POVELJA O OSNOVNIM NAČELIMA EUROPSKE ADVOKATSKE PROFESIJE

I KODEKS PONAŠANJA EUROPSKIH ADVOKATA

Osnovni cilj Europskog savjeta advokatskih komorai udruženja advokata je predstavljanje svojih komora-članica i advokatskih udruženja bilo da su to punopravni članovi (članovi iz Europske Unije, Europskog ekonomskog područja i Švicarske konfederacije), ili članovi-suradnici ili članovi promatrači, u svim pitanjima od zajedničkog interesa vezano za obavljanje advokatske djelatnosti, razvitak prava i prakse koja se odnosi na vladavinu prava i pravnog sustava kao i značajan razvoj samog prava na europskom i međunarodnom nivou. (Član III 1 a  Statuta Europskog savjeta advokatskih komora i udruženja advokata (CCBE)

S tim u vezi, Europski savjet advokatskih komora i udruženja advokata je službeni zastupnik advokatskih komora i udruženja advokata koje sačinjava više od 700.000 europskih advokata.

Europski savjet advokatskih komora i udruženja advokata je usvojio  2 temeljna teksta, koja su uključena u ovu brošuru i koja se istodobno i dopunjuju i razlikuju.

Najnoviji tekst je Povelja o osnovnim načelima europske advokatske profesije koji je usvojen na plenarnoj sjednici u Bruxellesu 24. novembra 2006. Povelja nije kodeks. Svrha povelje je njegova primjena u cijeloj Europi, dosežući i izvan granica država-članica, članova-suradnika i članova-promatrača Europskog savjeta advokatskih komora i udruženja advokata. Povelja sadrži i listu sačinjenu od 10 osnovnih načela, zajedničkih i nacionalnim i međunarodnim zakonima koji uređuju advokatsku profesiju.

Svrha povelje je da pomogne advokatskim komorama koje se bore da utemelje svoju neovisnost; i da poveća svijest advokata o važnosti uloge advokata u društvu; usmjerena je na same advokate ali i na one koji donose presude kao i na javnost općenito.

Kodeks ponašanja europskih advokata je usvojen 28 Oktobra 1988. Izmijenjen je i dopunjen 3 puta; zadnja izmjena je izvršena na plenarnoj sjednici u Oportu 19. maja 2006. To je obavezan tekst za sve države-članice: svi advokati, članovi advokatskih komora ovih zemalja ( bilo da su punopravni članovi, članovi-suradnici ili članovi promatrači Europskog savjeta advokatskih komora i udruženja advokata) moraju postupati u skladu sa Kodeksom u svojim međunarodnim aktivnostima pri Europskoj uniji, Europskom ekonomskom području i Švicarskoj konfederaciji kao i u državama suradnicima i promatračima.

Ova 2 teksta uključuju komentar na prvi i memorandum s pojašnjenjima za drugi tekst.

Nepotrebno je naglasiti važnost pravila ova 2 dokumenta, koja predstavljaju osnovu i temelj Europske advokatske djelatnosti, i koji doprinose stvaranju lika advokata i europske advokatske komore.

„ U društvu zasnovanom na poštivanju zakona, advokat ima posebnu ulogu. Dužnosti advokata ne počinju niti završavaju sa odanim izvršenjem onoga što mu je naloženo da uradi u skladu sa zakonom. Advokat mora služiti interesima pravde kao i onima čija su mu prava i slobode povjereni da ih on ili ona dokazuje i brani, te dužnost advokata nije samo da zastupa svoju stranku nego da joj bude i savjetnik. Poštovanje advokatske djelatnosti je temeljni uvjet za vladavinu prava i demokraciju u društvu.“

Postoje osnovna načela koja su zajednička advokatskoj profesiji u čitavoj Europi, premda su u pojedinim pravnim sustavima formulirana na neznatno drugačiji način. Osnovna načela osnova su različitih  nacionalnih i međunarodnih kodeksa koji uređuju profesionalno ponašanje advokata. Europski advokati se obvezuju poštivati ta načela koja su nužna za ispravno funkcioniranje pravnog sustava, dostupnost pravde i prava na pravični postupak, u skladu sa Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Advokatske komore i udruženja advokata, sudovi, zakonodavci, vlade i međunarodne organizacije moraju se pridržavati i štititi osnovna načela koja su od javnog interesa.

Osnovna načela su u prvom redu sljedeća:

- nezavisnost advokata i sloboda advokata da postupa u predmetu svoje stranke

- pravo i dužnost advokata da čuva povjerljive pojedinosti njegove stranke i da poštuje načelo čuvanja profesionalne (advokatske) tajne

- izbjegavanje sukoba interesa, između stranaka i između stranke i advokata

- dostojanstvo i čast advokatske profesije, integritet i ugled svakog advokata

- lojalnost prema stranci

- pošten odnos prema stranci u pogledu honorara

- stručnost advokata

- poštivanje kolega advokata

- poštivanje vladavine prava i njegovu pravičnu primjenu

- samo-uređivanje advokatske profesije

- 25. novembra 2006 godine Europski savjet advokatskih komora i udruženja advokata je usvojio „Povelju osnovnih načela europske advokatske profesije“. Povelja sadrži listu od 10 načela koja su zajednička advokatskoj profesiji u čitavoj Europi. Poštivanje ovih načela je osnova za stjecanje prava na obranu, što je temelj ostalih temeljnih prava u demokraciji.

-Osnovna načela predstavljaju temelj svih nacionalnih i međunarodnih zakona koji određuju ponašanje europskih advokata.

- Povelja uzima u obzir sljedeće:

- Povelja je napravljena kao dokument koji se koristi u cijeloj Europi, dosežući i izvan granica država-članica, država-suradnica i država-promatrača Europskog savjeta advokatskih komora i udruženja advokata. Postoji nada da će Povelja pomoći komorama koje se bore za utemeljenje svoje neovisnosti u europskim demokratskim državama u nastajanju

- Nadamo se da će povelja povećati razumijevanje među advokatima, donositeljima presuda te javnosti koja je važna za ulogu advokata u društvu, i poboljšati način na koji načela uređuju zvanje advokata

- Uloga advokata, bilo da je angažiran od strane pojedinca, korporacije ili države je da bude pouzdan savjetnik i zastupnik svoje stranke, kao profesionalac poštovan od treće strane i nezaobilazni sudionik u ispravnom funkcioniranju pravnog sustava. Utjelovljujući ove elemente, advokat koji odano zastupa interese svoje stranke i štiti njegova ili njena prava također obavlja funkcije advokata društva – da preduhitri i spriječi konflikte, osigura da se sukobi rješavaju u skladu sa priznatim načelima građanskog, javnog i kaznenog prava, uz dužna prava i interese produljuje razvoj prava, te brani slobodu, pravdu i pravni sustav

-Europski savjet advokatskih komora i udruženja advokata se nada da će suci, zakonodavci, vlade i međunarodne organizacije, zajedno sa advokatskim komorama, nastojati podržati načela ove Povelje

- Povelja započinje sa odlomkom uvoda iz Kodeksa ponašanja europskih advokata, uključujući i navod da „ Poštivanje advokatske profesionalne funkcije u društvu osnovni uvjet za vladavinu prava i demokraciju u društvu“. Vladavina prava je strogo povezana sa demokracijom, što je i uvriježeno mišljenje u Europi

-U uvodnom stavu Povelje se tvrdi da su načela Povelje neophodna za ispravno funkcioniranje pravnog sustava, pristupu pravdi i pravičnom postupku, u skladu sa Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Advokati i njihove komore će biti u prvom planu u kampanji za ova prava u novim demokratskim državama u Europi ili u već utemeljenim demokratskim državama gdje su ova prava narušena.

