Zakon o industrijskom vlasništvu u BiH
Napomena: Nezvanični prečišćeni tekst u informativne svrhe. Za službenu primjenu koristite objavljene propise u Službenim novinama ili preuzeti PDF dokument.
ZAKON O INDUSTRIJSKOM
VLASNIŠTVU U BOSNI I HERCEGOVINI
("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/2002, 29/2002 i 53/2010 drugi zakoni)
Integralni – prečišćeni tekst
GLAVA I OSNOVNE ODREDBE I NAČELA
Član 1.
Sadržaj zakona
Ovim zakonom uređuje se sticanje, sadržaj i zaštita slijedećih prava industrijskog vlasništva:
patenata, robnih i uslužnih žigova, industrijskog dizajna i geografske oznake.
Član 2.
Predmet zaštite
1. Pronalazak se štiti patentom, odnosno patentom sa skraćenim trajanjem.
2. Znak, koji je podoban za razlikovanje roba, odnosno usluga štiti se žigom.
3. Novi oblik proizvoda ili njegovog dijela štiti se industrijskim dizajnom.
4. Oznaka koja označava geografsko porijeklo proizvoda, štiti se geografskom oznakom.
Član 3.
Materijalna i moralna prava
1. Priznanjem, odnosno registracijom prava industrijskog vlasništva po ovom zakonu, nosioci prava
stiču materijalna i moralna prava.
2. Materijalna prava imaoca prava industrijskog vlasništva obuhvataju isključiva prava p rivrednog
iskorištavanja i raspolaganja u skladu sa ovim zakonom.
3. Moralno pravo pronalazača, odnosno autora industrijskog dizajna je, da bude naznačen u prijavi
i u svim ispravama koje se odnose na patent, odnosno industrijski dizajn.
4. Ako je tvorevina koja se štiti ovim zakonom rezultat stvaralačkog rada više lica, u ispravama iz
stava 3. sva ta lica navode se kao stvaraoci.
Član 4.
Jednakost stranih i domaćih lica
1. Strana pravna i fizička lica u pogledu zaštite prava industrijskog vlasništva u Bosni i Hercegovini
uživaju ista prava kao i domaća fizička i pravna lica i s njima izjednačena lica, ako to proizilazi iz
međunarodnih ugovora i konvencija kojima je pristupila, odnosno koje je ratifikovala Bosna i
Hercegovina (u daljem tekstu: međunarodni ugo vori i konvencije) ili iz primjene načela
reciprociteta.
2. Postojanje reciprociteta pretpostavlja se dok se ne dokaže suprotno.
Član 5.
Zahtjev za sticanje prava industrijskog vlasništva
1. Sticanje pojedinih prava industrijskog vlasništva u Bosni i Hercegovini ostvaruje se podnošenjem
prijave Institutu za standarde, metrologiju i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (u daljem
tekstu: Institut), odnosno ispostavama Instituta u skladu sa ovim zakonom.
2. Institut prima takođe prijave, kojima se zahti jeva sticanje prava industrijskog vlasništva u
inostranstvu, ako je to u skladu sa međunarodnim ugovorima i konvencijama.
3. Sticanje prava industrijskog vlasništva u Bosni i Hercegovini može se zahtijevati i prijavom
podnesenom u inostranstvu koja nije podnesena Institutu, ukoliko je to u skladu sa međunarodnim
ugovorima i konvencijama. Pravni učinak priznatih prava industrijskog vlasništva iz takvih prijava
je izjednačen sa pravima industrijskog vlasništva koja su priznata na osnovu nacionalnih prijava,
osim ako nije međunarodnim ugovorom ili konvencijom drugačije određeno.
4. Strane ili međunarodne prijave iz st. 2. i 3. moraju biti u skladu sa odgovarajućim međunarodnim
ugovorom ili konvencijom, koji su osnova za njihovo podnošenje.
5. Pojedinačna prava industrijskog vlasništva za koje je prijava podnesena u inostranstvu, u skladu
sa stavom 3., ne mogu se steći na osnovu prijave, ukoliko je za sticanje istog prava podnesena strana
ili međunarodna prijava.
6. Stavovi 1. i 2.ne odnose se na povjerljive pronalaske.
Član 6.
Načelo prvenstva
Od datuma podnesene uredne prijave patenta, žiga ili industrijskog dizajna kod Instituta podnosilac
prijave ima pravo prvenstva u odnosu na svakog drugog podnosioca, koji za isti pronalazak, znak
ili oblik proizvoda ili njegovog dijela podnese prijavu kasnije.
Član 7.
Izložbeno (sajamsko) pravo prvenstva
1. Lice, koje na službenoj ili službeno priznatoj međunarodnoj izložbi shodno Konvenciji o
međunarodnim izložbama, u Bosni i Hercegovini ili u drugim državama članicama Međuna rodne
unije za zaštitu industrijskog vlasništva (u daljem tekstu: Pariska unija) ili Svjetske trgovinske
organizacije (u daljem tekstu: WTO) izloži pronalazak, odnosno oblik proizvoda ili njegovog dijela
ili upotrijebi znak za označavanje roba i usluga, mo že u roku od tri mjeseca od dana zatvaranja
izložbe, zahtijevati u prijavi pravo prvenstva od prvog dana izlaganja, odnosno dana upotrebe na
izložbi prijavljenog pronalaska, oblika proizvoda, odnosno znaka.
2. Lice, koje zahtijeva priznanje prava prvenstva iz stava 1., dužno je da dostavi pismenu potvrdu
nadležnog organa države članice Pariske unije ili WTO u kojoj je izložba održana, u kojoj su
navedeni podaci o vrsti izložbe, mjestu njenog održavanja, datumu otvaranja i zatvaranja izložbe i
prvom danu izlaganja, odnosno danu upotrebe.
3. Potvrde iz stava 2. za izložbe održane u Bosni i Hercegovini, izdaje nadležna privredna
komora.
Član 8.
Unijsko pravo prvenstva
1. Pripadniku države članice Pariske unije ili WTO, koji je u nekoj državi članici Pariske nije ,
odnosno WTO, podnio prvu prijavu za isti pronalazak, oblik proizvoda, odnosno njegovog dijela
ili znak, priznaće se pravo prvenstva u Bosni i Hercegovini, ako to zatraži, i to: za patent u roku od
12 mjeseci, a za industrijski dizajn ili žig u roku od še st mjeseci, računajući od dana podnošenja
prve prijave.
2. Lice koje zahtijeva pravo prvenstva iz stava 1. mora u prijavi, koja je podnesena kod Instituta u
roku iz stava 1., navesti bitne podatke o prijavi na koju se poziva (država, datum podnošenja i broj
prijave).
3. Na zahtjev Instituta ili suda, u slučaju spora, lice koje zahtijeva pravo prvenstva mora priložiti
prepis prve prijave, ovjeren od nadležnog organa države člani ce Pariske unije ili WTO kod kojeg
je podnio prvu prijavu.
Član 9.
Višestruko pravo prvenstva
1. Podnosilac prijave može zahtijevati priznanje višestrukog prava prvenstva na osnovu više ranije
podnesenih prijava u jednoj ili više zemalja članica Pariske unije ili WTO, pod uslovima iz člana 8.
2. U slučaju zahtijevanja višestrukog prava prvenstva rokovi, koji prema članu 8. teku od datuma
prvenstva, računaju se od datuma prvenstva prve prijave.
Član 10.
Računanje rokova prvenstva
1. Priznanjem prava prvenstva iz člana 7. ne produžavaju se rokovi iz člana 8. odnosno 9.
2. Priznanje prava prvenstva u smislu čl. 7., 8. i 9. ima za posljedicu da se datum podnošenja prijave,
koja je osnov za priznanje tog prava, računa kao datum podnošenja prijave u Bosni i Hercegovini,
na koju se to pravo odnosi.
3. Institut neće priznati pravo prvenstva u skladu sa čl. 7., 8. i 9. ako podnosilac prijave ne dostavi
odgovarajući dokument u rokovima utvrđenim provedbenim propisom.
Član 11.
Propisi koji se primjenjuju u postupku pred Institutom
1. Pojedina pitanja postupka koji se vodi pred Institutom, bliže se uređuju propisima za
provođenje (u daljem tekstu: provedbeni propisi), koje donosi direktor Instituta.
2. Za pojedina pitanja koja nisu uređena ovim zakonom i provedbenim propisima, primjenjivaće
se odredbe Zakona o opštem upravnom postupku.
Član 12.
Ovlaštenja Instituta
1. Postupak za sticanje, održavanje, promet i prestanak prava industrijskog vlasništva vodi Institut.
2. Protiv odluka Instituta donijetih u prvom stepenu, kojima j e odlučeno o predmetu postupka,
dopuštena je žalba Komisiji za žalbe Instituta u roku od 15 dana. Provedbenim propisom bliže će
se urediti osnivanje, nadležnost i postupak rada Komisije za žalbe.
3. Protiv rješenja Instituta donijetog u drugom stepenu žalba nije dopuštena, ali se može
pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Sudu Bosne i Hercegovine. Tužba se neposredno
podnosi Institutu.
Član 13.
Takse i naknade u postupku sticanja i održavanja prava industrijskog vlasništva
1. Za sve radnje u postupku sticanja, održavanja, prometa i prestanka prava industrijskog vlasništva
i za pružanje informacijskih usluga plaćaju se takse saglasno važećem propisima kojima se uređuju
državne administrativne takse (u daljem tekstu: takse) i naknade posebnih troškova postup ka (u
daljem tekstu: troškovi postupka) u visini određenoj posebnom tarifom, koju donosi Ministarstvo
spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, na prijedlog direktora Instituta.
2. Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i H ercegovine je nadležno za
zaključivanje međunarodnih ugovora i sporazuma iz oblasti industrijskog vlasništva.
Član 14.
Registri javne knjige
1. Institut vodi, za svako pojedinačno pravo industrijskog vlasništva, slijedeće registre:
a) registar prijava za priznanje prava industrijskog vlasništva,
b) registar priznatih prava industrijskog vlasništva, i
c) registar zastupnika za zaštitu industrijskog vlasništva.
2. Registri iz stava 1. su javni i dostupni trećim licima na uvid.
3. Spise priznatih prava zainteresovana lica mogu razgledati na usmeni zahtjev, samo u prisustvu
službenog lica.
4. Sadržina registara iz stava 1. propisaće se provedbenim propisom.
5. Registri iz stava 1. vode se u elektronskoj formi, uvezani u jedinstveni informacioni sistem
industrijskog vlasništva u Bosni i Hercegovini.
Član 15.
Službeni glasnik Instituta
Podaci o pravima koji su regulisani ovim zakonom, a koji su upisani u registre, objavljuju se u
Službenom glasniku kojeg izdaje Institut (u daljem tekstu: Službeni glasnik).
Član 16.
Zastupanje
1. Fizička i pravna lica koja se bave zastupanjem u postupku zaštite prava industrijskog vlasništva
pred Institutom, moraju biti upisana u registar zastupnika, kojeg vodi Institut.
2. U registar zastupnika iz stava 1., upisuju se pravna i fizička lica koja ispunjavaju uslove
utvrđene posebnim propisom.
3. Strana pravna ili fizička lica ostvaruju prava iz ovog zakona u postupku pred Institutom samo
eko zastupnika, koji je ovlašten za zastupanje.
Član 17.
Pružanje informacija
1. Institut je dužan svakom licu omogućiti pristup dokumentaciji o pravima industrijskog
vlasništva, izuzev dokumentacije koja se u postupku do objavljivanja smatra službenom tajnom.
2. Institut pruža informacije o stanju tehnike, koje su sadržane u patentnim dokumentima i
obavlja usluge pretraživanja prijavljenih i priznatih prava industrijskog vlasništva, usluge na
području informisanja i dokumentacije, za koje se plaćaju odgovarajući troškovi.
3. Usluge pretraživanja za strana lica obavljaju se preko ovlaštenih zastupnika.
4. Edukacija korisnika obavljaće se u ispostavama Instituta.
Član 18.
