Porodični zakon Republike Srpske

Ovim zakonom uređuju se porodičnopravni odnosi između bračnih supružnika, vanbračnih
partnera, roditelja i djeteta, usvojioca i usvojenika, staratelja i štićenika, odnosi između srodnika u
bračnoj, vanbračnoj ili usvojeničkoj porodici, te postupci nadležnih organa u vezi s porodičnim
odnosima i starateljstvom.
Porodica i odnosi u porodici

(1) Porodica, u smislu ovog zakona, jeste životna zajednica roditelja i djece i drugih srodnika.
(2) Porodičnopravni odnosi koje ovaj zakon uređuje su: zaključenje braka, lična prava i dužnosti
bračnih supružnika, prestanak braka, odnosi roditelja i djeteta i drugih srodnika, usvojenje,
starateljstvo, izdržavanje, imovinsko pravni odnosi između bračnih supružnika, vanbračnih
partnera i drugih srodnika i određeni oblici pravne zaštite porodice.
Posebna zaštita porodice

Republika Srpska obezbjeđuje posebnu zaštitu porodici, majci i djetetu u skladu sa međunarodno
priznatim ljudskim pravima i osnovnim slobodama.
Brak

(1) Brak je zakonom uređena zajednica života žene i muškarca.
(2) Brak se zasniva na slobodnoj odluci muškarca i žene da zaključe brak, na ravnopravnosti
bračnih supružnika, međusobnom poštovanju i uzajamnom pomaganju.
Sloboda odlučivanja o planiranju porodice i rađanju djece

(1) Svako slobodno odlučuje o zaključivanju braka, zasnivanju porodice i rađanju djece.
(2) U interesu slobodnog planiranja porodice, zaštite rađanja, razvoja i podizanja djece Republika
Srpska obezbjeđuje potrebne uslove, organe i kadrove za pružanje savjeta roditeljima o svim
značajnim pitanjima u vezi sa njihovim roditeljskim pravima i obavezama.
Dužnosti roditelja prema djeci

Roditelji su dužni da se brinu o životu i zdravlju svoje djece, kao i o njihovom podizanju,
vaspitanju i obrazovanju.
Dužnosti djece prema roditeljima

Djeca su dužna da se brinu o svojim roditeljima, da se prema njima odnose s poštovanjem i da ih
pomažu kada je to potrebno.
Posebna zaštita djeteta

U svim pitanjima koja se tiču djeteta, svako je dužan da se rukovodi i postupa u skladu sa
najboljim interesom djeteta.
Izjednačenost bračne i vanbračne djece

Prava i dužnosti roditelja i drugih srodnika prema djeci, kao i prava i dužnosti djece prema
roditeljima i srodnicima jednaka su, bez obzira na to da li su djeca rođena u braku ili van braka.
Izdržavanje

(1) Obaveza izdržavanja između roditelja i djece i drugih srodnika, kao i bračnih supružnika i
vanbračnih partnera, izraz je porodične solidarnosti i u interesu je društvene zajednice.
(2) Izdržavanje se, po pravilu, određuje prema potrebama primaoca izdržavanja i mogućnostima
davaoca izdržavanja.
2. Osnovne odredbe o usvojenju, starateljstvu, vanbračnoj zajednici i organu starateljstva
Usvojenje

Usvojenjem se između usvojioca i usvojenika uspostavljaju odnosi koji postoje između roditelja i
djece, s ciljem da se djetetu koje se usvaja pruže uslovi života kakve imaju djeca koja žive u
porodici.
Starateljstvo

Republika Srpska starateljstvom pruža posebnu zaštitu maloljetnoj djeci koja nemaju roditeljskog
staranja i punoljetnim licima koja nisu sposobna ili nisu u mogućnosti da se brinu sami o svojim
pravima i interesima.
Vanbračna zajednica

(1) Vanbračna zajednica je zajednica života žene i muškarca (vanbračnih partnera) između kojih
nema bračnih smetnji i koja je trajala najmanje dvije godine ili kraće ako je u njoj rođeno dijete.
(2) Vanbračna zajednica izjednačena je sa bračnom zajednicom u pravima i obavezama na
međusobno izdržavanje, imovinsko pravnim odnosima, pod uslovima i na način propisan ovim
zakonom.
Organ starateljstva

(1) Poslove zaštite i pružanja pravne pomoći porodici i njenim članovima na način i po postupku
određenim zakonom obavlja centar za socijalni rad, odnosno organ jedinice lokalne samouprave
nadležan za poslove socijalne zaštite, ukoliko odlukom nadležnog organa jedinice lokalne
samouprave vršenje ovih poslova nije povjereno nekom drugom organu ili organizaciji (u daljem
tekstu: organ starateljstva).
(2) Svi organi, organizacije, pravna i fizička lica dužni su da bez odlaganja obavijeste organ
starateljstva o povredi djetetovih prava, naročito o nasilju, polnim zloupotrebama i zlostavljanju
djeteta.
Zabrana nasilja u porodici

(1) Zabranjeno je nasilje u porodici.
(2) Svaki član porodice ima pravo na zaštitu od nasilja.

GLAVA II

BRAK
1. Zaključenje braka
Uslovi za zaključenje braka

Brak zaključuju dva lica suprotnog pola saglasnošću slobodno izjavljenih volja pred nadležnim
organom jedinice lokalne samouprave.
Neispunjenost uslova za zaključenje braka

Ukoliko prilikom zaključenja braka nije bio ispunjen bilo koji od uslova iz člana 16. ovog zakona,
brak je ništav.
2. Postupak za zaključenje braka
Prijava namjere za zaključenje braka

(1) Lica koja namjeravaju da stupe u brak podnose prijavu matičaru za matično područje mjesta u
kojem brak žele sklopiti.
(2) Uz prijavu iz stava 1. ovog člana prilažu se izvodi iz matične knjige rođenih, a kad je to
potrebno, i druge isprave.
Postupanje po prijavi namjere za zaključenje braka

(1) Matičar će, na osnovu prijave licâ koja žele da stupe u brak i priloženih isprava, po potrebi i na
drugi način, provjeriti da li su ispunjene pretpostavke za zaključenje i punovažnost braka.
(2) Ako utvrdi da nisu ispunjene pretpostavke za zaključenje i punovažnost braka, matičar će
usmeno saopštiti podnosiocima prijave da ne mogu zaključiti brak i o tome sačiniti službenu
zabilješku.
(3) Lica koja su podnijela prijavu za zaključenje braka, ukoliko nisu saglasna sa usmenim
saopštenjem iz stava 2. ovog člana, mogu u roku od osam dana od dana saopštenja matičara
uložiti prigovor nadležnom organu jedinice lokalne samouprave.
(4) Nadležni organ jedinice lokalne samouprave dužan je da odmah odluči o prigovoru i donese
rješenje.
Savjetovanje i međusobno informisanje budućih bračnih supružnika

(1) Matičar će preporučiti licima koja namjeravaju zaključiti brak da se, prije dana određenog za
zaključenje braka, uzajamno informišu o stanju zdravlja, te da posjete porodično savjetovalište i
upoznaju se sa uslovima i pretpostavkama za razvoj skladnih bračnih i porodičnih odnosa i
mogućnostima i oblicima planiranja porodice.
(2) Matičar će upoznati buduće bračne supružnike sa mogućnosti da svoje imovinsko pravne
odnose urede bračnim ugovorom, u skladu sa odredbama čl. 314. do 327. ovog zakona.
Vrijeme i mjesto zaključenja braka

(1) Dan za zaključenje braka određuje matičar u sporazumu s licima koja žele stupiti u brak.
(2) Zaključenje braka vrši se na svečan način u za to određenoj prostoriji, a može se obaviti i na
nekom drugom mjestu, kada za to postoje opravdani razlozi.
Učesnici u postupku zaključenja braka

Zaključenju braka prisustvuju budući bračni supružnici, gradonačelnik, odnosno načelnik opštine,
ili delegirani odbornik, dva svjedoka i matičar.
Zaključenje braka preko punomoćnika

(1) U naročito opravdanim slučajevima, nadležni organ jedinice lokalne samouprave može
rješenjem dozvoliti da se brak zaključi uz prisustvo samo jednog od budućih bračnih supružnika i
punomoćnika drugog bračnog supružnika.
(2) U punomoći, koja mora biti ovjerena, moraju biti tačno označeni lični podaci davaoca
punomoći, punomoćnika i lica s kojim davalac punomoći namjerava da zaključi brak i datum
izdavanja punomoći.
(3) Punomoć iz stava 2. ovog člana ovjerava se pred notarom.
(4) Punomoć iz stava 2. ovog člana važi 90 dana od dana ovjeravanja pred notarom.
Svjedok pri zaključenju braka

Svjedok pri zaključenju braka može biti svako punoljetno lice koje ima poslovnu sposobnost.
Izvještaj matičara

Zaključenje braka počinje izvještajem matičara da su zaključenju braka pristupili budući bračni
supružnici i svjedoci i da su ispunjene pretpostavke za zaključenje braka.
Upoznavanje budućih bračnih supružnika sa odredbama ovog zakona

Nakon što gradonačelnik, odnosno načelnik opštine ili delegirani odbornik utvrdi da na izvještaj
matičara nema prigovora, upoznaće buduće bračne supružnike sa odredbama ovog zakona o
ličnim pravima i dužnostima supružnika, upoznajući ih naročito sa sadržajem odredaba iz čl. 38.
do 42. ovog zakona.
Zaključenje i upis braka

(1) Poslije upoznavanja budućih bračnih supružnika sa odredbama ovog zakona, gradonačelnik,
odnosno načelnik opštine ili delegirani odbornik će svakog od budućih bračnih supružnika
ponaosob upitati da li pristaju da jedan s drugim zaključe brak.
(2) Izjave budućih bračnih supružnika kojima oni pristaju da zaključe brak matičar upisuje u
matičnu knjigu vjenčanih, u koju se, nakon toga, potpisuju bračni supružnici, gradonačelnik,
odnosno načelnik opštine ili delegirani odbornik, svjedoci i na kraju matičar.
(3) Nakon čina potpisivanja u matičnu knjigu vjenčanih gradonačelnik, odnosno načelnik opštine
ili delegirani odbornik proglašava brak zaključenim.
Izvod iz matične knjige vjenčanih

Odmah po zaključenju braka, bračnim supružnicima organ jedinice lokalne samouprave nadležan
za poslove matičnih knjiga izdaje izvod iz matične knjige vjenčanih.
3. Smetnje za zaključenje braka
Zajednica života

(1) Brak se zaključuje s ciljem uspostavljanja i vođenja zajednice života.
(2) Brak nije valjan ako nije zaključen s ciljem zajednice života bračnih supružnika.
(3) Brak iz stava 1. ovog člana neće se poništiti ako su bračni supružnici uspostavili zajednicu
života nakon njegovog zaključenja.
Mane volje

(1) Brak nije valjan ako je na njegovo zaključenje bračni supružnik pristao u strahu izazvanom
ozbiljnom prijetnjom.
(2) Brak nije valjan ako je na njegovo zaključenje bračni supružnik pristao u zabludi o ličnosti
drugog bračnog supružnika ili o njegovoj bitnoj osobini.
(3) Zabluda o ličnosti bračnog supružnika postoji kad je bračni supružnik mislio da stupa u brak s
jednim licem, a stupio je u brak s drugim licem.
(4) Zabluda o bitnoj osobini bračnog supružnika postoji kad se radi o osobini, odnosno o
okolnosti koja bi drugog bračnog supružnika odvratila od zaključenja braka da je za nju znao, a
naročito u slučaju krajnje opasne ili teške bolesti, protivprirodne navike, polne nemoći, trudnoće
žene s drugim muškarcem, nečasnog zanimanja i ranije osude zbog krivičnog djela učinjenog iz
naročito niskih pobuda.
Bračnost

Brak se ne može zaključiti dok drugi brak ne prestane.
Nesposobnost za rasuđivanje

Brak ne može zaključiti lice koje zbog duševne bolesti, duševne nerazvijenosti ili iz drugih razloga
nije sposobno za rasuđivanje.
Krvno srodstvo i srodstvo po usvojenju

(1) Brak ne mogu zaključiti među sobom krvni srodnici u pravoj liniji bez ograničenja i krvni
srodnici u pobočnoj liniji zaključno do četvrtog stepena srodstva.
(2) Odredba iz stava 1. ovog člana primjenjuje se i na odnose potpunog usvojenja.
Tazbinsko srodstvo

(1) Brak ne mogu zaključiti među sobom svekar i snaha, zet i tašta, očuh i pastorka i maćeha i
pastorak, bez obzira na to da li je prestao brak usljed čijeg su zaključenja došli u to srodstvo.
(2) Iz opravdanih razloga sud može u vanparničnom postupku dozvoliti zaključenje braka
srodnicima po tazbini iz stava 1. ovog člana.
(3) Prije donošenja odluke iz stava 1. ovog člana, sud pribavlja mišljenje organa starateljstva.
Maloljetstvo

(1) Brak ne može zaključiti lice koje nije navršilo 18 godina života.
(2) Iz opravdanih razloga sud može u vanparničnom postupku dozvoliti zaključenje braka
maloljetniku starijem od 16 godina, ako utvrdi da je to lice tjelesno i duševno sposobno za vršenje
prava i dužnosti koje proizlaze iz braka.
(3) Prijedlog za dozvolu za zaključenje braka iz stava 2. ovog člana može podnijeti sudu
zainteresovano maloljetno lice.
(4) Prije donošenja odluke sud pribavlja mišljenje nadležnog organa starateljstva.
4. Zabrane za zaključenje braka
Nepotpuno usvojenje

(1) Brak ne mogu zaključiti usvojenik i usvojilac za vrijeme trajanja nepotpunog usvojenja.
(2) Iz opravdanih razloga sud može, u vanparničnom postupku, licima iz stava 1. ovog člana, na
njihov zahtjev, dozvoliti zaključenje braka.
(3) Prije donošenja odluke sud pribavlja mišljenje organa starateljstva.
(4) Brak zaključen suprotno odredbama st. 1. i 2. ovog člana ne može se poništiti, a nepotpuno
usvojenje prestaje.
Starateljstvo

(1) Brak ne mogu zaključiti štićenik i staratelj za vrijeme trajanja starateljstva.
(2) Iz opravdanih razloga sud može, u vanparničnom postupku, licima iz stava 1. ovog člana, na
njihov zahtjev, dozvoliti zaključenje braka.
(3) Prije donošenja odluke sud pribavlja mišljenje organa starateljstva.
(4) Brak zaključen suprotno odredbama st. 1. i 2. ovog člana ne može se poništiti, a starateljstvo
prestaje.

GLAVA III

LIČNA PRAVA I DUŽNOSTI BRAČNIH SUPRUŽNIKA
1. Ravnopravnost u braku
Ravnopravnost

(1) Bračni supružnici su ravnopravni u braku.
(2) Bračni supružnici sporazumno odlučuju o podizanju zajedničke djece i o tome kako će urediti
odnose i obavljati poslove koji se tiču bračne, odnosno porodične zajednice.
Uzajamno poštovanje i pomaganje

Bračni supružnici su dužni da se uzajamno poštuju i pomažu.
Sloboda izbora rada i zanimanja

Bračni supružnici slobodno i nezavisno odlučuju o izboru rada i zanimanja.
2. Mjesto stanovanja i izbor prezimena
Mjesto stanovanja

Bračni supružnici sporazumno određuju mjesto stanovanja.
Izbor prezimena

(1) Bračni supružnici mogu se sporazumjeti da im prezime bude prezime jednog od njih, a svako
od njih može i zadržati svoje prezime.
(2) Svaki bračni supružnik može svom prezimenu dodati prezime svog bračnog supružnika.
(3) Svaki bračni supružnik može uzeti prezime svog bračnog supružnika i tom prezimenu dodati
svoje prezime.
(4) Bračni supružnici su dužni da se prilikom zaključenja braka izjasne o svom prezimenu.
(5) Izjave bračnih supružnika o njihovom prezimenu upisuju se u matičnu knjigu vjenčanih.
(6) Ako bračni supružnici nemaju isto prezime, sporazumno će odrediti prezime zajedničkog
djeteta, a ako se o tome ne sporazumiju, o prezimenu njihovog zajedničkog djeteta odlučuje
organ starateljstva.

GLAVA IV

PRESTANAK BRAKA
1. Prestanak braka i poništenje braka
Načini prestanka braka

(1) Brak prestaje smrću bračnog supružnika, proglašenjem nestalog bračnog supružnika za umrlo
lice, poništenjem braka i razvodom braka.
(2) Ako je bračni supružnik proglašen za umrlo lice, brak prestaje danom koji je po pravosnažnoj
odluci suda utvrđen kao dan njegove smrti.
(3) Brak prestaje poništenjem i razvodom kada presuda suda o poništenju, odnosno o razvodu
braka postane pravosnažna.
Razlozi za poništenje braka

(1) Brak će se poništiti ako se utvrdi da je prilikom njegovog zaključenja postojala neka od
smetnji za zaključenje braka navedenih u čl. 29. do 35. ovog zakona.
(2) Brak će se poništiti ako se utvrdi da prilikom njegovog zaključenja nije bio ispunjen jedan od
uslova navedenih u članu 16. ovog zakona.
2. Ništav brak
Neispunjenost uslova za zaključenje braka i izigravanje cilja braka

(1) Brak će se poništiti ako je zaključen suprotno odredbama čl. 16, 29, 31, 32, 33. i 34. ovog
zakona.
(2) Pravo na tužbu za poništenje braka iz stava 1. ovog člana pripada bračnim supružnicima,
organu starateljstva i svakom licu koje ima pravni interes.
Bračnost

(1) Brak će se poništiti ako je zaključen za vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od bračnih
supružnika.
(2) Pravo na tužbu za poništenje braka iz stava 1. ovog člana pripada bračnim supružnicima,
svakom licu koje ima pravni interes da brak bude poništen i organu starateljstva.
(3) Neće se poništiti kasniji brak koji je zaključen za vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od
bračnih supružnika ako je raniji brak u međuvremenu prestao.
Srodstvo

(1) Pravo na tužbu za poništenje braka u slučaju iz člana 33. ovog zakona pripada bračnim
supružnicima, organu starateljstva i licima koja imaju pravni interes.
(2) Pravo na tužbu za poništenje braka u slučaju iz člana 34. ovog zakona pripada bračnim
supružnicima i licima koja imaju pravni interes.
(3) Sud može odbiti zahtjev za poništenje braka koji je zaključen bez dozvole suda između
srodnika po tazbini u prvom stepenu ako utvrdi da su u vrijeme zaključenja braka postojali ili su
naknadno nastali opravdani razlozi zbog kojih se moglo dozvoliti zaključenje braka među ovim
srodnicima.
Nesposobnost za rasuđivanje

(1) Brak će se poništiti ako ga je zaključilo lice koje nije sposobno za rasuđivanje.
(2) Pravo na tužbu za poništenje braka iz stava 1. ovog člana pripada bračnim supružnicima,
svakom licu koje ima pravni interes da brak bude poništen i organu starateljstva.
3. Rušljiv brak
Nesposobnost za rasuđivanje koja je prestala nakon zaključenja braka

(1) Ako je brak zaključilo lice nesposobno za rasuđivanje, pa to lice naknadno postane sposobno
za rasuđivanje, brak je rušljiv.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, pravo na tužbu za poništenje braka pripada samo bračnom
supružniku koji je bio nesposoban za rasuđivanje.
(3) Tužba iz stava 2. ovog člana može se podnijeti u roku od godinu dana od dana prestanka
nesposobnosti za rasuđivanje, a ako je bračnom supružniku oduzeta ili ograničena poslovna
sposobnost, u roku od godinu dana od dana pravosnažnosti odluke o vraćanju poslovne
sposobnosti.
Mane volje

(1) Poništenje braka zaključenog u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom može tražiti samo
bračni supružnik koji je bio prinuđen.
(2) Tužba iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od godinu dana od dana kada je
opasnost od izvršenja prijetnje prestala, a bračni supružnici su za to vrijeme živjeli zajedno.
(3) Poništenje braka zaključenog u zabludi može tražiti samo bračni supružnik koji je u zabludi
pristao na brak.
(4) Tužba se može podnijeti u roku od godinu dana od dana saznanja za zabludu, a bračni
supružnici su za to vrijeme živjeli zajedno.
Maloljetstvo

(1) Pravo na tužbu za poništenje braka koju je bez dozvole suda zaključilo lice koje nije navršilo
18 godina života pripada organu starateljstva, a maloljetnom bračnom supružniku i njegovim
roditeljima samo ako nisu nedopuštenim radnjama omogućili zaključenje tog braka.
(2) Sud može odbiti tužbeni zahtjev za poništenje braka ako utvrdi da su u vrijeme zaključivanja
braka postojali ili su naknadno nastali opravdani razlozi zbog kojih se može dozvoliti zaključenje
braka prije punoljetnosti bračnog supružnika.
(3) Brak se ne može poništiti nakon što je maloljetni bračni supružnik navršio 18 godina života,
ali bračni supružnik koji je postao punoljetan može podnijeti tužbu za poništenje braka u roku od
godinu dana od dana punoljetnosti.
4. Razvod braka
Brakorazvodni uzroci

(1) Bračni supružnik može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni,
usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv.
(2) Bračni supružnik može tražiti razvod braka ako je njegov bračni supružnik nestao i o njemu
nema nikakvih vijesti u periodu od dvije godine.
Zajednički prijedlog za razvod braka

(1) Bračni supružnici koji imaju maloljetnu zajedničku ili usvojenu djecu, ili djecu nad kojom je
produženo roditeljsko pravo, mogu podnijeti zajednički prijedlog da se, iz razloga navedenih u
članu 52. ovog zakona, razvede njihov brak.
(2) Zajednički prijedlog za razvod braka sadrži sporazum roditelja o zajedničkom ili samostalnom
vršenju roditeljskog prava, o izdržavanju maloljetnog djeteta i o održavanju ličnih odnosa između
djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi.
(3) Sporazum roditelja iz stava 2. ovog člana unosi se u izreku presude o razvodu braka ukoliko
sud procijeni da je taj sporazum u skladu sa najboljim interesom djeteta.
(4) Ako sud ocijeni da sporazum iz stava 2. ovog člana nije u skladu sa najboljim interesom
djeteta, sud će razvesti brak i po službenoj dužnosti odlučiti o vršenju roditeljskog prava, o
izdržavanju maloljetnog djeteta i o održavanju ličnih odnosa između djeteta i roditelja sa kojim
dijete ne živi.
Zahtjev za sporazumni razvod braka

(1) Sud će razvesti brak na osnovu zahtjeva za sporazumni razvod braka bračnih supružnika ako
oni nemaju maloljetnu zajedničku ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko
pravo.
(2) Ako prije donošenja prvostepene presude o razvodu braka jedan od bračnih supružnika
odustane od zahtjeva za sporazumni razvod, postupak se obustavlja.
Prezime nakon razvoda braka

U slučaju razvoda braka, svaki od bračnih supružnika može zadržati prezime koje je imao u
vrijeme razvoda braka.
5. Mirenje bračnih supružnika
Obaveznost mirenja

Prije podnošenja tužbe ili zajedničkog prijedloga za razvod braka, bračni supružnici koji imaju
maloljetnu zajedničku ili usvojenu djecu, ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo
obavezni su da pred nadležnim organom starateljstva pokrenu postupak mirenja.
Nadležnost

Za mirenje je mjesno nadležan organ starateljstva na čijem području bračni supružnik koji
pokreće postupak ima prebivalište, odnosno boravište, ili organ starateljstva na čijem su području
bračni supružnici imali svoje posljednje zajedničko prebivalište, odnosno boravište.
Zakazivanje ročišta