Načelo (a) – neovisnost advokata i sloboda advokata da postupa u predmetu svoje stranke

Advokat mora biti slobodan – politički, ekonomski i intelektualno – u svojim aktivnostima vezano za savjetovanje i zastupanje svoje stranke. Znači da advokat mora biti neovisan o državi i drugim utjecajnim interesima, i ne smije dozvoliti da njegova ili njena neovisnost bude ugrožena neprikladnim pritiskom poslovnih suradnika. Advokat mora biti nezavisan od njegove ili njene stranke ako uživa povjerenje treće strane i suda. Uistinu, bez ove nezavisnosti od stranke ne može se garantirati kvaliteta advokatskog rada. Članstvo advokata u slobodnoj profesiji  i autoritet koji proizlazi iz tog članstva pomaže održavanju nezavisnosti, i advokatske komore moraju imati značajnu ulogu u garantiranju advokatske nezavisnosti. Samostalnost profesije je važan faktor u podupiranju neovisnosti samog advokata. Primjetno je da su advokati iz 'neslobodnih' društava spriječeni u vođenju parnica svojih stranaka, te da im prijeti zatvor ili smrt ukoliko isto pokušaju.

Načelo (b) –  pravo i dužnost advokata da čuva povjerljive pojedinosti njegove stranke i da poštuje načelo čuvanja profesionalne (advokatske) tajne

Bit advokatske djelatnosti je da stranka advokatu povjerava stvari koje ne bi povjerila drugim osobama – najintimnije osobne detalje ili najvažnije trgovačke tajne – advokat prima i druge informacije na bazi povjerenja. Bez sigurnosti u povjerljivost ne može biti ni povjerenja. Povelja naglašava dvojnost ovog načela – čuvanje  povjerljivosti  nije samo advokatska dužnost nego i temeljno ljudsko pravo njegove stranke. Pravila „povlastice advokatske profesije“ zabranjuju komunikaciju između advokata i stranke a koja bi se mogla koristiti protiv stranke. U nekim pravosudnim sistemima pravo na povjerljivost se odnosi samo na stranku, dok u drugim pravosudnim sistemima „profesionalna tajna“ znači da advokat čuva tajnu njegove ili njene stranke od advokata suprotne strane, na bazi povjerenja. Načelo (b) obuhvaća sve ove povezane pojmove – povlastica advokatske profesije, povjerljivost i profesionalna tajna. Dužnost advokata prema stranci ne prestaje ni nakon što je advokat prestane zastupati.

Načelo (c) - izbjegavanje sukoba interesa, između stranaka i između stranke i advokata / advokata

Za pravilno obavljanje advokatske djelatnosti, advokat mora izbjegavati sukobe interesa. Tako advokat ne smije zastupati 2 stranke u istom predmetu ako tu postoji sukob, ili rizik od sukoba između interesa ovih stranaka. Isto tako advokat mora odustati od zastupanja nove stranke ukoliko o njemu posjeduje povjerljivu informaciju dobivenu od sadašnje ili bivše stranke. Advokat ne smije prihvatiti zastupanje stranke ako postoji sukob interesa između stranke i advokata. Ukoliko se sukob interesa dogodi u tijeku zastupanja stranke, advokat mora odustati od daljeg zastupanja. Vidljivo je da je ovo načelo strogo povezano sa načelom (b) povjerljivost, (a) nezavisnost i (e) odanost.

Načelo (d)dostojanstvo i čast advokatske profesije, integritet i ugled svakog advokata

Da bi stekao povjerenje stranaka, treće strane, sudova i države, advokat mora pokazati da je vrijedan tog povjerenja. To se postiže članstvom u časnu profesiju; zaključak je da advokat ne smije učiniti ništa što bi moglo narušiti njegovu ili njenu reputaciju ili reputaciju same profesije kao i povjerenje javnosti u profesiju. To ne znači da advokat mora biti savršena osoba, ali znači da advokat ne smije sudjelovati u nečasnim radnjama, bilo u svojoj praksi ili drugim poslovnim aktivnostima ili čak u privatnom životu a koje mogu obeščastiti profesiju. Nečasno postupanje može dovesti do sankcija i to do isključenja iz profesije u najozbiljnijim slučajevima.

Načelo (e) – lojalnost prema stranci

Lojalnost prema stranci je bit advokatskog zvanja. Stranka mora imati povjerenja u advokata kao savjetnika i zastupnika. Da bi bio lojalan prema stranci, advokat mora biti nezavisan (vidi načelo (a)), mora izbjegavati sukobe interesa (vidi načelo (c)) i mora čuvati povjerenje stranke (vidi načelo (b)). Neki od najdelikatnijih problema profesionalnog ponašanja advokata nastaju u interakciji između načela lojalnosti prema stranci i načela koja su doznačena u širim dužnostima advokata – načelo (d) ( dostojanstvo i čast), načelo (h) ( poštovanje kolega advokata) i osobito načelo (i) (poštivanje vladavine prava i njegovu pravičnu primjenu). Postupajući u skladu sa navedenim advokat mora stranci jasno dati do znanja da ona ne smije ugroziti njegove/njene dužnosti prema sudu i pravnom sustavu,  iznoseći u njeno ime nečastan predmet.

Načelo (f) - poštenodnos prema stranci u pogledu honorara

Stranka mora u potpunosti biti informirana o advokatskom honoraru, koji mora biti pravedan i razuman, te mora biti u skladu sa zakonom i profesionalnim pravilima. Iako profesionalni propisi ( i načelo (c) ove Povelje) naglašavaju značaj izbjegavanja sukoba interesa između advokata i stranke, pitanje advokatskog honorara može predstavljati svojstvenu opasnost  od takvog sukoba. Prema tome, načelo propisuje neophodnost profesionalnih pravila koja bi spriječila da se strankama naplaćuju previsoki honorari.

Načelo (g) stručnost advokata

Evidentno je da advokat ne može učinkovito savjetovati niti zastupati stranku ako nema odgovarajuće profesionalno obrazovanje i obuku. U posljednje vrijeme, post-kvalifikacijska obuka (dalje profesionalno usavršavanje) je dobila na važnosti, kao odgovor na brzinu izmjene zakona i prakse i u tehnološkom i ekonomskom okruženju. Profesionalna pravila često naglašavaju da advokat ne smije preuzeti predmet za koji nije stručan.

