Zakon o dječjoj zaštiti Republike Srpske
Napomena: Nezvanični prečišćeni tekst u informativne svrhe. Za službenu primjenu koristite objavljene propise u Službenim novinama ili preuzeti PDF dokument.
ZAKON O DJEČJOJ ZAŠTITI REPUBLIKE SRPSKE
("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 114/2017, 122/2018, 107/2019, 119/2021 i 112/2023)
Neslužbeni prečišćeni integralni tekst
GLAVA I
OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se sistem dječje zaštite, korisnici prava iz dječje zaštite, postupak za
ostvarivanje prava i druga pitanja od značaja za sistem dječje zaštite.
Član 2.
Dječja zaštita u smislu ovog zakona je djelatnost od opšteg interesa za Republiku Srpsku (u
daljem tekstu:
Republika), a čine je organizovane aktivnosti kojima se obezbjeđuje:
1) podrška za rađanje djece i usklađivanje rada i roditeljstva,
2) stvaranje osnovnih uslova za ujednačavanje nivoa zadovoljavanja razvojnih potreba djece,
3) pomoć porodici sa djecom u ostvarivanju njene reproduktivne, zaštitne, vaspitne i ekonomske
funkcije,
4) poboljšavanje materijalnog položaja porodica sa djecom,
5) posebna finansijska podrška porodici za rođenje trećeg djeteta.
Član 3.
(1) Prava iz ovog zakona su lična prava i ne mogu se prenositi na druga lica.
(2) Novčana primanja na osnovu ovog zakona ne mogu biti predmet obezbjeđenja, potraživanja
ili prinudnog izvršenja.
(3) Dospjeli a neisplaćeni iznosi novčanih primanja po ovom zakonu mogu se nasljeđivati.
Član 4.
Prava iz ovog zakona koja se realizuju kroz novčana davanja i pružanjem usluga korisniku ostvaruju
se posredstvom Javne ustanove Javni fond za dječiju zaštitu (u daljem tekstu: Fond).
Član 5.
(1) U skladu sa ovim zakonom, nosioci dječje zaštite su Republika i jedinice lokalne samouprave.
(2) Jedinica lokalne samouprave donosi godišnji i srednjoročni program dječje zaštite na osnovu
demografske analize i socijalnog stanja stanovništva, donosi odluku o proširenim pravima iz
oblasti dječje zaštite i obezbjeđuje sredstva za realizaciju proširenih prava.
Član 6.
(1) Porodicu, u smislu ovog zakona, čine roditelji, odnosno staratelji, hranitelji, usvojitelji i djeca,
kao i druga lica, pod uslovom da žive u istom domaćinstvu.
(2) Prilikom utvrđivanja redoslijeda rođenja djece i broja djece, u porodicu se ubrajaju i djeca koja
ne žive u njoj.
(3) Domaćinstvo, u smislu ovog zakona, jeste ekonomska životna zajednica u kojoj njeni članovi
zajednički privređuju i učestvuju u trošenju zajedničkih prihoda.
Član 7.
(1) Za ostvarivanje prava predviđenih ovim zakonom u redoslijed rođenja ne računaju se djeca
koja su mrtvorođena.
(2) Za djecu pod starateljstvom i djecu zbrinutu u hraniteljskoj porodici, red rođenja se utvrđuje
prema broju djece staratelja i hranitelja koja žive s njim u zajedničkom domaćinstvu.
(3) Redoslijed rođenja i broj djece iz razvedenog braka ili vanbračne zajednice utvrđuje se prema
činjenici kojem roditelju su povjerena djeca odlukom nadležnog organa.
Član 8.
(1) U slučaju da se u prvom porođaju rodilo troje ili više djece, trećim djetetom smatraju se sva
djeca.
(2) U slučaju da se nakon rođenja prvog ili prvo dvoje djece, u sljedećem porođaju rodi dvoje ili
više djece, sva djeca rođena u tom porođaju smatraju se trećim djetetom.
(3) U slučaju da se u prvom porođaju rodi dvoje djece, oba djeteta iz tog porođaja se smatraju
drugim djetetom.
Član 9.
Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda
podrazumijevaju oba pola.
GLAVA II
PRAVA IZ DJEČJE ZAŠTITE
Član 10.
Prava iz dječje zaštite prema ovom zakonu su:
1) pomoć za opremu novorođenčeta,
2) materinski dodatak,
3) dodatak na djecu,
4) refundacija naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva,
5) refundacija naknade plate za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena radi pojačane
njege djeteta do tri godine života,
6) refundacija naknade plate za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena radi pojačane
njege i brige o djetetu sa smetnjama u razvoju,
7) zadovoljavanje razvojnih potreba djece,
8) pronatalitetna naknada za trećerođeno i četvrto rođeno dijete,
9) naknada roditelju njegovatelju ili njegovatelju.
1. Pomoć za opremu novorođenčeta
Član 11.
(1) Pravo na pomoć za opremu novorođenčeta ostvaruje majka sa prebivalištem u Republici
najmanje godinu dana prije rođenja djeteta za svako novorođeno dijete u porodici, bez obzira na
materijalni status porodice i mjesto rođenja djeteta.
(2) Pravo iz stava 1. ovog člana može ostvariti otac, odnosno staratelj ili usvojitelj djeteta ukoliko
majka djeteta nije živa, ukoliko je dijete napustila ili je iz objektivnih razloga spriječena da
neposredno brine o djetetu, prema aktu nadležnog organa.
(3) Pravo na pomoć za opremu novorođenčeta može ostvariti i majka koja je strani državljanin i
ima stalni ili privremeni boravak u Republici najmanje godinu dana prije rođenja djeteta, pod
uslovom da je dijete rođeno na teritoriji Republike i da u državi čiji je državljanin nije korisnik
prava po istom osnovu.
(4) Izuzetno od st. 1. i 3. ovog člana, pravo na pomoć za opremu novorođenčeta može ostvariti
majka koja ima prebivalište u Republici, ako otac djeteta ima prebivalište u Republici najmanje
godinu dana prije rođenja djeteta.
(5) Pravo na pomoć za opremu novorođenčeta ostvaruje se u jednokratnom novčanom iznosu.
(6) Visina pomoći za opremu novorođenčeta priznaje se u novčanom iznosu od 500 KM.
Član 12.
Zahtjev za ostvarivanje prava na pomoć za opremu novorođenčeta podnosi se u roku od godinu
dana od dana rođenja djeteta.
2. Materinski dodatak
Član 13.