(1) Organ starateljstva zakazaće ročište za pokušaj mirenja na koje će pozvati oba bračna
supružnika u roku od 15 dana od dana pokretanja postupka mirenja.
(2) Punomoćnici ne mogu na ročištu za pokušaj mirenja zastupati bračne supružnike niti mogu
prisustvovati ročištu.
Ročište u postupku mirenja

(1) Na ročištu za pokušaj mirenja organ starateljstva pokušaće da izmiri bračne supružnike, a po
potrebi preporučiće im da se obrate savjetovalištima ili drugim ustanovama koje im mogu dati
potreban savjet.
(2) Postupak će se obustaviti ako se pozivu nisu odazvala oba bračna supružnika ili onaj bračni
supružnik koji je pokrenuo postupak mirenja.
(3) Ako na ročištu za pokušaj mirenja ne dođe do izmirenja bračnih supružnika, a organ
starateljstva ocijeni da ima izgleda da bi moglo doći do izmirenja, postizanja sporazuma o
zajedničkom vršenju roditeljskog prava, dogovora o održavanju ličnih odnosa ili sporazuma o
visini doprinosa za izdržavanje djeteta, može odrediti novo ročište.
(4) Ako nakon obustave postupka iz stava 2. ovog člana bude podnesena tužba ili zajednički
prijedlog za razvod braka, sud će ga odbaciti.
Cilj mirenja

U postupku mirenja organ starateljstva, imajući u vidu najbolji interes djeteta, nastojaće da se
bračni supružnici sporazumiju o vršenju roditeljskog prava i o izdržavanju maloljetne zajedničke
ili usvojene djece, i to tako da postignu sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju
roditeljskog prava, održavanju ličnih odnosa između djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi,
supružanskom izdržavanju, podjeli zajedničke imovine, vraćanju poklona i svim drugim pitanjima
od značaja za bračne supružnike, njihovu maloljetnu zajedničku ili usvojenu djecu, bračnu i
porodičnu zajednicu koja se gasi.
Zapisnik

(1) O ročištu za pokušaj mirenja organ starateljstva sačinjava zapisnik, koji sadrži izjave bračnih
supružnika da li su se izmirili, odnosno da mirenje nije uspjelo, kao i sporazum iz člana 60. ovog
zakona, ako je do takvog sporazuma došlo.
(2) Zapisnik iz stava 1. ovog člana potpisuju stranke i lice koje je vodilo postupak mirenja.
(3) Svakom bračnom supružniku dostavlja se ovjeren primjerak zapisnika.
(4) Organ starateljstva je obavezan da sprovede postupak mirenja bračnih supružnika u roku od
tri mjeseca od dana pokretanja postupka mirenja.
Kad se ročište ne zakazuje

(1) Izuzetno od odredbe člana 58. stav 1. ovog zakona, organ starateljstva nije dužan da zakaže
ročište za pokušaj mirenja u postupku koji je pokrenuo jedan bračni supružnik:
1) ako je boravište drugog bračnog supružnika nepoznato najmanje šest mjeseci,
2) ako drugi bračni supružnik ima prebivalište ili boravište u inostranstvu,
3) ako je jedan od bračnih supružnika nesposoban za rasuđivanje,
4) kada je sudskom odlukom utvrđeno da je jedan od bračnih supružnika izvršio porodično
nasilje prema drugom bračnom supružniku ili maloljetnom zajedničkom ili usvojenom djetetu,
kada je sud odredio hitnu mjeru zaštite ili zaštitnu mjeru u nekoj od navedenih situacija ili kada je
nadležni tužilac donio naredbu o sprovođenju istrage zbog nasilja u porodici.
(2) U slučajevima iz stava 1. ovog člana, organ starateljstva sačinjava službenu zabilješku o
nemogućnosti sprovođenja postupka mirenja u kojoj se konstatuje jedan od razloga zbog kojeg
postupak mirenja nije mogao biti sproveden, a koja ima isto pravno dejstvo kao i zapisnik o
neuspjelom mirenju, te ga dostavlja bračnom supružniku koji je pokrenuo postupak mirenja.
(3) Organ starateljstva postupa na isti način kao u stavu 2. ovog člana i kada se na ročište za
pokušaj mirenja nije odazvao uredno pozvani bračni supružnik koji nije pokrenuo postupak
mirenja i koji svoj izostanak nije opravdao.
Ishod postupka mirenja

(1) Ako mirenje uspije i u postupku pred organom starateljstva bračni supružnici se izmire,
zahtjev za ponovni postupak mirenja bračni supružnici ne mogu podnijeti u roku od šest mjeseci
od dana uručenja zapisnika o izvršenom mirenju.
(2) Ukoliko mirenje ne uspije i bračni supružnici se u postupku pred organom starateljstva ne
izmire, bračni supružnici mogu podnijeti tužbu ili zajednički prijedlog za razvod braka sa
zapisnikom o neuspjelom pokušaju mirenja, u roku od šest mjeseci od dana prijema zapisnika o
ishodu postupka mirenja.
(3) Po proteku roka iz stava 2. ovog člana bračni supružnici su dužni pokrenuti novi postupak
mirenja.

GLAVA V

POSTUPAK U BRAČNOM SPORU
1. Postupak
Pokretanje postupka

(1) Bračnim sporom, u smislu ovog zakona, smatra se postupak za poništenje ili razvod braka.
(2) Parnični postupak za poništenje i razvod braka pokreće se tužbom.
(3) Ako oba bračna supružnika sporazumno zahtijevaju razvod braka, parnični postupak pokreće
se zajedničkim prijedlogom za razvod braka, odnosno zahtjevom za sporazumni razvod braka.
(4) Ako jedan od bračnih supružnika odustane od zajedničkog prijedloga za razvod braka, a drugi
bračni supružnik ostane pri zahtjevu da se brak razvede, taj zajednički prijedlog smatra se tužbom
za razvod braka.
(5) Podnosioce zahtjeva za sporazumni razvod braka može da zastupa isti punomoćnik.

Tužba

(1) Pravo na tužbu u bračnom sporu ne zastarijeva, niti je ograničeno drugim rokovima i
uslovima, ako ovim zakonom nije drugačije određeno, niti može biti uslovljeno odredbama
bračnog ugovora.
(2) Pravo na tužbu za poništenje braka i za razvod braka ne prelazi na nasljednike bračnih
supružnika, ali nasljednici bračnog supružnika mogu nastaviti već započeti postupak radi
utvrđivanja da je postojao osnov za poništenje, odnosno razvod braka istican do časa smrti
bračnog supružnika, u roku od šest mjeseci od časa smrti bračnog supružnika.
(3) Odredba iz stava 2. ovog člana primjenjuje se i na postupak za razvod braka koji je pokrenut
zajedničkim prijedlogom ili zahtjevom za sporazumni razvod braka.
(4) Po isteku roka iz stava 2. ovog člana, sud će obustaviti postupak.
Podnošenje tužbe od strane punomoćnika

Ako tužbu u bračnom sporu podnosi punomoćnik stranke, u punomoći se mora izričito navesti
kakvu će tužbu punomoćnik podnijeti i iz kojih razloga.
Isključenje javnosti

U postupku u bračnim sporovima isključena je javnost.
Istražno načelo

Činjenice na kojima stranka zasniva svoj zahtjev u bračnom sporu sud može utvrđivati i kad te
činjenice nisu među strankama sporne, osim u slučaju iz člana 54. stav 1. ovog zakona.
Posebna uloga suda

Sud je u toku cijelog postupka dužan da nastoji da dođe do izmirenja bračnih supružnika,
odnosno do postizanja dogovora o pravnim posljedicama razvoda braka u skladu sa odredbama
ovog zakona.
Nemogućnost donošenja presude zbog propuštanja ili na osnovu priznanja

U bračnim sporovima ne može se donijeti presuda zbog propuštanja, presuda na osnovu
priznanja, niti stranke mogu zaključiti sudsko poravnanje.
Povlačenje tužbe, zajedničkog prijedloga i zahtjeva za sporazumni razvod braka

(1) U parnicama za razvod braka tužilac može tužbu povući do zaključenja glavne rasprave bez
pristanka tuženog, a s pristankom tuženog dok postupak nije pravosnažno završen.
(2) Zajednički prijedlog za razvod braka i zahtjev za sporazumni razvod braka bračni supružnici
mogu povući dok postupak nije pravosnažno završen.
(3) U slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana, ako je povlačenje tužbe ili zajedničkog prijedloga za
razvod braka uslijedilo nakon donošenja prvostepene presude, prvostepeni sud će rješenjem
utvrditi da je presuda bez pravnog dejstva i da se postupak obustavlja.
(4) Sud će postupiti na način propisan stavom 3. ovog člana i kad je od zahtjeva za sporazumni
razvod braka odustao samo jedan od bračnih supružnika.
(5) Sud će postupiti na način propisan stavom 3. ovog člana i u slučaju smrti bračnog supružnika,
čime se ne dira u pravo nasljednika da nastave postupak u smislu člana 65. stav 2. ovog zakona.
(6) U bračnim sporovima odricanje od tužbenog zahtjeva ima isti pravni efekat kao i povlačenje
tužbe.
2. Postupak donošenja odluke
Presuda u bračnom sporu

(1) Presudom kojom se brak poništava ili se brak razvodi, sud će po službenoj dužnosti odlučiti i
o vršenju roditeljskog prava, izdržavanju zajedničke djece, održavanju ličnih odnosa djeteta i
roditelja sa kojim dijete ne živi, kao i o izdržavanju bračnog supružnika, ako je on to zahtijevao.
(2) Presudom kojom sud odlučuje o vršenju roditeljskog prava, ako je to potrebno, nalaže licu
kod kojeg se dijete nalazi da ga preda roditelju kojem je povjereno vršenje roditeljskog prava.
Uloga organa starateljstva

(1) Ako se u bračnom sporu rješava i o vršenju roditeljskog prava, održavanju ličnih odnosa
djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi i izdržavanju djeteta, organ starateljstva učestvuje u tom
postupku radi zaštite interesa djeteta.
(2) U postupku iz stava 1. ovog člana, organ starateljstva sudu dostavlja nalaz i stručno mišljenje
(sa prijedlogom) o uređenju vršenja roditeljskog prava, održavanju ličnih odnosa djeteta i roditelja
sa kojim dijete ne živi i izdržavanju djeteta, a ako su roditelji postigli sporazum o ovim pitanjima,

organ starateljstva dostavlja svoje mišljenje o usklađenosti tog sporazuma i najboljeg interesa
djeteta.
(3) Organ starateljstva ovlašćen je da postupajući u skladu sa odredbom stava 2. ovog člana iznosi
i činjenice koje stranke nisu navele i predlaže da se izvedu potrebni dokazi, da ulaže pravna
sredstva i preduzima druge parnične radnje.
(4) Sud koji rješava bračni spor ili vodi postupak u kojem se odlučuje o pitanjima koja se tiču
djeteta obavještava organ starateljstva o postupku radi zaštite prava i interesa djeteta i poziva
organ starateljstva na sva ročišta, te dostavlja sve odluke donesene u tom postupku.
(5) Sud će naložiti organu starateljstva da dijete, u skladu sa njegovim uzrastom i zrelošću, upozna
sa mogućnošću učestvovanja u svim postupcima u kojima se odlučuje o pitanjima koja se tiču
djeteta.
Privremeno uređenje odnosa između roditelja i djece

(1) U toku postupka mirenja, organ starateljstva će na zahtjev jednog roditelja rješenjem urediti
održavanje ličnih odnosa djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi.
(2) Žalba protiv rješenja iz stava 1. ovog člana ne zadržava izvršenje rješenja.
(3) Rješenje iz stava 1. ovog člana ostaje na snazi do druge odluke organa starateljstva donesene
usljed bitno promijenjenih okolnosti ili do odluke suda kojom će biti odlučeno o održavanju
ličnih odnosa djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi.
Privremene mjere suda

(1) U toku postupka u bračnim sporovima, sud može po službenoj dužnosti odrediti privremenu
mjeru u pogledu vršenja roditeljskog prava i uređenja ličnih odnosa između djeteta i roditelja sa
kojim dijete ne živi, ako o tim pitanjima ne postoji saglasnost roditelja, a čijim donošenjem
prestaje da važi rješenje organa starateljstva kojim je odlučeno o istom pitanju u postupku
mirenja.
(2) Privremene mjere iz stava 1. ovog člana sud može odrediti i u korist bračnog supružnika po
njegovom prijedlogu.
(3) Žalba protiv rješenja iz stava 1. ovog člana ne zadržava izvršenje rješenja.
(4) Privremena mjera iz st. 1. i 2. ovog člana ostaje na snazi do donošenja druge odluke suda
usljed bitno promijenjenih okolnosti ili do pravosnažnog okončanja postupka o tim pitanjima.
Dejstvo presude o poništenju ili razvodu braka

Ako je pravosnažnom presudom brak poništen ili razveden, ne može se povodom revizije,
prijedloga za ponavljanje postupka ili prijedloga za vraćanje u pređašnje stanje izmijeniti
pravosnažna presuda u dijelu o prestanku braka, bez obzira na to da li je neka od stranaka
zaključila novi brak.
Troškovi postupka

O troškovima postupka u bračnom sporu sud će odlučiti po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o
razlozima pravičnosti.
Primjena odredaba o parničnom postupku

U postupku o bračnom sporu primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim
zakonom nije drugačije određeno.
Hitnost postupka u bračnom sporu

Postupak u bračnom sporu je hitan.

GLAVA VI

ODNOSI RODITELjA I DJECE
1. Prava i dužnosti roditelja i djece
Roditeljsko pravo

(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da se brinu o svom maloljetnom djetetu, odnosno da ga
čuvaju, podižu, vaspitavaju, obrazuju, izdržavaju, zastupaju i upravljaju njegovom imovinom.
(2) Majka i otac su ravnopravni u vršenju roditeljskog prava i dužnosti.
(3) Ako je jedan od roditelja umro ili proglašen za umrlo lice, ili nije poznat, ili mu je oduzeto
roditeljsko pravo, roditeljsko pravo pripada drugom roditelju.
(4) Samohrani roditelj, u smislu ovog zakona, jeste roditelj koji samostalno vrši roditeljsko pravo
nad djetetom čiji je drugi roditelj umro ili je proglašen za umrlo lice ili nije poznat.
Nemogućnost odricanja od roditeljskog prava

Roditelj se ne može odreći roditeljskog prava.

Briga o životu i zdravlju djeteta

Roditelji imaju pravo i dužnost da štite svoje maloljetno dijete i da se brinu o njegovom životu i
zdravlju.
Prava djeteta

(1) Dijete ima pravo na život.
(2) Dijete ima pravo na obezbjeđivanje najboljih mogućih uslova za pravilan razvoj.
(3) Dijete ima pravo na obrazovanje.
(4) Dijete ima pravo na zaštitu od nezakonitog miješanja u njegovu privatnost i porodicu.
(5) Dijete ima pravo da traži zaštitu svojih prava pred nadležnim organom.
Ostala prava djeteta

(1) Dijete ima pravo na posebnog staratelja u slučajevima određenim ovim zakonom.
(2) Dijete ima pravo na zaposlenje koje nije štetno za njegovo zdravlje i njegov razvoj i koje neće
ometati njegovo obrazovanje.
(3) Dijete u porodici ima pravo na zaštitu od svih oblika nasilja, zloupotrebe, zlostavljanja i
zanemarivanja.
(4) U svim pitanjima koja se tiču roditeljskog prava, najbolji interes djeteta je primaran i interesi
djeteta moraju biti zaštićeni uvijek kada su u sukobu sa interesima roditelja i drugih lica koja se
brinu o djetetu ili održavaju lične odnose sa djetetom.
(5) Svako je dužan da poštuje prava djeteta.
Pravo djeteta da živi sa roditeljima

(1) Dijete ima pravo da živi sa roditeljima i da se roditelji o njemu brinu prije svih drugih.
(2) Pravo djeteta da živi sa roditeljima može biti ograničeno samo sudskom odlukom kada je u
odgovarajućem postupku utvrđeno da je to u najboljem interesu djeteta, osim kada je drugačije
propisano zakonom.
Pravo djeteta na lične odnose

(1) Dijete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi.
(2) Zahtjev za održavanje ličnih odnosa djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi mogu podnijeti
taj roditelj i dijete, a o zahtjevu odlučuje sud presudom u parničnom postupku kojom utvrđuje
pravo na održavanje ličnih odnosa, određujući način održavanja ličnih odnosa, a u skladu sa
najboljim interesom djeteta.
(3) Dijete ima pravo da održava lične odnose i sa srodnicima i drugim licima sa kojim ga vezuje
posebna bliskost, ako je to u najboljem interesu djeteta.
(4) Lica iz stava 3. ovog člana imaju pravo da održavaju lične odnose sa djetetom, ako je to u
najboljem interesu djeteta.
(5) Prijedlog za održavanje ličnih odnosa sa djetetom mogu podnijeti lica iz stava 3. ovog člana i
dijete, a o prijedlogu odlučuje sud rješenjem u vanparničnom postupku, kojim određuje način
održavanja ličnih odnosa, a u skladu sa najboljim interesom djeteta.
(6) Roditelj sa kojim dijete živi dužan je da omogući i podstiče održavanje ličnih odnosa djeteta sa
roditeljem sa kojim ne živi i sa licima iz stava 3. ovog člana.
(7) Održavanje ličnih odnosa između djeteta i lica iz st. 1. i 3. ovog člana može se ograničiti ili
zabraniti samo ako je to u najboljem interesu djeteta.
(8) Lični odnosi sa djetetom, u smislu ovog zakona, obuhvataju neposredne i posredne kontakte
sa djetetom.
Uređenje održavanja ličnih odnosa sa djetetom

(1) Održavanje ličnih odnosa između djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi može se urediti na
osnovu sporazuma roditelja maloljetnog djeteta o zajedničkom vršenju roditeljskog prava ili
sporazuma roditelja maloljetnog djeteta o samostalnom vršenju roditeljskog prava.
(2) Ako sud ocijeni da je sporazum iz stava 1. ovog člana u najboljem interesu djeteta, taj
sporazum će unijeti u izreku svoje odluke.
(3) U slučajevima kada po ocjeni suda sporazum roditelja o samostalnom vršenju roditeljskog
prava ili sporazum roditelja o zajedničkom vršenju roditeljskog prava nije u najboljem interesu
djeteta, kao i kada roditelji nisu postigli sporazum o vršenju roditeljskog prava, sud će donijeti
odluku o održavanju ličnih odnosa djeteta i roditelja koji ne vrši roditeljsko pravo, odnosno sa
kojim dijete ne živi.
(4) Roditelji, kao i lica iz člana 86. stav 3. ovog zakona, iz opravdanih razloga mogu zahtijevati od
suda izmjenu odluke o održavanju ličnih odnosa sa djetetom.
Pravo djeteta na slobodno izražavanje mišljenja

(1) Dijete ima pravo na slobodno izražavanje vlastitog mišljenja u skladu sa uzrastom i zrelošću.
(2) U postupku u kojem se odlučuje o svim pitanjima koja se tiču djeteta, sud i nadležni organ
dužan je omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se ne utvrdi da to nije u skladu sa
najboljim interesom djeteta.
(3) Dijete ima pravo da blagovremeno dobije informacije i obavještenja koja su mu potrebna za
zasnivanje vlastitog mišljenja i da blagovremeno dobije savjet o posljedicama mogućeg uvažavanja
njegovog mišljenja, te je u tu svrhu sud i nadležni organ dužan da razmotri da li je dijete dobilo
dovoljno informacija da formira svoje mišljenje i da li je potrebno da se pribave dodatne
informacije od roditelja, usvojilaca, staratelja ili nadležnih ustanova.
(4) Mišljenju djeteta mora se posvetiti dužna pažnja u svim pitanjima koja se tiču djeteta i u svim
postupcima u kojima se odlučuje o pravima i interesima djeteta, u skladu sa djetetovim godinama
i zrelošću.
Postupanje nadležnog organa u vezi sa pravima djeteta na slobodno izražavanje mišljenja

(1) Sud i nadležni organ u upravnom postupku obezbijediće uslove da dijete slobodno izrazi svoje
mišljenje na prikladnom mjestu i u saradnji sa školskim psihologom, stručnim savjetnikom u
sudu, organom starateljstva, porodičnim savjetovalištem ili drugom ustanovom u prisustvu lica,
ako to lice dijete samo odabere.
(2) Sud i nadležni organ dužni su da u svojim odlukama koje se tiču prava i interesa djeteta
navedu da li je djetetu omogućeno da izrazi svoje mišljenje, da konstatuju u čemu se sastoji
mišljenje djeteta i da obrazlože svoj stav prema tom mišljenju.
(3) Ako sud i nadležni organ nisu omogućili djetetu da slobodno izrazi mišljenje, obavezni su da
obrazlože zašto to nije učinjeno.
(4) Dijete ima pravo da putem roditelja ili staratelja bude informisano kako je odlučeno u
postupku u kojem je dijete izrazilo svoje mišljenje.
Zaštita djeteta

(1) Republika Srpska, posredstvom nadležnih organa, dužna je da preduzme sve potrebne mjere
za zaštitu djeteta od svakog oblika zanemarivanja, nasilja i zlostavljanja i od svake vrste
eksploatacije, te u svim aktivnostima koje se tiču djeteta najbolji interes djeteta mora biti prioritet.
(2) Roditelji i ostali članovi porodice ne smiju dijete podvrgavati ponižavajućim postupcima,
duševnom i tjelesnom kažnjavanju, odnosno zlostavljanju.
(3) Ako su roditelji, odnosno onaj roditelj kod kojeg dijete živi zlostavljali dijete ili zanemarili
brigu o djetetu, zanemarili vaspitanje djeteta ili je kod djeteta došlo do poremećaja u vaspitanju,
sud može dijete oduzeti i povjeriti ga drugom roditelju, nekom drugom licu ili odgovarajućoj
ustanovi, ukoliko ne postoji sudska odluka o povjeravanju djeteta.