Načelo (h) - poštivanje kolega advokata

Načelo predstavlja više od navoda o potrebi za učtivošću – iako je to jako osjetljiv i  sporan problem koji advokati jako često imaju djelujući u ime svojih stranaka. Načelo se odnosi na ulogu advokata kao posrednika, kojem se može vjerovati da govori istinu, da obavlja djelatnost u skladu sa pravilima svoje profesije i održava svoja obećanja. Mjerodavni pravni sustav traži od advokata da imaju poštovanja jedan prema drugom, tako da se sporna pitanja mogu riješiti na civiliziran način. Isto tako advokatima mora biti od javnog interesa da se pošteno odnose jedan prema drugom i da se ne obmanjuju. Međusobno poštovanje među kolegama olakšava ispravno funkcioniranje pravnog sustava, pomaže u rješavanju sukoba po dogovoru i u korist stranke.

Načelo (i) poštivanje vladavine prava i njegovu pravičnu primjenu

Opisali smo dio uloge advokata kao sudionika u ispravnom funkcioniranju pravnog sustava. Ista ideja je ponekad izražena u opisu advokata kao „sudski činovnik“ ili kao „ministra pravosuđa“. Advokat nikad ne smije sudu svjesno dati lažnu ili varljivu informaciju , niti smije lagati trećoj strani  tijekom njegovog ili njenog profesionalnog obavljanja djelatnosti. Ove zabrane su često protivne neposrednim interesima advokatove stranke, i bavljenje ovim očitim sukobom između interesa stranke i interesa pravde predstavlja osjetljive probleme koje je advokat obučen da riješi. Ali prema posljednjim istraživanjima advokat može uspješno zastupati svoju stranku samo ako ga sudovi ili treće strane smatraju povjerljivim sudionikom i suradnikom u ispravnom funkcioniranju pravnog sustava.

Načelo (j) samo-uređivanje advokatske profesije

Jedna od oznaka 'neslobodnog' društva je da država javno ili prikriveno kontrolira advokatsku profesiju i advokatske aktivnosti. Većina europskih advokatskih profesija pokazuje kombinaciju državnog uređivanja i samo-uređivanja. U mnogim slučajevima država, prepoznajući važnost osnovnih načela, koristi zakonodavstvo da ih podrži – npr. davanjem zakonske potpore povjerljivosti, ili dajući komorama zakonsku moć da prave svoje profesionalne zakone. Europski savjet advokatskih komora i udruženja advokata (CCBE) je uvjeren da samo striktni elementi samo-uređivanja mogu garantirati advokatsku profesionalnu nezavisnost,  i bez garancije za nezavisnost advokati ne mogu ispuniti svoju profesionalnu i zakonsku funkciju.

Ovaj Kodeks ponašanja za Europske advokate je prvobitno usvojen na plenarnoj sjednici Europskog savjeta advokatskih komora u udruženja advokata (CCBE), održanoj 28 oktobra 1988 godine,  i naknadno izmijenjen na plenarnim sjednicama 28 novembra 1998 g., 6. decembra 2002 g., i 19 maja 2006 g. Ovaj Kodeks također uključuje i izmjene i dopune Statuta koje su usvojene na izvanrednoj plenarnoj sjednici održanoj 20 augusta 2007 g.

1. UVOD

U društvu zasnovanom na poštivanju vladavine prava, advokat ima posebnu ulogu. Dužnosti advokata ne počinju niti završavaju sa odanim izvršenjem onoga što mu je naloženo da uradi u skladu sa zakonom. Advokat/ca mora služiti interesima pravde kao i onima čija su mu prava i slobode povjereni da ih dokazuje i brani, te dužnost advokata/ce nije samo da zastupa svoju stranku nego da joj bude i savjetnik. Poštovanje advokatske djelatnosti je temeljni uvjet za vladavinu prava i demokraciju u društvu.

Advokatski poziv donosi zakonske i moralne obveze (koje se ponekad kose jedna s drugom) prema:

               Nije moguće niti je poželjno da se pravila izvlače iz konteksta niti je poželjna
općenita primjena pravila koja nisu svojstvena takvoj primjeni.

    Određena pravila svake advokatske komore i društva se temelje na istim
vrijednostima i u većini slučajeva imaju zajednički temelj.

Organizacije dalje izražavaju nadu da će nacionalni propisi deontologije ili profesionalne aktivnosti tumače i primjenjuju kad god je to moguće, u skladu sa pravilima ovog Kodeksa.

Nakon što  pravila ovog Kodeksa budu usvojena kao primjenljiva pravila koja se odnose na advokatove međunarodne aktivnosti, advokat se treba pridržavati pravila advokatske komore ili društva kojim pripada pod uvjetom da su ona sukladna pravilima u ovom Kodeksu.

Kodeks se odnosi na advokate definirane Direktivom 77/249/EEC i Direktivom 98/5/EC i na advokate država članica-suradnika i država članica-promatrača Europskog savjeta advokatskih komora i udruženja advokata.

Bez predrasuda prema težnji za progresivnim ujedinjenjem pravila deontologije ili profesionalne aktivnosti koja se samo interno primjenjuju  u državama-članicama, sljedeća pravila će se primjenjivati u međunarodnim aktivnostima advokata u okviru Europske Unije i Europskog ekonomskog područja. Međunarodne aktivnosti su:

U ovom Kodeksu:

„Država-članica“ je država-članica Europske Unije ili bilo koja druga država čija je  pravna profesija uključena u članak 1.4

„Matična država“ je država-članica u kojoj advokat ima pravo da nosi svoju profesionalnu titulu

„Država –domaćin“ je bilo koja država-članica gdje advokat obavlja međunarodne aktivnosti.

„Nadležna vlast“ je profesionalna organizacija(e) ili vlast(i) Država-članica odgovorna za propisivanje propisa profesionalnog ponašanja i uređenja advokatske disciplinske odgovornosti.

„Direktiva 77/249/EEC“ je direktiva koju je Savjet donio 22.marta 1977 olakšava advokatima djelotvorno obavljanje svoje djelatnosti

„Direktiva 98/5/EC“ je direktiva 98/5/EC Europskog Parlamenta i Savjeta usvojena 16. februara 1998 trajno olakšava obavljanje advokatske djelatnosti u državama-članicama a ne samo u državama u kojima su stekli advokatsko zvanje.

Odnosi povjerenja mogu postojati samo u slučaju da ne postoji nikakva sumnja u advokatovu osobnu čast, iskrenost i integritet. Za advokata su ove tradicionalne vrijednosti profesionalna obveza.

2.3.1. Bit advokatske djelatnosti je da stranka advokatu povjerava stvari koje ne bi povjerila drugim osobama te da advokat prima te informacije na bazi uzajamnog povjerenja. Bez sigurnosti u čuvanje advokatske tajne ne može biti ni povjerenja. Prema tome čuvanje advokatske tajne je primarno i temeljno pravo i dužnost advokata.

Advokatova dužnost da čuva advokatsku tajnu je u interesu pravnog sustava kao i u interesu stranke. Zbog toga ima pravo na posebnu od zaštitu države.

2.3.2. Advokat mora poštovati povjerljivost svih informacija koje dobije prilikom obavljanja advokatske djelatnosti.

2.3.3. Čuvanje advokatske tajne nije vremenski ograničeno.