Redoslijed ispitivanja prijava
1. Prijave se ispituju po redoslijedu određenom datumom njihovog podnošenja.
2. Izuzetno od odredbe stava 1. prijava se može ispitivati po hitnom postupku:
a) u slučaju sudskog ili drugog spora, uz obavezu podnošenja zahtjeva za hitno ispitivanje i
dokaza o postojanju spora;
b) ako je podnesen zahtjev za međunarodno registrovanje žiga;
c) ako je, saglasno drugim propisima, neophodno izvršiti hitnu registraciju, u određenom roku;
d) na poseban zahtjev podnosioca prijave.
GLAVA II VRSTE PRAVA INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA
Odjeljak 1. PATENT
Član 19.
Patentibilni pronalasci
1. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike, koji je nov, koji ima
inventivni nivo i koji se može industrijski primijeniti.
2. Ne smatraju se pronalascima u smislu stava 1., naročito:
a) otkrića, naučne teorije i matematičke metode;
b) estetske tvorevine;
c) planovi, pravila i metode za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili privrednih aktivnosti;
d) programi računara;
e) prikazivanje informacija definisano samim sadržajem tih informacija.
3. Odredba stava 2. primjenjuje se samo u obimu u kojem je predmet prijave za zaštitu pronalaska
navedeni element ili aktivnost posmatrana kao takva.
Član 20.
Izuzeci od patentibilnosti
Patent ne može biti dodijeljen za:
a) pronalaske čije bi objavljivanje ili iskorištavanje bilo protivno javnom poretku ili moralu;
b) pronalaske hirurškog ili dijagnostičkog postupka ili postupka liječenja koji se primjenjuje
neposredno na živom ljudskom ili životinjskom organizmu, osim pronalazaka koji se odnose na
proizvode, materije ili smjese koje se upotrebljavaju pri takvom postupku.
Član 21.
Novost pronalaska
1. Pronalazak je nov ako nije obuhvaćen stanjem tehnike.
2. Pod stanjem tehnike podrazumijeva se sve što je učinjeno dostupnim javnosti u svijetu,
pismenim ili usmenim putem, upotrebom ili na bilo koji drugi način prije datuma podnošenja
prijave patenta.
3. Stanjem tehnike obuhvaćena je i sadržina prijava koje su bile podnesene Institutu prije datuma
iz stava 2. ili su bile objavljene na taj dan ili kasnije, a naročito:
a) nacionalne patentne prijave;
b) prijave za evropski patent, ako se njima zahtijeva zaštita u Bosni i Hercegovini;
c) prijave podnesene na osnovu Ugovora o saradnji u oblasti patenata (PCT), ako se njima
zahtijeva zaštita u Bosni i Hercegovini.
4. Smatra se da je pronalazak obuhvaćen stanjem tehnike ako je postao dostupan javnosti
objavljivanjem, izlaganjem, prikazivanjem ili upotrebom na način koji stručnjacima omogućava da
ga primjene.
Član 22.
Objavljivanja koja ne oduzimaju novost
1. Prilikom primjene člana 20., objavljivanje pronalaska neće oduzeti novost pronalasku, ako je do
objavljivanja došlo šest mjeseci prije podnošenja prijave patenta i ako je prijavljivanje neposredna
ili posredna posljedica:
a) očigledne zloupotrebe u odnosu na podnosioca prijave ili njegovog pravnog prethodnika, ili
b) činjenice da je podnosilac prijave ili njegov pravni prethodnik izložio pronalazak na službenoj
ili službeno priznatoj izložbi po Konvenciji o međunarodnim izložbama, pod uslovom da
podnosilac naznači u prijavi da je pronalazak bio izložen i dostavi dokaz o tome u roku i pod
uslovima utvrđenim ovim zakonom.
Član 23.
Inventivni nivo
1. Smatra se da pronalazak ima inventivni nivo ako rješenje određenog problema za stručnjaka iz
odgovarajuće oblasti na očigledan način, ne proizilazi iz stanja tehnike.
2. Ako su stanjem tehnike obuhvaćeni i dokumenti iz člana 21. stav 3. ti se dokumenti ne uzimaju
u obzir pri ocjeni inventivnog nivoa.
Član 24.
Industrijska primjenljivost
Smatra se da je pronalazak industrijski primjenljiv ako je predmet pronalaska tehnički izvodljiv i
ako se može proizvesti ili upotrijebiti u bilo kojoj oblasti industrije, uključujući i poljoprivredu.
Član 25.
Dopunski patent
Dopune ili poboljšanja pronalaska štite se dopunskim patentom.
Član 26.
Patent sa skraćenim trajanjem
1. Izuzev pronalaska za postupak, biljnu vrstu i životinjsku pasminu, patentom sa skraćenim
trajanjem može se zaštiti:
a) pronalazak koji ispunjava uslove patentibilnosti;
b) pronalazak koji je nov, industrijski primjenljiv i koji ima inventivni nivo.
2. Odredbe ovog zakona koje se odnose na patent shodno se primjenjuju na patent sa skraćenim
trajanjem, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
1. Pravo na zaštitu pronalaska
Član 27.
Pronalazač i prava pronalazača
1. Pravo na zaštitu pronalaska originalno pripada pronalazaču. U postupku za dodjelu patenta
pronalazačem se smatra lice koje je prvo podnijelo urednu prijavu, osim ako iz prijave ne
proizilazi drugačije ili ako odlukom suda nije određeno drugo lice kao pronalazač.
2. Ako je pronalazak nastao zajedničkim radom više pronalazača, pravo na patent pripada svim
pronalazačima.
3. Pronalazač je lice koje je stvorilo pronalazak svojim radom.
4. Fizičko ili pravno lice koje nije pronalazač stiče pravo na zaštitu pronalaska na osnovu zakona,
pravnog posla ili nasljeđivanja.
2. Postupak za priznanje patenta
Član 28.
Podnošenje prijave
1. Postupak za priznanje patenta pokreće se podnošenjem prijave za priznanje patenta (u daljem
tekstu: prijava), u skladu sa ovim zakonom i na način utvrđen provedbenim propisom.
2. Za svaki pronalazak podnosi se posebna prijava.
3. Jednom prijavom može se zahtijevati zaštita za više pronalazaka, samo ako su ti pronalasci
međusobno tako povezani da ostvaruju jedinstvenu pronalazačku zamisao (jedinstvo pronalaska).
4. Patent sa skraćenim trajanjem zahtijeva se podnošenjem prijave, a najkasnije u roku od 12
mjeseci računajući od dana podnošenja prijave patenta. Po isteku ovoga roka zahtjev nije moguće
izmijeniti.
Član 29.
Sadržaj prijave
1. Prijava mora sadržavati:
a) zahtjev za priznanje patenta;
b) opis pronalaska;
c) jedan ili više patentnih zahtjeva;
d) crteže na koje se pozivaju opis pronalaska i patentni zahtjevi, ukoliko je to potrebno;
e) abstrakt.
2. Smatra se da je prijava podnesena ako udovoljava uslovima iz stava 1.
3. Svi drugi sastojci i prilozi koji se dostavljaju uz prijavu podnose se na način i u broju primjeraka
propisanim u skladu sa provedbenim propisom.
Član 30.
Zahtjev za priznanje patenta
1. Zahtjev za priznanje patenta mora da sadrži:
a) ime, odnosno naziv i adresu podnosioca prijave;
b) ime i adresu pronalazača, odnosno napomenu da pronalazač ne želi da bude naveden u prijavi;
c) naziv pronalaska, koji mora da odražava suštinu pronalaska.
2. Ako pronalazač ne želi da njegovo ime bude navedeno u zahtjevu za priznanje patenta, kao ni
u drugim ispravama propisanim ovim zakonom, podnosilac prijave je dužan da uz zahtjev za
priznanje patenta, a najkasnije u roku od 90 dana od datuma podnošenja prijave, dostavi Institutu
pismenu izjavu pronalazača o tome.
3. Pronalazač može tokom postupka zaštite, a najkasnije do objavljivanja prijave patenta, povući
svoju izjavu da ne želi da mu ime bude navedeno u prijavi, kao ni u drugim ispravama propisanim
ovim zakonom.
Član 31.
Opis pronalaska
1. Pronalazak se mora opisati u prijavi na način dovoljno jasan i detaljan tako da ga stručnjak iz
odgovarajuće oblasti može izvesti.
2. Ako se pronalazak odnosi na živi biološki materijal i ako ga nije moguće primijeniti na osnovu
opisa pronalaska, smatraće se da opis pronalaska ispunjava uslov iz stava 1. ako je uzorak
prirodno obnovljivog živog biološkog materijala deponovan u nadležnoj ustanovi najkasnije na
dan podnošenja prijave.
3. Pod nadležnom ustanovom iz stava 2. podrazumijeva se ustanova koja je određena na osnovu
Budimpeštanskog sporazuma o priznanju depozita mikroorganizama radi postupka patentiranja,
zaključenog 1977. godine.
Član 32.
Patentni zahtjevi
1. Patentnim zahtjevima određuje se obim i predmet zaštite pronalaska.
2. Patentni zahtjevi moraju biti jasni, sažeti i u cjelosti potkrijepljeni opisom pronalaska.
Član 33.
Abstrakt
1. Abstrakt je kratak sadržaj suštine pronalaska koji služi isključivo u svrhu tehničkog
informisanja i nema uticaja na obim tražene zaštite.
Član 34.
Datum podnošenja prijave
1. Za priznanje datuma podnošenja prijave potrebno je da prijava podnesena Institutu na taj dan
sadrži slijedeće sastojke:
a) zahtjev da se traži priznanje patenta odnosno patenta sa skraćenim trajanjem;
b) ime, odnosno naziv i adresu podnosioca prijave;
c) opis pronalaska i jedan ili više patentnih zahtjeva, ukoliko na prvi pogled nisu protivni
odredbama čl. 31. i 32. i provedbenim propisima.
2. Na prijavu koja ispunjava uslove iz stava 1. upisuje se broj prijave i datum njenog prijema u
Institutu, o čemu se, na zahtjev podnosioca, izdaje potvrda.
3. Ako utvrdi da nisu ispunjeni uslovi iz stava 1., Institut će pozvati podnosioca prijave da otkloni
nedostatke u roku koji je utvrđen provedbenim propisom.
4. Ako podnosilac prijave ne postupi u skladu sa pozivom Instituta u propisanom roku, prijava će
se zaključkom odbaciti.
5. Ako podnosilac prijave u određenom roku otkloni nedostatke, takvoj prijavi priznaće se kao
datum podnošenja prijave datum prijema uredne prijave.
6. Ako se utvrdi da je prijava upisana u registar prijava, a ne ispunjava uslove iz stava 1., Institut
će donijeti zaključak o brisanju takve prijave iz registra.
Član 35.
Naknadne izmjene u prijavi
1. Prijava kojoj je utvrđen datum podnošenja ne može biti naknadno izmijenjena proširenjem
obima zaštite pronalaska, čija se zaštita traži.
2. Izmjene i dopune podataka sadržanih u prijavi kojima se ne proširuje obim zaštite mogu se
vršiti do okončanja postupka.
Član 36.
Ispitivanje prijave
1. Nakon utvrđivanja datuma podnošenja prijave, Institut ispituje:
a) da li prijava sadrži sve elemente utvrđene članom 29. i provedbenim propisom i da li oni u
pogledu urednosti ispunjavaju propisane uslove;
b) da li je u prijavi naznačen pronalazač, odnosno da li postoji njegova izjava da ne želi da bude
naveden u prijavi;
c) da li je predmet prijave na prvi pogled u skladu sa odredbom člana 19. stav 2., člana 20. i člana
26., ukoliko je predmet prijave patent sa skraćenim trajanjem;
d) da li je podnesena posebna prijava za svaki pronalazak, ako prijava na prvi pogled ne ispunjava
uslove jedinstva pronalaska u smislu člana 28. stav 3.;
2. Ako ispitivanjem navednih uslova iz stava 1. Institut utvrdi da prijava nije u skladu sa
odredbom stava 1., Institut će pismeno, uz navođenje razloga pozvati podnosioca prijave da je
uredi u roku koji nije duži od 90 dana od dana dostavljanja poziva.
3. Na obrazloženi zahtjev podnosioca prijave Institut će produžiti rok iz stava 2., ali najduže za 90
dana od dana isteka roka iz stava 2.
4. Za sve prijave dovedene u uredno stanje u smislu odredaba ovog člana, priznaće se pravo
prvenstva prve prijave.
Član 37.