Izdržavanje djeteta

Roditelji imaju pravo i dužnost da svoju djecu izdržavaju na način i pod uslovima određenim
ovim zakonom.
Obrazovanje djeteta

(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da se brinu o obrazovanju svoje maloljetne djece.
(2) Roditelji su dužni da se brinu o redovnom osnovnom školovanju svoje djece.
(3) Roditelji imaju pravo i dužnost da prema svojim prilikama omoguće dalje školovanje svoje
djece, vodeći računa o njihovim sposobnostima i sklonostima.
Zastupanje djeteta

(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da zastupaju svoju maloljetnu djecu u pravnim poslovima i
postupcima izvan granica poslovne i procesne sposobnosti djeteta.
(2) Ako maloljetnom djetetu treba nešto uručiti ili saopštiti, to se može punovažno učiniti jednom
ili drugom roditelju, a ako roditelji ne žive zajedno, onom roditelju kod koga dijete živi.
(3) Ako roditelji zajednički vrše roditeljsko pravo, zakonskim zastupnikom djeteta smatra se
roditelj kod koga dijete živi.
Poslovna sposobnost djeteta

(1) Dijete koje je navršilo 14 godina života može preduzimati pravne poslove kojima stiče
isključivo prava, pravne poslove kojima ne stiče ni prava ni obaveze i pravne poslove manjeg
značaja, kao i sve ostale pravne poslove uz prethodnu ili naknadnu saglasnost roditelja, odnosno
staratelja.
(2) Dijete koje je navršilo 15 godina života može preduzimati pravne poslove kojima upravlja i
raspolaže svojom imovinom koju je steklo sopstvenim radom, pri čemu je dužno doprinositi za
svoje izdržavanje, vaspitanje i obrazovanje.
(3) Nastupanjem punoljetstva, kao i zaključenjem braka prije punoljetstva uz dozvolu suda, stiče
se potpuna poslovna sposobnost.
(4) Dijete postaje punoljetno kada navrši 18 godina života.
2. Vršenje roditeljskog prava i dužnosti

Zajedničko vršenje roditeljskog prava

(1) Kada žive u zajednici života, roditeljsko pravo roditelji vrše sporazumno.
(2) Kada roditelji ne vode zajednički život, roditeljsko pravo vrše zajednički, ako zaključe
sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i ako sud procijeni da je taj sporazum u
najboljem interesu djeteta.
Privremeno povjeravanje djeteta trećem licu

(1) Ako je to u najboljem interesu djeteta, roditelji ili roditelj koji samostalno vrši roditeljsko
pravo može privremeno povjeriti dijete na zaštitu i vaspitanje trećim licima, uz prethodnu
saglasnost organa starateljstva.
(2) Dijete se ne može povjeriti na zaštitu i vaspitanje licu koje ne može da bude staratelj.
Sporazum roditelja o zajedničkom vršenju roditeljskog prava

(1) Sporazum roditelja o zajedničkom vršenju roditeljskog prava mora sadržavati:
1) saglasnost roditelja da će roditeljska prava i dužnosti obavljati zajednički, međusobnim
sporazumijevanjem, koje mora biti u najboljem interesu djeteta,
2) saglasnost roditelja o tome šta će se smatrati prebivalištem djeteta,
3) saglasnost roditelja o održavanju ličnih odnosa djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi,
4) saglasnost roditelja o visini doprinosa za izdržavanje djeteta koji će uplaćivati onaj roditelj sa
kojim dijete ne živi.
(2) Sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava mora biti sačinjen u pisanoj formi pred
organom starateljstva ili sudom.
(3) Ako sud ocijeni da je sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava u saglasnosti sa
najboljim interesom djeteta, taj sporazum unosi u izreku presude.
Samostalno vršenje roditeljskog prava

(1) U slučaju nesporazuma roditelja o vršenju roditeljskog prava odluku o tome donosi sud,
uzimajući u obzir najbolji interes djeteta.
(2) Dok sud ne donese odluku o vršenju roditeljskog prava, roditeljsko pravo samostalno vrši
onaj roditelj sa kojim dijete živi.
(3) Jedan roditelj samostalno i bez odluke suda vrši roditeljsko pravo kada je drugi roditelj
nepoznat, umro, proglašen za umrlo lice, kada mu je oduzeto roditeljsko pravo, kada mu je
oduzeta poslovna sposobnost ili mu je poslovna sposobnost ograničena u dijelu koji se odnosi na
roditeljsko pravo.
(4) Jedan roditelj samostalno vrši roditeljsko pravo kada roditelji ne žive zajedno, a zaključili su
sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, ali sud taj sporazum nije
prihvatio cijeneći da nije u skladu sa najboljim interesom djeteta.
(5) Jedan roditelj samostalno vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode
zajednički život i kada nisu zaključili sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju
roditeljskog prava.
(6) Jedan roditelj samostalno vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode
zajednički život, ako je sud prihvatio sporazum roditelja o samostalnom vršenju roditeljskog
prava.
Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava

(1) Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava obuhvata saglasnost roditelja o
povjeravanju vršenja roditeljskog prava jednom roditelju, o visini doprinosa za izdržavanje djeteta
od roditelja sa kojim dijete ne živi i o načinu održavanja ličnih odnosa djeteta sa roditeljem sa
kojim ne živi.
(2) Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava mora biti sačinjen u pisanoj formi pred
organom starateljstva ili sudom.
(3) Ako sud ocijeni da je sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava u skladu sa
najboljim interesom djeteta, taj sporazum će unijeti u izreku svoje odluke.
(4) Ako sud ocijeni da sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava nije u skladu sa
najboljim interesom djeteta, odluku o vršenju roditeljskog prava donosi sud.
(5) Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ima pravo i dužnost da izdržava dijete, da sa djetetom
održava lične odnose i da o pitanjima koja bitno utiču na život djeteta odlučuje sporazumno sa
roditeljem koji samostalno vrši roditeljsko pravo.
Predaja djeteta u slučaju smrti roditelja koji je vršio roditeljsko pravo

(1) U slučaju smrti roditelja koji je samostalno vršio roditeljsko pravo, preživjeli roditelj ima pravo
da traži da mu lice kod koga se dijete nalazi preda dijete.
(2) U slučaju spora o predaji djeteta između roditelja i lica kod kojeg se dijete nalazi, sud će, na
osnovu prijedloga i mišljenja organa starateljstva, odlučiti da li će dijete povjeriti na zaštitu i
vaspitanje roditelju, nekom drugom licu ili odgovarajućoj ustanovi.
Ponovno odlučivanje suda

(1) Novu presudu o uređenju vršenja roditeljskog prava i održavanju ličnih odnosa sa djetetom
nadležni sud će donijeti ako to zahtijevaju promijenjene prilike, bez obzira na to koji je sud ranije
odlučivao.
(2) U postupku za uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanje ličnih odnosa, organ
starateljstva ima sva ovlašćenja iz člana 73. ovog zakona.
Pitanja koja bitno utiču na život djeteta

(1) Pitanjima koja bitno utiču na život djeteta, u smislu ovog zakona, smatraju se: obrazovanje
djeteta, promjena ličnog imena, preduzimanje većih medicinskih zahvata nad djetetom, promjena
prebivališta djeteta, izdavanje putnih isprava djetetu i raspolaganje imovinom djeteta velike
vrijednosti.
(2) U slučaju nesaglasnosti između roditelja o pitanjima koja bitno utiču na život djeteta, bez
obzira na to da li roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički ili jedan roditelj samostalno, na zahtjev
jednog od roditelja rješenje o pitanjima koja bitno utiču na život djeteta donosi organ
starateljstva, vodeći računa o najboljem interesu djeteta.
(3) Žalba protiv rješenja iz stava 2. ovog člana ne odlaže izvršenje rješenja.
3. Postupak za uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanja ličnih odnosa sa djetetom
Pokretanje postupka

Postupak u sporu za uređenje vršenja roditeljskog prava i sporu za uređenje održavanja ličnih
odnosa sa djetetom pokreće se tužbom.
Tužba

(1) Tužbu za uređenje roditeljskog prava i uređenje održavanja ličnih odnosa sa djetetom mogu
podnijeti dijete i roditelji djeteta.
(2) Ako između djeteta i njegovog zakonskog zastupnika postoje suprotni interesi, dijete zastupa
poseban staratelj, kojeg imenuje organ starateljstva.
(3) Ako sud procijeni da u sporu za uređenje vršenja roditeljskog prava, u sporu za uređenje
održavanja ličnih odnosa sa djetetom, dijete kao stranka nije zastupano na odgovarajući način,
dužan je da djetetu postavi privremenog zastupnika dok organ starateljstva ne imenuje posebnog
staratelja.
Nalaz i stručno mišljenje

Prije nego što donese odluku o uređenju vršenja roditeljskog prava i uređenju održavanja ličnih
odnosa sa djetetom, sud je dužan da od organa starateljstva zatraži nalaz i stručno mišljenje sa
prijedlogom.
Odluka o vršenju roditeljskog prava i održavanju ličnih odnosa

(1) Ako roditelji nisu zaključili sporazum o samostalnom ili zajedničkom vršenju roditeljskog
prava, ili kada sud procijeni da njihov sporazum nije u najboljem interesu deteta, odluku o vršenju
roditeljskog prava i o održavanju ličnih odnosa sa djetetom donosi sud.
(2) Kada sud donese odluku o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, a dijete se
ne nalazi kod roditelja koji treba da vrši roditeljsko pravo, sud će naložiti da se dijete odmah
preda roditelju koji treba da vrši roditeljsko pravo.
(3) Sud može odlučiti da dijete povjeri na zaštitu i vaspitanje drugom licu ili ustanovi, ako je to
potrebno radi zaštite najboljeg interesa djeteta.
Presuda i sudsko poravnanje

(1) U sporu za uređenje vršenja roditeljskog prava i u sporu za uređenje održavanja ličnih odnosa
sa djetetom ne može se izreći presuda zbog propuštanja, niti presuda na osnovu priznanja ili
presuda na osnovu odricanja.
(2) U sporu iz stava 1. ovog člana stranke ne mogu da zaključe sudsko poravnanje.
(3) O troškovima postupka u sporu za uređenje vršenja roditeljskog prava i u sporu za uređenje
održavanja ličnih odnosa sa djetetom sud će odlučiti po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o
razlozima pravičnosti.
(4) Protiv drugostepene odluke u sporu za uređenje vršenja roditeljskog prava i u sporu za
uređenje održavanja ličnih odnosa između roditelja i djeteta uvijek je dozvoljena revizija.
Sudija u postupku za uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanje ličnih odnosa sa djetetom

U postupku za uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanja ličnih odnosa sa djetetom, po
pravilu, postupa sudija koji ima posebna znanja iz oblasti zaštite prava djeteta.
Primjena odredaba o parničnom postupku

(1) U postupku za uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanje ličnih odnosa sa djetetom
primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije
određeno.
(2) U postupku za uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanja ličnih odnosa sa djetetom, sud
može odrediti privremene mjere iz člana 75. ovog zakona.
4. Mjere organa starateljstva za zaštitu prava djeteta
Dužnosti organa starateljstva

(1) Organ starateljstva dužan je da preduzima potrebne mjere radi zaštite ličnih i imovinskih
prava i interesa djeteta.
(2) Ako to interesi djeteta zahtijevaju, organ starateljstva će pružiti pomoć roditeljima u sređivanju
njihovih socijalnih, materijalnih i ličnih prilika i odnosa ili ih uputiti u odgovarajuće savjetovalište.
Mjere zaštite ličnih i imovinskih prava i interesa djeteta

Mjere zaštite ličnih i imovinskih prava i interesa djeteta su: upozorenje, nadzor nad vršenjem
roditeljskog prava, pojačan nadzor nad vršenjem roditeljskog prava, izdvajanje djeteta iz porodice
i zaštita imovinskih prava i interesa djeteta.
Upozorenje

(1) Organ starateljstva je ovlašćen da usmeno ili u pisanoj formi upozori roditelje na propuste u
vršenju roditeljskog prava koji su se dogodili jednom ili se događaju rijetko, a nastale posljedice za
razvoj djeteta su blaže prirode.
(2) Upozorenjem iz stava 1. ovog člana, organ starateljstva može roditelje uputiti na zdravstvene,
obrazovne i druge stručne programe i usluge za podršku roditeljstvu i pravilnom vaspitanju
djeteta.
(3) Upozorenju iz stava 1. ovog člana prethodi savjetovanje, o čemu se sačinjava službena
zabilješka.
Nadzor nad vršenjem roditeljskog prava

(1) Ukoliko organ starateljstva utvrdi da roditelji nisu u stanju samostalno vršiti roditeljsko pravo
u cjelini ili djelimično, zbog okolnosti nastalih na strani roditelja ili djeteta, a što za posljedicu ima
ugrožavanje razvoja djeteta, roditeljima određuje nadzor nad vršenjem roditeljskog prava.
(2) Mjeru iz stava 1. ovog člana organ starateljstva odrediće samo ako život i zdravlje djeteta u
porodici nisu ugroženi.
(3) Rješenje o mjeri nadzora nad vršenjem roditeljskog prava obavezno sadrži cilj određivanja
mjere, vrijeme trajanja mjere, ime stručnog radnika organa starateljstva voditelja mjere, kao i
upozorenje roditeljima o dužnosti saradnje sa organom starateljstva.
(4) Rješenje iz stava 3. ovog člana može sadržavati preporuku roditeljima i djetetu da zatraže
odgovarajuće liječenje u zdravstvenoj ustanovi, tretman u ustanovi socijalne zaštite ili drugoj
odgovarajućoj ustanovi ili uključivanje u odgovarajući psihosocijalni program podrške.
(5) Na osnovu rješenja iz stava 3. ovog člana, organ starateljstva će najkasnije u roku od 15 dana
od dana donošenja rješenja izraditi plan i program sprovođenja mjere nadzora nad vršenjem
roditeljskog prava.
(6) Organ starateljstva, roditelji i dijete međusobno sarađuju u postizanju dogovora o načinu rada
i sadržaju mjere.
(7) O žalbi protiv rješenja iz stava 3. ovog člana odlučuje Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite.
(8) Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
Sadržaj nadzora nad vršenjem roditeljskog prava

(1) Za vrijeme trajanja nadzora nad vršenjem roditeljskog prava stručni radnik organa starateljstva
voditelj mjere će obilaziti porodicu i savjetima i drugim odgovarajućim metodama i mjerama
socijalnog rada pružati podršku roditeljima u vršenju roditeljskog prava u skladu sa planom i
programom sprovođenja mjere.
(2) Stručni radnik organa starateljstva voditelj mjere jednom mjesečno sačinjava izvještaj o
sprovođenju mjere, te sačinjava i završni izvještaj o sprovođenju mjere u roku od 15 dana prije
isteka roka na koji je mjera određena.
(3) Ukoliko roditelji nisu pokazali spremnost na saradnju ili ako završni izvještaj pokazuje da cilj
mjere tokom njenog trajanja nije postignut, organ starateljstva razmatra druge mjere radi zaštite
ličnih prava i interesa djeteta u roku od 15 dana od dana isteka roka na koji je mjera određena.
(4) Organ starateljstva je dužan roditelje i dijete upoznati sa završnim izvještajem, stručnom
procjenom i potrebom preduzimanja drugih odgovarajućih mjera za zaštitu ličnih prava i interesa
djeteta.
(5) Izuzetno od stava 4. ovog člana, dijete se neće upoznati sa završnim izvještajem, stručnom
procjenom i potrebom preduzimanja drugih odgovarajućih mjera za zaštitu ličnih prava i interesa
djeteta ako bi to imalo posljedice za njegovo zdravlje i razvoj.
Trajanje nadzora nad vršenjem roditeljskog prava

(1) Mjera nadzora nad vršenjem roditeljskog prava određuje se u neprekidnom trajanju od šest
mjeseci do godinu dana, a može se odrediti uvijek kada postoje opravdani razlozi, bez obzira na
vrstu prethodno određene mjere.
(2) Mjera nadzora nad vršenjem roditeljskog prava može se produžiti ako za to postoje opravdani
razlozi.
(3) Organ starateljstva dužan je da prije isteka roka od godinu dana od dana prestanka mjere
nadzora nad vršenjem roditeljskog prava procijeni porodične prilike i o tome sačini izvještaj.
Pojačan nadzor nad vršenjem roditeljskog prava

(1) Organ starateljstva će roditeljima odrediti mjeru pojačanog nadzora nad vršenjem roditeljskog
prava ako je utvrđeno da postoji ugroženost djetetovog razvoja većeg intenziteta i trajanja, a
roditelji su:
1) pokazali spremnost i sposobnost da u kraćem vremenu promijene svoje ponašanje kako bi se
spriječilo izdvajanje djeteta iz porodice,
2) pokazali spremnost da poštuju jasna uputstva i omogućiti nesmetan nadzor nad brigom o
djetetu.
(2) Mjeru iz stava 1. ovog člana organ starateljstva će odrediti samo ako život i zdravlje djeteta u
porodici nisu ugroženi.
Sadržaj pojačanog nadzora nad vršenjem roditeljskog prava

(1) Na odlučivanje o mjeri pojačanog nadzora nad vršenjem roditeljskog prava, sadržaj rješenja o
određivanju mjere, dužnosti stručnog radnika organa starateljstva voditelja mjere i organa
starateljstva, kao i na pravo žalbe, shodno se primjenjuju odredbe čl. 113. i 114. ovog zakona.
(2) Rješenjem o mjeri pojačanog nadzora nad vršenjem roditeljskog prava roditeljima se određuju
češće posjete i pojačana pomoć stručnog radnika organa starateljstva voditelja mjere, jasna
uputstva i posljedice koje mogu nastupiti zbog nepoštovanja uputstava i odbijanja saradnje sa
organom starateljstva.
Trajanje pojačanog nadzora nad vršenjem roditeljskog prava

(1) Pojačan nadzor nad vršenjem roditeljskog prava određuje se u trajanju od tri do šest mjeseci, u
zavisnosti od razloga zbog kojih je određen.
(2) Pojačan nadzor nad vršenjem roditeljskog prava može se odrediti više puta ukoliko nastupe
pozitivne promjene na strani roditelja i napredak na strani djeteta, ali najduže u uzastopnom
trajanju do godinu dana.
(3) Organ starateljstva dužan je da prije isteka roka od godinu dana od dana prestanka mjere
pojačanog nadzora nad vršenjem roditeljskog prava procijeni porodične prilike i o tome sačini
izvještaj.
Privremeno izdvajanje djeteta iz porodice po odluci organa starateljstva

(1) O izdvajanju djeteta iz porodice u slučaju ugroženosti života i zdravlja djeteta odlučuje sud, na
prijedlog organa starateljstva.
(2) Ukoliko postoji neposredna opasnost za život i zdravlje djeteta koji se mogu zaštititi samo
izdvajanjem djeteta iz okruženja u kome živi, organ starateljstva će privremeno odlučiti o
izdvajanju djeteta od roditelja ili lica kod koga se dijete nalazi i podnijeti sudu prijedlog za
izdvajanje djeteta iz porodice.
(3) Rješenjem o privremenom izdvajanju djeteta iz porodice organ starateljstva će odlučiti o
zbrinjavanju djeteta kod drugog lica, u hraniteljskoj porodici, ustanovi socijalne zaštite ili drugoj
ustanovi.
(4) Rješenje o privremenom izdvajanju djeteta organ starateljstva donosi po službenoj dužnosti.
(5) O žalbi protiv rješenja organa starateljstva iz stava 3. ovog člana odlučuje Ministarstvo zdravlja
i socijalne zaštite.
(6) Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
(7) Privremeno izdvajanje djeteta iz porodice o kome je odlučio organ starateljstva traje dok sud
ne odluči o tome.
Izdvajanje djeteta iz porodice po odluci suda

(1) Organ starateljstva dužan je da u roku od tri dana od dana donošenja rješenja o privremenom
izdvajanju djeteta iz porodice podnese sudu obrazložen prijedlog za izdvajanje djeteta iz porodice
i zbrinjavanje djeteta kod drugog lica, u hraniteljskoj porodici, ustanovi socijalne zaštite ili drugoj
ustanovi.
(2) Sud u vanparničnom postupku odlučuje o izdvajanju djeteta iz porodice i istom odlukom
ovlašćuje organ starateljstva da izvrši izbor lica, hraniteljske porodice, ustanove socijalne zaštite ili
druge ustanove u koju će dijete biti smješteno.
(3) Organ starateljstva dužan je da svakih šest mjeseci ispita svoju odluku o izboru lica,
hraniteljske porodice, ustanove socijalne zaštite ili druge ustanove u koju je dijete smješteno,
odnosno da sudu predloži vraćanje djeteta u njegovu porodicu ako smatra da je to u najboljem
interesu djeteta.
(4) Kada prestanu da postoje razlozi zbog kojih je dijete izdvojeno iz svoje porodice, roditelji,
usvojilac i organ starateljstva imaju pravo da predlože sudu stavljanje van snage odluke o
izdvajanju djeteta iz porodice.

Zaštita imovinskih prava i interesa djeteta

(1) Organ starateljstva može, u svako doba, od roditelja zahtijevati polaganje računa o upravljanju
imovinom djeteta.
(2) Organ starateljstva može zahtijevati da sud u vanparničnom postupku, radi zaštite imovinskih
interesa djeteta, dozvoli mjere obezbjeđenja na imovini roditelja.
(3) Organ starateljstva može, radi zaštite imovinskih interesa djeteta, zahtijevati da sud u
vanparničnom postupku odluči da se roditelji u pogledu upravljanja imovinom djeteta stave u
položaj staratelja.
Princip najmanjeg posezanja

(1) Pri izboru odgovarajuće mjere staranja organ starateljstva će uzeti u obzir uzrast djeteta,
njegovu psihofizičku razvijenost, psihička svojstva, sklonosti i navike, dotadašnje vaspitanje i
odgajanje, porodične i socijalne uslove u kojima je živio i druge relevantne okolnosti.
(2) Pri izboru odgovarajuće mjere organ starateljstva vodiće računa o poštovanju principa
najmanjeg posezanja (ide se od blaže mjere ka strožoj mjeri).
5. Produženje roditeljskog prava i dužnosti
Razlozi za produženje roditeljskog prava

(1) Sud može u vanparničnom postupku po zahtjevu roditelja, usvojioca ili organa starateljstva
odlučiti da se roditeljsko pravo produži i poslije punoljetstva djeteta, ako dijete zbog tjelesnog ili
duševnog nedostatka nije sposobno da se samo brine o sebi i o svojim pravima i interesima.
(2) Kada prestanu razlozi zbog kojih je roditeljsko pravo bilo produženo, sud će na zahtjev
roditelja, odnosno usvojioca ili organa starateljstva odlučiti o prestanku roditeljskog prava.
6. Oduzimanje roditeljskog prava i dužnosti
Razlozi za oduzimanje roditeljskog prava

(1) Roditelju koji zloupotrebljava roditeljsko pravo i grubo zanemaruje dužnosti iz roditeljskog
prava sud će u vanparničnom postupku oduzeti roditeljsko pravo.
(2) Roditelj zloupotrebljava roditeljska prava i dužnosti ako:
1) sprovodi fizičko ili psihičko nasilje nad djetetom,
2) seksualno iskorišćava dijete,
3) eksploatiše dijete prisiljavajući ga da pretjerano radi ili da obavlja rad neprimjeren njegovom
uzrastu,
4) ga podstiče na vršenje krivičnih djela,
5) djetetu dozvoljava upotrebu alkoholnog pića, droge ili drugih opojnih supstanci ili ga na to
navodi,
6) navodi dijete na bilo koji oblik društveno neprihvatljivog ponašanja,
7) na bilo koji drugi način grubo krši prava djeteta.
(3) Roditelj grubo zanemaruje roditeljske dužnosti i prava ako:
1) napusti dijete,
2) ne brine duže od mjesec dana o djetetu s kojim ne živi,
3) ne održava lične odnose sa djetetom sa kojim ne živi, odnosno ako sprečava održavanje ličnih
odnosa između djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi,
4) u roku od godinu dana ne stvori uslove za zajednički život s djetetom koje je smješteno u
drugu porodicu ili ustanovu, a za to nema nikakav opravdan razlog,
5) ne izvršava obavezu izdržavanja djeteta u trajanju dužem od tri mjeseca uzastopno ili više od
tri mjeseca u posljednjih godinu dana,
6) je zanemario brigu o osnovnim životnim potrebama djeteta s kojim živi ili se ne pridržava
mjera koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio nadležni organ.
(4) Sud može roditeljsko pravo vratiti roditelju ako prestane razlog zbog kojeg mu je to pravo
oduzeto, osim u slučaju kada je roditeljsko pravo oduzeto zbog izvršenja krivičnog djela protiv
polnog integriteta djeteta pravosnažnom odlukom suda.
Postupak oduzimanja roditeljskog prava

(1) Postupak radi oduzimanja roditeljskog prava pokreće organ starateljstva, roditelj, odnosno
usvojilac.
(2) Organ starateljstva dužan je da pokrene postupak za oduzimanje roditeljskog prava i u slučaju
kada na bilo koji način sazna da postoje okolnosti iz člana 124. st. 1. i 2. ovog zakona.
(3) Odlukom kojom sud odlučuje o oduzimanju roditeljskog prava može odlučiti o smještaju
djeteta i povjeravanju na zaštitu i vaspitanje drugom licu ili ustanovi, ako je to potrebno radi
zaštite najboljeg interesa djeteta.
(4) Pravosnažna odluka o oduzimanju i vraćanju roditeljskog prava dostavlja se nadležnom
matičaru, a ukoliko dijete ima neko pravo na nepokretnostima, odluka se dostavlja radi upisa u
javnu evidenciju o nepokretnostima i pravima na njima.
Prestanak roditeljskog prava