2.3.4. Advokat mora zatražiti od svojih suradnika i uposlenika i svakog ko s advokatom surađuje tijekom pružanja pravne pomoći da se pridržavaju pravila o čuvanju advokatske tajne.

Obavljajući prekogranične /međunarodne/ aktivnosti, advokat iz druge države-članice se mora pridržavati profesionalnih pravila države-domaćina. Dužnost je advokata da se informiraju o pravilima koja će utjecati na njihovo obavljanje advokatske djelatnosti.

Organizacije koji su članovi Europskog savjeta europskih advokata i udruženja advokata su obavezne da pohrane svoje kodekse u Sekretarijat Savjeta tako da svaki advokat može dobiti kopiju važećeg kodeksa iz Sekretarijata.

      2.5.1.Da bi advokat/ca potpuno nezavisno obavljao/la svoju djelatnost na način dosljedan njegovoj ili njenoj dužnosti učestvovanja u pravnom sustavu, advokatu mora biti zabranjeno preuzimanje određenih poslova.

      2.5.2. Advokat koji zastupa ili brani stranku u parničnom postupku ili pred bilo kojom javnoj vlasti u državi-članici domaćinu,  mora se pridržavati pravila koja se odnose na nespojive dužnosti  a koja primjenjuju advokati države-članice domaćina.

      2.5.3. Advokat/ca mora u državi-članici domaćinu u kojoj želi da sudjeluje u komercijalnim ili drugim aktivnostima koja nisu vezana sa pravom,  
moraju poštovati pravila koja se odnose na zabranjene ili nespojive dužnosti a koja primjenjuju advokati te države-članice.

-Advokatu/ci je dozvoljeno informiranje javnosti o svojim uslugama, pod uvjetom da je ta informacija točna i da nije obmanjujuća, i da je u skladu sa dužnosti čuvanja advokatske tajne i drugih osnovnih vrijednosti ovog poziva.

-Osobno reklamiranje advokata u medijima kao što su tisak, radio, televizija, elektronska komercijalna komunikacija je dozvoljeno do te mjere da bude u skladu sa zahtjevima navedenim u stavku 2.6.1.

Pridržavajući se svih zakona i kodeksa profesionalnog ponašanja, advokat uvijek mora djelovati u najboljem interesu stranke i staviti ih ispred svojih osobnih interesa ili onih od kolega advokata.

Ograničenja u obavljanu advokatske djelatnosti prema strankama

U mjeri koju dozvoljava zakon matične države-članice i države-članice domaćina, advokat može ograničiti svoje obveze prema stranci, u skladu sa pravilima advokatske profesije.

 ODNOSI SA STRANKAMA

Advokat može postupati u predmetu za koji ga je ovlastio drugi advokat koji također zastupa istu stranku ili u slučaju da je predmet dobio od nadležnog tijela.

Advokat uvijek treba uložiti napor da utvrdi identitet, stručnost i nadležnost osobe ili tijela koji ga ovlašćuju, u slučaju kada okolnosti pokažu da je identitet, stručnost i nadležnost navedenih nepouzdan.

Advokat treba preuzeti osobnu odgovornost za otkazivanje punomoći stranci i mora informirati stranku o tijeku predmeta koji mu je povjeren.

Advokat ne smije preuzeti punomoć stranke ako on ili ona nije u mogućnosti da otkaže istu u slučaju pritiska od drugih poslova.

- Advokat nema pravo sklapati pactum de quota litis.

Stranka mora u potpunosti biti informirana o advokatskom honoraru, koji mora biti pravedan i razuman, te mora biti u skladu sa zakonom i profesionalnim
pravilima.

3.5.      Akontacija

Ukoliko advokat od stranke zahtjeva akontaciju ili isplatu, taj iznos ne smije prekoračiti razumni iznos troškova i mogućih izdataka. 

                  Ukoliko se advokatu uskrati takva isplata, on može odustati od daljeg zastupanja stranke u skladu sa odredbom 3.1.4.

Advokati koji prime novčana sredstva u ime svojih stranaka ili trećih osoba (u daljem tekstu „sredstva stranke“) moraju položiti taj novac na bankovni račun ili u sličnu instituciju koja je pod nadzorom javne vlasti ( u daljem tekstu: „račun stranke). Račun stranke mora biti odvojen od bilo kojeg drugog računa koje ima advokat. Sva sredstva stranke koje primi advokat moraju biti položena na takav račun osim u slučaju da se vlasnik tih sredstava složi da se s njima postupa na drugačiji način.

     4.        ODNOSI SA SUDOVIMA

Advokat/ca koji/a se pojavljuje, ili učestvuje u predmetu pred sudom ili tribunalom mora se pridržavati pravila ponašanja koja se primjenjuju u sudu ili tribunalu.

Advokat/ca uvijek mora imati poštovanje prema pravilnom vođenju postupka.

Ponašanje u sudnici

Advokat/ca treba časno i neustrašivo braniti interese stranke bez obzira na svoje osobne interese ili bilo kakve posljedice za sebe ili bilo koju drugu osobu i pritom zadržati dužno poštovanje prema sudu.

Advokat ne smije nikada svjesno sudu dati lažne ili obmanjujuće informacije.

Pravila koja određuju odnos advokata/ce sa sudovima se također primjenjuje na advokatove odnose sa arbitrima i bilo kojom drugom osobom koja ima zakonodavnu ili kvazi-zakonodavnu funkciju, čak i na povremenoj osnovi.

      5.       ODNOSI IZMEĐU ADVOKATA

 5.1.           Duh zajedništva advokatske djelatnosti

      5.2.         Suradnja između advokata iz različitih država članica

Kontakti između advokata

Advokat ne smije prenositi informacije o određenom slučaju ili predmetu osobama za koje advokat zna da ih u tom predmetu zastupa i savjetuje drugi advokat, bez dopuštenja tog advokata ( i mora obavijestiti tog advokata o takvoj komunikaciji).

U profesionalnim odnosima između članova komora različitih država članica, kada advokat/ca nije obavezan/a da preporuči drugog advokata ili predstavi tog drugog advokata stranci nego povjerava predmet stranom advokatu, ili traži njegov savjet, advokat koji je dao preporuku je osobno dužan , i u slučaju da je stranka insolventna, da plati naknade, troškove i izdatke stranom advokatu  Dotični advokati mogu na početku poslovne suradnje napraviti poseban sporazum o ovom pitanju. Osim toga, advokat koji daje preporuku može bilo kada ograničiti svoju osobnu odgovornost  prema iznosu naknada, troškova i izdataka koji su nastali prije suradnje sa stranim advokatom.

Advokati moraju održavati i razvijati svoje profesionalno znanje i vještine u skladu sa europskom dimenzijom svoje profesije.

 5.9.1.          Ukoliko advokat smatra da kolega  je iz druge države članice prekršio pravilo profesionalnog ponašanja , advokat treba kolegi skrenuti pozornost na taj problem.

