Zakoni BiH / Zakon o koncesijama Federacije BiH

Zakon o koncesijama Federacije BiH

Napomena: Nezvanični prečišćeni tekst u informativne svrhe. Za službenu primjenu koristite objavljene propise u Službenim novinama ili preuzeti PDF dokument.

Preuzmi izvorni PDF dokument

ZAKON O KONCESIJAMA FEDERACIJE BiH
("Službene novine Federacije BiH", br. 40/2002 i 61/2006)
(Neslužbeni integralni tekst)
I OPĆE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se: predmet, način i uvjeti pod kojima se domaćim i stranim pravnim licima
mogu dodjeljivati koncesije za osiguranje infrastrukture i usluga te eksploatacija prirodnih resursa,
finansiranje, projektovanje, izgradnja, obnova održavanje i/ili rukovođenje radom te infrastrukture
i svih za nju vezanih objekata i uređaja u oblastima koje su u isključivoj nadležnosti Federacij e
Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), nadležnost za dodjelu koncesija, osnivanje
Komisije za koncesije Federacije, tenderski postupak, sadržaj ugovora o koncesiji, prestanak
ugovora o koncesiji, prava i obaveze koncesionara, rješavanje sporova i druga pitanja od značaja za
dodjelu koncesija na teritoriju Federacije.
Cilj Zakona

Član 2.

Cilj ovog zakona je da stvori transparentan, nediskriminatoran i jasan pravni okvir za utvrđivanje
uvjeta pod kojima se domaćim i stranim pravnim licima mogu dodjeljivati koncesije u Federaciji i
stimulisanje ulaganja stranog kapitala u oblastima iz člana 1. ovog zakona.
Predmet koncesije

Član 3.

Predmet koncesije, prema odredbama ovog zakona, jeste:
1) izgradnja/dogradnja i korištenje ili korištenje:
autoputeva, magistralnih puteva, cesta i pripadajućih infrastrukturnih objekata,
željezničkih pruga,
plovnih kanala i luka i
aerodroma;
2) korištenje vodotoka i drugih voda;
3) izgradnja hidroenergetskih objekata;
4) izgradnja i korištenje ili korištenje hidroakumulacija;
5) istraživanje i/ili korištenje energetskih i drugih mineralnih sirovina, uključujući sve vrste soli i
solnih voda utvrđenih posebnim zakonom;
6) istraživanje i/ili korištenje, sirove nafte i zemnog gasa;
7) korištenje građevinskog zemljišta;
8) korištenje šuma i šumskog zemljišta;
9) lovstvo i ribolov;
10) izgradnja, korištenje i upravljanje cjevovodnim transportom nafte i gasa i skladištenje u
cjevovodima i terminalima;
11) igre na sreću;
12) putnički i teretni željeznički saobraćaj;
13) javni linijski prijevoz lica;
14) korištenje ljekovitih, termalnih i mineralnih voda;
15) istraživanje i/ili korištenje nemetalnih mineralnih sirovina, uključujući sve sekundarne
mineralne sirovine utvrđene posebnim zakonom;
16) hidromelioracioni sistemi i sistemi za vađenje materijala iz vodotoka i vodnih površina;
17) korištenje poljoprivrednog zemljišta;
18) hoteli i ostali turitički objekti i
19) prostori i objekti prirodnog i graditeljskog naslijeđa.
Predmet koncesije može biti i pravo obavljanja djelatnosti komunalnih i drugih javnih službi što
se utvrđuje propisom kantona.
Definicije

Član 4.

Pojmovi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
"Koncesor" sva nadležna ministarstva ili organi vlasti Federacije koje odredi Vlada Federacije
Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) da dodjeljuju koncesiju.
"Koncesija" pravo obavljanja privrednih djelatnosti korištenjem prirodnih bogatstava, dobara u
općoj upotrebi i obavljanja djelatnosti od općeg interesa određenih ovim zakonom.
"Koncesionar" pravno lice osnovano u skladu sa posebnim zakonima Federacije u vlasništvu
domaćeg i/ili stranog pravnog lica kome se dodjeljuje koncesija i koje izvršava ugovor o koncesiji
u skladu sa ovim zakonom.

Nadležnost za dodjelu koncesija

Član 5.