(1) Roditeljsko pravo prestaje kada dijete postane punoljetno ili kada prije punoljetstva zaključi
brak uz dozvolu suda.
(2) Dijete postaje punoljetno kada navrši 18 godina života.
7. Utvrđivanje očinstva i materinstva
Porijeklo djeteta

(1) Djetetova majka je žena koja ga je rodila.
(2) Ocem djeteta rođenog u braku ili u periodu do 300 dana po prestanku braka smatra se muž
majke djeteta.
(3) Ocem djeteta koje je rođeno van braka smatra se lice koje dijete prizna za svoje ili čije je
očinstvo utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom.
(4) Ako je dijete rođeno u kasnijem braku majke, ali prije isteka roka od 270 dana po prestanku
njenog prethodnog braka, ocem će se smatrati muž majke iz prethodnog braka, osim ako muž
majke iz kasnijeg braka sa njenim pristankom prizna dijete za svoje.
(5) Ako bračni supružnik majke iz kasnijeg braka ospori svoje očinstvo, ocem djeteta smatra se
muž majke iz prethodnog braka.
Izjašnjenje majke o ocu djeteta

(1) Čim sazna za rođenje djeteta van braka, matičar je dužan da pozove majku da se izjasni ko je
otac djeteta i da o tome obavijesti organ starateljstva.
(2) Izjavu iz stava 1. ovog člana majka može dati i bez poziva matičara.
(3) Ako se majka izjasni o tome ko je otac djeteta, organ starateljstva će pozvati to lice da izjavi da
li je otac djeteta.
Izjašnjenje lica koje je majka označila kao oca djeteta

(1) Ako lice iz člana 128. stav 3. ovog zakona izjavi na zapisnik pred organom starateljstva,
matičarem ili u notarski obrađenoj ispravi da je otac djeteta, matičar će ga upisati kao oca djeteta
u matičnu knjigu rođenih i o upisu obavijestiti majku djeteta.
(2) Ako lice iz stava 1. ovog člana izjavi da nije otac djeteta ili u roku od 30 dana od dana
dostavljanja poziva ne dâ nikakvu izjavu, matičar će o tome obavijestiti majku djeteta.
Priznanje očinstva

(1) Očinstvo se može priznati pred matičarem, organom starateljstva, sudom ili notarom.
(2) Organ pred kojim je dato ovo priznanje dužan je da bez odlaganja zapisnik dostavi matičaru
matičnog područja mjesta rođenja djeteta za upis djeteta u matičnu knjigu rođenih.
(3) Priznanje očinstva može biti učinjeno i u testamentu.
Priznanje očinstva preko punomoćnika

(1) Izjava o priznanju očinstva pred organima navedenim u članu 130. stav 1. ovog zakona može
se dati i preko punomoćnika.
(2) Punomoć mora biti ovjerena, odnosno u formi notarski obrađene isprave kada se očinstvo
priznaje pred notarom i sadržavati izričito uputstvo punomoćniku da dâ izjavu o priznavanju
očinstva određenog djeteta koje je rodila određena žena.
Priznanje očinstva od strane starijeg maloljetnika

Očinstvo može priznati i maloljetnik ako je stariji od 16 godina, kao i lice kome je ograničena
poslovna sposobnost, ako su ta lica sposobna da shvate prirodu i značenje izjave o priznavanju
očinstva.
Priznanje očinstva prije rođenja djeteta

(1) Očinstvo se može priznati i prije rođenja djeteta.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana priznanje očinstva proizvodi pravno dejstvo ako se dijete rodi
živo.
Priznanje očinstva poslije smrti djeteta

(1) Očinstvo djeteta može se priznati i poslije smrti djeteta, ali samo ako je ono ostavilo
potomstvo.
(2) Pod uslovima iz stava 1. ovog člana, lica ovlašćena ovim zakonom za podnošenje tužbe za
utvrđivanje očinstva mogu tužbom zahtijevati da se utvrdi očinstvo umrlog djeteta.
Saglasnost majke sa priznanjem očinstva

(1) Priznanje očinstva upisuje se u matičnu knjigu rođenih ako se majka s priznanjem saglasi.
(2) Saglasnost iz stava 1. ovog člana mora biti data pred matičarem, organom starateljstva ili
sudom, u javnoj ili u ovjerenoj ispravi ili pred notarom u formi notarski obrađene isprave.
(3) Ako se majka prethodno izjasnila da je otac djeteta lice koje je priznalo očinstvo, ta će se
izjava smatrati njenom saglasnošću.
Izjašnjenje majke na izjavu o priznanju očinstva

Ako se majka nije koristila mogućnošću iz člana 128. stav 3. ovog zakona, matičar će je pozvati da
se o tome izjasni u roku od 30 dana nakon što primi obavještenje da je određeno lice priznalo
očinstvo.
Saglasnost starijeg maloljetnika sa priznanjem očinstva

(1) Ako je dijete starije od 16 godina, potrebna je i njegova saglasnost s priznanjem očinstva.
(2) Saglasnost iz stava 1. ovog člana se daje na način propisan u članu 130. stav 1. ovog zakona.
(3) Ako je dijete mlađe od 16 godina ili starije od 16 godina, a trajno je nesposobno za
rasuđivanje, a majka više nije živa, ili je proglašena umrlom, ili joj je potpuno oduzeta poslovna
sposobnost, izjavu o saglasnosti s priznanjem očinstva daje staratelj djeteta uz prethodnu
saglasnost organa starateljstva.
Uskraćivanje saglasnosti sa priznanjem očinstva

(1) Ako se majka ili dijete starije od 16 godina, odnosno staratelj djeteta, kada je njihova
saglasnost potrebna, ne saglase s priznanjem očinstva ili se ne izjasne o tome u roku od 30 dana
po prijemu obavještenja o priznanju, lice koje je priznalo dijete za svoje može tužbom tražiti da
sud utvrdi njegovo očinstvo.
(2) Tužba se može podnijeti u roku od tri godine od dana prijema obavještenja o nesaglasnosti
lica iz stava 1. ovog člana.

Neopozivost izjave o priznanju očinstva i saglasnosti sa priznanjem očinstva

(1) Priznanje očinstva je neopozivo.
(2) Saglasnost sa priznanjem očinstva je neopoziva.
Osporavanje ranije priznatog očinstva

(1) Lice koje je priznalo očinstvo, a kasnije sazna za okolnosti koje bi isključivale njegovo
očinstvo, može očinstvo osporavati tužbom.
(2) Tužba iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od godinu dana od dana saznanja za
okolnosti koje bi isključivale očinstvo, a najkasnije u roku od pet godina od dana davanja izjave o
priznavanju očinstva.

(prestalo da važi)
Tužba djeteta za utvrđivanje očinstva

Tužbu radi utvrđivanja očinstva dijete može podnijeti bez obzira na godine života.
Tužba majke za utvrđivanje očinstva

Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti majka do navršenih 18 godina života djeteta.
Tužba organa starateljstva za utvrđivanje očinstva

U slučaju kad je majka označila određeno lice za oca djeteta pred matičarem, a kasnije,
zanemarujući interese djeteta, ne pokrene postupak za utvrđivanje očinstva u roku od godinu
dana od dana rođenja djeteta, organ starateljstva može tužbom pokrenuti postupak za utvrđivanje
očinstva najkasnije do navršene dvije godine života djeteta.
Utvrđivanje materinstva

Odredbe ovog zakona o utvrđivanju očinstva shodno se primjenjuju i na utvrđivanje materinstva.
8. Osporavanje očinstva i materinstva

Osporavanje očinstva od strane muža majke djeteta

(1) Muž može osporavati očinstvo djeteta koje je rodila njegova žena za vrijeme trajanja braka ili
prije isteka 300 dana od dana prestanka braka, ako smatra da mu nije otac.
(2) Ako je mužu potpuno oduzeta poslovna sposobnost, tužbu radi osporavanja njegovog
očinstva može podnijeti njegov staratelj, uz prethodnu saglasnost organa starateljstva.
Rok za tužbu

Tužba radi osporavanja očinstva iz člana 145. ovog zakona može se podnijeti u roku od šest
mjeseci od dana saznanja za činjenicu na osnovu koje se može zaključiti da tužilac nije otac
djeteta, ali najkasnije do navršenih deset godina života djeteta.
Prava nasljednika muža da nastave započeti postupak

(1) U slučaju iz člana 145. ovog zakona, nasljednici muža nisu ovlašćeni da podnesu tužbu radi
osporavanja očinstva, ali mogu nastaviti započeti postupak.
(2) Nasljednici muža mogu nastaviti već započeti postupak u roku od šest mjeseci od časa smrti
muža.
(3) Po isteku roka iz stava 2. ovog člana, sud će obustaviti postupak.
Osporavanje očinstva od strane majke djeteta

(1) Majka može osporavati da je otac njenog djeteta lice koje se po ovom zakonu smatra ocem
djeteta.
(2) Tužba iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana rođenja djeteta.
Osporavanje očinstva od strane djeteta

(1) Dijete može osporavati da mu je otac lice koje se po ovom zakonu smatra njegovim ocem,
osim u slučaju kada je očinstvo utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom.
(2) Tužbu iz stava 1. ovog člana dijete može podnijeti bez obzira na godine života.
Osporavanje očinstva od strane lica koje sebe smatra ocem djeteta

(1) Lice koje sebe smatra ocem djeteta rođenog van braka može osporavati očinstvo drugog lica
koje je to dijete priznalo za svoje, ako istovremeno traži da se utvrdi njegovo očinstvo.
(2) Tužba iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od godinu dana od dana upisa
osporenog očinstva u matičnu knjigu.
(3) Lice koje sebe smatra ocem djeteta rođenog u braku može osporavati očinstvo muškarcu koji
se prema ovom zakonu smatra ocem djeteta, ako istovremeno traži da se utvrdi njegovo očinstvo.
(4) Tužba radi osporavanja očinstva iz stava 3. ovog člana može se podnijeti u roku od šest
mjeseci od dana saznanja za činjenicu na osnovu koje se može zaključiti da je to lice otac djeteta,
ali najkasnije do navršenih deset godina života djeteta.
Zabrana osporavanja očinstva

Ne može se osporavati očinstvo poslije smrti djeteta.
Osporavanje materinstva

Odredbe ovog zakona o osporavanju očinstva shodno se primjenjuju i na osporavanje
materinstva.
9. Utvrđivanje i osporavanje očinstva djece začete postupcima biomedicinski potpomognute
oplodnje
Zabrana utvrđivanja očinstva

Ne može se utvrđivati očinstvo djeteta koje je začeto postupcima biomedicinski potpomognute
oplodnje.
Osporavanje očinstva od strane muža majke djeteta

(1) Muž može osporavati očinstvo djeteta koje je rodila njegova žena ako je do začeća
biomedicinski potpomognutom oplodnjom došlo sjemenom drugog muškarca bez njegove
saglasnosti.
(2) Tužba radi osporavanja očinstva u slučaju iz stava 1. ovog člana podnosi se u roku od šest
mjeseci od dana saznanja za začeće djeteta postupcima biomedicinski potpomognutom
oplodnjom, a najkasnije do navršenih pet godina života djeteta.
10. Postupak u sporovima radi utvrđivanja i osporavanja očinstva i materinstva
Stranke u postupku

(1) Postupak u sporovima za utvrđivanje, odnosno osporavanje očinstva i materinstva pokreće se
tužbom.
(2) Stranke u sporu za utvrđivanje očinstva su lice čije se očinstvo utvrđuje, dijete i majka djeteta.
(3) Stranke u sporu o osporavanju očinstva su: lice koje se po ovom zakonu smatra ocem djeteta,
dijete i majka djeteta.
(4) Kada treće lice osporava očinstvo licu koje je dijete priznalo za svoje, stranke u sporu su: lice
koje osporava očinstvo, lice čije se očinstvo osporava, dijete i majka djeteta.
(5) Ako tuženi u sporu o materinstvu i očinstvu nije više živ, tužba se podnosi protiv njegovih
nasljednika.
Odbacivanje tužbe

(1) Ako tužbom za utvrđivanje, odnosno za osporavanje očinstva nisu kao tužilac ili kao tuženi
obuhvaćene sve stranke u sporu, sud će pozvati tužioca da dopuni tužbu tako što će navesti i
stranku koja tužbom nije obuhvaćena.
(2) Ako tužilac u roku koji je sud odredio ne postupi na način iz stava 1. ovog člana, tužba će se
odbaciti.
(3) Ako tužbu za utvrđivanje, odnosno za osporavanje očinstva podnese lice koje za to nije
ovlašćeno ovim zakonom, tužba će se odbaciti.
Suparničari

(1) Stranke koje podnose tužbu radi utvrđivanja, odnosno osporavanja očinstva, odnosno protiv
kojih je upravljen tužbeni zahtjev jedinstveni su suparničari.
(2) Ako je tužbu za utvrđivanje, odnosno osporavanje očinstva podnijelo ovlašćeno lice u
zakonskom roku, tužbi se, kao suparničar, može pridružiti i lice kome je istekao rok za
podnošenje tužbe.
Zastupanje djeteta

(1) Ako dijete i roditelj koji po zakonu zastupa dijete zajedno podnose tužbu za utvrđivanje ili
osporavanje očinstva, odnosno ako su tuženi istom tužbom, taj će roditelj zastupati dijete i u
parnici, ali organ starateljstva može djetetu postaviti posebnog staratelja ako između djeteta i
roditelja u toj parnici postoje suprotni interesi.
(2) Ako su dijete i roditelj koji po zakonu zastupa dijete, u parnici u suprotnim stranačkim
ulogama tužioca i tuženog, organ starateljstva postaviće djetetu posebnog staratelja.
Posebna pravila postupka

(1) U postupku u sporovima radi utvrđivanja, odnosno osporavanja očinstva i materinstva
isključena je javnost.
(2) U sporovima za utvrđivanje ili osporavanje očinstva ili materinstva ne može se donijeti
presuda zbog propuštanja ni presuda na osnovu priznanja, niti se može zaključiti sudsko
poravnanje.
(3) U parnicama za utvrđivanje ili osporavanje očinstva ili materinstva odricanje od tužbenog
zahtjeva ima isto pravno dejstvo kao i povlačenje tužbe.
Troškovi postupka

O troškovima postupka u parnicama radi utvrđivanja, odnosno osporavanja očinstva ili
materinstva sud će odlučiti po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o razlozima pravičnosti.
Privremene mjere

(1) U postupku za utvrđivanje, odnosno osporavanje očinstva ili materinstva, sud može po
službenoj dužnosti odrediti privremene mjere radi zaštite, smještaja i izdržavanja djece.
(2) Žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri ne zadržava izvršenje rješenja.
(3) Sud je dužan da presudom u sporu o materinstvu i očinstvu odluči o vršenju roditeljskog
prava, izdržavanju maloljetnog djeteta i održavanju ličnih odnosa između djeteta i roditelja sa
kojim dijete ne živi.
Primjena pravila parničnog postupka

(1) Protiv drugostepene odluke u sporovima radi utvrđivanja i osporavanja očinstva i materinstva
uvijek je dozvoljena revizija.
(2) U postupku za utvrđivanje i osporavanje očinstva ili materinstva primjenjuju se odredbe
Zakona o parničnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

GLAVA VII

USVOJENjE
1. Pojam i oblici usvojenja

Pojam usvojenja

Usvojenje je poseban oblik porodičnopravne zaštite djeteta bez roditelja ili bez odgovarajućeg
roditeljskog staranja kojim se, na osnovu odluke organa starateljstva, zasniva roditeljski, odnosno
srodnički odnos.
Oblici usvojenja

Usvojenje može biti potpuno i nepotpuno.
Pravo na saznanje porijekla

(1) Dijete ima pravo da zna da je usvojeno, u skladu sa svojim uzrastom i zrelošću.
(2) Službeno lice organa starateljstva upoznaće buduće usvojioce s tim da imaju obavezu da
djetetu saopšte istinu o njegovom porijeklu, vodeći računa o djetetovom uzrastu i zrelosti.
2. Uslovi za zasnivanje usvojenja
Korisnost usvojenja za usvojenika

Usvojenje se može zasnovati samo ako je korisno za usvojenika.
Porodični status usvojenika

Usvojiti se može dijete:
1) koje nema žive roditelje,
2) čiji roditelji nisu poznati ili je nepoznato njihovo boravište najmanje godinu dana, a u tom
periodu se ne brinu za dijete,
3) čiji su roditelji pred nadležnim organom starateljstva pristali da njihovo dijete bude usvojeno.
Najmanja uzrasna dob usvojenika

Dijete ne može biti usvojeno prije nego što navrši tri mjeseca života.
Smetnje za usvojenje

(1) Ne može se usvojiti krvni srodnik u pravoj liniji, ni rođeni brat ili sestra, odnosno sestra ili
brat po ocu ili majci.
(2) Staratelj ne može usvojiti svog štićenika dok ga organ starateljstva ne razriješi dužnosti
staratelja.
Pristanak roditelja

(1) Za zasnivanje usvojenja potreban je pristanak oba roditelja djeteta, ako dijete ima roditelje.
(2) Pristanak roditelja mora biti izričit u odnosu na oblik usvojenja.
(3) Roditelj daje pristanak za zasnivanje usvojenja sa označavanjem ili bez označavanja usvojilaca.
(4) Roditelj može opozvati pristanak za zasnivanje usvojenja u roku od 30 dana od dana kada je
dao pristanak.
(5) Pravom iz stava 4. ovog člana roditelj se može koristiti samo jednom.
Saglasnost staratelja usvojenika

Ako je dijete pod starateljstvom, saglasnost za usvojenje daje njegov staratelj.
Lična svojstva usvojilaca

(1) Usvojiti može samo lice za koje je utvrđeno da ima lična svojstva na osnovu kojih se može
zaključiti da će roditeljsko pravo vršiti u najboljem interesu djeteta.
(2) Usvojiti ne može:
1) lice kome je oduzeto roditeljsko pravo,
2) lice kome je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost,
3) lice koje ne pruža dovoljno jemstva da će usvojenika podizati i vaspitati tako da bude koristan
član društvene zajednice,
4) lice upisano u Registar lica pravosnažno osuđenih za krivična djela seksualne zloupotrebe i
iskorišćavanja djece,
5) lice koje je duševno bolesno ili slaboumno, odnosno koje boluje od druge bolesti koja može
dovesti u opasnost zdravlje ili život usvojenika.
(3) Usvojiti ne može ni lice kod čijeg se bračnog supružnika ili vanbračnog partnera stiče neka od
okolnosti iz stava 2. ovog člana.
Priprema usvojilaca

(1) Usvojiti može samo lice koje je pripremljeno za usvojenje po posebnom programu pripreme
za usvojenje, osim kada usvaja bračni ili vanbračni partner roditelja djeteta.
(2) Priprema za usvojenje obavlja se tokom procjene opšte podobnosti usvojilaca, ali obavezno
prije donošenja stručnog mišljenja o opštoj podobnosti za usvojenje.
(3) Program pripreme za usvojenje donosi ministar zdravlja i socijalne zaštite.
Državljanstvo usvojilaca

(1) Usvojilac može biti samo državljanin Bosne i Hercegovine.
(2) Usvojilac može biti i strani državljanin, ako za to postoje naročito opravdani razlozi,
pogotovo ako se za određeno dijete ne mogu pronaći usvojioci među domaćim državljanima.
(3) Za usvojenje iz stava 2. ovog člana potrebna je saglasnost Ministarstva zdravlja i socijalne
zaštite.
Razlika u godinama između usvojenika i usvojilaca

(1) Usvojiti može samo lice koje je starije od usvojenika najmanje 18 godina.
(2) Kada je usvojilac bračni supružnik ili vanbračni partner roditelja djeteta koje se usvaja, razlika
u godinama između usvojioca i usvojenika može biti manja od 18 godina.
(3) Ako bračni supružnici ili vanbračni partneri zajednički usvajaju isto dijete, mogu ga usvojiti i
ako uslov iz stava 1. ovog člana ispunjava samo jedno od njih.
(4) Ako bračni supružnici ili vanbračni partneri usvajaju djecu koja su sestra i brat, ili brat i sestra
po majci ili ocu, usvojiti mogu i ako jedno od njih ispunjava uslov iz stava 1. ovog člana samo u
odnosu na jedno dijete.
3. Posebni uslovi za zasnivanje nepotpunog usvojenja
Maloljetstvo usvojenika

(1) Nepotpuno se može usvojiti maloljetno dijete.
(2) Ne može se usvojiti maloljetno dijete koje je steklo potpunu poslovnu sposobnost u skladu sa
odredbama ovog zakona.
Pristanak usvojenika

(1) Za usvojenje djeteta starijeg od deset godina koje je sposobno da shvati značenje usvojenja
potreban je njegov pristanak.
(2) Pristanak za zasnivanje usvojenja dijete daje bez prisustva roditelja i budućih usvojilaca.
(3) Dijete može opozvati pristanak za zasnivanje usvojenja do pravosnažnosti rješenja o
zasnivanju usvojenja.
Kada nije potreban pristanak roditelja usvojenika

Za zasnivanje nepotpunog usvojenja nije potreban pristanak roditelja djeteta:
1) kome je oduzeto roditeljsko pravo,
2) kome je oduzeta poslovna sposobnost.
Bračni ili vanbračni status usvojilaca

(1) Nepotpuno mogu usvojiti bračni supružnici zajednički, jedan bračni supružnik uz pristanak
drugog, kao i maćeha ili očuh djeteta koje se usvaja.
(2) Dijete mogu nepotpuno usvojiti vanbračni partneri zajednički, kao i vanbračni partner
roditelja djeteta koje se usvaja, ako žive u vanbračnoj zajednici duže od pet godina.
4. Posebni uslovi za zasnivanje potpunog usvojenja
Uzrast usvojenika

Potpuno se usvojiti može samo dijete do navršenih deset godina života.
Bračni ili vanbračni status usvojilaca

(1) Dijete mogu potpuno usvojiti bračni supružnici zajednički, kao i očuh ili maćeha djeteta koje
se usvaja.
(2) Dijete mogu potpuno usvojiti vanbračni partneri zajednički, kao i vanbračni partner roditelja
djeteta koje se usvaja, ako žive u vanbračnoj zajednici duže od pet godina i ako za to postoje
naročito opravdani razlozi.
5. Dejstva usvojenja
Prava i dužnosti iz nepotpunog usvojenja

(1) Nepotpunim usvojenjem se između usvojioca, sa jedne strane, i usvojenika i njegovih
potomaka, sa druge strane, zasnivaju odnosi srodstva, kao i prava i dužnosti koja po zakonu
postoje između roditelja i djeteta, ako zakonom nije drugačije određeno.
(2) Nepotpuno usvojenje ne utiče na prava i dužnosti usvojenika prema njegovim roditeljima i
ostalim krvnim srodnicima.
Određivanje ličnog imena usvojenika kod nepotpunog usvojenja

(1) Lično ime usvojenika, kod nepotpunog usvojenja, usvojioci određuju sporazumno.
(2) Usvojenik može dobiti prezime usvojioca, osim ako usvojilac odluči da usvojenik zadrži svoje
prezime ili da svom prezimenu doda prezime usvojioca.
(3) Ako se ne postigne sporazum iz st. 1. i 2. ovog člana, o imenu i prezimenu usvojenika
odlučuje organ starateljstva.
(4) Za promjenu imena ili prezimena usvojenika koji ima više od deset godina potreban je
usvojenikov pristanak.
(5) Lično ime usvojenika obavezno se navodi u rješenju o zasnivanju usvojenja.
Promjena ličnog imena usvojenika nakon prestanka usvojenja