MEMORANDUM S POJAŠNJENJIMA

Ovaj Memorandum s pojašnjenjima je pripremila Radna grupa Savjeta na zahtjev Stalnog odbora Europskog savjeta advokatskih komora i udruženja advokata, koji su također izradili i nacrt Kodeksa ponašanja advokata. Cilj memoranduma je da objasni porijeklo propisa u Kodeksu, ilustrira probleme koji se rješavaju, osobito u odnosima međunarodnih aktivnosti i da osigura pomoć nadležnim vlastima u državama članicama u primjeni Kodeksa. Memorandum ne predstavlja obvezujuće tumačenje Kodeksa. Memorandum s objašnjenjima je usvojen 28 oktobra 1988 i ažuriran na plenarnoj sjednici Savjeta 19. maja 2006 g .Memorandum s objašnjenjima također obuhvata izmjene i dopune Statuta Savjeta, koje su službeno usvojene na Izvanrednoj plenarnoj sjednici 20.avgusta 2007 g. Lista profesija u komentaru na član 1.4 se stalno mijenja.

Izvorne verzije Kodeksa su na francuskom i engleskom jeziku. Prijevodi na zajedničke jezike su u nadležnosti nacionalnih delegacija.

Komentar na član 1.1. – Uloga  advokata u društvu

            Deklaracija iz  Peruđe, koju je Savjet usvojio 1977 g., određuje temeljna načela profesionalnog ponašanja koja se primjenjuju na advokate u Europskoj uniji. Odredba čl. 1.1. opet potvrđuje navod iz Deklaracije da  funkcija advokata u društvu formira temelj za pravila koja uređuju tu funkciju.

Komentar na član 1.2 – Priroda pravila profesionalnog ponašanja

            Ove odredbe ponovno izražavaju objašnjenje u Deklaraciji o suštini pravila Profesionalnog ponašanja i kako određena pravila ovise o određenim lokalnim Uvjetima ali su unatoč tome utemeljena na zajedničkim vrijednostima.

Komentar na član 1.3. – Svrha Kodeksa

Ove odredbe pokazuju razvitak odredbi Deklaracije u specifičan Kodeks ponašanja  za advokate Europske unije, Europskog ekonomskog prostora i Švicarske  konfederacije te advokate iz država članica – suradnika i promatrača, sa posebnim naglaskom na njihove međunarodne aktivnosti (u skladu sa čl. 1.5). Odredbe čl. 1.3.2. predviđaju specifične namjere Savjeta u vezi sa nezavisnim Odredbama Kodeksa.

Komentar na član 1.4. – Ratione Personae

Pravila se primjenjuju na sve advokate uključujući i one iz država-suradnika i država promatrača , kako je i definirano u Direktivi o advokatskim uslugama iz 1977 g. i Direktivi o pravu obavljanja advokatske djelatnosti iz 1998. Ovo se tako također odnosi na advokate iz država su naknadno pristupile Direktivama i koje su u sklopu izmjena i dopuna dodane direktivama. Shodno tome Kodeks se primjenjuje na sve advokate koje predstavlja Savjet,  bez obzira da li se  radi o punopravnim članovima, članovima suradnicima ili članovima promatračima, i  to:

Albania Avokat
Armenia Pastaban
Austria Rechtsanwalt;
Belgium avocat / advocaat / Rechtsanwalt;
Bulgaria advokat;
Croatia advokat;
Cyprus dikegóros;
Czech Republic advokát;
Denmark advokat;
Estonia vandeadvokaat;
Finland asianajaja / advokat;
FYROMacedonia advokat;
France avocat;
Georgia Advokati / Advokatebi
Germany Rechtsanwalt;
Greece dikegóros;
Hungary ügyvéd;
Iceland lögmaður;
Ireland barrister, solicitor;
Italy avvocato;
Latvia zvērināts advokāts;
Liechtenstein Rechtsanwalt;
Lithuania advokatas;
Luxembourg avocat / Rechtsanwalt;
Malta avukat, prokuratur legali;
Montenegro advokat;
Moldova Avocat
Netherlands advocaat;
Norway advokat;
Poland adwokat, radca prawny;
Portugal advogado;
Romania avocat;
Serbia advokat;
Slovakia advokát / advokátka;
Slovenia odvetnik / odvetnica;
Spain abogado / advocat / abokatu / avogado;
Sweden advokat;
Switzerland Rechtsanwalt / Anwalt / Fürsprech /
Fürsprecher / avocat / avvocato / advokat;
Turkey avukat;
Ukraine advokat;
United Kingdom advocate, barrister, solicitor.

     Nadamo se da će ovaj Kodeks prihvatiti advokatske komore drugih europskih država koje nisu članice Saveza tako da se može primjenjivati zajedno sa odgovarajućim konvencijama između njih i država članica.

 Komentar na član 15 – Ratione Materiae

Pravila koja su ovdje određena odnose se samo na 'međunarodne aktivnosti' advokata u sklopu Europske Unije, Europskog ekonomskog prostora i Švicarske konfederacije i na advokate iz država suradnika i država promatrača – u skladu sa čl. 1.4 i definicijom „Države članice“ u čl. 1.6. Definiranje međunarodnih aktivnosti bi na primjer uključilo kontakte u državi A čak i u internom predmetu države A između advokata države A i advokata iz države B; Bili bi isključeni kontakti advokata države A u državi A ukoliko se radi o predmetu u državi B, pod pretpostavkom da se njihove profesionalne aktivnosti ne odvijaju u državi B; bile bi uključene aktivnosti advokata države A u državi B, čak i ako je samo u formi dopisa poslana iz države A u državu B.

Komentar na čl. 1.6. – Definicije

Odredbe definiraju broj termina koji se koriste u Kodeksu. „Država članica“. „Matična država“, „Država domaćin“, „Nadležna vlast“, „Direktiva 77/249/EEC“ i „Direktiva 98/5/EC“. Spomenuta stavka „gdje advokat obavlja svoje međunarodne aktivnosti“ se treba protumačiti u skladu sa definicijom“međunarodne aktivnosti“ u čl. 1.5.

Komentar na čl. 21. – Nezavisnost

Odredba u potpunosti potvrđuje opći navod pravila u Deklaracije Peruđa.

Komentar na čl. 2.2. – Povjerenje i Osobni integritet

Odredba također potvrđuje opće pravilo koje sadrži Deklaracija Peruđa.

Komentar na čl. 2.3. – Povjerljivost

Ova propis ponovno izražava u članu 2.3.1, opće odredbe utvrđene u Deklaraciji iz Peruđe i priznate od strane Europskog  suda i to u slučaju (157/79). U članovima od 2.34 do 4 ove odredbe postaju specifična pravila koja se odnose na zaštitu povjerljivosti. Član 2.3.2. sadrži temeljno pravilo koje zahtjeva poštovanje prema povjerljivosti. Član 2.3.3. potvrđuje da je ova dužnost obvezujuća za advokata čak i nakon što advokat prestanu zastupati tu stranku. Član 2.3.4. potvrđuje da advokat ne samo da mora poštivati obvezu povjerljivosti nego mora zatražiti od svojih uposlenika da učine isto.