Odluku o pristupanju dodjele koncesije za određeno dobro donosi Vlada Federacije na prijedlog
resornog ministra.
U slučaju spora o nadležnosti između Federacije i kantona za dodjelu koncesije, nadležni organi
usaglašavaju uvjete i način dodjele koncesije.
Sporove koji nastanu u vezi sa nadležnošću za dodjelu koncesija između Federacije i kantona
rješava Specijalna zajednička komisija za koncesije iz člana 8. stav 2. ovog zakona.
U slučajevima kada Vlada Federacije odlučuje o dodjeli koncesije za određeno dobro na osnovu
člana 6. ovog Zakona, a kada se to dobro nalazi u cijelosti ili pretežno na području jedne općine,
odnosno kada se posljedice dodjele koncesije odnose pretežno na tu općinu, odluku iz stava 1.
ovog člana donosi Vlada Federacije na prijedlog resornog ministra i uz prethodnu suglasnost
općinskog vijeća lokalne zajednice na čijem području se dodjeljuje koncesija.

Član 6.

Vlada Federacije odlučuje o dodjeli koncesije za:
1. izgradnju/dogradnju i korištenje ili korištenje:
autoputeva i magistralnih puteva i pripadajućih infrastrukturnih objekata,
željezničkih pruga,
plovnih kanala,
luka,
aerodroma;
2. korištenje vodotoka i drugih voda na prostoru ili od interesa za dva ili više kantona;
3. izgradnju hidroenergetskih objekata snage više od 5 MW;
4. izgradnju i korištenje hidroakumulacija na prostoru ili od interesa za dva ili više kantona;
5. izgradnju, korištenje i upravljanje cjevovodima za transport nafte i gasa i uskladištenje u
cjevovodima i terminalima;
6. igre na sreću;
7. korištenje šuma i šumskog zemljišta;
8. putnički i teretni željeznički saobraćaj i
9. prostore i objekte prirodnog i graditeljskog naslijeđa.

Dodjela koncesije za predmete koji nisu sadržani u Zakonu o koncesijama Bosne i Hercegovine i
stavu 1. ovog člana uredit će se kantonalnim zakonom.
II INSTITUCIONALNA STRUKTURA
Osnivanje i opće funkcije Komisije

Član 7.

Ovim zakonom osniva se Komisija za koncesije Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu:
Komisija) kao nezavisno regulatorno tijelo, k oje svoje nadležnosti obavlja u svojstvu Komisije za
koncesije Federacije ili u svojstvu Specijalne zajedničke komisije za koncesije.
U obavljanju funkcija Komisija se zalaže za zadovoljavanje javnih potreba i privredni razvoj putem
uključivanja privatnog sektora u finansiranje, projektovanje, izgradnju, obnovu, održavanje i/ili
rukovođenje radom infrastrukture i za nju vezanih objekata i uređaja, usluga i eksploataciju
prirodnih resursa i objekata koji služe njihovom iskorištavanju vodeći računa o zaštiti privrednih i
društvenih interesa, zaštiti okoliša, kao i pravičnom odnosu prema privatnom sektoru.
Sjedište Komisije je u Sarajevu.
Komisija može održavati sjednice i van sjedišta.
Funkcionalna podjela nadležnosti Komisije

Član 8.

Komisija djeluje u svojstvu Komisije za koncesije Federacije kada obavlja funkcije i vrši
ovlaštenja u vezi sa dodjelom koncesija koje su u isključivoj nadležnosti Federacije.
Komisija djeluje u svojstvu Specijalne zajedničke komisije za koncesije kada obavlja funkcije i
ovlaštenja u vezi sa dodjelom koncesija koje su u zajedničkoj nadležnosti Federacije i kantona ili u
slučaju iz člana 5. stav 3. ovog zakona.
Sastav Komisije

Član 9.

Komisija za koncesije sastoji se od sedam članova državljana Bosne i Hercegovine i Federacije,
uključujući predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg.
Predsjedavajući i zamjenik predsjedavajućeg Komisije ne mogu biti pripadnici istog
konstitutivnog naroda.
Kada se pokreće postupak za dodjelu koncesija u skladu sa članom 5. stav 4. ovog Zakona,
Komisija iz stava 1. ovog člana broji devet članova. Sedam članova Komisije su stalni članovi koji
se imenuju u skladu sa članom 10. stav 1. ovog Zakona, a dva promjenljiva člana imenuje resorni
ministar sa liste općinskog vijeća na čijoj teritoriji se nalazi predmet koncesije.

Lista općinskog vijeća mora sadržavati najmanje šest istaknutih stručnjaka u lokalnoj sredini iz
oblasti prava, ekonomije i inženjerstva i na njih se primjenjuju ograničenja predviđena u članu 10.
st. 4., 5. i 7.
Imenovanje i podobnost članova Komisije

Član 10.