(1) Nakon pravosnažnosti rješenja nadležnog organa o prestanku usvojenja, usvojenik može uzeti
lično ime koje je imao prije usvojenja.
(2) Ako je usvojenje prestalo prije navršenih 18 godina života usvojenika, izjavu o uzimanju
ličnog imena iz stava 1. ovog člana daju roditelji, ako su u mogućnosti da vrše roditeljsko pravo,
nadležni organ starateljstva ili staratelj, uz saglasnost nadležnog organa starateljstva.
(3) Ako usvojenik ima više od deset godina, potreban je i njegov pristanak.
(4) Izjava o uzimanju ličnog imena iz stava 1. ovog člana daje se u roku od šest mjeseci od dana
pravosnažnosti rješenja o prestanku usvojenja.
(5) Izjava se daje matičaru koji vodi matičnu knjigu rođenih u koju je upisano rođenje usvojenika
ili matičaru nadležnom po mjestu prebivališta roditelja ili staratelja.
(6) Matičar nadležan po mjestu prebivališta roditelja ili staratelja dužan je da izjavu o određivanju
novog ličnog imena djeteta dostavi odmah, a najkasnije sljedećeg radnog dana, matičaru koji vodi
matičnu knjigu rođenih u koju je upisano rođenje djeteta.
Prava i dužnosti iz potpunog usvojenja

(1) Potpunim usvojenjem se između usvojioca i njegovih srodnika, sa jedne strane, i usvojenika i
njegovih potomaka, sa druge strane, zasnivaju odnosi srodstva, kao da se radi o krvnom srodstvu.
(2) Potpunim usvojenjem prestaju sva međusobna prava i dužnosti između usvojenika i njegovih
krvnih srodnika, osim kada dijete usvoji maćeha ili očuh, odnosno vanbračni partner roditelja
djeteta koje se usvaja.
Određivanje ličnog imena usvojenika kod potpunog usvojenja

(1) Lično ime usvojenika, kod potpunog usvojenja, usvojioci određuju sporazumno.
(2) Usvojenik može dobiti zajedničko prezime usvojilaca, a ako usvojioci nemaju zajedničko
prezime, sporazumno će odrediti prezime usvojenika.
(3) Ako se ne postigne sporazum iz st. 1. i 2. ovog člana, o imenu i prezimenu usvojenika
odlučuje organ starateljstva.
(4) Lično ime usvojenika obavezno se navodi u rješenju o zasnivanju usvojenja.
Osporavanje i utvrđivanje očinstva i materinstva

Osporavanje ili utvrđivanje materinstva i očinstva nije dozvoljeno nakon zasnivanja potpunog
usvojenja.
6. Postupak zasnivanja usvojenja
Pokretanje postupka za zasnivanje usvojenja

Postupak za zasnivanje usvojenja mogu pokrenuti organ starateljstva po službenoj dužnosti,
budući usvojioci i roditelji, odnosno staratelj djeteta.
Zahtjev usvojilaca za zasnivanje usvojenja

(1) Budući usvojioci podnose pismeni zahtjev za zasnivanje usvojenja organu starateljstva na
čijem području imaju zajedničko prebivalište, odnosno boravište.
(2) Strani državljani podnose pismeni zahtjev za zasnivanje usvojenja Ministarstvu zdravlja i
socijalne zaštite, uz koji prilažu dokaze o opštoj podobnosti za usvojenje.
(3) Budući usvojioci uz zahtjev za zasnivanje usvojenja podnose izvod iz matične knjige rođenih
za svakog od njih, kao i ostale dokaze o svojoj podobnosti da usvoje dijete (opšta podobnost
usvojilaca).
(4) Zahtjev za zasnivanje usvojenja mora biti izričit u odnosu na vrstu usvojenja.
Zahtjev roditelja ili staratelja djeteta za zasnivanje usvojenja

(1) Roditelji ili staratelj djeteta podnose pismeni zahtjev za zasnivanje usvojenja organu
starateljstva na čijem području dijete ima prebivalište, odnosno boravište ako se prebivalište ne
može utvrditi.
(2) Roditelji ili staratelj djeteta uz zahtjev za zasnivanje usvojenja podnose izvod iz matične knjige
rođenih za dijete, kao i ostale dokaze o podobnosti djeteta da bude usvojeno (opšta podobnost
usvojenika).
(3) Kada primi zahtjev roditelja za zasnivanje usvojenja, organ starateljstva dužan je da im
preporuči psihosocijalno savjetovanje u organu starateljstva, porodičnom savjetovalištu ili u
drugoj ustanovi koja je specijalizovana za posredovanje u porodičnim odnosima.
(4) U primjerenom roku nakon što je roditeljima preporučeno psihosocijalno savjetovanje, organ
starateljstva će pozvati roditelje i dijete koje je navršilo deset godina života da pred njim na
zapisnik daju pristanak za zasnivanje usvojenja.
(5) Organ starateljstva će roditelje i dijete, prije nego što daju pristanak na zasnivanje usvojenja,
upoznati sa pravnim posljedicama pristanka.
(6) Ovjereni prepis zapisnika organ starateljstva uručiće roditeljima i djetetu.
(7) Nakon što roditelji daju pristanak za zasnivanje usvojenja, organ starateljstva dužan je da
djetetu postavi privremenog staratelja koji će ga zastupati u postupku za zasnivanje usvojenja,
osim ako je usvojilac bračni supružnik ili vanbračni partner roditelja djeteta ili usvojioca.
Opšta podobnost usvojilaca i usvojenika

(1) Na osnovu izjava budućih usvojilaca, roditelja ili staratelja djeteta, samog djeteta, te na osnovu
ostalih priloženih, odnosno po službenoj dužnosti pribavljenih dokaza, organ starateljstva
utvrđuje da li su budući usvojioci podobni da usvoje dijete (opšta podobnost usvojilaca) i da li je
dijete podobno da bude usvojeno (opšta podobnost usvojenika).
(2) Stručno mišljenje o opštoj podobnosti sačinjava organ starateljstva, na osnovu nalaza i
stručnog mišljenja psihologa, pedagoga, socijalnog radnika i pravnika.
(3) Organ starateljstva će zatražiti nalaz i mišljenje od doktora medicine, a može zatražiti nalaz i
mišljenje i od stručnjaka porodičnih savjetovališta ili drugih ustanova specijalizovanih za
posredovanje u porodičnim odnosima, kao i od zdravstvenih ustanova.
(4) Na osnovu izjava, te na osnovu ostalih priloženih, odnosno po službenoj dužnosti
pribavljenih dokaza, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, u saradnji sa organom starateljstva,
utvrđuje da li su strani državljani podobni da usvoje dijete, tj. utvrđuje opštu podobnost
usvojilaca stranih državljana.
(5) U slučaju iz stava 4. ovog člana, a kada strani državljani nemaju zajedničko prebivalište,
odnosno boravište u Republici Srpskoj, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite obratiće se za
saradnju onom organu starateljstva koji ono odabere.
Odbijanje zahtjeva za zasnivanje usvojenja zbog opšte nepodobnosti

(1) Organ starateljstva, u pisanom obliku, donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za zasnivanje
usvojenja, ako na osnovu stručnog mišljenja iz člana 191. stav 2. ovog zakona ili drugih činjenica
utvrdi da podnosioci zahtjeva nisu podobni za usvojioce (opšta podobnost usvojilaca), odnosno
da dijete nije podobno da bude usvojeno (opšta podobnost usvojenika).
(2) Organ starateljstva dužan je da rješenje iz stava 1. ovog člana donese u roku od 60 dana od
dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti.
(3) Žalbu protiv rješenja o odbijanju zahtjeva za zasnivanje usvojenja podnosioci zahtjeva mogu
izjaviti Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.
(4) Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, u pisanom obliku, donosi rješenje o odbijanju zahtjeva
za zasnivanje usvojenja koji su podnijeli strani državljani, ako utvrdi da podnosioci zahtjeva nisu
podobni za usvojioce.
(5) Rješenje iz stava 4. ovog člana je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.
Jedinstveni lični registar usvojenja

(1) Kada utvrdi da su budući usvojioci podobni da usvoje dijete (opšta podobnost usvojilaca),
odnosno da je dijete podobno da bude usvojeno (opšta podobnost usvojenika), organ
starateljstva dužan je da podatke o budućim usvojiocima, odnosno budućem usvojeniku odmah
unese u Jedinstveni lični registar usvojenja.
(2) Kada utvrdi da su strani državljani podobni da usvoje dijete, Ministarstvo zdravlja i socijalne
zaštite podatke o stranim državljanima unosi u Jedinstveni lični registar usvojenja.
(3) Organi starateljstva i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, po službenoj dužnosti,
periodično provjeravaju tačnost podataka unesenih u Jedinstveni lični registar usvojenja.
(4) Jedinstveni lični registar usvojenja vodi Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštitu.
(5) Jedinstveni lični registar usvojenja sadrži evidenciju podataka o budućim usvojiocima za koje
je utvrđeno da su podobni da usvoje dijete (opšta podobnost usvojilaca) i djeci za koju je
utvrđeno da su podobna da budu usvojena (opšta podobnost usvojenika).
(6) Sadržaj i način vođenja Jedinstvenog ličnog registra usvojenja propisuje se Pravilnikom o
Jedinstvenom ličnom registru usvojenja, koji donosi ministar zdravlja i socijalne zaštite.
Izbor budućih usvojilaca

(1) Organ starateljstva na čijem području dijete ima prebivalište, odnosno boravište, ako se
prebivalište ne može utvrditi, bira buduće usvojioce na osnovu podataka iz Jedinstvenog ličnog
registra usvojenja i o tome donosi poseban zaključak.
(2) Izbor budućih usvojilaca ne vrši se ako dijete usvaja bračni supružnik ili vanbračni partner
roditelja djeteta, odnosno ako usvojeno dijete usvaja bračni supružnik ili vanbračni partner
usvojioca djeteta.
(3) Izbor budućih usvojilaca ne vrši se ako usvojioci i roditelji, odnosno staratelj djeteta
sporazumno izvrše izbor i ako organ starateljstva ocijeni da je takav sporazum u najboljem
interesu djeteta.
Probni smještaj

(1) Organ starateljstva na čijem području dijete ima prebivalište, odnosno boravište, ako se
prebivalište ne može utvrditi, rješenjem će odrediti probni smještaj radi uzajamnog
prilagođavanja, na osnovu koga će dijete biti smješteno u porodicu budućih usvojilaca.
(2) Probni smještaj radi uzajamnog prilagođavanja ne određuje se ako dijete usvaja bračni
supružnik ili vanbračni partner roditelja djeteta, odnosno ako usvojeno dijete usvaja bračni
supružnik ili vanbračni partner usvojioca djeteta.
(3) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena žalba.
(4) Probni smještaj ne može trajati duže od šest mjeseci, a sprovodi se na teritoriji Bosne i
Hercegovine.
(5) Organ starateljstva dužan je da nadzire uspješnost uzajamnog prilagođavanja budućih
usvojilaca i djeteta, te da o svojim ocjenama sačinjava službene zabilješke (posebna podobnost
usvojilaca i usvojenika).
Odbijanje zahtjeva za zasnivanje usvojenja zbog posebne nepodobnosti

(1) Ukoliko utvrdi da uzajamno prilagođavanje nije bilo uspješno, organ starateljstva će u
pisanom obliku donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva za zasnivanje usvojenja.
(2) Protiv rješenja o odbijanju zahtjeva za zasnivanje usvojenja podnosioci zahtjeva mogu izjaviti
žalbu Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.
Rješenje o zasnivanju usvojenja

(1) Organ starateljstva na čijem području dijete ima prebivalište, odnosno boravište, ako se
prebivalište ne može utvrditi, u pisanom obliku donosi rješenje o zasnivanju usvojenja ako:
1) su budući usvojioci podobni da usvoje dijete (opšta podobnost usvojilaca),
2) je dijete podobno da bude usvojeno (opšta podobnost usvojenika),
3) utvrdi da je uzajamno prilagođavanje budućih usvojilaca i djeteta bilo uspješno (posebna
podobnost usvojilaca i usvojenika).
(2) Ispunjenost pretpostavki u pogledu opšte podobnosti usvojilaca, opšte podobnosti usvojenika
i posebne podobnosti usvojilaca i usvojenika, organ starateljstva po službenoj dužnosti utvrđuje
tokom cijelog postupka za zasnivanje usvojenja.
(3) Protiv rješenja o zasnivanju usvojenja može se izjaviti žalba Ministarstvu zdravlja i socijalne
zaštite u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.
(4) Usvojenje je zasnovano kada rješenje o zasnivanju usvojenja postane pravosnažno.
Upoznavanje sa pravnim posljedicama

(1) Prije donošenja rješenja o zasnivanju usvojenja, službeno lice organa starateljstva sa budućim
usvojiocima obavlja razgovor bez prisustva javnosti pri čemu je dužno da ih upozna sa pravnim
posljedicama koje nastupaju zasnivanjem potpunog, odnosno nepotpunog usvojenja.
(2) Službeno lice organa starateljstva može obaviti razgovor i sa djetetom, ako je to u skladu sa
godinama i zrelošću djeteta, u kojem će ga detaljno obavijestiti o predstojećem usvojenju.
Isključivanje javnosti

(1) U postupku za zasnivanje usvojenja javnost je isključena.
(2) Podaci iz evidencije i dokumentacije o zasnivanju usvojenja spadaju u službenu tajnu i nju su
dužni da čuvaju svi učesnici u postupku kojima su ti podaci dostupni.
Upis u matičnu knjigu rođenih

(1) Pravosnažno rješenje o zasnivanju usvojenja organ starateljstva dužan je da u roku od 15 dana
od dana pravosnažnosti rješenja dostavi nadležnom matičaru radi upisa u matičnu knjigu rođenih.
(2) Kod potpunog usvojenja mora biti sačuvana tajnost podataka o njegovom zasnivanju, a u
matičnu knjigu rođenih usvojioci se upisuju kao roditelji usvojenika.
Evidencija i dokumentacija o usvojenju

(1) Organ starateljstva dužan je da vodi evidenciju i dokumentaciju o usvojenoj djeci.
(2) Sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije o usvojenoj djeci propisuje se Pravilnikom
o vođenju evidencije i dokumentacije o usvojenoj djeci, koji donosi ministar zdravlja i socijalne
zaštite.
Primjena zakona kojim se uređuje opšti upravni postupak

U postupku za zasnivanje usvojenja primjenjuju se odredbe Zakona o opštem upravnom
postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
7. Prestanak usvojenja
Raskid nepotpunog usvojenja po službenoj dužnosti

(1) Nepotpuno usvojenje može se raskinuti na osnovu rješenja organa starateljstva kad on utvrdi
da to zahtijevaju opravdani interesi usvojenika.
(2) Kada to zahtijevaju opravdani interesi maloljetnog usvojenika, svako lice može kod organa
starateljstva preduzeti inicijativu za raskid usvojenja.
(3) U postupku za raskid usvojenja organ starateljstva, kada ocijeni da je to potrebno, pribaviće
odgovarajuće stručno mišljenje o cjelishodnosti daljeg postojanja usvojenja.
Zahtjev za raskid nepotpunog usvojenja

(1) Nepotpuno usvojenje može se raskinuti i na zahtjev usvojioca ili usvojenika, kao i na njihov
zajednički zahtjev.
(2) Kada zahtjev za raskid usvojenja podnosi maloljetni usvojenik, organ starateljstva će
imenovati posebnog staratelja usvojeniku.
(3) U slučajevima iz stava 1. ovog člana, organ starateljstva donosi rješenje o raskidu usvojenja,
ako ocijeni da je to u interesu usvojenika.
Izdržavanje kod raskida nepotpunog usvojenja

(1) Ako maloljetni usvojenik nema krvne srodnike koji su po zakonu dužni da ga izdržavaju ili oni
nisu u stanju da ga izdržavaju, organ starateljstva može rješenjem o raskidu usvojenja obavezati
usvojioce da izdržavaju usvojenika.
(2) Ako usvojilac nije sposoban za rad i nema dovoljno sredstava za život, organ starateljstva
može rješenjem o raskidu usvojenja obavezati punoljetnog usvojenika da izdržava usvojioca,
uzimajući u obzir i razloge koji su doveli do raskida usvojenja.
(3) Rješenjem iz st. 1. i 2. ovog člana izdržavanje se može odrediti najduže do godinu dana.
Žalba na rješenje o raskidu

(1) Protiv rješenja organa starateljstva o raskidu usvojenja može se izjaviti žalba Ministarstvu
zdravlja i socijalne zaštite u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.
(2) Usvojenje prestaje danom pravosnažnosti rješenja o raskidu usvojenja.
(3) Pravosnažno rješenje o raskidu usvojenja organ starateljstva dužan je da dostavi nadležnom
matičaru u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rješenja radi upisa u matičnu knjigu rođenih.
Neraskidivost potpunog usvojenja

Potpuno usvojenje ne može se raskinuti.
Posljedice prestanka usvojenja

Nakon prestanka usvojenja, o staranju nad maloljetnim djetetom odlučuje organ starateljstva.

GLAVA VIII

STARATELjSTVO
1. Poslovi starateljstva
Organ za vršenje poslova starateljstva

Poslove starateljstva vrši organ starateljstva iz člana 14. ovog zakona.

Neposredno i posredno starateljstvo

Organ starateljstva iz člana 14. ovog zakona poslove starateljstva vrši preko postavljenog
staratelja ili neposredno.
Poslovi i cilj starateljstva

(1) Organ starateljstva preduzima potrebne mjere da se na najbolji način ostvari svrha
starateljstva.
(2) Organ starateljstva u pripremanju, donošenju i sprovođenju svojih rješenja, odnosno
pojedinih mjera, koristi sve oblike socijalne zaštite, metode socijalnog i drugog stručnog rada, kao
i usluge socijalnih, zdravstvenih, obrazovno vaspitnih i drugih ustanova.
(3) Organ starateljstva može osnovati stručno radno tijelo sastavljeno od odgovarajućih
stručnjaka (ljekara, pedagoga, pravnika, psihologa, socijalnog radnika i drugih), sa zadatkom da
razmatra stručna pitanja i daje organu starateljstva prijedloge za preduzimanje pojedinih ciljeva
starateljstva.
Posebna zaštita lica pod roditeljskim staranjem

(1) Organ starateljstva pruža posebnu društvenu zaštitu i licima koja se nalaze pod roditeljskim
staranjem, pod uslovima i na način određen ovim zakonom i drugim propisima.
(2) Organ starateljstva brine se o primjeni vaspitne i druge mjere izrečene od sudova i drugih
nadležnih organa radi vaspitanja i obrazovanja maloljetnika i drugih lica na koje se ove mjere
odnose i vrši druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost posebnim zakonom.
2. Staratelj
Uslovi za izbor staratelja

(1) Licu pod starateljstvom organ starateljstva postavlja staratelja, ukoliko ne odluči da dužnost
staratelja vrši neposredno.
(2) Za staratelja se postavlja lice koje ima lična svojstva i sposobnost za vršenje dužnosti
staratelja, a koje prethodno dâ pristanak da bude staratelj.
(3) Pri postavljanju staratelja, organ starateljstva uzeće u obzir i želje štićenika ako je štićenik u
stanju da ih izrazi, kao i želje bliskih srodnika štićenika.
(4) Po pravilu, za staratelja će biti postavljen najbliži krvni srodnik u pravoj liniji ili pobočnoj
liniji, koji inače ispunjava i sve druge potrebne uslove za vršenje dužnosti staratelja.

Staratelj za više štićenika

Isto lice može se postaviti za staratelja i za više štićenika ako to nije u suprotnosti sa interesima
pojedinih štićenika i ako to lice na to pristane.
Staratelj štićenika koji je smješten u ustanovu

Licu pod starateljstvom koje je smještano u vaspitno obrazovnu, socijalnu ili drugu sličnu
ustanovu organ starateljstva postavlja staratelja za vršenje onih poslova starateljstva koje ta
ustanova ne vrši u okvirima svoje redovne djelatnosti.
Podijeljeno starateljstvo

(1) Organ starateljstva može rješenjem ograničiti ovlašćenje staratelja i odlučiti da pojedine
poslove staratelja organ starateljstva vrši neposredno.
(2) Ako organ starateljstva vrši dužnost staratelja u smislu stava 1. ovog člana, može da pojedine
poslove povjeri stručnim licima da ih vrše u njegovo ime i pod njegovim nadzorom.
Smetnje za postavljanje staratelja

Za staratelja se ne može postaviti lice:
1) kome je oduzeto roditeljsko pravo,
2) kome je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost,
3) čiji su interesi u suprotnosti sa interesima štićenika, odnosno koje ne pruža dovoljno jemstva
da će štićenika vaspitati i odgajati tako da postane odgovoran član društvene zajednice,
4) koje je upisano u Registar lica osuđenih za krivična djela seksualne zloupotrebe i iskorišćavanja
djeteta,
5) od koga se, s obzirom na njegovo ranije i sadašnje vladanje, lična svojstva i odnose sa
štićenikom i njegovim roditeljima, ne može očekivati da će pravilno vršiti dužnost staratelja.
Obim ovlašćenja staratelja

(1) Organ starateljstva, rješenjem kojim postavlja staratelja, određuje njegove dužnosti i obim
njegovih ovlašćenja.
(2) Organ starateljstva dužan je da, prije donošenja rješenja iz stava 1. ovog člana, upozna
staratelja sa značajem starateljstva, njegovim pravima i dužnostima i sa drugim važnijim podacima
potrebnim za vršenje dužnosti staratelja.
Obavještavanje o postavljanju staratelja

(1) O stavljanju pod starateljstvo i o prestanku starateljstva organ starateljstva obavještava
nadležnog matičara u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rješenja.
(2) Ako lice stavljeno pod starateljstvo ima nepokretnu imovinu, organ starateljstva obavještava
nadležni organ radi upisa starateljstva u javnu evidenciju o nepokretnostima i pravima na njima.
(3) Rješenje o postavljanju staratelja dostavlja se djetetu koje se stavlja pod starateljstvo i koje je
navršilo 14 godina, licu koje se stavlja pod starateljstvo ukoliko je djelimično lišeno poslovne
sposobnosti, roditeljima djeteta, odnosno srodnicima lica koji su u postupku postavljanja
staratelja izrazili spremnost da vrše dužnost staratelja, licu koje je označeno kao staratelj u
anticipiranoj izjavi, kao i postavljenom staratelju.
Dužnosti staratelja

Staratelj je dužan da se savjesno brine o ličnosti, pravima, obavezama i interesima štićenika i
upravljanju njegovom imovinom.
Staranje o imovini štićenika

Ako štićenik ima imovinu, organ starateljstva preduzima mjere da se ta imovina popiše, procijeni i
preda staratelju na upravljanje.
Popis imovine štićenika

(1) Popisu imovine, pored članova komisije koju formira organ starateljstva, prisustvuju staratelj,
štićenik, ako je u stanju da shvati značaj radnje, i držalac imovine štićenika.
(2) Ministar zdravlja i socijalne zaštite donosi Pravilnik o načinu rada i sastavu komisije za popis i
procjenu štićenikove imovine.
Obezbjeđenje imovine štićenika

(1) Organ starateljstva, nakon što je pokrenut postupak da se neko lice stavi pod starateljstvo,
može popisati i procijeniti njegovu imovinu i preduzeti druge mjere za osiguranje te imovine i
prije donošenja rješenja o stavljanju toga lica pod starateljstvo.
(2) U slučaju neposredne opasnosti po interes štićenika u vezi sa njegovom nepokretnom
imovinom, organ starateljstva može i prije popisa i procjene imovine zatražiti od nadležnog
organa zabilježbu u javnoj evidenciji o nepokretnostima i pravima na njima o pokretanju
postupka za stavljanje toga lica pod starateljstvo.
Mjere u interesu štićenika

