) pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka,
c) nadzor i tehničko snimanje prostorija,
d) tajno praćenje i tehničko snimanje lica, transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi s
njima,
e) korištenje prikrivenih istražitelja i korištenje informatora,
f) simulirani i kontrolisani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine,
g) nadzirani prevoz i isporuka predmeta krivičnog djela.
(3) Istražne radnje iz stava 2 tačke a) ovog člana mogu se odrediti i prema licu za koje postoje
osnovi sumnje da učiniocu, odnosno od učinioca krivičnog djela iz člana 117 ovog zakona
prenosi informacije u vezi s krivičnim djelom, odnosno da učinilac koristi njegovo sredstvo
telekomunikacije.
(4) Na razgovore lica iz stava 1 ovog člana i njenog branioca shodno se primjenjuju odredbe o
komunikaciji osumnjičenog i branioca.
(5) Pri izvršavanju istražnih radnji iz stava 2 tački e) i f) ovog člana policijski organi ili druga lica
ne smiju preduzimati aktivnosti koje predstavljaju podstrekavanje na učinjenje krivičnog djela.
Ako su takve aktivnosti preduzete, ta okolnost isključuje krivično gonjenje podstrekavanog lica za
krivično djelo izvršeno u vezi s ovim radnjama.
(6) Prikriveni istražitelj je posebno obučeno ovlašteno službeno lice koje istražuje pod
izmijenjenim identitetom. Prikriveni istražitelj smije pod svojim izmijenjenim identitetom
učestvovati u pravnom prometu. Ukoliko je to neophodno za formiranje i održavanje tog
identiteta, mogu se izraditi, izmijeniti ili koristiti odgovarajući dokumenti.
Krivična djela za koja se mogu odrediti posebne istražne radnje

Istražne radnje iz člana 116 stava 2 ovog zakona mogu se odrediti za krivična djela:
a) protiv države (glava XV),
b) terorizma (glava XVIII),
c) Otmica (član 177); Iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije (član 208);
Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga (član 232); Pranje novca (član 265);
Udruživanje radi počinjenja krivičnih djela (334); Organizovani kriminal (336); Primanje dara i
drugih oblika koristi (član 374); Davanje poklona i drugih oblika koristi (član 375); Primanje
nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem (član 376); Davanje nagrade ili drugog
oblika koristi za trgovinu uticajem (član 376a); Zloupotreba položaja ili ovlaštenja (član 377);
Nezakonito pogodovanje (377a); Oštećenje računarskih podataka i programa (387); Računarska
prevara (389) i Računarska sabotaža (392),
d) krivična djela za koje je propisana kazna zatvora najmanje pet godina ili teža kazna.
Nadležnost za određivanje i trajanje istražnih radnji

(1) Istražne radnje iz člana 116 stava 2 ovog zakona određuje naredbom sudija za prethodni
postupak, na obrazloženi prijedlog tužioca koji sadrži: podatke o licu protiv kojega se radnja
preduzima, osnove sumnje iz člana 116 stava 1 ili 3 ovog zakona, razloge za njeno preduzimanje i
ostale bitne okolnosti koje zahtijevaju preduzimanje radnji, navođenje radnje koja se zahtijeva i
način njenog izvođenja, obim i trajanje radnje. Naredba sadrži iste podatke kao i prijedlog
tužioca, kao i utvrđivanje trajanja naređene radnje.
(2) Izuzetno, ako se pismena naredba ne može dobiti na vrijeme i ako postoji opasnost od
odlaganja, može se započeti s izvršavanjem mjere iz člana 116 ovog zakona i na osnovu usmene
naredbe sudije za prethodni postupak. Pismena naredba sudije za prethodni postupak mora biti
pribavljena u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe.
(3) Istražne radnje iz člana 116 stava 2 tačke od a) do d) i tačka g) ovog zakona, mogu trajati do
mjesec dana, a ako one daju rezultate i postoji razlog da se nastavi sa njihovim provođenjem radi
prikupljanja dokaza, mogu se na obrazložen prijedlog tužioca produžiti za još mjesec dana, s tim
da mjere iz tačaka od a) do c) mogu trajati ukupno najduže šest mjeseci za krivična djela za koja
se može izreći kazna zatvora najmanje pet godina ili teža kazna, a za ostala krivična djela najduže
četiri mjeseca. Mjere iz tačaka d) i g) mogu trajati ukupno najduže tri mjeseca za krivična djela za
koja se može izreći kazna zatvora najmanje pet godina ili teža kazna, a za ostala krivična djela
najduže dva mjeseca. Izuzetno, u odnosu na krivično djelo organizovanog kriminala i krivična
djela terorizma, istražne radnje iz člana 116 stava 2 tačke od a) do d) i tačka g) ovog zakona, ako
one daju rezultate i postoji razlog da se nastavi sa njihovim provođenjem radi prikupljanja
dokaza, mogu se na obrazložen prijedlog tužioca produžiti još tri mjeseca. Prijedlog za radnju iz
člana 116 stava 2 tačka f) ovog zakona se može odnositi samo na jednokratni akt, a zahtjev za
svaku narednu radnju protiv iste osobe mora sadržavati razloge koji opravdavaju njenu upotrebu.
Primjena radnje iz člana 116 stava 2 tačka e) ovog zakona traje koliko je potrebno da se prikupe
dokazi, a najduže godinu dana za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora najmanje pet
godina, a za ostala krivična djela šest mjeseci.
(4) Naredba sudije za prethodni postupak kao i prijedlog tužioca iz stava 1 ovog člana čuvaju se u
posebnom omotu. Tužilac i sudija za prethodni postupak će sastavljanjem ili prepisom zapisnika
bez navođenja ličnih podataka prikrivenog istražitelja i informatora ili na drugi odgovarajući
način, spriječiti da neovlaštena lica, osumnjičeni i njegov branilac otkriju identitet prikrivenog
istražitelja i informatora.
(5) Sudija za prethodni postupak mora pismenom naredbom, bez odlaganja, obustaviti izvršenje
preduzetih radnji ako su prestali razlozi zbog kojih su radnje određene.
(6) Naredbu iz stava 1 ovog člana izvršava policijski organ. Preduzeća koja vrše prenos
informacija dužna su tužiocu i policijskim organima omogućiti provođenje mjera iz člana 116
stava 2 tačke a) ovog zakona.
Materijal dobijen preduzimanjem radnji i obavještavanje o preduzetim radnjama

(1) Po prestanku radnji iz člana 116 ovog zakona policijski organi moraju sve informacije,
podatke i predmete dobijene preduzetim radnjama, kao i izvještaj o tome predati tužiocu. Tužilac
je dužan da dostavi sudiji za prethodni postupak pismeni izvještaj o preduzetim radnjama. Na
osnovu podnesenog izvještaja sudija za prethodni postupak provjerava da li je postupljeno po
njegovoj naredbi.
(2) Ako tužilac odustane od krivičnog gonjenja, odnosno ako informacije i podaci pribavljeni
naređenim radnjama nisu potrebni za krivični postupak, uništit će se pod nadzorom sudije za
prethodni postupak, koji će o tome sastaviti posebni zapisnik. O preduzimanju radnji, razlozima
za njihovo preduzimanje, informaciji da dobijeni materijal nije bio osnov za krivično gonjenje i da
je uništen, pismeno se obavještava lice protiv kojega je neka od radnji iz člana 116 stava 2 ovog
zakona bila preduzeta. Pribavljene informacije i podaci iz ovog stava smatraju se službenom
tajnom.
(3) Sudija za prethodni postupak će, bez odlaganja, a nakon preduzimanja radnji iz člana 116
ovog zakona, obavijestiti lice protiv kojega je radnja bila preduzeta. Lice protiv kojega je mjera
bila preduzeta može od suda zatražiti ispitivanje zakonitosti naredbe i načina na koji je provedena
mjera.
(4) Podaci i informacije dobijeni preduzimanjem mjera iz stava 2 člana 116 ovog zakona čuvaju se
dok se čuva sudski spis.
"Slučajni nalazi"

Ne mogu se koristiti kao dokaz informacije i podaci dobijeni preduzimanjem radnji iz člana 116
ovog zakona ako se ne odnose na krivično djelo iz člana 117 ovog zakona.
Postupanje bez sudske naredbe ili van njenoga okvira

(1) Ako su radnje iz člana 116 ovog zakona preduzete bez naredbe sudije za prethodni postupak
ili u suprotnosti s njom, sud na pribavljenim podacima ili dokazima ne može zasnivati svoju
odluku.
(2) Pribavljeni podaci ili dokazi iz stava 1 ovog člana smatraju se službenom tajnom.
Korištenje dokaza pribavljenih posebnim radnjama

Tehničke snimke, isprave i predmeti pribavljeni pod uslovima i na način propisan ovim zakonom
mogu se koristiti kao dokazi u krivičnom postupku. Prikriveni istražitelj i informator iz člana 116
stava 2 tačke e) ovog zakona, kao i lica koja su provela istražne radnje iz člana 116 stava 2 tačke f)
ovog zakona mogu se saslušati kao svjedoci, ili kao zaštićeni svjedoci o toku sprovođenja radnji ili
o drugim važnim okolnostima.

GLAVA X

MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OSUMNJIČENOG, ODNOSNO
OPTUŽENOG I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA

Odjeljak 1 - Zajedničke odredbe

Vrste mjera

(1) Mjere koje se mogu preduzeti prema optuženom za obezbjeđivanje njegove prisutnosti i za
uspješno vođenje krivičnog postupka jesu poziv, dovođenje, mjere zabrane, jamstvo i pritvor.
(2) Prilikom odlučivanja koju će od navedenih mjera primijeniti, nadležni organ pridržavat će se
uslova određenih za primjenu pojedinih mjera, vodeći računa da se ne primjenjuje teža mjera ako
se ista svrha može postići blažom mjerom.
(3) Ove mjere ukinut će se i po službenoj dužnosti odmah kad prestanu razlozi koji su ih izazvali,
odnosno zamijenit će se drugom blažom mjerom kad za to nastupe uslovi.
(4) Odredbe ove glave shodno se primjenjuju i na osumnjičenog.
Odjeljak 2 - Poziv
Dostavljanje i sadržaj poziva

(1) Prisutnost optuženog pri izvršenju radnji u krivičnom postupku obezbjeđuje se njegovim
pozivanjem.
(2) Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pismenog poziva koji sadrži: naziv organa koji
poziva, ime i prezime optuženog, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, mjesto gdje
optuženi ima da dođe, dan i čas kad treba da dođe, označenje da se poziva u svojstvu optuženog i
upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden, da je dužan odmah da obavijesti
tužioca, odnosno sud o promjeni adrese, kao i o namjeri da promijeni boravište i službeni pečat i
potpis tužioca, odnosno sudije koji poziva.
(3) Kad se optuženi prvi put poziva, poučit će se u pozivu o pravu da uzme branioca i da branilac
može biti prisutan njegovom saslušanju.
(4) Kad se osumnjičeni prvi put poziva, poučit će se u pozivu o njegovim pravima u skladu s
članom 78 ovog zakona. Do podizanja optužnice poziv osumnjičenom upućuje tužilac.
(5) Ako optuženi nije u stanju da se odazove pozivu usljed bolesti ili druge neotklonjive smetnje,
ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se obezbijediti njegov prevoz do zgrade suda ili drugog
mjesta gdje se radnja preduzima.
Odjeljak 3 - Dovođenje
Naredba za dovođenje

(1) Naredbu da se optuženi dovede može izdati sud ako je donijeto rješenje o pritvoru ili ako
uredno pozvani optuženi ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, ili ako se nije moglo izvršiti

uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženi izbjegava prijem
poziva.
(2) Izuzetno, u hitnim slučajevima, naredbu iz stava 1 ovog člana može izdati i tužilac ukoliko
uredno pozvani osumnjičeni ne dođe a svoj izostanak ne opravda.
(3) Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija.
(4) Naredba za dovođenje izdaje se pismeno. Naredba sadržava: ime i prezime optuženog koji se
ima dovesti, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret uz navođenje odredbe krivičnog
zakona, razlog zbog kojeg se naređuje dovođenje, službeni pečat i potpis sudije koji naređuje
dovođenje.
(5) Lice kome je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu optuženom i poziva ga da pođe s
njim. Ako optuženi to odbije, dovest će ga prinudno.
Odjeljak 4 - Mjere zabrane
Zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja

(1) Ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi optuženi mogao pobjeći, sakriti se, otići u
nepoznato mjesto ili u inostranstvo, sud može, obrazloženim rješenjem, da zabrani
osumnjičenom ili optuženom da napusti boravište.
(2) U okolnostima iz stava 1 ovog člana, sud takođe može, bilo kao dodatnu mjeru uz zabranu
napuštanja boravišta bilo kao zasebnu mjeru, da naredi privremeno oduzimanje putnih isprava uz
zabranu izdavanja novih putnih isprava, kao i zabranu korištenja lične karte za prelazak državne
granice Bosne i Hercegovine (zabrana putovanja).
Ostale mjere zabrane

(1) Kada okolnosti slučaja na to ukazuju, sud može izreći jednu ili više sljedećih mjera zabrane:
a) zabranu preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti;
b) zabranu posjećivanja određenih mjesta ili područja;
c) zabranu sastajanja sa određenim licima;
d) naredbu da se povremeno javlja određenom državnom organu; i
e) privremeno oduzimanje vozačke dozvole.
(2) Ostala mjere zabrane iz stava 1 ovog člana mogu biti izrečene uz zabranu napuštanja boravišta
kao i uz zabranu putovanja iz člana 126 ovog zakona, ili kao zasebne mjere.
Izricanje mjera zabrane

(3) Sud može izreći zabranu napuštanja boravišta, zabranu putovanja i ostale mjere zabrane
obrazloženim rješenjem na prijedlog stranke ili branioca.
(4) Kada odlučuje o pritvoru, sud može izreći zabranu napuštanja boravišta, zabranu putovanja i
ostale mjere zabrane po službenoj dužnosti, umjesto određivanja ili produžavanja pritvora.
(5) Osumnjičeni ili optuženi će se u rješenju o izricanju mjera zabrane upozoriti da mu se može
odrediti pritvor ako prekrši obavezu iz izrečene mjere.
(6) U toku istrage mjere zabrane određuje i ukida sudija za prethodni postupak, nakon podizanja
optužnice - sudija za prethodno saslušanje, a nakon dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeću
u svrhu zakazivanja glavnog pretresa - taj sudija, odnosno predsjednik vijeća.
(7) Mjere zabrane mogu trajati dok za to postoji potreba, a najduže do pravosnažnosti presude
ako tom licu nije izrečena kazna zatvora i najkasnije do upućivanja na izdržavanje kazne ako je
tom licu izrečena kazna zatvora. Zabrana putovanja može također trajati dok izrečena novčana
kazna nije plaćena u potpunosti i/ili dok se u potpunosti ne izvrši odluka o imovinskopravnom
zahtjevu i/ ili o oduzimanju imovinske koristi.
(8) Sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje ili sudija, odnosno predsjednik
vijeća dužan je da svaka dva mjeseca ispita da li je primijenjena mjera još potrebna.
(9) Protiv rješenja kojim se određuju, produžavaju ili ukidaju mjere zabrane, stranka odnosno
branilac može podnijeti žalbu, a tužilac i protiv rješenja kojim je njegov prijedlog za primjenu
mjere odbijen. O žalbi odlučuje Apelacioni sud u roku od tri dana od dana prijema žalbe. Žalba
ne zadržava izvršenje rješenja.
Sadržaj mjere zabrane

(1) U rješenje kojim izriče mjeru zabrane napuštanja boravišta za osumnjičenog ili optuženog sud
će odrediti mjesto u kojem osumnjičeni ili optuženi mora boraviti dok traje ova mjera, kao i
granice van kojih se osumnjičeni ili optuženi ne smije udaljavati. To mjesto može biti ograničeno
na dom osumnjičenog ili optuženog.
(2) U rješenju kojim izriče mjeru zabrane putovanja sud će narediti privremeno oduzimanje
putnih isprava uz zabranu izdavanja novih putnih isprava, kao i izvršenje zabrane korištenja lične
karte za prelazak državne granice Bosne i Hercegovine. Rješenje će sadržavati lične podatke
osumnjičenog ili optuženog, a po potrebi može sadržavati i ostale podatke.
(3) U rješenju kojim izriče mjeru zabrane posjećivanja određenih mjesta ili područja, sud će
odrediti mjesto i područje te udaljenosti ispod koje im se osumnjičeni ili optuženi ne smije
približiti.
(4) U rješenju kojim izriče mjeru zabrane sastajanja s određenim licima sud će odrediti razdaljinu
ispod koje se osumnjičeni ili optuženi ne smije približiti određenom licu.
(5) U rješenju kojim izriče mjeru povremenog javljanja određenom organu sud će odrediti
službeno lice kojem se osumnjičeni ili optuženi mora javljati, rok u kojem se mora javljati i način
vođenja evidencije o javljanju osumnjičenog ili optuženog.
(6) U rješenje kojim izriče mjeru privremenog oduzimanja vozačke dozvole, sud će navesti
kategorije za koje će vozačka dozvola biti suspendovana. Rješenje će sadržavati lične podatke
osumnjičenog ili optuženog, a po potrebi može sadržavati i ostale podatke.
Ograničanja u pogledu sadržaja mjera zabrane

(1) Mjerama zabrane ne može se ograničiti pravo osumnjičenog ili optuženog da komunicira sa
svojim braniocem u Bosni i Hercegovini.
(2) Mjerama zabrane ne može se ograničiti pravo osumnjičenog ili optuženog da živi u svom
domu u Bosni i Hercegovini, da se nesmetano viđa s članovima porodice i bliskim srodnicima ili
samo u Bosni i Hercegovini ili samo na mjestu određenom u zabrani napuštanja boravišta, osim
kada se postupak vodi zbog krivičnog djela učinjenog na štetu člana porodice ili bliskih srodnika,
niti se može ograničiti pravo osumnjičenog ili optuženog da obavlja svoju profesionalnu
djelatnost, osim ako se postupak vodi zbog krivičnog djela učinjenog u vezi sa obavljanjem te
djelatnosti.
Izvršenje mjere zabrane

(1) Rješenjem kojim se izriče mjera zabrane napuštanja boravišta dostavlja se i organu koji
izvršava mjeru.
(2) Rješenjem kojim se izriče mjera zabrane putovanja dostavlja se i graničnoj policiji, a
privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih putnih isprava, kao i izvršenje
zabrane korištenja lične karte za prelazak državne granice unijet će se u glavni centar za obradu
podataka.
(3) Mjere zabrane napuštanja boravišta, zabrane putovanja, zabrane posjećivanja određenog
mjesta ili područja, zabrana sastajanja sa određenim licima i privremenog oduzimanja vozačke
dozvole izvršava policijski organ.
(4) Mjeru obaveze optuženog da se povremeno javlja određenom organu izvršava policijski organ
ili organ kojem se osumnjičeni ili optuženi mora javljati.
Provjera mjera zabrane i obaveza izvještavanja

(1) Sud može u svako doba da naloži provjeru mjera zabrane i zatraži izvještaj od organa
nadležnog za njihovog izvršenje. Taj organ je dužan da izvještaj bez odlaganja dostavi sudu.
(2) Ako osumnjičeni ili optuženi ne ispunjava obaveze naložene izrečenom mjerom, organ koji
izvršava mjeru o tome obavještava sud, a sud mu zbog toga može izreći dodatnu mjeru zabrane ili
odrediti pritvor.
Posebna odredba o zabrani putovanja

(1) Izuzetno, u hitnim slučajevima, a naročito u slučajevima u kojima se radi o krivičnom djelu za
koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, tužilac može izdati naredbu o
privremenom oduzimanju putnih isprava i lične karte uz zabranu izdavanja novih dokumenata
koji se mogu koristiti za prelazak državne granice.
(2) Tužilac može izdati naredbu iz stava 1 ovog člana kada izdaje naredbu o sprovođenju istrage,
kada saslušava osumnjičenog ili kada izdaje naredbu za dovođenje prema članu 125 stavu 2 ovog
zakona, ili kad god je potrebno hitno postupanje za efikasno vođenje postupka do početka
glavnog pretresa.
(3) U toku istrage tužilac odmah obavještava sudiju za prethodni postupak, a nakon podizanja
optužnice - sudiji za prethodno saslušanje, a nakon što se predmet uputi sudiji ili vijeću u svrhu
zakazivanja glavnog pretresa - tog sudiju ili predsjedavajućeg sudiju, koji će odlučiti o naredbi u
roku od 72 sata. U slučaju da sudija ne izda naredbu, putne isprave i lična karta će biti vraćeni.
(4) Naredbu o privremenom oduzimanju putnih isprava i lične karte uz zabranu izdavanja novih
dokumenata koji se mogu koristiti za prelazak državne granice izvršava policijski organ, a može je
izvršiti i sudska policija. Ako osumnjičeni ili optuženi odbije da preda putne isprave i ličnu kartu,
naredba će se prisilno izvršiti.
(5) Osumnjičenom ili optuženom će biti izdata potvrda o oduzetim dokumentima. Za ličnu kartu
osumnjičenom ili optuženom će biti izdata posebna potvrda ili karta koja zamjenjuje ličnu kartu u
svakom pogledu, ali koja se ne može koristiti za prelazak državne granice.
Odjeljak 5 -Jamstvo
Uslovi za određivanje jamstva

Osumnjičeni, odnosno optuženi kojem se pritvor ima odrediti ili mu je pritvor već određen samo
zbog bojazni da će pobjeći, može se ostaviti na slobodi, odnosno može se pustiti na slobodu ako
on lično ili ko drugi za njega pruži jamstvo da do kraja krivičnog postupka neće pobjeći, a sam
optuženi obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.
Sadržaj jamstva

(1) Jamstvo uvijek glasi na novčani iznos koji se određuje s obzirom na težinu krivičnog djela,
lične i porodične prilike optuženog i imovno stanje lica koje daje jamstvo.
(2) Jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, papira od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih
pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za
iznos jamstva na nepokretna dobra lica koje daje jamstvo ili u ličnoj obavezi jednog ili više
građana da će u slučaju bjekstva optuženog platiti utvrđeni iznos jamstva.
(3) Lice koje daje jamstvo mora da dostavi dokaze o svom imovnom stanju, porijeklu imovine,
vlasništvu i posjedu nad imovinom koja se daje kao jamstvo.
(4) Ako optuženi pobjegne, rješenjem će se odrediti da je vrijednost data kao jamstvo prihod
budžeta Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
Prestanak jamstva

(1) Optuženom će se i pored datog jamstva odrediti pritvor ako na uredan poziv ne dođe, a
izostanak ne opravda, ako se sprema za bjekstvo ili ako se protiv njega, pošto je ostavljen na
slobodi, pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana, jamstvo se ukida. Položeni novčani iznos, dragocjenosti, papiri
od vrijednosti ili druge pokretne stvari vraćaju se, a hipoteka se skida. Na isti način se postupa i
kad se krivični postupak pravosnažno dovrši rješenjem o obustavi postupka ili presudom.
(3) Ako je presudom izrečena kazna zatvora, jamstvo se ukida tek kad osuđeni počne da izdržava
kaznu.
Rješenje o jamstvu

U toku istrage rješenje o jamstvu i o njegovom ukidanju donosi sudija za prethodni postupak,
poslije podizanja optužnice - sudija za prethodno saslušanje, a nakon dostavljanja predmeta sudiji,
odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa, taj sudija, odnosno predsjednik vijeća.
Rješenje kojim se određuje jamstvo i rješenje kojim se jamstvo ukida donosi se po saslušanju
tužioca.
Odjeljak 6 - Pritvor
Opće odredbe

(1) Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo
ako se isti cilj ne može ostvariti drugom mjerom.
(2) Pritvor određuje ili produžava rješenjem sud na prijedlog tužioca a nakon što sud prethodno
sasluša osumnjičenog, odnosno optuženog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže,
osim u slučaju iz člana 132 stava 1 tačke a) ovog zakona.
(3) Tužilac je dužan da podnese obrazložen prijedlog za produženje pritvora sudu najkasnije pet
dana prije isteka roka iz rješenja o pritvoru. Sud odmah dostavlja prijedlog osumnjičenom,
odnosno optuženom i njegovom braniocu.
(4) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Ako se osumnjičeni ili
optuženi nalazi u pritvoru, dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa
koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnošću.
(5) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen,
a pritvoreni će odmah biti pušten na slobodu. Po prijedlogu optuženog ili branioca za ukidanje
pritvora koji je zasnovan na novim činjenicama, sud će održati ročište, odnosno sjednicu vijeća o
čemu će obavijestiti stranke i branioca. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni
ne sprečava održavanje ročišta, odnosno sjednice vijeća. Protiv rješenja o odbijanju prijedloga za
ukidanje pritvora žalba je dozvoljena. Ako prijedlog nije zasnovan na novim činjenicama koje su
značajne za ukidanje pritvora, sud neće donijeti posebno rješenje.
Razlozi za pritvor

(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor mu se može
odrediti:
a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,
b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove
važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak
uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,
c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti
pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se
izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna,
d) ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna a
koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela, ako bi puštanje
na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.
(2) U slučaju iz stava 1 tačke b ovog člana, pritvor će se ukinuti čim se osiguraju dokazi zbog
kojih je pritvor određen.
Opće pravo zadržavanja

Lice zatečeno na izvršenju krivičnog djela svako može da zadrži. Lice koje je zadržano mora se
odmah predati sudu, tužiocu ili najbližem policijskom organu, a ako se to ne može učiniti, mora
se odmah obavijestiti jedan od tih organa.
Nadležnost za određivanje pritvora

(1) Pritvor se određuje rješenjem Suda, a na prijedlog tužioca.
(2) Rješenje o pritvoru sadrži: ime i prezime lica koje se lišava slobode, krivično djelo koje mu se
stavlja na teret, zakonski osnov za pritvor, obrazloženje, pouku o pravu na žalbu, službeni pečat i
potpis sudije koji određuje pritvor.
(3) Rješenje o pritvoru predaje se licu na koje se odnosi u času pritvaranja. U spisima se mora
naznačiti sat lišenja slobode i sat predaje rješenja.
(4) Protiv rješenja o pritvoru pritvoreno lice može podnijeti žalbu Apelacionom sudu u roku od
24 sata od prijema rješenja. Ako se pritvoreno lice prvi put ispituje po isteku ovog roka, može
podnijeti žalbu prilikom tog ispitivanja. Žalba s prepisom zapisnika o ispitivanju, ako je
pritvoreno lice ispitano i dokazima na kojima se zasniva rješenje o pritvoru kao i rješenje o
pritvoru dostavljaju se odmah vijeću. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(5) U slučaju iz stava 4 ovog člana, Apelacioni sud dužan je donijeti odluku u roku od 48 sati.
Trajanje pritvora u istrazi