Članove Komisije imenuje Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Parlament
Federacije), na prijedlog Vlade Federacije iz reda istaknutih stručnjaka u oblasti prava, ekonomije
i inžinjerstva.
Imenovanje Komisije u prvom sazivu obavit će se u roku od 90 dana od stupanja na snagu ovog
zakona.
Predsjednik i zamjenik predsjednika iz reda članova Komisije imenuje Parlament Federacije.
Lice koje je pravosnažno osuđeno zbog krivičnog djela protiv imovine, privrede, ustavnog
poretka, zloupotrebe službenog ili druge odgovorne dužnosti ne može biti imenovano za člana
Komisije.
Član Komisije ne smije imati direktnih ili indirektnih interesa u bilo kojoj aktivnosti koji bi doveli
do sukoba ličnih interesa sa njegovim službenim dužnostima.
Član Komisije ne smije biti angažiran na drugom poslu, niti vršiti bilo koju drugu funkciju.
Član Komisije ne smije obavljati političke funkcije.
Trajanje mandata

Član 11.

Članovi Komisije imenuju se na period od pet godina i mogu biti imenovani na još jedan
mandatni period.
Ukoliko mjesto člana Komisije ostane upražnjeno prije isteka mandata, na preostali period do
isteka mandata Parlament Federacije imenuje novog člana.
Zapošljavanje i naknada zaposlenih

Član 12.

Komisija ima sekretara Komisije.
Sekretar Komisije i ostali zaposleni koji obavljaju poslove za Komisiju zapošljavaju se na način i
pod uvjetima utvrđenim Zakonom i Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Komisije. Pravilnikom
Komisije propisuju se kriteriji za određivanje visine plaće i drugih naknada po osnovu
zaposlenosti.
Vlada Federacije utvrđuje visinu plaće i drugih naknada po osnovu zaposlenosti koje pripadaju
predsjedavajućem, zamjeniku predsjedavajućeg i ostalim članovima Komisije.

Vlada Federacije utvrđuje visinu naknada i za promjenljive članove komisije iz lokalne zajednice.
Nadležnost Komisije

Član 13.

U isključivoj nadležnosti Komisije je:
praćenje cjelokupnog rada koncesionara u cilju osiguranja snabdijevanja uslugama potrošača na
adekvatan način, a kojima se pri tome naplaćuje odgovarajući iznos naknade;
odobravanje rokova i uvjeta standardnog ugovora o pružanju usluga potrošačima;
razmatranje žalbi potrošača u vezi sa iznosom naknade ili uvjetima za snabdijevanje uslugama
od koncesionara i
odlučivanje o svakom podnesenom zahtjevu ili zahtjevu za revizijom, podnesenom u skladu sa
ovim zakonom.
Ostale dužnosti i funkcije Komisije

Član 14.

Komisija priprema Dokument o politici dodjele koncesija (u daljem tekstu: Dokument o politici) u
kojem se daje opis privrednih s ektora i industrijskih oblasti koje se mogu delegirati ili dodijeliti
domaćim i stranim pravnim licima. Dokumenat o politici podnosi se Vladi Federacije , o kojem se
Vlada Federacije izjašnjava u roku od 30 dana od dana prijema. Usvojeni Dokument o politici Vlada
Federacije dostavlja Parlamentu Federacije kao informaciju.
Dokument o politici objavljuje se u "Službenim novinama Federacije BiH".
Komisija prati izvršenje Dokumenta o politici i o tome podnosi godišnji izvještaj Vladi Federacije.
Komisija na vlastitu inicijativu ili na zahtjev bilo kojeg zainteresiranog lica, može formulirati opće
principe ili sugerirati provedbu konkretnih propisa koji reguliraju određenu privrednu ili
industrijsku oblast.
Komisija obavještava ministra o svakom pitanju koje mini star podnese Komisiji, a na vlastitu
inicijativu može obavijestiti ministra o bilo kom pitanju iz svoje nadležnosti.
Ako se zainteresirane strane usaglase Komisija može vršiti arbitražu u svakom sporu koji nastane
između ugovornih strana a može djelovati i kao posrednik, na zahtjev zainteresiranih strana.
Nakon što zainteresirana strana podnese zahtjev, Komisija donosi odluku u cilju zaštite prava
zainteresiranih strana.
Ukoliko postoji potreba zaštite javnog interesa, Komisija može zahtijevati o d Vlade Federacije da
nadoknadi troškove učešća eksperata na javnim raspravama.
Komisija sarađuje sa drugim tijelima osnovanim po zakonima Federacije.