Komentar na čl. 2.4 – Poštovanje prema pravilima drugih advokatskih komora i udruženja advokata

Član 4. Direktive o advokatskim uslugama sadrži odredbe koja se odnose na pravila koja primjenjuju advokati iz jedne države članice a koji povremeno ili privremeno pružaju usluge u drugoj državi članici prema čl. 49 pročišćenog teksta Ugovora o Europskoj zajednici:

trebaju se u svakoj državi članici – domaćinu obavljati pod uvjetima koji su određeni za advokate u toj državi, sa izuzetkom uvjeta koji se odnosi na prebivalište, ili upisa u Imenik advokata te države:

      Direktiva Direktivi o pravu obavljanja advokatske djelatnosti sadrži odredbe u odnosu na propise kojih se  pridržavaju advokati iz jedne države članice koji trajno obavljaju svoju djelatnost u  drugoj državi članici u skladu sa članom 43 pročišćenog teksta Ugovora o Europskoj  zajednici, kako slijedi:

Unatoč tomu, advokat koji obavlja djelatnost pod nazivom zanimanja iz svoje matične države ne mora ispuniti taj uvjet ako može dokazati da je on ili ona osiguran od odgovornosti ili jamstva u skladu sa pravilima matične države članice, toliko da to osiguranje ili jamstvo odgovara uvjetima i duljini pokrića. Kada je ekvivalentnost djelomična , nadležna komora u državi članici domaćinu može zatražiti dodatno osiguranje ili jamstvo koje bi pokrilo elemente koji nisu pokriveni ugovorenim osiguranjem ili garancijom u skladu sa pravilima matične države. ( član 6.3); i

U slučajevima koji nisu pokriveni nijednom Direktivom, ili gore navedenim uvjetima Direktive, dužnosti advokata u skladu sa pravima zajednice da poštuju pravila drugih komora i udruženja advokata su pitanje tumačenja neke relevantne odredbe , kao npr. Direktive o elektroničnoj trgovini  (2000/31/EC). Glavni cilj Kodeksa je da smanji, ili ako je moguće eliminira probleme koji mogu proizaći iz „duple deontologije“ , odnosno primjena više od jedne skupine potencijalno proturječnih nacionalnih pravila na određenu situaciju. (pogledaj član 1.3.1).

Komentar na član 2.5 – nespojive funkcije

Postoje razlike između i unutar država članica koje se odnose na pitanje u kojoj mjeri je advokatima dozvoljeno da se bave drugim poslovima, npr. komercijalnim aktivnostima. Opće svrha pravila koja izuzimaju advokata iz obavljanja drugih poslova je zaštita advokata od utjecaja koji mogu narušiti njegovu ili njenu ulogu u pravnom sustavu. Razlike u ovim pravilima reflektiraju različite lokalne uvjete, različite percepcije ispravne funkcije advokata i različite tehnike izrade pravila. Na primjer u nekim slučajevima postoji potpuna zabrana angažmana u nekim navedenim zanimanjima, dok u drugim slučajevima angažman u drugim zanimanjima je općenito dozvoljen, ali podvrgnut čuvanju specifičnih mjera zaštite advokatske nezavisnosti.

Članove 2.5.2 i 3 čine odredbe za različite okolnosti prema kojima advokat jedne države članice je angažiran u međunarodnim aktivnostima (kako je definirano u čl. 1.5) u državi članici domaćinu kada on ili ona nije član advokatske komore države domaćina.

Član 2.5.2 definiraju promatranje pravila države domaćina a koji se odnose na nespojive funkcije advokata koji učestvuje u nacionalnom pravnom postupku,ili ispred nacionalnih javnih vlasti u državi domaćinu. Ovo se odnosi na advokate bez obzira da li je advokat stekao pravo zastupanja u državi domaćinu ili ne.

S druge strane član 2.5.3 definira „poštovanje“ pravila države domaćina u odnosu na zabranjene i nespojive funkcije u drugim slučajevima, ali samo gdje advokat koji ima pravo zastupanja u državi članici domaćinu želi da neposredno učestvuje u komercijalnim ili drugim aktivnostima koje nisu povezane sa pravnom praksom.

Komentar na član 2.6 – Osobni publicitet

Termin „osobni publicitet“ pokriva reklamiranje advokatskih firmi, kao i samostalnih advokata, za razliku od korporativnog publiciteta koji organiziraju advokatske komore i udruženja advokata za svoje članove kao cjelini. Pravila koja uređuju osobni publicitet advokata se značajno razlikuju u državama članicama. Član 2.6 jasno ističe da nema bitnog prigovora na osobni publicitet u međunarodnoj praksi. Unatoč tome advokati podvrgnuti zabranama ili restrikcijama u skladu sa matičnim profesionalnim pravilima, i advokat će i dalje biti podvrgnut zabranama i restrikcijama koje određuju pravila države domaćina koja su obvezujuća za advokate temeljem Direktive o advokatskim uslugama ili Direktive o pravu obavljanja advokatske djelatnosti.

Komentar na član 2.7 – Interesi stranaka

Ovo pravilo ističe opće načelo prema kojem advokat uvijek mora staviti interese stranke ispred svojih vlastitih ili interesa kolega advokata.

Komentar na član 2.8 – ograničenja u obavljanju advokatske djelatnosti prema strankama

Ovo pravilo jasno ističe da nema bitnog prigovora na ograničenje advokatske odgovornosti prema njegovoj ili njenoj stranci u međunarodnim aktivnostima, bilo da se radi o ugovoru ili društvu sa ograničenom odgovornošću, komanditnom društvu ili komanditnom društvu sa ograničenom odgovornošću. Ipak ističe se da se navedeno može samo razmatrati gdje dozvoljavaju relevantno pravo i pravila ponašanja – i gdje pravosuđe, zakon ili profesionalna pravila ponašanja zabranjuju ili ograničavaju takva ograničenja odgovornosti.

Komentar na član 3.1 – Prihvaćanje i otkazivanje punomoći

Odredbe člana 3.1.1. osiguravaju održavanje odnosa između advokata i stranke tako da advokat ustvari prima ovlaštenje od stranke iako se isto može prenijeti i preko nadležnog posrednika. Advokatova odgovornost je da se zadovolji kao ovlašteni posrednik kao i da zadovolji zahtjeve svoje stranke.

Član 3.1.2 se bavi načinom na koji advokat treba izvršavati svoje obveze. Odredba prema kojoj advokat treba preuzeti osobnu odgovornost za otkazivanje punomoći koje mu je dala stranka, znači da advokat ne može izbjeći odgovornost prenošenjem te punomoći na druge. To ne sprječava advokata da traži ograničenje njegove ili njene zakonske odgovornosti toliko koliko dozvoljava relevantni zakon ili profesionalna pravila – pogledaj čl. 2.8.

Član 3.1.3. navodi odredbu koja je od osobitog značaja u međunarodnim aktivnostima, na primjer kada se od advokata traži da preuzme predmet u ime advokata ili stranke iz druge države koji nije upoznat sa relevantnim zakonom i praksom, ili u slučaju kada je od advokata zatraženo da preuzme predmet koji se odnosi na zakon druge države sa kojim advokat nije upoznat/a.