(1) Prije donošenja rješenja o određivanju pritvora sudija za prethodni postupak će preispitati
osnovanost zahtjeva za određivanje pritvora. Po rješenju sudije za prethodni postupak, pritvor
može trajati mjesec dana od dana lišenja slobode. Poslije tog roka osumnjičeni se može zadržati u
pritvoru samo na osnovu rješenja o produženju pritvora.
(2) Pritvor se rješenjem sudije za prethodni postupak, po obrazloženom prijedlogu tužioca, može
produžiti za najviše dva mjeseca. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Apelacionom sudu.
Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(3) Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora deset godina ili
teža kazna i ako postoje naročito važni razlozi, pritvor se može produžiti, po obrazloženom
prijedlogu tužioca, za još najviše tri mjeseca. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba
Apelacionom sudu. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(4) Izuzetno i u izrazito složenom predmetu vezano za krivično djelo za koje je propisana kazna
dugotrajnog zatvora, pritvor se može ponovo produžiti za još najviše tri mjeseca nakon
produžetka pritvora iz stava 3 ovog člana. Pritvor se može produžiti dva puta uzastopno, po
obrazloženom prijedlogu tužioca za svako produženje, koje treba da sadrži izjavu tužioca o
potrebnim mjerama da bi se istraga okončala (član 225 stav 3). Apelacioni sud odlučuje o žalbi
protiv rješenja o produžetku pritvora. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(5) Ako se do isteka rokova iz stavova od 1 do 4 ovog člana ne potvrdi optužnica, osumnjičeni će
se pustiti na slobodu.
Ukidanje pritvora

U toku istrage, a prije isteka roka trajanja pritvora, sudija za prethodni postupak može rješenjem
ukinuti pritvor po prethodnom saslušanju tužioca. Protiv tog rješenja tužilac može podnijeti žalbu
Apelacionom sudu, koji je dužan donijeti odluku u roku od 48 sati.
Pritvor nakon potvrđivanja optužnice

(1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola
opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja
o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati
najduže:
a) jednu godinu u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina;
b) jednu godinu i šest mjeseci u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do
deset godina;
c) dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali
ne i kazna dugotrajnog zatvora;
d) tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.
(3) Ako za vrijeme iz stava 2 ovog člana ne bude izrečena prvostepena presuda, pritvor će se
ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.
Određivanje pritvora nakon izricanja presude

(1) Kada izrekne presudu na kaznu zatvora, sud može optuženom odrediti, odnosno produžiti
pritvor uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za izvršenje krivičnog djela, odnosno ličnost
počinioca. U ovom slučaju donosi se posebno rješenje, a žalba protiv rješenja ne zadržava
njegovo izvršenje.
(2) Pritvor će se ukinuti ako je optuženi oslobođen od optužbe ili je optužba odbijena osim iz
razloga nenadležnosti suda ili ako je oglašen krivim, a oslobođen od kazne ili je osuđen samo na
novčanu kaznu ili je uslovno osuđen ili je zbog uračunavanja pritvora kaznu već izdržao.
(3) Poslije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže još devet mjeseci. Ako za to
vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda preinačava ili
potvrđuje, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. Ako u roku od devet mjeseci bude
izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida, pritvor može trajati najduže
još jednu godinu od izricanja drugostepene odluke.
(4) Na zahtjev optuženog, koji se poslije izricanja kazne zatvora nalazi u pritvoru, sudija, odnosno
predsjednik vijeća može optuženog rješenjem uputiti u ustanovu za izdržavanje kazne i prije
pravosnažnosti presude.
(5) Pritvor se uvijek ukida istekom izrečene kazne.
(6) Optuženi koji se nalazi u pritvoru, a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora je postala
pravosnažna, ostat će u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne a najduže do isteka trajanja
izrečene kazne.
Lišavanje slobode i zadržavanje

(1) Policijski organ može lice lišiti slobode ako postoje osnovi sumnje da je to lice počinilo
krivično djelo i ako postoji bilo koji razlog predviđen u članu 132 ovog zakona, ali je policijski
organ dužan da takvo lice bez odgađanja, a najkasnije u roku od 24 sata, sprovede tužiocu.
Prilikom dovođenja, policijski organ obavijestit će tužioca o razlozima i o vremenu lišavanja
slobode. Upotreba sile prilikom dovođenja dozvoljena je u skladu sa zakonom.
(2) Izuzetno od stava 1 ovog člana, kada se radi o krivičnim djelima terorizma, lice se mora
sprovesti tužiocu najkasnije u roku od 72 sata.
(3) Lice lišeno slobode mora biti poučeno u skladu s članom 5 ovog zakona.
(4) Ako lice lišeno slobode ne bude sprovedeno tužiocu u roku iz stavova 1 i 2 ovog člana, pustit
će se na slobodu.
(5) Tužilac je dužan lice lišeno slobode ispitati bez odgađanja, a najkasnije u roku od 24 sata i u
tom roku odlučiti da li će lice lišeno slobode pustiti na slobodu ili će postaviti obrazloženi
prijedlog za određivanje pritvora osiguravajući izvođenje lica pred sudiju za prethodni postupak.
(6) Sudija za prethodni postupak će odmah, a najkasnije u roku od 24 sata, donijeti odluku o
prijedlogu za određivanje pritvora.
(7) Ako sudija za prethodni postupak ne prihvati prijedlog za određivanje pritvora, donijet će
rješenje kojim se prijedlog odbija i lice odmah pušta na slobodu. Tužilac može uložiti žalbu na
rješenje sudije za prethodni postupak, ali žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(8) Protiv rješenja kojim se određuje pritvor pritvoreno lice može podnijeti žalbu koja ne
zadržava izvršenje rješenja.
(9) U slučaju iz stavova 7 i 8 ovog člana, o žalbi odlučuje Apelacioni sud koji je dužan da donese
odluku u roku od 48 sati od prijema žalbe u sud.
Odjeljak 7 - Izvršenje pritvora i postupanje s pritvorenicima
Opće odredbe

Pritvor se izvršava u ustanovama koje za tu namjenu odredi Pravosudna komisija Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine u saradnji s nadležnim organima entiteta. Na poslovima izvršavanja pritvora
mogu da rade samo oni zaposleni koji imaju potrebna znanja i vještine i stručnu spremu
predviđenu propisima.

Prava i slobode pritvorenika i podaci o pritvorenicima

(1) Pritvor se izvršava na način da se ne vrijeđa ličnost i dostojanstvo pritvorenika. Ovlaštena lica
sudske policije i straže ustanove pri izvršavanju pritvora smiju da upotrijebe prinudna sredstva
samo u slučajevima određenim zakonom.
(2) Prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha
radi koje je određen pritvor, spriječi bjekstvo pritvorenika, spriječi počinjenje krivičnog djela i
otkloni opasnost po život i zdravlje ljudi.
(3) Uprava ustanove prikuplja, obrađuje i pohranjuje podatke o pritvorenicima koji se odnose na
identitet pritvorenika i njihovo psihofizičko stanje, trajanje, produženje i ukidanje pritvora, rad
pritvorenika, ponašanje pritvorenika i izrečene disciplinske mjere i slično.
(4) Evidenciju o pritvorenicima vodi Osnovni sud.
Smještaj pritvorenika

Pritvorenici se smještaju u prostorije odgovarajuće veličine koje udovoljavaju potrebnim
zdravstvenim uslovima. U istu prostoriju ne smiju biti smještena lica različitog spola. U pravilu,
pritvorenici se neće smjestiti u istu prostoriju s licima koja izdržavaju kaznu zatvora. Pritvorenik
se neće smjestiti zajedno s licima koja bi na njega mogla štetno djelovati ili s licima s kojima bi
druženje moglo štetno uticati na vođenje postupka.
Posebna prava pritvorenika

(1) Pritvorenici imaju pravo na osmočasovni neprekidni odmor u vremenu od 24 sata. Njima će
se obezbijediti kretanje na otvorenom prostoru najmanje dva sata dnevno.
(2) Pritvorenik smije kod sebe imati predmete za ličnu upotrebu, higijenske potrepštine, može o
svom trošku nabavljati knjige, novine i drugu štampu, te imati druge predmete u količini i veličini
koja ne ometa boravak u prostoriji i ne remeti kućni red. Prilikom prijema u pritvor od
pritvorenika će se prilikom lične pretrage oduzeti predmeti u vezi s krivičnim djelom, a ostali
predmeti koje pritvorenik ne smije imati u pritvoru prema njegovom će se uputstvu pohraniti i
čuvati ili predati licu koje odredi pritvorenik.
Pravo na komunikaciju pritvorenika sa spoljnim svijetom i braniocem

(1) Po odobrenju sudije za prethodni postupak odnosno sudije za prethodno saslušanje, i pod
njegovim nadzorom ili nadzorom lica koje on odredi pritvorenika imaju pravo posjećivati, u
okviru kućnog reda, bračni, odnosno vanbračni drug i njegovi srodnici, a na njegov zahtjev ljekar
i druga lica. Pojedine posjete se mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati šteta za vođenje
postupka.
(2) Sudija za prethodni postupak, odnosno sudija za prethodno saslušanje, će odobriti
konzularnom službeniku strane zemlje posjetu pritvoreniku koji je državljanin te zemlje, u skladu
s kućnim redom pritvora.
(3) Pritvoreni smije održavati povjerljivu prepisku s bilo kojim drugim licem. Izuzetno, ako to
zahtijevaju interesi postupka, Sud može donijeti rješenje o nadzoru takve povjerljive prepiske ili
rješenje kojim se zabranjuje takva povjerljiva prepiska. Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba
koja ne zadržava izvršenje rješenja. Pritvorenom se ne može zabraniti slanje molbi, pritužbi i
žalbi.
(4) Pritvorenik ne može koristiti mobitel ali ima pravo, u skladu s kućnim redom a pod nadzorom
uprave pritvora, o svom trošku obavljati telefonske razgovore. Uprava pritvora u tu svrhu
pritvorenicima osigurava potreban broj javnih telefonskih priključaka. Sudija za prethodni
postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija ili predsjednik vijeća mogu zbog razloga
bezbjednosti ili postojanja nekog od razloga iz člana 132 stava 1 tački od a) do c) ovog zakona,
rješenjem ograničiti ili zabraniti pritvoreniku korištenje telefona.
(5) Pritvorenik ima pravo slobodne i neometane veze s braniocem.
Disciplinski prestupi pritvorenika

(1) Za disciplinske prestupe pritvorenika sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno
saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća može, na prijedlog upravnika ustanove, izreći
disciplinsku kaznu ograničenja posjeta i dopisivanja. To se ograničenje ne odnosi na veze
pritvorenika s braniocem ili susrete s konzularnim službenikom.
(2) Disciplinski prestupi su sve teže povrede koje se odnose na:
a) fizičke napade na druge pritvorenike, zaposlene ili službena lica, odnosno njihovo vrijeđanje;
b) izrađivanje, primanje, unošenje, krijumčarenje predmeta za napad ili bjekstvo;
c) unošenje u ustanovu ili pripremanje u ustanovi opojnih sredstava ili alkohola;
d) povrede propisa o bezbjednosti na radu, protivpožarnoj zaštiti, kao i sprečavanju posljedica
prirodnih nepogoda;
e) namjerno prouzrokovanje veće materijalne štete;
f) nedolično ponašanje pred drugim pritvorenicima ili službenim licima.
(3) Protiv rješenja o disciplinskoj kazni dopuštena je žalba Apelacionom sudu u roku od 24 sata.
Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(4) O primjeni prinudnih mjera prema pritvoreniku uprava ustanove će, bez odlaganja, obavijestiti
sud.
Nadzor nad izvršenjem pritvora

(1) Nadzor nad izvršenjem mjere pritvora vrše ministarstvo pravde entiteta na čijoj teritoriji se
nalazi zavod u kojem se izvršava pritvor i Osnovni sud.
(2) Predsjednik suda, sudija za prethodni postupak ili sudija, odnosno predsjednik vijeća,
nezavisno o nadzoru iz stava 1 ovog člana, mogu u svako doba da obilaze pritvorenike, s njima
razgovaraju i od njih primaju pritužbe.
Kućni red u ustanovama za izdržavanje pritvora

Prema pritvorenom licu primjenjuje se kućni red ustanova u kojima pritvoreno lice izdržava
mjeru pritvora.

GLAVA XI

PODNESCI I ZAPISNICI
Podnošenje i ispravljanje podnesaka

(1) Optužnica, prijedlozi, pravni lijekovi i druge izjave i saopštenja podnose se pismeno ili se daju
usmeno na zapisnik.
(2) Podnesci iz stava 1 ovog člana moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se
po njima moglo postupiti.
(3) Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno, sud će podnosioca podneska koji je nerazumljiv
ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati pozvati da podnesak ispravi,
odnosno dopuni, a ako on to ne učini u određenom roku, sud će podnesak odbaciti.
(4) U pozivu za ispravku, odnosno dopunu podneska podnosilac će se upozoriti na posljedice
propuštanja.
Dostavljanje podnesaka protivnoj stranci

(1) Podnesci koji se po ovom zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom
broju primjeraka za sud i drugu stranku.
(2) Ako podnesci iz stava 1 ovog člana nisu predati sudu u dovoljnom broju primjeraka, sud će
pozvati podnosioca da u određenom roku preda dovoljan broj primjeraka. Ako podnosilac ne
postupi po pozivu suda, sud će potrebne primjerke prepisati o trošku podnosioca.
Kažnjavanje lica koja vrijeđaju sud

Sud će kazniti novčanom kaznom do 5.000 KM, tužioca, branioca, opunomoćenika, zakonskog
zastupnika i oštećenog koji u podnesku ili u usmenoj riječi vrijeđaju sud. Protiv rješenja o
kažnjavanju dopuštena je žalba. O kažnjavanju tužioca izvještava se Pravosudna komisija Brčko
distrikta BiH (Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine), a o kažnjavanju branioca
izvještava se nadležna advokatska komora.
Obaveza sastavljanja zapisnika

(1) O svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastavit će se zapisnik istovremeno kad
se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda neposredno poslije toga.
(2) Zapisnik piše zapisničar. Samo kad se obavlja pretresanje stana ili lica ili se radnja preduzima
van službenih prostorija organa, a zapisničar se ne može obezbijediti, zapisnik može pisati lice
koje preduzima radnju.
(3) Kad zapisnik piše zapisničar, zapisnik se sastavlja na taj način što lice koja preduzima radnju
kazuje glasno zapisničaru šta će unijeti u zapisnik.
(4) Licu koje se saslušava dopustit će se da samo kazuje odgovore u zapisnik. Ovo pravo mu se
može uskratiti u slučaju zloupotrebe.
Sadržaj zapisnika

(1) Zapisnik sadrži: naziv organa pred kojim se obavlja radnja, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i
sat kad je radnja započeta i završena, imena i prezimena prisutnih lica i u kojem svojstvu radnji
prisustvuju, kao i naznačenje krivičnog predmeta po kojem se preduzima radnja.
(2) Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o toku i sadržaju preduzete radnje. U zapisnik se
doslovno unose postavljena pitanja i dati odgovori. Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti
predmeti ili spisi, to će se naznačiti u zapisniku, a oduzete stvari će se priključiti zapisniku ili će se
navesti gdje se nalaze na čuvanju.
(3) Prilikom preduzimanja radnji kao što je uviđaj, pretresanje stana ili lica ili prepoznavanje lica ili
predmeta, u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni s obzirom na prirodu takve radnje ili za
utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (opis, mjere i veličina predmeta ili tragova, stavljanje
oznake na predmetima i dr.), a ako su napravljene skice, crteži, planovi, fotografije, filmski snimci
i slično, to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku.
Vođenje zapisnika

(1) Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa izbrisati, dodati ili mijenjati.
Precrtana mjesta moraju ostati čitka.
(2) Sva preinačenja, ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju ih ovjeriti lica koja
potpisuju zapisnik.

Čitanje i potpisivanje zapisnika

(1) Lica koja se saslušavaju, kao i osumnjičeni, odnosno optuženi, branilac i oštećeni imaju pravo
da pročitaju zapisnik ili zahtijevaju da im se pročita. Na to je dužno da ih upozori lice koje
preduzima radnju, a u zapisniku će se naznačiti da li je upozorenje učinjeno i da li je zapisnik
pročitan. Zapisnik će se uvijek pročitati, ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku.
(2) Zapisnik potpisuje saslušano lice. Ako se zapisnik sastoji od više listova, saslušano lice
potpisuje svaki list.
(3) Na kraju zapisnika potpisat će se tumač, ako ga je bilo, svjedoci čija je prisutnost obavezna pri
preduzimanju istražnih radnji, a pri pretresanju i lice koje se pretresa ili čiji se stan pretresa. Ako
zapisnik ne piše zapisničar, zapisnik potpisuju lica koja su prisutna radnji. Ako takvih lica nema ili
nisu u stanju da shvate sadržaj zapisnika, zapisnik potpisuju dva svjedoka, osim ako nije moguće
obezbijediti njihovu prisutnost.
(4) Nepismeno lice umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke, a zapisničar će ispod
otiska upisati njegovo ime i prezime. Ako se usljed nemogućnosti da se stavi otisak desnog
kažiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke, u zapisniku će se naznačiti
od kojeg je prsta i s koje ruke uzet otisak.
(5) Ako saslušano lice odbije da potpiše zapisnik ili da stavi otisak prsta, zabilježit će se to u
zapisniku i navest će se razlog odbijanja.
(6) Ako saslušano lice nema obje ruke pročitat će zapisnik, a ako je nepismeno - zapisnik će mu
se pročitati i to će se zabilježiti u zapisniku.
(7) Ako se radnja nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku će se naznačiti dan i sat kad je
nastao prekid, kao i dan i sat kad se radnja nastavlja.
(8) Ako je bilo prigovora u pogledu sadržaja zapisnika, navest će se u zapisniku i ti prigovori.
(9) Zapisnik na kraju potpisuje lice koje je preduzelo radnju i zapisničar.
Snimanje audio ili audio-vizuelnim sredstvima

(1) Sve preduzete radnje u toku krivičnog postupka, u pravilu, snimaju se uređajem za audio ili
audio-vizuelno snimanje. Tužilac ili ovlašteno službeno lice će o tome prethodno obavijestiti lice
koje se ispituje, odnosno saslušava i poučiti ga da ima pravo da zatraži reprodukovanje snimka
kako bi provjerio svoju izjavu.
(2) Snimak mora sadržavati podatke iz člana 152 stava 1 ovog zakona, podatke potrebne za
identifikaciju lica čija se izjava snima i podatak u kojem svojstvu to lice daje izjavu. Kad se
snimaju izjave više lica, mora se osigurati da se iz snimke može jasno razaznati ko je dao izjavu.
(3) Na zahtjev saslušanog lica, snimka će se odmah reprodukovati, a ispravke ili objašnjenja tog
lica će se snimiti.
(4) U zapisnik o istražnoj radnji unijet će se da je izvršeno snimanje, ko je snimanje izvršio, da je
lice koje se saslušava prethodno obaviješteno o snimanju, da je snimka reprodukovana i gdje se
snimak čuva ako nije priložena spisima predmeta.
(5) Tužilac može odrediti da se snimak u cjelini ili djelimično prepiše. Tužilac će prepis pregledati,
ovjeriti i priključiti zapisniku o preduzimanju istražne radnje.
(6) Snimak se čuva do vremena do kojeg se čuva i krivični spis.
(7) Tužilac može dopustiti da lica koja imaju opravdan interes pomoću uređaja za audio ili audio-vizuelno snimanje snime izvođenje istražne radnje.
(8) Snimci iz stavova od 1 do 7 ovog člana ne mogu se javno prikazivati, bez pismenog odobrenja
stranaka i učesnika snimljene radnje.
Shodna primjena drugih odredbi ovog zakona

Za zapisnik o glavnom pretresu važe i odredbe članova 253 i 254 ovog zakona.
Zapisnik o vijećanju i glasanju

(1) O vijećanju i glasanju sastavit će se poseban zapisnik.
(2) Zapisnik o vijećanju i glasanju sudskog vijeća sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena.
(3) Zapisnik o vijećanju i glasanju potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Odvojena mišljenja
priključit će se ovom zapisniku, ako nisu unesena u zapisnik.
(4) Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. Ovaj zapisnik može da razgleda
samo vijeće apelacionog odjeljenja kad rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju dužno je da
zapisnik ponovo zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledalo zapisnik.

GLAVA XII

ROKOVI
Rokovi predaje podnesaka

(1) Rokovi predviđeni ovim zakonom ne mogu se produžavati, osim kada to ovaj zakon izričito
dopušta. Ako je u pitanju rok koji je ovim zakonom određen radi zaštite prava odbrane i drugih
procesnih prava osumnjičenog, odnosno optuženog, taj rok se može skratiti ako to zahtijeva
osumnjičeni, odnosno optuženi pismeno ili usmeno na zapisnik pred sudom.
(2) Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije nego što rok istekne
predata onom ko je ovlašten da je primi.
(3) Kad je izjava upućena preko pošte preporučenom pošiljkom, telegrafom ili drugim
telekomunikacijskim sredstvom, dan slanja ili predaje pošti smatra se kao dan predaje onome
kome je upućena.
(4) Osumnjičeni, odnosno optuženi koji se nalazi u pritvoru može izjavu koja je vezana za rok
dati i na zapisnik kod suda ili je predati upravi zatvora, a lice koje se nalazi na izdržavanju kazne ili
se nalazi u nekoj ustanovi radi primjene mjere bezbjednosti ili vaspitne mjere može takvu izjavu
predati upravi ustanove u kojoj je smješteno. Dan kad je sastavljen takav zapisnik, odnosno kad je
izjava predata upravi ustanove smatra se kao dan predaje organu koji je nadležan da je primi.
(5) Ako je podnesak koji je vezan za rok zbog neznanja ili očigledne omaške podnosioca predat ili
upućen nenadležnom sudu prije isteka roka, pa sudu stigne poslije isteka roka, smatrat će se da je
na vrijeme podnesen.
Računanje rokova

(1) Rokovi se određuju na časove, dane, mjesece i godine.
(2) Čas ili dan kad je dostavljanje ili saopštenje izvršeno, odnosno u koji pada događaj od kada
treba računati trajanje roka, ne uračunava se u rok već se za početak roka uzima prvi naredni čas,
odnosno dan. U jedan dan računaju se 24 časa, a mjesec se računa po kalendarskom vremenu.
(3) Rokovi određeni po mjesecima, odnosno godinama završavaju se protekom onog dana
posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako
nema toga dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.
(4) Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u subotu ili u nedjelju ili u neki drugi dan
kada državni organ ne radi, rok ističe protekom prvog narednog radnog dana.
Uslovi za povrat u pređašnje stanje

(1) Optuženom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu žalbe na presudu ili na rješenje o
primjeni mjere bezbjednosti ili vaspitne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, sud će dopustiti
povrat u pređašnje stanje radi podnošenja žalbe ako u roku od osam dana od dana prestanka
uzroka zbog kojega je propustio rok podnese molbu za povrat u pređašnje stanje i ako
istovremeno s molbom preda i žalbu.
(2) Poslije proteka roka od tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u pređašnje
stanje.
Odlučivanje o povratu u pređašnje stanje

(1) O povratu u pređašnje stanje odlučuje sudija, odnosno predsjednik vijeća koje je donijelo
presudu ili rješenje koje se pobija žalbom.
(2) Protiv rješenja kojim se dopušta povrat u pređašnje stanje nije dopuštena žalba.
Posljedice podnošenja molbe za povrat u pređašnje stanje

Molba za povrat u pređašnje stanje ne zadržava, po pravilu, izvršenje presude, odnosno rješenja o
primjeni mjere bezbjednosti ili vaspitne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, ali sud može
odlučiti da se sa izvršenjem zastane do donošenja odluke po molbi.

GLAVA XIII

DONOŠENJE I SAOPŠTAVANJE ODLUKA
Vrste odluka

(1) U krivičnom postupku odluke se donose u obliku presude, rješenja i naredbe.
(2) Presudu donosi samo sud, a rješenje i naredbu donose i drugi organi koji učestvuju u
krivičnom postupku.
Odlučivanje u sjednici o vijećanju i glasanju

(1) Odluke vijeća donose se poslije usmenog vijećanja i glasanja. Odluka je donesena kad je za nju
glasala većina članova vijeća.
(2) Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. On je dužan da se stara
da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.
(3) Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podijele na više različitih
mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, razdvojit će se pitanjima i glasanje će se ponavljati
dok se ne postigne većina. Ako se na taj način ne postigne većina, odluka će se donijeti tako što
će se glasovi koji su najnepovoljniji za optuženog pribrojiti glasovima koji su od ovih manje
nepovoljni, sve dok se ne postigne potrebna većina.
(4) Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća, ali član
vijeća koji je glasao da se optuženi oslobodi ili da se presuda ukine i ostao u manjini, nije dužan
da glasa o sankciji. Ako ne glasa, uzeće se kao da je pristao na glas koji je za optuženog
najpovoljniji.
Način glasanja

(1) Pri odlučivanju prvo se glasa je li Sud nadležan, kao i o drugim prethodnim pitanjima. Kad se
donese odluka o prethodnim pitanjima, prelazi se na odlučivanje o glavnoj stvari.
(2) Pri odlučivanju o glavnoj stvari prvo će se glasati je li optuženi učinio krivično djelo i je li
krivično odgovoran, a zatim će se glasati o kazni, drugim krivičnopravnim sankcijama,
troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba
donijeti odluku.
(3) Ako je isto lice optuženo za više krivičnih djela, glasat će se o krivičnoj odgovornosti i kazni
za svako od tih djela, a zatim o jedinstvenoj kazni za sva djela.
Tajno zasjedanje

(1) Vijećanje i glasanje obavlja se u tajnom zasjedanju.
(2) U prostoriji u kojoj se obavlja vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i
zapisničar.
Saopštavanje odluka

(1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, odluke se saopštavaju licima usmenim
objavljivanjem, ako su prisutna, a dostavljanjem ovjerenog prepisa odluke, ako su odsutna.
(2) Ako je odluka usmeno saopštena, to će se naznačiti u zapisniku i u spisu, a lice kojemu je
saopštenje učinjeno - potvrdit će to svojim potpisom. Ako lice izjavi da se neće žaliti, ovjereni
prepis usmeno saopštene odluke neće mu se dostaviti, ako ovim zakonom nije drugačije
određeno.
(3) Prepisi odluka protiv kojih je dopuštena žalba dostavljaju se s uputstvom o pravu na žalbu.