Odbacivanje prijave i obustavljanje postupka
1. Ako podnosilac prijave u ostavljenom roku ne postupi prema pozivu Instituta ili ne plati taksu i
troškove postupka za njeno uređenje, prijava će se zaključkom odbaciti.
2. Ako se podnosilac prijave pismeno izjasni u toku postupka da odustaje od svog zahtjeva,
postupak će se zaključkom obustaviti.
Član 38.
Odbijanje prijave
1. Institut donosi rješenje o odbijanju prijave patenta ako je podnesena prijava za pronalazak koji
se ne može zaštititi patentom u smislu člana 19. stav 2. i člana 20. odnosno, člana 26. ukoliko je
podnesena prijava patenta sa skraćenim trajanjem.
2. Prijava koja ne ispunjava uslove iz člana 19. stav 2. i člana 20. odnosno 26. se ne objavljuje.
Član 39.
Pretvaranje u prijavu industrijskog dizajna
1. Do okončanja postupka po prijavi, podnosilac prijave može podnijeti zahtjev za pretvaranje
prijave patenta u prijavu za priznanje industrijskog dizajna, pod uslovom da plati propisanu taksu
i troškove postupka.
2. Prijava za priznanje industrijskog dizajna zadržava datum podnošenja prijave patenta.
Član 40.
Objavljivanje prijave
1. Ako prijava ispunjava uslove iz člana 36. i ako su plaćene takse i troškovi postupka za njeno
objavljivanje, Institut donosi zaključak o objavljivanju prijave u Službenom glasniku.
2. Prijava se objavljuje nakon isteka 18 mjeseci od datuma podnošenja prijave, odnosno od
datuma zatraženog prava prvenstva. Na zahtjev podnosioca prijave i uz plaćanje propisane takse i
troškova postupka, prijava se može objaviti i ranije, ali ne prije isteka roka od 90 dana od datuma
njenog podnošenja Institutu.
3. Objavljivanje prijave sastoji se od objavljivanja bibliografskih podataka o prijavi, abstrakta i
karakterističnog crteža ukoliko postoji, što se utvrđuje provedbenim propisom.
4. Objavljena prijava postaje dostupna javnosti.
5. Neobjavljena prijava može se razgledati samo na osnovu pismene saglasnosti podnosioca
prijave.
Član 41.
Dodjela patenta
1. Poslije objavljivanja prijave patenta Institut izdaje rješenje o dodjeli patenta. Kao datum dodjele
patenta smatra se datum objavljivanja patenta u Službenom glasniku.
2. Rješenjem o dodjeli patenta određuje se i obim zaštite određen sadržajem prihvaćenih
patentnih zahtjeva.
3. Dodijeljeni patent se upisuje u registar patenata.
4. Institut će donijeti rješenje o dodjeli patenta ako podnosilac prijave u određenom roku plati
troškove izdavanje patenta odnosno isprave o patentu i štampanja patentnog spisa.
5. Podaci o sadržaju isprave o patentu i patentnog spisa propisuju se provedbenim propisom.
Član 42.
Podnošenje dokaza
1. Najkasnije do isteka devete godine trajanja patenta nosilac patenta ili imalac isključivog prava iz
patenta dužan je Institutu priložiti pismene dokaze o tome da patentirani pronalazak ispunjava
sve uslove iz čl. 19., 20., 21., 23. i 24.
2. Ako nosilac patenta ili imalac isključivog prava iz patenta ne postupi po stavu 1. prestaje
važnost dodijeljenog patenta najkasnije danom isteka desete godine njegove važnosti.
3. Nosilac patenta odnosno imalac isključivog prava iz patenta obavezno mora priložiti
dokumenta iz stava 1., kada protiv trećeg lica podnese tužbu zbog povrede prava iz patenta. U
tom slučaju Institut će po hitnom postupku donijeti rješenje u skladu sa članom 44.
Član 43.
Pismeni dokazi
1. Kao dokaz iz člana 42. Institut će prihvatiti dodijeljeni evropski patent za isti pronalazak,
preveden na jedan od službenih jezika Bosne i Hercegovine.
2. Ako za isti pronalazak nije uložena prijava za evropski patent, kao dokaz iz stava 1. Institut će
prihvatiti prevod patenta za isti pronalazak na jednom od službenih jezika Bosne i Hercegovine,
kojeg je po potpunom ispitivanju dodijelila neka ustanova, koja u smislu člana 32. Ugovora o
saradnji u oblasti patenata (PCT) ima status međunarodne ustanove za prethodno ispitivanje ili
drugi patentni Institut s kojim je Institut sklopio odgovarajući sporazum.
3. Kada je dokaz predložen na osnovu stava 2., nosilac patenta ili imalac isključivog prava iz
patenta mora obavezno priložiti spisak i kopije svih ostalih dokumenata, koji bi mogli poslužiti
kao dokaz, uključujući i podatke o patentima koji su bili odbačeni.
4. Kada nosilac patenta ili imalac isključivog prava iz patenta ne raspolaže dokazima st. 1. i 2.,
može zahtijevati da Institut zatraži potrebne podatke, odnosno mišljenje za izdavanje jednog od
rješenja. U tom slučaju nosilac patenta ili imalac isključivog prava iz patenta plaća sve takse i
ostale stvarne troškove za dobijanje mišljenja, odnosno podataka.
5. Ako nosilac patenta ili imalac isključivog prava iz patenta prilikom podnošenja dokaza iz ovog
člana ne plati takse i troškove postupka ili ako ne predloži prevod dokaza na jednom od
službenih jezika Bosne i Hercegovine, smatraće se da dokazi nisu ni podneseni.
Član 44.
Izdavanje konačnog rješenja
1. Na osnovu predloženih dokaza i drugih dokumenata iz člana 43. stav 4. Institut će izdati jedno
od slijedećih rješenja:
a) rješenje kojim će utvrditi da pronalazak ispunjava sve uslove iz čl. 19., 20., 21., 23. i 24.;
b) rješenje kojim se utvrđuje da pronalazak djelimično ispunjava uslove iz čl. 19., 20., 21., 23. i 24.
i kojim će, u odgovarajućem obimu, suziti dalje važenje patentnog zahtjeva, odnosno patentnih
zahtjeva;
c) rješenje o oglašavanju ništavnim, ako pronalazak danom podnošenja patentne prijave nije
ispunjavao uslove za patentnu zaštitu po ovom zakonu.
2. Prije izdavanja rješenja iz stava 1. tač. b) i c) Institut će prethodno pismeno obavijestiti titulara
patenta o razlozima zbog kojih ne može priznati pravo ili ga ne može priznati u traženom obimu
i pozvati ga da se u roku od 90 dana izjasni o tim razlozima i eventualno otkloni nedostatke.
3. Ako titular patenta u roku iz stava 2. ne postupi po zahtjevu Instituta odnosno ne saglasi se
promjenom zahtjeva koje predloži Institut, patent će se u cjelini ili djelimično oglasiti ništavnim
sa djejstvom od dana dodjele patenta (ex tunc).
4. Svaki patent, za koji je izdato rješenje o promjeni patentnih zahtjeva, se ponovo objavljuje.
Izmijenjeni patentni zahtjevi ne mogu imati zaštitu izvan obima zaštite priznate prvobitnim
patentnim zahtjevima.
Član 45.
Dodijeljeni evropski patent kao dokaz
1. Za patent koji važi u Bosni i Hercegovini na osnovu prijave uložene u inostranstvu u skladu sa
članom 5. stav 3., smatra se da su odredbe čl. 42. i 43. neposredno ispunjene, ako je pa tent po
provedenom potpunom ispitivanju dodijelio Evropski patentni Zavod.
2. Rješenje o dodjeli patenta iz stava 1. važi kao rješenje doneseno po članu 44.
3. Za patent sa skraćenim trajanjem ne primjenjuju se odredbe člana 44.
Član 46.
Dopunski patent
1. Ako podnosilac prijave ili nosilac patenta dopuni ili usavrši svoj pronalazak za koji je podnio
prijavu (osnovna prijava) ili mu je dodijeljen patent (osnovni patent), može u roku od 18 mjeseci
od dana podnošenja osnovne prijave zatražiti dopunski patent.
2. Dopunski patent nije moguće tražiti za patent sa skraćenim trajanjem.
3. Odricanjem od osnovne patentne prijave obustavlja se postupak po dopunskoj prijavi.
Član 47.
Pretvaranje dopunskog patenta u osnovni
1. Na zahtjev titulara patenta sud će utvrditi da je dopunski patent postao osnovni, ako je rješenje
o dodjeli patenta oglašeno ništavnim ili ako je osnovni patent prestao da važi.
2. Zahtjev iz stava 1. nosilac patenta mora podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana kada
je rješenje o oglašavanju ništavnim osnovnog patenta postalo pravosnažno, odnosno od dana
prestanka njegove važnosti.
3. Ako dopunski patent postane osnovni patent, na zahtjev nosioca patenta drugi dopunski
patenti u odnosu na taj novi patent postaju dopunski.
3. Patent za povjerljivi pronalazak
Član 48.
Povjerljive prijave
1. Prijave domaćih pravnih i fizičkih lica, koje se odnose na odbranu države, smatraju se
povjerljivim i podnose nadležnim ministarstvima odbrane.
2. Protiv rješenja nadležnih ministarstava iz stava 1., donesenih u upravnom postupku, nije
dozvoljena žalba.
Član 49.
Ustupanje
1. U slučaju da nadležna ministarstva odbrane utvrde da pronalazci nisu povjerljivi, dostavljaju
prijavu Institutu, koji nastavlja postupak po ovom zakonu.
2. Ako nadležna ministarstva odbrane, nakon priznanja patenta za povjerljivi pronalazak, utvrdi
da pronalazak nije povjerljiv, dostaviće Institutu cjelokupni spis koji se odnosi na taj patent. Kada
Institut primi spis, upisaće patent u registar patenata i izdati nosiocu ispravu o patentu i patentni
spis i objaviti podatke o patentu na način i pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.
Član 50.
Iskorištavanje patenta za povjerljivi pronalazak
1. Nadležna ministarstva odbrane imaju isključivo pravo da koriste povjerljive pronalaske i da
njima raspolažu.
2. Za povjerljive pronalaske za koje je dodijeljen patent, pronalazaču pripada jednokratna
naknada, bez obzira na to koliko se pronalazak koristi u odbrambene ciljeve.
3. Visinu naknade iz stava 2. utvrđuju sporazumno podnosilac prijave i nadležno ministarstvo
odbrane. Ako se ne postigne sporazum, podnosilac prijave može tražiti da nadležni sud u
vanparničnom postupku utvrdi visinu naknade.
Član 51.
Tajnost povjerljivog pronalaska
1. Patent za povjerljivi pronalazak se ne objavljuje.
2. Zaštitu povjerljivog pronalaska u inostranstvu domaće pravno ili fizičko lice može tražiti samo
uz saglasnost nadležnih ministarstava odbrane.
Član 52.
Pronalasci od značaja za bezbjednost države
1. Odredbe čl. 48., 49., 50. i 51. važe i za prijave domaćih pravnih i fizičkih lica, koje su od
značaja za bezbjednost države.
2. Prijave iz stava 1. podnose se nadležnim ministarstvima unutrašnjih poslova.
Član 53.
Ocjena Instituta o povjerljivosti pronalaska
1. Ako Institut primi prijavu za koju ocijeni da se odnosi na povjerljivi pronalazak, o tome će
obavijestiti podnosioca prijave i pozvati ga da se u određenom roku izjasni na navode Instituta.
2. Ako se podnosilac prijave saglasi sa ocjenom Instituta, Institut će takvu prijavu dostaviti
nadležnom ministarstvu na dalji postupak.
3. Ako se podnosilac prijave ne saglasi sa navodima Instituta i svoje mišljenje potkrijepi dokazima
koje Institut prihvati, Institut će nastaviti postupak za dodjelu patenta u skladu sa ovim zakonom.
4. Ako se podnosilac prijave ne saglasi sa ocjenom Instituta, a svoje mišljenje ne potkrijepi ili ga
ne potkrijepi dovoljnim dokazima, Institut će donijeti zaključak o svojoj nenadležnosti i ustupiće
prijavu nadležnim ministarstvima.
4. Sadržaj, sticanje i obim prava na patent
Član 54.