Koncesionar plaća naknadu za ukupne ili djelimične troškove koji nastanu zbog razmatranja bilo
kog pitanja dostavljenog Komisiji ili troškove nastale pri provođenju odluka ili naredbi Komisije
u skladu sa odlukom Vlade Federacije.
Sredstva za rad Komisije

Član 15.

Sredstva za rad Komisije osiguravaju se u Budžetu Federacije i budžetima općina iz kojih su
imenovani promjenljivi članovi.
Sredstva za rad Komisije čine sredstva za rad budžeta institucija Federacije koja se utvrđuju u skladu
sa zakonom.
Korištenje sredstava od Komisije podliježe reviziji koju vrši nadležno tijelo za reviziju finansijskog
poslovanja institucija Federacije.
Komisija priprema godišnji finansijski izvještaj i uključuje ga u izvještaj o radu u prethodnoj
fiskalnoj godini i dostavlja ga Parlamenu Federacije.
Rad Komisije

Član 16.

Predsjedavajući Komisije koordinira rad Komisije i odgovoran je za rad zaposlenih.
Ako je predsjedavajući Komisije odsutan ili nije u mogućnosti da vrši dužnost, zamjenjuje ga
zamjenik predsjedavajućeg Komisije.
Prijave ili zahtjevi za odobravanje ili ponovno razmatranje/ reviziju podnesene Komisiji, u skladu
sa ovim zakonom, razmatraju i o njima odlučuju najmanje tri člana Komisije.
Ako neki član nije u mogućnosti da vrši dužnost ili umre u toku rješavanja po prijavi ili zahtjevu,
dva preostala člana Komisije mogu jednoglasno donijeti odluku.
Odluke Komisije

Član 17.

Komisija donosi odluke u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku.
Ovjerenu kopiju odluke Komisija bez odlaganja dostavlja učesnicima i nadležnom ministarstvu, a
po zahtjevu ministra i kopije drugih dokumenata.
Sekretar Komisije je zadužen da vodi brigu o arhivi i obavlja druge poslove koje mu povjeri
predsjedavajući Komisije.
Odluke Komisije objavljuju se u "Službenim novinama Federacije BiH".
Svi dokumenti koje potpiše predsjednik ili lica koje predsjednik ovlasti su autentični.

Kopija bilo kojeg dokumenta Komisije koju potpiše predsjednik ili ovlašteno lice smatra se
autentičnom.
Obaveza podnošenja izvještaja

Član 18.

Komisija podnosi izvještaj o svom radu u prethodnoj fiskalnoj godini Vladi Federacije najkasnije
do 31. maja tekuće godine.
Izvještaj sadrži podatke o podnesenim zahtjevima odnosno zahtjevima za reviziju, odluke
Komisije i broj, vrstu i odgovore na upite koje je Komisija razmatrala. Izvještaj sadrži sve druge
informacije koje u vezi sa radom Komisije zatraži ministar.
Vlada Federacije, nakon razmatranja izvještaj dostavlja Parlamentu Federacije u roku od 30 dana
od dana prijema izvještaja radi usvajanja.
Izvještaj se objavljuje u "Službenim novinama Federacije BiH".
Javne rasprave

Član 19.

Rad Komisije je javan kada razmatra žalbe i kada to zahtijeva ministar.
Komisija može da održi javnu raspravu o bilo kom pitanju iz svoje nadležnosti, ukoliko je to u
javnom interesu.
Prije održavanja javne rasprave Komisija izdaje upute u pisanom obliku u kojima se utvrđuje
datum za podnošenje svih potrebnih dokumenata i informacija, datum rasprave i daje i sve druge
informacije koje smatra neophodnim.
Komisija može zahtijevati od učesnika da svoja mišljenja i dokaze dostavljaju u pisanoj formi.
Komisija može da zabrani ili ograniči iznošenje, objavljivanje ili davanje u javnost svih
informacija ili dokumenata ukoliko to zahtijeva karakter tog dokumenta ili je to u cilju zaštite
javnog interesa.
Preispitivanje odluka Komisije

Član 20.