GLAVA XIV

DOSTAVLJANJE PISMENA
Način dostavljanja

(1) Pismena se dostavljaju, po pravilu, preko pošte. Dostavljanje se može obavljati i preko
službenog lica organa koji je odluku donio ili neposredno kod tog organa.
(2) Poziv za glavni pretres ili druge pozive sud može i usmeno saopštiti licu koje se nalazi pred
sudom, uz pouku o posljedicama nedolaska. Usmeno pozivanje zabilježit će se u zapisniku koji će
pozvano lice potpisati, osim ako je to pozivanje zabilježeno u zapisniku o glavnom pretresu.
Smatra se da je time izvršeno punovažno dostavljanje.
Lično dostavljanje

Pismeno za koje je u ovom zakonu određeno da se ima lično dostaviti predaje se neposredno licu
kojemu je upućeno. Ako se lice kojemu se pismeno mora lično dostaviti ne zatekne na mjestu
gdje se dostavljanje ima izvršiti, dostavljač će se obavijestiti kad i na kom mjestu može to lice da
zatekne i ostavit će kod jednog od lica iz člana 170 ovog zakona pismeno obavještenje da radi
primanja pismena bude u određeni dan i čas u svom stanu ili na svom radnom mjestu. Ako i
poslije ovog dostavljač ne zatekne lice kojemu se pismeno dostavlja, postupit će po odredbi člana
170 stava 1 ovog zakona. Time se smatra da je dostavljanje izvršeno.
Posredno dostavljanje

(1) Pismena za koja u ovom zakonu nije određeno da se moraju lično dostaviti dostavljaju se
također lično, ali takva pismena u slučaju da se primalac ne zatekne u stanu ili na radnom mjestu
mogu se predati nekome od njegovih odraslih članova domaćinstva, koji je dužan da primi
pismeno. Ako se oni ne zateknu u stanu pismeno se predaje komšiji, ako on na to pristane. Ako
se dostavljanje obavlja na radnom mjestu lica kome se pismeno ima dostaviti, a to lice se tamo ne
zatekne, pismeno se može uručiti licu ovlaštenom za prijem pošte koje je dužno da primi
pismeno ili licu koje je zaposleno na istom mjestu, ako ono pristane da primi pismeno.
(2) Ako se utvrdi da je lice kome se pismeno dostavlja odsutno i da mu lice iz stava 1 ovog člana
zbog toga ne može pismeno na vrijeme predati, pismeno će se vratiti uz naznačenje gdje se
odsutni nalazi.
Sadržaj ličnog dostavljanja

(1) Osumnjičenom, odnosno optuženom će se lično dostaviti poziv za prvo ispitivanje u istrazi,
poziv za glavni pretres i poziv za pretres za izricanje krivičnopravne sankcije.
(2) Optuženom koji nema branioca, lično će se dostaviti optužnica, presuda i druge odluke od
čijeg dostavljanja teče rok za žalbu, kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora.
Po zahtjevu optuženog, presuda i druge odluke dostavit će se licu koje on odredi.
(3) Ako optuženom koji nema branioca treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna
zatvora, a dostavljanje se ne može izvršiti na njegovu dosadašnju adresu, sud će optuženom
postaviti branioca po službenoj dužnosti, koji će vršiti ovu dužnost dok se ne sazna nova adresa
optuženog. Postavljenom braniocu će se odrediti potreban rok za upoznavanje sa spisom, a
poslije toga će se presuda dostaviti postavljenom braniocu i postupak nastaviti. Ako je u pitanju
koja druga odluka od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu ili žalba protivne stranke koja se
dostavlja radi odgovora, ta će se odluka, odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. Po proteku
roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje.
(4) Ako optuženi ima branioca, optužnica i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu, kao
i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovara, dostavit će se braniocu i optuženom po
odredbama člana 170 ovog zakona. U tom slučaju, rok za izjavu pravnog lijeka, odnosno
odgovora na žalbu teče od dana dostavljanja pismena optuženom ili braniocu. Ako se optuženom
ne može dostaviti odluka, odnosno žalba zato što nije prijavio promjenu adrese, ta će se odluka,
odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja
smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje.
(5) Ako se pismeno dostavlja braniocu optuženog, a on ima više branilaca, dovoljno je da se
pismeno dostavi jednom od njih.
Dostavnica

(1) Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primalac i dostavljač. Primalac će na
dostavnici sam naznačiti dan prijema.
(2) Ako je primalac nepismen ili nije u stanju da se potpiše, dostavljač će ga potpisati, naznačiti
dan prijema i staviti napomenu zašto je potpisao primaoca.
(3) Ako primalac odbije da potpiše dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i naznačiti
dan predaje. Time je dostavljanje izvršeno.
Odbijanje prijema pismena

Kad primalac ili odrasli član njegovog domaćinstva odbije da primi pismeno, dostavljač će
zabilježiti na dostavnici dan, čas i razlog odbijanja prijema, a pismeno će ostaviti u stanu primaoca
ili u prostoriji gdje je on zaposlen. Time je dostavljanje izvršeno.
Posebni slučajevi dostavljanja

(1) Licima lišenim slobode dostavljanje se vrši u sudu ili preko uprave ustanove u kojoj su
smještena.
(2) Licima koja uživaju pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, ako međunarodni ugovori šta
drugo ne određuju, dostavljanje se izvršava preko nadležnog ministarstva Bosne i Hercegovine.
(3) Dostavljanje državljanima Bosne i Hercegovine, ako se ne primjenjuje postupak predviđen u
članovima 408 i 409 ovog zakona, izvršava se posredstvom diplomatskog ili konzularnog
predstavništva Bosne i Hercegovine u stranoj državi, pod uslovom da se strana država ne protivi
takvom načinu dostavljanja i da lice kojemu se dostavljanje obavlja dobrovoljno pristaje da primi
pismeno. Ovlašteni radnik diplomatskog ili konzularnog predstavništva potpisuje dostavnicu kao
dostavljač ako je pismeno uručeno u samom predstavništvu, a ako je pismeno dostavljeno
poštom - potvrđuje to na dostavnici.
Dostavljanje tužiocu

(1) Tužiocu se odluke i druga pismena ili obavještenja dostavljaju predajom pisarnici tužilaštva.
(2) Kad se vrši dostavljanje odluka kod kojih od dana dostavljanja teče rok, kao dan dostavljanja
smatra se dan predaje pismena pisarnici tužilaštva.

Shodna primjena odredbi drugog zakona

U slučajevima koji nisu predviđeni ovim zakonom dostavljanje se vrši po odredbama koje važe za
parnični postupak pred sudom.
Obavještavanje telegramom ili telefonom

(1) Lica koja učestvuju u postupku, osim optuženog, mogu se o pozivu za glavni pretres ili
drugom pozivu, kao i o odluci o odlaganju glavnog pretresa ili drugih zakazanih radnji,
obavijestiti telegramom ili telefonom, ako se prema okolnostima može pretpostaviti da će
obavještenje izvršeno na taj način primiti lice kojemu je upućeno.
(2) O pozivanju ili obavještavanju o odlukama koje je izvršeno na način iz stava 1 ovog člana,
sastavit će se na spisu službena zabilješka.
(3) Prema licu koje je obaviješteno, odnosno kojemu je odluka upućena na način iz stava 1 ovog
člana, mogu nastupiti štetne posljedice predviđene za propuštanje samo ako se utvrdi da je ono
blagovremeno primilo poziv, odnosno odluku i da je bilo poučeno o posljedicama propuštanja.

GLAVA XV

IZVRŠENJE ODLUKA
Pravosnažnost odluka

(1) Presuda postaje pravosnažna kad se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena.
(2) Pravosnažna presuda izvršava se kad je izvršeno njeno dostavljanje i kada za izvršenje ne
postoje zakonske smetnje. Ako nije podnesena žalba ili su se stranke odrekle ili odustale od žalbe,
presuda je izvršna istekom roka za žalbu, odnosno od dana odricanja ili odustanka od podnesene
žalbe.
(3) Za izvršenje pravosnažnih presuda nadležan je sud.
(4) Ako je vojni starješina osuđen na kaznu, sud će ovjereni prepis pravosnažne presude dostaviti
organu nadležnom za poslove odbrane u kojem se osuđeni vodi u evidenciji.
Nemogućnost naplate novčane kazne

Ako se novčana kazna propisana u ovom zakonu ne može da naplati, sud će postupiti na način
propisan u KZ Brčko distrikta BiH.
Izvršenje odluke o troškovima postupka i o oduzimanju predmeta

(1) Izvršenje presude u pogledu troškova krivičnog postupka, oduzimanja imovinske koristi i
imovinskopravnih zahtjeva obavlja sud po odredbama koje važe za izvršni postupak i koje se
primjenjuju u mjestu gdje se odluka ima izvršiti.
(2) Prinudna naplata troškova krivičnog postupka u korist budžeta Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine vrši se po službenoj dužnosti. Troškovi prinudne naplate prethodno se isplaćuju iz
sredstava suda.
(3) Ako je u presudi izrečena mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta, sud će odlučiti hoće li se
takvi predmeti prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak ili će se predati
kriminalističkom muzeju ili drugoj ustanovi ili će se uništiti. Novac dobijen prodajom predmeta
prihod je budžeta Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
(4) Odredba stava 3 ovog člana shodno se primjenjuje i kad se donese odluka o oduzimanju
predmeta na osnovu člana 391 ovog zakona.
(5) Pravosnažna odluka o oduzimanju predmeta može se van slučaja ponavljanja krivičnog
postupka izmijeniti u parničnom postupku ako se pojavi spor o vlasništvu oduzetih predmeta.
Izvršnost odluka

(1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, rješenje se izvršava kad postane pravosnažno.
Naredba se izvršava odmah, ako organ koji je naredbu izdao ne naredi drugačije.
(2) Pravosnažnost rješenja nastupa kad se ono ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije
dopuštena.
(3) Rješenje i naredbu, ako nije drugačije određeno, objavljuje organ koji je tu odluku donio. Ako
je sud rješenjem odlučio o troškovima krivičnog postupka, naplata tih troškova vrši se po
odredbama člana 180 stavova 1 i 2 ovog zakona.
Sumnja u dopuštenost izvršenja

(1) Ako se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke ili o računanju kazne ili ako u
pravosnažnoj presudi nije odlučeno o uračunavanju pritvora ili ranije izdržane kazne ili
uračunavanje nije pravilno obavljeno, o tome će odlučiti posebnim rješenjem sudija, odnosno
predsjednik vijeća koje je sudilo u prvom stepenu. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja, osim ako
sud ne odredi drugačije.
(2) Ako se pojavi sumnja o tumačenju sudske odluke, o tome odlučuje sudija, odnosno vijeće koje
je donijelo pravosnažnu odluku.
Pravosnažnost odluke o imovinskopravnom zahtjevu

Kad je odluka kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu postala pravosnažna, oštećenom
će se na njegov zahtjev izdati ovjeren prepis odluke s naznačenjem da je odluka izvršna.
Propisi o krivičnoj evidenciji

Propise o krivičnoj evidenciji donosi Pravosudna komisija Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

GLAVA XVI

TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA
Vrste troškova

(1) Troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka od njegovog
pokretanja do njegovog završetka.
(2) Troškovi krivičnog postupka obuhvataju:
a) troškove za svjedoke, vještake, tumače i stručna lica i troškove uviđaja;
b) podvozne troškove osumnjičenog, odnosno optuženog,
c) izdatke za dovođenje osumnjičenog, odnosno optuženog ili lica lišenog slobode;
d) podvozne i putne troškove službenih lica;
e) troškove liječenja osumnjičenog, odnosno optuženog dok se nalazi u pritvoru, kao i troškove
porođaja, osim troškova koji se isplaćuju iz fonda za zdravstveno osiguranje;
f) troškove tehničkog pregleda vozila, analize krvi i prevoza leša do mjesta obdukcije;
g) paušalni iznos;
h) nagradu i nužne izdatke branioca;
i) nužne izdatke oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika.
(3) Paušalni iznos utvrđuje se u okviru iznosa određenih odgovarajućim propisom, s obzirom na
trajanje i složenost postupka i imovno stanje lica obaveznog da plati ovaj iznos.
(4) Troškovi iz stava 2 tački od a) do f) ovog člana i nužni izdaci postavljenog branioca isplaćuju
se unaprijed iz sredstava tužilaštva, odnosno suda, a naplaćuju se kasnije od lica koja su dužna da
ih naknade po odredbama ovog zakona. Organ koji vodi krivični postupak dužan je da sve
troškove koji su unaprijed uplaćeni unese u popis koji se prilaže spisu.
(5) Troškovi prevođenja na jezik stranke, svjedoka ili drugih lica koja učestvuju u krivičnom
postupku, a koji nastaju primjenom odredaba ovog zakona neće se naplaćivati od lica koja su po
odredbama ovog zakona dužna da naknade troškove krivičnog postupka.
Odluka o troškovima

(1) U svakoj presudi i rješenju kojim se obustavlja krivični postupak odlučit će se ko snosi
troškove postupka i koliko oni iznose.
(2) Ako nedostaju podaci o visini troškova, sud će donijeti posebno rješenje o visini troškova, kad
se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troškova može da se podnese najkasnije u roku
od šest mjeseci od dana dostavljanja pravosnažne presude ili rješenja o obustavi krivičnog
postupka licu koje ima pravo da postavi takav zahtjev.
(3) Kad je odluka o troškovima sadržana u posebnom rješenju, o žalbi protiv tog rješenja
odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja.
Ostali troškovi

(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi, branilac, zakonski zastupnik, svjedok, vještak, prevodilac i
stručno lice, bez obzira na ishod krivičnog postupka, snose troškove svog dovođenja, odgađanja
istražne radnje ili glavnog pretresa, i ostale troškove postupka koje su prouzrokovali svojom
krivicom, kao i odgovarajući dio paušalnog iznosa.
(2) O troškovima iz stava 1 ovog člana donosi se posebno rješenje, osim ako se o troškovima
koje snosi optuženi rješava u odluci o glavnoj stvari.
Troškovi postupka kad se optuženi oglasi krivim

(1) Kad sud optuženog oglasi krivim, izreći će u presudi da je dužan da naknadi troškove
krivičnog postupka.
(2) Lice koje je optuženo za više krivičnih djela neće se osuditi na naknadu troškova u pogledu
djela za koja je oslobođeno optužbe, ukoliko se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova.
(3) U presudi kojom je više optuženih oglašeno krivim, sud će odrediti koliki će dio troškova
snositi svaki od njih, a ako to nije moguće osudit će sve optužene da solidarno snose troškove.
Plaćanje paušalnog iznosa odredit će se za svakog optuženog posebno.
(4) U odluci kojom rješava o troškovima, sud može osloboditi optuženog dužnosti da naknadi u
cjelini ili djelimično troškove krivičnog postupka iz člana 185 stava 2 tački od a) do h) ovog
zakona, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje optuženog ili lica koje je
on dužan da izdržava. Ako se ove okolnosti utvrde nakon donošenja odluke o troškovima, sudija
može da izda posebno rješenje kojim oslobađa optuženog dužnosti naknade troškova krivičnog
postupka.

Troškovi postupka u slučaju obustave postupka, oslobađajuće ili odbijajuće presude

(1) Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se optuženi oslobađa
optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi
krivičnog postupka iz člana 185 stava 2 tački od a) do f) ovog zakona, kao i nužni izdaci
optuženog i nužni izdaci i nagrada branioca padaju na teret budžetskih sredstava, osim u
slučajevima određenim u stavu 2 ovog člana.
(2) Lice koje je svjesno podnijelo lažnu prijavu, snosit će troškove krivičnog postupka.
(3) Kad sud odbije optužbu zbog nenadležnosti, odluku o troškovima donijet će nadležni sud.
(4) Ako zahtjev za naknadu nužnih izdataka i nagrade iz stava 1 ovog člana ne bude usvojen ili
sud o njemu ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, optuženi i
branilac imaju pravo da potraživanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine.
Nagrada i nužni izdaci branioca

Nagradu i nužne izdatke branioca dužno je da plati zastupano lice, bez obzira na to ko je po
odluci suda dužan da snosi troškove krivičnog postupka, osim ako po odredbama ovog zakona
nagrada i nužni izdaci branioca padaju na teret sredstava suda. Ako je osumnjičenom, odnosno
optuženom bio postavljen branilac, a plaćanjem nagrade i nužnih izdataka bi bilo dovedeno u
pitanje njegovo izdržavanje ili izdržavanje lica koja je obavezan da izdržava, nagrada i nužni izdaci
branioca isplatit će se iz sredstava suda.
Troškovi postupka po pravnim lijekovima

O dužnosti plaćanja troškova u postupku po pravnim lijekovima odlučuje se u skladu sa
odredbama članova od 185 do 190 ovog zakona.
Posebni propisi o naknadi troškova

Detaljnije propise o naknadi troškova krivičnog postupka i visini paušalnog iznosa donosi
Pravosudna komisija Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

GLAVA XVII

IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI
Predmet imovinskopravnog zahtjeva

(1) Imovinskopravni zahtjev koji je nastao usljed učinjenja krivičnog djela raspravit će se na
prijedlog ovlaštenog lica u krivičnom postupku ako se time ne bi znatno odugovlačio ovaj
postupak.
(2) Imovinskopravni zahtjev može se odnositi na naknadu štete, povrat stvari ili poništavanje
određenog pravnog posla.
Podnošenje prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva

(1) Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku može da podnese
lice koje je ovlašteno da takav zahtjev ostvaruje u parničnom postupku.
(2) Ako je usljed krivičnog djela oštećena imovina Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, organ
ovlašten zakonom da se stara o zaštiti te imovine može u krivičnom postupku učestvovati u
skladu s ovlaštenjima koja ima na osnovu tog zakona.
Postupak za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva

(1) Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku podnosi se
tužiocu, odnosno sudu.
(2) Prijedlog se može podnijeti najkasnije do završetka glavnog pretresa, odnosno pretresa za
izricanje krivičnopravne sankcije pred sudom.
(3) Lice ovlašteno na podnošenje prijedloga dužno je da određeno označi svoj zahtjev i da
podnese dokaze.
(4) Ako ovlašteno lice nije podnijelo prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u
krivičnom postupku do potvrđivanja optužnice, bit će obaviješteno da taj prijedlog može
podnijeti do završetka glavnog pretresa, odnosno pretresa za izricanje krivičnopravne sankcije.
Ako su usljed krivičnog djela oštećena sredstva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, a prijedlog
nije podnesen, sud će o tome obavijestiti organ iz člana 194 stava 2 ovog zakona.
(5) Ako ovlašteno lice ne podnese imovinskopravni zahtjev do završetka glavnog pretresa ili ako
predloži upućivanje na parnični postupak, a podaci krivičnog postupka pružaju pouzdan osnov za
potpuno ili djelimično rješenje imovinskopravnog zahtjeva, sud će u osuđujućoj presudi odlučiti
da se optuženom izrekne mjera oduzimanja imovinske koristi.
Odustajanje od prijedloga

(1) Ovlašteno lice može do završetka glavnog pretresa, odnosno pretresa za izricanje
krivičnopravne sankcije odustati od prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u
krivičnom postupku i ostvarivati ga u parničnom postupku. U slučaju odustajanja od prijedloga,
takav prijedlog se ne može ponovo podnijeti, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Ako je imovinskopravni zahtjev poslije podnesenog prijedloga, a prije završetka pretresa za
određivanje sankcije prešao na drugo lice po pravilima imovinskog prava, pozvat će se to lice da
se izjasni da li ostaje kod prijedloga. Ako se uredno pozvani ne odazove, smatra se da je odustao
od prijedloga.
Obaveze tužioca i Suda u vezi sa utvrđivanjem činjenica

(1) Tužilac je dužan da prikupi dokaze o imovinskopravnom zahtjevu vezanom za krivično djelo.
(2) Tužilac, odnosno sud ispitat će osumnjičenog, odnosno optuženog o činjenicama vezanim za
prijedlog ovlaštenog lica.
Odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu

(1) O imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud. Sud može predložiti oštećenom i optuženom,
odnosno braniocu provođenje postupka medijacije putem medijatora u skladu sa zakonom, ako
ocijeni da je imovinskopravni zahtjev takav da je svrsishodno da ga uputi na medijaciju. Prijedlog
za upućivanje na medijaciju mogu dati i oštećeni i optuženi, odnosno branilac do završetka
glavnog pretresa.
(2) U presudi kojom optuženog oglašava krivim sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni
zahtjev u cjelini ili mu može dosuditi imovinskopravni zahtjev djelimično, a za ostatak ga uputiti
na parnični postupak. Ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za potpuno
ni za djelimično presuđenje, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini može
da ostvaruje u parničnom postupku.
(3) Kad sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili
kad rješenjem obustavi krivični postupak, uputit će oštećenog da imovinskopravni zahtjev može
ostvarivati u parničnom postupku.
Odluka o predaji stvari oštećenom

Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povrat stvari, a sud ustanovi da stvar pripada
oštećenom i da se nalazi kod optuženog ili kod nekog od učesnika na glavnom pretresu ili kod
lica kome su oni dali stvar na čuvanje, odredit će u presudi da se stvar preda oštećenom.
Odlučivanje o poništavanju određenog pravnog posla

Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na poništavanje određenog pravnog posla, a sud utvrdi
da je zahtjev osnovan, izreći će u presudi potpuno ili djelimično poništavanje tog pravnog posla, s
posljedicama koje otuda proističu, ne dirajući u prava trećih lica.
Izmjena odluke o imovinskopravnom zahtjevu

(1) Sud može izmijeniti pravosnažnu presudu koja sadrži odluku o imovinskopravnom zahtjevu
samo povodom ponavljanja krivičnog postupka.
(2) Izvan slučaja iz stava 1 ovog člana, osuđeni, odnosno njegovi nasljednici mogu samo u
parničnom postupku zahtijevati da se pravosnažna presuda kojom je odlučeno o
imovinskopravnom zahtjevu izmijeni i to ako postoje uslovi za ponavljanje postupka odredbama
koje važe za parnični postupak.
Privremene mjere obezbjeđenja

(1) Privremene mjere obezbjeđenja imovinskopravnog zahtjeva nastalog usljed učinjenja
krivičnog djela mogu se odrediti u krivičnom postupku po odredbama koje važe za izvršni
postupak.
(2) Rješenje iz stava 1 ovog člana donosi sud. Dopuštena je žalba protiv ovog rješenja o kojoj
odlučuje Apelacioni sud. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
Vraćanje stvari u toku postupka

(1) Ako je riječ o stvarima koje nesumnjivo pripadaju oštećenom, a ne služe kao dokaz u
krivičnom postupku, te će se stvari predati oštećenom i prije završetka postupka.
(2) Ako se više oštećenih spore o svojini na stvari, uputit će se na parnični postupak, a sud će u
krivičnom postupku odrediti samo čuvanje stvari kao privremenu mjeru obezbjeđenja.
(3) Stvari koje služe kao dokaz oduzet će se privremeno i po završetku postupka vratiti vlasniku.
Ako je ovakva stvar neophodno potrebna vlasniku, ona mu se može vratiti i prije završetka
postupka, uz obavezu da je na zahtjev donese.
Mjere obezbjeđenja prema trećim licima

(1) Ako oštećeni ima zahtjev prema trećem licu zbog toga što se kod njega nalaze stvari
pribavljene krivičnim djelom ili zbog toga što je ono usljed krivičnog djela ostvarilo imovinsku
korist, sud može u krivičnom postupku, na prijedlog ovlaštenog lica (član 194) i po odredbama
koje važe za izvršni postupak, da odredi privremene mjere obezbjeđenja i prema tom trećem licu.
Odredbe člana 202 stava 2 ovog zakona primjenjuju se i u ovom slučaju.
(2) U presudi kojom se optuženi oglašava krivim sud će ili ukinuti mjere iz stava 1 ovog člana,
ako već ranije nisu ukinute ili će oštećenog uputiti na parnični postupak, s tim što će se ove mjere
ukinuti ako parnični postupak ne bude pokrenut u roku koji odredi sud.

GLAVA XVIII

OSTALE ODREDBE
Obustava postupka u slučaju smrti osumnjičenog, odnosno optuženog

Kad se u toku krivičnog postupka ustanovi da je osumnjičeni, odnosno optuženi umro, postupak
će se obustaviti.

(Primjena audio-video linka u slučaju javne opasnosti)
(1) U svim procesnim situacijama u kojima Zakon o krivičnom postupku predviđa prisustvo
učesnika u postupku, u slučaju postojanja neposrednog zdravstvenog rizika po učesnike u
postupku ili druge javne opasnosti koja prijeti opstanku građana, prisustvo svih učesnika u
postupku obezbjeđuje se putem audio-video linka, tehnički odobrenog od strane Visokog
sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine.
(2) Rješenje o upotrebi audio-video linka iz stava 1 ovog člana donosi predsjednik vijeća ili sudija
koji zakazuje ročište.
(3) Rješenje o upotrebi audio-video linka u toku istrage donosi postupajući tužilac, uz prethodnu
saglasnost glavnog tužioca.
Postupak u slučaju neuračunljivosti osumnjičenog, odnosno optuženog

Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi u vrijeme učinjenja krivičnog
djela bio neuračunljiv, sud donosi odgovarajuću odluku u skladu s članom 389 ovog zakona.
Duševno oboljenje osumnjičenog, odnosno optuženog u toku postupka

Kad se u toku krivičnog postupka utvrdi da je osumnjičeni, odnosno optuženi po učinjenom
krivičnom djelu obolio od kakvog duševnog oboljenja, rješenjem će se prekinuti krivični postupak
(član 388).
Primjena pravila međunarodnog prava

(1) U pogledu isključenja krivičnog gonjenja za strance koji uživaju pravo imuniteta u Bosni i
Hercegovini, primjenjuju se pravila međunarodnog prava.
(2) U slučaju sumnje da li se radi o licima iz stava 1 ovog člana, tužilac, odnosno sud će se za
objašnjenje obratiti Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine.
Odobrenje za krivično gonjenje

Kad je zakonom, odnosno drugim općim aktom donesenim na osnovu ustava ili zakona
propisano da je za krivično gonjenje pojedinih lica potrebno prethodno odobrenje nadležnog
državnog organa, tužilac ne može pokrenuti, odnosno nastaviti istragu niti podići optužnicu ako
ne podnese dokaz da je odobrenje dato.
Posebni uslovi za krivično gonjenje

(1) U slučaju kada je krivično djelo izvršeno van teritorije Bosne i Hercegovine, tužilac može da
preduzme krivično gonjenje ako je to krivično djelo propisano u zakonu Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana tužilac će preduzeti krivično gonjenje samo u slučaju ako je
izvršeno djelo propisano kao krivično djelo i po zakonu države na čijoj je teritoriji krivično djelo
izvršeno. Ni u tom slučaju krivično gonjenje se neće preduzeti ako se po zakonu te države
krivično gonjenje preduzima po zahtjevu oštećenog, a takav zahtjev nije podnesen.
(3) Tužilac može da preduzme krivično gonjenje bez obzira na zakon države na čijoj je teritoriji
krivično djelo učinjeno, u slučaju da se radi o krivičnom djelu protiv integriteta Bosne i
Hercegovine ili ako se to djelo smatra krivičnim djelom prema pravilima međunarodnog prava.
Kažnjavanje za odugovlačenje postupka

(1) Sud može u toku postupka kazniti novčanom kaznom do 5.000 KM tužioca, branioca,
opunomoćenika, zakonskog zastupnika ili oštećenog, ako su njihovi postupci očigledno
upravljeni na odugovlačenje krivičnog postupka.
(2) O kažnjavanju tužioca obavijestit će se Pravosudna komisija Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine (Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine), a o kažnjavanju branioca
obavijestit će se nadležna advokatska komora.
Davanje podataka iz kaznene evidencije

(1) Podaci iz kaznene evidencije mogu se dati sudovima, tužilaštvima i organima unutrašnjih
poslova u vezi s krivičnim postupkom koji se vodi protiv lica koje je ranije bilo osuđivano, kao i
nadležnim organima za izvršenje krivičnopravnih sankcija i nadležnim organima koji učestvuju u
postupku davanja amnestije, pomilovanja ili brisanja osude.
(2) Podaci iz kaznene evidencije mogu se, na obrazloženi zahtjev, dati i državnim organima ako
još traju određene mjere sigurnosti ili pravne posljedice osude.
(3) Građanima se, na njihov zahtjev, mogu davati podaci o njihovoj osuđivanosti ili
neosuđivanosti ako su im ti podaci potrebni radi ostvarivanja njihovih prava.
(4) Niko nema pravo da traži od građana da podnose dokaze o svojoj osuđivanosti, odnosno
neosuđivanosti.