Isključiva prava iz patenta
1. Patent garantuje nosiocu slijedeća isključiva prava:
a) ako je predmet patenta proizvod: zabranu trećim licima, da bez njegove dozvole, izrađuju,
upotrebljavaju, nude na prodaju, prodaju ili za te namjene uvoze zaštićeni proizvod;
b) ako je predmet patenta postupak: da zabrani trećim licima, da bez njegove dozvole,
upotrebljavaju postupak, nude na prodaju, prodaju ili za te namjene uvoze takav proizvod koji je
dobijen direktno tim postupkom.
2. Nosioci patenata imaju pravo da putem ugovora ili nasljeđivanjem prenose prava i zaključuju
licencne ugovore.
3. Stav 2. na odgovarajući način se primjenjuje i na podnosioca prijave.
Član 55.
Ograničenje isključivih prava
1. Isključiva prava iz člana 54. ne odnose se, na:
a) radnje koje se odnose na ličnu i nekomercijalnu upotrebu predmeta patenta;
b) ispitivanja i opite svih vrsta koja se odnose na predmet patenta, neovisno od njihove konačne
namjene;
c) neposredno i pojedinačno spravljanje lijekova u apotekama u skladu sa ljekarskim uputstvom ili
receptom, radnje, koje se neposredno odnose na takav način pripremanje lijekova;
d) upotrebu sredstava, koja su predmet patenta, na brodovima drugih država, u brodskom trupu,
u mašinama, opremi, aparatima i drugom priboru, kada samo privremeno ili slučajno uđu u
akvatorij Bosne i Hercegovine, pod uslovom da su ta sredstva upotrebljena isključivo za potrebe
broda;
e) upotrebu sredstava, koja su predmet patenta, u konstrukciji ili radu naprava za kretanje po
vazduhu ili zemlji drugih država, ili u priboru tih naprava, kada bi se privremeno ili slučajno
zatekli na teritoriji Bosne i Hercegovine;
f) radnje, predviđene u članu 27. Konvencije o međunarodnoj civilnoj avijaciji, od 7. decembra
1944. godine, ako se te radnje odnose na letilice neke države koja koristi beneficije sadržane u
navedenom članu.
Član 56.
Pravo ranije upotrebe
1. Patent, odnosno patent sa skraćenim trajanjem ne djeluje prema licu koje je prije datuma
priznatog prava prvenstva na teritoriji Bosne i Hercegovine, u dobroj vjeri, već otpočelo
korištenje u proizvodnji zaštićenog pronalaska, odnosno izvršilo sve neophodne pripreme za
otpočinjanje takvog korištenja.
2. Lice iz stava 1. ima pravo da pronalazak koristi isključivo u proizvodne svrhe, u svom
sopstvenom pogonu ili u tuđem pogonu za sopstvene potrebe.
3. Lice iz stava 1. ne može prenijeti svoje pravo na korištenje pronalaska na drugog, osim ako
zajedno sa pravom prenosi i preduzeće, odnosno dio preduzeća u kome je pripremljeno, odnosno
otpočelo korištenje tog pronalaska.
Član 57.
Iscrpljenje isključivih ovlaštenja nosioca patenta
Nosilac patenta ne može zabraniti drugim licima nuđenje na prodaju, prodaju ili upotrebu
proizvoda koji je na domaće tržište prethodno stavio on ili drugo lice s njegovim izričitim
odobrenjem.
Član 58.
Sticanje prava
1. Patent, odnosno patent sa skraćenim trajanjem stiče se na osnovu rješenja o priznanju i upisom
u odgovarajući registar.
2. Prava iz stava 1. važe od datuma podnošenja prijave.
3. Nepriznavanje patenta, odnosno patenta sa skraćenim trajanjem nema retroaktivno djejstvo na
ugovor o prenosu prava iz prijave, odnosno ugovor o licenci, ako je i u mjeri u kojoj je taj ugovor
izvršen, osim ako je podnosilac prijave bio nesavjestan ili ako patent odnosno patent sa
skraćenim trajanjem nije priznat zato što:
a) predmet prijave nije pronalazak u smislu člana 19. odnosno 26.;
b) pronalazak koji je predmet prijave pripada kategoriji pronalazaka koji se, shodno članu 20., ne
mogu zaštiti patentom.
Član 59.
Obim prava
1. Obim prava koja se stiču patentom, odnosno patentom sa skraćenim trajanjem određen je
sadržajem patentnih zahtjeva koji su konačno prihvaćeni u postupku za priznanje patenta, s tim
što se opis i crteži pronalaska koriste za tumačenje tih zahtjeva.
2. Ako je predmet patenta postupak, prava iz tog patenta odnose se i na proizvode neposredno
dobijene tim postupkom.
5. Trajanje, održavanje i prestanak prava na patent
Član 60.
Trajanje prava
1. Patent traje 20 godina računajući od datuma podnošenja prijave.
2. Patent sa skraćenim trajanjem traje deset godina računajući od datuma podnošenja prijave.
3. Trajanje važnosti patenta može se neposredno po proteku 20 godina produžiti još najviše za
pet godina, u slijedećim slučajevima:
a) ako je proglašeno ratno stanje ili slična vanredna mjera za vrijeme trajanja takvog stanja,
odnosno okolnosti;
b) ako je predmet patenta proizvod ili postupak za proizvodnju, odnosno upotrebu proizvoda, za
koji je prije početka privrednog iskorištavanja potrebno provesti zakonom propisani postupak za
izdavanje odobrenja za vrijeme trajanja tog postupka.
4. Bliže propise o provođenju stava 3. donosi nadležno ministarstvo iz odgovarajuće oblasti.
Član 61.
Održavanje prava
1. Za održavanje priznatog prava na patent odnosno patent, sa skraćenim trajanjem, plaćaju se
takse i troškovi postupka u visini i na način utvrđen provedbenim propisom.
2. Ako je u registar upisano određeno pravo na patent, odnosno patent sa skraćenim trajanjem u
korist trećeg lica, Institut je dužan da obavijesti to lice da nije plaćena taksa i troškovi postupka za
održavanje prava i da može u roku od šest mjeseci od dana obaviještenja da plati taksu i troškove
postupka u visini i na način utvrđen provedbenim propisom i na taj način održi pravo na patent.
Član 62.
Odricanje od prava
1. Ako nosilac patenta, odnosno patenta sa skraćenim trajanjem podnese Institutu pismenu izjavu
kojom se odriče svog prava, to pravo prestaje narednog dana od podnošenja pismene izjave.
2. Ako je u registar upisano određeno pravo u korist trećeg lica, nosilac patenta, odnosno patenta
sa skraćenim trajanjem, ne može se odreći svog prava bez prethodne pismene saglasnosti lica na
čije ime je upisana licenca, prenos, zalog ili drugo pravo.
Član 63.
Prestanak prava
Ako nosilac patenta ne plati propisanu taksu i troškove postupka za održavanje prava, patent
prestaje narednog dana od dana isteka roka za plaćanje taksa i troškova postupka.
6. Posebne odredbe o postupku priznanja patenta po međunarodnoj prijavi
Član 64.
Međunarodna prijava patenta
1. Međunarodna prijava patenta je prijava koja se podnosi u skladu sa Ugovorom o saradnji na
području patenata (PCT) (u daljem tekstu: Ugovor). Pozivanje na Ugovor u čl. 64. do 66. smatra
se istovremeno pozivanjem i na Pravilnik u skladu sa Ugovorom.
2. Na međunarodne prijave patenata koje se Institutu podnose kao prijemnoj, naznačenoj ili
izabranoj kancelariji primijenjuju se odredbe Ugovora, ovog zakona i provedbenih propisa.
3. Za podnošenje međunarodne prijave Institutu kao prijemnoj, naznačenoj ili izabranoj
kancelariji plaća se propisana taksa i troškovi postupka.
Član 65.
Međunarodna prijava patenta koja se Institutu podnosi kao prijemnoj kancelariji
1. Međunarodna prijava patenta može se Institutu podnijeti kao prijemnoj kancelariji, ako je
podnosilac prijave domaće fizičko ili pravno lice i s njima izjednačena lica.
2. Za podnošenje međunarodne prijave patenta iz stava 1. plaćaju se takse i troškovi postupka u
skladu sa članom 13. za proslijeđivanje Međunarodnoj kancelariji, u roku utvrđenom
provedbenim propisom.
Član 66.
Međunarodna prijava koja se Institutu podnosi kao naznačenoj ili izabranoj kancelariji
1. Međunarodna prijava patenta u kojoj je Bosna i Hercegovina u skladu sa odredbama Ugovora
naznačena radi priznanja nacionalnog patenta, podnosi se Institutu kao naznačenoj kancelariji u
roku od 34 mjeseca računajući od datuma prvenstva prijave.
2. Međunarodna prijava patenta u kojoj je Bosna i Hercegovina, u skladu sa odredbama Ugovora,
izabrana kao država u kojoj se podnosilac prijave namjerava koristiti rezultatima međunarodnog
preliminarnog ispitivanja te prijave u svrhu priznanja nacionalnog patenta podnosi se Institutu
kao izabranoj kancelariji u roku od 34 mjeseca računajući od datuma prvenstva prijave.
3. Međunarodna prijava patenta koja je Institutu podnesena kao naznačenoj ili izabranoj
kancelariji objavljuje se u Službenom glasniku na način propisan članom 40.
7. Oglašavanje ništavnim rješenja o priznanju patenta
Član 67.
Razlozi za oglašavanje ništavnim rješenja o priznanju patenta
1. Rješenje o priznanju patenta odnosno patenta sa skraćenim trajanjem Institut može oglasiti
ništavnim za svo vrijeme trajanja prava, po službenoj dužnosti, na zahtjev zainteresovanog lica ili
na zahtjev javnog pravobranioca, ako utvrdi da u vrijeme donošenja rješenja nisu bili ispunjeni
uslovi za priznanje prava utvrđeni ovim zakonom.
2. Ako podnosilac zahtjeva za oglašavanje ništavnim rješenja o priznanju prava kojima se štiti
pronalazak u toku postupka odustane od svog zahtjeva, Institut može da nastavi postupak po
službenoj dužnosti.
3. Postupak za oglašavanje ništavnim rješenja o priznanju patenta, odnosno patenta sa skraćenim
trajanjem uređuje se provedbenim propisom.
Član 68.
Rješenje o oglašavanju ništavnim rješenja o priznanju patenta
1. Na osnovu rezultata provedenog postupka Institut donosi rješenje o oglašavanju ništavnim
rješenja o priznanju patenta, odnosno patenta sa skraćenim trajanjem, u cjelini ili djelimično, ili
rješenje kojim se zahtjev odbija.
2. Oglašavanje ništavnim rješenja o priznanju patenta nema retroaktivno djejstvo na pravosnažne
sudske odluke u vezi sa utvrđivanjem povrede prava, kao i na zaključene ugovore o prenosu
prava, odnosno ustupanju licence ako su i u mjeri u kojoj su ti ugovori izvršeni, pod uslovom da
je tužilac odnosno nosilac prava patenta postupao u dobroj namjeri.
Odjeljak 2. ŽIG
Član 69.
Pojam žiga
1. Žigom se štiti znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba,
odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba, odnosno usluga
drugog učesnika u privrednom prometu.
2. Žigom se mogu štititi znakovi, posebno: riječi, slova, brojevi, slogani, kratice, grafički prikazi,
kombinacije boja i njihovih nijansi, trodimenzionalni oblici, ambalaža za proizvode, pod uslovom
da su distinktivni, kao i kombinacije svih naprijed navedenih znakova.
3. Žigom se, prema ovom zakonu, ne smatraju pečat, štambilj i punca (službeni znak za
obilježavanje dragocjenih metala, mjera i sl.).
4. Pri ocjeni da li je neki znak podoban za razlikovanje roba, odnosno usluga u privrednom
prometu uzeće se u obzir sve okolnosti, a posebno vrijeme i obim njegove dotadašnje upotrebe u
Bosni i Hercegovini.
5. Priroda roba, odnosno usluga na koje se žig stavlja ni u kom slučaju ne može biti smetnja
priznanju žiga.
Član 70.
Kolektivni žig
1. Kolektivnim žigom štiti se znak udruženja proizvođača roba ili preduzeća koja se bave
pružanjem usluga u privrednom prometu koji služi za razlikovanje roba, odnosno usluga članova
udruženja od roba odnosno usluga istih ili sličnih preduzeća.