(1) Pravo na materinski dodatak ostvaruje nezaposlena majka u trajanju od 12 mjeseci, a za
blizance i svako treće i naredno dijete u trajanju od 18 mjeseci.
(2) Pravo na materinski dodatak može ostvariti nezaposleni otac djeteta, odnosno staratelj ili
usvojilac djeteta ukoliko majka djeteta nije živa, ukoliko je dijete napustila ili je iz objektivnih
razloga spriječena da neposredno brine o djetetu, prema aktu nadležnog organa.
Član 14.
(1) Visina materinskog dodatka utvrđuje se u iznosu od 100% od osnovice iz člana 21. ovog
zakona.
(2) Pravo na materinski dodatak priznaje se prvog dana narednog mjeseca od dana rođenja
djeteta.
Član 15.
(1) Zahtjev za ostvarivanje prava na materinski dodatak podnosi se u roku od 90 dana od dana
rođenja djeteta.
(2) Pravo na materinski dodatak može ostvariti majka pod uslovom da ima prebivalište u
Republici najmanje godinu dana prije rođenja djeteta i da je nezaposlena na dan rođenja djeteta i
do isteka roka iz stava 1. ovog člana.
(3) Pravo na materinski dodatak može ostvariti i majka koja je strani državljanin i ima stalni ili
privremeni boravak u Republici najmanje godinu dana prije rođenja djeteta, da je nezaposlena na
dan rođenja djeteta i do isteka roka iz stava 1. ovog člana i da u državi čiji je državljanin nije
korisnik prava po istom osnovu.
(4) Izuzetno od st. 2. i 3. ovog člana stava 2, pravo na materinski dodatak može ostvariti majka
koja ima prebivalište u Republici ako otac djeteta ima prebivalište u Republici najmanje godinu
dana prije rođenja djeteta.
Član 16.
(1) Ukoliko korisnik prava na materinski dodatak napusti dijete ili umre u toku ostvarivanja prava,
dalja isplata prava vršiće se drugom roditelju koji živi u zajedničkom domaćinstvu sa djetetom.
(2) Ukoliko oba roditelja napuste dijete, umru ili ukoliko su spriječeni da vrše roditeljsko pravo u
toku ostvarivanja prava, dalja isplata prava se obustavlja do donošenja odluke nadležnog organa o
porodičnom statusu djeteta, a isplata prava se nastavlja od prvog dana narednog mjeseca od dana
obustave isplate.
(3) Ukoliko u toku isplate prava na materinski dodatak koja se vrši u mjesečnim iznosima dijete
umre, preostali iznos prava se isplaćuje za period za koji je pravo priznato.
(4) Ukoliko prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava u roku iz člana 15. stav 1. ovog
zakona živorođeno dijete umre ili zahtjev podnosi majka koja je rodila mrtvo dijete, majci se
priznaje pravo na materinski dodatak u trajanju od najmanje 60 dana od dana rođenja djeteta.
(5) Izuzetno od stava 4. ovog člana, majci se priznaje pravo na materinski dodatak onoliko
vremena koliko je, prema ocjeni ovlašćenog doktora medicine, potrebno da se oporavi od
porođaja i psihičkog stanja izazvanog gubitkom djeteta, a najduže 12 mjeseci od dana rođenja
djeteta.
3. Dodatak na djecu
Član 17.
(1) Dodatak na djecu pripada djeci do navršenih 15 godina ako se redovno školuju.
(2) Djeca za koju se obezbjeđuju sredstva iz budžeta Republike, odnosno jedinice lokalne
samouprave više od 50% cijene za smještaj u ustanovu socijalne zaštite, zbrinjavanje u
hraniteljsku porodicu ili drugu ustanovu za vrijeme obrazovanja ili rehabilitacije ne ostvaruju
pravo na dodatak na djecu.
Član 18.
(1) Pravo na dodatak na djecu ostvaruje majka za prvo, drugo, treće i četvrto dijete u porodici,
zavisno od materijalnog položaja porodice, rasporeda rođenja i uzrasta djece, u skladu sa članom
25. ovog zakona.
(2) Pravo na dodatak na djecu ostvaruje otac djeteta, odnosno usvojilac djeteta ukoliko majka nije
živa, napustila je dijete ili je iz objektivnih razloga spriječena da neposredno brine o djetetu,
odnosno kada je odlukom nadležnog organa dijete povjereno ocu na zaštitu i vaspitanje.
(3) Pravo na dodatak na djecu pripada djetetu pod starateljstvom, bez roditeljskog staranja
nezavisno od materijalnog položaja, a najduže do navršenih 18 godina.
Član 19.
(1) Dodatak na djecu ostvaruju lica iz člana 18. ovog zakona za svako dijete bez obzira na red
rođenja i materijalni položaj porodice, ukoliko je nadležni organ priznao pravo djetetu na dodatak
za pomoć i njegu drugog lica u smislu zakona kojim se propisuje oblast socijalne zaštite do
navršenih 18 godina, a ukoliko su na redovnom školovanju, najduže do 26. godine.
(2) Dodatak za djecu ostvaruju lica iz člana 18. ovog zakona za svako dijete bez obzira na red
rođenja i materijalni položaj porodice, ukoliko je stručna komisija, u skladu sa zakonom kojim se
uređuje oblast socijalne zaštite, utvrdila da se radi o djetetu sa oštećenjem ili oboljenjem: vida,
sluha, govorno glasovne komunikacije, sa tjelesnim oštećenjem, odnosno hroničnim oboljenjem,
sa intelektualnim oštećenjem, sa psihičkim poremećajem, odnosno oboljenjem ili sa drugim
oštećenjem ili oboljenjem do navršenih 18 godina.
(3) Izuzetno, pravo na dodatak na djecu ostvaruju roditelji djece uzrasta do tri godine bez obzira
na red rođenja i materijalni položaj porodice ukoliko je djetetu, prema nalazu ovlašćenog doktora
medicine, potrebna pojačana njega.
(4) Roditelj, odnosno usvojitelj, korisnik prava na novčanu pomoć u smislu zakona kojim se
propisuje oblast socijalne zaštite, ostvaruje dodatak na djecu bez obzira na red rođenja djeteta i
materijalni položaj porodice do navršenih djetetovih 18 godina, a ukoliko su na redovnom
školovanju, najduže do djetetove 26. godine.
Član 20.
Dodatak na djecu pripada djeci koja imaju prebivalište na teritoriji Republike, ako međunarodnim
sporazumom nije drugačije određeno.