II - TOK POSTUPKA

GLAVA XIX

ISTRAGA
Obaveza prijavljivanja krivičnog djela

(1) Službena i odgovorna lica u svim organima vlasti u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine,
javnim preduzećima i ustanovama dužna su da prijave krivična djela o kojima su obaviještena ili
za koja saznaju na koji drugi način. U takvim okolnostima, službeno ili odgovorno lice će
preduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi krivičnog djela, predmeti na kojima je ili pomoću kojih je
učinjeno krivično djelo i drugi dokazi o njima i obavijestiće ovlašćeno službeno lice ili tužilaštvo
bez odlaganja.
(2) Zdravstveni radnici, nastavnici, vaspitači, roditelji, staraoci, usvojioci i druga lica koja su
ovlaštena ili dužna da pružaju zaštitu i pomoć maloljetnim licima, da vrše nadzor, odgajanje i
vaspitavanje maloljetnika, a koji saznaju ili ocijene da postoji sumnja da je maloljetno lice žrtva
seksualnog, fizičkog ili nekog drugog zlostavljanja, dužni su o toj sumnji odmah da obavijeste
ovlašteno službeno lice ili tužioca.
Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana

(1) Građanin ima pravo da prijavi izvršenje krivičnog djela.
(2) Svako je dužan da prijavi učinjenje krivičnog djela kada neprijavljivanje krivičnog djela
predstavlja krivično djelo.
Podnošenje prijave

(1) Prijava se podnosi policiji ili tužiocu, pismeno ili usmeno.
(2) Ako se prijava podnosi usmeno, lice koje podnosi prijavu upozorit će se na posljedice lažnog
prijavljivanja. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik, a ako je prijava saopštena telefonom,
sačinit će se službena zabilješka.
(3) Ako je prijava podnesena sudu ili ovlaštenom službenom licu, oni će tu prijavu primiti i
odmah je dostaviti tužiocu.
Naredba o sprovođenju istrage

(1) Tužilac naređuje sprovođenje istrage ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo.
(2) O sprovođenju istrage donosi se naredba, koja sadrži: podatke o učiniocu krivičnog djela
ukoliko su poznati, opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela, zakonski naziv
krivičnog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za sprovođenje istrage i postojeće
dokaze. U naredbi tužilac će navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba
preduzeti.
(3) Tužilac donosi naredbu da se istraga neće provoditi ako je iz prijave i pratećih spisa očigledno
da prijavljeno djelo nije krivično djelo, ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo
krivično djelo, ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili
ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.
(4) O nesprovođenju istrage, kao i o razlozima za to, tužilac će obavijestiti oštećenog i
podnosioca prijave u roku od tri dana. Oštećeni i podnosilac prijave imaju pravo podnijeti
pritužbu u roku od osam dana uredu tužioca.
Sprovođenje istrage

(1) U toku sprovođenja istrage tužilac može preduzeti sve istražne radnje, uključujući ispitivanje
osumnjičenog i saslušanje oštećenog i svjedoka, vršenje uviđaja i rekonstrukcije događaja,
preduzimanje posebnih mjera koje obezbjeđuju sigurnost svjedoka i informacija i naređivanje
potrebnih vještačenja.
(2) O preduzetim istražnim radnjama sastavlja se zapisnik u skladu s ovim zakonom.
(3) Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru, naredbu za dovođenje radi ispitivanja izdaje tužilac i o
tome obavještava sudiju za prethodni postupak.
Nadzor tužioca nad radom ovlaštenih službenih lica

(1) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko
pet godina, ovlašteno službeno lice je dužno odmah obavijestiti tužioca i pod njegovim nadzorom
preduzeti potrebne mjere da se pronađe učinilac krivičnog djela, da se spriječi skrivanje ili
bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika, da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti
koji mogu poslužiti kao dokazi, te da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u
krivičnom postupku.
(2) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo iz stava 1 ovog člana, ovlašteno
službeno lice dužno je u slučaju opasnosti od odlaganja preduzeti neophodne radnje radi
izvršenja zadataka iz stava 1 ovog člana. Prilikom preduzimanja ovih radnji, ovlašteno službeno
lice dužno je postupati po ovom zakonu. O svemu što je preduzeto ovlašteno službeno lice
dužno je odmah obavijestiti tužioca i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao
dokaz.
(3) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna
zatvora do pet godina, ovlašteno službeno lice je dužno obavijestiti tužioca o svim raspoloživim
informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzela najkasnije sedam dana od dana saznanja o
postojanju osnova sumnje da je krivično djelo počinjeno.
Uzimanje izjava i prikupljanje drugih dokaza

(1) Radi izvršenja zadataka iz člana 218 ovog zakona, ovlašteno službeno lice može: prikupljati
potrebne izjave od lica; izvršiti potreban pregled prevoznih sredstava, putnika i prtljaga; ograničiti
kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja; preduzeti
potrebne mjere u vezi sa utvrđivanjem identiteta lica i predmeta; raspisati potragu za licem i
stvarima za kojima se traga; u prisustvu odgovornog lica pretražiti određene objekte i prostorije
državnih organa, javnih preduzeća i ustanova, obaviti uvid u određenu njihovu dokumentaciju,
kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene pri
preduzimanju pojedinih radnji, kao i o predmetima koji su pronađeni ili oduzeti, sastavit će se
zapisnik ili službena zabilješka.
(2) Pri prikupljanju izjava od lica, ovlašteno službeno lice može izdati pismeni poziv licu da dođe
u službene prostorije, pod uslovom da se u pozivu naznače razlozi pozivanja. Lice ne mora dati
nikakvu izjavu ni odgovarati na pitanja koja mu ovlašteno službeno lice postavlja, osim davanja
ličnih podataka, o čemu će ga ovlašteno službeno lice poučiti.
(3) Prilikom prikupljanja izjava od lica, ovlašteno službeno lice će postupiti u skladu s članom 78
ovog zakona, odnosno u skladu s članom 86 ovog zakona. U tom slučaju se zapisnici o
prikupljenim izjavama mogu upotrijebiti kao dokazi u krivičnom postupku.
(4) Lice prema kojemu je preduzeta neka od radnji ili mjera iz ovog člana ima pravo da podnese
pritužbu tužiocu u roku od tri dana. Tužilac će provjeriti osnovanost pritužbe i ako utvrdi da su
se u preduzetim radnjama ili mjerama stekla obilježja krivičnog djela ili povreda radne obaveze,
postupit će prema pritužbi u skladu sa zakonom.
(5) Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni, ovlašteno službeno lice sastavlja
izvještaj. Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti, skice, fotografije, pribavljeni izvještaji, spisi o
preduzetim radnjama i mjerama, službene zabilješke, izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni
za uspješno vođenje postupka, uključujući sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom.
Ako ovlašteno službeno lice poslije podnošenja izvještaja sazna za nove činjenice, dokaze ili
tragove krivičnog djela, dužno je da prikuplja potrebna obavještenja i izvještaj o tome kao
dopunu prethodnog izvještaja odmah preda tužiocu.
(6) Tužilac može prikupljati izjave i od lica koja se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi
otkrivanja drugih krivičnih djela istog lica, njegovih saučesnika ili krivičnih djela drugih učinilaca.
Zadržavanje na mjestu učinjenja krivičnog djela

(1) Ovlašteno službeno lice ima pravo da lica zatečena na mjestu učinjenja krivičnog djela zadrži
radi prikupljanja izjava ako ta lica mogu dati obavještenja važna za krivični postupak i o tome je

dužno da obavijesti tužioca. Zadržavanje tih lica na mjestu učinjenja krivičnog djela ne može
trajati duže od šest sati.
(2) Ovlašteno službeno lice, može fotografisati i uzimati otiske prstiju lica za koje postoje osnovi
sumnje da je učinilo krivično djelo. Kada to doprinosi efikasnosti postupka, ovlašteno službeno
lice može javno objaviti fotografiju tog lica, ali samo po odobrenju tužioca.
(3) Ako je potrebno da se utvrdi od koga potiču otisci prstiju na pojedinim predmetima,
ovlašteno službeno lice može uzimati otiske prstiju od lica za koja postoji vjerovatnoća da su
mogla doći u dodir s tim predmetima.
(4) Lice prema kojemu je preduzeta neka od radnji iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu
tužiocu.
Uviđaj i vještačenje

Ovlašteno službeno lice, nakon obavještavanja tužioca, dužno je izvršiti uviđaj i odrediti potrebna
vještačenja, osim pregleda, obdukcije i ekshumacije leša. Ako je tužilac prisutan na licu mjesta u
toku vršenja uviđaja od strane ovlaštenih službenih lica, može tražiti da ovlašteno službeno lice
izvrši određene radnje koje on smatra neophodnim. Sve radnje preduzete tokom uviđaja moraju
se dokumentovati i detaljno obrazložiti kako u zapisniku, tako i u posebnom službenom
izvještaju.
Pregled, obdukcija i ekshumacija

Ukoliko postoji sumnja ili je očigledno da je smrt prouzrokovana krivičnim djelom ili je u vezi s
učinjenjem krivičnog djela, tužilac će narediti izvođenje pregleda i obdukcije. Ako je leš već
zakopan, odredit će se ekshumacija u cilju pregleda i obdukcije, o čemu će tužilac zatražiti
naredbu od suda.
Sudsko obezbjeđenje dokaza

(1) Kada je u interesu pravde da se svjedok sasluša kako bi se njegov iskaz koristio na glavnom
pretresu zato što postoji mogućnost da neće biti dostupan sudu za vrijeme suđenja, sudija za
prethodni postupak može, na prijedlog stranaka ili branioca, narediti da se izjava tog svjedoka
uzme na posebnom saslušanju. Saslušanje će se sprovesti u skladu s članom 262 ovog zakona.
(2) Prije upotrebe izjave svjedoka iz stava 1 ovog člana, stranka, odnosno branilac koji traži da se
izjava uzme u obzir kao dokaz na glavnom pretresu mora dokazati da je, i pored svih uloženih
napora da se obezbijedi prisustvo svjedoka na glavnom pretresu, svjedok ostao nedostupan. Ova
izjava se ne može koristiti ako je svjedok prisutan na glavnom pretresu.
(3) Ukoliko stranke ili branilac smatraju da će doći do nestanka određenog dokaza, odnosno do
nemogućnosti izvođenja takvog dokaza na glavnom pretresu, predložit će sudiji za prethodni
postupak preduzimanje neophodne radnje u cilju obezbjeđenja dokaza. Ako sudija za prethodni

postupak prihvati prijedlog o preduzimanju radnje dokazivanja, obavijestit će o tome stranke i
branioca.
(4) Ako sudija za prethodni postupak odbije prijedlog iz stavova 1 i 3 ovog člana, donijet će
rješenje protiv kojeg se može izjaviti žalba Apelacionom sudu.
Obustava istrage

(1) Tužilac će naredbom obustaviti istragu ukoliko se ustanovi:
a) da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo,
b) da postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost osumnjičenog osim u slučaju iz člana
206 ovog zakona,
c) da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo,
d) da je djelo obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarom, ili postoje druge smetnje koje
isključuju krivično gonjenje.
(2) O obustavi istrage kao i o razlozima za obustavu istrage tužilac će u pismenoj formi
obavijestiti oštećenog koji ima prava predviđena članom 216 ovog zakona kao i osumnjičenog
ako je ispitan i lice koje je prijavilo krivično djelo.
(3) Tužilac, u slučajevima iz stava 1 tačke c) ovog člana, može ponovo otvoriti istragu ako se
dobiju nove činjenice i okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je osumnjičeni učinio
krivično djelo.
Okončanje istrage

(1) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići
optužnica ili obustaviti istraga. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.
(2) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage,
tužilac će obavijestiti Glavnog tužioca o razlozima neokončanja istrage. Glavni tužilac će odmah,
a najkasnije u roku od 30 dana, odrediti novi rok za okončanje istrage koji ne može biti duži od
šest mjeseci, odnosno koji ne može biti duži od jedne godine za krivična djela za koja se može
izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teža kazna, te naložiti preduzimanje potrebnih
mjera da bi se istraga okončala.
(3) Ukoliko istragu nije bilo moguće završiti u roku iz stava 2 ovog člana, tužilac će o razlozima
zbog kojih istraga nije završena, u roku od osam dana obavijestiti glavnog tužioca.
(4) Ukoliko istraga nije okončana u rokovima propisanim stavom 2 ovog člana, osumnjičeni,
ukoliko je ispitan i oštećeni, mogu podnijeti pritužbu uredu Glavnog tužioca zbog dužine trajanja
istrage. Ukoliko glavni tužilac utvrdi da je pritužba osnovana, preduzet će potrebne mjere i

odmah, a najkasnije u roku od 30 dana, odrediti novi rok koji ne može biti duži od šest mjeseci u
kojem se istraga mora okončati, o čemu će obavijestiti podnosioca pritužbe.
(5) Optužnica se ne može podići ako osumnjičeni nije bio ispitan.

GLAVA XX

POSTUPAK OPTUŽIVANJA
Podizanje optužnice

(1) Kad u toku istrage tužilac nađe da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja
da je osumnjičeni učinio krivično djelo, pripremit će i uputiti optužnicu sudiji za prethodno
saslušanje u roku od 30 dana od dana kada je okončanje istrage zabilježeno u spisu.
(2) Ukoliko tužilac ne uputi optužnicu u roku iz stava 1 ovog člana, dužan je u roku od osam
dana, o razlozima zbog koji optužnica nije podignuta, obavijestiti glavnog tužioca koji će
preduzeti mjere da tužilac, u roku koji ne može biti duži od 30 dana, podigne optužnicu.
(3) Ako tužilac u roku iz stava 2 ovog člana ne podigne optužnicu obavijestit će o tome Glavnog
tužioca, osumnjičenog i oštećenog. Osumnjičeni i oštećeni imaju pravo u roku od osam dana od
prijema obavijesti podnijeti pritužbu glavnom tužiocu. Ukoliko glavni tužilac utvrdi da je pritužba
osnovana, preduzet će potrebne mjere i odrediti novi rok koji ne može biti duži od 15 dana za
podizanje optužnice, o čemu će obavijestiti podnosioca pritužbe. Ako tužilac i nakon
obavezujućeg uputstva glavnog tužioca ne podigne optužnicu, smatrat će se da je tužilac odustao
od krivičnog gonjenja i o tome je dužan, u roku od 15 dana obavijestiti glavnog tužioca,
osumnjičenog i oštećenog.
(4) Nakon podizanja optužnice, osumnjičeni, odnosno optuženi i branilac, imaju pravo uvida u
sve spise i dokaze.
(5) Nakon podizanja optužnice, stranke ili branilac mogu predlagati sudiji za prethodno saslušanje
preduzimanje radnji u skladu s članom 223 ovog zakona.
Sadržaj optužnice

(1) Optužnica sadrži:
a) naziv suda,
b) ime i prezime osumnjičenog s ličnim podacima,
c) opis djela iz kog proizlaze zakonska obilježja krivičnog djela, vrijeme i mjesto učinjenja
krivičnog djela, predmet na kome je i sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo, kao i ostale
okolnosti potrebne da se krivično djelo što preciznije odredi,
d) zakonski naziv krivičnog djela, s navođenjem odredbe krivičnog zakona,
e) prijedlog o dokazima koje treba izvesti, uz naznačenje svjedoka i vještaka ili pseudonima
zaštićenih svjedoka, spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe kao dokaz,
f) rezultat istrage,
g) dokaze koji potkrepljuju navode optužnice.
(2) Jednom optužnicom može se obuhvatiti više krivičnih djela ili više osumnjičenih.
(3) Ako se osumnjičeni nalazi na slobodi, u optužnici se može predložiti da se odredi pritvor, a
ako se nalazi u pritvoru može se predložiti da se pritvor produži ili da se pusti na slobodu.
Odlučivanje o optužnici

(1) Odmah po prijemu optužnice sudija za prethodno saslušanje ispitat će da li je sud nadležan, da
li postoje okolnosti iz člana 224 stava 1 tačke d) ovog zakona, te da li je optužnica propisno
sastavljena (član 227 ovog zakona). Ukoliko sud nađe da optužnica nije propisno sastavljena,
postupit će u skladu s članom 148 stavovima 3 i 4 ovog zakona.
(2) Sudija za prethodno saslušanje može da potvrdi ili odbije sve ili pojedine tačke optužnice u
roku od osam dana, a u složenim predmetima u roku od 15 dana od dana prijema optužnice.
Ukoliko odbije sve ili pojedine tačke optužnice, sudija za prethodno saslušanje donosi rješenje
koje se dostavlja tužiocu. Protiv ovog rješenja žalba se podnosi u roku od 24 sata. O žalbi
odlučuje Apelacioni sud u roku od 72 sata.
(3) Prilikom potvrđivanja optužnice, sudija za prethodno saslušanje proučava svaku tačku
optužnice i dokaze koje mu je dostavio tužilac kako bi utvrdio postojanje osnovane sumnje.
(4) Pošto se potvrde pojedine ili sve tačke optužnice, osumnjičeni dobija status optuženog. Sudija
za prethodno saslušanje dostavlja optužnicu optuženom i njegovom braniocu.
(5) Sudija za prethodno saslušanje dostavit će optužnicu optuženom koji je na slobodi bez
odgađanja, a ako se nalazi u pritvoru u roku od 24 sata po potvrđivanju optužnice. Sudija za
prethodno saslušanje obavijestit će optuženog da u roku od 15 dana od dana dostavljanja
optužnice ima pravo na podnošenje prethodnih prigovora, da će ročište o izjašnjavanju o krivici
biti zakazano odmah nakon donošenja odluke o prethodnim prigovorima, odnosno po isteku
roka za ulaganje prethodnih prigovora, te da može navesti prijedloge dokaza koje namjerava
izvesti na glavnom pretresu.
(6) Nakon odbijanja svih ili pojedinih tačaka u optužnici, tužilac može podnijeti novu ili
izmijenjenu optužnicu koja će biti zasnovana na novim dokazima. Nova, odnosno izmijenjena
optužnica podnosi se na potvrđivanje.
Izjašnjenje o krivici

(1) Izjavu o krivici optuženi daje sudiji za prethodno saslušanje u prisustvu tužioca i branioca.
Prije izjave o priznanju krivice optuženi će biti upoznat o svim mogućim posljedicama priznanja

krivice u smislu člana 230 stava 1 ovog zakona. U slučaju da optuženi nema branioca, sudija za
prethodno saslušanje provjerit će da li optuženi razumije posljedice izjašnjavanja o krivici, kao i
da li postoje uslovi za postavljanje branioca u skladu s članom 45 stavom 5, odnosno članom 46
ovog zakona. Izjava o krivici i datim upozorenjima unosi se u zapisnik. Ukoliko se optuženi ne
izjasni o krivici, sudija za prethodno saslušanje će po službenoj dužnosti unijeti u zapisnik da
optuženi poriče krivicu.
(2) Nakon unošenja izjave o poricanju krivice u zapisnik, sudija za prethodno saslušanje
proslijedit će predmet sudiji, odnosno vijeću kojem je predmet dodijeljen s ciljem zakazivanja
glavnog pretresa, a dokaze koji potkrepljuju navode optužnice vraća tužiocu. Glavni pretres bit će
zakazan u roku od 30 dana od dana izjašnjavanja o krivici. Ovaj rok može se izuzetno produžiti
za još 30 dana.
(3) Ukoliko se optuženi proglasi krivim nakon završetka glavnog pretresa ili promijeni svoju
prvobitnu izjavu o poricanju krivice i naknadno prizna krivicu, njegova izjava o poricanju krivice
neće biti uzeta u obzir prilikom odmjeravanja sankcije.
Razmatranje izjave o priznanju krivice

(1) Ako se optuženi izjasni da je kriv, sudija za prethodno saslušanje prilikom razmatranja izjave o
priznanju krivice, provjerava:
a) da li je do izjave o priznanju krivice došlo dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem;
b) da li je optuženi upozoren i razumio da se izjavom o priznanju krivice odriče prava na suđenje;
c) da li postoji dovoljno dokaza o krivici optuženog;
d) da li je optuženi upoznat i razumio moguće posljedice vezane za imovinskopravni zahtjev, i
oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom;
e) da li je optuženi upoznat sa odlukom o naknadi troškova krivičnog postupka i s pravom da
bude oslobođen naknade u slučaju iz člana 188 stava 4 ovog zakona.
(2) Ako sudija za prethodno saslušanje prihvati izjavu o priznanju krivice, izjava optuženog unijet
će se u zapisnik i nastaviti s pretresom za izricanje krivičnopravne sankcije.
(3) Ako sudija za prethodno saslušanje odbaci izjavu o priznanju krivice, to će saopštiti strankama
i braniocu i konstatovati u zapisnik. Izjava o priznanju krivice ne može se koristiti kao dokaz u
daljnjem toku krivičnog postupka.
Pregovaranje o krivici

(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi i njegov branilac mogu do završetka glavnog pretresa,
odnosno pretresa pred Apelacionim sudom pregovarati s tužiocem o uslovima priznavanja krivice
za djelo za koje se osumnjičeni, odnosno optuženi tereti.
(2) Sporazum o priznanju krivice ne može se zaključiti ako se optuženi na ročištu za izjašnjavanje
o krivici izjasnio da je kriv.
(3) Prilikom pregovaranja sa osumnjičenim, odnosno optuženim i braniocem o priznanju krivice
u skladu sa stavom 1 ovog člana, tužilac može da predloži izricanje kazne ispod zakonom
određenog minimuma kazne zatvora za to krivično djelo, odnosno blažu sankciju za
osumnjičenog, odnosno optuženog u skladu s krivičnim zakonom.
(4) Sporazum o priznanju krivice sačinjava se u pisanoj formi i uz optužnicu se dostavlja sudiji za
prethodno saslušanje, sudiji, odnosno vijeću. Nakon potvrđivanja optužnice sporazum o
priznanju krivice razmatra i izriče krivičnopravnu sankciju predviđenu sporazumom sudija za
prethodno saslušanje sve do dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeću radi zakazivanja
glavnog pretresa. Nakon dostavljanja predmeta radi zakazivanja glavnog pretresa o sporazumu
odlučuje sudija, odnosno vijeće.
(5) Sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno vijeće sporazum mogu prihvatiti ili odbaciti.
(6) Prilikom razmatranja sporazuma o priznanju krivice, sud provjerava:
a) da li je do sporazuma o priznanju krivice došlo dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem, kao i
nakon upoznavanja o mogućim posljedicama, uključujući i posljedice vezane za imovinskopravni
zahtjev, oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, i troškove krivičnog
postupka;
b) da li postoji dovoljno dokaza o krivici optuženog;
c) da li optuženi razumije da se sporazumom o priznanju krivice odriče prava na suđenje i da ne
može uložiti žalbu na krivičnopravnu sankciju koja će mu se izreći;
d) da li je izrečena krivičnopravna sankcija u skladu sa stavom 3 ovog člana;
e) da li je oštećenom pružena mogućnost da se pred tužiocem izjasni o imovinskopravnom
zahtjevu.
(7) Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivice, izjava optuženog unijet će se u zapisnik i
nastaviti s pretresom za izricanje krivičnopravne sankcije predviđene sporazumom.
(8) Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivice, to će saopštiti strankama i braniocu i
konstatovati u zapisnik. Istovremeno će se odrediti datum održavanja glavnog pretresa. Glavni
pretres bit će zakazan u roku od 30 dana. Priznanje iz ovog sporazuma ne može se koristiti kao
dokaz u krivičnom postupku.
(9) Sud će obavijestiti oštećenog o rezultatima pregovaranja o krivici.
Povlačenje optužnice

(1) Tužilac može povući optužnicu bez prethodnog odobrenja suda do njenog potvrđivanja.
Nakon potvrđivanja optužnice, pa do početka glavnog pretresa, tužilac može povući optužnicu

obrazloženu prijedlogom, samo uz odobrenje sudije za prethodno saslušanje i to iz važnih
razloga.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana, sudija za prethodno saslušanje rješenjem odobrava povlačenje
optužnice, o čemu se obavještavaju osumnjičeni, odnosno optuženi i branilac, kao i oštećeni.
Razlozi za prigovor i odluka o prigovoru

(1) Prethodnim prigovorima se:
a) osporava nadležnost;
b) ističu okolnosti iz člana 224 stava 1 tačke d) ovog zakona,
c) ukazuje na formalne nedostatke u optužnici,
d) osporava zakonitost dokaza;
e) zahtijeva spajanje ili razdvajanje postupka;
f) osporava odluka o odbijanju zahtjeva za postavljanje branioca na osnovu člana 46 stava 1 ovog
zakona.
(2) Ukoliko sudija za prethodno saslušanje usvoji prigovor iz stava 1 tačke d) ovog člana, odlučit
će da se takav dokaz izdvoji iz spisa i vrati tužiocu.
(3) O prethodnim prigovorima odlučuje sudija za prethodno saslušanje koji ne može učestvovati
u suđenju u roku od osam dana. Protiv rješenja kojim se odlučuje o prethodnim prigovorima
žalba nije dozvoljena.
Pretpretresno ročište

U toku priprema za glavni pretres sudija ili predsjednik vijeća može održati ročište sa strankama i
braniocem da bi se razmotrila pitanja relevantna za glavni pretres.