Na osnovu zahtjeva za preispitivanje odluka Komisije, podnesenog u roku od 60 dana od dana
donošenja odluke, ili po službenoj dužnosti, Komisija može nakon preispitivanja odluke istu
preinačiti ili poništiti u slučajevima:
ako je utvrđena nova činjenica koja bi uticala na donošenje drugačije odluke da je bila poznata u
vrijeme donošenja odluke i
ako zainteresirana strana nije bila u mogućnosti da se iz opravdanih razloga izjasni o odluci.

Komisija može ispraviti odluku ako u njoj postoji greška u pisanju ili računu ili bilo koja tehnička
greška na svoju inicijativu ili na zahtjev zainteresirane strane.
Komisija ili bilo koje od zainteresiranih lica može pohraniti jedan ovjeren primjerak odluke ili
naloga koji je donesen u skladu sa ovim zakonom u pisarnici nadležnog suda, gdje je koncesionar
registriran, u skladu sa zakonima Federacije.
Pohranjena odluka ili nalog ima istu snagu i dejstvo kao i odluka nadležnog suda gdje je
koncesionar registriran u skladu sa zakonima Federacije.
Protiv odluke Komisije nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod Vrhovnog
suda Federacije.
Pravila Komisije

Član 21.

Komisija, uz saglasnost Vlade Federacije, donosi pravila o:
postupku podnošenja zahtjeva, izlaganja i prigovora Komisiji, vođenju rasprava pred Komisijom
i o drugim pitanjima vezanim za rad Komisije;
sjednicama i broju članova Komisije koji će razmatrati zahtjev;
utvrđuje način donošenja odluka komisije kada odlučuje u slučajevima predviđenim članom 5.
stav 4;
koncentraciji vlasništva i mjerama čiji je cilj da se omogući rast konkurencije u određenom
sektoru, ako ovo pitanje nije regulirano drugim propisima;
načinu rješavanja sporova;
unutrašnjoj organizaciji i o načinu utvrđivanja kriterija za određivanje naknade i
utvrđivanju naknada.
Pravila se objavljuju u "Službenim novinama Federacije BiH".
Nadzor i provjera rada koncesionara

Član 22.

Predsjednik Komisije može u pisanoj formi ovlastiti drugo lice da vrši nadzor i provjeru rada
koncesionara.
Ovlašteno lice iz stava 1. ovog člana može:
stupiti u objekat ili imovinu koncesionara u bilo koje primjereno vrijeme;
proučiti i umnožiti knjige, zapisnike, izvještaje, spise i druge dokumente koji se odnose na
aktivnosti koncesionara i

zahtijevati dostavljanje bilo kojeg podatka ili dokumenta koji je neophodan radi primjene ovog
zakona.
Lice kome su povjerene na čuvanje, u posjed ili pod kontrolu knjige, zapisnici, izvještaji, spisi i
drugi dokumenti omogućit će, na zahtjev ovlaštenog lica, pristup i provjeru istih.
Ovlašteno lice dužno je dokazati službeni identitet.
Koncesionar, niti bilo koje drugo lice ne smije ometati rad ovlaštenog lica, dati ili ovjeriti lažnu
izjavu prilikom provođenja nadzora ili provjere.
III TENDERSKI POSTUPAK
Odobravanje koncesionog projekta

Član 23.

Koncesor izrađuje studiju ekonomske opravdanosti za svak i projekat koji je predviđen za davanje
na koncesiju prije javnog pozivanja potencijalnih ponuđača. Studija ekonomske opravdanosti
dostavlja se Komisiji na razmatranje i odobravanje.
Komisija u roku od mjesec dana od dana prijema studije obavještava nadlež ni organ o tome da li
je projekat odobren.
Prilikom donošenja odluke Komisija uzima u obzir sljedeće:
uticaj projekta na davanje usluga korisnicima;
uticaj projekta na naknadu koja se naplaćuje korisnicima;
da li se projekat uklapa u ciljeve utvrđene u Dokumentu o politici;
da li projekat donosi čistu dobit Federaciji.
Ukoliko ne odobri projekat, Komisija može dati prijedlog ili preporuku koji bi projekat učinili
prihvatljivim.
Nakon odobravanja projekta, koncesor raspisuje tender i poziva lica koja su prethodno ispunila
potrebne uvjete. Pozivi na tender šalju se na što veći broj adresa, a ako Komisija to zatraži, poslat
će se i međunarodni javni poziv.
Uz saglasnost Komisije zahtjev za ispunjavanje uvjeta može izdati koncesor prije pozivanja na
tender. Zahtjev za ispunjavanje uvjeta objavljuje se i dostavlja licima priznatim zbog stručnosti,
poslovnog ugleda i finansijskog stanja. Zahtjev za ispunjavanje uvjeta sadrži i kriterije koje treba
primijeniti u postupku izbora.
Poziv na tender

Član 24.