2. Kolektivni žig ima pravo da koristi pravno, odnosno fizičko lice ovlašteno aktom o korištenju
kolektivnog žiga.
Član 71.
Područje primjene
Ovaj zakon se primjenjuje na individualne i kolektivne žigove koji su prijavljeni ili priznati kod
Instituta ili su međunarodno registrovani s učinkom na Bosnu i Hercegovinu.
Član 72.
Razlozi za isključenje zaštite
1. Žigom se ne može zaštiti znak:
a) koji je protivan javnom poretku ili moralu;
b) koji se ne može grafički prikazati;
c) koji svojim ukupnim izgledom nije podoban za razlikovanje roba, odnosno usluga u
privrednom prometu;
d) koji se sastoji isključivo od oznaka ili podataka koji u prometu služe za označavanje vrste,
kvaliteta, količine, namjene, vrijednosti, imena mjesta odnosno geografskog porijekla proizvoda,
vremena ili načina proizvodnje roba ili pružanja usluga ili za označavanje nekih drugih obilježja
roba odnosno usluga;
e) koji se sastoji isključivo od oznaka ili podataka koji su uobičajeni u svakodnevnom govoru ili
stručnom govoru ili ustaljenoj trgovačkoj praksi;
f) koji je isključivo oblik određen vrstom proizvoda ili oblik proizvoda potreban za postizanje
određenog tehničkog rezultata ili oblik koji proizvodu daje bitnu vrijednost;
g) koji svojim izgledom ili sadržajem može obmanuti javnost, posebno u odnosu na geografsko
porijeklo, vrstu, kvalitet ili neko drugo obilježje robe ili usluge;
h) koji sadržava državni ili drugi javni grb, zastavu ili amblem, naziv ili kraticu naziva neke zemlje
ili međunarodne organizacije, osim uz odobrenje nadležnog organa te države ili organizacije;
i) koji sadrži zvanične znakove ili punceve za kontrolu ili garanciju kvaliteta ili ih podražava;
j) koji predstavlja ili podražava nacionalni ili religiozni simbol;
k) koji je isti sa ranijim žigom za istu vrstu roba ili usluga;
l) koji je isti sa ranijim žigom ili je sličan ranijem žigu za istu ili sličnu vrstu roba ili usluga, te
postoji opasnost od izazivanja zabune u privrednom prometu, uključujući mogućnost da javnost
dovede u vezu prijavljeni znak sa ranijim žigom;
m) koji svojim izgledom ili sadržajem povređuje autorska prava ili druga prava industrijskog
vlasništva;
n) žigovi koji su, u vrijeme podnošenja prijave žiga za znak opšte poznati u Bosni i Hercegovini u
granicama značenja člana 6bis Pariske konvencije i člana 16. stav 3. TRIPS a (Ugovor o
trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva), a koji se shodno primjenjuje na usluge.
Poznatost žiga u smislu tačke n) uključuje i poznatost žiga u odgovarajućem sektoru javnosti koja
je stečena kao rezultat promocije žiga.
2. Lik ili ime lica može se zaštititi samo po pristanku tog lica. Lik ili ime umrlog lica može se
zaštititi samo po pristanku bračnog druga i djece umrlog, ako njih nema s pristankom roditelja, a
ako nema roditelja s pristankom drugih nasljednika ukoliko testamentom nije drugačije određeno.
Za zaštitu lika istorijske ili druge umrle znamenite ličnosti potrebna je i dozvola nadležnog
organa.
1. Postupak za priznanje žiga
Član 73.
Podnošenje prijave
1. Postupak za priznanje žiga pokreće se podnošenjem prijave za priznanje žiga (u daljem tekstu:
prijava), u skladu sa ovim zakonom i na način utvrđen provedbenim propisom.
2. Za svaki znak koji se želi zaštititi žigom podnosi se posebna prijava.
Član 74.
Sadržaj prijave
1. Prijava žiga sadrži:
a) zahtjev za priznanje žiga;
b) ime i prezime ili trgovački naziv podnosioca, adresu prebivališta, ako je podnosilac fizičko lice
ili poslovnog sjedišta, ako je podnosilac pravno lice;
c) izgled znaka koji se želi zaštititi žigom; ako je prijavljen trodimenzionalni znak, prikaz
dvodimenzionalnog izgleda znaka sa najmanje dva pogleda projekcije koje su okomite jedna na
drugu; ako je znak pisan nekim drugim pismom osim latinice, njegovu transliteraciju na latinicu;
d) popis roba, odnosno usluga za koje je zatražena zaštita znaka u skladu sa Ničanskim
aranžmanom o međunarodnoj klasifikaciji roba i usluga radi registracije žigova;
e) naznačenje boje odnosno kombinacije boja, ako se traži zaštita znaka u boji.
2. Smatra se da je prijava podnesena ako udovoljava uslovima iz stava 1.
3. Svi drugi sastojci i prilozi koji se dostavljaju uz prijavu podnose se na način i u broju primjeraka
utvrđenim provedbenim propisom.
Član 75.
Prijava za priznanje kolektivnog žiga
1. Pored elemenata iz člana 74. uz prijavu za priznanje kolektivnog žiga prilaže se i akt o
korištenju kolektivnog žiga.
2. Akt o korištenju kolektivnog žiga sadrži: naziv i sjedište udruženja, podatke o podnosiocu
prijave, naziv organa, odnosno lica ovlaštenog da predstavlja udruženje, odredbe o izgledu znaka,
popis roba, odnosno usluga na koje se znak odnosi, popis lica ovlaštenih za upotrebu kolektivnog
žiga, uslove koji određuju takvu upotrebu i odredbe koje se odnose na povredu prava u slučaju
zloupotrebe kolektivnog žiga ili kršenja odredaba akta o korištenju kolektivnog žiga.
Član 76.
Datum podnošenja prijave
1. Prijava se upisuje u registar prijava samo ako sadrži sve elemente iz člana 74., a za kolektivni
žig elemente iz člana 75.
2. Na prijavu koja sadrži sve elemente iz stava 1. upisuje se broj prijave i datum njenog prijema u
Institutu, o čemu se, na zahtjev podnosioca, izdaje potvrda.
3. Ako prijava ne sadrži sve elemente iz stava 1., Institut će pozvati podnosioca prijave da otkloni
nedostatke u roku koji je utvrđen provedbenim propisom.
4. Ako podnosilac prijave u određenom roku otkloni nedostatke, takvoj prijavi priznaće se kao
datum podnošenja prijave datum prijema uredne prijave.
5. Ako se utvrdi da je prijava iz stava 1. upisana u registar prijava a ne ispunjava uslove iz člana
74., Institut će donijeti zaključak o brisanju te prijave iz registra.
Član 77.
Naknadne izmjene u prijavi
U prijavi žiga kojoj je utvrđen datum podnošenja ne može se naknadno bitno izmijeniti izgled
znaka niti dopuniti spisak roba, odnosno usluga.
Član 78.
Ispitivanje urednosti prijave
1. Prijava je uredna ako sadrži sve elemente iz člana 74., odnosno člana 75., dokaz o uplati takse i
troškova postupka i druge priloge propisane provedbenim propisom.
2. Ako utvrdi da prijava nije uredna, Institut će pismeno, uz navođenje razloga, pozvati
podnosioca prijave da je uredi u roku koji ne može biti duži od 90 dana od dana dostavljanja
poziva.
3. Na obrazloženi zahtjev podnosioca prijave Institut će produžiti rok iz stava 2., ali najduže za 90
dana od dana isteka roka iz stava 2.
4. Za sve prijave dovedene u uredno stanje u smislu odredaba ovog člana priznaće se pravo
prvenstva prijave koja se u smislu člana 76. stav 4. smatra urednom prijavom.
Član 79.
Odbacivanje prijave i obustavljanje postupka
1. Ako podnosilac prijave u ostavljenom roku ne postupi prema pozivu Instituta ili ne plati taksu i
troškove postupka za njeno uređenje, prijava se zaključkom odbacuje.
2. Ako se podnosilac prijave pismeno izjasni u toku postupka da odustaje od svog zahtjeva,
postupak se zaključkom obustavlja.
Član 80.
Ispitivanje uslova za priznanje prava
1. Ako je prijava uredna u smislu člana 78., Institut ispituje da li su ispunjeni uslovi za priznanje
žiga u smislu čl. 69., 70. i 72.
2. Rješenje o odbijanju ili rješenje o djelimičnom prihvatanju zahtjeva za priznanje žiga Institut ne
može donijeti ako prethodno, pismeno (rezultatom ispitivanja), nije upoznao podnosioca prijave
sa razlozima zbog kojih ne može priznati traženo pravo, odnosno ne može ga priznati u
traženom obimu i ako nije pozvao podnosioca prijave da se u roku koji ne može biti duži od 90
dana oglasi o tim razlozima, odnosno da podnese zahtjev za izmjenu i dopunu.
3. Na obrazložen zahtjev podnosioca prijave Institut će produžiti rok iz stava 2., ali najduže za 90
dana od dana isteka roka iz stava 2.
4. Institut će rješenjem odbiti zahtjev za priznanje žiga ako se podnosilac prijave uopšte ne izjasni
ili ako se izjasni, a Institut i dalje smatra da se žig ne može priznati.
5. Institut će donijeti rješenje o djelimičnom priznanju žiga ako se podnosilac prijave uopšte ne
izjasni ili ako se izjasni, a Institut i dalje smatra da se žig može samo djelimično priznati.
Član 81.
Razdvajanje prijave
1. Prijava žiga u kojoj je naveden spisak roba, odnosno usluga (u daljem tekstu: prvobitna prijava),
može se na zahtjev podnosioca prijave, do upisa u registar žigova, razdvojiti na dvije ili više
prijava tako što će se razdvojiti spisak roba, odnosno usluga. Zahtjev za razdvajanje prijave mora
sadržavati propisane elemente.
2. Razdvojena prijava zadržava datum podnošenja prvobitne prijave i njeno pravo prvenstva.
3. O razdvajanju prijave donosi se posebno rješenje u kome će se naznačiti broj, odnosno brojevi
prijave, znak iz prvobitne prijave, kao i robe, odnosno usluge koje ostaju u prvobitnoj prijavi i
robe odnosno usluge koje ostaju u razdvojenoj ili razdvojenim prijavama.
4. Razdvojena prijava, odnosno prijave upisuju se u registar prijava.
5. U postupku po zahtjevu za razdvajanje prijave shodno se primjenjuju odredbe člana 128.
Član 82.
Rješenje o priznanju žiga
1. Ako prijava ispunjava uslove za priznanje prava, Institut će pozvati podnosioca prijave da plati
taksu i troškove postupka za prvih deset godina održavanja prava na žig i troškove objave žiga u
Službenom glasniku.
2. Institut će zaključkom odbaciti prijavu ako podnosilac prijave u ostavljenom roku ne dostavi
dokaze o izvršenim uplatama iz stava 1.
3. Rješenje o priznanju žiga donosi se prema predloženom znaku i priloženom spisku roba i
usluga, kojim se određuje obim priznate zaštite.
Član 83.
Razdvajanje žiga
1. Žig koji je priznat za više roba, odnosno usluga (prvobitna registracija) može se, na zahtjev
njegovog nosioca, u svako doba razdvojiti na dvije ili više registracija tako što će se razdvojiti
spisak roba, odnosno usluga. Zahtjev mora sadržavati propisane podatke.
2. Izdvojeni žig zadržava sva prava iz prvobitne registracije.
3. O razdvajanju žiga donosi se posebno rješenje u kome će se naznačiti broj, odnosno brojevi
novih žigova, znak iz prvobitne registracije, kao i roba, odnosno usluge koje ostaju u prvobitnoj
registraciji i roba odnosno usluge koje ostaju u razdvojenoj ili razdvojenim registracijama.
4. Razdvojeni žig, odnosno razdvojeni žigovi upisuju se u registar žigova.
5. U postupku po zahtjevu za razdvajanje žiga shodno se primjenjuju odredbe člana 128.
Član 84.
Zahtjev za međunarodno registrovanje žiga
1. Nosilac žiga, odnosno podnosilac prijave može podnijeti zahtjev za međunarodno
registrovanje žiga u skladu sa važećim međunarodnim ugovorima i konvencijama.