GLAVA XXI

GLAVNI PRETRES

Odjeljak 1 - Javnost glavnog pretresa
Opća javnost

(1) Glavni pretres je javan.
(2) Glavnom pretresu mogu prisustvovati samo punoljetna lica.
(3) Lica koja su prisutna na glavnom pretresu ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe, osim čuvara
optuženog, i lica kojima to dozvoli sudija, odnosno predsjednik vijeća.
Isključenje javnosti

Od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavnog pretresa sudija, odnosno vijeće može u svako
doba, po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranaka i branioca, ali uvijek po njihovom
saslušanju, isključiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio, ako je to u interesu državne
bezbjednosti ili ako je to potrebno radi čuvanja državne, vojne, službene ili važne poslovne tajne,
čuvanja javnog reda, zaštite morala u demokratskom društvu, ličnog i intimnog života optuženog
ili oštećenog ili zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka.
Na koga se ne odnosi isključenje javnosti

(1) Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, branioca, oštećenog, zakonskog zastupnika i
opunomoćenika.
(2) Sudija, odnosno vijeće može dopustiti da glavnom pretresu na kome je javnost isključena
budu prisutna službena lica, naučni i javni radnici, a na zahtjev optuženog može to dopustiti i
njegovom bračnom, odnosno vanbračnom drugu i bliskim srodnicima.
(3) Sudija, odnosno vijeće će upozoriti lica koja su prisutna glavnom pretresu na kome je javnost
isključena da su dužna da kao tajnu čuvaju sve ono što su na pretresu saznala i da neovlašteno
odavanje tajne predstavlja krivično djelo.
Odluka o isključenju javnosti

(1) Odluku o isključenju javnosti donosi sudija, odnosno vijeće rješenjem koje mora biti
obrazloženo i javno objavljeno.
(2) Rješenje o isključenju javnosti može se pobijati samo u žalbi na presudu.
Odjeljak 2 - Rukovođenje glavnim pretresom
Obavezno prisustvo na glavnom pretresu

(1) Sudija, odnosno članovi vijeća i zapisničar moraju biti neprekidno prisutni na glavnom
pretresu.
(2) Ako je u izgledu da će glavni pretres trajati duže, predsjednik vijeća može da zatraži od
predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija da prisustvuju glavnom pretresu, kako bi
zamijenili članove vijeća u slučaju njihove spriječenosti.
Obaveze sudije, odnosno predsjednika vijeća

(1) Sudija, odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom.
(2) Dužnost sudije, odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano pretresanje predmeta i
otklanjanje svega što odugovlači postupak, a ne doprinosi razjašnjenju stvari.
(3) Ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano, o prijedlozima stranaka i brani oca odlučuje
sudija, odnosno predsjednik vijeća. -
(4) Odluke sudije, odnosno predsjednika vijeća se uvijek objavljuju i, s kratkim obrazloženjem
razmatranih činjenica, unose u zapisnik o glavnom pretresu.
Redoslijed radnji glavnog pretresa

Glavni pretres teče redom koji je određen u ovom zakonu, ali sudija, odnosno predsjednik vijeća
može odrediti da se odstupi od redovnog toka raspravljanja zbog posebnih okolnosti, a naročito
zbog broja optuženih, broja krivičnih djela i obima dokaznog materijala. U zapisnik o glavnom
pretresu unijet će se razlozi zašto se glavni pretres ne održava prema zakonom utvrđenom
redoslijedu.
Dužnost sudije, odnosno predsjednika vijeća

(1) Dužnost sudije, odnosno predsjednika vijeća je da se stara o održavanju reda u sudnici i
dostojanstvu suda. Sudija, odnosno predsjednik vijeća može odmah poslije otvaranja zasjedanja
da upozori lica koja su prisutna na glavnom pretresu da se pristojno ponašaju i da ne ometaju rad
suda. Sudija, odnosno predsjednik vijeća može da odredi pretresanje lica koja su prisutna na
glavnom pretresu.
(2) Sudija, odnosno predsjednik vijeća može da naredi da se sa zasjedanja udalje sva lica koja kao
slušaoci prisustvuju glavnom pretresu, ako su se mjere za održavanje reda predviđene u ovom
zakonu pokazale neefikasnim za obezbjeđenje neometanog održavanja glavnog pretresa.
(3) U sudnici je zabranjeno filmsko ili televizijsko snimanje. Izuzetno, predsjednik suda može da
odobri takvo snimanje na glavnom pretresu. Ako je snimanje odobreno, sudija, odnosno
predsjednik vijeća može na glavnom pretresu, iz opravdanih razloga, odlučiti da se pojedini
dijelovi glavnog pretresa ne snimaju.
Kažnjavanje zbog narušavanja reda i procesne discipline

(1) Sudija, odnosno predsjednik vijeća može da udalji lice iz sudnice da bi se zaštitilo pravo na
pravedno i javno suđenje, odnosno održalo dostojanstveno i neometano suđenje.
(2) Sudija, odnosno predsjednik vijeća može da naredi da se optuženi udalji iz sudnice za
određeni vremenski period ukoliko optuženi i nakon upozorenja nastavi s nedoličnim
ponašanjem zbog kojeg je opravdano njegovo udaljenje iz sudnice. U tom vremenskom periodu
sudija, odnosno predsjednik vijeća može da nastavi postupak, ukoliko optuženi ima branioca.
(3) Ako tužilac, branilac, oštećeni, zakonski zastupnik, opunomoćenik oštećenog, svjedok,
vještak, tumač ili drugo lice koje prisustvuje glavnom pretresu ometa red ili se ne pokorava
naređenjima sudije, odnosno predsjednika vijeća za održavanje reda - sudija, odnosno predsjednik
vijeća će ga upozoriti. Ako upozorenje bude bezuspješno, sudija, odnosno predsjednik vijeća
može da naredi da se lice udalji iz sudnice i kazni novčanom kaznom do 10.000 KM. Ako tužilac
ili branilac budu udaljeni iz sudnice, sudija, odnosno predsjednik vijeća će obavijestiti Pravosudnu
komisiju Brčko distrikta BiH (Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine) ili
advokatsku komoru čiji je branilac član - radi preduzimanja daljnjih mjera.
(4) Braniocu ili opunomoćeniku oštećenog koji, nakon što je kažnjen, produži da narušava red,
sudija, odnosno predsjednik vijeća može uskratiti daljnje zastupanje na glavnom pretresu i kazniti
ga novčanom kaznom do 30.000 KM. Rješenje o tome, sa obrazloženjem, unosi se u zapisnik o
glavnom pretresu. Protiv ovog rješenja dopuštena je posebna žalba. Glavni pretres će se prekinuti
ili odložiti, dok optuženi ne uzme drugog branioca i ne pripremi za odbranu.
Davanje lažnog iskaza od strane svjedoka ili vještaka

Ako postoji osnovana sumnja da je svjedok ili vještak na glavnom pretresu dao lažni iskaz, sudija,
odnosno predsjednik vijeća može da naredi da se sačini poseban prepis zapisnika o iskazu
svjedoka ili vještaka koji će se dostaviti tužiocu.
Odjeljak 3 - Pretpostavke za održavanje glavnog pretresa
Otvaranje zasjedanja

Sudija, odnosno predsjednik vijeća otvara zasjedanje i objavljuje predmet glavnog pretresa. Zatim
će sudija, odnosno predsjednik vijeća utvrditi da li su prisutna sva pozvana lica, a ako nisu,
provjerit će da li su im pozivi dostavljeni i da li su svoj izostanak opravdala.
Nedolazak tužioca, odnosno lica koje ga zamjenjuje na glavni pretres

(1) Ako tužilac ili lice koje ga zamjenjuje i koje je uredno pozvano ne dođe na glavni pretres,
glavni pretres će se odložiti. Sudija, odnosno predsjednik vijeća pozvat će tužioca, odnosno lice
koje ga zamjenjuje da iznese razloge svog nedolaska. Na osnovu izjave, sudija će utvrditi da li
treba biti kažnjen kaznom iz stava 2 ovog člana. Ako se tužilac, odnosno lice koje ga zamjenjuje
kažnjava, o tome obavještava Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine.
(2) Sudija, odnosno predsjednik vijeća može da kazni novčanom kaznom do 5.000 KM tužioca,
odnosno lice koje ga zamjenjuje i koje se na uredan poziv suda za glavni pretres nije odazvalo i
nije opravdalo svoj izostanak.
Nedolazak optuženog na glavni pretres

(1) Ako je optuženi uredno pozvan, a na glavni pretres ne dođe niti svoj izostanak opravda,
sudija, odnosno predsjednik vijeća će odložiti glavni pretres i narediti da se optuženi na idući
glavni pretres prinudno dovede. Ako do privođenja optuženi opravda izostanak, sudija odnosno
predsjednik vijeća će opozvati naredbu o prinudnom dovođenju.
(2) Ako optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres i ako
prinudno dovođenje nije uspjelo, sudija, odnosno predsjednik vijeća može optuženom da odredi
pritvor.
(3) Protiv rješenja o određivanju pritvora, dopuštena je žalba koja ne odlaže njegovo izvršenje.
(4) Ako ne bude ranije ukinut, pritvor traje do objavljivanja presude, a najduže 30 dana.
Zabrana suđenja u odsustvu

Optuženom se ne može suditi u odsustvu.
Nedolazak branioca na glavni pretres

(1) Ako branilac koji je uredno pozvan ne dođe na glavni pretres, glavni pretres će se odložiti.
Sudija, odnosno predsjednik vijeća pozvat će branioca da objasni razloge svog nedolaska. Na
osnovu izjave branioca, sudija, odnosno predsjednik vijeća će utvrditi da li branilac treba biti
kažnjen. Kada se branilac u ovakvim slučajevima kažnjava, obavještava se advokatska komora čiji
je on član.
(2) Sudija, odnosno predsjednik vijeća može kazniti novčanom kaznom do 5.000 KM branioca
koji se nije odazvao na uredan poziv suda za glavni pretres i nije opravdao svoj izostanak.
(3) Ako je optuženom određen novi branilac ili je izabrao novog branioca, glavni pretres će biti
odložen. Sudija, odnosno predsjednik vijeća će dati novom braniocu dovoljno vremena za
pripremu odbrane, a taj vremenski period ne može biti kraći od 15 dana ako se radi o krivičnom
djelu s propisanom kaznom zatvora deset godina ili težom kaznom, osim ako se optuženi ne
odrekne ovog prava a sudija, odnosno predsjednik vijeća se uvjeri da kraće vrijeme za pripremu
odbrane neće uticati na pravo optuženog na pravedno suđenje.
Nedolazak svjedoka ili vještaka na glavni pretres

(1) Ako je svjedok ili vještak uredno pozvan, a na glavni pretres ne dođe niti svoj izostanak
opravda, sudija, odnosno predsjednik vijeća može da naredi prinudno dovođenje svjedoka ili
vještaka.
(2) Svjedoka ili vještaka koji je uredno pozvan, a izostanak nije opravdao, sudija, odnosno
predsjednik vijeća može da kazni novčanom kaznom do 5.000 KM.
(3) U slučaju iz stava 1 ovog člana, sudija, odnosno predsjednik vijeća će odlučiti da li glavni
pretres treba odložiti.
Odjeljak 4 - Odlaganje i prekidanje glavnog pretresa
Razlozi za odlaganje glavnog pretresa

(1) Na zahtjev stranaka ili branioca glavni pretres se može odložiti rješenjem sudije, odnosno
predsjednika vijeća ako treba pribaviti nove dokaze ili ako je optuženi nakon izvršenog krivičnog
djela nesposoban da prisustvuje glavnom pretresu ili ako postoje druge smetnje da se glavni
pretres uspješno sprovede.
(2) Rješenje kojim se odlaže glavni pretres unijet će se u zapisnik i, po mogućnosti, odredit će se
dan i sat nastavka glavnog pretresa. Sudija, odnosno predsjednik vijeća će također narediti
obezbjeđenje dokaza koji se mogu izgubiti ili uništiti zbog odlaganja glavnog pretresa.
(3) Protiv rješenja iz stava 2 ovog člana nije dopuštena žalba.
Nastavljanje odgođenog glavnog pretresa

(1) Ako se glavni pretres koji je bio odgođen drži pred istim sudijom, odnosno vijećem, pretres će
se nastaviti, a sudija, odnosno predsjednik vijeća ukratko će iznijeti tok ranijeg glavnog pretresa.
Sudija, odnosno predsjednik vijeća može odrediti da glavni pretres počne ponovo.
(2) Glavni pretres koji je odgođen mora ponovo početi ako se izmijenio sastav vijeća ili ako je
odgađanje trajalo duže od 30 dana, ali uz saglasnost stranaka i branioca vijeće može odlučiti da se
u ovakvom slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviđaj, nego da se
koriste iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem glavnom pretresu, odnosno da se koristi zapisnik
o uviđaju.
(3) Ako se glavni pretres drži pred drugim sudijom, odnosno predsjednikom vijeća, glavni pretres
mora ponovo početi i svi dokazi moraju se ponovo izvesti. Izuzetno, ako se pretres drži pred
drugim predsjednikom vijeća, uz saglasnost stranaka i branioca, vijeće može odlučiti da se ranije
izvedeni dokazi neće ponovo izvoditi.
(4) U slučaju iz stavova 2 i 3 ovog člana, sudija, odnosno vijeće može bez saglasnosti stranaka i
branioca, a po njihovom saslušanju, odlučiti da se iskazi svjedoka i vještaka, dati u ranijem
pretresu, koriste kao dokaz ukoliko su svjedoci ili vještaci umrli, duševno oboljeli ili se ne mogu
pronaći ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili je znatno otežan iz drugih razloga.

Prekid glavnog pretresa

(1) Osim u slučajevima predviđenim ovim zakonom, sudija, odnosno predsjednik vijeća može da
prekine glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog vremena ili da bi se neki dokaz
pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremanja optužbe ili odbrane.
(2) Prekinuti glavni pretres nastavlja se uvijek pred istim sudijom, odnosno vijećem.
(3) Ako se glavni pretres ne može nastaviti pred istim sudijom, odnosno vijećem ili ako je prekid
glavnog pretresa trajao duže od osam dana, postupit će se po odredbama člana 251 ovog zakona.
Odjeljak 5 - Zapisnik o glavnom pretresu
Način vođenja zapisnika

(1) O radu na glavnom pretresu vodi se zapisnik. Ako je glavni pretres sniman u skladu s članom
155 ovog zakona, prepis preduzete radnje će se na opravdan zahtjev stranaka i branioca dostaviti
strankama i braniocu najkasnije u roku od tri dana od preduzete radnje na glavnom pretresu. O
opravdanosti zahtjeva odlučuje sudija, odnosno predsjednik vijeća.
(2) Sudija, odnosno predsjednik vijeća može narediti da se određeni dio zapisnika pročita ili
reprodukuje, a pročitat će ga ili reprodukovati uvijek ako to zahtijevaju stranke, branilac ili lice
čija se izjava unosi u zapisnik.
Unošenje izreke presude u zapisnik

(1) U zapisnik o glavnom pretresu unosi se potpuna izreka presude, uz naznačenje da li je presuda
javno objavljena. Izreka presude unesena u zapisnik o glavnom pretresu predstavlja original.
(2) Ako je doneseno rješenje o pritvoru, i ono se unosi u zapisnik o glavnom pretresu.
Čuvanje materijalnih dokaza

(1) U posebnoj prostoriji suda se pohranjuju i čuvaju materijalni dokazi prikupljeni u toku
krivičnog postupka. Sudija, odnosno predsjednik vijeća može u bilo koje vrijeme izdati naredbu
koja se odnosi na kontrolu i raspolaganje materijalnim dokazima.
(2) Pravosudna komisija Brčko distrikta Bosne i Hercegovine donijet će propise kojima će
odrediti način i uslove pod kojima se čuvaju materijalni dokazi iz stava 1 ovog člana.
Odjeljak 6 - Početak glavnog pretresa
Ulazak sudije, odnosno vijeća u sudnicu

(1) Prilikom ulaska sudije ili vijeća u sudnicu i prilikom njihovog izlaska iz sudnice, svi prisutni, na
poziv ovlaštenog lica, treba da ustanu.
(2) Stranke i drugi učesnici postupka dužni su da ustanu kad se obraćaju sudu, osim ako za to
postoje opravdane prepreke.
Uslovi za održavanje glavnog pretresa

Kada sudija, odnosno predsjednik vijeća utvrdi prisustvo svih pozvanih lica na glavnom pretresu
ili kada odluči da se glavni pretres održi bez prisustva određenih pozvanih lica ili je odlučivanje o
ovim stvarima odloženo, pozvat će optuženog i uzeti od njega lične podatke radi utvrđivanja
identiteta.
Utvrđivanje identiteta optuženog i davanje uputstava

(1) Sudija, odnosno predsjednik vijeća uzima od optuženog lične podatke (član 78) da bi utvrdio
njegov identitet.
(2) Nakon utvrđivanja identiteta optuženog, sudija, odnosno predsjednik vijeća će upitati stranke i
branioca da li imaju primjedbe na sastav vijeća i nadležnost suda.
(3) Nakon utvrđivanja identiteta optuženog, sudija, odnosno predsjednik vijeća će uputiti
svjedoke i vještake u prostoriju van sudnice za njih određenu, gdje će čekati dok budu pozvani da
svjedoče. Sudija, odnosno predsjednik vijeća će upozoriti svjedoke da dok čekaju, o svojim
iskazima ne razgovaraju s drugim svjedocima. Na prijedlog tužioca, optuženog ili branioca, sudija,
odnosno predsjednik vijeća će odobriti onim vještacima na koje se prijedlog odnosi da prisustvuju
toku pretresa u sudnici.
(4) Ukoliko je prisutan oštećeni, ali još nije podnio imovinskopravni zahtjev, sudija, odnosno
predsjednik vijeća će ga poučiti da može podnijeti taj zahtjev do zaključenja glavnog pretresa.
(5) Sudija, odnosno predsjednik vijeća može da preduzme neophodne mjere radi sprečavanja
međusobnog komuniciranja svjedoka, vještaka i stranaka.
Pouke optuženom

(1) Sudija, odnosno predsjednik vijeća će upozoriti optuženog na potrebu pažljivog praćenja toka
pretresa i poučit će ga da može iznositi činjenice i predlagati dokaze u svoju korist, da može
postavljati pitanja saoptuženim, svjedocima i vještacima i da može davati obrazloženja u vezi sa
njihovim iskazima.
(2) Sudija, odnosno predsjednik vijeća poučit će optuženog da može dati iskaz u toku dokaznog
postupka u svojstvu svjedoka i ako odluči da dá takav iskaz, da će biti podvrgnut direktnom i

unakrsnom ispitivanju u smislu člana 262 ovog zakona, odnosno opomenut i upozoren u smislu
člana 86 ovog zakona. U tom slučaju optuženi kao svjedok ne polaže zakletvu, odnosno ne daje
izjavu. Sud će omogućiti da se o tom svom pravu optuženi prethodno konsultira s braniocem, a
ukoliko nema branioca, sud će pažljivo ispitati da li mu je branilac neophodan.
Čitanje optužnice i uvodna izlaganja

(1) Glavni pretres počinje čitanjem optužnice. Optužnicu čita tužilac.
(2) Nakon čitanja optužnice, sudija, odnosno predsjednik vijeća upitat će optuženog da li je
razumio njene navode. Ako sudija, odnosno predsjednik vijeća ustanovi da optuženi nije razumio
optužnicu, ukratko će je izložiti optuženom na način koji mu je razumljiv. Nakon toga tužilac će
ukratko iznijeti dokaze na kojima zasniva optužnicu.
(3) Optuženi ili njegov branilac mogu nakon toga izložiti koncept odbrane.
Odjeljak 7 - Dokazni postupak
Izvođenje dokaza

(1) Stranka i branilac imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze.
(2) Osim ako sudija, odnosno vijeće u interesu pravde ne odredi drugačije, dokazi se na glavnom
pretresu izvode sljedećim redom:
a) dokazi optužbe,
b) dokazi odbrane,
c) dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika),
d) dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje (duplika),
e) dokazi čije je izvođenje naredio sudija, odnosno vijeće,
f) sve dokaze relevantne za izricanje krivičnopravne sankcije.
(3) Prilikom izvođenja dokaza dozvoljeno je direktno, unakrsno i dodatno ispitivanje. Direktno
ispitivanje obavlja strana koja poziva svjedoka, ali sudija, odnosno vijeće može u svakom trenutku
postaviti pitanje svjedoku.
Direktno, unakrsno i dodatno ispitivanje svjedoka

(1) Dozvoljeno je ispitivanje svjedoka od stranke, odnosno branioca koji je pozvao svjedoka
(direktno ispitivanje), zatim ispitivanje tog svjedoka od suprotne stranke, odnosno branioca

(unakrsno ispitivanje) i ponovo ispitivanje svjedoka od stranke, odnosno branioca koji ga je
pozvao. Svjedoka ispituje stranka koja ga je pozvala, ali sudija, odnosno predsjednik i članovi
vijeća mogu u svakoj fazi ispitivanja postaviti svjedoku odgovarajuće pitanje. Pitanja svjedoku od
suprotne stranke ograničavaju se i odnose na pitanja koja su prethodno postavljena tokom
ispitivanja svjedoka od stranke koja je pozvala svjedoka i pitanja u korist vlastitih tvrđenja. Pitanja
na ponovnom ispitivanju svjedoka od stranke koja ga je pozvala ograničavaju se na pitanja
postavljena tokom ispitivanja svjedoka od suprotne stranke i pitanja u korist vlastitih tvrđenja.
Nakon što svjedok bude ispitan, sudija, odnosno predsjednik i članovi vijeća mu mogu postavljati
pitanja.
(2) Pitanja koja navode na odgovor koji se želi čuti ne mogu se postavljati pri direktnom
ispitivanju, osim u slučaju potrebe razjašnjenja izjave svjedoka. U pravilu, pitanja koja navode na
odgovor koji se želi čuti - dopuštena su samo prilikom unakrsnog ispitivanja. Kada stranka
pozove svjedoka suprotne stranke ili kada svjedok pokazuje odbojan stav ili ne želi da sarađuje,
sudija, odnosno predsjednik vijeća može dozvoliti upotrebu pitanja koja navode na odgovor koji
se želi čuti.
(3) Sudija, odnosno predsjednik vijeća će u odgovarajućoj mjeri kontrolisati način i redoslijed
ispitivanja svjedoka i izvođenja dokaza, vodeći računa da ispitivanje i izvođenje dokaza bude
efikasno za utvrđivanje istine, da se izbjegne nepotrebno gubljenje vremena i zaštite svjedoci od
uznemiravanja i zbunjivanja.
(4) Prilikom izvođenja dokaza iz člana 261 stava 2 tačka e) ovog zakona, sud će ispitati svjedoka, a
nakon toga dozvolit će strankama i braniocu da postavljaju pitanja.
Pravo suda da ne dopusti pitanje ili dokaz

(1) Sudija, odnosno predsjednik vijeća zabranit će pitanje i odgovor na pitanje koje je već
postavljeno - ako je to pitanje po njegovoj ocjeni nedopušteno ili nevažno za predmet.
(2) Ako sudija, odnosno predsjednik vijeća zaključi da okolnosti koje stranka i branilac žele da
dokažu nemaju značaja za predmet ili da je ponuđeni dokaz nepotreban, odbit će izvođenje
takvog dokaza.
Posebna pravila o dokazima u slučajevima seksualnih delikata

(1) Oštećenog krivičnim djelom nije dozvoljeno ispitivati o njegovom seksualnom životu prije
izvršenog krivičnog djela koje je predmet postupka. Nijedan dokaz koji se iznosi da bi pokazao
ranije seksualno iskustvo, ponašanje ili seksualnu orijentaciju oštećenog neće biti prihvatljiv.
(2) Izuzetno od stava 1 ovog člana može se u postupku koristiti dokaz da sperma, medicinska
dokumentacija o povredama ili drugi materijalni dokazi potiču od drugog lica, a ne od optuženog.
(3) U slučajevima učinjenja krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih
međunarodnim pravom, pristanak žrtve se ne može upotrijebiti u prilog odbrane optuženog.
(4) Prije prihvatanja dokaza u skladu s ovim članom, obavit će se odgovarajuće saslušanje, s koga
je isključena javnost.
(5) Zahtjev, prateća dokumentacija, i zapisnik sa saslušanja čuvaju se zapečaćeni u posebnom
omotu, osim ako sud ne odredi drugačije.
Posljedice priznanja optuženog

Ako je priznanje optuženog na glavnom pretresu potpuno i u skladu s prije izvedenim dokazima,
u dokaznom postupku izvest će se samo oni dokazi koji se odnose na odluku o krivičnopravnoj
sankciji.
Polaganje zakletve, odnosno davanje izjave

(1) Svi svjedoci polažu zakletvu ili daju izjavu prije svjedočenja koja zamjenjuje zakletvu.
(2) Tekst zakletve, odnosno izjave glasi: "Zaklinjem se - izjavljujem da ću o svemu što pred
sudom budem pitan govoriti istinu i da ništa od onoga što mi je poznato neću prešutjeti."
(3) Nijemi svjedoci koji znaju čitati i pisati daju zakletvu odnosno izjavu potpisivanjem teksta
zakletve, odnosno izjave, a gluhi svjedoci čitaju tekst zakletve, odnosno izjave. Ako gluhi ili nijemi
svjedoci ne znaju čitati i pisati, zakletva, odnosno izjava se daje preko tumača.
Zaštita svjedoka od vrijeđanja, prijetnji i napada

(1) Sudija, odnosno predsjednik vijeća dužan je da zaštiti svjedoka od vrijeđanja, prijetnje i
napada.
(2) Sudija, odnosno predsjednik vijeća će upozoriti ili novčano kazniti učesnika u postupku ili bilo
koje drugo lice koje vrijeđa, prijeti ili dovodi u opasnost bezbjednost svjedoka pred sudom. U
slučaju novčanog kažnjavanja, primjenjuje se odredba člana 242 stava 1 ovog zakona.
(3) U slučaju ozbiljne prijetnje svjedoku, sudija, odnosno predsjednik vijeća će obavijestiti tužioca
radi preduzimanja krivičnog gonjenja.
(4) Na prijedlog stranke ili branioca, sudija, odnosno predsjednik vijeća naredit će policijskim
organima preduzimanje mjera neophodnih za zaštitu svjedoka.
Kažnjavanje za odbijanje svjedočenja

(1) Ako svjedok odbije da svjedoči bez opravdanog razloga i nakon upozorenja na posljedice,
može biti kažnjen novčanom kaznom u iznosu do 30.000 KM.
(2) Ako i poslije toga odbije da svjedoči, može biti zatvoren. Zatvor traje dok svjedok ne pristane
da svjedoči, ili dok njegovo svjedočenje ne postane nepotrebno, ili dok se krivični postupak ne
završi, ali najduže 30 dana.
(3) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili naređen zatvor uvijek odlučuje
Apelacioni sud. Žalba protiv rješenja o novčanoj kazni i zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja.
Angažovanje vještaka

(1) Vještaka mogu angažovati stranke, branilac i sud.
(2) Troškove vještaka iz stava 1 ovog člana snosi onaj koji ga je angažovao.
Ispitivanje vještaka

(1) Prije ispitivanja vještaka, sudija, odnosno predsjednik vijeća opomenut će ga i na njegovu
dužnost da iznese nalaz i mišljenje na najbolji mogući način i u skladu s vještinom i pravilima
struke i upozorit će ga da davanje lažnog iskaza o nalazu i mišljenju predstavlja krivično djelo.
(2) Vještak će položiti zakletvu, odnosno dati izjavu prije svjedočenja.
(3) Zakletva, odnosno izjava se daje usmeno.
(4) Tekst zakletve, odnosno izjave glasi: "Zaklinjem se čašću-izjavljujem da ću govoriti istinu i da
ću tačno i potpuno iznijeti svoj nalaz i mišljenje."
(5) Pisani nalaz i mišljenje vještaka bit će prihvaćen kao dokazni materijal samo ukoliko je taj
vještak svjedočio na pretresu.
Otpuštanje svjedoka i vještaka

(1) Saslušani svjedoci i vještaci ostat će ispred sudnice ukoliko ih sudija, odnosno predsjednik
vijeća potpuno ne otpusti nakon ispitivanja od strane stranaka i branilaca, odnosno suda.
(2) Na prijedlog stranke ili branioca ili po službenoj dužnosti, sudija, odnosno predsjednik vijeća
može narediti da ispitani svjedoci i vještaci napuste sudnicu i da budu naknadno pozvani i
ponovo ispitani u prisustvu ili odsustvu ostalih svjedoka i vještaka.
Saslušanje van sudnice

(1) Ako se u toku suđenja sazna da svjedok ili vještak nije u mogućnosti da dođe pred sud, ili da
bi njegov dolazak bio povezan s nesrazmjernim teškoćama, sudija, odnosno predsjednik vijeća
može narediti da se svjedok, odnosno vještak ispita van sudnice - ukoliko njegovo svjedočenje

smatra važnim. Sudija, odnosno predsjednik vijeća, stranke i branilac će prisustvovati ispitivanju,
a ispitivanje će se sprovesti u skladu s članom 262 ovog zakona.
(2) Ako sudija, odnosno predsjednik vijeća nađe da je to neophodno, ispitivanje svjedoka se može
izvršiti prilikom rekonstrukcije događaja van sudnice. Sudija, odnosno predsjednik vijeća, stranke
i branilac će biti prisutne na rekonstrukciji, a ispitivanje će se sprovesti u skladu s članom 262
ovog zakona.
(3) Stranke, branilac i oštećeni uvijek se pozivaju da prisustvuju ispitivanju svjedoka ili izvođenju
rekonstrukcije. Saslušanje će se sprovesti kao da se izvodi na glavnom pretresu, u skladu s članom
262 ovog zakona.
(4) Ako sudija, odnosno predsjednik vijeća nađe da je to neophodno, na ispitivanje maloljetnika
kao svjedoka shodno se primjenjuju odredbe člana 86 stava 6 i člana 90 ovog zakona.
Izuzeci od neposrednog sprovođenja dokaza

(1) Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom
direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje,
nakon čega se prilažu kao dokazni materijal ili za dodatno ispitivanje. U ovom slučaju, licu se
može dati mogućnost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz.
(2) Izuzetno od stava 1 ovog člana, zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije,
odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitana
lica umrla, duševno oboljela, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć, ili je
znatno otežan iz važnih uzroka.
(3) Ako se u toku glavnog pretresa optuženi koristi pravom da nije dužan iznijeti svoju odbranu
ili odgovarati na postavljena pitanja, zapisnik o iskazu optuženog koji je dat u istrazi može se po
odluci sudije ili predsjednika vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo ako je
optuženi prilikom saslušanja u istrazi bio upozoren u skladu s članom 78 stavom 2 tačkom c)
ovog zakona.
(4) Sud ne može zasnivati presudu kojom se optuženi oglašava krivim isključivo na dokazu iz
stava 3 ovog člana.
Zapisnici o dokaznom materijalu

(1) Zapisnik o uviđaju na licu mjesta, o pretresanju stana ili lica, o oduzimanju stvari, knjiga,
zapisnika i ostalih dokaza iznijet će se na glavnom pretresu da bi se utvrdio njihov sadržaj, a po
ocjeni sudije, odnosno predsjednika vijeća njihov sadržaj se može ukratko unijeti u zapisnik o
glavnom pretresu.
(2) Za provjeru vjerodostojnosti pismena, zapisa ili fotografije, potrebni su originalno pismeno,
zapis ili fotografija, osim ako nije drugačije propisano ovim zakonom.
(3) Izuzetno od stava 2 ovog člana, može se koristiti kao dokaz i ovjerena kopija originala, kao i
kopija koja je potvrđena kao neizmijenjena u odnosu na original.
(4) Dokazni materijal iz stava 1 ovog člana se čita ukoliko se stranke i branilac drugačije ne
dogovore.
Izmjena optužbe

Ako tužilac ocijeni da izvedeni dokazi ukazuju da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u
optužnici, on može na glavnom pretresu da izmijeni optužnicu. Radi pripremanja odbrane, glavni
pretres se može odgoditi. U ovom slučaju ne vrši se potvrđivanje optužnice.
Dopuna dokaznog postupka

(1) Nakon izvođenja dokaza sudija, odnosno predsjednik vijeća će upitati stranke i branioca da li
imaju još neki dokazni prijedlog.
(2) Ukoliko stranke i branilac nemaju nove dokazne prijedloge, sudija, odnosno predsjednik vijeća
će objaviti da je dokazni postupak završen.
Završna riječ

(1) Nakon završetka dokaznog postupka sudija, odnosno predsjednik vijeća će pozvati tužioca,
oštećenog, branioca i optuženog radi davanja završne riječi. Posljednja riječ uvijek pripada
optuženom.
(2) Ako optužnicu zastupa više tužilaca ili optuženi ima više od jednog branioca, svi mogu dati
završnu riječ, ali se njihova izlaganja ne mogu ponavljati.
Završetak glavnog pretresa

Nakon završnih riječi, sudija, odnosno predsjednik vijeća objavljuje da je glavni pretres završen, a
sud se povlači na vijećanje i glasanje radi donošenja presude.