Advokat općenito ima pravo da odbije prihvatiti punomoć stranke, ali prema članu 3.1.4. advokat koji jednom prihvati punomoć ima obavezu da se ne povuče iz predmeta bez prethodne provjere zaštite interesa stranke.

Komentar na član 3.2 – Sukob interesa

Odredbe člana 3.2.1 ne sprječavaju advokata da zastupa 2 ili više stranaka u istom predmetu, pod uvjetom da njihovi interesi nisu u sukobu i da nema značajnog rizika od pojavljivanja takvog rizika. Kada advokat već zastupa 2 ili više stranaka na ovakav način i potom dođe do sukoba interesa između ovih stranaka ili rizika od zloupotrebe povjerenja ili drugih okolnosti u kojima advokatska nezavisnost može biti narušena, te u tom slučaju advokat mora prestati zastupati obje ili sve stranke.

Ipak postoje okolnosti u kojima se pojavljuju razlike između dvije ili više stranaka koje zastupa isti advokat i u kojima bi moglo biti svrsishodno da u tom slučaju advokat pokuša djelovati kao medijator. U tim slučajevima advokat treba sam procijeniti da li postoji sukob interesa između stranaka i da li će prestati zastupati iste. U suprotnom, advokat može razmotriti da li bi bilo prigodno da objasni strankama svoj položaj, dobije njihovu suglasnost i pokuša djelovati kao medijator kako bi razriješio razlike između njih, a samo u slučaju da pokušaj medijacije ne uspije advokat treba prestati sa zastupanjem stranke.

Član 3.2.4 primjenjuje prethodne odredbe člana 3 na advokate koji obavljaju svoju djelatnost u udruženjima. Na primjer advokatska firme treba prestati zastupati kada postoji sukob interesa između 2 stranke u firmi, i u slučaju da različiti advokati iz firme zastupaju svakog od njih. S druge strane, osobito u „komorama“ kao formi udruženja koje koriste engleski advokati, u kojima svaki advokat samostalno zastupa stranke, moguće je da različiti advokati u udruženju zastupaju stranke sa suprotnim interesima.

Komentar na član 3.3 – Pactum de Quota Litis

Ovi propisi prikazuju zajednički stav svih država članica o nereguliranom sporazumu o naknadi za advokatske troškove (pactum de quota litis) koji je u suprotnosti sa pravilnim funkcioniranjem pravnog sustava jer potiče upitne parnice i podložan je zlouporabi. Ipak namjena ovih propisa nije sprječavanje održavanja ili uvođenja angažmana za koji su advokati plaćeni u skladu sa ishodom istih, ili u slučaju da je zastupanje bilo uspješno, a pod uvjetom da su ovi angažmani u skladu sa zakonom i pod kontrolom s ciljem zaštite stranke i ispravnog funkcioniranja pravnog sustava.

Komentar na član 3.4 – Troškovnik

Član 3.4. propisuje 3 uvjeta: opći način informiranja stranke o advokatskim naknadama, uvjet da naknade trebaju biti poštene i razumne i uvjet da naknade moraju biti u skladu sa zakonom i profesionalnim pravilima koja se primjenjuju.

U mnogim državama članicama postoji sustav za reguliranje advokatskih troškova u skladu sa nacionalnim zakonom i pravilima ponašanja, bilo da se odnosi na ovlast nadležnih komora da donesu presudu ili na ostale. U situacijama u kojima se primjenjuju odredbe Direktive o pravu obavljanja advokatske djelatnosti, i gdje je advokat podliježe pravilima države članice domaćina kao i pravilima svoje matične države, osnova naplate troškova treba biti u skladu sa obje skupine pravila.

Komentar na član 3.5 -  Akontacija

Član 3.5. pretpostavlja da advokat može zatražiti akontaciju svojih troškova ili isplate, ali postavlja ograničenje u skladu sa razumnom procjenom istih. (Vidi član 3.1.4 koji se odnosi na pravo odustajanja odnosno povlačenja).

Komentar na član 3.6 – Dijeljenje honorara sa osobama koje nisu advokati

U nekim državama članicama advokatima je dozvoljeno obavljanje djelatnosti u suradnji sa članovima drugih ovlaštenih zanimanja, bilo da se radi o advokaturi ili ne. Odredbe člana 3.6.1 nisu napravljene da spriječe dijeljenje honorara unutar ovakvog ovlaštenog oblika udruživanja. Odredbe također ne sprječava advokate na koje se Kodeks odnosi (vidi član 1.4. član gore) da dijele honorar sa drugim 'advokatima', na primjer advokatima iz države koja nije članica Savjeta ili članovima drugih pravnih udruženja u državama članicama kao što su to notari.

Komentar na član 3.7 – Troškovi parnice i dostupnost pravne pomoći

Član 3.7.1 ističe važnost pokušaja da se razriješi spor na način koji bi bio isplativ za stranku, uključujući savjet o mogućoj nagodbi ili prijedlog da se spor riješi na alternativan način.

Član 3.7.2. zahtjeva da advokat informira stranku o mogućnosti besplatne pravne pomoći ukoliko je potrebno. Postoje veoma različite odredbe u državama članicama a koje se odnose na pružanje besplatne pravne pomoći. U prekograničnim aktivnostima advokat treba imati na umu mogućnost primjene odredbi nacionalnog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći sa kojima advokat nije bio upoznat.

Komentar na član 3.8 – Financijska sredstva stranke

Odredbe člana 3.8 ističu preporuku koju je Savjet usvojio u novembru 1985 g. a koja se odnosi na potrebu za izradu minimalnih pravila koja provode i uređuju pravilnu kontrolu i advokatovo raspolaganje sa sredstvima stranke unutar društva. Član 3.8 propisuje minimalne standarde kojih se treba pridržavati, bez miješanja sa detaljima nacionalnog sistema koji pružaju opširniju , potpuniju i strožu zaštitu sredstava stranke.

Advokat koji zadrži sredstva stranke, čak i tokom obavljanja međunarodnih aktivnosti, mora se pridržavati pravila njegove komore. Advokat mora biti svjestan pitanja koje se postavlja kada se mogu primjenjivati pravila više od jedne države članice, pogotovo u Državi članici domaćinu, gdje je advokatu dozvoljeno obavljati svoju djelatnost, u skladu sa Direktivom o pravu obavljanja advokatske djelatnosti.

Komentar na član 3.9 – Profesionalno osiguranje od odgovornosti

Član 3.9.1. prikazuje preporuku, koju je također usvojio Savjet u Brussels-u, u novembru 1985, a koja se odnosi na potrebu svih advokata u zajednici da se osiguraju od rizika koji bi mogao proizaći iz  prijave o profesionalnom nemaru.  Član 3.9.2 se bavi situacijom kada se osiguranje ne može dobiti na temelju istaknutom u članu 3.9.1.

Komentar na član 4.1 – Pravila ponašanja u sudu

Ovo pravilo primjenjuje odredbu da je advokat obavezan pridržavati se sa pravilima suda ili tribunala pred kojim se advokat pojavljuje i obavlja svoju djelatnost.