2. Zahtjev za međunarodno registrovanje iz stava 1. podnosi se preko Instituta na način i u broju
primjeraka utvrđenim provedbenim propisom.
Član 85.
Međunarodna registracija
U postupku priznanja žiga prema odredbama međunarodnih ugovora i konvencija primjenjuju se
odredbe ovog zakona u svim pitanjima koja nisu regulisana tim ugovorima, odnosno
konvencijama.
2. Sadržaj, obim i sticanje prava na žig
Član 86.
Isključiva prava
1. Nosilac žiga ima isključivo pravo na obilježavanje žigom roba odnosno usluga za koje je priznat
i isključivo pravo upotrebe žiga u privrednom prometu za te robe odnosno usluge.
2. Pravo iz stava 1. obuhvata i upotrebu žiga na sredstvima za pakovanje, katalozima, prospektima,
oglasima i drugim oblicima ponude, na uputstvima, fakturama, u korespondenciji i u drugim
oblicima poslovne dokumentacije.
3. Pravo iz stava 1. ima i podnosilac prijave od datuma podnošenja prijave.
4. Nosilac žiga može zabraniti trećim licima da bez njegovog odobrenja upotrebljavaju znak koji je
isti sa znakom ili sličan znaku za robe odnosno usluge iste ili slične vrste kao što su one za koje je
žig priznat ili ga upotrebljavati za obilježavanje tih roba o dnosno usluga, posebno stavljati ga na
robe ili njihovu ambalažu, nuditi usluge ili stavljati na tržište robe sa tim znakom ili skladištiti
proizvode sa namjerom stavljanja na tržište, uvoziti ili izvoziti robe s tim znakom ili upotrebljavati
taj znak u trgovačkom imenu, korespondenciji ili oglašavanju.
5. Nosilac žiga ima pravo zahtijevati od svakog lica koje stavlja ili namjerava staviti na tržište robe
odnosno nuditi usluge koje su označene znakom koji je isti sa njegovim žigom ili sličan njegovu
žigu, informaciju o porijeklu roba i prometnim putevima roba ili dokumentaciju za te robe odnosno
usluge.
6. Nosilac opšte poznatog žiga može zabraniti trećim licima da bez njegovog odobrenja
upotrebljavaju isti ili sličan znak za robe odnosno usluge koje nisu iste sa onima ili slične onima za
koje je žig zaštićen, ako bi upotreba takvog znaka u vezi s tim robama, odnosno uslugama mogla
upućivati na povezanost tih roba odnosno usluga i nosioca zaštićenog žiga, i pod uslovom da takva
upotreba može izazvati štetu interesima nosioca žiga.
7. Nosilac žiga ima isključivo pravo da pored znaka zaštićenog žigom stavi oznaku (R) ili drugu
oznaku kojom obaviještava ostale učesnike u prometu da je njegov znak registrovan.
Član 87.
Obim prava
1. Ako se znak, odnosno žig sastoji od riječi ili slova, ili kombinacije riječi i slova, zaštita obuhvata
te riječi, slova i kombinacije, njihove transkripcije ili transliteracije, ispisane ma kojim tipom slova,
u ma kojoj boji ili izražene na bilo koji drugi način.
Član 88.
Ograničenje prava
1. Žig koji sadrži natpise, riječi ili kombinacije slova ne isključuje pravo drugog lica da pod istim
natpisom, riječima ili kombinacijama slova stavlja u promet svoju robu, odnosno usluge, ako ti
natpisi, riječi ili kombinacije slova predstavljaju njegovo ime, firmu ili naziv koji nisu stečeni na
nesavjestan način.
2. Lice koje je u momentu podnošenja prijave za priznanje žiga imalo ime, firmu, odnosno naziv
identičan sa žigom drugog lica može osporavati taj žig za istu ili sličnu vrstu robe, odnosno
usluga, osim ako je nosilac žiga u trenutku prijave imao isto ime, firmu odnosno naziv.
Član 89.
Sticanje prava na žig
1. Žig se stiče na osnovu rješenja o priznanju žiga i upisom žiga u registar žigova.
2. Žig važi od datuma podnošenja prijave.
3. Datum upisa žiga u registar identičan je datumu donošenja rješenja o priznanju žiga.
Član 90.
Trajanje i održavanje žiga
1. Žig traje 10 godina računajući od datuma podnošenja prijave žiga.
2. Žig se može obnavljati neograničeno, i to za periode od deset godina, pod uslovom da nosilac
prava tokom posljednje godine trajanja desetogodišnjeg perioda zaštite ili najkasnije šest mjeseci
nakon isteka tog perioda Institutu podnese zahtjev za produženje važenja žiga i uplati
odgovarajuću taksu i troškove postupka.
3. Novi period zaštite započinje danom isteka prethodnog desetogodišnjeg perioda zaštite.
Član 91.
Upotreba žiga
1. Nosilac žiga dužan je, radi održavanja važenja žiga, žig upotrebljavati u zemlji za robe odnosno
usluge za koje je priznat, osim ako postoje ozbiljni razlozi za njegovu neupotrebu, koji su
nezavisni o volji nosioca žiga, kao što su uvozna ograničenja ili drugi vladini zahtjevi u pogledu
roba odnosno usluga za koje je žig priznat.
2. Upotreba žiga u neznatno izmjenjenom obliku kojim se ne mijenja karakter i izgled žiga takođe
čini upotrebu žiga.
3. Upotreba žiga od strane drugog lica data na osnovu ugovora o licenci smatraće se upotrebom
od strane nosioca žiga.
4. Kao korištenje u zemlji smatraće se upotreba žiga na robi, opremi i pakovanju izvršeno u
zemlji i kad je roba isključivo namijenjena za izvoz.
3. Prestanak prava na žig
Član 92.
Prestanak prava
1. Žig prestaje istekom roka od 10 godina za koje je priznat ako nosilac žiga ne podnese, u
propisanom roku, zahtjev za produženje važenja žiga i ne plati takse i troškove postupka.
2. Žig prestaje važiti i prije isteka roka iz stava 1.:
a) ako se nosilac žiga odrekne prava narednog dana od dana predaje Institutu izjave o odricanju, u
pismenom obliku; izjava o odricanju neće imati pravni učinak ako je određeno pravo u korist
trećih lica (licenca, zalog i dr.) upisano u registar, a nosilac žiga prethodno nije pribavio pismenu
saglasnost tih lica;
b) ako nosilac žiga bez opravdanog razloga ne upotrebljava žig u neprekidnom trajanju od pet
godina od dana upisa u registar odnosno od poslednje upotrebe u smislu člana 89.;
c) na osnovu sudske, odnosno odluke nadležnog organa, u slučajevima predviđenim ovim
zakonom danom određenim tom odlukom;
d) ako se kolektivni žig upotrebljava protivno aktu o kolektivnom žigu.
3. Ako nosilac žiga u određenom roku ne plati propisanu taksu i troškove postupka, a u registar je
upisana licenca, zalog ili neko drugo pravo u korist trećeg lica, Institut će to lice obavijestiti da
nije plaćena taksa i troškovi postupka i da ih može platiti u roku od šest mjeseci od dana prijema
obaviještenja i time održati važenje žiga. U protivnom prestaje pravo na žig.
4. Postupak za prestanak žiga iz stava 2. tačka 2. pokreće Institut na zahtjev zainteresovanog lica.
5. Postupak za prestanak žiga iz stava 2. tačka 2. bliže se uređuje provedbenim propisom.
6. Prestanak važenja žiga upisuje se u registar žigova na osnovu rješenja Instituta i objavljuje u
Službenom glasniku.
Član 93.
Ponovna registracija žiga
1. Ako žig prestane zbog neplaćanja propisane takse i troškova postupka, nosilac žiga ima
isključivo pravo da zahtijeva u roku od jedne godine od dana prestanka važenja žiga, da se žig
ponovno registruje na njegovo ime za iste robe, odnosno usluge.
2. U slučaju iz prethodnog stava 1. nosilac žiga je dužan da ponovno podnese prijavu žiga.
4. Oglašavanje ništavnim rješenja o priznanju žiga, odnosno međunarodnog registrovanja
Član 94.
Razlozi za oglašavanje ništavnim rješenja o priznanju žiga, odnosno međunarodnog registrovanja
1. Rješenje o priznanju žiga, odnosno međunarodno registrovanje žiga s učinkom na Bosnu i
Hercegovinu Institut može oglasiti ništavnim, u cjelini ili samo za pojedine robe odnosno usluge,
ako utvrdi da u vrijeme donošenja rješenja odnosno međunarodnog registrovanja nisu bili
ispunjeni uslovi za priznanje žiga predviđeni čl. 69., 70. i 72.
2. Rješenje o priznanju žiga, odnosno međunarodnodno registrovanje sa učinkom na Bosnu i
Hercegovinu Institut može oglasiti ništavnim, u cjelini ili za pojedine robe odnosno usluge, ako je
žig nakon donošenja rješenja o priznanju stekao obilježja generične oznake.
Član 95.
1. Rješenje o priznanju žiga, odnosno međunarodno registrovanje s učinkom na Bosnu i
Hercegovinu, može se oglasiti ništavnim za svo vrijeme trajanja zaštite, po službenoj dužnosti, na
zahtjev zainteresovanog lica ili na zahtjev javnog pravobranioca.
2. Izuzetno od odredbe stava 1. zahtjev za oglašavanje ništavnim rješenja o priznanju žiga,
odnosno međunarodnog registrovanja s učinkom na Bosnu i Hercegovinu, na osnovu člana 72.
stav 1. tač. 11. i 12., može podnijeti samo nosilac prava na ranije registrovani žig ili lice koje on
ovlasti, osim ako se u roku od pet godina prije podnošenja zahtjeva za oglašavanje ništavnim nije
protivio upotrebi kasnije registrovanog žiga, čiji je podnosilac prijave bio savjestan.
3. Uz zahtjev za oglašavanje ništavnim rješenja o priznanju žiga, odnosno međunarodnog
registrovanja žiga s učinkom na Bosnu i Hercegovinu podnose se odgovarajući dokazi.
4. Postupak za oglašavanje ništavnim rješenja o priznanju žiga bliže se uređuje provedbenim
propisom.
Član 96.
Ako podnosilac zahtjeva za oglašavanje ništavnim rješenja o priznanju žiga, odnosno
međunarodnog registrovanja sa učinkom na Bosnu i Hercegovinu u toku postupka odustane od
svog zahtjeva, Institut može nastaviti postupak po službenoj dužnosti ili na zahtjev nosioca tog
prava.
Čl. 97 126*
(prestalo da važi)
GLAVA III REGISTRI I ODRŽAVANjE PRAVA
Član 127.
Upis u registar
1. Datum objave patentne prijave, odnosno datum izdavanja rješenja o priznanju industrijskog
dizajna, žiga odnosno registracije geografske oznake, smatra se kao datum upisa priznatog prava u
registar.
Član 128.
Isprava o priznatom pravu i patentni spis
1. Nakon upisa priznatog prava u registar i uplate naknade za štampanje, Institut izdaje ispravu
koja sadrži: podatke o pravu, nosiocu prava, upisu u registar, objavljivanju i datumu izdavanja
rješenja o dodjeli odnosno registraciji prava i druge podatke, koji su propisani provedbenim
propisom.
2. Nakon upisa patenta, odnosno patenta sa skraćenim trajanjem u registar i uplate naknade za
štampanje, Institut izdaje patentni spis nosiocu patenta odnosno patenta sa skraćenim trajanjem.
Član 129.
Objavljivanje priznatog prava
1. Priznato pravo upisano u odgovarajući registar objavljuje se u Službenom glasniku.
2. Objavljivanje patenta sastoji se od objavljivanja patentnog zahtjeva, karakterističnog crteža,
ukoliko postoji, bibliografskih podataka, kao i drugih podataka, što se utvrđenih provedbenim
propisom.
Član 130.
Upis promjene u registar
1. Na zahtjev podnosioca prijave ili nosioca prava, Institut upisuje u odgovarajući registar sve
promjene koje se odnose na pravo, odnosno imaoca prava, kao što su prenos prava, ugovorna
licenca, zalog i prinudno izvršenje, promjena imena odnosno firme i adrese odnosno sjedišta
imaoca, kao i druge promjene do kojih je došlo nakon podnošenja prijave ili nakon priznanja
prava, pod uslovom da one odgovaraju stvarnom stanju, što se dokazuje odgovarajućim
dokumentom.