GLAVA XXII

PRESUDA

Odjeljak 1 - Izricanje presude
Izricanje i objavljivanje presude

Presuda se izriče i objavljuje u ime Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
Vezanost presude za optužbu

(1) Presuda se može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na djelo koje je predmet
optužbe sadržane u potvrđenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici.
(2) Sud nije vezan za prijedloge tužioca u pogledu pravne ocjene djela.
Dokazi na kojima se zasniva presuda

(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.
(2) Sud je dužan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i na
osnovu takve ocjene izvede zaključak je li neka činjenica dokazana.
Odjeljak 2 - Vrste presuda
Meritorne i procesne presude

(1) Presudom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ili se oglašava krivim.
(2) Ako optužba obuhvata više krivičnih djela, u presudi će se izreći da li se i za koje djelo
optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ili se oglašava krivim.
Presuda kojom se optužba odbija

Presudu kojom se optužba odbija, sud će izreći:
a) ako za presuđenje sud nije nadležan,
b) ako je tužilac od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optužnice,
c) ako nije bilo potrebnog odobrenja ili ako je nadležni državni organ odustao od odobrenja,
d) ako je optuženi za isto djelo već pravosnažno osuđen, oslobođen od optužbe ili je postupak
protiv njega rješenjem pravosnažno obustavljen, a ne radi se o rješenju o obustavljanju postupka
iz člana 326 ovog zakona,
e) ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja ili se krivično gonjenje
ne može preduzeti zbog zastarjelosti ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično
gonjenje.
Presuda kojom se optuženi oslobađa od optužbe

Presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe, sud će izreći:
a) ako djelo za koje se optuženi optužuje po zakonu nije krivično djelo;
b) ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost optuženog;
c) ako nije dokazano da je optuženi učinio krivično djelo za koje se optužuje.
Presuda kojom se optuženi oglašava krivim

(1) U presudi kojom se optuženi oglašava krivim, sud će izreći:
a) za koje se krivično djelo optuženik oglašava krivim, uz navođenje činjenica i okolnosti koje
čine obilježja krivičnog djela, kao i onih od kojih zavisi primjena određene odredbe krivičnog
zakona,
b) zakonski naziv krivičnog djela i koje su odredbe krivičnog zakona primijenjene,
c) kakva se kazna izriče optuženom ili se po odredbama krivičnog zakona oslobađa od kazne,
d) odluku o uslovnoj osudi,
e) odluku o mjerama bezbjednosti, o oduzimanju imovinske koristi i odluku o vraćanju predmeta
(član 74) ako predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku, odnosno držaocu,
f) odluku o uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne,
g) odluku o troškovima krivičnog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu, kao i o tome da se
pravosnažna presuda ima objaviti putem sredstava javnog informisanja.
(2) Ako je optuženom izrečena novčana kazna, u presudi će se odrediti rok u kojem se novčana
kazna ima platiti i način zamjene izvršenja novčane kazne u slučaju da se novčana kazna ne plati.
Odjeljak 3 - Objavljivanje presude
Vrijeme i mjesto objavljivanja presude

(1) Pošto je presuda izrečena, sud će je odmah objaviti. Ako sud nije u mogućnosti da istog dana
po završetku glavnog pretresa izrekne presudu, odložit će objavljivanje presude najviše za tri dana
i odredit će vrijeme i mjesto objavljivanja presude.
(2) Sud će u prisutnosti stranaka, branilaca, zakonskih zastupnika i opunomoćenika javno
pročitati izreku i saopštiti ukratko razloge presude.
(3) Objavljivanje presude će se izvršiti i kad stranka, branilac, zakonski zastupnik ili
opunomoćenik nije prisutan. Sud može odlučiti da optuženom koji je odsutan, presudu usmeno
saopšti sudija, odnosno predsjednik vijeća ili da mu se presuda samo dostavi.
(4) Ako je javnost na glavnom pretresu bila isključena, izreka presude će se uvijek pročitati u
javnom zasjedanju. Vijeće će odlučiti hoće li i koliko isključiti javnost prilikom objavljivanja
razloga presude.
(5) Svi prisutni saslušat će čitanje izreke presude stojeći.
Pritvor nakon izricanja presude

Za određivanje, produženje ili ukidanje pritvora poslije objavljivanja presude primjenjivat će se
odredba člana 138 ovog zakona.
Pouka o pravu na žalbu i druga upozorenja

(1) Po objavljivanju presude, sudija odnosno predsjednik vijeća će poučiti optuženog i oštećenog
o pravu na žalbu, kao i o pravu na odgovor na žalbu.
(2) Ako je optuženom izrečena uslovna osuda, upozorit će ga sudija, odnosno predsjednik vijeća
na značaj uslovne osude i na uslove kojih se mora pridržavati.
(3) Sudija, odnosno predsjednik vijeća će upozoriti optuženog da do pravosnažnog okončanja
postupka obavijesti sud o svakoj promjeni adrese.
Odjeljak 4 - Pismena izrada i dostavljanje presude
Pismena izrada presude

(1) Presuda koja je objavljena mora se pismeno izraditi u roku od 15 dana po objavljivanju, a u
složenim stvarima, izuzetno u roku od 30 dana. Ako presuda nije izrađena u tim rokovima, sudija,
odnosno predsjednik vijeća je dužan da obavijesti predsjednika suda zbog čega to nije učinjeno.
Predsjednik suda će, po potrebi, preduzeti mjere da se presuda što prije izradi.
(2) Presudu potpisuju sudija, odnosno predsjednik vijeća i zapisničar.
(3) Ovjereni prepis presude dostavit će se tužiocu i oštećenom, a optuženom i braniocu saglasno
članu 171 ovog zakona. Ako se optuženi nalazi u pritvoru, ovjereni prepisi presude moraju biti
dostavljeni u rokovima iz stava 1 ovog člana.
(4) Optuženom i oštećenom dostavit će se i pouka o pravu na žalbu.
(5) Ovjereni prepis presude sud će s poukom o pravu na žalbu dostaviti licu čiji je predmet
oduzet tom presudom, kao i pravnom licu kojemu je izrečeno oduzimanje imovinske koristi.
Pravosnažna presuda će se dostaviti oštećenom.
Sadržaj presude

(1) Pismeno izrađena presuda mora potpuno odgovarati presudi koja je objavljena. Presuda mora
imati uvod, izreku i obrazloženje.
(2) Uvod presude sadrži: naznačenje da se presuda izriče u ime Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine, naziv suda, ime i prezime predsjednika i članova vijeća i zapisničara, ime i prezime
optuženog, krivično djelo za koje je optužen i da li je bio prisutan na glavnom pretresu, dan
glavnog pretresa i da li je glavni pretres bio javan, ime i prezime tužioca, branioca, zakonskog
zastupnika i opunomoćenika koji su bili prisutni na glavnom pretresu i dan objavljivanja izrečene
presude.
(3) Izreka presude sadrži lične podatke o optuženom i odluku kojom se optuženi oglašava krivim
za krivično djelo za koje je optužen ili kojom se oslobađa od optužbe za to djelo ili kojom se
optužba odbija.
(4) Ako je optuženi oglašen krivim, izreka presude mora obuhvatiti potrebne podatke iz člana 285
ovog zakona, a ako je oslobođen od optužbe ili je optužba odbijena, izreka presude mora
obuhvatiti opis djela za koje je optužen i odluku o troškovima krivičnog postupka i
imovinskopravnom zahtjevu, ako je bio postavljen.
(5) U slučaju stjecaja krivičnih djela sud će u izreku presude unijeti kazne utvrđene za svako
pojedinačno krivično djelo, a zatim jedinstvenu kaznu koja je izrečena za sva djela u stjecaju.
(6) U obrazloženju presude sud će iznijeti razloge za svaku tačku presude.
(7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili
nedokazane, dajući naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, iz kojih razloga nije
uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno
svjedok ili vještak čiji je iskaz pročitan, kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih
pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li postoji krivično djelo i krivična odgovornost optuženog i
pri primjenjivanju određenih odredaba krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo.
(8) Ako je optuženom izrečena kazna, u obrazloženju će se navesti koje je okolnosti sud uzeo u
obzir pri odmjeravanju kazne. Sud će posebno obrazložiti kojim se razlozima rukovodio pri
odluci da kaznu treba ublažiti ili optuženog osloboditi od kazne ili izreći uslovnu osudu ili da
treba izreći mjeru bezbjednosti ili oduzimanje imovinske koristi.
(9) Ako se optuženi oslobađa od optužbe, u obrazloženju će se naročito navesti iz kojih se
razloga iz člana 284 ovog zakona to čini.
(10) U obrazloženju presude kojom se optužba odbija sud se neće upuštati u ocjenu glavne stvari,
nego će se ograničiti samo na razloge za odbijanje optužbe.
Ispravke u presudi

(1) Pogreške u imenima i brojevima, kao i druge očigledne pogreške u pisanju i računanju,
nedostatke u obliku i nesaglasnosti pismeno izrađene presude sa originalom ispravit će, posebnim
rješenjem, sudija odnosno predsjednik vijeća na zahtjev stranke i branioca ili po službenoj
dužnosti.
(2) Ako postoji nesaglasnost između pismeno izrađene presude i njenog originala u pogledu
podataka iz člana 285 stava 1 tački od a) do e) i tačke g) ovog zakona, rješenje o ispravci dostavit
će se licima iz člana 289 ovog zakona. U tom slučaju rok za žalbu protiv presude teče od dana
dostavljanja tog rješenja, protiv koga posebna žalba nije dopuštena.

GLAVA XXIII

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

Odjeljak 1 - Žalba na prvostepenu presudu
Pravo na žalbu i rok

(1) Protiv presude donesene u prvom stepenu može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana
dostavljanja prepisa presude.
(2) U složenim stvarima, na zahtjev stranaka i branioca, sud može da produži rok za žalbu
najduže za 15 dana.
(3) Do odluke suda o zahtjevu iz stava 2 ovog člana, ne teče rok za žalbu.
(4) Blagovremeno podnesena žalba odlaže izvršenje presude.
Subjekti žalbe

(1) Žalbu mogu da podnesu stranke, branilac i oštećeni.
(2) U korist optuženog žalbu mogu podnijeti zakonski zastupnik, bračni, odnosno vanbračni drug
optuženog, roditelj ili dijete i usvojilac odnosno usvojenik. Rok za žalbu i u tom slučaju teče od
dana kad je optuženom ili njegovom braniocu dostavljen prepis presude.
(3) Tužilac može da podnese žalbu kako na štetu tako i u korist optuženog.
(4) Oštećeni može da pobija presudu samo zbog odluke suda o troškovima krivičnog postupka i
odluke o imovinskopravnom zahtjevu.
(5) Žalbu može da podnese i lice čiji je predmet oduzet ili od kojega je oduzeta imovinska korist
pribavljena krivičnim djelom.
(6) Branilac i lica iz stava 2 ovog člana mogu da podnesu žalbu i bez naročitog ovlaštenja
optuženog, ali ne i protiv njegove volje - osim ako je optuženom izrečena kazna dugotrajnog
zatvora.
Odricanje i odustajanje od žalbe

(1) Optuženi se može odreći prava na žalbu samo nakon što mu je presuda dostavljena. Optuženi
se i prije toga može odreći prava na žalbu ako se tužilac odrekao prava na žalbu, osim ako bi
optuženi po presudi imao da izdržava kaznu zatvora. Do donošenja odluke vijeća Apelacionog
suda, optuženi može da odustane od već podnesene žalbe.
(2) Tužilac se može odreći prava na žalbu od trenutka objavljivanja presude pa do isteka roka za
podnošenje žalbe, a može do donošenja odluke vijeća Apelacionog suda odustati od već
podnesene žalbe.
(3) Odricanje i odustajanje od žalbe ne može se opozvati.
Sadržaj žalbe i otklanjanje nedostataka žalbe

(1) Žalba treba sadržavati:
a) označenje presude protiv koje se podnosi žalba (naziv suda, broj i datum presude),
b) osnov za pobijanje presude,
c) obrazloženje žalbe,
d) prijedlog da se pobijena presuda potpuno ili djelimično ukine ili preinači,
e) potpis lica koje podnosi žalbu.
(2) Ako je žalbu podnio optuženi ili drugo lice iz člana 293 stava 2 ovog zakona, a optuženi nema
branioca ili ako je žalbu podnio oštećeni koji nema opunomoćenika, a žalba nije sastavljena u
skladu sa odredbama stava 1 ovog člana, sud će pozvati žalioca da u određenom roku dopuni
žalbu pismenim podneskom ili usmeno na zapisniku kod suda. Ako žalilac ne postupi po ovom
pozivu, sud će odbaciti žalbu ako ne sadrži podatke iz stava 1 tački b), c) i e) ovog člana, a ako
žalba ne sadrži podatak iz stava 1 tačke a) ovog člana - odbacit će je ako se ne može utvrditi na
koju se presudu odnosi. Ako je žalba podnesena u korist optuženog, dostavit će se vijeću

Apelacionog suda ako se može utvrditi na koju se presudu odnosi, a odbacit će se ako se to ne
može utvrditi.
(3) Ako je žalbu podnio oštećeni koji ima opunomoćenika ili tužilac, a žalba ne sadrži podatke iz
stava 1 tački b) c) i e) ovog člana ili ako žalba ne sadrži podatak iz stava 1 tačke a) ovog člana, a
ne može se utvrditi na koju se presudu odnosi, žalba će se odbaciti. Žalba sa ovim nedostacima
podnesena u korist optuženog koji ima branioca dostavit će se vijeću Apelacionog suda ako se
može utvrditi na koju se presudu odnosi, a odbacit će se ako se to ne može utvrditi.
(4) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu
mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. Žalilac je dužan da navede razloge zašto ih ranije
nije iznio. Pozivajući se na nove činjenice, žalilac je dužan da navede dokaze kojima bi se te
činjenice imale dokazati, a pozivajući se na nove dokaze - dužan je da navede činjenice koje
pomoću tih dokaza želi da dokaže.
Žalbeni osnovi

Presuda se može pobijati:
a) zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka,
b) zbog povrede krivičnog zakona,
c) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,
d) zbog odluke o krivičnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima
krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o objavljivanju presude
putem sredstava javnog informisanja.
Bitne povrede odredaba krivičnog postupka

(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:
a) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude učestvovao sudija koji nije
učestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravosnažnom odlukom izuzet od suđenja,
b) ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti,
c) ako je glavni pretres održan bez lica čija je prisutnost na glavnom pretresu po zakonu obavezna
ili ako je optuženom, braniocu, ili oštećenom protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno da na
glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa,
d) ako je povrijeđeno pravo na odbranu,
e) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnom pretresu,
f) ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa,
g) ako je sud donio presudu a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno odbio optužbu zbog
stvarne nenadležnosti,
h) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe,
i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnivati
presuda,
j) ako je optužba prekoračena,
k) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda
uopće ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.
(2) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako sud u toku glavnog pretresa ili
prilikom donošenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog
zakona, a to je bilo ili je moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude.
Povrede krivičnog zakona

Povreda krivičnog zakona postoji ako je krivični zakon povrijeđen u pitanju:
a) da li je djelo za koje se optuženi goni krivično djelo,
b) postoje li okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost,
c) postoje li okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, a naročito da li je nastupila zastarjelost
krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno usljed amnestije ili pomilovanja ili je stvar već
pravosnažno presuđena,
d) da li je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može
primijeniti,
e) da li je odlukom o kazni ili uslovnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri bezbjednosti ili o
oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu,
f) da li su pravilno primijenjene odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne.
Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

(1) Presuda se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kad je
sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio.
(2) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi
dokazi.
Odluke o krivičnopravnoj sankciji, troškovima postupka, imovinskopravnom zahtjevu i
objavljivanju presude

(1) Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni i uslovnoj osudi kad tom odlukom nije
prekoračeno zakonsko ovlaštenje, ali sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti
koje utiču da kazna bude veća ili manja i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio
odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, ili o uslovnoj osudi, iako su za to postojali
zakonski uslovi.
(2) Odluka o mjeri bezbjednosti ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati ako ne
postoji povreda zakona iz člana 298 tačke e) ovog zakona, ali je sud nepravilno donio ovu odluku
ili nije izrekao mjeru bezbjednosti, odnosno oduzimanje imovinske koristi, iako su za to postojali
zakonski uslovi. Iz istih razloga može se pobijati odluka o troškovima krivičnog postupka.
(3) Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju presude putem sredstava
javnog informisanja može se pobijati kad je sud o ovim pitanjima donio odluku protivno
zakonskim odredbama.
Podnošenje žalbe

(1) Žalba se podnosi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i
branioca - radi davanja odgovora.
(2) Neblagovremenu (član 311) i nedopuštenu (član 312) žalbu odbacit će rješenjem sudija,
odnosno predsjednik vijeća.
Odgovor na žalbu

Primjerak žalbe dostavlja se protivnoj stranci i braniocu (član 171) koji mogu u roku od osam
dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu. Žalba i odgovor na žalbu, sa svim spisima
i prepisom zapisnika s glavnog pretresa, dostavlja se Apelacionom sudu.
Sudija izvjestilac

(1) Kad spis po žalbi stigne Apelacionom sudu, predsjednik suda dostavlja spis predsjedniku
vijeća koji određuje sudiju izvjestioca.
(2) Sudija izvjestilac može, po potrebi, od sudije, odnosno predsjednika vijeća koje je donijelo
pobijenu presudu pribaviti izvještaj o povredama odredaba krivičnog postupka, a može i
provjeriti navode žalbe u pogledu novih dokaza i novih činjenica ili pribaviti potrebne izvještaje ili
spise.
(3) Kada sudija izvjestilac pripremi spis, predsjednik vijeća će zakazati sjednicu vijeća.
Sjednica vijeća

(1) O sjednici vijeća obavijestit će se tužilac, optuženi i njegov branilac.
(2) Ako se optuženi nalazi u pritvoru ili na izdržavanju kazne, obezbijedit će se njegova
prisutnost.
(3) Sjednica vijeća počinje izlaganjem podnosioca žalbe, a nakon toga druga stranka izlaže
odgovor na žalbu. Vijeće može od stranaka i branioca koji su prisutni sjednici zatražiti potrebno
objašnjenje u vezi sa žalbom i odgovorom na žalbu. Stranke i branilac mogu predložiti da se
pročitaju pojedini spisi i mogu, po dopuštenju predsjednika vijeća, dati dodatna objašnjenja za
svoje stavove iz žalbe, odnosno odgovora na žalbu ne ponavljajući ono što je sadržano u
objašnjenjima.
(4) Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprečava održavanje sjednice
vijeća.
(5) Na sjednici vijeća kojoj su prisutne stranke i branilac, javnost se može isključiti samo pod
uslovima određenim ovim zakonom (članovi od 235 do 237).
(6) Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima.
(7) Rješenja iz članova 311 i 312 ovog zakona mogu se donijeti i bez obavještavanja stranaka i
branioca o sjednici vijeća.
Odlučivanje u sjednici vijeća ili pretresu

(1) Apelacioni sud donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa.
(2) Da li će se održati pretres odlučuje Apelacioni sud u sjednici vijeća.
(3) Pretres pred Apelacionim sudom održat će se samo ako je potrebno da se zbog pogrešno ili
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izvedu novi dokazi ili ponove već ranije izvedeni dokazi
i ako postoje opravdani razlozi da se predmet ne vrati prvostepenom sudu na ponovni glavni
pretres.
(4) Na pretres pred Apelacionim sudom pozivaju se optuženi i njegov branilac, tužilac, oštećeni,
zakonski zastupnici i opunomoćenici oštećenog, kao i oni svjedoci i vještaci za koje sud odluči da
se saslušaju.
(5) Na pismenu izradu odluke donesene na sjednici vijeća primjenjuju se rokovi iz člana 289 stava
1 ovog zakona.
Granice ispitivanja presude

Apelacioni sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, a po službenoj dužnosti
da li je na štetu optuženog povrijeđen Krivični zakon.