Član 21.
Osnovicu za utvrđivanje visine prava iz čl. 14, 22. i 36g. ovog zakona, kao i osnovicu za
utvrđivanje visine cenzusa iz člana 25. ovog zakona, počev od 2024. godine, utvrđuje odlukom
Vlada Republike Srpske u procentu od najniže plate u prethodnoj godini.
Član 22.
(1) Visina dodatka na djecu za prvo, drugo i četvrto dijete utvrđuje se u iznosu od 18% od
osnovice iz člana 21. ovog zakona.
(2) Visina dodatka na djecu za treće dijete po redu rođenja utvrđuje se u iznosu od 26% od
osnovice iz člana 21. ovog zakona.
(3) Visina dodatka na djecu iz člana 18. stav 3. i člana 19. ovog zakona utvrđuje se u iznosu od
32% od osnovice iz člana 21. ovog zakona.
(4) Pravo na dodatak na djecu priznaje se prvog dana narednog mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva.
Član 23.
Pravo na dodatak na djecu može ostvariti podnosilac zahtjeva ako ostvareni prihodi porodice iz
člana 6. stav 1. ovog zakona ne prelaze utvrđeni cenzus iz člana 25. ovog zakona.
Član 24.
(1) Za ostvarivanje prava na dodatak na djecu uzimaju se ukupni prihodi porodice iz člana 6. stav
1. ovog zakona, i to:
1) neto plata, penzija u zemlji i inostranstvu i druga lična primanja ostvarena u zadnjih šest
mjeseci koji prethode mjesecu u kome je podnesen zahtjev,
2) prihodi od izdavanja u zakup nepokretne ili pokretne imovine,
3) prihodi od drugih imovinskih prava, ako se na te prihode plaćaju porezi,
4) prihodi od izdržavanja po osnovu srodstva i drugih pravnih osnova,
5) prihodi lica koja obavljaju samostalnu djelatnost,
6) drugi prihodi koji podliježu oporezivanju prema zakonu kojim se uređuje oblast poreza na
dohodak.
(2) Kao prihod u smislu stava 1. tačka 2) ovog člana uzima se iznos koji služi kao osnovica za
obračunavanje poreza na dohodak u tekućoj godini, odnosno osnovica poreza na dohodak.
(3) Kao prihod, u smislu stava 1. tačka 5) ovog člana, uzima se iznos osnovice na koju se uplaćuju
doprinosi u skladu sa zakonom kojim se uređuje oblast doprinosa.
(4) Prihodi koji se iskazuju kao godišnji prihod uzimaju se u visini prosječnog mjesečnog iznosa.
(5) Na odlučivanje o pravima iz ovog zakona u tekućoj godini utiču prihodi ostvareni u
prethodnih šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva.
(6) Ako podnosilac zahtjeva nije ostvario prihod u periodu od šest mjeseci prije podnošenja
zahtjeva, prihod ostvaren u tom periodu smatra se prihodom ostvarenim u šest mjeseci.
(7) Ako podnosilac zahtjeva iz stava 5. ovog člana ostvari prihod od šest mjeseci u narednom
periodu, dužan je dokaz o prihodu dostaviti nadležnom prvostepenom organu.
(8) Prihodi ostvareni po osnovu prava na dodatak za pomoć i njegu drugog lica, novčanu pomoć
i ličnu invalidninu, u smislu zakona kojim se uređuje oblast socijalne zaštite, ne smatraju se
prihodima u smislu ovog zakona.
Član 25.
Pravo na dodatak na djecu ostvaruje se ukoliko:
1) mjesečni prihodi iz člana 24. ovog zakona, po članu porodice, ne prelaze iznos od 20% za prvo
i drugo dijete, 21% za treće dijete i 23% za četvrto dijete od osnovice iz člana 21. ovog zakona,
2) kataloška vrijednost procijenjene pokretne imovine ne prelazi vrijednost 13 osnovica iz člana
21. ovog zakona.
4. Refundacija naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva
Član 26.
(1) Pravo na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva ima
poslodavac, preduzetnik ili lice koje u vidu osnovnog zanimanja obavlja samostalnu
profesionalnu djelatnost (u daljem tekstu: korisnik prava na refundaciju).
(2) Za ostvarivanje prava iz stava 1. ovog člana korisnik prava na refundaciju, odnosno njegov
organizacioni dio mora biti registrovan u Poreskoj upravi Republike Srpske (u daljem tekstu:
Poreska uprava) kao uplatilac doprinosa, odnosno lice koje koristi porodiljsko odsustvo u skladu
sa zakonom kojim se uređuju radni odnosi, na teritoriji Republike mora biti registrovano kod
Poreske uprave kao obveznik doprinosa.
(3) Pravo na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva može ostvariti
korisnik prava na refundaciju ukoliko lice koje koristi porodiljsko odsustvo, preduzetnik ili lice
koje koristi porodiljsko odsustvo a obavlja samostalnu profesionalnu djelatnost ima prebivalište u
Republici godinu dana prije početka korišćenja porodiljskog odsustva, kao i za vrijeme njegovog
korišćenja.
Član 27.
(1) Organizaciona jedinica Fonda u prvom stepenu donosi rješenje o priznavanju prava na
refundaciju.
(2) Obračun i isplatu naknade plate licu, za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva, u trajanju
propisanom zakonom kojim se uređuju radni odnosi, vrši poslodavac.
(3) Naknadu plate za prvih mjesec dana korišćenja porodiljskog odsustva licu koje koristi
porodiljsko odsustvo obezbjeđuje i isplaćuje poslodavac iz vlastitih sredstava, a za narednih 11
mjeseci za prvo i drugo dijete, odnosno 17 mjeseci za blizance, treće i svako naredno dijete
naknadu isplaćuje poslodavac, a isplaćena sredstva refundira Fond.
(4) Ukoliko je porodiljsko odsustvo, bez obzira na to da li se radi o majci ili ocu djeteta, osnov za
ostvarivanje prava na refundaciju kod dva poslodavca ili više poslodavaca, svaki od njih će
naknadu plate u srazmjernom iznosu isplatiti iz sopstvenih sredstava za prvih mjesec dana
korišćenja porodiljskog odsustva.
(5) Poslodavac gubi pravo na refundaciju naknade plate ukoliko je lice prekinulo porodiljsko
odsustvo, u skladu sa zakonom kojim se uređuju radni odnosi.