2. U registar iz stava 1. Institut, po službenoj dužnosti, upisuje podatke o ništavnosti prava,
poništenju žiga, prinudnoj licenci i druge podatke o pravomoćnim sudskim odlukama.
3. Za upis promjene u registar i objavljivanje podataka u Službenom glasniku, plaćaju se takse i
troškovi postupka. Ako takse i troškovi postupka nisu plaćeni, smatraće se da je podnosilac
odustao od zahtjeva.
4. Podaci o upisanoj promjeni u registar objavljuju se u Službenom glasniku.
Član 131.
Održavanje prava
1. Za održavanje priznatog prava plaćaju se propisane takse i troškovi postupka:
a) za patente: za svaku godinu, i to u periodu posljednje godine važenja;
b) za žigove: za svakih deset godina, i to u periodu posljednje godine važenja;
c) za industrijski dizajn, za deset godina važenja.
2. Ako taksa i troškovi postupka za održavanje prava iz stava 1. nisu plaćeni u roku iz stava 1.,
mogu se platiti u naknadnom roku od šest mjeseci od dana isteka roka iz stava 1., u iznosu
propisane takse i troškova postupka uvećanih za 50%.
3. Ako takse i troškovi postupka za održavanje prava nisu plaćene ni u naknadnom roku iz stava
2., priznata prava prestaju važiti narednog dana od dana isteka redovnog roka za plaćanje takse i
troškova postupka za održavanje prava u važnosti.
GLAVA IV PROMET PRAVA
Član 132.
Prenos prava
1. Nosilac patenta, žiga odnosno industrijskog dizajna može pod uslovima utvrđenim ovim
zakonom i drugim propisima, prenijeti na drugog u cjelini ili djelimično svoje pravo.
2. Odredba stava 1. odnosi se i na podnosioca prijave.
3. Za valjanost prenosa prava potrebna je pismena forma. Prema savjesnim trećim licima prenos
ima pravno djejstvo od trenutka upisa u registar.
4. Tužbe koje predviđa ovaj zakon mogu se do upisa prenosa prava u registar podnositi protiv
dosadašnjeg titulara prava.
5. U nedostatku suprotne odredbe, s prenosom preduzeća prenosi se i žig.
6. Upis prenosa prava vrši se na zahtjev jednog od učesnika prenosa i objavljuje se u Službenom
glasniku.
7. Kolektivni žig i geografska oznaka ne mogu biti predmet prenosa prava.
Član 133.
Licenca
1. Za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta, industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje
upotrebe žiga zaključuje se licencni ugovor, u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima.
2. Odredba stava 1. odnosi se i na podnosioca prijave.
3. Ako je patent odnosno industrijski dizajn prijavilo više lica ili je patent, odnosno industrijski
dizajn priznat na ime više lica, za licencni ugovor potrebna je saglasnost svih tih lica.
4. Kolektivni žig i geografska oznaka ne mogu biti predmet ugovora o licenci.
5. U licencnom ugovoru ništavna je svaka odredba koja bi korisniku licence postavljala
ograničenja koja ne proizilaze iz prava koje je predmet ugovora, a niti su potrebna za ostvarenje
tog prava.
6. Upis licence u registar vrši se na zahtjev jedne od ugovornih strana i objavljuje u Službenom
glasniku.
7. Licenca koja nije upisana u registar nema pravno djejstvo prema trećim licima.
Član 134.
Prinudna licenca
1. Sud Bosne i Hercegovine isključivo je nadležan i može izdati prinudnu licencu na zahtjev
zainteresovanog lica ako nosilac patenta ne iskorištava zaštićeni pronalazak ili ga iskorištava u
obimu koji nije dovoljan za zadovoljavanje potreba domaćeg tržišta i ako odbija zaključiti ugovor
o licenci ili postavlja neopravdane uslove za zaključenje tog ugovora.
2. Zahtjev za izdavanje prinudne licence može se podnijeti nakon isteka roka od četiri godine od
datuma podnošenja prijave ili nakon isteka roka od tri godine od datuma priznanja patenta
zavisno od toga, koji od ova dva datuma nastupi kasnije.
3. Ako je iskorištavanje zaštićenog pronalaska od javnog interesa (zdravstvo, odbrana, zaštita i
unapređivanje čovjekove okoline) ili od posebnog interesa za pojedinu granu privrede, prinudna
licenca može se izdati i prije isteka rokova iz stava 2.
4. Prinudna licenca ne može se odobriti ako nosilac patenta dokaže postojanje zakonskih razloga
koji opravdavaju neiskorištavanje ili nedovoljno iskorištavanje zaštićenog pronalaska.
5. U slučaju izdavanja prinudne licence, nosilac patenta ima pravo na naknadu primjerenu
ekonomskoj vrijednosti licence koja se određuje odlukom suda iz stava 1.
Član 135.
Svrha prinudne licence
1. Prinudna licenca odobrava se opskrbu domaćeg tržišta. Ona ne može biti isključiva i njeno
trajanje vezano je isključivo uz trajanje razloga zbog kojih je odobrena.
2. Prinudna licenca ne može se prenositi bez prenosa proizvodnog pogona, odnosno njegovog
dijela u kojem se iskorištava pronalazak za koji je izdata.
GLAVA V SUDSKA ZAŠTITA
1. Zaštita prava
Član 136.
Odgovornost
1. Imalac isključivog prava industrijskog vlasništva može zahtijevati:
a) da se licu koje neopravdano koristi njegovo pravo zabrani povreda prava i dalja povreda prava;
b) da lice koje je povrijedilo pravo ukloni stanje koje je nastalo povredom, naročito da odstrani
sredstva i predmete povrede;
c) da se sredstva i predmeti povrede unište;
d) da se presuda objavi o trošku tuženog, u javnom glasilu, u obimu i na način, kako odluči sud.
2. Lice koje povrijedi isključivo pravo industrijskog vlasništva, mora imaocu prava vratiti
neopravdano stečenu korist, koju je stekao, odnosno odgovoran je za prouzrokovanu štetu po
opštim pravilima utvrđenim za naknadu štete.
3. Novčanu naknadu iz stava 2. imalac prava može zahtijevati, ako je:
a) tuženi stekao dobit kroz povredu prava;
b) imalac prava izgubio dobit zbog povrede prava;
c) za iznos, koji je mogao dobiti, da je dozvolio iskorištavanje roba trećim licima uz naknadu.
4. Ako je predmet povrede objavljena prijava patenta, podnesena u inostranstvu u smislu člana 5.
stav 3. podnosilac ne može zahtijevati za period od objavljivanja do dodjele patenta, naknadu u
smislu st. 2. i 3., ali može zahtijevati pravičnu nadoknadu štete.
Član 137.
Povreda prava
1. Kršenjem prava industrijskog vlasništva smatra se svako neovlašteno korištenje zaštićenog
pronalaska, oblika proizvoda ili njegovog dijela u proizvodnji ili privrednom prometu, odnosno
zaštićenog znaka ili geografske oznake u privrednom prometu ili neopravdano raspolaganje sa
patentom, industrijskim dizajnom, žigom ili geografskom oznakom.
2. Ako je predmet povrede patent, s kojim je zaštićen postupak za proizvodnju nove materije,
smatra se, da je svaka materija istog sastava ili ista, proizvedena po zaštićenom postupku, dok se
suprotno ne dokaže. Teret dokazivanja pada na onoga koji proizvodi materiju, pri čemu treba
poštovati njegov zakonski interes za zaštitu poslovne tajne.
3. Povredom industrijskog dizajna, žiga ili geografske oznake smatra se takođe i njihovo
podražavanje.
4. Podražavanje u smislu stava 3., postoji, ako prosječan kupac robe odnosno prosječan korisnik
usluge, bez obzira na vrstu robe, odnosno usluge, može uočiti razliku samo ako obrati naročitu
pažnju, odnosno ako žig ili znak predstavlja prevod ili transkripciju znaka.
Član 138.
Tužba zbog povrede prava
1. Tužbu zbog povrede prava iz čl. 54., 84., 110. i člana 124. stav 2. može podnijeti podnosilac
prijave, nosilac prava, korisnik geografske oznake i lice koje je steklo isključivo pravo.
2. Tužbu zbog upotrebe znaka suprotno članu 72. st. 1. i 2. tač. h) i i) može takođe, podnijeti
organ, koji je nadležan za izdavanje dozvola ili lice koje odobrava upotrebu takvog znaka.
3. Ako se tužba odnosi na povredu privremenih prava iz patenta, sud će prekinuti postupak, dok
Institut ne izda rješenje iz člana 44.
Član 139.
Rok za podnošenje tužbe
1. Tužba za povredu prava može se podnijeti u roku od tri godine od dana saznanja za povredu i
učinioca.
2. Tužbu nije moguće podnijeti poslije isteka roka od pet godina od dana učinjene povrede.
Član 140.
Hitan postupak
Postupak po tužbi zbog povrede prava industrijskog vlasništva je hitan.
Član 141.
Privremene mjere i osiguranje dokaza
1. Sud može, na zahtjev podnosioca, odrediti privremene mjere, kojima se sprečava povreda
prava, a naročito radi sprečavanja stavljanja robe na tržište, uključujući uvoz robe, odmah nakon
carinjenja robe i obezbjeđenje odgovarajućih dokaza u vezi sa vjerovatnom povredom.
2. Privremene mjere i obezbjeđenje dokaza sud može odrediti bez saslušanja suprotne strane, a
naročito ako bi bilo koje odlaganje moglo prouzrokovati nepopravljivu štetu imaocu prava ili
kada bi postojala opasnost od uništenja dokaza. Stranke će biti obaviještene o određenoj
privremenoj mjeri bez saslušanja, a najkasnije nakon određivanja mjere.
3. Zahtjev za određivanje privremene mjere odnosno za obezbjeđenje dokaza, mora sadržavati
dokaze, koji u dovoljnoj mjeri dokazuju, da je podnosilac zahtjeva imalac prava i da se njegova
prava povređuju, odnosno da je povreda prava izvjesna.
4. Sud može od podnosioca zahtjeva zahtijevati polog novčanog iznosa, na ime kaucije.
5. Postupak po zahtjevu je hitan.
6. Ako podnosilac zahtijeva najkasnije u roku od 31 kalendarskog dana ne podnese tužbu, sud
može, na zahtjev tuženog postupak obustaviti, ukinuti odgovarajuće radnje i naložiti predlagatelju
da plati odgovarajuću naknadu zbog štete nanesene ovim mjerama.
7. U postupku određivanja privremenih mjera i obezbjeđenja dokaza postupa se po odredbama
zakona o izvršnom postupku i Zakona o parničnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije
određen.
2. Osporavanje prava na patent, žig i industrijski dizajn
Član 142.
Osporavanje prava na patent odnosno industrijski dizajn
1. Pronalazač, njegov nasljednik ili drugi pravni sljednik može tužbom kod nadležnog suda
zahtijevati, za svo vrijeme trajanja patenta, da ga sud oglasi nosiocem patenta, ako je patent izdat
na ime lica koje nije pronalazač, njegov nasljednik ili drugi pravni sljednik.
2. Autor industrijskog dizajna, njegov nasljednik ili drugi pravni sljednik može tužbom kod
nadležnog suda tražiti da se opozove pravo na industrijski dizajn, ako je pravo priznato na ime
lica koje nije autor, nasljednik autora ili drugi pravni sljednik.
Član 143.
Osporavanje prava na žig
1. Fizičko ili pravno lice koje u prometu koristi znak za obilježavanje roba, odnosno usluga, a koji
je drugo lice registrovalo na svoje ime za obilježavanje istih ili sličnih roba odnosno usluga, može
tražiti da ga sud oglasi za nosioca prava, samo ako dokaže da je taj znak bio opštepoznat za
obilježavanje njegovih roba odnosno usluga, prije nego što je tuženi podnio prijavu.
2. Ako tuženi dokaže da je isti ili sličan znak koristio u prometu za obilježavanje istih ili sličnih
roba, odnosno usluga, isto toliko koliko i tužilac ili duže od njega, sud će odbiti tužbeni zahtjev iz
stava 1.