Poziv na tender sadrži:
(1) opis projekta;
(2) definiciju ekonomskih, pravnih uvjeta i zahtjeva koji se odnose na projekat;
(3) principe i metode izračunavanja naknade;
(4) iznos naknade za koncesiju i naknade i takse za učešće na tenderu;
(5) opis sredstava i imovine koja se daje na raspolaganje koncesionaru;
(6) kriterije za ocjenjivanje ponuda i dodjeljivanje koncesije zasnovane na jasnim i transparentnim
principima nediskriminacije;
(7) rok za dostavljanje ponuda;
(8) nacrt ugovora o koncesiji;
(9) spisak potrebnih dozvola i odobrenja ili drugih ovlaštenja i
(10) poreske olakšice koje su vezane za projekat, ako postoje.
U slučaju da koncesor nije izradio studiju o ekonomskoj opravdanosti, Komisija može zahtijevati
da javni poziv uključuje obavezu ponuđača da izradi studiju o ekonomskoj opravdanosti u sklopu
koje će biti sadržane procjene u cilju zaštite okoliša. Studija o ekonomskoj opravdanosti razmatra
se pri procjeni kriterija na osnovu kojih se vrši dodjela koncesije.

Član 25.

Koncesor podnosi Komisiji poziv na tender i prateću dokumentaciju na razmatranje i
odobravanje.
U roku od 21 dana od dana prijema poziva na tender, Komisija obavještava koncesora o tome da
li je poziv odobren.
Prilikom razmatranja poziva na tender Komisija vodi računa o svim bitnim elementima
uključujući i:
da li se kriteriji za ocjenjivanje, postupak i izbor najuspješnije ponude na zadovoljavajući način
zasnivaju na jasnim i transparentnim principima nediskriminacije;
da li poziv na tender u suštinskom smislu odstupa od studije o ekonomskoj opravdanosti koju je
odobrila Komisija.
Komisija može dati preporuke u vezi sa svakim podnesenim pozivom koje su obavezujuće.
Dodjela koncesije

Član 26.

Vlada, na prijedlog Komisije, dodjeljuje koncesiju najpovoljnijem ponuđaču koji je ispunio i
zadovoljio sve kriterije utvrđene u tenderu i visokoga je ranga u odnosu na ostale ponuđače.

O dodjeli koncesije najpovoljnijem ponuđaču u što kraćem roku obavještava se Komisija.
Komisiji se dostavljaju kopije ugovora o koncesiji i sva projektna dokumentacija u izvršnom
obliku.

Član 27.

Odluka o dodjeli koncesije sadrži naročito:
predmet koncesije;
naziv koncesionara;
ministarstvo koje će u ime koncesora zaključiti ugovor o koncesiji i
rok za zaključenje ugovora o koncesiji.
Samoinicijativna ponuda

Član 28.

U slučaju da ponuđač ministarstvu podnese prijedlog za koncesiju za koju nije raspisan javni
tender, ministarstvo procjenjuje da li postoji javni interes za tu koncesiju.
Pri procjeni prijedloga iz stava 1. ovog člana uzima se u obzir naročito:
da projekat koji je predmet predložene koncesije može biti ostvaren samo u slučaju ako se
koristi proces, projektovanje, metodologija ili koncept inžinjeringa na koje ponuđač polaže
isključiva prava;
hitnost pružanja usluga ili postojanja infrastrukture za javnu upotrebu.
Ministarstvo podnosi zahtjev Komisiji za dobivanje ovlaštenja za pregovore sa ponuđačem,
ukoliko ocijeni da postoji javni interes za koncesiju.
Komisija u što kraćem roku obavještava ministarstvo o tome da li odobrava davanje ovlaštenja.
U ovlaštenju koje Komisija daje može biti propisano pravo Komisije da vrši praćenje procesa i/ili
izvrši pregled dokumentacije.
Ministarstvo ne može zaključiti ugovor o koncesiji na osnovu samoinicijativne ponude ukoliko ne
dobije ovlaštenje od Komisije i u tom slučaju koncesija se dodjeljuje u skladu sa postupkom
propisanim ovim zakonom.
IV UGOVOR O KONCESIJI
Sadržaj ugovora o koncesiji

Član 29.