Komentar na član 4.2 – Pravilno vođenje postupka

Ovo pravilo primjenjuje opću odredbu da u optužnim procesima advokat ne smije pokušati iskoristiti nepravednu prednost njegovog ili njenog protivnika. Advokat ne smije kontaktirati suca bez prethodnog informiranja advokata koji zastupa protivnu stranu i ne smije sucu dostaviti dokaze, zabilješke ili dokumente bez pravodobnog predočenja istih advokatu protivne strane osim u slučaju da su takvi postupci dozvoljeni u skladu sa relevantnim proceduralnim pravilima. U mjeri u kojoj nije zabranjeno zakonom, advokat ne smije otkriti niti dostaviti sudu bilo kakav prijedlog nagodbe napravljen od strane protivne strane ili njegovog advokata bez prethodne suglasnosti advokata druge strane. (Vidi član 4.5 ispod)

Komentar na član 4.3 – ponašanje u sudnici

Ovo pravilo prikazuje neophodnu ravnotežu između poštivanja suda i poštivanja zakona s jedne strane i ostvarenja najboljih interesa stranke s druge strane.

Komentar na član 4.4 – Lažna ili varljiva informacija

Ovo pravilo primjenjuje odredbu prema kojoj advokat nikad ne smije svjesno obmanuti sud. Ovo je potrebno ako postoji želja za povjerenjem između sudova i advokatske profesije.

Komentar na član 4.5 – Prijenos na arbitre i sl.

Ovo pravilo obuhvaća prethodne odredbe koje se odnose na sudove, druga tijela koja vrše sudske i kvazi - sudske funkcije.

Komentar na član 5.1. – Duh zajedništva advokatske profesije

Ova pravila, koja se temelje na navodima iz Deklaracije iz Peruđe, naglašavaju da je u interesu javnosti da advokatska profesija održava odnos povjerenja i suradnje između svojih članova. Međutim ovo se ne može koristiti da opravda stavljanje interesa profesije ispred pravde ili stranke.

Komentar na član 5.2 – suradnja između advokata iz različitih država članica

Ovo pravilo također proširuje odredbu istaknutu u Deklaraciji iz Peruđe u namjeri da se izbjegnu nesuglasice u poslovanju između advokata različitih država članica.

Komentar na član 5.3 – Kontakt  između advokata

U nekim državama članicama komunikacija između advokata ( u pisanom ili govornom obliku) se promatra kao povjerljiva. To znači da sadržaj ove komunikacije ne smije biti otkriven drugima, ne smije se dati advokatovim strankama, i ni u kom slučaju se ne smije iznijeti u sudnici. U drugim državama članicama, takve posljedice neće uslijediti ako pismena nije označena kao 'povjerljiva'.
Ali u drugim državama članicama, advokat mora uvijek informirati stranku o relevantnoj komunikaciji sa advokatom koji zastupa suprotnu stranu, i označavajući pismo kao 'povjerljivo' samo znači da se radi o pravnoj stvari koja je namijenjena primatelju advokatu i njegovoj ili njenoj stranci, te stoga ne smije biti zloupotrijebljeno od treće strane.

U nekim državama, ako advokat želi naznačiti da je pismo poslano s namjerom da se riješi spor, i da se neće iznijeti u sudnici, advokat treba naznačiti na pismu „ne dirati“.

Navedene nacionalne razlike dovode do mnogih nesporazuma.

Zbog toga advokat mora biti veoma pažljiv u međunarodnoj korespondenciji.

Kad advokat želi poslati pismo kolegi advokatu iz druge države članice po osnovu da se čuva kao povjerljivo između advokata, ili da se  'ne dira', advokat uvijek treba unaprijed pitati da li pismo može biti primljeno na taj način. Advokat koji želi da se komunikacija održava na takav način mora to jasno istaći u komunikaciji ili u popratnom pismu.

Advokat koji je primatelj takvog pisma ali koji nije u poziciji da poštuje ili da osigura poštivanje za način na koji je to pismo poslano mora odmah informirati pošiljatelja tako da isti ne šalje pismo. U slučaju da je pismo već dobio, primatelj mora vratiti isto pošiljatelju ne otvarajući ga: ako primateljevi nacionalni zakoni i pravila sprječavaju primatelja da udovolji ovom zahtjevu, on ili ona mora odmah obavijestiti pošiljatelja.

Komentar na član 5.4 – plaćanje preporuka

Ovo pravilo prikazuje odredbu da advokat ne smije platiti niti primiti nagradu samo za preporučivanje stranke, koja bi moglo narušiti  slobodan izbor advokata ili interes stranke da bude upućena ka najboljoj usluzi koja je dostupna. Odredba ne sprječava dogovor o podjeli honorara između advokata na odgovarajućoj osnovi (vidi član 3.6 gore)

U nekim državama članicama advokatima je dozvoljeno da prihvate i zadrže provizije u nekim predviđenim slučajevima kada: a) su zadovoljeni najbolji interesi stranke b) postoji potpuno otkrivanje informacija stranci i c) stranka pristane na zadržavanje provizije. U takvim slučajevima advokatovo zadržavanje provizije predstavlja dio advokatove naknade za usluge koje je pružio stranci i nije u okviru zabrane o zadržavanju sredstava koja je napravljena da bi spriječila tajno profitiranje advokata.

Komentar na član 5.5 – Komunikacija sa suprotnom stranom

Ovo pravilo prikazuje opće prihvaćenu odredbu koja je izrađena da unaprijedi nesmetano poslovno ponašanje između advokata i da spriječi bilo kakav pokušaj iskorištavanja stranke drugog advokata.

Komentar na član 5.6 – Promjena advokata

Član 5.6 se bavio promjenom advokata i izbrisan je iz Kodeksa 6. decembra 2002.

Komentar na član 5.7 – Odgovornost prema troškovima

Ova pravila potvrđuju odredbe sadržane u Deklaraciji iz Peruđe. Budući da nesporazum o odgovornosti prema neplaćenim troškovima predstavlja uobičajeni uzrok razlika između advokata iz različitih država članica.
Važno je da advokat koji želi da izuzme ili ograniči njegovu ili njenu osobnu dužnost o odgovornost prema troškovima stranog kolege mora napraviti jasan sporazum o ovome na početku transakcije.

Komentar na član 5.8 – Dalje profesionalno usavršavanje

Biti u toku sa razvitkom prava je profesionalna dužnost. Posebno je važno da su advokati svjesni rastućeg utjecaja europskog prava na njihovo područje prakse.

Komentar na član 5.9 – Nesuglasice između advokata u različitim državama članicama

Advokat ima pravo da traži bilo koji pravni lijek na koji on ili ona ima pravo koristiti protiv kolege advokata u drugoj državi članici. Usprkos tome poželjno je da kada dođe do zlouporabe pravila profesionalnog ponašanja ili spora profesionalne prirode, treba insistirati na mogućnosti rješavanja istog prijateljskim sporazumom i ukoliko je potrebno uz pomoć predmetnih advokatskih komora prije nego što su primjenjeni pravni lijekovi.

← Nazad na pregled zakona