3. Tužba iz stava 1. ne može se podnijeti nakon isteka roka od pet godina od dana upisa žiga u
registar.
Član 144.
Upis u registar na osnovu sudske odluke
1. U roku od tri mjeseca od dana dostavljanja sudske odluke, kojom je usvojen tužbeni zahtjev iz
čl. 142. i 143., tužilac može zahtijevati da se on upiše u registar kao imalac patenta, industrijskog
dizajna, odnosno žiga i da mu se o tome izda odgovarajuća isprava.
2. Ako lice, čijem je tužbenom zahtjevu udovoljeno, ne dostavi zahtjev, u roku iz stava 1., da se
upiše u registar kao imalac prava, koje mu je priznato, upisano pravo će se brisati iz registra.
3. Sud je dužan dostaviti odluku Institutu.
Član 145.
Važnost prava, dobijenih od ranijeg imaoca
1. Prava, koja je drugi stekao od ranijeg imaoca prava iz člana 144., važe takođe i prema novom
imaocu prava, pod uslovom da su bila upisana u odgovarajući registar ili uredno prijavljena za
upis prije podnošenja tužbe.
3. Spor za priznanje autorstva
Član 146.
Tužba za priznanje autorstva
1. Pronalazač odnosno autor industrijskog dizajna može tužbom kod nadležnog suda zahtijevati,
da bude naveden u prijavi i svim ispravama u skladu sa članom 3. stav 3.
2. Tužilac može takođe zahtijevati, da se pravomoćna presuda donesena u sporu za priznanje
autorstva, objavi o trošku tuženog. Pronalazač, odnosno autor može takođe, tražiti naknadu za
učinjenu moralnu štetu.
3. Tužba se može podnijeti za cijelo vrijeme trajanja patenta odnosno industrijskog dizajna.
4. Smrću pronalazača, odnosno autora pravo na tužbu prelazi na njegove nasljednike.
GLAVA VI MJERE CARINSKIH ORGANA
Član 147.
Mjere carinskih organa
1. Ako nosilac prava industrijskog vlasništva učini vjerovatnim da bi uvozom određene robe u
državu bila povrijeđena njegova isključiva prava, carinski organi mogu na njegov prijedlog
narediti:
a) da nosilac prava ili njegov predstavnik može pregledati robu;
b) da se roba oduzme, isključi iz prometa ili uništi.
2. U prijedlogu iz stava 1. nosilac prava mora predložiti detaljan opis robe, odgovarajuće dokaze o
svom isključivom pravu i njegovoj vjerovatnoj povredi. Na zahtjev carinskih organa nosilac prava
mora položiti garanciju za moguću štetu, koja bi nastala tim mjerama.
3. Carinski organi moraju obavijestiti uvoznika i primaoca robe o svojoj odluci, bez odlaganja.
Carinski organi će ukinuti mjere ako nosilac prava u roku od sedam dana ne podnese tužbu ili
pokrene drugi postupak da opravda preduzete mjere.
4. Bliže odredbe o postupku pred carinskim organima urediće se posebnim propisom.
GLAVA VII KAZNENE ODREDBE
Član 148.
Prekršaji
1. Novčanom kaznom od 1.000 KM do 100.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice:
a) ako koristi znake, bez odobrenja nadležnog državnog, odnosno drugog organa (član 72. tač. h)
i i);
b) ako objavi povjerljivi pronalazak ili podnese prijavu u inostranstvu bez dozvole ministarstva
nadležnog za odbranu odnosno unutrašnje poslove (čl. 48. i 52.);
c) ako se zatupanjem bavi lice koje nije upisano u registar (čl. 14. i 16.);
d) ako na robu ili usluge neovlašteno stavlja oznaku (R) ili drugu oznaku kojom se obavještavaju
ostali učesnici u prometu da je znak zaštićen žigom (član 86. stav 7.).
2. Novčanom kaznom od 100 do 5.000 KM kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu.
3. Novčanom kaznom ne većom od 1.500 KM kazniće se fizičko lice, koje napravi prekršaj iz
stava 1. tač. a), b) ili d).
Član 149.
Krivična djela
1. Ko neovlašteno podnese prijavu patenta ili u prijavi patenta ne navede ili lažno navede
pronalazača ili učini dostupnim javnosti sadržaj pronalaska prije nego je pronalazak objavljen na
zakonom utvrđeni način, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
2. Ko bez ovlaštenja izrađuje, uvozi, prenosi preko granice, nudi, stavlja u promet, skladišti ili
upotrebljava proizvod ili postupak koji je predmet patentne zaštite, kazniće se novčanom kaznom
ili kaznom zatvora do tri godine.
3. Ako je izvršenjem krivičnog djela iz st. 1. i 2. pribavljena znatna imovinska korist ili je
prouzrokovana znatna šteta, a izvršilac je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili
prouzrokovanja takve štete, izvršilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
4. Predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrebljeni za izvršenje krivičnog djela ili su nastali
izvršenjem krivičnog djela iz st. 2. i 3., oduzeće se i uništiti.
5. Ko protivno odredbama ovog zakona povrijedi tuđi žig, industrijski dizajn i geografsku oznaku
kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
6. Kaznom iz stava 5.kazniće se svako lice koje neovlašteno izrađuje, uvozi, prenosi preko
granice, nudi, stavlja u promet, skladišti ili upotrebljava proizvod koji je predmet zaštite iz stava 5.
7. Ko neovlašteno upotrijebi naziv tuđe firme ili neovlašteno unese u svoj naziv tuđa obilježja ili
obilježja prava iz stava 5. kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
8. Ako je izvršenjem krivičnog djela iz st. 5.i 6. pribavljena znatna imovinska korist ili je
prouzrokovana znatna šteta, a izvršilac je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili
prouzrokovanja takve štete, izvršilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
9. Predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za izvršenje krivičnog djela ili su nastali
izvršenjem krivičnog djela iz stava 5. oduzeće se i uništiti.
10. Visina novčanih kazni iz ovog člana utvrđuje se pojedinačno za svako krivično djelo u skladu
sa važećim propisom kojim je regulisana ova materija.
Član 150.
Nadležnost za vođenje postupka
1. Vođenje postupka za krivična djela utvrđene ovim zakonom i za donošenje rješenje drugom
stepenu za prekršaje utvrđene ovim zakonom nadležan je Sud i Hercegovine.
2. Za vođenje postupka za prekršaje utvrđene ovim zakonoma nadležni su sudovi entiteta.
Član 151.
Uplata sredstava
Sredstva naplaćena po osnovu kazni za prekršaje iz člana 148. uplaćuju se na račun entiteta, a
sredstva naplaćena po osnovu kazni za krivična djela iz člana 149. uplaćuju se na račun Budžeta
Bosne i Hercegovine.
GLAVA VIII PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 152.
Prava priznata do primjene ovog zakona
1. Sva prava industrijskog vlasništva koja su upisana u registre priznatih prava kod Instituta do
dana određenog za primjenu ovog zakona ostaju na snazi i na njih će se primjenjivati odredbe
ovog zakona.
2. Sva prava industrijskog vlasništva koja su upisana u registre priznatih prava kod entitetskih
institucija do dana određenog za primjenu ovog zakona, podliježu ponovnom ispitivanju od
strane Instituta, koji će izvršiti ispitivanje u skladu sa međunarodnim pravilima i riješiti
priznavanje ovih prava u smislu ovog zakona.
3. Entitetske institucije će po službenoj dužnosti prenijeti zahtijeve koji se nalaze u postupku
priznavanja prava industrijskog vlasništva Institutu, koji će ih rješavati u skladu sa ovim zakonom.
Član 153.
Postupci za priznanje prava industrijskog vlasništva u toku
1. Odredbe ovog zakona primjenjivaće se i na prijave za priznanje prava industrijskog vlasništva
koje su podnesene Institutu od 1. 3. 1992. godine do dana određenog za primjenjivanje ovog
zakona, a po kojima upravni postupak nije okončan.
2. Sudski postupci povodom povrede prava predviđenih ovim zakonom koji do dana stupanja na
snagu ovog zakona nisu okončani, dovršiće se u skladu sa propisima koji su bili na snazi prije
stupanja na snagu ovog zakona.
3. Prijave patenata podnesene Institutu do dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno prijave
patenata, a po kojima postupak nije okončan, biće odbijene, odnosno odbačene u dijelu u kojem
se zahtijeva zaštita tvari ili smjese u liječenju ljudi ili životinja. Korištenje tvari ili smjese za
proizvodnju lijeka za ljude ili životinje, ne predstavlja povredu patenta za pronalazak te tvari ili
smjese, ako je prijava za priznanje patenta za taj pronalazak podnesena do dana stupanja na snagu
ovog zakona.
Član 154.
Prava industrijskog vlasništva priznata odlukama Saveznog zavoda za patente bivše SFRJ do 1 . 3.
1992. godine
1. Prava industrijskog vlasništva priznata odlukama Saveznog zavoda za patente bivše SFRJ do 1.
3. 1992. godine po kojima je upravni postupak okončan pred Institutom ili u skladu sa
Madridskim sporazumom o međunarodnom registrovanju žigova pred Svjetskom organizacijom
za intelektualno vlasništvo (WIPO), ostaju na snazi i na njih će se primjenjivati odredbe ovog
zakona.
2. Odredbe ovog zakona primjenjivat će se u postupku po prijavama za upis u registar prava
industrijskog vlasništva priznatih odlukama Saveznog zavoda za patente bivše SFRJ do 1. 3. 1992.
godine po kojima upravni postupak pred Institutom nije okončan do dana određenog za
primjenjivanje ovog zakona.
Član 155.
Prijave za priznanje prava industrijskog vlasništva koje su podnesene Saveznom zavodu za
patente bivše SFRJ po kojima upravni postupak nije okončan do 1. 3. 1992. godine
Odredbe ovog zakona primjenjivaće se u postupku po prijavama za priznanje prava industrijskog
vlasništva u kojima je zahtijevano pravo prvenstva prve prijave podnesene kod Saveznog zavoda
za patente bivše SFRJ po kojoj upravni postupak pred Saveznim zavodom za patente nije
okončan do 1. 3. 1992. godine.
Član 156.
Propisi za primjenu ovog zakona
Direktor Instituta donijeće provedbene propise u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu
ovog zakona.
Član 157.
Prestanak važenja drugih propisa
1. Danom početka primjene ovog zakona prestaju da važe odredbe Zakona o patentima i
znacima razlikovanja ("Službeni list RBiH", br. 21/93 i 13/94), izuzev odredaba o pronalascima i
novim oblicima tijela, slike ili crteža ostvarenih u preduzeću (čl. 108. do 117.) i odredaba o
tehničkim unapređenjima (čl. 118. do 125.) koji će se primjenjivati do donošenja posebnih
propisa.
2. Danom početka primjene ovog zakona prestaju da važe i odredbe saveznih propisa preuzetih
Zakonom o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u Bosni i Hercegovini
primjenjuju kao republički zakoni ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94) i to: Pravilnik o
postupku za priznanje patenta ("Službeni list SFRJ", broj 62/91), Pravilnik o postupku za
priznanje prava na model, odnosno uzorak ("Službeni list SFRJ", broj 9/91), odredbi čl. 41. do
45. Pravilnika o bližem uređivanju pitanja u vezi sa postupkom za priznanje prava kojim se štite
pronalasci i znaci razlikovanja ("Službeni list SFRJ", br. 35/82 i 9/91).
3. Danom početka primjene ovog zakona prestaju se primjenjivati, i: Zakon o patentima
("Službeni glasnik RS", broj 36/99), Zakon o žigovima ("Službeni glasnik RS", broj 36/99),
Zakon o modelima i uzorcima ("Službeni glasnik RS", broj 36/99), Zakon o geografskim
oznakama porekla ("Službeni glasnik RS", broj 36/99) i odredbe Zakona o administrativnim
taksama ("Službeni glasnik RS", br. 8/94 i 10/98) kojima je uređena materija industrijskog
vlasništva, kao i svi podzakonski akti doneseni na osnovu navedenih zakona.
Član 158.
Stupanje na snagu i primjena zakona
1. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a
primjenjuje se šest mjeseci počev od dana stupanja na snagu.
2. Zakon objaviti i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