(6) Ukoliko je lice koje koristi porodiljsko odsustvo, na sopstveni zahtjev, počelo da radi prije
isteka porodiljskog odsustva, poslodavac je dužan da donese rješenje o prestanku korišćenja
porodiljskog odsustva licu i dostavi ga prvostepenom organu.
(7) Lice koje koristi porodiljsko odsustvo, preduzetnik i lice koje koristi porodiljsko odsustvo, a
obavlja samostalnu profesionalnu djelatnost, gubi pravo na refundaciju ukoliko je počelo da radi
prije isteka porodiljskog odsustva.
Član 28.
(1) Pravo na refundaciju naknade plate ima korisnik prava koji redovno uplaćuje doprinose za
dječju zaštitu za sve obveznike doprinosa u posljednjih godinu dana prije počinjanja korišćenja
porodiljskog odsustva, kao i za vrijeme njegovog korišćenja.
(2) Zahtjev za priznavanje prava na refundaciju naknade plate podnosi se u roku od šest mjeseci
od dana počinjanja korišćenja porodiljskog odsustva uz dokaz o uplaćenim doprinosima.
(3) Pravo na refundaciju naknade plate nema korisnik prava na refundaciju kome je rješenjem
Ministarstva finansija ili Poreske uprave odgođeno plaćanje poreskog duga, u skladu sa propisom
kojim se uređuje odgođeno plaćanje poreskog duga.
(4) Na osnovu donesenog rješenja o priznatom pravu, zahtjev za trebovanje sredstava koja se
refundiraju podnosi se prvostepenom organu nakon izvršene isplate naknade, a najkasnije u roku
od šest mjeseci od dana prestanka korišćenja porodiljskog odsustva.
(5) Korisnik prava na refundaciju sredstava može trebovati sredstva po mjesecima ili za više
mjeseci.
(6) Protekom roka iz st. 2. i 4. ovog člana korisnik prava gubi pravo na refundaciju.
Član 29.
(1) Korisnicima prava na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva iz
ovog zakona refundira se 100% bruto naknade plate, nakon izvršene isplate naknade plate.
(2) Korisnicima prava na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva
za lice koje koristi porodiljsko odsustvo preduzetnika ili lice koje koristi porodiljsko odsustvo a
obavlja samostalnu profesionalnu djelatnost refundira se minimalni iznos osnovice doprinosa
propisan zakonom kojim se uređuje oblast doprinosa.
5. Refundacija naknade plate za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena radi pojačane
njege djeteta do tri godine života ps://advokat
Član 30.
(1) Pravo na refundaciju naknade plate za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena radi
pojačane njege djeteta do tri godine života koje nije smješteno u ustanovu zdravstvene ili socijalne
zaštite ima korisnik prava na refundaciju za jednog od zaposlenih roditelja, odnosno usvojitelja ili
lica kome je nadležni organ povjerio dijete na zaštitu i vaspitanje, ukoliko je djetetu prema nalazu
ovlašćenog doktora medicine potrebna pojačana njega.
(2) Korisnik prava na refundaciju iz stava 1. ovog člana mora ispunjavati uslove iz člana 26. stav
2. i člana 28. stav 1. ovog zakona.
Član 31.
(1) Rad sa polovinom punog radnog vremena može se odobriti jednom od zaposlenih roditelja,
odnosno usvojitelja ili lica kome je nadležni organ povjerio dijete na zaštitu i vaspitanje, a kome je
prema nalazu ovlašćenog doktora medicine koji nije stariji od šest mjeseci, potrebna pojačana
njega.
(2) Prilikom odlučivanja o trajanju prava na rad sa polovinom punog radnog vremena ovlašćeni
doktor medicine uzima u obzir nalaz Komisije za procjenu potreba i usmjeravanje djece i
omladine sa smetnjama u razvoju.
(3) Zahtjev za priznavanje prava na refundaciju naknade plate za vrijeme rada sa polovinom
punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta do tri godine života podnosi se u roku od šest
mjeseci od početka korišćenja rada sa polovinom punog radnog vremena utvrđenog rješenjem
korisnika prava na refundaciju.
(4) Trajanje, odnosno početak i prestanak prava na refundaciju priznaje se na period određen
nalazom ovlašćenog doktora medicine, a najduže godinu dana u skladu sa zakonom kojim se
uređuju radni odnosi.
(5) Ministar zdravlja i socijalne zaštite (u daljem tekstu: ministar) donosi pravilnik o postupku
utvrđivanja potrebe djeteta do tri godine života za pojačanom njegom, od ovlašćenog doktora
medicine.
Član 31.
(1) Obračun i isplatu naknade plate licu iz člana 31. stav 1. ovog zakona za vrijeme rada sa
polovinom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta do tri godine života u skladu sa
zakonom kojim se uređuju radni odnosi vrši poslodavac.
(2) Korisniku prava na refundaciju naknade plate za vrijeme rada sa polovinom punog radnog
vremena radi pojačane njege djeteta do tri godine života refundira se u visini iznosa propisanog
zakonom kojim se uređuje oblast radnih odnosa, nakon izvršene isplate naknade plate.
Član 31.
(1) Na osnovu donesenog rješenja o priznatom pravu, zahtjev za trebovanje sredstava koja se
refundiraju podnosi se prvostepenom organu nakon izvršene isplate naknade, a najkasnije u roku
od šest mjeseci od dana prestanka korišćenja rada sa polovinom punog radnog vremena.
(2) Korisnik prava na refundaciju sredstava može trebovati sredstva po mjesecima ili za više
mjeseci.
(3) Protekom roka iz stava 1. ovog člana korisnik prava gubi pravo na refundaciju.
Član 31.
(1) Korisnik prava gubi pravo na refundaciju naknade plate ukoliko je lice iz člana 31. stav 1.
ovog zakona prekinulo rad sa polovinom punog radnog vremena, u skladu sa zakonom kojim se
uređuju radni odnosi.
(2) Ukoliko je lice koje koristi rad sa polovinom punog radnog vremena radi pojačane njege
djeteta do tri godine života ostvarilo pravo na naknadu plate po drugom osnovu (privremena
spriječenost za rad itd.) duže od mjesec dana, korisnik prava gubi pravo na refundaciju za
navedeni period.
6. Refundacija naknade plate za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena radi pojačane
njege i brige o djetetu sa smetnjama u razvoju
Član 32.