Ugovor o koncesiji naročito sadrži:

1. ugovorne strane;
2. prava i obaveze ugovornih strana, uključujući i obavezu pružanja sigurne usluge korisnicima po
najnižim cijenama korisnicima s obzirom na okolnosti;
3. visinu naknade za koncesiju;
4. radnje vezane za dobivanje potrebnih ovlaštenja za provođenje aktivnosti u skladu sa
ugovorom o koncesiji;
5. uvjete investiranja;
6. olakšice i korištenje zemljišta;
7. sredstva i imovinu koju na raspolaganje daje Vlada Federacije; :
8. uvjete, način i vrijeme korištenja predmeta koncesije;
9. obaveze koncesionara u oblasti zaštite okoliša;
10. postupanje koncesionara sa predmetima nađenim u toku korištenja predmeta koncesije a koji
predstavljaju vrijednost prirodnog, historijskog i/ili historijsko kulturnog i/ili graditeljskog
naslijeđa Bosne i Hercegovine;
11. postupanje koncesionara u slučaju kada bi daljnje korištenje predmeta koncesije ugrožavalo
nalazište, odnosno vrijednost i cjelinu predmeta koji predstavljaju vrijednost prirodnog,
historijskog i/ili historijsko kulturnog i/ili graditeljskog naslijeđa Bosne i Hercegovine;
12. obavezu revitalizacije obnovljivog prirodnog bogatstva odnosno rekultivacije neobnovljivog
prirodnog bogatstva;
13. uvjete za obnavljanje ugovora;
14. sankcije i naknade za neispunjavanje obaveza ugovornih strana;
15. raskid ugovora i postupak u slučaju raskida ugovora prije datuma utvrđenog ugovorom;
16. način rješavanja sporova, uključujući međunarodnu arbitražu, ako se ugovorne strane o tome
dogovore;
17. mjere za omogućavanje finansiranja projekta;
18. određivanje i usklađivanje tarifa;
19. umjeren iznos godišnjeg honorara koji koncesionar plaća Komisiji;
20. opis događaja koji se smatraju višom silom i
21. ostale elemente bitne za predmet koncesije.

Ugovor o koncesiji zaključuje se na određeni period koji ne može biti duži od 30 godina. Ako se
pojave izuzetne o kolnosti koje zahtijevaju ulaganja za koje je potreban duži vremenski period,
ugovoreni rok se može produžiti, ali ne može biti duži od 50 godina. Ugovor o koncesiji može se
obnoviti za period koji ne može biti duži od polovine prvobitno ugovorenog roka.
Ugovor o koncesiji ne može se prenijeti na drugog koncesionara bez prethodne saglasnosti
Komisije. U slučaju da koncesionar nije ispunio preuzetu obavezu pema međunarodnoj finansijskoj
instituciji čiji je član Bosna i Hercegovina, ugovor o koncesiji može se prenijeti na odnosnu
instituciju bez saglasnosti Komisije. Prilikom razmatranja zahtjeva za saglasnost Komisija uzima u
obzir: derbeste.de
(1) finansijsko stanje predloženog novog koncesionara;
(2) stručnost i sposobnost novog predloženog koncesionara da pruža usluge i izvršava svoje
obaveze iz ugovora o koncesiji i
(3) uticaj koji će dodjeljena koncesija imati na koncentraciju vlasništva u određenom sektoru
djelatnosti.
Novi koncesionar preuzima prava i obaveze prethodnog koncesionara.
Ugovor o koncesiji zaključuje se i provodi u skladu sa propisima u Federaciji.
Prestanak ugovora o koncesiji

Član 30.

Ugovor o koncesiji prestaje:
(1) istekom ugovorenog roka, u skladu sa ovim zakonom;
(2) otvaranjem stečajnog postupka nad koncesionarom;
(3) prestankom postojanja predmeta koncesije i
(4) raskidom ugovora o koncesiji.
Raskid ugovora o koncesiji

Član 31.

Ugovor o koncesiji može se raskinuti:
(1) ako je koncesionar nesolventan ili ako bankrotira,
(2) ako koncesionar, odnosno koncesor ne ispuni svoje obaveze.
V KONCESIONAR
Pravni status koncesionara

Član 32.

Koncesionar je pravno lice osnovano ili registrirano u skladu sa zakonima Federacije sa kojim
koncesor zaključuje ugovor o koncesiji i koje ima prava i obaveze utvrđene ugovorom i ovim
zakonom.
Prava koncesionara

Član 33.