Zabrana reformatio in peius

Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu.
Prošireno dejstvo žalbe

Žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede krivičnog
zakona podnesena u korist optuženog sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji
i o oduzimanju imovinske koristi (član 300).
Beneficium cohaesionis

Ako vijeće Apelacionog suda povodom ma čije žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio
odluku u korist optuženog od koristi i za kojeg od saoptuženih koji nije podnio žalbu ili je nije
podnio u tom pravcu, postupit će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji.
Odluke po žalbi

(1) Apelacioni sud može odbaciti žalbu kao neblagovremenu ili kao nedopuštenu ili odbiti žalbu
kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu ili preinačiti prvostepenu presudu, ili ukinuti
ovu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili odrediti održavanje
pretresa pred Apelacionim sudom.
(2) Pretres pred Apelacionim sudom mora se održati ako je u istom krivičnom predmetu presuda
već jednom bila ukinuta.
Odbacivanje žalbe kao neblagovremene

Žalba će se odbaciti rješenjem kao neblagovremena ako se utvrdi da je podnesena nakon proteka
zakonskog roka za njeno podnošenje.
Odbacivanje žalbe kao nedopuštene

Žalba će se odbaciti rješenjem kao nedopuštena ako se utvrdi da je žalbu podnijelo lice koje nije
ovlašteno za podnošenje žalbe ili lice koje se odreklo prava na žalbu ili ako se utvrdi odustanak
od žalbe ili da je poslije odustajanja ponovno podnesena žalba ili ako žalba po zakonu nije
dopuštena.
Odbijanje žalbe

Apelacioni sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu kad
utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom.
Preinačenje prvostepene presude

(1) Apelacioni sud će, uvažavajući žalbu, presudom preinačiti prvostepenu presudu ako smatra da
su odlučne činjenice u prvostepenoj presudi pravilno i potpuno utvrđene i da se, s obzirom na
utvrđeno činjenično stanje, po pravilnoj primjeni zakona, ima donijeti drugačija presuda, a prema
stanju stvari i u slučaju povrede iz člana 297 stava 1 tački f), g), h), i) i j) ovog zakona.
(2) Ako su se zbog preinačenja prvostepene presude stekli uslovi da se odredi, odnosno ukine
pritvor na osnovu člana 138 stavova 1 i 2 ovog zakona, Apelacioni sud će o tome donijeti
posebno rješenje protiv koga nije dopuštena žalba.
Ukidanje prvostepene presude

(1) Apelacioni sud će, uvažavajući žalbu, rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i vratiti predmet
na ponovno suđenje ako utvrdi da:
a) postoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka, osim u slučaju iz člana 314 stava 1 ovog
zakona,
b) je zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja potrebno odrediti novi glavni
pretres pred prvostepenim sudom.
(2) Apelacioni sud može narediti da se novi glavni pretres održi pred drugim sudijom, odnosno
pred potpuno izmijenjenim vijećem.
(3) Apelacioni sud može i samo djelimično ukinuti prvostepenu presudu, ako se pojedini dijelovi
presude mogu izdvojiti bez štete za pravilno suđenje.
(4) Ako se optuženi nalazi u pritvoru, Apelacioni sud će ispitati postoje li još razlozi za pritvor i
donijet će rješenje o produženju ili ukidanju pritvora. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa
njegovo izvršenje.
Obrazloženje odluke kojom se ukida prvostepena presuda

(1) U obrazloženju presude, odnosno rješenja kojim se ukida prvostepena presuda, Apelacioni
sud treba ocijeniti žalbene navode.
(2) Kada se prvostepena presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, u
obrazloženju treba navesti koje su odredbe povrijeđene i u čemu se povrede sastoje.
(3) Kada se prvostepena presuda ukida zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja, navest će se u čemu se sastoje nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja, odnosno zašto
su novi dokazi i činjenice važni i od uticaja za donošenje pravilne odluke.
Pretres pred Apelacionim sudom

(1) Odredbe koje se odnose na glavni pretres u prvostepenom postupku shodno se primjenjuju i
na pretres pred Apelacionim sudom.
(2) Ako Apelacioni sud ustanovi da je potrebno ponovo izvesti neki od već izvedenih dokaza u
prvostepenom postupku, iskazi saslušanih svjedoka i vještaka i pismeni nalaz i mišljenje bit će
prihvaćeni kao dokazi i mogu biti pročitani ili reprodukovani ukoliko su ti svjedoci i vještaci
prilikom svjedočenja bili unakrsno ispitani od suprotne stranke ili branioca, ili nisu bili unakrsno
ispitani od suprotne stranke ili branioca iako im je to bilo omogućeno, kao i u slučaju ako je to
ovim zakonom drugačije određeno, te ukoliko se radi o dokazima iz člana 261 stava 2 tačke e)
ovog zakona.
(3) Ostale dokaze koji su pravilno izvedeni u prvostepenom postupku Apelacioni sud nije dužan
ponovo da izvodi na pretresu, ali je obavezan određeno naznačiti koji su to dokazi i navesti da će
oni biti uvršteni u dokazni materijal pri donošenju drugostepene odluke.
Dostavljanje odluke Apelacionog suda i postupanje prvostepenog suda

(1) Apelacioni sud će vratiti sve spise sudu prvog stepena s dovoljnim brojem ovjerenih prepisa
svoje odluke radi dostave strankama i drugim zainteresovanim licima.
(2) Prvostepeni sud kome je predmet upućen na suđenje, uzet će za osnovu raniju optužnicu.
Ako je presuda prvostepenog suda djelimično ukinuta, prvostepeni sud će za osnovu uzeti samo
onaj dio optužbe koji se odnosi na ukinuti dio presude.
(3) Na novom glavnom pretresu, stranke i branilac mogu isticati nove činjenice i iznositi nove
dokaze.
(4) Prvostepeni sud je dužan da izvede sve procesne radnje i raspravi sva sporna pitanja na koja je
ukazao Apelacioni sud u svojoj odluci. Iskazi saslušanih svjedoka i vještaka i pisani nalaz i
mišljenje bit će prihvaćeni kao dokazni materijal ukoliko su ti svjedoci i vještaci prilikom
svjedočenja bili unakrsno ispitani od suprotne stranke ili branioca, ili nisu bili unakrsno ispitani
od suprotne stranke ili branioca iako im je to bilo omogućeno, kao i u slučaju ako je to ovim
zakonom drugačije određeno, te ukoliko je riječ o dokazu iz člana 261 stava 2 tačke e) ovog
zakona.
(5) Pri izricanju nove presude prvostepeni sud je vezan zabranom propisanom u članu 307 ovog
zakona.
Odjeljak 1a - Žalba na drugostepenu presudu
Opća odredba

(1) Protiv presude Apelacionog suda dozvoljena je žalba u slučaju:
a) ako je vijeće preinačilo prvostepenu presudu kojom je optuženi oslobođen od optužbe i izreklo
presudu kojom se optuženi oglašava krivim;
b) ako je vijeće povodom žalbe na oslobađajuću presudu na pretresu donijelo presudu kojom se
optuženi oglašava krivim.
(2) O žalbi protiv drugostepene presude odlučuje Apelacioni sud u trećem stepenu.
(3) Odredbe člana 309 ovog zakona primjenjivat će se i na saoptuženog koji nije izjavio žalbu
protiv drugostepene odluke.
(4) Pred ovim vijećem ne može se održati pretres.
Odjeljak 2 - Žalba na rješenje
Dopuštenost žalbe na rješenje

(1) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu, stranke, branilac i lica čija su prava povrijeđena
mogu da podnesu žalbu uvijek kad u ovom zakonu nije izričito određeno da žalba nije dopuštena.
(2) Rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude mogu se pobijati samo u
žalbi na presudu.
Opći rok za podnošenje žalbe

(1) Žalba se podnosi Osnovnom sudu.
(2) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, žalba na rješenje podnosi se u roku od tri dana
od dana dostavljanja rješenja.
Suspenzivno dejstvo žalbe

Ako u ovom zakonu nije drugačije određeno, podnošenjem žalbe na rješenje odlaže se izvršenje
rješenja protiv koga je podnesena žalba.
Odlučivanje o žalbi na rješenje

(1) O žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu odlučuje Apelacioni sud, ako ovim
zakonom nije drugačije određeno.
(2) O žalbi protiv rješenja sudije za prethodni postupak, odnosno sudije za prethodno saslušanje,
odlučuje Apelacioni sud, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(3) Odlučujući o žalbi Apelacioni sud može rješenjem da odbaci žalbu kao neblagovremenu ili
kao nedopuštenu, odbije žalbu kao neosnovanu ili uvaži žalbu i rješenje preinači ili ukine i, po
potrebi, predmet uputi na ponovno odlučivanje.
Shodna primjena odredbi o žalbi na prvostepenu presudu

Na postupak po žalbi na rješenje shodno se primjenjuju odredbe članova 293, 295 i 301 stava 2,
člana 303 stava 1 i članova 306, 307 i 309 ovog zakona.
Shodna primjena odredaba ovog zakona i na druga rješenja

Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, odredbe člana 318 i 322 ovog zakona shodno se
primjenjuju i na sva ostala rješenja koja se donose po ovom zakonu.

GLAVA XXIV

VANREDNI PRAVNI LIJEK
Ponavljanje postupka
Opća odredba

Krivični postupak koji je dovršen pravosnažnim rješenjem ili pravosnažnom presudom može se
na zahtjev ovlaštenog lica ponoviti samo u slučajevima i pod uslovima predviđenim u ovom
zakonu.
Nepravo ponavljanje krivičnog postupka

(1) Pravosnažna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka ako je u dvjema
presudama ili u više presuda protiv istog osuđenog pravosnažno izrečeno više kazni, a nisu
primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana sud će ovom presudom preinačiti ranije presude u pogledu
odluka o kazni i izreći jedinstvenu kaznu. Za donošenje nove presude nadležan je prvostepeni
sud koji je sudio u stvari u kojoj je izrečena najstrožija vrsta kazne, a kod istovrsnih kazni - sud
koji je izrekao najveću kaznu, a ako su kazne jednake - sud koji je posljednji izrekao kaznu.
(3) Novu presudu donosi vijeće Osnovnog suda na prijedlog tužioca ili osuđenog, odnosno
branioca, a po saslušanju protivne stranke.
(4) Ako su u slučaju iz stava 1 ovog člana prilikom izricanja kazne uzete u obzir i presude drugih
sudova, ovjereni prepis nove pravosnažne presude bit će dostavljen i tim sudovima.
(5) U postupku nepravog ponavljanja krivičnog postupka ne primjenjuju se odredbe člana 304
ovog zakona.
Nastavljanje krivičnog postupka

Ako je krivični postupak rješenjem pravosnažno obustavljen ili je presudom optužba
pravosnažno odbijena zato što nije bilo potrebnog odobrenja, postupak će se na zahtjev tužioca
nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke.
Ponavljanje postupka završenog pravosnažnim rješenjem

(1) Ako je izvan slučajeva iz člana 325 ovog zakona krivični postupak pravosnažno obustavljen
prije početka glavnog pretresa, na zahtjev tužioca može da se dozvoli ponavljanje krivičnog
postupka ako se podnesu novi dokazi na osnovu kojih se sud može uvjeriti da su se stekli uslovi
za ponovno pokretanje krivičnog postupka.
(2) Krivični postupak pravosnažno obustavljen do početka glavnog pretresa može se ponoviti
kad je tužilac odustao od gonjenja, ako se dokaže da je do odustanka došlo usljed krivičnog djela
zloupotrebe službenog položaja tužioca. U pogledu dokazivanja krivičnog djela tužioca
primjenjivat će se odredbe člana 327 stava 2 ovog zakona.
Ponavljanje postupka u korist osuđenog

(1) Krivični postupak završen pravosnažnom presudom može se ponoviti u korist osuđenog:
a) ako se dokaže da je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka, vještaka
ili tumača;
b) ako se dokaže da je do presude došlo usljed krivičnog djela sudije ili lica koje je vršilo istražne
radnje;
c) ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu
mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu, a koji su sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima
podobni da prouzrokuju oslobađanje lica koje je bilo osuđeno ili njegovu osudu po blažem
krivičnom zakonu;
d) ako je neko lice za isto krivično djelo više puta osuđeno ili ako je više lica osuđeno zbog istog
djela koje je moglo učiniti samo jedno lice ili neko od njih;
e) ako se u slučaju osude za produženo krivično djelo ili za drugo krivično djelo koje po zakonu
obuhvata više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi

koji ukazuju da osuđeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude, a postojanje ovih
činjenica bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne;
f) ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Dom za ljudska prava ili Evropski sud za ljudska prava
utvrdi da su u toku postupka kršena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda zasnovana
na tom kršenju.
(2) U slučajevima iz stava 1 tački a) i b) ovog člana mora se pravosnažnom presudom dokazati da
su navedena lica oglašena krivim za odnosna krivična djela. Ako se postupak protiv ovih lica ne
može sprovesti zbog toga što su umrla ili što postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje,
činjenice iz stava 1 tački a) i b) ovog člana mogu se utvrditi i drugim dokazima.
Ponavljanje postupka na štetu optuženog

(1) Krivični postupak se može ponoviti na štetu optuženog ako je presuda kojom se optužba
odbija donesena zbog odustanka tužioca od optužbe, a dokaže se da je do ovog odustanka došlo
usljed krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužioca.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana primjenjuju se odredbe člana 327 stava 2 ovog zakona.
Lica ovlaštena na podnošenje zahtjeva

(1) Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka mogu da podnesu stranke i branilac, a poslije smrti
osuđenog zahtjev u njegovu korist mogu da podnesu tužilac i lica iz člana 293 stava 2 ovog
zakona.
(2) Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u korist osuđenog može se podnijeti i pošto je
osuđeni izdržao kaznu, i bez obzira na zastarjelost, amnestiju ili pomilovanje.
(3) Ako sud sazna da postoji razlog za ponavljanje krivičnog postupka, obavijestit će o tome
osuđenog, odnosno lice koje je ovlašteno da u korist osuđenog podnese zahtjev.
Postupanje po zahtjevu

(1) O zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka odlučuje vijeće Osnovnog suda.
(2) U zahtjevu se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu traži ponavljanje i kojim se
dokazima potkrjepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. Ako zahtjev ne sadrži ove podatke,
sud će pozvati podnosioca da u određenom roku zahtjev dopuni.
(3) Prilikom rješavanja o zahtjevu, u vijeću neće učestvovati sudija koji je učestvovao u donošenju
presude u ranijem postupku.
Odlučivanje o zahtjevu

(1) Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg postupka
utvrdi da je zahtjev podnijelo neovlašteno lice ili da nema zakonskih uslova za ponavljanje
postupka ili da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva već bili izneseni u ranijem
zahtjevu za ponavljanje postupka koji je odbijen pravosnažnim rješenjem suda ili da činjenice i
dokazi očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dopusti ponavljanje ili da podnosilac
zahtjeva nije postupio po članu 330 stavu 2 ovog zakona.
(2) Ako sud ne odbaci zahtjev, dostavit će se prepis zahtjeva protivnoj stranci koja ima pravo u
roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne
rok za davanje odgovora, predsjednik vijeća odredit će da se izvide činjenice i pribave dokazi na
koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev.
(3) Poslije provedenih izviđaja sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za ponavljanje
postupka na način iz člana 332 stava 2 ovog člana.
Dopuštenje za ponavljanje postupka

(1) Sud će, ako ne odredi da se izviđaj dopuni, na osnovu rezultata izviđaja zahtjev uvažiti i
dopustiti ponavljanje krivičnog postupka ili će zahtjev odbiti, ako novi dokazi nisu podobni da
dovedu do ponavljanja krivičnog postupka.
(2) Ako sud nađe da razlozi zbog kojih je dopustio ponavljanje postupka u korist optuženog
postoje i za kojeg od saoptuženih koji nije podnio zahtjev za ponavljanje postupka, postupit će
po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji.
(3) U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka sud će odlučiti da se odmah
zakaže novi glavni pretres.
(4) Ako je zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka podnesen u korist osuđenog, a sud smatra s
obzirom na podnesene dokaze da osuđeni može u ponovljenom postupku biti osuđen na takvu
kaznu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu, ili da može biti
oslobođen od optužbe ili da optužba može biti odbijena - odredit će da se izvršenje presude
odloži, odnosno prekine.
(5) Kad rješenje kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka postane pravosnažno, obustavit
će se izvršenje kazne, ali će sud, po prijedlogu tužioca, odrediti pritvor ako postoje uslovi iz člana
132 ovog zakona.
Pravila ponovljenog postupka

(1) Na ponovljeni postupak koji se vodi na osnovu rješenja kojim je dopušteno ponavljanje
krivičnog postupka, primjenjuju se iste odredbe kao i na prethodni postupak. U ponovljenom
postupku sud nije vezan za rješenja donesena u prethodnom postupku.
(2) Ako se ponovljeni postupak obustavi do početka glavnog pretresa, sud će rješenjem o
obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu.
(3) Kad sud u ponovljenom postupku donese presudu, izreći će da se prethodna presuda
djelimično ili u cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja na snazi. U kaznu koju odredi novom
presudom sud će optuženom uračunati izdržanu kaznu, a ako je ponavljanje određeno samo za
neko od djela za koje je optuženi bio osuđen, sud će izreći novu jedinstvenu kaznu.
(4) Sud je u ponovljenom postupku vezan zabranom iz člana 307 ovog zakona.

III - POSEBNI POSTUPCI

GLAVA XXV

POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA
Opća odredba

(1) Za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili novčanom kaznom kao
glavnom kaznom, a za koje je prikupio dovoljno dokaza koji pružaju osnov za tvrdnju da je
osumnjičeni učinio krivično djelo, tužilac može u optužnici zatražiti od suda da izda kazneni
nalog - u kojem će optuženom izreći određenu krivičnopravnu sankciju ili mjeru bez provođenja
glavne rasprave.
(2) Tužilac može da zatraži izricanje jedne ili više sljedećih krivičnopravnih sankcija: novčanu
kaznu, uslovnu osudu ili mjeru bezbjednosti: zabranu obavljanja određenih poziva, djelatnosti ili
dužnosti, zabranu upravljanja motornim vozilima ili oduzimanje predmeta, kao i mjeru
oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.
(3) Izricanje novčane kazne može se zatražiti u visini koja ne može biti veća od 50.000 KM.
Neprihvatanje zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga

(1) Sudija će odbaciti zahtjev za izdavanje kaznenog naloga ako ustanovi da postoji osnov za
spajanje postupka iz člana 25 ovog zakona, ako se radi o krivičnom djelu za koje se takav zahtjev
ne može postaviti ili ako je tužilac zatražio izricanje krivičnopravne sankcije ili mjere koja po
zakonu nije dopuštena.
(2) O žalbi tužioca protiv rješenja o odbačaju odlučuje Apelacioni sud u roku od 48 sati.
(3) Ako sudija smatra da podaci u optužnici ne pružaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog
naloga ili da se prema tim podacima može očekivati izricanje neke druge krivične sankcije ili
mjere, a ne one koju je zatražio tužilac, postupit će s optužnicom kao da je podnijeta na potvrdu i
postupiti u skladu s članom 228 ovog zakona.

Prihvatanje zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga

(1) Ako se složi za zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga, sudija će potvrditi optužnicu i
zakazati saslušanje optuženog bez odgađanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana
potvrđivanja optužnice.
(2) Na saslušanju je potrebno prisustvo stranaka i branilaca. U slučaju njihovog nedolaska, bit će
primijenjene odredbe članova 245, 246 i 248 ovog zakona.
(3) Prilikom saslušanja sudija će:
a) utvrditi da li je ispoštovano pravo optuženog da ga zastupa branilac,
b) utvrditi da li je optuženi razumio optužnicu i zahtjev tužioca za izricanje krivičnopravne
sankcije ili mjere,
c) pozvati tužioca da upozna optuženog sa sadržajem dokaza koje je prikupio tužilac i pozvati ga
na davanje izjave o predočenim dokazima,
d) pozvati optuženog da se izjasni o krivici,
e) pozvati optuženog da se izjasni o predloženoj krivičnopravnoj sankciji ili mjeri.
Izdavanje kaznenog naloga

(1) Ako optuženi izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optužnicu, sudija će proslijediti optužnicu
radi zakazivanja glavnog pretresa, u skladu sa ovim zakonom. Glavni pretres bit će zakazan u
roku od 30 dana.
(2) Ako optuženi izjavi da je kriv i da prihvata krivičnopravnu sankciju ili mjeru predloženu u
optužnici, sudija će prvo utvrditi krivicu i onda presudom izdati kazneni nalog u skladu s
optužnicom.
Sadržaj presude kojom se izdaje kazneni nalog i pravo na žalbu

(1) Presuda kojom se izdaje kazneni nalog sadrži podatke iz člana 285 ovog zakona.
(2) U obrazloženju presude iz stava 1 ovog člana ukratko se navode razlozi koji opravdavaju
izricanje presude kojom se izdaje kazneni nalog.
(3) Protiv presude iz stava 1 ovog člana dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana
dostavljanja presude.

Dostavljanje presude kojom se izdaje kazneni nalog
(1) Presuda kojom se izdaje kazneni nalog dostavlja se optuženom, njegovom braniocu i tužiocu.
(2) Plaćanje novčane kazne prije isteka roka za podnošenje žalbe ne smatra se odricanjem od
prava na žalbu.

GLAVA XXVI

BRISANA ZAKONOM O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM
POSTUPKU BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE (SLUŽBENI GLASNIK
BRČKO DISTRIKTA BIH, BROJ 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 9/13).

GLAVA XXVII

POSTUPAK PROTIV PRAVNIH LICA
Jedinstvenost postupka

(1) Zbog istog krivičnog djela, protiv pravnog lica se, u pravilu, pokreće i vodi krivični postupak
zajedno s postupkom protiv učinioca.
(2) Postupak samo protiv pravnog lica se može pokrenuti, odnosno voditi kada protiv učinioca
krivični postupak nije moguće pokrenuti, odnosno voditi iz zakonom propisanih razloga ili ako je
protiv njega krivični postupak već proveden.
(3) U jedinstvenom postupku se protiv optuženog pravnog lica i optuženog podiže jedna
optužnica i izriče jedna presuda.
Cjelishodnost pokretanja krivičnog postupka

Tužilac može odlučiti da protiv pravnog lica ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka kada
okolnosti slučaja ukazuju da to ne bi bilo cjelishodno, jer je doprinos pravnog lica učinjenju
krivičnog djela bio neznatan ili pravno lice nema imovine ili ima tako malo imovine da ne bi bila
dovoljna ni za pokriće troškova postupka ili ako je protiv pravnog lica započet stečajni postupak
ili kada je učinilac krivičnog djela jedini vlasnik pravnog lica protiv kojega bi se krivični postupak
inače pokrenuo.
Zastupnik pravnog lica u krivičnom postupku

(1) Svako pravno lice u krivičnom postupku mora imati svoga zastupnika, koji je ovlašten za
preduzimanje svih radnji za koje je po ovom zakonu ovlašten osumnjičeni, odnosno optuženi i
osuđeni.
(2) Pravno lice u krivičnom postupku može imati samo jednoga zastupnika.
(3) Sud mora svaki put utvrditi identitet zastupnika pravnog lica i njegovo ovlaštenje za
zastupanje.
Određivanje zastupnika

(1) Zastupnik pravnog lica u krivičnom postupku je onaj ko je ovlašten da zastupa pravno lice po
zakonu, aktu nadležnog državnog organa ili po statutu, aktu o osnivanju ili drugom aktu pravnog
lica.
(2) Zastupnik može ovlastiti za zastupanje nekoga drugog. Ovlaštenje mora biti dato pismeno ili
usmeno na zapisnik kod suda.
(3) Kada je prije pravosnažnog okončanja krivičnog postupka pravno lice prestalo da postoji,
zastupnika će mu odrediti sud.
Izuzeće zastupnika

(1) Zastupnik pravnog lica u krivičnom postupku ne može biti lice koje je pozvano kao svjedok.
(2) Zastupnik pravnog lica u krivičnom postupku ne može biti lice protiv kojega teče postupak
zbog istog krivičnog djela, osim ako je jedini član pravnog lica.
(3) U slučaju iz stavova 1 i 2 ovog člana sud će pozvati pravno lice da nadležni organ tog pravnog
lica u određenom roku odredi drugog zastupnika i o tome pismeno obavijesti sud. U suprotnom
će zastupnika odrediti sud.
Dostavljanje pismena

Pismena, namijenjena pravnom licu, dostavljaju se i pravnom licu i zastupniku.
Troškovi zastupnika

Troškovi zastupnika pravnog lica u krivičnom postupku su troškovi krivičnog postupka. Troškovi
za zastupnika postavljenog na osnovu članova 378 i 379 ovog zakona unaprijed se isplaćuju iz
sredstava organa koji vodi krivični postupak samo ako pravno lice nema sredstava.
Branilac pravnog lica u krivičnom postupku

(1) Pravno lice može, pored zastupnika, imati branioca.
(2) Pravno i fizičko lice kao i osumnjičeni, odnosno optuženi, ne mogu imati istog branioca.
Sadržaj optužnice

Optužnica protiv pravnog lica u krivičnom postupku, pored sadržaja propisanih ovim zakonom,
sadrži naziv pod kojim pravno lice, u skladu s propisima, nastupa u pravnom prometu, sjedište
pravnog lica, opis krivičnog djela i osnov odgovornosti pravnog lica.
Saslušanje i završna riječ

(1) Na glavnoj raspravi se prvo saslušava optuženi, a potom zastupnik pravnog lica.
(2) Po završenom dokaznom postupku, kao i završnoj riječi tužioca i oštećenog, sudija, odnosno
predsjednik vijeća daje riječ braniocu, zatim zastupniku pravnog lica, te braniocu optuženog, i na
kraju optuženom.
Presuda pravnom licu

Pored sadržaja propisanog u članu 285 ovog zakona, pisana presuda pravnom licu mora
sadržavati:
a) u uvodu presude - naziv pod kojim pravno lice u skladu s propisima nastupa u pravnom
prometu i sjedište pravnog lica, kao i ime i prezime zastupnika pravnog lica koji je bio prisutan na
glavnom pretresu;
b) u izreci presude - naziv pod kojim pravno lice u skladu s propisima nastupa u pravnom
prometu i sjedište pravnog lica, kao i zakonski propis po kojem je optuženo, po kojem se
oslobađa optužbe za to djelo ili po kojem se optužba odbija.
Mjera obezbjeđenja

(1) Za obezbjeđenje izvršenja kazne, oduzimanja imovine ili oduzimanja imovinske koristi, sud
može, na prijedlog tužioca, protiv pravnog lica u krivičnom postupku odrediti privremeno
obezbjeđenje. U ovom slučaju shodno se primjenjuju odredbe člana 202 ovog zakona.
(2) Ako postoji opravdana bojazan da će u okviru optuženog pravnog lica biti ponovljeno djelo i
da će za njega biti odgovorno pravno lice ili se sa učinjenjem djela prijeti, sud može u istom
postupku, osim mjera iz stava 1 ovog člana, pravnom licu zabraniti obavljanje jedne ili više
određenih djelatnosti na određeno vrijeme.
(3) Kada je protiv pravnog lica pokrenut krivični postupak, sud može, na prijedlog tužioca ili po
službenoj dužnosti, zabraniti statusne promjene pravnog lica koje bi za posljedicu imale brisanje
pravnog lica iz sudskog registra. Odluka o ovoj zabrani se upisuje u sudski registar.
Primjena ostalih odredbi ovog zakona

Ako drugačije nije određeno, u krivičnom postupku protiv pravnog lica shodno se primjenjuju
odgovarajuće odredbe ovog zakona, čak i u slučaju ako se postupak vodi samo protiv pravnog
lica.