(1) Pravo na refundaciju naknade plate za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena radi
pojačane njege i brige o djetetu sa smetnjama u razvoju ima korisnik prava na refundaciju za
jednog od zaposlenih roditelja, odnosno usvojitelja ili lica kome je nadležni organ povjerio dijete
na zaštitu i vaspitanje, ukoliko je djetetu koje nije smješteno u ustanovu zdravstvene ili socijalne
zaštite, prema nalazu ovlašćene zdravstvene ustanove, potrebna pojačana njega i briga.
(2) Korisnik prava na refundaciju iz stava 1. ovog člana mora ispunjavati uslove iz člana 26. stav
2. i člana 28. stav 1. ovog zakona.
Član 33.
(1) Rad sa polovinom punog radnog vremena može se odobriti jednom od zaposlenih roditelja,
odnosno usvojitelja ili lica kome je nadležni organ povjerio dijete na zaštitu i vaspitanje, a kome je
prema nalazu ovlašćene zdravstvene ustanove, koji nije stariji od šest mjeseci, potrebna pojačana
njega i briga.
(2) Prilikom odlučivanja o trajanju prava na rad sa polovinom punog radnog vremena ovlašćena
zdravstvena ustanova uzima u obzir nalaz Komisije za procjenu potreba i usmjeravanje djece i
omladine sa smetnjama u razvoju.
(3) Zahtjev za priznavanje prava na refundaciju naknade plate za vrijeme rada sa polovinom
punog radnog vremena radi pojačane njege i brige o djetetu sa smetnjama u razvoju podnosi se u
roku od šest mjeseci od dana početka korišćenja rada sa polovinom punog radnog vremena,
utvrđenog rješenjem korisnika prava na refundaciju.
(4) Trajanje, odnosno početak i prestanak prava na refundaciju priznaje se na period određen
nalazom ovlašćene zdravstvene ustanove, a najduže godinu dana, u skladu sa zakonom kojim se
uređuju radni odnosi.
(5) Izuzetno od stava 4. ovog člana, ukoliko se prema nalazu ovlašćene zdravstvene ustanove
liječenjem i rehabilitacijom ne može postići oporavak ili znatno poboljšanje stanja djeteta, pravo
na rad sa polovinom punog radnog vremena može se odobriti u trajanju dužem od godinu dana.
(6) U slučaju odobravanja prava na rad sa polovinom punog radnog vremena u trajanju dužem od
godinu dana, lice koje koristi rad sa polovinom punog radnog vremena dužno je da poslodavcu
svake godine dostavi dokaz da drugi zaposleni roditelj nije korisnik ovog prava za isto dijete, kao i
dokaz o nastupanju drugih okolnosti koje utiču na obim prava.
(7) Ministar donosi Pravilnik o postupku utvrđivanja potrebe djeteta sa smetnjama u razvoju za
pojačanom roditeljskom njegom i brigom, od ovlašćene zdravstvene ustanove.
Član 33.
(1) Obračun i isplatu naknade plate licu iz člana 33. stav 1. ovog zakona za vrijeme rada sa
polovinom punog radnog vremena radi pojačane njege i brige o djetetu sa smetnjama u razvoju, u
skladu sa zakonom kojim se uređuju radni odnosi, vrši poslodavac.
(2) Korisniku prava na refundaciju naknade plate za vrijeme rada sa polovinom punog radnog
vremena radi pojačane njege i brige o djetetu sa smetnjama u razvoju refundira se u visini iznosa
propisanog zakonom koji uređuje oblast radnih odnosa, nakon izvršene isplate naknade plate.
Član 33.
(1) Na osnovu donesenog rješenja o priznatom pravu, zahtjev za trebovanje sredstava koja se
refundiraju podnosi se prvostepenom organu nakon izvršene isplate naknade, a najkasnije u roku
od šest mjeseci od dana prestanka korišćenja rada sa polovinom punog radnog vremena.
(2) Korisnik prava na refundaciju sredstava može trebovati sredstva po mjesecima ili za više
mjeseci.
(3) Protekom roka iz stava 1. ovog člana korisnik prava gubi pravo na refundaciju.
Član 33.
(1) Korisnik prava gubi pravo na refundaciju naknade plate ukoliko je lice iz člana 33. stav 1.
ovog zakona prekinulo rad sa polovinom punog radnog vremena, u skladu sa zakonom kojim se
uređuju radni odnosi.
(2) Ukoliko je lice koje koristi rad sa polovinom punog radnog vremena radi pojačane njege i
brige o djetetu sa smetnjama u razvoju ostvarilo pravo na naknadu plate po drugom osnovu
(privremena spriječenost za rad itd.) duže od mjesec dana, korisnik prava gubi pravo na
refundaciju za navedeni period.
7. Zadovoljavanje razvojnih potreba djece
Član 34.
(1) Pravo na zadovoljavanje razvojnih potreba djece realizuje se neposrednim pružanjem usluga i
podrške djeci kroz odgovarajuće projekte utvrđene programom Fonda.
(2) Fond donosi program kojim se utvrđuju vrsta usluge i podrške, odnosno projekta, nosioci
projekta, kriterijumi za izbor učesnika u projektu, obim i kategorija prava korisnika djece u
projektu, očekivani ciljevi i efekti, nosioci projektnih aktivnosti, opravdanost projekta,
finansiranje projekta.
Član 35.
Saglasnost za realizaciju programa iz člana 34. stav 2. ovog zakona daje nadležno ministarstvo.
8. Pronatalitetna naknada za trećerođeno i četvrtorođeno dijete
Član 36.
(1) Pravo na pronatalitetnu naknadu ostvaruje majka sa prebivalištem u Republici najmanje
godinu dana prije rođenja djeteta za svako trećerođeno i četvrtorođeno dijete, bez obzira na
materijalni status porodice i mjesto rođenja djeteta.
(2) Pravo iz stava 1. ovog člana može ostvariti otac, odnosno staratelj ili hranitelj djeteta ukoliko
majka djeteta nije živa, ukoliko je dijete napustila ili je iz objektivnih razloga spriječena da
neposredno brine o djetetu, prema nalazu nadležnog organa.
(3) Pravo na pronatalitetnu naknadu može ostvariti i majka koja je strani državljanin i ima stalni ili
privremeni boravak u Republici najmanje godinu dana prije rođenja djeteta, pod uslovom da je
dijete rođeno na teritoriji Republike i da u državi čiji je državljanin nije korisnik prava po istom
osnovu.
(4) Izuzetno od st. 1. i 3. ovog člana, pravo na pronatalitetnu naknadu može ostvariti majka koja
ima prebivalište u Republici ako otac djeteta ima prebivalište u Republici najmanje godinu dana
prije rođenja djeteta.