(1) Staratelj je dužan da uz pomoć organa starateljstva preduzme sve potrebne mjere da se
pribave sredstva neophodna za sprovođenje mjera koje je u interesu štićenika odredio organ
starateljstva.
(2) Pri pribavljanju sredstava za ostvarivanje pojedinih mjera koje se preduzimaju u interesu
štićenika, staratelj je dužan da koristi izvore prihoda redoslijedom navedenim u članu 262. ovog
zakona.
Upravljanje imovinom štićenika

(1) Staratelj samostalno, u ime štićenika i za njegov račun, vrši poslove koji spadaju u redovno
poslovanje i upravljanje imovinom.
(2) Pri preduzimanju svakog važnijeg posla staratelj će se, kada je to moguće, posavjetovati sa
štićenikom, ako je štićenik u stanju da razumije o čemu se radi.
Raspolaganje imovinom štićenika

(1) Staratelj ne može bez prethodne saglasnosti organa starateljstva preduzimati poslove koji
prelaze okvire redovnog poslovanja ili upravljanja štićenikovom imovinom.
(2) Staratelj može samo sa odobrenjem organa starateljstva, u pogledu raspolaganja i upravljanja
imovinom i pravima štićenika, preduzimati sljedeće poslove: otuđiti ili opteretiti nepokretnu
imovinu štićenika, otuđiti iz imovine štićenika pokretne stvari veće i posebne lične vrijednosti ili
raspolagati imovinskim pravima veće vrijednosti, odreći se nasljedstva ili legata, ili odbiti poklon i
preduzimati druge mjere određene zakonom.
(3) Organ starateljstva, u postupku davanja odobrenja staratelju u raspolaganju i upravljanja
imovinom, odnosno pravima štićenika, određuje namjenu pribavljenih sredstava i nadzire njihovu
upotrebu.
Zastupanje štićenika

(1) Staratelj zastupa štićenika.
(2) Organ starateljstva zastupa štićenika ako dužnost staratelja taj organ vrši neposredno ili ako je
ograničio ovlašćenje staratelja i odlučio da štićenika sam zastupa.
Pravni posao sa štićenikom

(1) Staratelj može da zaključi pravni posao sa štićenikom samo ako organ starateljstva utvrdi da to
zahtijevaju interesi štićenika i ako to prethodno odobri.
(2) Staratelj ne može da obavezuje štićenika kao jemca.
Izvještaj staratelja

(1) Staratelj je dužan da podnese organu starateljstva izvještaj i položi račun o svom radu svake
godine, kao i kad to zatraži organ starateljstva.
(2) U slučaju neposrednog starateljstva, izvještaj je dužan da podnese radnik organa starateljstva
ili drugo lice koje u ime organa starateljstva vrši poslove starateljstva, a izvještaj se podnosi u
pisanoj formi ili usmeno na zapisnik.
(3) Iz izvještaja se mora vidjeti kako se staratelj ili drugo stručno lice koje vrši poslove starateljstva
brine o ličnosti štićenika, a naročito o njegovom zdravlju, vaspitanju i obrazovanju, kao i o svemu
drugom što je od značaja za ličnost štićenika.
(4) Izvještaj mora sadržavati i podatke o upravljanju i raspolaganju štićenikovom imovinom i o
svim štićenikovim prihodima i rashodima u protekloj godini i konačnom stanju štićenikove
imovine.
(5) Organ starateljstva dužan je da savjesno razmotri izvještaj staratelja i da po potrebi preduzme
odgovarajuće mjere da se zaštite interesi štićenika.
(6) Pored kontrole rada staratelja prihvatanjem izvještaja o njegovom radu, organ starateljstva
dužan je i da povremeno, ličnim uvidom, kontroliše kako staratelj vrši svoje dužnosti prema
štićeniku.
(7) Organ starateljstva dužan je da svake dvije godine preispita potrebu za starateljskom zaštitom
štićenika, o čemu sačinjava nalaz i mišljenje i dostavlja svim licima koja imaju pravni interes da se
upoznaju sa nalazom i mišljenjem.
Naknada troškova i nagrada za staratelja

(1) Staratelj vrši svoju dužnost, po pravilu, bez nagrade.
(2) Organ starateljstva može odrediti staratelju nagradu ako se posebno zalagao i istakao u vršenju
dužnosti.
(3) Staratelj ima pravo na naknadu opravdanih troškova učinjenih u vršenju svojih dužnosti.
(4) Visinu naknade troškova staratelju utvrđuje organ starateljstva.
(5) Nagradu i naknadu troškova odobrava organ starateljstva iz prihoda štićenika, a ukoliko bi ta
isplata išla na štetu izdržavanja štićenika, ti troškovi padaju na teret sredstava jedinice lokalne
samouprave.
Odgovornost staratelja za štetu

(1) Staratelj odgovara štićeniku za štetu koju je skrivio u obavljanju dužnosti staratelja.
(2) Organ starateljstva utvrđuje iznos štete i poziva staratelja da u određenom roku štetu naknadi,
a ukoliko staratelj ne naknadi utvrđenu štetu u određenom roku, organ starateljstva neposredno
nadoknađuje štetu štićeniku.
(3) Organ starateljstva može kod nadležnog suda zahtijevati od staratelja naknadu isplaćenog
iznosa iz stava 2. ovog člana, ako je tu štetu staratelj počinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.
(4) Radi obezbjeđenja prava štićenika, koja su povrijeđena nepravilnim radom staratelja, organ
starateljstva dužan je prema staratelju preduzeti i druge mjere predviđene zakonom.
Smrt ili spriječenost staratelja

Ako staratelj umre ili samovoljno prestane da vrši dužnost staratelja, ili ako nastanu takve
okolnosti koje sprečavaju staratelja da vrši svoju dužnost, organ starateljstva dužan je da bez
odlaganja preduzme mjere za zaštitu interesa štićenika do postavljanja novog staratelja.
Razrješenje staratelja

(1) Organ starateljstva razriješiće staratelja od dužnosti ako utvrdi da je u vršenju dužnosti
staratelja nemaran, da zloupotrebljava svoja ovlašćenja, da se njegovim radom ugrožavaju interesi
štićenika, ili ako smatra da bi za štićenika bilo korisnije da mu se postavi drugi staratelj.
(2) Organ starateljstva razriješiće staratelja od dužnosti kad staratelj sam to zatraži, a najkasnije u
roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.
(3) Organ starateljstva mora istovremeno preduzeti sve potrebne mjere za zaštitu interesa
štićenika.
(4) Staratelj kome je prestala dužnost staratelja dužan je da podnese izvještaj i položi račun o
svom radu organu starateljstva.
Podnošenje izvještaja i predaja imovine štićenika u slučaju trajnog prestanka starateljstva

(1) U slučaju trajnog prestanka starateljstva, organ starateljstva poziva staratelja da u određenom
roku podnese izvještaj o svom radu i o stanju štićenikove imovine, i da preda svu imovinu na
upravljanje štićeniku, odnosno roditelju ili usvojiocu.
(2) Predaja imovine se vrši u prisustvu staratelja, štićenika, odnosno roditelja ili usvojioca i
predstavnika organa starateljstva.
3. Starateljstvo nad maloljetnim licima
Štićenik

Pod starateljstvo staviće se maloljetno lice:
1) čiji su roditelji umrli, nestali, nepoznati ili su nepoznatog boravišta duže od godinu dana,
2) čijim roditeljima je oduzeto roditeljsko pravo,
3) čijim roditeljima je oduzeta poslovna sposobnost, odnosno koji još nisu stekli poslovnu
sposobnost ili im je poslovna sposobnost ograničena,
4) čiji su roditelji duže vrijeme zanemarili čuvanje i vaspitanje djece,
5) čiji su roditelji odsutni i nisu u mogućnosti da se redovno brinu o svome djetetu, a nisu ga
povjerili na čuvanje i vaspitanje licu za koje je organ starateljstva utvrdio da ispunjava uslove za
staratelja.
Staranje o ličnosti štićenika

Staratelj maloljetnog štićenika dužan je da se kao roditelj brine o njegovoj ličnosti, a naročito o
zdravlju, vaspitanju, obrazovanju i osposobljavanju za samostalan život i rad.
Ograničenja u zastupanju štićenika

(1) Staratelj je ovlašćen da u ime i za račun štićenika zaključuje pravne poslove, a za one pravne
poslove koje staratelj, u smislu ovog zakona, ne može sam zaključivati, potrebno je odobrenje
organa starateljstva.
(2) Maloljetni štićenik koji je navršio 15 godina života može, uz prethodnu saglasnost staratelja,
zasnovati radni odnos i raspolagati ličnim dohotkom i imovinom stečenom po osnovu rada, pri
čemu je dužan doprinositi za svoje izdržavanje, vaspitanje i obrazovanje.
Mjere prema štićeniku uz dozvolu organa starateljstva

Staratelj može samo uz prethodnu saglasnost organa starateljstva:
1) smjestiti maloljetnika u vaspitno obrazovnu ustanovu i povjeriti ga drugom licu na čuvanje i
vaspitanje,
2) prekinuti školovanje maloljetnika ili promijeniti vrstu škole,
3) odlučiti o izboru, vršenju ili promjeni zanimanja maloljetnika,
4) preduzimati i druge mjere određene zakonom.
Povjeravanje štićenika drugom licu

(1) Organ starateljstva može odlučiti da se maloljetni štićenik povjeri drugom licu na čuvanje i
vaspitanje ako nađe da za to postoje opravdani razlozi.
(2) Smještaj maloljetnog štićenika na čuvanje i vaspitanje kod drugog lica treba da odgovara,
ukoliko je moguće, načinu i uslovima čuvanja i vaspitanja maloljetnika pod roditeljskim staranjem.
Dužnost obavještavanja staratelja organa starateljstva

(1) Vaspitno obrazovna ustanova, ustanova socijalne zaštite, zdravstvena organizacija ili druga
ustanova u kojoj je privremeno smješten maloljetni štićenik, a posebno lice kojem je maloljetnik
povjeren na čuvanje i vaspitanje, dužni su obavještavati staratelja i organ starateljstva o svim
važnijim promjenama o životu, zdravlju, vaspitanju i obrazovanju štićenika.
(2) Ustanova i lice iz stava 1. ovog člana ne mogu se osloboditi dužnosti čuvanja maloljetnog
štićenika bez prethodne saglasnosti staratelja, odnosno organa starateljstva.
Prestanak starateljstva

(1) Starateljstvo nad maloljetnim štićenikom prestaje njegovim punoljetstvom, zaključenjem
braka, njegovim usvojenjem ili kada prestanu neki od razloga navedenih u članu 235. ovog
zakona.
(2) Organ starateljstva će nastaviti da pruža odgovarajuće oblike socijalne i druge zaštite licu nad
kojim je prestalo starateljstvo zbog nastupanja punoljetstva, ako se ono do tog vremena nije
uspjelo osposobiti za samostalan život i rad.
Nesposobnost štićenika da se brine o sebi nakon punoljetstva

Ako i po nastupanju punoljetstva, zbog psihofizičkih nedostataka ili invaliditeta, štićenik nije
sposoban da se brine o svojoj ličnosti, pravima i interesima, staratelj, uz odobrenje organa
starateljstva ili organ starateljstva neposredno, pokreće kod nadležnog suda postupak za
oduzimanje poslovne sposobnosti štićenika radi ponovnog stavljanja pod starateljstvo.
4. Starateljstvo nad licima kojima je oduzeta poslovna sposobnost
Štićenik

(1) Lice kome je pravosnažnom odlukom suda djelimično ili potpuno oduzeta poslovna
sposobnost organ starateljstva staviće pod starateljstvo.
(2) Pravosnažnu odluku o oduzimanju, odnosno ograničenju poslovne sposobnosti sud je dužan
da bez odlaganja dostavi nadležnom organu starateljstva, koji će u roku od 30 dana od dana
prijema te odluke lice kome je oduzeta poslovna sposobnost staviti pod starateljstvo.
Privremeni staratelj

(1) Sud kod koga je pokrenut postupak da se nekom licu oduzme ili ograniči poslovna
sposobnost dužan je da odmah izvijesti o tome organ starateljstva koji će, ako je potrebno, tome
licu postaviti privremenog staratelja.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana primjenjuju se odredbe ovog zakona o starateljstvu nad
maloljetnicima koji su navršili 14 godina života, ali organ starateljstva može, ako je potrebno,
proširiti na njega odredbe o starateljstvu nad maloljetnicima koji nisu navršili 14 godina života.
(3) Dužnost privremenog staratelja prestaje kad se postavi stalni staratelj ili kad odluka suda
kojom se utvrđuje da nema mjesta oduzimanju, odnosno ograničenju poslovne sposobnosti
postane pravosnažna.
Staranje o ličnosti štićenika

Staratelj lica kome je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost dužan je naročito da se brine o
njegovoj ličnosti, vodeći računa o uzrocima zbog kojih mu je oduzeta, odnosno ograničena
poslovna sposobnost, i nastojati da se ti uzroci otklone i to lice osposobi za samostalan rad.
Obim ovlašćenja staratelja

(1) Staratelj lica kome je potpuno oduzeta poslovna sposobnost u dužnostima i pravima
izjednačen je sa starateljem maloljetnog lica koje nije navršilo 14 godina života.
(2) Staratelj lica kome je djelimično oduzeta poslovna sposobnost ima dužnosti i prava staratelja
maloljetnog lica koje je navršilo 14 godina života, ali organ starateljstva može, kad je to potrebno,

odrediti poslove koje lice sa djelimično oduzetom poslovnom sposobnošću može preuzimati
samostalno.
Anticipirana izjava

(1) Ako je lice prije oduzimanja, odnosno ograničenja poslovne sposobnosti u formi notarski
obrađene isprave odredilo drugo lice za koje bi htjelo da se imenuje za njegovog staratelja
(anticipirana izjava), organ starateljstva će to lice imenovati za staratelja davaocu izjave, ako su
ispunjeni ostali uslovi za imenovanje staratelja u skladu sa ovim zakonom.
(2) Registar anticipiranih izjava u kojem se čuvaju anticipirane izjave u elektronskoj formi vodi
Notarska komora Republike Srpske.
(3) Sadržaj i način vođenja Registra anticipiranih izjava propisuje se Pravilnikom o Registru
anticipiranih izjava, koji donosi ministar pravde (u daljem tekstu: ministar).
Prestanak starateljstva

(1) Starateljstvo nad licima kojima je oduzeta, odnosno ograničena poslovna sposobnost prestaje
kada im se odlukom suda donesenom u vanparničnom postupku vrati poslovna sposobnost.
(2) Pravosnažnu odluku o vraćanju poslovne sposobnosti sud odmah dostavlja organu
starateljstva.
5. Staratelji za posebne slučajeve
Staratelj nad odsutnim licem

(1) Organ starateljstva postaviće staratelja za pojedine poslove ili određenu vrstu poslova
odsutnom licu čije je boravište nepoznato a koje nema zastupnika, nepoznatom vlasniku imovine
kada je potrebno da se neko o toj imovini brine, kao i u drugim slučajevima kada je to potrebno
radi zaštite prava i interesa određenog lica.
(2) Licima iz stava 1. ovog člana može, pod uslovima određenim zakonom, postaviti staratelja i
organ pred kojim se vodi postupak, a taj organ dužan je da o tome bez odlaganja obavijesti
nadležni organ starateljstva.
(3) Organ starateljstva ima prema staratelju postavljenom u smislu stava 2. ovog člana sva
ovlašćenja kao i prema staratelju koga je sam postavio.
Poseban staratelj

(1) Poseban staratelj postaviće se licu nad kojim roditelji ili usvojioci vrše roditeljsko pravo za
vođenje spora između njega i njegovih roditelja ili usvojioca, za zaključenje pojedinih pravnih
poslova između njih, kao i u drugim slučajevima kada su njihovi interesi u suprotnosti.
(2) Licu pod starateljstvom postaviće se poseban staratelj za vođenje spora između njega i
staratelja, za zaključenje pravnih poslova, kao i u drugim slučajevima kada su njihovi interesi u
suprotnosti.
(3) Kada među maloljetnicima nad kojima isto lice vrši roditeljsko pravo ili među licima koja
imaju istog staratelja treba da se vodi spor ili zaključi pravni posao u kome su interesi
maloljetnika, odnosno štićenika u suprotnosti, postaviće se svakom od njih poseban staratelj za
vođenje spora, odnosno zaključenja posla.
(4) Kada roditelji, usvojioci, staratelji ili pojedini organi, odnosno ustanove u vršenju svojih
poslova ili ovlašćenja saznaju za slučajeve iz st. 1. do 3. ovog člana, dužni su da o tome obavijeste
nadležni organ starateljstva.
Staratelj nad stranim državljaninom

Ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno, organ starateljstva u slučajevima
predviđenim ovim zakonom preduzima potrebne mjere za zaštitu ličnosti, prava i interesa stranog
državljanina, dok organ države čiji je on državljanin ne donese potrebnu odluku i ne preduzme
određene mjere.
Određivanje obima dužnosti i prava staratelja

Pri postavljanju staratelja za posebne slučajeve, organ starateljstva određuje i obim dužnosti i
prava staratelja imajući u vidu okolnosti svakog pojedinog slučaja.
6. Nadležnost i postupak
Mjesna nadležnost kod stavljanja pod starateljstvo

(1) Mjesna nadležnost organa starateljstva određuje se prema prebivalištu, a ako se prebivalište ne
može utvrditi, prema boravištu lica koje treba staviti pod starateljstvo.
(2) Prebivalište, odnosno boravište određuje se prema vremenu kada su se stekli uslovi za
stavljanje određenog lica pod starateljstvo.
(3) Ne mijenja se nadležnost organa starateljstva za vrijeme dok se štićenik nalazi privremeno van
područja tog organa, zbog školovanja, profesionalne rehabilitacije, socijalne ili zdravstvene zaštite
ili iz sličnih razloga.
Promjena prebivališta štićenika

(1) Ako se promijeni prebivalište štićenika, mijenja se i nadležnost organa starateljstva.
(2) Novi nadležni organ starateljstva odlučiće da li će se mijenjati mjere koje je odredio raniji
organ starateljstva.
(3) U slučaju sukoba nadležnosti u vezi sa promjenom prebivališta štićenika, organ starateljstva
nadležan za štićenika do pokretanja postupka o sukobu nadležnosti dužan je i dalje da se u svemu
brine o štićeniku do donošenja pravosnažnog rješenja u tom postupku.
Pokretanje postupka za stavljanje pod starateljstvo

(1) Postupak za stavljanje pod starateljstvo i prestanak starateljstva pokreće se i vodi po službenoj
dužnosti.
(2) Postupak za stavljanje nekog lica pod starateljstvo ili da se na njega primijeni neki drugi oblik
zaštite koju pruža organ starateljstva pokreće organ starateljstva na osnovu neposrednog saznanja
ili povodom obavijesti koju mu dostave:
1) matičar, organi uprave i drugi državni organi kada u vršenju svojih dužnosti saznaju za takav
slučaj,
2) bračni supružnik i ostali srodnici, članovi domaćinstva i druga lica koja imaju uvid u životne
prilike takvog lica.
(3) Postupak iz stava 2. ovog člana je hitan.
Privremene mjere

(1) Kada organ starateljstva sazna da neko lice treba staviti pod starateljstvo, preduzima odmah
potrebne mjere za zaštitu ličnosti, prava i interesa tog lica, te pokreće postupak za njegovo
stavljanje pod starateljstvo.
(2) Organ starateljstva, u slučaju iz stava 1. ovog člana, dužan je da, prema potrebi, odredi
odgovarajuće privremene mjere koje smatra neophodnim.
(3) Prilikom odlučivanja o obliku zaštite koji će se primijeniti na štićenika, organ starateljstva će se
rukovoditi prvenstveno interesima štićenika i materijalnim mogućnostima koje su mu na
raspolaganju, primjenjujući pritom odgovarajuće metode socijalnog i drugog stručnog rada.
Mišljenje za određivanje mjera

Kod određivanja mjera, u smislu člana 256. ovog zakona, organ starateljstva dužan je da pribavi
mišljenje odgovarajućih organizacija, odnosno stručnjaka i da, radi što potpunije zaštite ličnosti,

prava i interesa štićenika i njegove porodice, sarađuje sa odgovarajućim organizacijama i
organima.
Staranje o imovini štićenika

(1) Ako lice pod starateljstvom ima nepokretnu imovinu na području drugog organa starateljstva,
nadležni organ starateljstva može tu imovinu povjeriti na staranje organu starateljstva na čijem se
području nalazi ta imovina.
(2) Odobrenje za raspolaganje imovinom daje organ starateljstva nadležan za cjelokupno staranje
o štićeniku.
Primjena pravila upravnog postupka

(1) Organ starateljstva postupa u skladu sa odredbama Zakona o opštem upravnom postupku kad
odlučuje o stavljanju nekog lica pod starateljstvo, kad postavlja ili razrješava od dužnosti
staratelja, kad odlučuje o obimu ovlašćenja staratelja i o pravima i pravnim interesima štićenika.
(2) Organ starateljstva može mijenjati svoja ranije donesena rješenja kada to zahtijevaju interesi
štićenika, ako se time ne vrijeđaju prava trećih lica.
Prigovor na rad staratelja

Štićenik, njegovi srodnici, službena i odgovorna lica u svim organima vlasti u Republici Srpskoj,
javne službe, vladine i nevladine organizacije, kao i svaki građanin, mogu uložiti prigovor na rad
staratelja i organa starateljstva.
Ispitivanje prigovora

(1) Prigovor u smislu člana 260. ovog zakona može se podnijeti:
1) nadležnom organu starateljstva na rad staratelja,
2) organu nadležnom za rješavanje u drugom stepenu u upravnim stvarima starateljstva na rad
organa starateljstva.
(2) Organ starateljstva ispituje prigovore koji su mu podneseni i ako utvrdi da su osnovani,
određuje mjere koje će se preduzimati.
(3) Ako drugostepeni organ utvrdi da je prigovor osnovan, daje uputstva organu starateljstva
kako da postupi.
(4) Organ starateljstva, po primljenom uputstvu iz stava 3. ovog člana, odlučuje koje će mjere
preduzeti i o tome obavještava drugostepeni organ.
Izvori sredstava za sprovođenje mjera

Izdaci za sprovođenje određenih mjera koje se preduzimaju u interesu štićenika podmiruju se iz:
1) prihoda štićenika,
2) sredstava dobijenih od lica koja su obavezna da daju za izdržavanje štićenika,
3) ostale imovine štićenika,
4) sredstava dobijenih za štićenika po osnovu socijalne zaštite,
5) drugih izvora.
Registar lica stavljenih pod starateljstvo

(1) Organ starateljstva dužan je da vodi evidenciju o licima stavljenim pod starateljstvo, o
preduzetim mjerama starateljstva i o imovini štićenika.
(2) Sadržaj i način vođenja evidencije o licima stavljenim pod starateljstvo uređuje se Uputstvom
o vođenju evidencije i čuvanju dokumentacije o licima stavljenim pod starateljstvo, koje donosi
ministar zdravlja i socijalne zaštite.