GLAVA XXVIII

POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA BEZBJEDNOSTI, ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE
KORISTI PRIBAVLJENE KRIVIČNIM DJELOM I ZA OPOZIVANJE USLOVNE OSUDE
Prekid postupka u slučaju nastupanja duševne bolesti

(1) Ako je kod optuženog nakon učinjenja krivičnog djela nastupila takva duševna bolest da nije
sposoban učestvovati u postupku sud će rješenjem, nakon psihijatrijskog vještačenja, prekinuti
postupak i optuženog uputiti organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja.
(2) Kada se zdravstveno stanje optuženog poboljša u mjeri da je sposoban da učestvuje u
postupku, krivični postupak će se nastaviti.
(3) Ako tokom prekida postupka nastupi zastara krivičnog gonjenja, sud će donijeti rješenje o
obustavi postupka.
Postupak u slučaju neuračunljivosti

(1) Ako je osumnjičeni učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti i postoje zakonom
određeni uslovi za određivanje prisilnog smještaja lica s težim duševnim smetnjama u zdravstvenu
ustanovu, tužilac će u optužnici postaviti prijedlog da sud utvrdi da je osumnjičeni učinio
protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti, kao i da mu se privremeno odredi prisilni smještaj u
zdravstvenoj ustanovi uz obavještavanje zdravstvene ustanove.
(2) Protiv osumnjičenog, odnosno optuženog iz stava 1 ovog člana na obrazloženi prijedlog
tužioca može se odrediti pritvor iz razloga iz člana 132 ovog zakona. Ako je pritvor protiv
osumnjičenog određen ili produžen, izvršava se u zdravstvenoj ustanovi i može trajati dok
postoje razlozi iz člana 132 ovog zakona, ali ne duže od rokova iz člana 135 i člana 137 stavova 2
i 3 ovog zakona, odnosno pravosnažnog rješenja o privremenom određivanju prisilnog smještaja.
(3) Ako sud nakon provedenog glavnog pretresa utvrdi da je optuženi učinio protivpravno djelo u
stanju neuračunljivosti, donijet će presudu kojom se utvrđuje da je optuženi učinio protivpravno
djelo u stanju neuračunljivosti i posebnim rješenjem će mu se privremeno odrediti prisilni
smještaj u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od šest mjeseci. Protiv rješenja dozvoljena je žalba u
roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.
(4) Po pravosnažnosti rješenja iz stava 3 ovog člana, tužilac će, u skladu s posebnim zakonom
kojim se reguliše pitanje zaštite ovih lica, nadležnom sudu dostaviti obavještenje za pokretanje
postupka o prisilnom smještaju teško duševno bolesnog lica u zdravstvenu ustanovu. Uz ovo
obavještenje bit će dostavljena medicinska dokumentacija i pravosnažno rješenje o privremenom
određivanju prisilnog smještaja u zdravstvenu ustanovu.
(5) Ako u toku glavnog pretresa izvedeni dokazi ukazuju da je optuženi počinio protivpravno
djelo u stanju uračunljivosti, smanjene uračunljivosti ili bitno smanjene uračunljivosti, tužilac će
odustati od podnesenih prijedloga iz stava 1 ovog člana, nastaviti postupak i izmijeniti optužnicu.
U slučaju kad se radi o smanjenoj ili bitno smanjenoj uračunljivosti, tužilac može da predloži
izricanje mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja, koja se izriče uz neku drugu
krivičnopravnu sankciju.
(6) Ako sud utvrdi da optuženi u vrijeme počinjenja djela nije bio u stanju neuračunljivosti, a
tužilac ne odustane od prijedloga iz stava 1 ovog člana, sud će donijeti presudu kojom se optužba
odbija.
(7) Poslije podnošenja prijedloga iz stava 1 ovog člana, osumnjičeni, odnosno optuženi mora
imati branioca.
Postupak u slučaju obaveznog liječenja od zavisnosti

(1) O primjeni mjere bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti, sud odlučuje pošto pribavi
nalaz i mišljenje vještaka. U svojem nalazu i mišljenju vještak treba da se izjasni i o mogućnostima
za liječenje optuženog.
(2) Ako je pri izricanju uslovne osude učiniocu određeno liječenje na slobodi, a on se nije
podvrgao liječenju ili ga je samovoljno napustio, sud može, po službenoj dužnosti ili na prijedlog
ustanove u kojoj se učinilac liječio ili je trebalo da se liječi, a po saslušanju tužioca i učinioca da
odredi opozivanje uslovne osude ili prinudno izvršenje bezbjednosne mjere obaveznog liječenja
od zavisnosti. Prije donošenja odluke sud će, po potrebi, pribaviti i mišljenje ljekara.
Oduzimanje predmeta

(1) Predmeti koji se po KZ Brčko distrikta BiH moraju oduzeti, oduzet će se i kad se krivični
postupak ne završi presudom kojom se optuženi proglašava krivim, ako to zahtijevaju interesi
opće bezbjednosti i interesi morala, o čemu se donosi posebno rješenje.
(2) Rješenje iz stava 1 ovog člana donosi sudija, odnosno vijeće u trenutku kad je postupak
završen, odnosno kad je obustavljen.
(3) Rješenje o oduzimanju predmeta iz stava 1 ovog člana donosi sudija, odnosno vijeće i kad je u
presudi kojom je optuženi proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka.
(4) Ovjereni prepis rješenja o oduzimanju predmeta dostavit će se vlasniku predmeta ako je
vlasnik poznat.
(5) Protiv rješenja iz stavova od 1 do 3 ovog člana, vlasnik predmeta ima pravo na žalbu zbog
nepostojanja zakonskog osnova za oduzimanje predmeta.
Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom

(1) Imovinska korist pribavljena krivičnim djelom utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj
dužnosti.
(2) Tužilac je u toku postupka dužan da prikuplja dokaze i izviđa okolnosti koje su od važnosti za
utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.
(3) Ako je oštećeni podnio imovinskopravni zahtjev u pogledu povrata predmeta pribavljenih
krivičnim djelom, odnosno u pogledu novčanog iznosa koji odgovara vrijednosti stvari,
imovinska korist će se utvrđivati samo u onom dijelu koji nije obuhvaćen imovinskopravnim
zahtjevom.
Postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom

(1) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, lice na koje je
imovinska korist prenesena, kao i predstavnik pravnog lica pozvat će se na glavni pretres radi
saslušanja. Pozivom će se upozoriti da će se postupak provesti bez njihove prisutnosti.
(2) Predstavnik pravnog lica saslušat će se na glavnom pretresu poslije optuženog. Na isti način
postupit će se u odnosu na lice na koje je imovinska korist prenesena, ako nije pozvano kao
svjedok.
(3) Lice na koje je imovinska korist prenesena, kao i predstavnik pravnog lica ovlašten je da u vezi
sa utvrđivanjem imovinske koristi predlaže dokaze i da, po dopuštenju sudije, odnosno
predsjednika vijeća, postavlja pitanja optuženom, svjedocima i vještacima.
(4) Isključenje javnosti na glavnom pretresu ne odnosi se na lice na koje je imovinska korist
prenesena ni na predstavnika pravnog lica.
(5) Ako sud u toku glavnog pretresa utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi,
prekinut će glavni pretres i pozvat će lice na koje je imovinska korist prenesena, kao i
predstavnika pravnog lica.
Utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom

Sud će visinu iznosa imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom utvrditi po slobodnoj ocjeni
ako bi inače njeno utvrđivanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim
odugovlačenjem postupka.
Privremene mjere obezbjeđenja

Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, sud će po
službenoj dužnosti po odredbama koje važe za izvršni postupak da odredi privremene mjere
obezbjeđenja. U takvom slučaju shodno se primjenjuju odredbe člana 202 ovog zakona.
Sadržaj odluke kojom se izriče mjera oduzimanja imovinske koristi

(1) Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom sud može izreći u presudi kojom
se optuženi oglašava krivim i u rješenju o primjeni vaspitne mjere, kao i u postupku iz člana 389
ovog zakona.
(2) U izreci presude ili rješenja sud će navesti koji se predmet, odnosno novčani iznos oduzima.
(3) Ovjereni prepis presude, odnosno rješenja dostavlja se i licu na koje je imovinska korist
prenesena, kao i predstavniku pravnog lica ako je sud izrekao oduzimanje imovinske koristi od
tog lica.
Zahtjev za ponavljanje postupka u pogledu mjere oduzimanja imovinske koristi

Lice iz člana 393 ovog zakona može da podnese zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u
pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.
Shodna primjena odredaba ovog zakona o žalbi

Odredbe člana 294 stavova 2 i 3 i članova 302 i 317 ovog zakona shodno se primjenjuju na žalbu
protiv odluke o oduzimanju imovinske koristi.
Shodna primjena ostalih odredaba ovog zakona

Ako odredbama ove glave nije šta drugo predviđeno, u pogledu postupka za primjenu mjera
bezbjednosti ili za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, shodno se
primjenjuju ostale odgovarajuće odredbe ovog zakona.
Postupak opozivanja uslovne osude

(1) Kad je u uslovnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđeni ne vrati imovinsku korist
pribavljenu krivičnim djelom, ne nadoknadi štetu ili ne ispuni druge obaveze, a osuđeni u
određenom roku nije ispunio te obaveze, sud će provesti postupak za opozivanje uslovne osude
na prijedlog tužioca ili po službenoj dužnosti.
(2) Sud je obavezan da zakaže saslušanje radi utvrđivanja činjenica, na koje će pozvati tužioca,
osuđenog i oštećenog.
(3) Ako Sud utvrdi da osuđeni nije ispunio obavezu koja mu je bila određena presudom, donijet
će presudu kojom će opozvati uslovnu osudu i odrediti da se utvrđena kazna izvrši ili produžiti
rok za ispunjavanje obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom ili osloboditi
osuđenog ispunjavanja izrečene obaveze. Ako sud nađe da nema osnova za donošenje koje od tih
odluka, rješenjem će obustaviti postupak za opozivanje uslovne osude.

GLAVA XXIX

POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU OSUDE ILI PRESTANKU
MJERA BEZBJEDNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE
Rješenje o brisanju osude

(1) Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom određenog vremena i pod uslovom da
osuđeni u tom vremenu ne učini novo krivično djelo, rješenje o brisanju osude donosi po
službenoj dužnosti organ nadležan za vođenje poslova kaznene evidencije.
(2) Prije donošenja rješenja o brisanju osude izvršit će se potrebna provjeravanja, a naročito će se
prikupiti podaci o tome da li je protiv osuđenog u toku krivični postupak za neko novo krivično
djelo učinjeno prije isteka roka predviđenog za brisanje osude.
Prijedlog osuđenog za brisanje osude

(1) Ako nadležni organ ne donese rješenje o brisanju osude, osuđeni može da traži da se utvrdi da
je brisanje osude nastupilo po zakonu.
(2) Ako nadležni organ ne postupi po zahtjevu osuđenog u roku od 30 dana od dana prijema
zahtjeva, osuđeni može tražiti da sud donese rješenje o brisanju osude.
Sudsko brisanje uslovne osude

Ako uslovna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od dana proteka vremena
provjeravanja, sud će donijeti rješenje kojim se utvrđuje brisanje uslovne osude. Ovo rješenje
dostavit će se osuđenom, tužiocu i organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije.
Postupak brisanja osude na osnovu sudske odluke

(1) Postupak za brisanje osude shodno odredbama KZ Brčko distrikta BiH na osnovu sudske
odluke pokreće se na molbu osuđenog.
(2) Molba se podnosi sudu.
(3) Sudija koji za to bude određen, zakazat će i provesti saslušanje tužioca i osuđenog.
(4) Sudija može o ponašanju osuđenog zatražiti izvještaj od policijskog organa, a može takav
izvještaj da traži i od uprave ustanove u kojoj je osuđeni izdržavao kaznu.
(5) Podnosilac molbe i tužilac mogu da podnesu žalbu protiv odluke suda po molbi za brisanje
osude.
(6) Ako sud odbije molbu zato što osuđeni svojim ponašanjem nije zaslužio brisanje osude,
osuđeni može molbu da ponovi po isteku jedne godine od dana pravosnažnosti rješenja o
odbijanju molbe.
Uvjerenje o kaznenoj evidenciji

U uvjerenju koje se građanima izdaje na osnovu podataka iz krivične evidencije, brisana osuda i
brisane pravne posljedice osude ne smiju se spominjati.
Molba i postupak prestanka mjere bezbjednosti

(1) Molba za prestanak primjene mjera bezbjednosti propisanih u KZ Brčko distrikta BiH i
drugih mjera propisanih zakonom podnosi se sudu.
(2) Sudija koji za to bude određen će prethodno ispitati je li proteklo potrebno vrijeme po
zakonu, a zatim će zakazati i provesti saslušanja - radi utvrđivanja činjenica na koje se podnosilac
molbe poziva. Sudija će pozvati tužioca i podnosioca molbe.
(3) Sudija iz stava 2 ovog člana može da zahtijeva izvještaj o ponašanju osuđenog od policijskog
organa, odnosno od ustanove u kojoj je osuđeni izdržao kaznu.
(4) U slučaju odbijanja molbe, nova molba se ne može da podnese prije isteka roka od jedne
godine od dana pravosnažnosti rješenja o odbijanju ranije molbe.

GLAVA XXX

POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE
MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA
Opća odredba

Međunarodna krivičnopravna pomoć pruža se po odredbama ovog zakona, ukoliko zakonom
Bosne i Hercegovine ili međunarodnim ugovorom nije šta drugo određeno.
Upućivanje molbe za pravnu pomoć

Molbe sudova Brčko distrikta BiH, odnosno tužioca za pravnu pomoć u krivičnim predmetima
dostavljaju se inostranim organima diplomatskim putem, tako što sudovi, odnosno tužilac molbe
dostavljaju Pravosudnoj komisiji Brčko distrikta BiH, koja ih dostavlja nadležnom ministarstvu
Bosne i Hercegovine.
Postupanje po molbi inostranih organa

(1) Kada Pravosudna komisija Brčko distrikta BiH primi molbu inostranog organa za pravnu
pomoć, putem nadležnog ministarstva Bosne i Hercegovine dužna je molbu da dostavi sudu,
odnosno tužiocu.
(2) O dopuštenosti i načinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inostranog organa, odlučuje
sud, odnosno tužilac po zakonima Bosne i Hercegovine i u skladu sa svojom nadležnosti.
Izvršenje presude inostranog suda

(1) Sud neće postupiti po molbi inostranog organa kojom se traži izvršenje krivične presude
inostranog suda.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1 ovog člana, sud će izvršiti inostranu pravosnažnu presudu u
odnosu na sankciju koju je izrekao inostrani sud ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom,
i ako sankciju izrekne i sud prema krivičnom zakonodavstvu Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine.
(3) Osnovni sud donosi presudu u vijeću sastavljenom od trojice sudija. O sjednici vijeća
obavijestit će se tužilac, osuđeni i branilac.
(4) U izreku presude iz stava 3 ovog člana, sud će unijeti potpunu izreku i naziv suda iz inostrane
presude i izreći će sankciju. U obrazloženju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio
prilikom izricanja sankcije.
(5) Protiv presude iz stava 4 ovog člana mogu izjaviti žalbu tužilac i osuđeni ili njegov branilac, u
skladu s odredbama ovog zakona.
(6) Ako strani državljanin osuđen od domaćeg suda ili lice ovlašteno ugovorom, podnese molbu
sudu da osuđeni izdržava kaznu u svojoj zemlji, sud će postupiti po međunarodnom ugovoru.
(7) Organizaciju i troškove prevoza osuđenog lica iz strane države snosi Ministarstvo pravde BiH.
Centralizacija podataka

O krivičnim djelima pravljenja i stavljanja u opticaj krivotvorenog novca, neovlaštene
proizvodnje, prerađivanja i prodaje opojnih droga i otrova, trgovine bijelim robljem, proizvodnje
i rasturanja pornografskih spisa, kao i o drugim krivičnim djelima u pogledu kojih se
međunarodnim ugovorima predviđa centralizacija podataka, sud je dužan - bez odlaganja,
dostaviti, putem Pravosudne komisije Brčko distrikta BiH nadležnom ministarstvu Bosne i
Hercegovine podatke o krivičnom djelu i učiniocu i pravosnažnu presudu. Kad je u pitanju
krivično djelo pranja novca ili se radi o krivičnom djelu u vezi s pranjem novca, podaci se moraju,
bez odlaganja, dostaviti putem Pravosudne komisije Brčko distrikta BiH i organu Bosne i
Hercegovine nadležnom za sprečavanje pranja novca.
Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi

(1) Ako je na teritoriji Brčko distrikta Bosne i Hercegovine krivično djelo učinio stranac koji ima
prebivalište u stranoj državi, toj državi se mogu, izvan uslova za izručenje osumnjičenih odnosno
optuženih lica predviđenih u Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, ustupiti svi
krivični spisi radi krivičnog gonjenja i suđenja, ako se strana država tome ne protivi.
(2) Ustupanje krivičnog gonjenja i suđenja nije dopušteno ako se njime stranac može izložiti
nepravednom postupku, nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
(3) Prije podizanja optužnice, odluku o ustupanju donosi tužilac. Nakon podizanja optužnice, a
do ustupanja predmeta sudiji, odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa - odluku
donosi sudija za prethodno saslušanje, na prijedlog tužioca.
(4) Ako je oštećeni državljanin Bosne i Hercegovine, ustupanje nije dopušteno ako se on tome
protivi, osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva.
Preuzimanje krivičnog gonjenja od strane države

(1) Pravosudna komisija Brčko distrikta BiH će zahtjev strane države da se u Bosni i Hercegovini
preduzme krivično gonjenje državljanina Bosne i Hercegovine ili lica koje ima prebivalište u
Bosni i Hercegovini za krivično djelo iz nadležnosti suda izvršeno izvan teritorije Bosne i
Hercegovine, dostaviti sa spisima tužiocu.
(2) Ako je nadležnom organu strane države podnesen imovinskopravni zahtjev, postupit će se
kao da je taj zahtjev podnesen sudu.
(3) O odluci kojom se odbija da se preduzme krivično gonjenje, kao i o pravosnažnoj odluci
donesenoj u krivičnom postupku, obavijestit će se strana država koja je uputila zahtjev.

GLAVA XXXI

POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE, REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH
PRAVA LICA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE
Naknada štete zbog neopravdane osude

(1) Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima lice kojemu je bila pravosnažno izrečena
krivičnopravna sankcija ili koje je oglašeno krivim, a oslobođeno od kazne, a kasnije je povodom
vanrednog pravnog lijeka ponovljeni postupak pravosnažno obustavljen ili je pravosnažnom
presudom oslobođeno od optužbe, ili je optužba odbijena, osim u sljedećim slučajevima:
a) ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zbog toga što je u
ponovljenom postupku tužilac odustao od krivičnog gonjenja, a do odustanka je došlo na osnovu
sporazuma sa osumnjičenim, odnosno optuženim;
b) ako je u ponovljenom postupku presudom optužba odbijena zbog nenadležnosti suda, a
ovlašteni tužilac je preduzeo krivično gonjenje pred nadležnim sudom.
(2) Osuđeni nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način
namjerno prouzrokovao svoju osudu, osim ako je na to bio prinuđen.
(3) U slučaju osude za krivična djela u sticaju, pravo na naknadu štete može se odnositi i na
pojedina krivična djela u pogledu kojih su ispunjeni uslovi za priznanje naknade.
Zastarjelost potraživanja za naknadu štete

(1) Pravo na naknadu štete zastarijeva protekom tri godine od dana pravosnažnosti presude
kojom je optuženi oslobođen od optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravosnažnosti
rješenja tužioca ili suda kojim je postupak obustavljen, a ako je povodom zahtjeva za podnošenje
vanrednog pravnog lijeka podnesena žalba Apelacionom sudu od dana prijema odluke tog vijeća.
(2) Prije podnošenja sudu tužbe za naknadu štete, oštećeni je dužan da se svojim zahtjevom
obrati Pravosudnoj komisiji Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, radi postizanja sporazuma o
postojanju štete i vrsti i visini naknade.
(3) U slučaju iz člana 416 stava 1 ovog zakona, o zahtjevu se može rješavati samo ako ovlašteni
tužilac nije preduzeo gonjenje pred nadležnim sudom u roku od tri mjeseca od dana prijema
pravosnažne presude.
Podnošenje tužbe nadležnom sudu za naknadu štete

(1) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili po njemu Pravosudna komisiija Brčko
distrikta Bosne i Hercegovine ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva, oštećeni može kod nadležnog suda da podnese tužbu za naknadu štete.
(2) Ako je postignut sporazum samo u dijelu odštetnog zahtjeva, oštećeni može da podnese tužbu
u pogledu ostatka zahtjeva.
(3) Tužba za naknadu štete podnosi se protiv Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
Pravo nasljednika na naknadu štete

(1) Nasljednici oštećenog nasljeđuju samo pravo oštećenog lica na naknadu imovinske štete. Ako
je oštećeni već podnio zahtjev, nasljednici mogu nastaviti postupak samo u granicama već
postavljenog zahtjeva za naknadu imovinske štete.
(2) Nasljednici oštećenog lica mogu poslije njegove smrti nastaviti postupak za naknadu štete,
odnosno pokrenuti postupak ako je oštećeno lice umrlo prije isteka roka zastarjelosti, a da se od
zahtjeva nije odreklo.
Ostala lica kojima pripada pravo na naknadu štete

(1) Pravo na naknadu štete pripada:
a) licu koje je bilo u pritvoru, a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je postupak
obustavljen ili je pravosnažnom presudom oslobođeno od optužbe ili je optužba odbijena,
b) licu koje je izdržavalo kaznu lišenja slobode, a povodom ponavljanja krivičnog postupka
izrečena mu je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržalo ili mu je izrečena

krivičnopravna sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode ili je oglašeno krivim a oslobođeno od
kazne,
c) licu koje je usljed pogreške ili nezakonitog rada organa neosnovano lišeno slobode ili je
zadržano duže u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne ili mjere,
d) licu koje je u pritvoru provelo duže nego što traje kazna zatvora na koju je osuđeno.
(2) Licu koje je lišeno slobode bez zakonskog osnova, pripada pravo na naknadu štete ako mu
nije određen pritvor, niti mu je vrijeme za koje je lišeno slobode uračunato u izrečenu kaznu za
krivično djelo ili za prekršaj.
(3) Naknada štete ne pripada licu koje je svojim nedopuštenim postupcima prouzrokovalo lišenje
slobode. U slučajevima iz stava 1 tačke a) ovog člana isključeno je pravo na naknadu štete i ako su
postojale okolnosti iz člana 414 stava 1 ili ako je postupak obustavljen na osnovu člana 205 ovog
zakona.
(4) U postupku za naknadu štete, u slučajevima iz stavova 1 i 2 ovog člana, shodno će se
primjenjivati odredbe ove glave.
Naknada štete prouzrokovane sredstvima javnog informisanja

Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode nekog lica
prikazan u sredstvima javnog informisanja i time bio povrijeđen ugled tog lica, sud će, na njegov
zahtjev, objaviti u novinama ili drugom sredstvu javnog informisanja saopštenje o odluci iz koje
proizilazi neopravdanost ranije osude, odnosno neosnovanost lišenja slobode. Ako slučaj nije
prikazan u sredstvu javnog informisanja, ovakvo saopštenje će se, na zahtjev tog lica, dostaviti
organu ili pravnom licu u kojemu je to lice zaposleno, a ako je to za njegovu rehabilitaciju
potrebno - političkoj stranci ili udruženju građana.
Lica kojima pripada pravo podnošenja odštetnog zahtjeva

(1) Poslije smrti osuđenog lica pravo na podnošenje ovog zahtjeva pripada njegovom bračnom,
odnosno vanbračnom drugu, djeci, roditeljima, braći i sestrama.
(2) Zahtjev iz stava 1 ovog člana može se podnijeti i ako nije bio podnesen zahtjev za naknadu
štete.
(3) Nezavisno od uslova iz člana 414 ovog zakona, zahtjev iz stava 1 ovog člana može se
podnijeti i kad je povodom vanrednog pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela, ako je
usljed pravne kvalifikacije djela u ranijoj presudi bio teže povrijeđen ugled osuđenog lica.
(4) Zahtjev iz stavova od 1 do 3 ovog člana podnosi se sudu u roku od šest mjeseci. O zahtjevu
odlučuje vijeće Osnovnog suda (član 23 stav 2). Prilikom rješavanja o zahtjevu shodno se
primjenjuju odredbe člana 414 stavova 2 i 3 i člana 418 stava 3 ovog zakona.
Rehabilitacija

Sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u
kaznenoj evidenciji. Rješenje se dostavlja organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. O
poništenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije.
Zabrana upotrebe podataka

Lice koje je na bilo koji način došlo do podataka koji se odnose na neopravdanu osudu ili na
neosnovano lišenje slobode, ne smije da upotrijebi te podatke na način koji bi bio od štete za
rehabilitaciju lica protiv kojega je vođen krivični postupak.
Pravo na naknadu štete u vezi sa zaposlenjem

(1) Licu kojemu je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode prestao radni odnos
ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja, priznaje se radni staž, odnosno staž osiguranja kao
da je bilo na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode
staž izgubilo. U staž se uračunava i vrijeme nezaposlenosti do koje je došlo zbog neopravdane
osude ili neosnovanog lišenja slobode, a koja nije nastala krivicom tog lica.
(2) Prilikom svakog rješavanja o pravu na koje utiče dužina radnog staža, odnosno staža
osiguranja, nadležni organ ili drugo pravno lice uzet će u obzir staž priznat odredbom stava 1
ovog člana.
(3) Ako organ ili pravno lice iz stava 2 ovog člana ne uzme u obzir staž priznat odredbom stava 1
ovog člana, oštećeno lice može da zahtijeva da sud utvrdi da je priznavanje ovog vremena staža
nastupilo po zakonu. Tužba se podnosi protiv organa ili pravnog lica, koje osporava priznati staž
i protiv Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
(4) Na zahtjev organa ili pravnog lica kod kojega se pravo iz stava 2 ovog člana ostvaruje, isplatit
će se iz sredstava budžeta Brčko distrikta Bosne i Hercegovine propisani doprinos za vrijeme za
koje je odredbom stava 1 ovog člana staž priznat.
(5) Staž osiguranja priznat odredbom stava 1 ovog člana u cjelini se uračunava u penzijski staž.

GLAVA XXXII

POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE
Traženje adrese

Ako se ne zna prebivalište ili boravište osumnjičenog, odnosno optuženog, kad je to po
odredbama ovog zakona neophodno, tužilac, odnosno sud će da zatraži od policijskih organa da
osumnjičenog, odnosno optuženog potraže i da tužioca, odnosno sud obavijeste o njegovoj
adresi.

Uslovi za izdavanje potjernice

(1) Izdavanje potjernice može da se naredi kad se osumnjičeni, odnosno optuženi protiv kojeg je
pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora
tri godine ili teža kazna nalazi u bjekstvu, a postoji naredba za njegovo dovođenje ili rješenje o
određivanju pritvora.
(2) Izdavanje potjernice naređuje sud.
(3) Izdavanje potjernice naredit će se i u slučaju bjekstva osuđenog iz ustanove u kojoj izdržava
kaznu, bez obzira na visinu kazne ili bjekstva iz ustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru vezanu
s lišenjem slobode. Naredbu u takvom slučaju izdaje upravnik ustanove.
(4) Naredba suda ili upravnika ustanove za izdavanje potjernice dostavlja se policijskim organima
radi izvršenja.
Izdavanje objave

(1) Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivičnim djelom, ili ove
predmete treba pronaći, a naročito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronađenog
nepoznatog leša, naredit će se izdavanje objave kojom će se zatražiti da se podaci ili obavještenja
dostave organu koji vodi postupak.
(2) Policijski organi mogu objavljivati i fotografije leševa i nestalih lica ako postoje osnovi sumnje
da je do smrti, odnosno nestanka tih lica, došlo usljed krivičnog djela.
Povlačenje potjernice ili objave

Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili objave dužan je da je odmah povuče kad se pronađe
traženo lice ili predmet ili kad nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi
razlozi zbog kojih potjernica ili objava nije više potrebna.
Ko raspisuje potjernicu ili objavu

(1) Potjernicu i objavu raspisuje nadležni policijski organ koga određuje sud u svakom pojedinom
slučaju, odnosno ustanova iz koje je pobjeglo lice na izdržavanju kazne ili zavodske mjere.
(2) Ako je vjerovatno da se lice za kojim je izdata potjernica nalazi u inostranstvu, nadležno
ministarstvo Bosne i Hercegovine može da raspiše međunarodnu potjernicu.

GLAVA XXXIII

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Sudska policija

Ako do stupanja na snagu ovog zakona ne otpočne s radom sudska policija, ovlaštenja sudske
policije predviđena u ovom zakonu izvršavat će Policija Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
Rješavanje predmeta iz nadležnosti Suda BiH

(1) Predmete iz nadležnosti Suda BiH primljene u rad kod sudova Brčko distrikta BiH do
stupanja na snagu ovog zakona, dovršit će ti sudovi ukoliko je u tim predmetima optužnica
potvrđena.
(2) Predmete iz nadležnosti Suda BiH primljene u rad kod sudova Brčko distrikta BiH, odnosno
tužilaštava, i u kojima optužnica nije stupila na pravnu snagu, odnosno nije potvrđena, dovršit će
sudovi Brčko distrikta, osim ako Sud BiH po službenoj dužnosti ili na obrazložen prijedlog
stranaka ili branioca, ne odluči da preuzme takav predmet.
(3) Ako je Sud Bosne i Hercegovine vođenje postupka iz svoje nadležnosti prenio sudovima
Brčko distrikta na čijem je području krivično djelo izvršeno ili pokušano, sudovi Brčko distrikta
će prihvatiti dokaze koji su u skladu sa zakonom prikupljeni u toku istrage i sudskog obezbjeđenja
dokaza.
Rješavanje po zahtjevu za zaštitu zakonitosti

U postupcima u kojima je do stupanja na snagu ovog zakona podnesen zahtjev za zaštitu
zakonitosti ili je bio u toku rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti i u tom roku
izjavljen zahtjev za zaštitu zakonitosti, postupak će se nastaviti i dovršiti u skladu sa ranijim
propisima.
Donošenje podzakonskih propisa

Podzakonske propise predviđene ovim zakonom donijet će Pravosudna komisija Brčko distrikta
najkasnije u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Prestanak primjene zakona

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o krivičnom postupku Brčko
distrikta Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik Brčko distrikta BiH, broj 7/00 od 30. 11. 2000. godine)
osim ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine
("Službeni glasnik Brčko distrikta BiH", br. 27/2014)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku Brčko
distrikta BiH.