(5) Pravo iz stava 1. ovog člana isplaćuje se u jednokratnom iznosu od 600 KM za trećerođeno
dijete i u iznosu od 450 KM za četvrtorođeno dijete.
(6) Zahtjev za ost6varivanje prava na pronatalitetnu naknadu podnosi se u roku od godinu dana
od dana rođenja djeteta.
8a. Naknada roditelju njegovatelju ili njegovatelju
Član 36.
(1) Pravo na naknadu roditelju njegovatelju ili njegovatelju ostvaruje jedan od roditelja djeteta sa
smetnjama u razvoju najduže do navršene 30. godine života djeteta, koje:
1) ima trajno oštećenje ili oboljenje zbog kojih je potpuno zavisno od pomoći i njege drugog lica
pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba, sa procentom tjelesnog oštećenja od 100%,
2) ima potrebu za posebnom njegom na osnovu nalaza i mišljenja stručne komisije, u skladu sa
ovim zakonom i zakonom kojim se uređuje oblast socijalne zaštite,
3) nije u mogućnosti da se osposobljava za rad u struci kroz nastavak školovanja prema nalazu
stručne komisije, u skladu sa zakonom kojim se uređuje oblast socijalne zaštite,
4) ne ostvaruje pravo na smještaj u ustanovu socijalne zaštite, zdravstvenu ustanovu ili nije
ostvarilo pravo na zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu, niti ostvaruje pravo na dnevno
zbrinjavanje, u skladu sa zakonom kojim se uređuje oblast socijalne zaštite.
(2) Ukoliko u porodici ima dvoje ili više djece iz stava 1. ovog člana, pravo na naknadu roditelju
njegovatelju ili njegovatelju može ostvariti samohrani roditelj ako je nezaposlen, odnosno jedan
od nazaposlenih članova po rodice sa kojim roditelj i djeca žive u domaćinstvu u visini naknade
za jedno dijete.
(3) Izuzetno, ukoliko je samohrani roditelj zaposlen a ima dvoje ili više djece iz stava 1. ovog
člana, pravo na naknadu roditelju njegovatelju ili njegovatelju može ostvariti nezaposleni član
porodice sa kojim roditelj i djeca žive u domaćinstvu u visini naknade za jedno dijete.
(4) Ukoliko u porodici ima dvoje ili više djece iz stava 1. ovog člana, pravo na naknadu roditelju
njegovatelju ili njegovatelju mogu ostvariti oba roditelja ako su nezaposlena.
(5) Izuzetno, ukoliko u porodici ima dvoje ili više djece iz stava 1. ovog člana, pravo na naknadu
roditeljunjegovatelju ili njegovatelju može ostvariti jedan roditelj za jedno dijete ukoliko je drugi
roditelj zaposlen.
(6) Ukoliko je dvoje ili više djece iz stava 1. ovog člana odlukom nadležnog organa povjereno
jednom roditelju, pravo na naknadu roditelju njegovatelju ili njegovatelju može ostvariti i jedan
od nezaposlenih članova porodice sa kojim djeca i roditelj žive u domaćinstvu.
(7) Nezaposlenom bračnom ili vanbračnom supružniku roditelja djeteta iz stava 1. ovog člana sa
kojim dijete živi u domaćinstvu, umjesto roditelju, može se priznati pravo na naknadu roditelju
njegovatelju ili njegovatelju.
Član 36.
Izuzetno od člana 36a. ovog zakona, kada su roditelji djeteta sa smetnjama u razvoju umrli ili
nijedan od roditelja ne živi s djetetom i o njemu se ne brine, ili živi sa djetetom, ali nije u
mogućnosti da mu pruži potrebnu njegu zbog svog psihofizičkog stanja, naknada
roditeljunjegovatelju ili njegovatelju može se priznati jednom od nezaposlenih članova porodice
sa kojim dijete sa smetnjama u razvoju živi u domaćinstvu.
Član 36.
(1) Pravo na naknadu roditelju njegovatelju ili njegovatelju može ostvariti roditelj ili njegovatelj iz
čl. 36a. i 36b. ovog zakona, pod uslovom da:
1) ima zdravstvenu sposobnost za pružanje posebne njege djetetu sa smetnjama u razvoju,
2) nije u radnom odnosu,
3) nije stariji od 65 godina,
4) je na osnovu mišljenja nadležnog organa starateljstva podoban za roditelja njegovatelja ili
njegovatelja djeteta sa smetnjama u razvoju,
5) mu nije oduzeto roditeljsko pravo ili poslovna sposobnost,
6) da drugi roditelj, odnosno samohrani roditelj nije korisnik prava iz člana 10. stav 1. tačka 6)
ovog zakona,
7) nije korisnik prava na pomoć i njegu drugog lica i ličnu invalidninu.
(2) Pravo na naknadu roditelju njegovatelju ili njegovatelju ostvaruje se prvog dana narednog
mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.
Član 36.
(1) Visina naknade za roditelja njegovatelja ili njegovatelja utvrđuje se u iznosu od 100% od
osnovice iz člana 21. ovog zakona.
(2) Ministar donosi pravilnik o postupku utvrđivanja potrebe za posebnom njegom djeteta sa
smetnjama u razvoju koju pruža roditelj njegovatelj ili njegovatelj.
Član 37.
Prava iz člana 10. stav 1. t. 1), 2), 3), 7), 8) i 9) ovog zakona može ostvariti lice prema mjestu
prebivališta u Republici, odnosno stranac prema mjestu stalnog ili privremenog boravka, a prava
iz člana 10. stav 1. t. 4), 5) i 6) ovog zakona ostvaruju se prema sjedištu korisnika prava na
refundaciju.
GLAVA III
POSTUPAK ZA OSTVARIVANjE PRAVA
Član 38.
(1) O zahtjevu za ostvarivanje prava iz člana 10. stav 1. t. 1), 2), 3), 7), 8) i 9) ovog zakona u
prvom stepenu odlučuje organizaciona jedinica Fonda prema prebivalištu, odnosno stalnom ili
privremenom boravku podnosioca zahtjeva.
(2) O zahtjevu za ostvarivanje prava iz člana 10. stav 1. t. 4), 5) i 6) ovog zakona odlučuje
nadležna organizaciona jedinica Fonda prema sjedištu korisnika prava na refundaciju.
Član 39.