Koncesionar ima pravo posjedovanja i korištenja sredstava i imovine koje mu koncesor stavlja na
raspolaganje, u skladu sa ugovorom o koncesiji.
Obaveze koncesionara

Član 34.

Dionički kapital koncesionara u vlasništvu je lica navedenih u tenderskoj dokumentaciji. Ne može
se prenijeti, direktno ili indirektno, više od 15% glasačkih prava ukoliko se ne dobije odobrenje
od Komisije.
Koncesionar je dužan obavljati djelatnost koja je utvrđena kao predmet koncesije u ugovoru o
koncesiji i ne može je proširiti mimo obima utvrđenog ugovorom o koncesiji.
Koncesionar priprema standardne ugovore o pružanju usluga kojima se uređuje poslovni odnos
koncesionara i korisnika usluga, a koje odobrava Komisija.
VI KAZNENE ODREDBE
Kaznene odredbe

Član 35.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za privredni prestup
koncesionar koji da lažne izjave radi osiguranja transfera udjela, dionica ili uvjerenja o dionicama
ili na osnovu kojih Komisija izda ovlaštenja za transfer.
Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 5.000,00 KM kaznit će se za privredni prestup
odgovorno lice koncesionara za radnje iz stava 1. ovog člana.
Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 1.000,00 KM kaznit će se za prekršaj lica iz st. 1. i
2. ovog člana ako:
a) propuste ili odbiju da popune i vrate nepopunjena dokumenta na način propisan ovim
zakonom;
b) propuste ili odbiju da odgovore na pitanja koja se postavljaju u dokumentima;
c) namjerno daju pogrešan odgovor na bilo koje pitanje;
d) propuste da odgovore na pitanja kojima su mogli utvrditi činjenice za koje se vrši upit;
e) na zahtjev Komisije odbiju da predoče Komisiji ili članu Komisije, ili licu ovlaštenom da vrši
provjeru knjiga, dokumenata, računa, arhive ili zapisnika više koncesionara;
f) propuste ili odbiju da obave neku dužnost koja im se povjeri, a za koju nije utvrđena kazna ili
g) propuste ili odbiju da izvrše zahtjev ili nalog koji izda Komisija, ili presudu nadležnog suda.
U smislu stava 3. ovog člana radnja, propust ili greška bilo kojeg odgovornog lica, službenika,
agenta ili drugog lica koje djeluje u ime ili je zaposleno kod nekog koncesionara i djeluje u okviru
svoga posla i uputa, u svakom slučaju smatra se činom, propustom ili greškom toga koncesionara.
VII PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Nadležnost suda

Član 36.

Za rješavanje sporova nastalih u slučaju postupanja suprotno odredbama ovog zakona nadležan
je Vrhovni sud Federacije.

Član 37.

Preduzeće koje u obavljanju svoje djelatnosti koristi prirodno bogatstvo, dobro u općoj upotrebi
ili obavlja djelatnost od općeg interesa, zaključuje ugovor o koncesiji bez provođenja postupka
propisanog ovim zakonom u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, osim
prirodnog bogatstva, dobra u općoj upotrebi ili djelatnosti od općeg interesa koja su predmet
restitucije.
Ugovor o koncesiji iz stava 1. ovog člana zaključuje se na period od pet godina.

Član 38.

Preduzeće koje u obavljanju svoje djelatnosti koristi prirodno bogatstvo, dobro u općoj upotrebi
ili obavlja djelatnost od općeg interesa, može zaključiti ugovor o koncesiji u skladu sa članom 29.
stav 2. ovog zakona bez provođenja postupka predviđenog ovim zakonom, pod sljedećim
uvjetima:
da je po zakonu koji se primjenjivao do donošenja ovog zakona proveden postupak dodjele
koncesije i
da po provedenom postupku dodjele koncesije iz alineje 1. ovog člana nije donesena odluka o
dodjeli koncesije.
Završne odredbe

Član 39.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena zakona i odredaba posebnih propisa o
koncesijama, koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog
zakona.

Ugovor o koncesiji zaključen suprotno odredbama ovog zakona ništavan je.

Član 40.

Kantoni su dužni u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti zakon o
koncesijama u skladu sa ovim zakonom, odnosno doneseni zakon uskladiti sa ovim zakonom.

Član 41.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije
BiH".

Samostalni član Zakona o dopunama Zakona o koncesijama
("Službene novine Federacije BiH", br. 61/2006)

Član 6.

Ovaj Zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama
Federacije BiH".

← Nazad na pregled zakona