GLAVA IX

IZDRŽAVANjE
1. Dužnost izdržavanja i doprinos za izdržavanje
Dužnost izdržavanja

(1) Međusobno izdržavanje članova porodice i drugih srodnika je njihova dužnost i pravo.
(2) U slučajevima u kojima se međusobno izdržavanje članova porodice ili drugih srodnika ne
može ostvariti u cjelini ili djelimično, Republika Srpska ili jedinica lokalne samouprave pruža, pod
uslovima određenim zakonom, neobezbijeđenim članovima porodice sredstva neophodna za
izdržavanje.
(3) Odricanje od prava na izdržavanje nema pravnog učinka.
Doprinos za izdržavanje

(1) Međusobnom izdržavanju članovi porodice i drugi srodnici doprinose, srazmjerno svojim
mogućnostima i sposobnostima, u skladu s potrebama lica kojem se daje izdržavanje.
(2) Roditelji su prvenstveno obavezni da izdržavaju maloljetnu djecu i u izvršavanju te obaveze
moraju da iskoriste sve svoje mogućnosti.
2. Izdržavanje djece, roditelja i drugih srodnika
Izdržavanje djece

(1) Ako se djeca nalaze na redovnom školovanju, roditelji su dužni da im prema svojim
mogućnostima obezbijede izdržavanje i nakon punoljetnosti, a najdalje do navršenih 26 godina
života, osim ako redovno školovanje nije u tom vremenu završeno iz opravdanih razloga.
(2) Ako je punoljetno dijete zbog bolesti, fizičkih ili psihičkih nedostataka nesposobno za rad, a
nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, roditelji su dužni da ga
izdržavaju dok ta nesposobnost traje.
Doprinos maloljetnika za svoje izdržavanje i izdržavanje članova porodice

(1) Dijete koje je navršilo 15 godina života i radom ostvaruje prihode dužno je, u skladu sa
članom 265. ovog zakona, da doprinosi za svoje izdržavanje, kao i za izdržavanje članova
porodice u kojoj živi.
(2) Maloljetno dijete koje ima imovinu i prihode od te imovine dužno je, u skladu sa članom 265.
ovog zakona, da doprinosi za svoje izdržavanje, kao i za izdržavanje porodice u kojoj živi.
Nemogućnost oslobađanja od obaveze izdržavanja

Roditelj kome je oduzeto roditeljsko pravo ne oslobađa se od dužnosti izdržavanja svoje
maloljetne djece.
Izdržavanje roditelja

(1) Dijete je dužno da izdržava svoje roditelje koji su nesposobni za rad, a nemaju dovoljno
sredstava za život ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine.
(2) Dijete se može osloboditi dužnosti izdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije
izdržavao u vrijeme kad je to bila njegova zakonska obaveza.
Izdržavanje pastoraka

(1) Očuh i maćeha dužni su da izdržavaju svoje maloljetne pastorke, ako ti maloljetni pastorci
nemaju srodnika koji su ih po odredbama ovog zakona dužni da izdržavaju.
(2) Obaveza očuha i maćehe da izdržavaju svoje maloljetne pastorke ostaje i nakon smrti roditelja
djeteta, ako je u času smrti postojala porodična zajednica između očuha i maćehe i pastoraka.
(3) Ako je brak između majke i očuha, odnosno maćehe i oca djeteta poništen ili razveden ili
poništen, obaveza izdržavanja prema pastorcima prestaje.
Izdržavanje očuha i maćehe

(1) Pastorak je dužan da, u skladu sa članom 265. ovog zakona, izdržava očuha, odnosno maćehu,
ako su duže vremena izdržavali pastorka i brinuli se o njemu.
(2) Ako očuh, odnosno maćeha imaju i svoju djecu, dužnost izdržavanja je zajednička za djecu i
pastorke.
Izdržavanje krvnih srodnika

Obaveza izdržavanja postoji i između ostalih krvnih srodnika u pravoj liniji, kao i između rođene
braće i sestara kao i braće i sestara po ocu, odnosno majci u odnosu na maloljetna lica, a u
odnosu na punoljetna lica samo pod uslovima iz člana 266. stav 2. ovog zakona.
Redoslijed ostvarivanja prava na izdržavanje

(1) Pravo na izdržavanje ostvaruje se onim redom kojim su davaoci izdržavanja pozvani na
nasljeđivanje.
(2) Ako obaveza izdržavanja pada na više lica zajedno, ona se dijeli među njima prema njihovim
mogućnostima.
3. Izdržavanje bračnog supružnika
Uslovi za izdržavanje

Bračni supružnik koji nema dovoljno sredstava za život, ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine,
a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na izdržavanje od svog bračnog
supružnika srazmjerno njegovim mogućnostima.
Kada se može podnijeti zahtjev za izdržavanje

(1) Ako je u toku parnica za razvod ili za poništenje braka, zahtjev za izdržavanje bračnog
supružnika može se podnijeti najkasnije do zaključenja glavne rasprave.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, bračni supružnik može posebnom tužbom, u roku
od godinu dana od dana prestanka braka a nakon prestanka braka, tražiti izdržavanje samo ako su
uslovi za izdržavanje, koji su definisani u članu 274. ovog zakona, postojali u vrijeme zaključenja
glavne rasprave i bez prestanka trajali do zaključenja glavne rasprave u parnici za izdržavanje.
Odbijanje zahtjeva za izdržavanje

(1) Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje ako izdržavanje traži bračni supružnik koji se bez
ozbiljnog povoda od strane drugog bračnog supružnika grubo ili nedolično ponašao u bračnoj
zajednici, ili ako bi njegov zahtjev predstavljao očitu nepravdu, za drugog bračnog supružnika.
(2) Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje ako su bračni supružnici, kroz duži period odvojenog
života, potpuno samostalno obezbjeđivali sredstva za vlastito izdržavanje, ili ako se iz okolnosti
slučaja utvrdi da bračni supružnik koji zahtijeva izdržavanje, prestankom braka koji je trajao kraće
vrijeme, nije doveden u teži materijalni položaj od onog u kome se nalazio prilikom stupanja u
brak.
Očita nepravda za davaoca izdržavanja

Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje postavljen u parnici za poništenje braka ili nakon što je
brak poništen, ako bi obaveza za izdržavanje predstavljala očitu nepravdu za drugog bračnog
supružnika.
Izdržavanje bračnog supružnika na određeno vrijeme

(1) Sud može odlučiti da obaveza izdržavanja bračnog supružnika traje određeno vrijeme,
naročito u slučajevima kada je brak trajao kraće vrijeme ili kada je tražilac izdržavanja u
mogućnosti da u dogledno vrijeme na drugi način obezbijedi sredstva za život.
(2) U opravdanim slučajevima sud može obavezu plaćanja izdržavanja produžiti.
(3) Tužba za produženje davanja izdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je
izdržavanje određeno.
Prestanak prava na izdržavanje

Pravo na izdržavanje prestaje ako razvedeni bračni supružnik ili bračni supružnik iz poništenog
braka koji to pravo koristi zaključi novi brak, zasnuje vanbračnu zajednicu ili ako sud utvrdi da je
postao nedostojan tog prava.

4. Izdržavanje lica iz vanbračne zajednice
Uslovi za izdržavanje

(1) Ako je prestala vanbračna zajednica iz člana 13. ovog zakona, vanbračni partner koji ispunjava
uslove iz člana 274. ovog zakona ima pravo na izdržavanje od drugog vanbračnog partnera.
(2) Tužba za izdržavanje iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od godinu dana od dana
prestanka vanbračne zajednice.
Odbijanje zahtjeva

Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje ako izdržavanje traži lice koje se bez ozbiljnog povoda od
strane drugog lica grubo ili nedolično ponašalo u vanbračnoj zajednici, ili ako bi njegov zahtjev
predstavljao očitu nepravdu za drugo lice.
Izdržavanje na određeno vrijeme

(1) Sud može odlučiti da obaveza izdržavanja traje određeno vrijeme, naročito u slučaju kada je
tražilac izdržavanja u mogućnosti da u dogledno vrijeme na drugi način obezbijedi sredstva za
život.
(2) U opravdanim slučajevima sud može obavezu izdržavanja produžiti.
(3) Tužba za produženje prava na izdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje
je izdržavanje određeno.
Prestanak prava na izdržavanje

Pravo na izdržavanje prestaje ako lice koje to pravo koristi zaključi brak, zasnuje vanbračnu
zajednicu ili ako sud utvrdi da je postalo nedostojno tog prava.
Izdržavanje majke i vanbračnog djeteta

Vanbračni otac dužan je da, srazmjerno svojim mogućnostima, izdržava majku svog vanbračnog
djeteta tri mjeseca prije porođaja i godinu dana nakon porođaja, ako majka nema dovoljno
sredstava za život.
5. Određivanje izdržavanja
Kriterijumi za određivanje izdržavanja

(1) Prilikom utvrđivanja potreba lica koje traži izdržavanje, sud će uzeti u obzir njegovo imovno
stanje, sposobnost za rad, mogućnost za zapošljavanje, zdravstveno stanje i druge okolnosti od
kojih zavisi ocjena njegovih potreba.
(2) Kada se izdržavanje traži za dijete, sud će uzeti u obzir i uzrast djeteta, kao i potrebe za
njegovo školovanje i druge razvojne potrebe.
(3) Prilikom utvrđivanja mogućnosti lica koje je dužno da daje izdržavanje, sud će uzeti u obzir
sva njegova primanja i stvarne mogućnosti da stiče povećanu zaradu, kao i njegove vlastite
potrebe i zakonske obaveze po osnovu izdržavanja.
Doprinos za izdržavanje roditelja koji vrši roditeljsko pravo, odnosno sa kojim dijete živi

U sporu roditelja o izdržavanju djeteta sud će, roditelju koji samostalno vrši roditeljsko pravo,
odnosno roditelju sa kojim dijete živi kada roditelji zajednički vrše roditeljsko pravo posebno
cijeniti kao doprinos za izdržavanje djeteta, rad i brigu tog roditelja koju ulaže u vaspitanje i
podizanje djeteta.
Nemogućnost roditelja da izdržavaju dijete

Kada sud utvrdi da roditelji ni zajednički nisu u mogućnosti da podmiruju potrebe izdržavanja
djeteta, obavještava o tome organ starateljstva radi obezbjeđenja sredstava za izdržavanje djeteta.
Ovlašćenja organa starateljstva u pogledu zaštite prava djeteta na izdržavanje

(1) Organ starateljstva može u ime maloljetnog djeteta pokrenuti spor o izdržavanju, odnosno za
povećanje izdržavanja, kada roditelj kod koga se dijete nalazi na zaštiti i vaspitanju bez
opravdanih razloga ne koristi to pravo.
(2) Ako roditelj ne traži izvršenje dosuđenog izdržavanja, organ starateljstva je ovlašćen da u ime
maloljetnog lica podnese sudu prijedlog za izvršenje.
Sporazum roditelja o izdržavanju djeteta

(1) Sud će nastojati da se roditelji sporazumiju o izdržavanju djeteta, odnosno o povećanju
doprinosa za izdržavanje djeteta kada to zahtijevaju povećane potrebe djeteta ili to omogućavaju
bolje materijalne prilike roditelja.
(2) Sporazum iz stava 1. ovog člana, kada ocijeni da je to u najboljem interesu djeteta, sud unosi u
izreku svoje odluke.
(3) Organ starateljstva vodi evidenciju o izdržavanju djece i roditelja.
(4) Sadržaj i način vođenja evidencije iz stava 3. ovog člana propisuje se Uputstvom o vođenju
evidencije o izdržavanju djece i roditelja, koje donosi ministar zdravlja i socijalne zaštite.
Pokretanje postupka za izdržavanje od strane organa starateljstva

Organ starateljstva može, u svojstvu punomoćnika, uz prethodnu saglasnost starih i samohranih
lica, da u njihovo ime pokrene i vodi parnicu za ostvarivanje prava na izdržavanje prema
srodnicima koji su po odredbama ovog zakona dužni ih izdržavati.
Određivanje izdržavanja

(1) Izdržavanje se određuje u fiksnom novčanom iznosu na mjesečnom nivou.
(2) Ako se plata, penzija ili stalna novčana renta, iz kojih se alimentira izdržavanje, ostvaruje u
inostranstvu, plaćanje budućih mjesečnih iznosa može se odrediti i u valuti u kojoj se ti prihodi
ostvaruju.
Minimalan i maksimalan iznos izdržavanja

(1) Iznos izdržavanja određen u skladu sa odredbama ovog zakona ne može biti manji od 15% od
prosječne mjesečne neto plate u Republici Srpskoj za svako izdržavano lice, niti veći od 50% od
ukupnih mjesečnih prihoda davaoca izdržavanja za sva lica koja traže izdržavanje.
(2) Izdržavanje se dosuđuje od momenta podnošenja zahtjeva.
Promjena iznosa izdržavanja

(1) Zainteresovano lice može tražiti da sud povisi, snizi ili ukine izdržavanje dosuđeno ranijom
pravosnažnom presudom ako su se bitno izmijenile okolnosti na osnovu kojih je donesena ranija
presuda.
(2) Prava i obaveze utvrđene izmijenjenom odlukom iz stava 1. ovog člana ne mogu djelovati
prije podnošenja zahtjeva.
Naknada troškova izdržavanja

Organi uprave, organi jedinica lokalne samouprave, javne ustanove, vladine i nevladine
organizacije, odnosno svako lice koje je imalo troškove radi izdržavanja nekog lica, može tražiti

naknadu tih troškova od lica koje ga je po ovom zakonu dužno da izdržava, ako su učinjeni
troškovi bili opravdani.
6. Postupak u sporovima za izdržavanje
Odlučivanje suda po službenoj dužnosti

(1) Sud će po službenoj dužnosti odlučiti o izdržavanju djece kada odlučuje o vršenju roditeljskog
prava ili o povjeravanju djeteta nekom drugom licu ili odgovarajućoj organizaciji ili ustanovi.
(2) Sud će po službenoj dužnosti odlučiti o izdržavanju djeteta kada u sporu za utvrđivanje
očinstva utvrdi da je tuženi otac djeteta.
Privremene mjere

(1) U sporovima o izdržavanju maloljetne djece ili punoljetne djece nad kojima je produženo
roditeljsko pravo sud može i po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere radi davanja
izdržavanja.
(2) U ostalim sporovima o izdržavanju sud će odrediti privremene mjere radi davanja izdržavanja.
(3) Privremene mjere odrediće se ako se učini vjerovatnim da postoje činjenice od kojih zavisi
pravo na izdržavanje, a u sporovima za utvrđivanje očinstva i ako se učini vjerovatnim da je
tuženi otac djeteta.
Učešće organa starateljstva u postupku

(1) Ako se u parnici odlučuje o izdržavanju maloljetne djece ili punoljetne djece iz člana 266. ovog
zakona, organ starateljstva učestvuje u tom postupku radi zaštite interesa djece, sa ovlašćenjima iz
ovog zakona.
(2) Sud koji odlučuje u parnici o izdržavanju iz stava 1. ovog člana obavijestiće organ starateljstva
o postupku i pozivati ga na sva ročišta, kao i dostavljati mu sve odluke donesene u postupku.
Dužnost organa starateljstva

Organ starateljstva dužan je da na zahtjev suda pribavi sve podatke od značaja za donošenje
odluke o izdržavanju.
Pravo djeteta na besplatnu pravnu pomoć

Dijete ima pravo na besplatnu pravnu pomoć bez obzira na socijalni status u svim slučajevima u
postupcima za ostvarivanje prava na izdržavanje.
Revizija

Protiv drugostepene odluke u sporovima radi izdržavanja maloljetne djece ili punoljetne djece
nad kojima je produženo roditeljsko pravo, uvijek je dozvoljena revizija.

GLAVA X

IMOVINSKO PRAVNI ODNOSI
1. Imovinski odnosi između bračnih supružnika
Zakonski bračni imovinski režim

Imovina bračnih supružnika može biti posebna i zajednička.
Posebna imovina

(1) Imovina koju bračni supružnik ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina.
(2) Imovina koju bračni supružnik nakon zaključenja braka stekne diobom zajedničke imovine,
poklonom (uključujući miraz), nasljeđem, ili besteretnim pravnim poslom predstavlja njegovu
posebnu imovinu.
(3) Prihodi od posebne imovine koji nisu rezultat rada bračnih supružnika predstavljaju posebnu
imovinu.
(4) Svaki bračni supružnik samostalno upravlja i raspolaže svojom posebnom imovinom.
(5) Ako je tokom zajednice života bračnih supružnika došlo do uvećanja vrijednosti posebne
imovine jednog bračnog supružnika sredstvima iz posebne imovine drugog bračnog supružnika,
drugi bračni supružnik ima pravo na potraživanje u novcu srazmjerno svom doprinosu.
(6) Ako je tokom zajednice života bračnih supružnika došlo do uvećanja vrijednosti posebne
imovine jednog bračnog supružnika radom drugog bračnog supružnika ili sredstvima iz
zajedničke imovine, onda drugi bračni supružnik ima pravo na potraživanje u novcu srazmjerno
svom udjelu u zajedničkoj imovini.
Zajednička imovina

(1) Imovina koju bračni supružnici steknu radom tokom trajanja zajednice života predstavlja
njihovu zajedničku imovinu.
(2) Prihodi od zajedničke imovine predstavljaju zajedničku imovinu.
(3) Dobitak od igre na sreću je zajednička imovina.
(4) Prihodi stečeni korišćenjem prava intelektualne svojine koji su nastali za vrijeme trajanja
zajednice života predstavljaju zajedničku imovinu, pa i u slučaju kada se ti prihodi ostvaruju
nakon prestanka braka.
(5) Prihodi od posebne imovine jednog bračnog supružnika ostvareni njegovim radom ili radom
drugog bračnog supružnika za vrijeme trajanja zajednice života predstavljaju zajedničku imovinu,
s tim da onom bračnom supružniku čija je posebna imovina korišćena u ostvarivanju tih prihoda
pripada pravo na naknadu za korišćenje njegove posebne imovine.
(6) Imovina koju bračni supružnik stekne tokom bračne zajednice po nekom drugom zakonskom
osnovu, različitom od onih koji su propisani odredbama ovog člana, njegova je posebna imovina.
Upravljanje i raspolaganje zajedničkom imovinom

(1) Bračni supružnici zajednički posjeduju i koriste zajedničku imovinu.
(2) Zajedničkom imovinom bračni supružnici upravljaju i raspolažu sporazumno.
(3) Smatra se da poslove redovnog upravljanja jedan bračni supružnik uvijek preduzima uz
saglasnost drugog bračnog supružnika.
(4) Svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni supružnik ne može samostalno raspolagati
niti ga opteretiti pravnim poslom među živima, osim u korist drugog bračnog supružnika, čime je
izvršena dioba zajedničke imovine.
Ugovor o upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom

(1) Bračni supružnici mogu zaključiti ugovor na osnovu koga će jedan od njih upravljati i
raspolagati, odnosno upravljati ili raspolagati cjelokupnom zajedničkom imovinom ili nekim
njenim dijelovima.
(2) Ugovor iz stava 1. ovog člana ovog člana može se odnositi na upravljanje i raspolaganje,
odnosno na upravljanje ili na raspolaganje ili samo na pojedine poslove upravljanja i raspolaganja,
odnosno upravljanja ili raspolaganja.
(3) Svaki bračni supružnik može odustati od ugovora iz stava 1. ovog člana u bilo kojem trenutku,
s tim da to ne utiče na punovažnost poslova za koje je bračni supružnik ovlašćen na upravljanje i
raspolaganje, odnosno upravljanje ili raspolaganje ili samo neki od poslova upravljanja i
raspolaganja, odnosno upravljanja ili raspolaganja zajedničkom imovinom ili njenim dijelom, koji
je zaključio sa trećim licem.
(4) Ugovor o upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom koji se odnosi na nepokretnosti
upisuje se u javnu evidenciju o nepokretnostima i pravima na njima.
(5) U slučaju nesporazuma bračnih supružnika u vezi sa upravljanjem zajedničkom imovinom,
odlučiće sud u vanparničnom postupku na prijedlog jednog od bračnih supružnika.
(6) Ako je poslije prestanka zajednice života u braku došlo do uvećanja vrijednosti zajedničke
imovine, onaj bračni supružnik koji je tome doprinio ima pravo na potraživanje u novcu,
srazmjerno svom doprinosu.
Raspolaganje nepokretnošću u zajedničkoj svojini

(1) Jedan bračni supružnik koji je u javne evidencije o nepokretnostima i pravima na njima upisan
kao vlasnik nepokretnosti koja je u zajedničkoj svojini može raspolagati tom nepokretnošću samo
uz saglasnost drugog bračnog supružnika.
(2) U slučaju raspolaganja nepokretnošću u zajedničkoj svojini bez saglasnosti drugog bračnog
supružnika, pravni posao će biti ništav, osim u slučaju kada je sticalac prava postupao u dobroj
vjeri.
(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana, bračni supružnik bez čije saglasnosti je raspolagano
zajedničkom nepokretnošću ima pravo da zahtijeva od drugog bračnog supružnika naknadu
tržišne ili one vrijednosti po kojoj je nepokretnost otuđena, po svom izboru (izboru bračnog
supružnika bez čije saglasnosti je raspolagano).
Dioba zajedničke imovine

(1) Diobom zajedničke imovine, u smislu ovog zakona, smatra se utvrđivanje udjela svakog
bračnog supružnika u zajedničkoj imovini.
(2) Dioba zajedničke imovine može se vršiti za vrijeme trajanja braka i poslije njegovog prestanka.
Sporazumna dioba zajedničke imovine

(1) Bračni supružnici mogu zaključiti sporazum o diobi zajedničke imovine (sporazumna dioba).
(2) Bračni supružnici mogu zajedničku imovinu sporazumno podijeliti na sljedeće načine:
1) da odrede dijelove u cjelokupnoj zajedničkoj imovini ili na jednom dijelu zajedničke imovine ili
na pojedinoj stvari ili pravu iz zajedničke imovine,
2) da svakom bračnom supružniku pripadnu pojedine stvari ili prava iz zajedničke imovine,
3) da se u korist jednog ili oba bračna supružnika konstituiše pravo etažne svojine na posebnom
dijelu nepokretnosti,
4) da izvrše uređivanje sukorisničkih odnosa određujući obim prava svakog od bračnih
supružnika,
5) da jedan bračni supružnik isplati drugom bračnom supružniku novčanu protivvrijednost
njegovog udjela u zajedničkoj imovini,
6) da se izvrši prodaja cjelokupne zajedničke imovine i nakon toga obavi raspodjela ostvarene
vrijednosti srazmjerno dogovorenim udjelima u zajedničkoj imovini,
7) kombinacijom navedenih načina sporazumne diobe.
(3) Sporazum o diobi zajedničke imovine mora biti zaključen u formi notarski obrađene isprave.
Pravo na sudsku diobu zajedničke imovine

(1) Pravo na diobu zajedničke imovine imaju: bračni supružnici, nasljednici umrlog bračnog
supružnika i povjerioci onog bračnog supružnika iz čije se posebne imovine nisu mogla namiriti
njihova potraživanja.
(2) Pravo na diobu zajedničke imovine ne zastarijeva, što ne utiče na primjenu pravila o održaju i
o zastarjelosti potraživanja.
Sudska dioba zajedničke imovine