Ako po okončanju postupka korisnik kome je priznato pravo promijeni prebivalište, odnosno
sjedište, organizaciona jedinica Fonda je dužna da po saznanju spise predmeta o priznatom pravu
dostavi nadležnoj organizacionoj jedinici Fonda novog mjesta prebivališta, odnosno sjedišta
korisnika".
Član 40.
(1) Korisnici prava iz ovog zakona dužni su da u roku od 15 dana od nastale promjene
organizacionoj jedinici Fonda prijave svaku promjenu koja je od uticaja na priznato pravo i
utvrđenu obavezu.
(2) Sve promjene koje su od uticaja na korišćenje prava iz ovog zakona uzimaju se u obzir od
prvog dana narednog mjeseca po njihovom nastupanju.
Član 41.
(1) Postupak za ostvarivanje prava iz ovog zakona vodi se po odredbama zakona kojim se
propisuje upravni postupak, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Postupak za ostvarivanje prava iz ovog zakona mora biti vođen tako da obezbijedi
povjerljivost podataka, poštovanje ličnog integriteta i dostojanstva korisnika.
Član 42.
(1) O žalbi protiv rješenja organizacione jedinice Fonda rješava direktor Fonda.
(2) Protiv konačnog rješenja direktora Fonda može se pokrenuti upravni spor, u skladu sa
zakonom.
Član 43.
(1) Organizaciona jedinica Fonda koja rješava o pravu na dodatak na djecu i pravu na naknadu
roditelju njegovatelju ili njegovatelju preispituje uslove za nastavak korišćenja prava.
(2) U postupku preispitivanja uslova za ostvarivanje prava na dodatak na djecu i prava na
naknadu roditelju njegovatelju ili njegovatelju, novo rješenje se donosi samo ukoliko su nastale
promjene koje imaju uticaj na dalje korišćenje prava.
Član 44.
(1) Korisnik prava iz ovog zakona koji je na osnovu netačnih podataka ili neprijavljivanjem
promjena koje utiču na gubitak ili obim prava ostvario pravo dužan je da nadoknadi štetu, u
skladu sa zakonom kojim se reguliše oblast obligacionih odnosa.
(2) Pod netačnim podacima, u skladu sa stavom 1. ovog člana, podrazumijeva se i neprijavljeno
ostvarivanje prihoda od pokretne i nepokretne imovine korisnika prava i članova porodice.
(3) Pravo na vraćanje isplaćenih iznosa od korisnika po osnovu korišćenja prava iz ovog zakona
ima Fond.
(4) Nadležni organ u prvom i drugom stepenu može po službenoj dužnosti vršiti provjeru
dokumentacije, u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana.
(5) Ukoliko se utvrdi da je pravo ostvareno na osnovu netačnih podataka, prvostepeni organ će
obustaviti isplatu prava i pokrenuti postupak za naknadu štete pred nadležnim organom.
GLAVA IV
ORGANIZACIJA FONDA
Član 45.
(1) Fond je javna ustanova čiji je osnivač Vlada u ime Republike.
(2) Na organizaciju i rad Fonda primjenjuje se zakon kojim se reguliše sistem javnih službi.
Član 46.
Fond obavlja sljedeće poslove:
1) obezbjeđuje zakonito i efikasno ostvarivanje prava iz dječje zaštite,
2) pruža stručnu pomoć korisnicima i drugim licima prilikom ostvarivanja prava,
3) vodi odgovarajuće evidencije o korisnicima prava u skladu sa ovim zakonom,
4) obavlja druge poslove u vezi sa sprovođenjem i ostvarivanjem prava iz dječje zaštite.
Član 47.
Organi upravljanja u Fondu su Upravni odbor i direktor Fonda.
Član 48.
(1) Upravni odbor Fonda imenuje i razrješava osnivač.
(2) Upravni odbor Fonda ima pet članova.
(3) Radi obezbjeđenja ravnopravne zastupljenosti polova, u sastavu Upravnog odbora Fonda
jedan od polova mora biti zastupljen sa najmanje 40%.
(4) Članovi Upravnog odbora imenuju se na period od četiri godine, u skladu sa zakonom kojim
se propisuju ministarska, vladina i druga imenovanja u postupku javne konkurencije.
(5) Uslovi za izbor članova Upravnog odbora propisuju se Statutom Fonda.
Član 49.
(1) Fondom rukovodi direktor koga imenuje i razrješava osnivač.
(2) Direktor Fonda imenuje se na period od četiri godine, u skladu sa zakonom kojim se
propisuju ministarska, vladina i druga imenovanja u postupku javne konkurencije.
(3) Uslovi za izbor direktora Fonda utvrđuju se Statutom.
GLAVA V
EVIDENCIJA U DJEČJOJ ZAŠTITI I "DJEČJA NEDJELjA"
Član 50.
(1) Fond vodi jedinstvenu evidenciju o korisnicima prava i pruženim uslugama iz ovog zakona.
(2) Evidencija korisnika prava iz stava 1. ovog člana vodi se u skladu sa zakonom kojim se
propisuje jedinstveno uređivanje prava na gotovinsku naknadu.
(3) Fond vodi evidenciju o ostvarenim pravima i uslugama i korisnicima prema polnoj, starosnoj,
etničkoj i vjerskoj pripadnosti, kao i drugim kriterijumima za koje se utvrdi da su neophodni.
(4) Evidenciju o korisnicima, njihovim pravima i pruženim uslugama obezbjeđuju i čuvaju kao
službenu tajnu radnici Fonda kojima je evidencija dostupna zbog prirode njihovog posla.
(5) Podaci iz evidencije mogu se koristiti u skladu sa propisima koji regulišu tajnost i zaštitu
podataka korisnika prava.
(6) Ministar donosi pravilnik o vođenju evidencija u dječjoj zaštiti.
(7) Pravilnikom iz stava 6. ovog člana propisuju se sadržaj i način vođenja evidencije korisnika
prava i usluga, kao i obrazac evidencije.
Član 51.
(1) Svake godine, prve pune sedmice oktobra, radi podsticanja i organizovanja raznovrsnih
kulturno obrazovnih, rekreativnih i drugih manifestacija posvećenih djeci i preduzimanja drugih
mjera za unapređenje razvoja dječje zaštite, obilježava se "Dječja nedjelja".
(2) Aktivnosti koje se organizuju za vrijeme trajanja "Dječje nedjelje" utvrđuju se programom koji
donosi ministar.
(3) Aktivnosti u toku "Dječje nedjelje" finansiraju se vlastitim sredstvima učesnika manifestacija.
GLAVA VI
FINANSIRANjE DJEČJE ZAŠTITE
Član 52.
Sredstva za finansiranje dječje zaštite obezbjeđuju se:
1) stopom doprinosa za dječju zaštitu utvrđenu zakonom kojim se reguliše oblast doprinosa,
2) iz budžeta Republike, ukoliko Fond na osnovu stope doprinosa ne uspije obezbijediti potrebna
sredstva za realizaciju prava iz ovog zakona,
3) od izdavanja, odnosno prometa hartija od vrijednosti,
4) poklonima, donacijama i prilozima fizičkih i pravnih lica,
5) korišćenjem raspoloživih sredstava i prava,
6) od kreditnih sredstava.
Član 53.
(brisan)
GLAVA VII
NADZOR I KAZNENA ODREDBA
Član 54.
Upravni nadzor nad primjenom ovog zakona vrši Ministarstvo, a inspekcijski nadzor nadležna
inspekcija.
Član 55.
(1) Inspekcijski nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i podzakonskih propisa vrši inspekcija
nadležna za socijalnu zaštitu.
(2) Inspektor nadležan za socijalnu zaštitu dužan je da utvrdi da li Fond obavlja djelatnost dječje
zaštite u skladu sa ovim zakonom i podzakonskim aktima kojima se reguliše ova oblast.
(3) Osim prava i dužnosti propisanih zakonom kojim se reguliše oblast rada inspekcija, inspektor
za socijalnu zaštitu ovlašćen je i dužan da:
1) zabrani promjenu i proširenje djelatnosti Fonda bez saglasnosti osnivača,
2) naloži usklađivanje djelatnosti sa zakonom kojim se propisuje oblast registracije poslovnih
subjekata,
3) naloži da se obezbijedi minimum procesa rada za vrijeme štrajka,
4) naloži da se u određenom roku otklone nedostaci i nepravilnosti utvrđeni inspekcijskim
pregledom,
5) naloži sprovođenje drugih mjera i radnji propisanih ovim zakonom i propisima donesenim na
osnovu ovog zakona.
Član 56.
(brisan)
Član 57.
(1) Novčanom kaznom od 500 KM do 2.000 KM kazniće se za prekršaj Fond ako u određenom
roku ne preduzme mjere za otklanjanje nedostataka utvrđenih inspekcijskim nadzorom i
nadzorom nad zakonitošću rada.
(2) Novčanom kaznom od 100 KM do 1.000 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana
odgovorno lice u Fondu.
GLAVA VIII
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 58.
(1) Pravo na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva u 2018. godini
priznaće se po odredbama zakona koji je važio do stupanja na snagu ovog zakona.
(2) Pravo na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva u 2019. godini
priznaće se po odredbama ovog zakona.
(3) Rješenja o ostvarenim pravima na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja dijela
porodiljskog odsustva u 2019. godini donesena prije stupanja na snagu ovog zakona uskladiće se
sa odredbama ovog zakona.
Član 58.
(1) Pravo na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva u 2019. godini
priznaće se po odredbama zakona koji je važio do stupanja na snagu ovog zakona.
(2) Pravo na refundaciju naknade plate za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena radi
pojačane njege djeteta do tri godine života i pravo na refundaciju naknade plate za vrijeme rada sa
polovinom punog radnog vremena radi pojačane njege i brige o djetetu sa smetnjama u razvoju u
2019. godini priznaće se po odredbama zakona koji je važio do stupanja na snagu ovog zakona.
(3) Rješenja o ostvarenim pravima na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja dijela
porodiljskog odsustva u 2020. godini i rješenja o ostvarenim pravima na refundaciju naknade
plate za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena u 2020. godini donesena prije stupanja
na snagu ovog zakona uskladiće se sa odredbama ovog zakona.
Član 58.
Rješenja o ostvarenim pravima na dodatak na djecu i prava na naknadu roditeljunjegovatelju ili
njegovatelju donesena prije stupanja na snagu ovog zakona uskladiće se sa odredbama ovog
zakona.
Član 58.
Zahtjevi za ostvarivanje prava podneseni prije stupanja na snagu ovog zakona riješiće se prema
zakonu koji je važio u vrijeme podnošenja zahtjeva.
Član 59.
(1) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti:
1) pravilnik o postupku utvrđivanja potrebe djeteta do tri godine života za pojačanom njegom, od
ovlašćenog doktora medicine (član 31. stav 3),
2) pravilnik o postupku utvrđivanja potrebe djeteta sa smetnjama u razvoju za pojačanom
roditeljskom njegom i brigom, od ovlašćene zdravstvene ustanove (član 33. stav 3),
3) pravilnik o evidenciji u dječjoj zaštiti (član 50. stav 6).
(2) (brisano)
Član 59.
(1) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti Pravilnik o
postupku utvrđivanja potrebe za posebnom njegom djeteta sa smetnjama u razvoju koju pruža
roditelj njegovatelj ili njegovatelj (član 36g. stav 2).
(2) Fond će uskladiti svoju organizaciju i opšte akte sa odredbama ovog zakona u roku od godinu
dana od dana njegovog stupanja na snagu.
(3) Do usklađivanja organizacije Fonda poslove iz člana 38. ovog zakona obavljaće nadležni
centri za socijalni rad, odnosno nadležne službe za socijalnu zaštitu jedinica lokalne samouprave.
Član 60.
Do donošenja podzakonskih akata iz člana 59. ovog zakona, primjenjivaće se važeći podzakonski
akti, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.
Član 61.
Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o dečijoj zaštiti ("Službeni glasnik
Republike Srpske", br. 15/96, 10/98, 26/01, 61/01, 17/08 i 1/09).
Član 62.
Ovaj zakon se objavljuje u "Službenom glasniku Republike Srpske", a stupa na snagu 1. januara
2018. godine.
Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti
("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 122/2018)
Član 11.
Ovaj zakon objavljuje se u "Službenom glasniku Republike Srpske", a stupa na snagu 1. januara
2019. godine.
Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti
("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 107/2019)
Član 21.
Ovaj zakon se objavljuje u "Službenom glasniku Republike Srpske", a stupa na snagu 1. januara
2020. godine.
Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti
("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 119/2021)
Član 33.
Ovaj zakon objavljuje se u "Službenom glasniku Republike Srpske", a stupa na snagu 1. januara
2022. godine.
Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti
("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 112/2023)
Član 15.
Ovaj zakon se objavljuje u "Službenom glasniku Republike Srpske", a stupa na snagu 1. januara
2024. godine.