(1) Ako se bračni supružnici ne sporazumiju o diobi zajedničke imovine, svakome od bračnih
supružnika pripada po jedna polovina zajedničke imovine.
(2) Svaki bračni supružnik može zahtijevati da mu sud odredi veći dio od polovine zajedničke
imovine koja mu pripada i taj bračni supružnik u sudskom postupku dokazuje da je njegov
doprinos u sticanju zajedničke imovine veći od doprinosa drugog bračnog supružnika.
(3) U slučajevima iz stava 2. ovog člana, sud određuje veličinu udjela bračnog supružnika prema
njegovom doprinosu u sticanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o ličnom
dohotku i zaradi svakog bračnog supružnika, već i o pomoći jednog bračnog supružnika
drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, o brizi u vezi sa vaspitanjem i podizanjem djece, kao i
o svakom drugom vidu rada, doprinosa i saradnje, sticanju, upravljanju, održavanju i povećanju
zajedničke imovine.
(4) Veći udio jednog bračnog supružnika u sticanju pojedinog prava iz zajedničke imovine može
se utvrditi samo ako je to pravo ekonomski samostalno u odnosu na ostala prava iz zajedničke
imovine, a bračni supružnik je u sticanju tog prava učestvovao i prihodima od svoje posebne
imovine, što mora dokazati bračni supružnik koji to zahtijeva.
(5) Bračni supružnik čiji je udio u sticanju zajedničke imovine znatno manji od udjela drugog
bračnog supružnika, ili kada to opravdavaju posebne okolnosti, može tužbom zahtijevati diobu
zajedničke imovine tako da sud obaveže drugog bračnog supružnika da mu naknadi
protivvrijednost njegovog udjela u novcu, srazmjerno vrijednosti zajedničke imovine na dan
donošenja presude.
Privilegovane stvari

(1) Iz zajedničke imovine izdvojiće se i predati bračnom supružniku, pored njegovog dijela, i one
stvari stečene radom u toku bračne zajednice koje služe isključivo njegovoj ličnoj upotrebi, ako
njihova vrijednost nije nesrazmjerno velika u odnosu na vrijednost zajedničke imovine i
vrijednost stvari za ličnu upotrebu drugog bračnog supružnika.
(2) Ako je vrijednost stvari iz stava 1. ovog člana nesrazmjerno velika, one pripadaju u isključivu
svojinu bračnom supružniku čijoj ličnoj upotrebi služe, sa uračunavanjem u njegov dio.
(3) Prilikom diobe zajedničke imovine, na zahtjev bračnog supružnika, u njegov će se dio
prvenstveno unijeti oni predmeti iz zajedničke imovine koji služe za obavljanje njegovog
zanimanja.
(4) Ako je vrijednost stvari iz stava 3. ovog člana nesrazmjerno velika u odnosu na vrijednost
cjelokupne zajedničke imovine, izvršiće se dioba i tih stvari, osim ako bračni supružnik koji bi te
stvari trebalo da dobije ne naknadi drugom bračnom supružniku odgovarajuću vrijednost ili ne
ustupi drugom bračnom supružniku, po njegovom pristanku, druge stvari.
(5) Predmeti domaćinstva na kojima jedan bračni supružnik nakon prestanka zajednice života u
braku ima državinu u trajanju od najmanje tri godine pripadaju mu u isključivu svojinu sa
uračunavanjem u njegov dio, ukoliko ih on zahtijeva.
Stvari namijenjene djetetu

(1) Stvari koje služe samo djetetu ili su namijenjene samo njegovoj neposrednoj upotrebi čine
zajedničku svojinu bračnih supružnika (i nakon prestanka bračne zajednice ili razvoda braka) i
dodjeljuju se bračnom supružniku koji samostalno vrši roditeljsko pravo, odnosno bračnom
supružniku sa kojim dijete živi u slučaju zajedničkog vršenja roditeljskog prava.
(2) Raspolaganje stvarima iz stava 1. ovog člana vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona koje
se odnose na upravljanje i raspolaganje zajedničkom imovinom.
Dugovi po osnovu zajedničkog sticanja

(1) Kod diobe zajedničke imovine svakom će se bračnom supružniku uračunati u njegov dio
srazmjerna vrijednost onog što se duguje po osnovu zajedničkog sticanja u bračnoj zajednici.
(2) Kao dugovanja u smislu stava 1. ovog člana uračunaće se i potraživanja trećih lica koja su
nastala radi povećanja ili održavanja postojeće zajedničke imovine, a ta potraživanja terete samo
jednog bračnog supružnika.
Pravo preče kupovine

Ako je u izvršnom postupku određena prodaja stvari iz zajedničke imovine radi namirenja udjela
jednog bračnog supružnika, taj bračni supružnik ima pravo preče kupovine tih stvari.
2. Bračni ugovor
Pojam i sposobnost za zaključenje

(1) Bračni ugovor je ugovor kojim budući bračni supružnici (lica koja su namjeru za zaključenje
braka prijavila nadležnom organu) i bračni supružnici mogu urediti svoje imovinsko pravne
odnose na postojećoj ili budućoj imovini.
(2) Bračni ugovor može zaključiti i budući bračni supružnik koji je maloljetan, ako je dobio
dozvolu suda da zaključi brak prije punoljetstva.
(3) Ako je bračnom supružniku potpuno ili djelimično oduzeta poslovna sposobnost, bračni
ugovor u njegovo ime može zaključiti njegov staratelj uz prethodnu saglasnost organa
starateljstva.
Forma bračnog ugovora

(1) Bračni ugovor zaključuje se u formi notarski obrađene isprave i činjenica zaključenja bračnog
ugovora upisuje se u javnu evidenciju nepokretnosti i prava na njima u vezi sa onim
nepokretnostima koje su upisane kao svojina jednog ili oba bračna supružnika.
(2) Notar je obavezan da prilikom notarske obrade bračnog ugovora pouči stranke o pravnim
posljedicama bračnog ugovora, posebno o sadržaju i pravnim dejstvima odredaba bračnog
ugovora definisanih u skladu sa odredbama čl. 317. do 326. ovog zakona.
Centralni registar bračnih ugovora

(1) Bračni ugovor se u elektronskoj formi pohranjuje u Centralni registar bračnih ugovora, koji
vodi Notarska komora Republike Srpske.
(2) Uspostavljanje i način vođenja Registra iz stava 1. ovog člana detaljnije se propisuje
Pravilnikom o Centralnom registru bračnih ugovora, koji donosi ministar.
(3) Notar pred kojim je zaključen ugovor iz stava 1. ovog člana dužan je da u roku od 60 dana od
dana stupanja na snagu ovog zakona dostavi bračni ugovor u Centralni registar bračnih ugovora.
Zabrana ugovaranja prava strane države

Bračni supružnici ne mogu ugovarati primjenu prava strane države na svoje imovinsko pravne
odnose.

Predmet bračnog ugovora

Bračni supružnici mogu bračnim ugovorom urediti međusobne imovinsko pravne odnose u
skladu sa odredbama čl. 319. do 326. ovog zakona.
Ugovaranje posebne imovine

Bračnim ugovorom bračni supružnici mogu isključiti zakonski imovinski režim zajedničke
imovine i predvidjeti da sve što jedan bračni supružnik stekne tokom braka predstavlja njegovu
posebnu imovinu, bez obzira na način sticanja.
Ugovaranje zajedničke imovine

(1) Bračnim ugovorom može biti ugovoreno spajanje cjelokupne ili dijela posebne imovine
bračnih supružnika sa njihovom zajedničkom imovinom stečenom tokom bračne zajednice.
(2) Dioba imovine iz stava 1. ovog člana izvršiće se u skladu sa odredbama ovog zakona koje se
odnose na zajedničku imovinu bračnih supružnika, osim ako se bračni supružnici u bračnom
ugovoru ne sporazumiju drugačije.
Ugovaranje udjela u zajedničkoj imovini

(1) Bračnim ugovorom mogu biti određeni udjeli bračnih supružnika u zajedničkoj imovini.
(2) Određivanjem udjela u zajedničkoj imovini izvršena je njena dioba.
Ugovaranje prava izbora kod diobe zajedničke imovine

Bračnim ugovorom bračni supružnici mogu predvidjeti da jedan od njih ili oba imaju pravo
izbora predmeta iz zajedničke imovine koji će mu pripasti u slučaju diobe zajedničke imovine sa
uračunavanjem u njegov udio.
Ugovaranje ulaganja u posebnu imovinu jednog bračnog supružnika

Bračnim ugovorom bračni supružnici mogu urediti ulaganje posebne imovine jednog bračnog
supružnika ili sredstava iz zajedničke imovine u posebnu imovinu drugog bračnog supružnika
drugačije nego što je predviđeno odredbama ovog zakona.
Ugovaranje ulaganja u zajedničku imovinu

Bračnim ugovorom bračni supružnici mogu urediti ulaganje posebne imovine jednog od bračnih
supružnika ili oba bračna supružnika u zajedničku imovinu drugačije nego što je predviđeno
odredbama ovog zakona.
Ugovaranje upravljanja i raspolaganja zajedničkom imovinom

Bračnim ugovorom bračni supružnici mogu urediti način upravljanja ili raspolaganja zajedničkom
imovinom ili njenim dijelom.
Nevažeće odredbe bračnog ugovora

Nevažeće su odredbe bračnog ugovora:
1) kojima se uređuju lični odnosi bračnih supružnika,
2) kojima se bračni supružnici odriču prava na supružansko izdržavanje ili izdržavanje djece,
3) kojima bračni supružnici uređuju prava i obaveze na supružansko izdržavanje ili izdržavanje
djece suprotno odredbama ovog zakona,
4) kojima se bračni supružnici sporazumijevaju o odgovornosti za dugove prema trećim licima
suprotno odredbama ovog zakona,
5) kojima se predviđa raspolaganje porodičnim domom suprotno odredbama ovog zakona.
Bračni ugovor zaključen prije stupanja na snagu ovog zakona

(1) Bračni ugovor koji je zaključen prije stupanja na snagu ovog zakona i koji ispunjava uslove za
punovažnost u skladu sa odredbama zakona koji je važio u vrijeme njegovog zaključenja je
punovažan.
(2) Notari pred kojima su zaključeni bračni ugovori prije stupanja na snagu ovog zakona dužni su
dostaviti te ugovore u elektronskom obliku radi njihovog pohranjivanja u Centralni registar
bračnih ugovora.
3. Odgovornost bračnih supružnika za dugove prema trećim licima
Individualna odgovornost

(1) Za obaveze koje je jedan bračni supružnik imao prije stupanja u brak ne odgovara drugi bračni
supružnik.
(2) Za obaveze iz stava 1. ovog člana bračni supružnik odgovara svojom posebnom imovinom i
svojim udjelom u zajedničkoj imovini.
(3) Tužbu za utvrđenje dijela bračnog supružnika u zajedničkoj imovini može podići i povjerilac
bračnog supružnika.
Zajednička odgovornost

Za obaveze koje je jedan bračni supružnik preuzeo radi podmirenja tekućih potreba bračne,
odnosno porodične zajednice, kao i za obaveze za koje po zakonu odgovaraju zajednički oba
bračna supružnika, odgovaraju bračni supružnici solidarno kako zajedničkom tako i svojom
posebnom imovinom.
Pravo regresa

Ako je radi namirenja zajedničkih obaveza iz dijela jednog od bračnih supružnika u zajedničkoj
imovini ili iz njegove posebne imovine naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni
supružnik ima prema drugom bračnom supružniku pravo na naknadu tog iznosa iz njegovog
dijela, odnosno iz njegove posebne imovine.
4. Vraćanje poklona bračnih supružnika
Vraćanje poklona

(1) U slučaju razvoda ili poništenja braka, uobičajeni pokloni koje su bračni supružnici učinili
jedan drugom prije zaključenja braka ili u toku braka ne vraćaju se.
(2) Pokloni koje su bračni supružnici učinili jedan drugom tokom braka, a koji su nesrazmjerno
velike vrijednosti u odnosu na vrijednost cjelokupne imovine poklonodavca u vrijeme
postavljanja zahtjeva za vraćanje, vraćaju se poklonodavcu u slučaju razvoda ili poništenja braka.
(3) Poklon iz stava 2. ovog člana nije dužan da vrati bračni supružnik ako bi to značilo očitu
nepravdu za njega ili ako bi ga to dovelo u teške materijalne prilike.
Vrijednost otuđenih ili uništenih poklona

(1) Umjesto poklona koji su otuđeni, vraćaju se novčane vrijednosti ili za njih primljene stvari.
(2) Vrijednost u novcu utvrđuje se, prema izboru poklonodavca, u visini za koju je otuđena
poklonjena stvar ili u vrijednosti koju je imala poklonjena stvar u vrijeme otuđenja.
(3) Ako je poklonjena stvar otuđena ili uništena u zloj namjeri, poklonoprimac je dužan da
poklonodavcu naknadi vrijednost stvari po tržišnoj cijeni u vrijeme kada je stvar trebalo vratiti.
(4) Odredbe člana 331. ovog zakona, kao i st. 1. do 3. ovog člana, primjenjuju se i u slučaju
utvrđenja da je postojao osnov za poništenje, odnosno razvod braka.
5. Imovinsko pravni odnosi vanbračnih partnera
Zajednička imovina vanbračnih partnera

(1) Imovina stečena radom vanbračnih partnera u toku zajednice života, kao i zajednička imovina
stečena na način propisan članom 302. ovog zakona, smatra se njihovom zajedničkom imovinom.
(2) Na imovinsko pravne odnose između vanbračnih partnera povodom imovine iz stava 1. ovog
člana primjenjuju se odredbe ovog zakona o zajedničkoj imovini bračnih supružnika (sticanje,
upravljanje i raspolaganje, dioba).
(3) Odredbe o vraćanju poklona između bračnih supružnika iz člana 331. i člana 332. st. 1. do 3.
ovog zakona primjenjuju se i na vraćanje poklona između vanbračnih partnera.
6. Imovinsko pravni odnosi roditelja i djece
Imovina maloljetnika

(1) Maloljetna djeca mogu imati svoju imovinu koju steknu radom, ili je dobiju nasljedstvom,
poklonom ili po nekom drugom zakonskom osnovu.
(2) Dijete samostalno upravlja i raspolaže imovinom koju je steklo svojim radom.
(3) Imovinom djeteta, osim one koju je maloljetnik stekao svojim radom, do njegove
punoljetnosti, u njegovom interesu, upravljaju i raspolažu roditelji maloljetnika, pod uslovima i na
način propisan ovim zakonom.
Korišćenje prihoda i raspolaganje imovinom maloljetnika

(1) Prihode iz imovine maloljetnog djeteta roditelji prvenstveno mogu koristiti za njegovo
izdržavanje, liječenje, vaspitanje i obrazovanje, samo ako su iscrpljene sve mogućnosti lica koja su
dužna da izdržavaju dijete.
(2) Roditelji mogu prihode iz stava 1. ovog člana koristiti i za izdržavanje članova porodice, u
skladu sa članom 267. ovog zakona.
(3) Nepokretnosti, prava veće vrijednosti i vrednije stvari iz imovine maloljetnika mogu se otuđiti
ili opteretiti samo radi izdržavanja, liječenja, vaspitanja ili obrazovanja maloljetnog djeteta i samo
ako su iscrpljene sve mogućnosti lica koja su po zakonu dužna da izdržavaju dijete.
(4) Imovinom maloljetnog djeteta iz stava 3. ovog člana roditelji mogu raspolagati samo uz
prethodnu saglasnost organa starateljstva.

Forma pravnih poslova između članova porodice

(1) Pravni poslovi o regulisanju imovinsko pravnih odnosa između bračnih supružnika, kao i
između lica koja žive u vanbračnoj zajednici i pravni poslovi o raspolaganju imovinom
maloljetnih i poslovno nesposobnih lica moraju biti notarski obrađeni.
(2) Pravni poslovi koji su zaključeni suprotno stavu 1. ovog člana su ništavi.
Primjena stvarnopravnih i obligacionopravnih propisa

Na imovinsko pravne odnose bračnih supružnika, vanbračnih partnera, djeteta i roditelja koji
nisu drugačije uređeni ovim zakonom supsidijarno se primjenjuju odredbe Zakona o stvarnim
pravima i odredbe Zakona o obligacionim odnosima.
7. Porodični dom
Pojam, upravljanje i raspolaganje

(1) Porodični dom je nepokretnost (kuća, stan ili druga stambena jedinica) u kojoj stanuju roditelji
i njihova maloljetna ili usvojena djeca.
(2) Bračni supružnik ne može za vrijeme trajanja braka otuđiti ili opteretiti porodični dom koji
predstavlja zajedničku imovinu bez saglasnosti drugog bračnog supružnika koja se daje u formi
notarski obrađene isprave.
(3) Pravni posao zaključen suprotno stavu 2. ovog člana je ništav, bez obzira na postupanje trećeg
lica u dobroj vjeri.
Pravo stanovanja u porodičnom domu

(1) U slučaju odvojenog života roditelja tokom braka, odnosno u slučaju prestanka zajednice
života ili razvoda braka, sud će na zahtjev roditelja koji samostalno vrši roditeljsko pravo ili sa
kojim dijete živi u slučaju zajedničkog vršenja roditeljskog prava dodijeliti tom roditelju i djetetu
pravo lične službenosti stanovanja u porodičnom domu, koji predstavlja zajedničku svojinu (prije
diobe zajedničke imovine), odnosno koji je u suvlasništvu roditelja (nakon diobe zajedničke
imovine), ukoliko taj roditelj i dijete nemaju pravo svojine ili plodouživanja, ili upotrebe ili pravo
stanovanja ili pravo zaštićenog zakupa za neodređeno vrijeme uređeno posebnim propisima na
nekom drugom odgovarajućem stanu.
(2) Dijete i roditelj koji samostalno vrši roditeljsko pravo ili roditelj sa kojim dijete živi u slučaju
zajedničkog vršenja roditeljskog prava imaju pravo lične službenosti stanovanja na stanu čiji je
vlasnik drugi roditelj, ako nemaju pravo svojine ili plodouživanja, ili upotrebe ili pravo stanovanja

ili pravo zaštićenog zakupa za neodređeno vrijeme uređeno posebnim propisima na nekom
drugom odgovarajućem stanu.
(3) Pravo lične službenosti stanovanja iz st. 1. i 2. ovog člana traje do punoljetstva najmlađeg
zajedničkog ili usvojenog deteta.
(4) Kada odlučuje o pravu stanovanja iz st. 1. i 2. ovog člana, sud će odrediti roditelju koji sa
djetetom ostaje stanovati u porodičnom domu obavezu plaćanja režijskih troškova porodičnog
doma, odnosno sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti roditelju koji sa djetetom
ostaje stanovati u porodičnom domu i obavezu plaćanja paušalnog iznosa zakupnine drugom
roditelju.
(5) Sud je dužan da odluku o ustanovljavanju lične službenosti na nepokretnosti koja predstavlja
porodični dom dostavi nadležnom organu radi upisa u javnu evidenciju o nepokretnostima i
pravima na njima.
(6) Nemaju pravo stanovanja dijete i roditelj koji vrši roditeljsko pravo ako bi prihvatanje
njihovog zahtjeva za pravo stanovanja predstavljalo očiglednu nepravdu za drugog roditelja.
Zakup porodičnog doma

(1) Ako je jedan bračni supružnik zakupac nepokretnosti koja je porodični dom, on ne može
otkazati ugovor o zakupu stana bez pismene saglasnosti drugog bračnog supružnika koja se daje u
formi notarski obrađene isprave.
(2) Kada je porodični dom predmet zakupa, u slučaju odvojenog života roditelja tokom braka,
odnosno u slučaju prestanka zajednice života ili razvoda braka, sud će na zahtjev roditelja koji
samostalno vrši roditeljsko pravo ili roditelj sa kojim dijete živi u slučaju zajedničkog vršenja
roditeljskog prava dodijeliti tom roditelju i djetetu poziciju zakupca.
Sudska odluka kao zamjena za saglasnost bračnog supružnika

(1) Ako jedan bračni supružnik bez opravdanog razloga odbije dati drugom bračnom supružniku
saglasnost iz člana 338. stav 2. i člana 340. stav 1. ovog zakona, sud može na prijedlog bračnog
supružnika u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje zamjenjuje saglasnost drugog bračnog
supružnika.
(2) Sud je pritom dužan voditi računa o stambenim potrebama oba roditelja i djece koja sa njima
stanuju, o imovinskim prilikama oba roditelja, te o drugim okolnostima slučaja.

GLAVA XI

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
1. Regulisanje odnosa nastalih prije stupanja na snagu ovog zakona
Odnosi nastali prije stupanja na snagu ovog zakona

Odredbe ovog zakona o pravima i dužnostima bračnih supružnika, roditelja i djece, usvojilaca i
usvojenika, staratelja i štićenika, davalaca i primalaca izdržavanja, kao i o prestanku tih odnosa,
primjenjivaće se i u slučajevima kada su ti odnosi nastali prije stupanja na snagu ovog zakona.
Postupci koji su započeti a nisu okončani

U predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona nije donesena pravosnažna
odluka, a koji se odnose na brak i odnose u braku, odnose roditelja i djece, usvojenje, starateljstvo
i izdržavanje, primjenjuju se odredbe ranije važećeg zakona.
Okončani postupci

(1) Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena pravosnažna odluka pred sudom, dalji
postupak nastaviće se po ranije važećem zakonu.
(2) Ako poslije stupanja na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka iz stava 1. ovog
člana, dalji postupak sprovešće se prema odredbama ranije važećeg zakona.
(3) Odredbe ovog zakona o mirenju u postupku za razvod braka neće se primjenjivati ako je
postupak radi pokušaja mirenja sproveden prije stupanja na snagu ovog zakona.
Nevažeći brak po ranijim propisima

Brak zaključen prije stupanja na snagu ovog zakona koji po ranije važećem zakonu ne bi bio
valjan ne može se poništiti, ako razlog za poništenje nije predviđen ovim zakonom.
Važenje pravosnažne odluke organa starateljstva o uređenju vršenja roditeljskog prava ili
održavanju ličnih odnosa sa djetetom

(1) Ukoliko je organ starateljstva donio pravosnažnu odluku o uređenju vršenja roditeljskog prava
ili održavanju ličnih odnosa sa djetetom, lica koja su zakonom ovlašćena zahtijevati izmjenu takve
odluke mogu pokrenuti postupak za uređenje ovih pitanja pred sudom usljed bitno promijenjenih
okolnosti, u skladu sa odredbama ovog zakona.
(2) Pravosnažna odluka organa starateljstva, donesena na osnovu ranije važećeg zakona, a kojom
se uređuje vršenje roditeljskog prava ili održavanje ličnih odnosa sa djetetom ostaje na snazi do
pravosnažnosti odluke suda kojom se odlučuje o istom pitanju.
2. Donošenje podzakonskih akata i prestanak važenja ranijeg propisa
Donošenje podzakonskih akata

(1) Ministar zdravlja i socijalne zaštite, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog
zakona, donosi:
1) Program pripreme za usvojenje (član 173. stav 3),
2) Pravilnik o Jedinstvenom ličnom registru usvojenja (član 193. stav 6),
3) Pravilnik o vođenju evidencije i dokumentacije o usvojenoj djeci (član 201. stav 2),
4) Pravilnik o načinu rada i sastavu komisije za popis i procjenu štićenikove imovine (član 222.
stav 2),
5) Uputstvo o vođenju evidencije i čuvanju dokumentacije o licima stavljenim pod starateljstvo
(član 263. stav 2),
6) Uputstvo o vođenju evidencije o izdržavanju djece i roditelja (član 289. stav 4).
(2) Ministar, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, donosi:
1) Pravilnik o Registru anticipiranih izjava (član 247. stav 3),
2) Pravilnik o Centralnom registru bračnih ugovora (član 316. stav 2).
Prestanak važenja ranijeg propisa

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Porodični zakon ("Službeni glasnik Republike
Srpske", br. 54/02, 41/08, 63/14 i 56/19 Odluka Ustavnog suda Republike Srpske).
Stupanje na snagu

Ovaj zakon objavljuje se u "Službenom glasniku Republike Srpske", a stupa na snagu 1.
septembra 2023. godine.
Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Porodičnog zakona
("Sl. glasnik RS", br. 27/2024)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike
Srpske".
Samostalni član Zakona o izmjeni i dopuni
Porodičnog zakona

("Sl. glasnik RS", br. 61/2025)

(1)

(2) Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku
Republike Srpske".